MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA U …

MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA USPLITU O ODRŽIVOM RAZVOJU

Ćurković, Iva

Master's thesis / Diplomski rad

2021

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Split, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split / Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:295309

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-23

Repository / Repozitorij:

Repository of Faculty of humanities and social sciences

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:295309

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.ffst.unist.hr

https://repozitorij.ffst.unist.hr

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffst:3063

https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/ffst:3063

https://dabar.srce.hr/islandora/object/ffst:3063

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

IVA ĆURKOVIĆ

MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA U SPLITU

O ODRŽIVOM RAZVOJU

DIPLOMSKI RAD

Split, srpanj 2021.


FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ

Predmet: PRIRODOSLOVLJE

MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA U SPLITU O

ODRŽIVOM RAZVOJU

DIPLOMSKI RAD

Studentica: Iva Ćurković

Mentorica: doc. dr. sc. Ivana Restović

Split, srpanj 2021.

Sadržaj

Sadržaj ....................................................................................................................................... 3

1. UVOD .................................................................................................................................... 5

1.1. ODRŽIVI RAZVOJ KROZ POVIJEST .......................................................................... 1

1.1.1. Agenda 21 ................................................................................................................ 3

1.2. ODRŽIVI RAZVOJ ........................................................................................................ 7

1.2.1. Ciljevi održivog razvoja ........................................................................................... 8

1.2.2. Izvješće UN-a iz 2020. ........................................................................................... 10

1.3. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE ....................... 12

1.3.1. Održiva Hrvatska ........................................................................................................ 18

1.4. OBRAZOVANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ .................................................................. 20

1.4.1. Cjeloživotno učenje za održivi razvoj .................................................................... 21

1.5. MISKONCEPTI ............................................................................................................ 24

2. CILJ, PROBLEMI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ...................................................... 25

2.1. Hipoteze istraživanja ................................................................................................. 25

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 27

3.1. Uzorak istraživanja ........................................................................................................ 27

3.2. Metode istraživanja ........................................................................................................ 27

3.3. Obrada podataka ............................................................................................................ 28

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ....................................................................................... 29

4.1. Analiza točnosti odgovora ............................................................................................. 29

5. RASPRAVA ........................................................................................................................ 39

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 49

7. SAŽETAK ........................................................................................................................... 50

8. SUMMARY ......................................................................................................................... 52

9. LITERATURA ................................................................................................................... 54

10. PRILOZI ........................................................................................................................... 62

1. UVOD

U današnje vrijeme puno se govori o održivom razvoju i njegovoj važnosti za budućnost

čovječanstva. Upisivanjem izraza „održivi razvoj“ odnosno engleske verzije „Sustainable

development“, u vrijeme kad je pisan ovaj uvod (svibanj 2021), izašlo je oko 650 milijuna

rezultata na Google pretraživaču. Borowy (2011) u svojoj knjizi navodi podatak iz 2011. gdje

je Održivi razvoj imao oko 335 milijuna rezultata, dakle u deset godina se broj istih

udvostručio. Očito je da se kontekst u kojem se trenutno nalazi održivi razvoj značajno

razlikuje od onog iz devedesetih. Sve više globalizirani svijet donio je nove izazove i

mogućnosti za okoliš i razvoj ( Elliot, 2014).

,,Održivi razvitak je razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava

potrebe budućih generacija. On ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem

kakvoće života (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne dobrobiti i mira za sve

(socijalna sastavnica) te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša kao prirodnog dobra o

kojima ovise i sadašnja i buduće generacije“ (Hrvatski sabor 2009. str 1). Održivi razvoj

(Paris i Kates 2003) ima široku privlačnost i malo određenosti, ali neka kombinacija razvoja i

okoliša, kao i pravičnosti, nalazi se u mnogim pokušajima da ga se opiše. Međutim,

zagovornici održivog razvoja razlikuju se u svome naglašavanju onoga što treba održati i

razviti, kako povezati okoliš i razvoj i koliko dugo.

Na prijelazu milenija, kako navodi Waas i sur. (2011) svjetsko političko vodstvo usvojilo je

održivi razvoj kao vodeći model društvenog razvoja. Međutim, izrazi održivi razvoj, održivost

i održivi ponekad se pretjerano zloupotrebljavaju usprkos širokom značenju koncepta među

znanstvenicima i praktičarima održivosti. Iako koncept omogućuje suživot različitih pogleda

na održivost, slučajne konceptualizacije koje ne poštuju temeljna načela održivosti

potkopavaju cilj koncepta koji usmjerava na djelovanje (Waas i sur. 2011).

1

1.1. ODRŽIVI RAZVOJ KROZ POVIJEST

Naziv održivi razvoj prvi put je upotrijebila britanska političarka Barbara Ward 1969.

godine, ali Borowy (2011) u svojoj knjizi spominje članak Kennetha Bouldinga iz 1966.

(Economics of the coming spaceship Earth) koji govori o važnosti odnosa čovjeka iz prošlosti

prema čovjeku iz budućnosti čime otvara vrata temeljima i stavovima o održivom razvoju

prije nego se njegov naziv rabio kao takav. Filozof i ekolog Garret Hardin 1968. godine

napisao je esej pod naslovom The tragedy of the commons. Tvrdio je da bi, ako pojedinci

djeluju neovisno, racionalno i usredotočeno na ostvarivanje svojih pojedinačnih interesa, na

kraju krenuli protiv zajedničkih interesa svojih zajednica i iscrpili prirodne resurse planeta. Na

taj bi način ljudski slobodan pristup i neograničena potrošnja ograničenih resursa ugasili te

iste resurse. Hardin je vjerovao da će se, s obzirom na to da je čovjek prisiljen neograničeno

se razmnožavati, resursi Zemlje na kraju prekomjerno iskoristiti. Prema njegovim očima,

čovječanstvo je trebalo radikalno promijeniti način na koji koristi zajedničke resurse kako bi

izbjeglo katastrofu u budućnosti - to bi bio način da se održi na putu održivog razvoja

(Youmatter, 2020).

Kako se svjetsko znanje o globalnoj politici razvijalo, organizirane su prve

konferencije. Ujedinjeni narodi (UN) su 1972. godine u Stockholmu održali konferenciju o

okolišu, bio je to prvi sastanak velikih svjetskih čelnika na kojem se razgovaralo o utjecaju

čovjeka na okoliš i kako je on povezan s ekonomskim razvojem. Jedan od glavnih ciljeva

ovog skupa bio je pronaći zajedničko gledište i zajedničke principe koji će nadahnuti i voditi

svjetsko stanovništvo da očuva ljudsko okruženje (Chasek, 2020). Indijski premijer Indira

Gandhi predstavio je razvojne strahove i prioritete zemalja. S drugim utjecajnim zemljama u

razvoju kao što su Brazil, Gandhi je naglasio probleme rata, siromaštvo i razvoj.

Stockholmska deklaracija pružila je prvi dogovoreni globalni skup načela za budući rad na

polju očuvanja okoliša. To je bio znatan doprinos razvoju međunarodnog zakona o okolišu.

Njegova se ostavština nastavila, a koncepti su činili osnovu Deklaracije iz Rija te bili dio

drugih izjava, rezolucija i ugovora (Chasek, 2020).

Ideja da naš planet ima ograničenja koja treba poštivati je rasla i zajedno s idejom da

napredak nije samo ekonomski rast, počela su se razvijati integrirana rješenja kao što je slučaj

s Indeksom razvoja stanovništva (eng. Human Development Index, HDI). HDI je danas

2

statistički alat koji mjeri ekonomska i socijalna postignuća zemalja. On koristi dimenzije, kao

što su zdravlje, obrazovanje, financijski tokovi, mobilnost ili ljudska sigurnost. UN-ov

razvojni program svake godine rangira zemlje na temelju izvješća HDI objavljenog zajedno s

njihovim godišnjim izvještajem. Djeluje kao periodični način praćenja razine razvijenosti

zemalja (United nations development programme, 2020). Paris i Kates (2003) navode četiri

glavne svrhe mjerenja za održivi razvoj, a to su: donošenje i upravljanje odlukama,

zagovaranje, sudjelovanje i izgradnja konsenzusa, te istraživanje i u konačnici analiza

dobivenih podataka.

U idealnom slučaju, čovječanstvo bi trebalo doći do točke u kojoj je postignut barem

najmanji HDI i živjeti ispod maksimalnog ekološkog otiska po glavi stanovnika. Život iznad

minimalnog HDI-ja jamčio bi da su zadovoljene ljudske potrebe poput obrazovanja ili

zdravlja. Ekološki otisak predstavlja maksimalnu granicu potrošnje po osobi u skladu s

ekološkim kapacitetima Zemlje. Život ispod nje ne bi ugrozio buduće generacije, jer bi se

planet mogao regenerirati. Kad bismo se uspjeli održati iznad minimalnog HDI-a i ispod

maksimalnog ekološkog otiska po stanovniku (broj koji se smanjuje kako se ljudska

populacija povećava), bili bismo na putu za održivu budućnost (United nations development

programme, 2020).

Ideja o važnosti održivog razvoja razvila se puno prije 1987. kada je prvi put službeno

spomenut od strane World Commission on Environment and Development (WCED), a

kasnije poznatoga kao Bruntland Commission. Naime, kako navodi Borowy (2011), održivi

razvoj je postao dio njihovoga programa i uzimajući u obzir rad WCED-a i izazove održivoga

razvoja bilo bi trivijalno isticati organizaciju samo kao stvaratelja toga naziva. WCED je bila

podorganizacija Ujedinjenih naroda kojoj je cilj bio ujediniti zemlje u potrazi za održivim

razvojem. Osnovana je 1983. godine kada je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Javier Pérez de

Cuéllar imenovao Gro Harlema Brundtlanda, bivšeg norveškog premijera, za predsjednika

Komisije. Brundtland je odabran zbog svoje snažne struke u znanosti i javnom zdravstvu.

3

Objavljivanje Our common future1 1987 označilo je prekretnicu u razmišljanju o okolišu,

razvoju i upravljanju (Borowy, 2011).

Kako je rasla svijest o utjecaju koji bi klimatske promjene mogle imati na planet i na

ljudski život, Međunarodni panel za klimatske promjene stvorio je Razvojni program UN-a i

Svjetsku meteorološku organizaciju (1988). Njegova je svrha bila (i još uvijek jest) razviti i

podijeliti znanje o utjecaju ljudskih aktivnosti na klimatske promjene. Cilj mu je također

istražiti uzroke, posljedice i načine borbe protiv klimatskih promjena (Youmatter, 2020).

Elliot (2014) navodi kako doprinosi procesima klimatskih promjena, njihova iskustva utjecaji

i sposobnost suočavanja s promjenama nisu ravnomjerno raspoređeni unutar društva, u

različitim zemljama ili između generacija. To je jedna ilustracija složene međusobne veze

između resursa i njihove funkcije za dobrobit i razvoj ljudi. Izazovi održivoga razvoja su usko

vezani uz kontekst i ovise o mnogo čimbenika te nam daju do znanja da ne postoji jedan

univerzalni put prema održivom razvoju (Elliot, 2014).

1.1.1. Agenda 21

Agenda 21 (United Nations, 1992) sveobuhvatan je plan djelovanja koje će

organizacije UN-a, vlade i velikih grupacija na globalnom, nacionalnom i lokalnom nivou

poduzimati u svim područjima u kojima ljudski utjecaji utječu na okoliš. Komisija za održivi

razvoj (eng. Commission on Sustainable Development, CSD), prema službenoj UN stranici,

osnovana je u prosincu 1992. godine kako bi osigurala učinkovito praćenje Konferencije

Ujedinjenih naroda za okoliš i razvoj (eng. United Nations Conference on Environment and

Development, UNCED), praćenje i izvješćivanje o provedbi sporazuma na lokalnoj,

nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Dogovoreno je da će 1997. godine na

posebnom zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda izvršiti petogodišnji pregled

napretka na summitu Zemlje. Potpuna provedba Agende 21, programa za daljnju provedbu

Agende 21 i opredjeljenje za principe iz Rija potvrđeni su na Svjetskom summitu o održivom

razvoju (eng. World Summit on Sustainable Development, WSSD) održanom u

Johannesburgu u Južnoj Africi od 26. kolovoza do 4. rujna 2002. Cjeloviti tekst Agende 21

1 naziv knjige Bruntdland komisije

4

objavljen je na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju (Earth Summit), održanoj u Rio de

Janeiru 13. lipnja 1992., na kojoj je 178 vlada glasalo za usvajanje programa. Konačni tekst

bio je rezultat izrade nacrta, savjetovanja i pregovora, počevši od 1989. godine i kulminirajući

na dvotjednoj konferenciji. Potpuni dokument Agenda 21 može se preuzeti u pdf formatu na

službenim stranicama UN-a (United Nations, 1992).

Agenda 21 (United Nations, 1992) grupirana je u 4 odjeljka:

Odjeljak I: Socijalne i ekonomske dimenzije usmjerene su na borbu protiv siromaštva,

posebno u zemljama u razvoju, promjene uzoraka potrošnje, promicanje zdravlja, postizanje

održivijeg stanovništva i održive nagodbe u donošenju odluka.

Odjeljak II: Očuvanje i upravljanje resursima za razvoj uključuje zaštitu atmosfere, borbu

protiv krčenja šuma, zaštitu krhkog okoliša, očuvanje biološke raznolikosti (bioraznolikosti),

kontrolu onečišćenja i upravljanje biotehnologijom i radioaktivni otpad.

Odjeljak III: Osnaživanje uloge značajnih skupina uključuje uloge djece i mladih, žena,

nevladinih organizacija, lokalnih vlasti, poduzeća i industrije te radnika; i jačanje uloge

autohtonih naroda, njihovih zajednica i poljoprivrednika.

Odjeljak IV: Sredstva za provedbu uključuju znanost, transfer tehnologije, obrazovanje,

međunarodne institucije i financijske mehanizme.

Generalna skupština UN-a održala je 1997. posebno zasjedanje kako bi se procijenio

status Agende 21. Skupština je prepoznala napredak kao "neravnomjeran" i utvrdila ključne

trendove, uključujući sve veću globalizaciju, povećanje nejednakosti u prihodima i

kontinuirano pogoršanje globalnog okruženja. Nova rezolucija Generalne skupštine (S-19/2)

obećavala je daljnje djelovanje. Johannesburški plan provedbe, dogovoren na Svjetskom

summitu o održivom razvoju (Earth Summit 2002), potvrdio je predanost UN-a "punoj

provedbi" Agende 21, zajedno s postizanjem Milenijskih razvojnih ciljeva i drugih

međunarodnih sporazuma. Prvi svjetski javni skup o kulturi, održan u Porto Alegreu u

Brazilu, 2002. godine, došao je na ideju da uspostavi smjernice za lokalne kulturne politike,

nešto usporedivo s onim što je Agenda 21 bila za okoliš. Oni će biti uključeni u razne

5

pododjeljke Agende 21, a provodit će se kroz širok raspon potprograma koji započinju sa

zemljama G82. Godine 2012. na konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju prisutni

su članovi potvrdili svoju predanost Agendi 21 u svom ishodnom dokumentu pod nazivom

"Budućnost koju želimo". Sudjelovali su čelnici iz 180 nacija (Sneddon i sur., 2006).

Neka od načela Deklaracije iz Rija (Odraz, 2010) su:

- ljudi imaju pravo na zdrav život,

- današnji razvoj ne smije ugrožavati potrebe za razvojem i kvalitetnim okolišem sadašnjih i

budućih generacija,

- države imaju suvereno pravo iskorištavanja vlastitih prirodnih izvora ukoliko ne izazivaju

štete u okolišu izvan svojih granica,

- države trebaju primjenjivati preventivni pristup zaštiti okoliša, - zaštita okoliša mora postati

sastavnim dijelom razvojnih procesa, kako bi se postigao održivi razvoj,

- važan zadatak pred međunarodnom zajednicom je iskorijenjivanje siromaštva i smanjivanje

razlika u životnom standardu u različitim dijelovima svijeta,

- treba raditi na smanjivanju i napuštanju neodrživih obrazaca proizvodnje i potrošnje,

- države će poticati razvoj svijesti o okolišu i sudjelovanje javnosti, jer se pitanja zaštite

okoliša najbolje rješavaju uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana i osiguravanjem

širokog pristupa informacijama o okolišu,

- zagađivači bi načelno trebali snositi troškove zagađenja,

2 G8 je skupina industrijski najrazvijenijih i gospodarski najmoćnijih zemalja svijeta, a to su SAD, Kanada,

Njemačka, UK, Francuska, Italija, Japan i Rusija.

6

- za ostvarivanje održivog razvoja potreban je cjelovit angažman žena, kreativnost, ideali i

hrabrost mladih kao i iskustva lokalnog i autohtonog stanovništva čiji bi identitet, kulturu i

interes trebalo priznati i podržavati,

- mir, razvoj i zaštita okoliša međuovisni su i nedjeljivi.

Komisija za održivi razvoj (United nations, 2021) djeluje kao forum na visokoj razini

o održivom razvoju i djelovao je kao pripremni odbor za sastanke na vrhu i zasjedanja o

provedbi Agende 21. Odjel UN-a za održivi razvoj djeluje kao tajništvo Komisije i djeluje u

okviru konteksta Agende 21. Provedba Agende 21 trebala je uključiti djelovanje na

međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Neke nacionalne i državne vlade

donijele su zakonske propise ili savjetovale da lokalne vlasti poduzmu korake za lokalnu

provedbu plana, kao što je preporučeno u poglavlju 28. dokumenta. Ti su programi često

poznati kao "Lokalna agenda 21" ili "LA21". Primjerice, na Filipinima je plan "Filipinska

agenda 21" (PA21). Skupina, ICLEI - Lokalna vlada za održivost (eng. Council for Local

Environmental Initiatives), osnovana je 1990. godine, a danas njezini članovi dolaze iz preko

1.000 gradova, mjesta i županija u 88 zemalja te se smatra predstavnikom provedbe Agende

21 (United nations, 2021).

Ispostavilo se da je Europa kontinent na kojem je LA21 najbolje prihvaćen i

najprovedeniji. Na primjer, u Švedskoj su sve lokalne vlasti provodile inicijativu Lokalnog

dnevnog reda 21. Prema Lafferty i Eckeberg (2009) ključna je uloga lokalnih vlasti

preuzimanje odgovornosti za predstavljanje, prilagođavanje i provedbu najrelevantnijih

aspekata Agende 21 u lokalnim zajednicama. Toliko problema i rješenja kojima se bavi

Agenda 21 (United Nations, 2021) vuku korijene iz lokalne aktivnosti, sudjelovanje i suradnja

lokalnih vlasti bit će odlučujući čimbenik u ispunjavanju svojih ciljeva. Lokalne vlasti grade,

djeluju i održavaju gospodarsku, socijalnu i ekološku infrastrukturu, nadgledaju procese

planiranja, uspostavljaju lokalne politike zaštite okoliša i propisa i pomažu u provedbi

nacionalnih i podnacionalnih politika zaštite okoliša. Oni imaju vitalnu ulogu u obrazovanju,

mobilizaciji i reagiranju javnosti u promicanju održivog razvoja (United Nations 2021).

7

1.2. ODRŽIVI RAZVOJ

Održivi razvoj je jednostavan, to je ideja prema kojoj bi budućnost trebala biti bolje i

zdravije mjesto od sadašnjosti. Prema Blewittu (2008) sama ideja o njemu nije nikakva novost

već je omogućen način na koji se razumije, odražava, njeguje i provodi. Ni moderan ni

postmoderan, nastavlja Blewitt, održivi razvoj zahtijeva razumijevanje da su prirodni svijet i

ljudski socijalni svijet ne toliko povezani koliko su izjednačeni. Ovom izjavom želi reći da

nijedan segment života ne možemo odvojiti od održivoga razvoja, on prolazi kroz sve

strukture društva, zajednice, biljnog i životinjskog svijeta i samo ne izdvajanjem možemo

doći do pravih rezultata (Blewit, 2008).

Objavljivanjem knjige Our common future (Borowy, 2013) pokrenula se prava lavina

ideja o tome kako djelovati i uspjeti u namjeri da održivi razvoj postane nešto što će biti

impregnirano u društvo. Međutim, kako to uvijek biva kada se pokušavaju unijeti neke

radikalnije promjene, kada su veliki projekti koji se tiču svih nas u pitanju, lavina je pokrenula

i kritičare. Rani kritičari Brundtlandova izvješća (Sneddon i sur., 2006) nisu predvidjeli pad

legitimiteta autoritativne znanosti ili uspon diskurzivnije, demokratskije znanosti. Pravdić

(2003) smatra da je temeljni spor između tehnoloških optimista i tehnoloških skeptika

činjenica da je svjetonazor tehnološkog optimista općepoznata vizija zapadnih društava. Bilo

koji kritičari u ovom društvu su ušutkani dokumentiranim povijesnim uspjehom ovog

svjetonazora. Štoviše, smatra se da se ovaj svjetonazor nastavlja neodređeno u budućnost, a

kako navodi Pravdić (2003), skeptici imaju neke snažne argumente u svoju korist (Tablica 1).

Tablica 1. Neke od karakteristika dvaju svjetonazora o tehnološkom napretku (Pravdić, 2003)

Tehnološki optimisti Tehnološki skeptici

1. Tehnološki napredak se može nositi sa svim

izazovima budućnosti

1. Tehnološki napredak je ograničen i ekološka

nosivost mora biti očuvana

2. Nadmetanje 2. Suradnja

3. Linearni sustavi bez diskontinuiteta ili nepovratnosti 3. Složeni, nelinearni sustavi s diskontinuitetima i

nepovratnosti

4. Čovjek dominira nad prirodom 4. Čovjek je u partnerstvu s prirodom

8

5. Svatko živi za sebe 5. Suradnja s drugima

6. Tržište je vodeći faktor 6. Tržište je samo stepenica prema višim ciljevima

1.2.1. Ciljevi održivog razvoja

Agenda za održivi razvoj do 2030. pokrenuta je 2015. godine kako bi se zaustavilo

siromaštvo i kako bi svijet krenuo putem mira, prosperiteta i prilika za svih na zdravom

planetu. 17 ciljeva održivog razvoja (eng. Sustainable Development Goals, SDG) ne zahtijeva

ništa osim transformacije financijskog, ekonomskog i političkog sustava koji danas upravlja

našim društvima kako bi se jamčila ljudska prava svih. Ciljevi su sljedeći:

1. zaustaviti siromaštvo,

2. zaustaviti glad,

3. poboljšati zdravstvo i zdravlje,

4. osigurati kvalitetno obrazovanje,

5. postići jednakost među spolovima,

6. osigurati svima čistu vodu i higijenske uvjete,

7. osigurati svima pristup prihvatljivoj i održivoj energiji,

8. promovirati ekonomiju i dostojno zaposlenje,

9. graditi otpornu i održivu infrastrukturu,

10. smanjiti nejednakost unutar i među državama,

11. gradove i naselja učiniti inkluzivnima, sigurnima i održivima,

12. osigurati održivu proizvodnju i potrošnju,

13. poduzeti sve mjere u borbi s klimatskim promjenama,

14. sačuvati i održavati oceane, mora i morske resurse,

9

15. zaštititi, obnoviti i promovirati održivu upotrebu kopnenih ekosustava, održivo

upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije i zaustaviti i obrnuti degradaciju

zemljišta i zaustaviti gubitak biološke raznolikosti,

16. promovirati i poticati mir, pravdu i snažne institucije i

17. ojačati sredstva za provedbu i revitalizirati Globalno partnerstvo za održivi razvoj3

(United nations, 2020).

Važno je napomenuti (Van Tulder i sur., 2021) da ciljevi održivoga razvoja nemaju

snagu međunarodnog prava. Kako bi osigurali njihovo usvajanje, zamišljeni su kao

dobrovoljni postupci koji upadaju u institucionalnu prazninu u kojoj nema sankcija i

mehanizama djelovanja. Agenda 2030. stoga predstavlja oblik "mekog" međunarodnog prava

koje se pokušava kretati putanjama promjena kroz zajedničke i univerzalne ciljeve, metode i

načela te pokreću proces koordiniranog razvoja. U tom kontekstu, multinacionalna poduzeća

mogu se gledati kao važni i snažni igrači koji daju zamah dnevnom redu te mogu pružiti

snažno vodstvo u procesu provedbe, s obzirom na dubinu svojih upravljačkih kapaciteta i

globalni doseg (Van Tulder i sur., 2021).

Ove godine započinje desetljeće djelovanja za postizanje ciljeva održivog razvoja do

2030. Kritično je razdoblje za unapređenje zajedničke vizije i ubrzanje odgovora na najveće

svjetske izazove - od uklanjanja siromaštva i gladi do preokretanja klimatskih promjena. Ipak,

u samo kratkom vremenskom razdoblju, ubrzano širenje koronavirusa pretvorilo je hitnu

zdravstvenu zaštitu u jednu od najgorih međunarodnih kriza u našem životu, promijenivši

svijet kakav poznajemo. Izvješće o ciljevima održivog razvoja 2020. predstavlja pregled

napretka prema ciljevima održivog razvoja prije početka pandemije, ali također razmatra neke

od razornih početnih utjecaja COVID-19 na određene ciljeve i usmjerenja. Izvješće je

pripremio Odjel za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (eng. United Nations Department of

Economic and Social Affairs) u suradnji s preko 200 stručnjaka iz više od 40 međunarodnih

agencija, koristeći najnovije dostupne podatke i procjene (United nations, 2021).

3 Global Partnership for Sustainable Development

10

1.2.2. Izvješće UN-a iz 2020.

U izvješću o ciljevima održivog razvoja 2020. nalaze se najnoviji podaci koji nam

pokazuju da je i prije pandemije COVID-19 napredak ostao neujednačen te da nismo bili na

putu ispunjenju ciljeva do 2030. Usprkos tomu vidljivi su neki dobitci: udio djece i mladih

koji ne idu u školu je pao; učestalost mnogih zaraznih bolesti bila je u padu; poboljšan je

pristup pitkoj vodi kojom se sigurno upravlja; a zastupljenost žena u vodećim ulogama se

povećavala. No istovremeno je u porastu broj ljudi koji nemaju što jesti svaki dan, prirodni

okoliš nastavio je propadati do alarmantne stope, a dramatične razine nejednakosti zadržale su

se u svim regijama. Promjene se još uvijek nisu događale potrebnom brzinom ili razmjerom

(United nations 2020).

Zbog pandemije COVID-19, zdravstvenog, ekonomskog i socijalnog stanja bez

presedana kriza čini postignuće ciljeva još izazovnijim. Od početka lipnja 2020. broj žrtava

premašio je 400 000 i nastavio se penjati, gotovo nijedna zemlja nije bila pošteđena.

Zdravstveni sustavi su u mnogim zemljama dovedeni do ruba kolapsa, navodi António

Guterres, glavni tajnik UN-a. Pola svjetske radne snage je pogođeno krizom, a više od 1,6

milijardi učenika su izvan škole. Desetci milijuna ljudi su potisnuti natrag u krajnje

siromaštvo i glad, brišući skromni napredak posljednjih godina. Iako novi koronavirus utječe

na svaku osobu i zajednicu, ne čini to jednako, nastavlja Guterres, umjesto toga, razotkrio je i

pogoršao postojeće nejednakosti i nepravde. U naprednim gospodarstvima stopa smrtnog

ishoda je najviša među marginaliziranim skupinama. U razvijenim zemljama su najugroženiji

stariji ljudi, djeca i osobe s invaliditetom, autohtono stanovništvo, migranti i izbjeglice

(United nations 2020).

Kriza također ima nepovoljan utjecaj na socijalni i bihevioralni razvoj djece i mladih.

Kako sve više obitelji pada u krajnje siromaštvo, tako i djeca u siromašnim i ugroženim

zajednicama su u mnogo većem riziku od dječjeg rada, dječjeg braka i trgovine djecom.

Zapravo, globalni dobici u smanjenju dječjeg rada vjerojatno će se po prvi put preokrenuti u

20 godina. Ukratko, kriza ima posljedice koje mijenjaju život milijunima djece i mladih širom

svijeta. Ekonomski utjecaji krize jednako su poražavajući. Čak i najnaprednije razvijene

zemlje su u borbi sa zdravstvenim, socijalnim i gospodarskim posljedicama pandemije, ali

najsiromašnije i zemlje u nepovoljnom položaju neizbježno će biti najviše pogođene. Svi ti

11

vanjski šokovi, zajedno s gubitkom posla, krhkim zdravstvenim sustavom, nedostatkom

osnovnih potreba i niskom razinom socijalnih sustava zaštite pogoršali su ranjivost tih

zemalja. Bez potpore međunarodne zajednice, kriza bi mogla destabilizirati ekonomiju već

osiromašenih nacija (United nations 2020).

,,Sve što radimo za vrijeme i nakon ove krize (COVID-19) mora biti sa snažnim fokusom na

izgradnju ravnopravnije, uključive i održive ekonomije i društva koji su otporniji na

pandemije, klimatske promjene i mnoge druge globalne izazove s kojima se suočavamo“

(Guterres, United nations, 2020, str. 68).

12

1.3. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE

Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske je dokument koji je donio Hrvatski

sabor na sjednici 20. veljače 2009. godine na temelju Zakona o zaštiti okoliša (NN,

110/2007). U dijelu teksta označenoga rimskim brojem tri: Ključni izazovi ostvarenja

održivog razvitka Republike Hrvatske, djelovanje je usmjereno na osam ključnih područja:

poticaj rasta broja stanovnika Republike Hrvatske; okoliš i prirodna dobra; usmjeravanje na

održivu proizvodnju i potrošnju; ostvarivanje socijalne i teritorijalne kohezije i pravde;

postizanje energetske neovisnosti i rasta učinkovitosti korištenja energije; jačanje javnog

zdravstva; povezivanje Republike Hrvatske; zaštitu Jadranskog mora, priobalja i otoka

(Hrvatski sabor 2019). Taj dio se odnosi na tadašnje stanje, iz vremena kada je pisan

dokument. Analiza svakog područja počinje razmatranjem značajki postojećeg stanja na

temelju čega se definira glavni cilj za sustavno i dugoročno djelovanje. Za svako područje se

predlažu različiti oblici djelovanja kao što su: donošenje politika, sektorskih strategija,

provedbe planova i projekata. Predložene mjere idu u skladu s konkretnim ciljevima, pa tako

njihovo ostvarivanje postaje mjerljivo (Hrvatski sabor, 2009).

Hrvatska je u 20. stoljeću imala progresivnu dobnu strukturu stanovništva, ali 1981.

ona poprima stagnirajući oblik te od 2001. prelazi u izrazito regresivni tip poprimajući oblik

''inverzne piramide''. U gotovo svim hrvatskim županijama je zbog niske stope prirodnog

prirasta i neujednačenog razmještaja stanovništva došlo do nepovoljnih demografskih

promjena te se narušila dobno spolna struktura. Ta su kretanja posebno vidljiva po migraciji

mlađega, fertilnog stanovništva iz seoskih prema urbanim središtima, što je bilo osobito

izraženo u drugoj polovici 20. stoljeća. Zbog takvih kretanja stanovništva narušena je

struktura predradnog (0 – 14 g.), radnog (od 15 do 64 godine) i postradnog (65 godina i više)

stanovništva te neujednačen regionalni društveno-gospodarski razvoj (Hrvatski sabor, 2009).

Glavni cilj vezan uz stanovništvo ove strategije bio bi zaustaviti daljnji pad prirodnog

prirasta stanovništva i nepovoljna migracijska kretanja. Ovaj pothvat je u svrhu plana po

kojem bi se brojnost stanovništva Republike Hrvatske održavala na razini višoj od 4 milijuna

stanovnika do 2050. Neke aktivnosti ili mjere (Hrvatski sabor, 2009) koje bi trebale pomoći u

ostvarivanju glavnog cilja (stanovništvo) su: mjerama populacijske politike povećati natalitet,

13

s dugoročnim ciljem uravnoteženja dobne strukture i održanja prostorne spolne ravnoteže

stanovništva u smjeru povećanja udjela mlađeg stanovništva; ciljanim aktivnostima na razini

cijelog društva u središte općih i posebnih interesa staviti dobrobit obitelji, djece i mladih kao

zalog gospodarske održivosti; provedbom dobre i održive gospodarstvene politike stvarati

uvjete za zapošljavanje mladih i zapošljavanje žena; donijeti i provoditi strategiju stambenog

zbrinjavanja na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini, osobito za mlade koji tek dolaze na

tržište rada i osnivaju obitelji.

U drugom dijelu mjera koji se odnosi na okoliš i prirodna dobra naglašava se važnost

zaštite prirode očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti te zaštitom prirodnih vrijednosti.

Zaštićena područja obuhvaćaju 8,54% ukupne površine Republike Hrvatske, odnosno 11,38%

njezinoga kopnenog dijela (4,76% čine nacionalni parkovi i parkovi prirode). Kako bi se

očuvala biološka raznolikost divljih svojti i staništa proglašena je Ekološka mreža. Ona

predstavlja sustav ekološki značajnih područja i ekoloških koridora za koje su propisane

smjernice za mjere zaštite ciljeva i očuvanja ekološke mreže. Područja koja su dio Ekološke

mreže Republike Hrvatske za svaki planirani zahvat koji može imati bitan utjecaj na ciljeve

očuvanja ekološke mreže provode postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu s ciljem

način se dugoročnog osiguravanja očuvanja povoljnog stanja tih područja. Prilikom planiranja

i uređenja prostora i korištenja prirodnih dobara važno je osigurati očuvanje značajnih

obilježja krajobraza. Naime, naglasak je na očuvanju bioloških, geoloških i kulturnih

vrijednosti. Jednolična i ambijentalno neusklađena urbanizacija kao i arhitektonski

neprikladna gradnja, veliki infrastrukturni zahvati i poljoprivredne djelatnosti. Glavni ciljevi u

dijelu strategije vezanom za poljoprivredne površine su: efektivna zaštita biološke i

krajobrazne raznolikosti, primjena održive poljoprivredne proizvodnje, korištenje proizvoda

šuma i šumskog zemljišta u skladu s načelima održivoga gospodarenja šumama, jačanje

prostorno-razvojne strukture te uvažavanjem osobitosti prirodne i kulturne baštine (Hrvatski

sabor, 2009). Neke od aktivnosti ili mjera (Hrvatski sabor, 2009) za ostvarivanje glavnih

ciljeva vezanih uz poljoprivredne površine su: zaustaviti gubitak kopnene biološke

raznolikosti; smanjiti gubitak morske i obalne biološke raznolikosti i povećati broj zaštićenih

područja; provođenjem zakona i ekonomskih instrumenata sankcionirati svako neprihvatljivo

ponašanje i osigurati ugrađivanje mjera za očuvanje i unapređivanje sveukupne biološke

raznolikosti u sve gospodarske djelatnosti koje koriste biološka dobra; razminirati što prije

14

minirana područja; poticati razvojne modele koji, primjereno značajkama prostora,

unapređuju prostor, uz očuvanje fizičke i ekološke cjelovitosti resursnih područja (Hrvatski

sabor 2009).

Glavni ciljevi u dijelu strategije vezanom uz vode su: smanjiti štetne emisije najmanju

moguću mjeru uz posebnu zaštitu podzemnih voda te osigurati racionalno korištenje

neobnovljivih prirodnih dobara te održivo korištenje obnovljivih prirodnih izvora. Neke

aktivnosti ili mjere (Hrvatski sabor, 2009), u području Vode, za ostvarivanje glavnih ciljeva

su: donijeti zakon o zaštiti tla i informacijski sustav zaštite tla; napraviti inventarizaciju baze

podataka za tlo i zemljište; odrediti najkvalitetnija zemljišta za poljoprivrednu namjenu te ih

zaštititi i očuvati; širiti zaštićena područja uz osiguravanje dovoljno prirodnih dobara za

namjenu lokalnih zajednica te dugoročno težiti zaštititi 15 – 20% površine Republike

Hrvatske; regulirati prekogranično onečišćavanje vodnog sustava koje dovodi do onečišćenja

morskog ekosustava; multidisciplinarnim pristupom istražiti mogućnost racionalne

eksploatacije vrijednih mineralnih sirovina u strateški važnim regijama Republike Hrvatske,

uz poštivanje načela održivog razvitka; smanjiti emisije štetnih plinova, uzročnika

fotokemijskog smoga i troposferskog ozona, ukinuti potrošnju tvari koje uništavaju ozonski

omotač i provoditi programe unapređivanja (Hrvatski sabor, 2009).

Održiva proizvodnja i potrošnja se bave zadovoljavanjem temeljnih ljudskih potreba i

poboljšanjem kvalitete života tako da se minimizira korištenje prirodnih dobara, stvaranje

toksičnih tvari, emisije u zrak, vodu i tlo, te sprječava ili smanjuje proizvodnja otpada kako se

ne bi ugrozile potrebe budućih generacija. Glavni cilj u ovom području je ostvariti

uravnotežen i stabilan rast gospodarstva koji bi imao manji utjecaj na daljnju degradaciju

okoliša i stvaranje otpada nego do sada, a taj rast mora pratiti promjena nepovoljnih obrazaca

ponašanja u kućanstvima te u javnom i privatnom sektoru (Hrvatski sabor, 2009). Neke od

mjera za ovo područje su: povećati udio obradivih površina sa sadašnjih 1.092.000 ha na

1.800.000 ha, koristeći neobradive površine koje sada iznose 947.000 ha; povećati stočarsku

proizvodnju na razinu prijeratne, uz primjenu novih tehnologija na principima održive

poljoprivrede; održivo gospodariti ribljim fondom; u proizvodne procese, proizvode i usluge

integrirati programe čistije proizvodnje; promicati i poticati uporabu znaka zaštite okoliša

(Hrvatski sabor, 2009).

15

U četvrtom dijelu strategije pod nazivom Socijalna kohezija i pravda ističe se činjenica

da se održivi razvitak društva temelji na društvenoj jednakosti i slozi. Održivo je ono društvo

koje poštuje različitosti, u kojem svaki pojedinac, bez obzira na spol i podrijetlo, ima jednaka

prava i mogućnosti sudjelovati u okolnostima koje unapređuju i osiguravaju socijalnu

sigurnost, ljudsko zdravlje i pravnu zaštitu. Nepovoljna dobna struktura i smanjen radni

kontingenta utječe na povećavanje broja uzdržavanih, a smanjuje broj radno sposobnih

stanovnika (Hrvatski sabor, 2009). Neke od aktivnosti ili mjera za održivi razvoj (Hrvatski

sabor 2009) su: poboljšati obrazovnu strukturu populacije i uskladiti obrazovanje sa

zahtjevima tržišta rada; posebnu pozornost posvetiti zaštiti djetinjstva i razvoju djece;

podizanjem kvalitete cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja, učiniti ga dostupnim svima te

unaprijediti izobrazbu trajnim profesionalnim usavršavanjem učitelja i nastavnika na području

Republike Hrvatske; omogućiti obrazovanje cijeloj populaciji, uz sustavno poticanje

obrazovanja odraslih, ponajprije povećavanjem dostupnosti obrazovanja uvođenjem e-učenja i

ulaganjem u cjeloživotno obrazovanje; osigurati postupni rast mirovina; unapređivati

stambeni standard.

Peti dio strategije vezan za energiju usmjerava nas na činjenicu da obnovljivi izvori

nemaju odgovarajući udio i položaj u energetici Republike Hrvatske, bez obzira na njihovu

veliku važnost i raspoloživost (osobito sunčeva energija, energija vjetra i biomase). Udio

obnovljive energije, kako stoji u dokumentu (Hrvatski sabor 2009) u opskrbi električnom

energijom (ako se izuzmu hidroelektrane) manji je od 1%. Ova činjenica je poražavajuća te u

ovom treba sustavno djelovati. Glavni cilj dijela vezanoga uz energiju je osigurati kvalitetnu i

sigurnu opskrbu energijom, uz nužno smanjivanje negativnih učinaka na okoliš i društvo

(Hrvatski sabor, 2009), a neke aktivnosti ili mjere također navedene u dokumentu su:

propisima definirati uvjete energetske učinkovitosti i ekološke prihvatljivosti kojima moraju

udovoljiti energetski objekti, nova industrijska postrojenja, pojedine proizvodne, uslužne i

trgovačke tvrtke; uvesti certificiranje energetske učinkovitosti proizvoda za široku potrošnju u

zgradarstvu i industriji; povećati uporabu geotermalne energije.

Zdravstveni zavodi su osnovani kako bi pratili opće i specifične zdravstvene

pokazatelje na području javnozdravstvene djelatnosti, medicine rada, transfuzijske medicine i

mentalnog zdravlja. Oni svoj rad usmjeravaju na prevenciju zaraznih i kroničnih bolesti te

16

promicanju zdravih stilova života. Glavni cilj u području Javnog zdravstva je očuvanje i

unapređivanje zdravlja cjelokupne populacije tako da im se osigura pristup zdravstvenim

uslugama, a napredak se očituje korištenjem znanstveno utemeljenih programa sprečavanja i

suzbijanja bolesti te promicanja zdravlja (Hrvatski sabor, 2009). Neke aktivnosti ili mjere

(Hrvatski sabor, 2009) za ostvarivanje glavnog cilja u ovom području su: na području

promicanja zdravlja unapređivati suradnju s drugim sektorima; reorganizirati sustav javnog

zdravstva kako bi postao glavni nositelj preventivnih aktivnosti i nositelj sustavnog

provođenja preventivnih programa; u reorganizaciji zdravstvenog sustava osigurati uvjete za

podizanje kvalitete rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, s ciljem rasterećenja sekundarne

zdravstvene zaštite; unapređivati program transplantacije; unapređivati programe

komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika.

U dijelu pod brojem 7. Povezivanje Hrvatske ukazuje se važnost na to da je temeljna

je pretpostavka ukupnog razvitka Republike Hrvatske upravo prometna infrastruktura. Naime,

ona jača njezinu konkurentnost, smanjuje prometnu izoliranost i pomaže uravnoteženom

regionalnom razvitku. Njena razvijenost se tiče gospodarskog rasta i socijalne integracije koja

je važan element za jednakost i pravdu. Razvitak prometne infrastrukture treba biti u skladu s

održivim i uravnoteženim razvojem zemlje. Planiranje i gradnja transportnih sustava treba biti

izvedena uz poštivanje okoliša i ekonomično korištenje prirodnih dobara uz naglasak na

smanjenje emisije plinova (osobito CO2 i NOx) i drugih onečišćivala koja dolaze s

povećanjem prometa. Glavni cilj u svrhu održivosti je povezivanje svih dijelova teritorija

kako bi transportni sustav bio dovoljan svim gospodarskim potrebama, socijalnim potrebama i

potrebama okoliša te razvijanje integriranog pristupa prema dostupnosti i povezanosti

(Hrvatski sabor, 2009).

Pod rednim brojem 8. nalazi se ujedno i posljednji izazov održivoga razvoja Republike

Hrvatske (RH) pod nazivom Zaštita Jadranskog mora, priobalja i otoka. Jadransko more,

obala i otoci sadrže najvrednije i najosjetljivije prirodne sustave RH. U tom području se

odvijaju procesi koji ovise o uzajamnom djelovanju mora i kopna, a negativni utjecaji na

prirodne sustave su najizraženiji. More je jedinstven i osjetljiv morski ekosustav koji se

razlikuje od ostatka Sredozemnog mora po svojim hidrografskim, oceanološkim, biološkim,

biogeografskim i drugim osobinama. Jadransko more karakterizira čistoća, prozirnost,

17

krajolik i bogatstvo života (Hrvatski sabor, 2009). Najvažniji problemi održivog razvitka

Jadrana jesu: nedostatak uređaja za pročišćavanje urbanih i industrijskih otpadnih voda,

iznenadna i operativna onečišćenja mora s pomorskih objekata, nesreće pri prijevozu i

pretovaru nafte i naftnih prerađevina, problem unosa stranih morskih mikroorganizama i

patogena u morski okoliš, izlov i prelov ribljeg fonda, nadasve pretjerana gradnja na obalnom

području. U turističkoj sezoni je obalno područje jednako kao i otoci izloženo osobitom

opterećenju. S obzirom na to da je turizam glavni pokretač gospodarskih aktivnosti na tom

području, a godišnje bilježimo 3% više turista godišnje, pritisak na obalno područje tijekom

turističke sezone je ogroman (Hrvatski sabor, 2009). Glavni cilj održivoga razvoja je

promicanje održivog gospodarenja Jadranskim morem, obalom i otocima i očuvanje morskih

ekosustava smanjivanjem unosa otpadnih tvari i stranih mikroorganizama i patogena iz svih

izvora onečišćenja. Sve navedeno mora biti uz potporu lokalnih zajednica, osobito otočnih s

naglaskom na ograničavanje utjecaja gospodarskih djelatnosti na okoliš. Neke od aktivnosti ili

mjera za ovo područje su: napraviti analizu značajki i identifikaciju glavnih opterećenja i

utjecaja na more, njegovo gospodarsko i socijalno korištenje i degradaciju morskog okoliša;

do 2030. u svim naseljima s više od 10.000 stanovnika osigurati adekvatno sakupljanje i

obradu otpadnih voda; do 2030. u svim značajnijim industrijskim postrojenjima, uključujući i

turističke komplekse, osigurati adekvatnu obradu otpadnih voda; nastaviti, proširiti i

poboljšati programe stalnog praćenja fizikalno-kemijsko-bioloških parametara Jadranskog

mora (Hrvatski sabor, 2009).

Kako bi se RH usmjerila prema održivom razvitku i napretku, u svakom od 8 ključnih

izazova, važno je provesti reforme i nastaviti izgrađivati učinkovitu državu. To se može

postići podizanjem obrazovne razine svih građana i izgradnjom društva temeljenog na znanju,

podupiranjem kulture istraživanja i ulaganja u razvitak i svakako prilagodbom na klimatske

promjene. Država je učinkovita kada održava mir i sigurnost, štiti prava građana, potiče

gospodarski rast i unapređuje kvalitetu njihova življenja te osigurava sve potrebne javne

usluge. Dobra politička, ekonomska i administrativna vlast u državi mora kreirati i donositi

politike istodobnim pokazivanjem odgovornosti prema javnosti. U RH je potrebna daljnja

izgradnja učinkovitih ekonomskih i financijskih sustava upravljanja, jačanje pravnog sustava,

sloboda nezavisnih medija te stalno jačanje civilnog društva koje se bavi zahtjevima za

promjene (Hrvatski sabor, 2009).

18

1.3.1. Održiva Hrvatska

Nakon prikaza Strategije održivoga razvoja RH važno je spomenuti još neke aktivnosti

i projekte vezane uz održivi razvoj u našoj državi. Adria Media Zagreb u suradnji s National

Geographicom izrađuje stranicu Održiva Hrvatska (https://odrzivahrvatska.hr/) na kojoj se

mogu pronaći zanimljive konferencije, skupovi i izvješća o aktualnim pothvatima i

istraživanjima vezanim uz održivi razvoj. U zaglavlju stranice nalaze se sljedeće rubrike:

Održivost u domu; Održivost iz prve ruke; Nagrada Žuti okvir; Održivi stil; Očuvanje prirode

i okoliša; Vijesti; Konferencije, skupovi, izvješća. Aktualne teme rubrike Održivost u domu

su: Zbogom plastične, dobrodošle prirodne slamke!; Industrija, inovacija i infrastruktura. ;

Kružno gospodarstvo, i Život ispod vode. U rubrici Održivost iz prve ruke mogu se pronaći

sljedeće teme: Dostojanstven rad i gospodarski rast i Zlarin bez plastike. Žuti okvir je

godišnja nagrada za održivi razvoj pa je ta rubrika rezervirana za vijesti o njemu. U rubrici

Održivi stil trenutno je jedna tema naziva Održivi gradovi i održive zajednice. Očuvanje

prirode i okoliša je rubrika u kojoj su trenutno sljedeće teme: Zdravlje i dobrobit.; Život ispod

vode.; Opušci cigareta, najveći svjetski izvor onečišćenja oceana.; Ne ubijajte šišmiše. Nisu

krivi za epidemiju COVID-19.; Život na kopnu i Odgovor na klimatske promjene. Rubrika

vijesti sadrži najnovije vijesti vezane uz održivi razvoj, u rubrici Konferencije, skupovi i

izvješća, kao što sam naziv kaže, možemo vidjeti sve navedeno (Održiva Hrvatska, 2021.)

Na stranici Održivo (https://odrzivo.com/), čiji je urednik Društveno poduzeće (DP)

„Održivo“ d.o.o. – ured za permakulturni dizajn, arhitektonsko projektiranje i urbanističko

planiranje, možemo pronaći projekte koji su vezani uz društveno i ekološki savjesno

poslovanje i projektiranje životnog okoliša. DP Održivo ostvaruje pozitivan utjecaj na

društvene i okolišne prilike tako da potiče izrade i izvedbe projekata permakulturnog dizajna,

održive eko-arhitekture i urbanističkog planiranja orijentiranog na dugoročnu održivost.

Projektiranju i oblikovanju pristupaju tek nakon temeljitih analiza koje su napravljene s ciljem

postizanja maksimalne moguće održivosti projektnog rješenja. Pri projektiranju poseban

naglasak stavljaju na održivost i učinkovitost objekata kao i regenerativno djelovanje na

okoliš potičući primjenu prirodnih materijala i inovativnih tehnologija koje mogu povećati

razinu udobnosti i kvalitete objekata te istovremeno ostvariti pozitivan učinak na okoliš i

zdravlje ljudi. Projekti su podijeljeni u tri kategorije: permakultura, arhitektura i urbanizam. U

https://odrzivahrvatska.hr/#dom

https://odrzivahrvatska.hr/#prvuruku

https://odrzivahrvatska.hr/#zuti

https://odrzivahrvatska.hr/#stil

https://odrzivahrvatska.hr/#ocuvanje

https://odrzivahrvatska.hr/#ocuvanje

https://odrzivahrvatska.hr/#vijesti

https://odrzivahrvatska.hr/#konferencije

19

kategoriji permakultura neki od projekta su: Jadranski centar za održivi razvoj otoka (Murter),

Edukacijska staza Tučepi i Regenerativna mikrofarma za biointenzivnu proizvodnju povrća

Krušvar (Održivo, 2021).

https://odrzivo.com/portfolio-item/jadranski-centar-odrzivi-razvoj-otoka/

https://odrzivo.com/portfolio-item/regenerativna-mikrofarma-za-biointenzivnu-proizvodnju-povrca-krusvar/

https://odrzivo.com/portfolio-item/regenerativna-mikrofarma-za-biointenzivnu-proizvodnju-povrca-krusvar/

20

1.4. OBRAZOVANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ

Obrazovanje za održivi razvoj (eng. Education for Sustainable Environment, ESD)

osposobljava učenike svih dobnih skupina znanjem, vještinama, vrijednostima i stavovima za

rješavanje međusobno povezanih globalnih izazova s kojima se danas suočavamo. Izazovi

uključuju klimatske promjene, degradaciju okoliša, gubitak biološke raznolikosti, siromaštvo i

nejednakost. Učenje mora pripremiti učenike svih dobnih skupina da pronađu rješenja za

izazove današnjice i budućnosti. Obrazovanje bi trebalo biti transformirajuće i omogućiti nam

da donosimo utemeljene odluke i poduzimamo individualne i kolektivne akcije za promjenu

našeg društva i brigu o planetu (UNESCO, 2021).

Da bismo se prebacili na održivu budućnost, moramo preispitati što, gdje i kako učimo

razvijati znanja, vještine, vrijednosti i stavove koji nam svima omogućuju donošenje

utemeljenih odluka i poduzimanje individualnih i kolektivnih akcija na lokalnim, nacionalnim

i globalnim razinama. Obrazovanje za održivi razvoj sastavni je element ambicioznih ciljeva

održivog razvoja. Iako on doprinosi svakom od 17 ciljeva razvoja i dalje ima posebnu važnost

za globalni obrazovni program sadržan u cilju pod brojem 4 (https://sdgs.un.org/goals/goal4),

osigurati kvalitetnu edukaciju svima, u kojem ima posebno mjesto. Obrazovanje za održivi

razvoj je ključni element kvalitetnog obrazovanja te su njegove kognitivne, socio-

emocionalne i bihevioralne dimenzije učenja relevantne za sva područja obrazovanja

(UNESCO, 2020).

Ciljevi održivoga razvoja su bili kritizirani i od strane znanstvenika, kako u svojoj

knjizi navode Koehn i Uitto (2017), a dio ove kritike usredotočen je na uočeni nedostatak

realizma u tim ciljevima. U raspravi o održivosti i održivom razvoju pojavljuju se dva

povezujuća dijela znanstvenog rada. Jedan dio ima za cilj redukcionizam i identificiranje

snažnih rješenja problema. Drugi se dio usredotočuje na bolje razumijevanje temeljnih uzroka

problema u našem društvu, našim gospodarstvima i okolišu te kako ih riješiti. Iako se može

tvrditi da su oba smjera sama po sebi znanstvena i trebaju suživjeti, sveučilišta možda neće

uvijek imati dovoljan pregled kako bi izvukla najbolje iz njih i kombinirala ih tamo gdje je to

potrebno. Bilo bi odlično kad bi sveučilišta mogla doprinijeti boljem razumijevanju održivosti

21

i održivog razvoja, tamo gdje redukcija i tehnokratska rješenja igraju ulogu i gdje su

neophodni integracija i multidisciplinarni pristupi. Kad bi sveučilišta bolje razumjela ulogu

koju igraju u društvima, njihova bi uloga mogla postati korisnija (Koehn i Uitto, 2017).

Mnogi napori koji su uloženi u pokušaju razumijevanja održivosti i promicanja

područja održivosti na sveučilištima, razlog su zašto je ono danas tako dobro razvijeno.

Nasuprot tomu, održivost u visokom obrazovanju istovremeno treba percipirati i kao rad u

tijeku. Što se tiče razina provedbe održivosti u sveučilišnim sustavima, institucije visokog

obrazovanja mogu se naći u otprilike tri različita stupnja evolucije. To su sljedeći (Filho,

2010):

Faza 1: principi održivog razvoja nisu univerzalno razumljivi, nema značajnih napora u

promicanju održivosti u sveučilišnim aktivnostima i nema sustavnih projekata koji

pokušavaju promicati održivost.

Faza 2: principi održivog razvoja shvaćeni su u širem smislu i postoje značajni napori u

promicanju održivosti u sveučilišnim aktivnostima. Pored toga, postoje razni projekti

održivosti, kao i program istraživanja i proširenja.

Faza 3: sveučilišta koja ispunjavaju zahtjeve sveučilišta na razini 2, ali koja su također

predana održivosti na dugoročnoj osnovi i koja to čine putem politike održivosti, putem

certificiranja, postojanja raznih starijih članova osoblja koji nadgledaju napore vezane uz

održivost i projekte održivosti.

Ove razine imaju određeni stupanj fleksibilnosti u smislu da sveučilišta koja se nalaze u fazi 1

mogu prijeći u fazu 2 u određeno vrijeme, sve dok uspješno povećavaju stupanj angažmana i

predanosti. Od posebnog je interesa činjenica da fazu 3 postižu samo ona sveučilišta koja

imaju održivost čvrsto ugrađenu u svoj život, kako u smislu rada kampusa, tako i u smislu

institucionalne filozofije, istraživanja, proširenja te u svom načinu razmišljanja (Filho, 2010).

1.4.1. Cjeloživotno učenje za održivi razvoj

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) je od

svog osnutka 1945. godine bila ključna u širenju prava na obrazovanje tako da uključuje

22

obrazovanje i obrazovanje za odrasle i cjeloživotno obrazovanje. Danas je diskurs

cjeloživotnog učenja globalno prihvaćen i postao je preferirana formula za pripremu

pojedinca i društva za život u neizvjesnosti i nesigurnosti, nestabilnim poslovima i promjeni

radnih profila i mjesta. Međutim, s obzirom na ogromne globalne probleme s kojima se

suočava međunarodna zajednica, uključujući klimatske promjene i rastuću nesigurnost

zaposlenja, postoji nada da bi ponovna pojava cjeloživotnog učenja mogla dovesti do

obrazovnih reformi koje će poboljšati život ljudi. Postoji nada da će kreatori politike razviti

veću svijest o potrebi razmišljanja izvan okvira kako bi se učinkovito bavili globalnim

problemima (Elfert, 2019).

Kako bi cjeloživotno učenje za održivi razvoj imalo smisla potrebno je raditi na

formalnom obrazovanju za održivi razvoj. Osnovnoškolska i srednjoškolska vertikala

kurikuluma (NN, 7/2019) sadrži međupredmetnu temu Održivi razvoj čijim se uvođenjem

dalo na važnosti učenju o održivom razvoju u obveznom formalnom obrazovanju. Također je

važno naglasiti da u dokumentu Kurikulum za nastavni predmet Prirode i društva za osnovne

škole u Republici Hrvatskoj održivi razvoj zaokružuje četiri koncepta kurikuluma (NN,

7/2019). Važnost održivoga razvoja prolazi kroz sva četiri koncepta jer ih on svih obuhvaća.

U nastavi Prirode i društva, kao i u svakom drugom predmetu, važno je aktivnostima i

praktičnim radovima poticati i razvijati interes učenika prema održivom razvoju. Jedan o

takvih poticaja navode Kostović-Vranješ i Bulić (2016) u svom znanstvenom radu

Izvannastavna aktivnost „kompostiranje“ u promicanju obrazovanja za održivi razvoj. U radu

predstavljaju uključivanje učenika u izvannastavne aktivnosti koje su temeljene na sadržajima

nastavnih predmeta prirodoslovlja čineći ih zanimljivima kako ih učenici ne bi doživljavali

samom obvezom. Aktivnost kompostiranja uključuje učenike u izvannastavnu aktivnost

izrade kompostišta i stvaranja komposta kojeg učenici prikupljaju od biootpada iz školskoga

vrta, školske kuhinje i drugih ostataka. Cilj ove aktivnosti je uključiti i učenike ostalih razreda

koji bi promatranjem osvijestili važnost kompostiranja što bi njima dalo ulogu vršnjačkih

edukatora (Kostović-Vranješ, Bulić, 2016).

Cjeloživotno učenje za održivi razvoj je definitivno jedan od prioriteta za razvijanje

društva znanja, a ono nije samo jedan oblik obrazovanja i osposobljavanja već vodeće načelo

u kontekstu obrazovanja i učenja. Važno je u tom duhu smišljati nove koncepte odgoja i

23

obrazovanja koji osuvremenjuju trenutan nastavni rad vrtićima, školama i visokoškolskim

ustanovama. Ta činjenica nam daje naslutiti kako je temeljna odgovornost cjeloživotnog

učenja za održivi razvoj usko vezana uz školu, učitelje i odgojitelje. Naime, zbog svega gore

navedenoga je velika uloga znanosti u svemu tome. Znanost je ta koja treba utvrditi postojeće

stanje, definirati potrebne promjene i ukazati na pravce djelovanja. Kako bi održivi razvoj bio

moguć potrebno je informiranje i obrazovanje cijelog društva i svih njegovih dijelova (Borić i

sur., 2008)

24

1.5. MISKONCEPTI

Miskoncepti, miskoncepcije ili zablude su prema Fisheru (1985) suprotnosti od

znanstvenih činjenica koje nastaju zbog životnog iskustva ili nakon učenja teškog i

nerazumljivog dijela sadržaja kojeg učenici pokušavaju sebi približiti i pri tom stvaraju

pogrešan koncept (Posavec, 2013). Učenici uvijek imaju predznanje o nekom pojmu koje

može (ali ne mora) biti u skladu sa znanstvenim spoznajama. Takvo predznanje se naziva

predkoncept i rezultat je prethodnog učenja, on nije slučajno objašnjenje nekog pojma.

Predkoncept učeniku služi kao model razumijevanja i olakšava mu savladavanje određenog

pojma (Posavec, 2013).

Kako bi učitelji lakše razumjeli važnost usmjeravanja učenika na pravilno učenje i

ispravljanje pogrešnih predznanja i predodžbi trebali bi upoznati pojmove vezane uz

oblikovanje koncepata. Predkoncept je već razvijena predodžba o nekom određenom pojmu

prije formalnog učenja, a koncept je vlastita konstrukcija koja se oblikuje iz činjenica koje su

upamćene na pojedinačnom primjeru (Posavec, 2013).

Jedan od načina na koji možemo detektirati miskoncepte kod učenika je da pratimo

njihove glavne izvore u prethodnom učenju. Većina njih je pretjerana generalizacija

prethodno naučenog, ograničenog znanja koje se sada pogrešno primjenjuje. Učitelj ne može

u potpunosti predvidjeti učinak ranijeg sustava znanja učenika u novom okruženju. Zbog toga

prije nego što završi svoje upute, on treba pružiti priliku studentu da manifestira svoje

pogrešne predodžbe, a zatim iznosi svoja znanja kako bi utjecao na uklanjanje misckoncepta. Zablude se ne nalaze samo iza pogrešnih postupaka već vrebaju i iza mnogih slučajeva

ispravnoga postupanja. Svaka teorija poučavanja mora preusmjeriti fokus s pogrešne izvedbe

na razumijevanje cjelokupnog učeničkog sustava znanja. Dijagnostičke stavke koje razlikuju

vlastite koncepte i zablude nisu nužno one koje tradicionalno koristimo u vježbama i

testovima u školama. Treba se posebno potruditi izraditi dijagnostičke predmete koji otkrivaju

specifičnost prirode određenih zabluda (Nesher, 1987).

25

2. CILJ, PROBLEMI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Održivi razvoj je veoma važan za kvalitetu i budućnost života na Zemlji. S obzirom na to

da obuhvaća toliko područja navedenih u UN-ovim ciljevima (United Nations, 2020) važno je

da se o njemu sustavno uči u školi kroz sve školske predmete. Kako bi učenici mogli dobiti

potrebno znanje o održivom razvoju ukazuje se na važnost obrazovanja učitelja o toj temi kao

i važnost nastavka tom obrazovnju kroz cjeloživotno učenje.

Cilj ovoga istraživanja je prikazati postoje li miskoncepti o održivom razvoju među

strudentima Učiteljskoga studija u Splitu te jesu li oni vezani uz srednju školu koju su

pohađali i također utvrditi ili osporiti koliko je važna godina studija na kojoj se studenti

nalaze sa njihovim rezultatima iz anketnog upitnika.

2.1. Hipoteze istraživanja

U skladu s postavljenim ciljem istraživanja postavljeni su sljedeći problemi istraživanja:

1. Ispitati postoji li razlika u broju točnih i netočnih studentskih odgovora u pojedinoj

tvrdnji o održivom razvoju.

2. Ispitati postoji li razlika u broju točnih odgovora na postavljene tvrdnje između

studenata viših i nižih godina4 Učiteljskoga studija.

3. Ispitati postoji li razlika u broju točnih odgovora na postavljene tvrdnje između

studenata koji su pohađali gimnaziju i strukovnu školu.

4. Ispitati imaju li studenti Učiteljskog studija miskoncepte o održivom razvoju.

U skladu s navedenim ciljem formulirane su sljedeće hipoteze istraživanja.

H1 Ne postoji statistički značajna razlika u broju točnih i netočnih studentskih odgovora u

pojedinoj tvrdnji o održivom razvoju.

4 U svrhu ovoga istraživanja studenti nižih godina studija su studenti 1. i 2. godine, a viših godina su studenti 3.,

4. i 5. godine studija

26

H2 Studenti viših godina su imali više točnih odgovora od studenata nižih godina

Učiteljskoga studija.

H3 Studenti koji su pohađali gimnaziju imali su više točnih odgovora od studenta koji su

pohađali strukovnu školu.

H4 Studenti Učiteljskog studija nemaju miskoncepte o održivom razvoju.

27

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

3.1. Uzorak istraživanja

U provedenom istraživanju sudjelovali su studenti od prve do pete godine Učiteljskoga

studija Filozofskoga fakulteta u Splitu ak.god. 2020/2021. Ukupno su u istraživanju

sudjelovala 122 studenta od upisanih 209 studenata.

Tablica 2. Godina studija i broj studenata koji je sudjelovao u istraživanju

Godina studija Broj studenata

1. 26

2. 28

3. 18

4. 26

5. 24

3.2. Metode istraživanja

Kako bismo ispitali točnost postavljenih hipoteza, korišten je anonimni online anketni

upitnik koji se sastojao od 27 zadataka podijeljenih u dva dijela. Prvi dio se sastojao od 3

pitanja koja se odnose na spol, završenu srednju školu i godinu studija. Drugi dio upitnika

započinje pitanjem otvorenog tipa nakon čega slijede 23 tvrdnje o održivom razvoju u kojima

su studenti morali odrediti je li tvrdnja točna ili nije. Studentima je u online upitniku

objašnjena tema i cilj istraživanja te su dobrovoljno pristupili ispunjavanju upitnika.

28

3.3. Obrada podataka

Programi korišteni za obradu podataka su Microsoft Office Excell i IBM SPSS Statistics

(2019). Podatci dobiveni istraživanjem su prikazani grafički, opisno i tablično.

29

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Analiza točnosti odgovora

H1 Ne postoji statistički značajna razlika u broju točnih i netočnih studentskih

odgovora u pojedinoj tvrdnji o održivom razvoju.

Kako bismo odredili postoji li statistički značajna razlika u broju točnih i netočnih

studentskih odgovora u pojedinoj tvrdnji o održivom razvoju, proveden je hi-kvadrat test te

deskriptivna analiza odgovora. Rezultati su prikazani tablično. Svi su podatci obrađeni u

programu IBM SPSS Statistics (2019).

Tablica 3. Točnosti odgovora studenata Učiteljskoga studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u

Splitu na tvrdnje o održivom razvoju (N=122)

Tvrdnja Broj (%) točnih

odgovora

Broj (%) netočnih

odgovora

P

T5- Održivi razvoj je

gospodarski razvoj koji u

potpunosti uzima u obzir

djelovanje gospodarske

aktivnosti na okoliš i

osniva se na obnovljivim

izvorima dobara.

112 (92) 10 (8) <0,001


okvir koji obuhvaća

društvo, gospodarstvo i

okoliš.

120 (98) 2 (1) <0,001

T7- Održivi razvoj i

zaštita okoliša su

istovjetni pojmovi.

38 (31) 84 (69) <0,001

30

T8- Cilj održivoga

razvoja je suradnja svih

zemalja svijeta u

suzbijanju ekonomske

nejednakosti.

77 (63) 45 (37) <0,004

T9- Neki od ciljeva

održivoga razvoja su

zaštita života na kopnu i

života na moru.

117 (97) 4 (3) <0,001

T10- Jedan od globalnih

ciljeva održivog razvoja

je i prijelaz na

niskougljično i kružno

gospodarstvo s

učinkovitim korištenjem

resursa.

110 (90) 12 (10) <0,001

T11- Borba protiv

siromaštva dio je

strategije održivog

razvoja koja

podrazumijeva ujedno i

borbu protiv klimatskih

promjena koje utječu na

globalnu opskrbu hranom.

104 (86) 17 (14) <0,001

T12- Osiguranje zdravog

života i promicanje

dobrobiti za sve ljude,

svih uzrasta bitno je za

održivi razvoj.

114 (93) 8 (7) <0,001

31

T13- Osigurati uključivo i

kvalitetno obrazovanje za

sve te promovirati

mogućnost cjeloživotnog

učenja nije jedan od

ciljeva održivog razvoja.

66 (54) 56 (46) <0,365

T14- Promoviranje

miroljubivog, inkluzivnog

i pravednog društva za

sve ljude sastavni je dio

održivog razvoja.

100 (82) 22 (18) <0,001

T15- Održivi razvoj ne

podrazumijeva spriječiti

daljnji gubitak biološke

raznolikosti.

34 (28) 86 (72) <0,001

T16- Do tehnološkog

napretka se može doći na

biološki prihvatljiv način.

108 (89) 14 (11) <0,001

T17- Agenda 21 (Akcijski

program za 21. stoljeće)

je plan djelovanja na

globalnoj, nacionalnoj i

lokalnoj razini s ciljem

održivog razvoja.

115 (95) 6 (5) <0,001

T18- Republika Hrvatska

je prihvatila Agendu 21.

103 (86) 17 (14) <0,001

T19- Sporazum iz Kyota,

kojeg je potpisala i

107 (88) 15 (12) <0,001

32

Republika Hrvatska,

potpisan je s ciljem

smanjivanja emisije

stakleničkih plinova.

T20- Agenda 2030 je

program UN-a o

održivom razvoju

usmjeren na ljude, planet,

prosperitet, mir i

partnerstvo (People,

Planet, Prosperity, Peace,

Partnership)

109 (89) 13 (11) <0,001

T21- Osnovnoškolska i

srednjoškolska vertikala

kurikuluma sadrži

međupredmetnu temu

Održivi razvoj.

98 (80) 24 (20) <0,001


jedan od koncepata

kurikuluma nastavnog

predmeta Priroda i

društvo.

101 (83) 21 (17) <0,001

T23- Kompostiranje se u

nastavi Prirode i društva

koristi kao poticaj

učenicima za održivi

razvoj.

108 (89) 14 (11) <0,001

T24- Na otoku Murteru se

nalazi Jadranski centar za

91 (76) 29 (24) <0,001

33

održivi razvoj otoka.


ima Strategiju održivog

razvoja.

92 (75) 30 (25) <0,001


ima zakonsku obavezu

provedbe ciljeva održivog

razvoja.

100 (83) 21 (17) <0,001

T27- Stranica na kojoj

možete pronaći novosti i

aktivnosti vezane uz

održivi razvoj se zove

Održiva Hrvatska.

98 (82) 22 (18) <0,001

*Pri obradi podataka odabrane su vrijednosti 1 za točan odgovor i 2 za netočan odgovor.

Na osnovu dobivenih vrijednosti hi-kvadrat testa (Tablica 3) utvrđeno je da za 21 od

22 tvrdnje postoji statistički značajna razlika u broju točnih i netočnih odgovora studenata,

čime se pretpostavka istraživanja, koja govori kako ne postoji statistički značajna razlika u

broju točnih i netočnih studentskih odgovora u pojedinoj tvrdnji, ne može prihvatiti. Vidljiva

je razina značajnosti za 20 tvrdnji a*5 = <0,001 (0,1 %) iz čega slijedi da je za H0 a* < 5 %.

Hi-kvadrat testom analizirani rezultati pokazuju kako ne postoji statistički značajna razlika

između točnih i netočnih odgovora za tvrdnju T13, Osigurati uključivo i kvalitetno

obrazovanje za sve te promovirati mogućnost cjeloživotnog učenja nije jedan od ciljeva

održivog razvoja. Vidljiva je razina značajnosti a* = 0, 365 (36,5 %) iz čega slijedi da je za H0

5 empirijska signifikantnost koja se dobije kao rezultat hi-kvadrat testa. Ako je a* 5% prihvaća se hipoteza.

34

a* > 5 % čime se zaključuje da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnoj točnosti

odgovora, prihvaća se H1.

Tablica 4. Deskriptivna statistika točnosti odgovora

Tvrdnje N Minimum Maksimu

m

Srednja vrijednost Standardna

devijacija

Varijanca

Statistic Statistic Statistic Statistic Std. Error Statistic Statistic

T5 122 1,00 2,00 1,0820 0,02494 0,27545 0,076

T6 122 1,00 2,00 1,0164 0,01154 0,12751 0,016

T7 122 1,00 2,00 1,6885 0,04210 0,46501 0,216

T8 122 1,00 2,00 1,3689 0,04386 0,48448 0,235

T9 121 1,00 2,00 1,0331 0,01632 0,17953 0,032

T10 122 1,00 2,00 1,0984 0,02707 0,29903 0,089

T11 121 1,00 2,00 1,1405 0,03172 0,34895 0,122

T12 122 1,00 2,00 1,0656 0,02250 0,24856 0,062

T13 122 1,00 2,00 1,4590 0,04530 0,50037 0,250

T14 122 1,00 2,00 1,1803 0,03495 0,38605 0,149

T15 120 1,00 2,00 1,7167 0,04131 0,45251 0,205

T16 122 1,00 2,00 1,1148 0,02897 0,32004 0,102

T17 121 1,00 2,00 1,0496 0,01982 0,21799 0,048

T18 120 1,00 2,00 1,1417 0,03197 0,35017 0,123

T19 122 1,00 2,00 1,1230 0,02985 0,32973 0,109

T20 122 1,00 2,00 1,1066 0,02805 0,30982 0,096

T21 122 1,00 2,00 1,1967 0,03614 0,39916 0,159

T22 122 1,00 2,00 1,1721 0,03432 0,37905 0,144

T23 122 1,00 2,00 1,1148 0,02897 0,32004 0,102

T24 120 1,00 2,00 1,2417 0,03924 0,42989 0,185

T25 122 1,00 2,00 1,2459 0,03915 0,43240 0,187

T26 121 1,00 2,00 1,1736 0,03457 0,38030 0,145

T27 120 1,00 2,00 1,1833 0,03547 0,38856 0,151

H2 Studenti viših godina su imali više točnih odgovora od studenata nižih godina

Učiteljskoga studija

35

Kako bismo utvrdili postoji li statistički značajna razlika u točnosti studentskih

odgovora između nižih (1., 2.) i viših (3., 4. i 5.) godina Učiteljskoga studija u Splitu,

proveden je Mann-Whitney U-test (Wilcoxson T-test ili test zbroja rangova) pri razini

značajnosti od 5%.

Tablica 5. Usporedba odgovora studenata nižih i viših godina studija t-testom

Godina studija Točnost odgovora P

Niže godine 54

0,827 Više godine 68

Za niže godine, studenti 1. i 2. godine Učiteljskoga studija postoji 1242 mogućih

odgovora od 54 ispitanika. 271 odgovora su netočna, 969 točna te 2 neodgovorenih, što znači

da postoji 78 % točnih odgovora i 22% netočnih odgovora na ponuđene tvrdnje. Iz uzorka 26

ispitanika je 1. godina studija, 28 ispitanika je 2. godina. Za više godine, studenti 3., 4. i 5.

godine Učiteljskoga studija dali su 1564 mogućih odgovora. 301 odgovor je netočan, a 1253

odgovora je točno te 10 neodgovorenih pitanja, odnosno postoji 80 % točnih odgovora i 20 %

je netočno odgovorilo. Iz uzorka 18 ispitanika je 3. godina studija, 26 ispitanika je 4. godina

studija te 24 ispitanika su 5. godina studija.

Prosječno je 54 ispitanika viših godina studija je točno odgovorila na tvrdnje dok je 14

ispitanika netočno odgovorila na sve tvrdnje. 42 student nižih godina je odgovorio na sve

tvrdnje točno dok je njih 12 imalo netočne odgovore. Proveden je Mann-Whitney U-testa za

dva nezavisna uzorka pri razini značajnosti od 5 % kojim se utvrđuje postoji li razlika u

točnosti odgovora između nižih i viših godina Učiteljskoga studija. Iz istog možemo zaključiti

da ne postoji statistički značajna razlika u broju točnih odgovora između nižih i viših godina

Studija. Vidljiva je razina značajnosti a* = 0, 827 (82,7 %) iz čega slijedi da je za H0 a* > 5 %

36

čime se zaključuje da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnoj točnosti odgovora

između nižih i viših godina Studija, odbacuje se H2.

H3 Studenti koji su pohađali gimnaziju imali su više točnih odgovora od studenta koji su

pohađali strukovnu školu.

Tablica 6. Usporedba odgovora studenata koji su pohađali gimnaziju i studenata koji su

pohađali strukovnu školu studija t-testom

Završena srednja škola Točnost odgovora P

Gimnazija 81

<0,777 Strukovna škola 41

U uzorku od 122 ispitanika 81 je pohađao gimnaziju dok je 41 student pohađao

srednju strukovnu školu. Studenti Učiteljskoga studija koji su pohađali gimnaziju su imali

1863 mogućih odgovora na 81 ispitanika. 365 odgovora su netočna, 1494 točna te 4

neodgovorene tvrdnje, što znači da postoji 80,19 % točnih odgovora i 19,7% netočnih

odgovora na ponuđene tvrdnje. Iz uzorka 41 ispitanik je pohađao srednju strukovnu školu te je

imao 943 mogućih odgovora. 207 odgovora je netočno, a 728 odgovora je točno te 8

neodgovorenih pitanja, odnosno postoji 77,4 % točnih odgovora i 22 % je netočno

odgovorilo.

Prosječno je 65 studenata koji su pohađali gimnaziju točno odgovorilo na tvrdnje dok

je 16 studenata netočno odgovorila na sve tvrdnje. 32 studenta koji su pohađali srednju

strukovnu školu odgovorilo je na sve tvrdnje točno dok je njih 9 imalo netočne odgovore.

Proveden je Mann-Whitney U-testa za dva nezavisna uzorka pri razini značajnosti od 5 %

kojim se utvrđuje postoji li razlika u točnosti odgovora između studenata Učiteljskoga studija

37

koji su pohađali gimnaziju i srednju strukovnu školu. Iz istog možemo zaključiti da ne postoji

statistički značajna razlika u broju točnih odgovora između nižih i viših godina Studija.

Vidljiva je razina značajnosti a* = 0, 777 (77,7 %) iz čega slijedi da je za H0 a* > 5 % čime se

zaključuje da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnoj točnosti odgovora studenata

koji su pohađali gimnaziju i studenata koji su pohađali strukovnu školu, odbacuje se H3.

H4 Studenti Učiteljskog studija nemaju miskoncepte o održivom razvoju.

U Tablici 7 su prikazani rezultati obrade otvorenih pitanja tako da je kvalitativnim

vrijednostima pridodan rang od 1-5 iz čega slijedi da je 1- u potpunosti netočno, 2- dovoljno,

3- djelomično točno, 4- približno točno i 5- točan odgovor.

Tablica 7. Točnost definiranja pojma održivi razvoj

Kvalitativne vrijednosti Frekvencija Postotak

U potpunosti netočno 16 13,1

Dovoljno 27 22,1

Djelomično točno 32 26,2

Približno točno 36 29,5

Točan odgovor 11 9,0

Ukupno 122 100,0

Kako bismo ispitali točnost pitanja otvorenog tipa o održivom razvoju proveden je hi-

kvadrat test pri stupnju slobode 4 (Tablica 8). Dobivena vrijednost hi-kvadrat testa χ²(4) =

18,401 ukazuju da je statistički manje studenata znalo odgovor na otvoreno pitanje i time se

38

odbacuje 4. hipoteza.

Tablica 8. Rezultati hi-kvadrat testa za pitanje otvorenog tipa

Održivi razvoj (pitanje otvorenog tipa)

Hi-kvadrat 18,410a

Stupanj slobode 4

p 0,001

39

5. RASPRAVA

Održivi razvoj danas predstavlja globalni zahtjev na kojemu je potrebno sustavno i

ustrajno raditi. Ipak, ključno je sudjelovanje vlada, javnih i privatnih organizacija, kao i

akademskih, znanstvenih i obrazovnih institucija. Akademske institucije prema Smaniotto i

sur. (2019) imaju ključnu ulogu kao katalizatori u postizanju ciljeva održivog razvoja. Krajnji

rezultat bio bi ubrzanje u ispunjavanju Agende 2030. i u postizanju njezinih ciljeva u

poticanju svijesti svih građana naše planete (Smaniotto i sur., 2019). Cilj ovog diplomskog

rada je bio ispitati opće znanje studenata Učiteljskoga studija u Splitu kao i utvrditi moguće

miskoncepte o održivom razvoju i u skladu s time su postavljene 4 hipoteze.

Održivi razvoj je pojam koji se već duže vrijeme može čuti, no upitno je koliko ga šira

populacija razumije i doživljava, stoga je i studentima bilo ponuđeno pitanje otvorenoga tipa

gdje su trebali svojim riječima napisati što je održivi razvoj. Iznenađujuće je kako devet

studenata nije uopće odgovorilo na pitanje, šest ih je odgovorilo da ne zna, dok je većina ipak

dala svoj odgovor. Navedeni odgovori većinom sadrže sljedeće izraze: briga za okoliš, briga o

budućnosti, gospodarski razvoj, ekološki prihvatljivo, razvoj koji vodi računa o okolišu,

ekonomski i ekološki prihvatljive strategije, obnovljivi izvori energije, razumno iskorištavanje

dobara itd. Većina iskazanih tvrdnji se djelomično odnose na održivi razvoj, dok je mali broj

studenata obuhvatio sve ono što održivi razvoj podrazumijeva. Taj podatak ukazuje kako

studenti pokazuju interes za ovu goruću globalno važnu temu i imaju određena saznanja o

održivom razvoju, ali sigurno je kako ne znaju što sve točno on obuhvaća. Studenti

Učiteljskoga studija u Splitu sadržaje o održivom razvoju imaju najviše zastupljene u

predmetima iz Modula 3: Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj što objašnjava i mali broj

studenata koji su uspjeli zahvatiti većinu segmenata održivoga razvoja u svojim odgovorima.

U istraživanju koje je provedeno 2019. godine na devet talijanskih sveučilišta studenti su

također pokazali nisku razinu znanja o održivom razvoju, ali i velik interes o zadanoj temi

(Smaniotto i sur., 2019). Cilj prve hipoteze je bio ispitati postoji li statistički značajna razlika

u broju točnih i netočnih studentskih odgovora u pojedinoj tvrdnji o održivom razvoju. S

obzirom na to da za samo jednu tvrdnju (T13) ne postoji statistički značajna razlika u broju

točnih i netočnih odgovora prva hipoteza se opovrgava. S tvrdnjom 5 koja glasi Održivi razvoj

je gospodarski razvoj koji u potpunosti uzima u obzir djelovanje gospodarske aktivnosti na

40

okoliš i osniva se na obnovljivim izvorima dobara složili su se skoro svi studenti (92 %) što je

s jedne strane i pokazatelj znanja studenata, koje je vjerojatno na razini prepoznavanja o čemu

svjedoče i odgovori studenata kada su sami trebali svojim riječima obrazložiti pojam

održivoga razvoja. Studentima je bilo teže osmisliti odgovor nego pravilno odabrati ponuđenu

tvrdnju što ukazuje kako ovoj važnoj temi treba pridodati na važnosti u cijeloj vertikali

obrazovanja. Učenike svih dobnih skupina treba osposobiti da pronalaze rješenja za izazove

današnjice i budućnosti, osmišljavajući različite interaktivne radionice i aktivnosti kako bi se

osvijestili individualno, ali i kolektivno te proveli promjenu unutar cjelokupnog društva i

povećali brigu o planeti. Isto tako, tvrdnju T6 Održivi razvoj je okvir koji obuhvaća društvo,

gospodarstvo i okoliš velik broj studenata smatra ispravnom, konkretno gotovo svi, njih 98 %.

Unatoč što su u prethodnoj tvrdnji studenti bili sigurni kako je održivi razvoj kompleksan

pojam koji povezuje društvo, gospodarstvo i okoliš, ipak ga skoro dvije trećine studenata

poistovjećuje samo s okolišem, konkretno zaštitom okoliša što nije točno. Trećina naših

studenata ipak zna da se održivi razvoj ne svodi samo na pojam zaštite okoliša, ali su ga

sudeći prema otvorenom pitanju sveli na nekoliko pojmova. UN predstavlja 17 ciljeva

održivog razvoja kojima je okosnica transformacija financijskog, ekonomskog i političkog

sustava upravljanja društva uz jamstvo da se provode ljudska prava svih (United Nations,

2020). Sve navedeno ukazuje na potrebu sustavnog obrazovanja i usvajanja znanja na temu

održivog razvoja, s naglaskom na praktično provođenje ciljeva što znači reagiranje i primjena

u stvarnim situacijama, odnosno življenje na održivi način.

Da je za suzbijanje ekonomske nejednakosti, a time i provođenje održivog razvoja

potrebna suradnja svih zemalja svijeta, smatra nešto više od polovine naših studenata. Iz ovih

rezultata slijedi kako studenti ne povezuju održivi razvoj kao način kojim bi se mogle suzbiti

ekonomske nejednakosti diljem svijeta, što podrazumijeva adekvatne društvene uvjete za sve

ljude, ali i za gospodarski rast koji neće negativno utjecati na okoliš (Lora, 2021a), što je i

sadržano u 8. i 10. cilju održivoga razvoja koji govore o promicanju održivog, uključivog

gospodarskog rasta, puno i produktivno zapošljavanje i dostojanstven rad, ali s jednakom

važnošću smanjianja nejednakosti unutar i među zemljama (United Nations, 2020). Porazna

je činjenica kako 0,1 % najbogatijih ljudi na svijetu ima bogatstvo koje se može izjednačiti s

bogatstvom 50 % najsiromašnije populacije (Lora, 2021b). Prema podacima Međunarodne

organizacije rada (IOL, 2021) dostojanstven rad je onaj u uvjetima slobode, sigurnosti i

41

jednakosti ljudskog dostojanstva. Izazovi kojima treba doskočiti, i koji čekaju naše studente,

su visoka stopa nezaposlenosti, posebno mladih ljudi i onih trajno nezaposlenih, nedostatak

kvalificirane radne snage i rizik od siromaštva. Corrales-Serrana i sur. (2019) navode rezultate

istraživanja prema kojima studenti smatraju kako su na sveučilištima najmanje zastupljene

teme vezane uz promicanje globalnog saveza (17. cilj), dostojanstven rad i industrijalizacija

(8. i 9. cilj) te promicanje mira i pravde (16. cilj). Problem nedovoljnog obrazovanja za

održivi razvoj navodi i Kostović-Vranješ (2015) ističući da se obrazovanje za održivi razvoj u

Hrvatskoj ne provodi sustavno te ovisi o kompetencijama učitelja i načinu na koji će ga on

uključiti u već postojeći nastavni program.

Pod pojmom zaštita života na kopnu i života na moru (T9) podrazumijeva se očuvati i

održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održivi razvoj, ali i

zaštititi, obnoviti i promovirati održivu upotrebu kopnenih ekosustava, održivo upravljati

šumama, boriti se protiv dezertifikacije, zaustaviti degradaciju zemljišta i gubitak biološke

raznolikosti (United Nations, 2020). Tvrdnja T9 sadržavala je uglavnom ekološku

komponentu održivog razvoja, stoga ne čudi kako ju je kao ispravnu prepoznalo čak 96 %

studenata Učiteljskoga studija u Splitu. Istraživanje Corrales-Serrana i sur. (2019) pokazalo je

da su najzastupljenije i najbolje elaborirane teme povezane s klimatskim promjenama (13.

cilj), očuvanjem i održivošću korištenja ekosustava (14. i 15. cilj) i korištenje vode i

kanalizacije (6. cilj). Još jednom se potvrdilo kako se održivi razvoj često veže isključivo uz

pojmove zaštite okoliša i ekologije što je vidljivo i prema rezultatima studenata iz Australije

(Clark i Zeegers, 2014). Nadalje, Clark i Zeegers (2014) zaključuju da su mnogi studenti bez

obzira na uključenost održivog razvoja u predmetne sadržaje i dalje naginjali prema ekološki

usmjerenoj perspektivi održivosti.

Dominantni ekonomski model na svijetu može se okarakterizirati kao "uzmi, napravi i

potroši". Kružna ekonomija nudi uistinu održivu alternativu. U kružnoj ekonomiji resursi se

nikada ne odbacuju i ne postaju otpadom. Proizvodi su dizajnirani da budu sigurni i njima se

lako upravlja u ciklusima proizvodnje. Sigurno i lako ulaze u naše domove i tvrtke i izlaze iz

njih. Materijali koji se mogu sigurno kompostirati ili na drugi način vratiti u okoliš cirkuliraju

u jednom dijelu sustava. Materijali poput plastike, metala i proizvoda na bazi petrokemije

cirkuliraju u drugom sustavu. Dizajn proizvoda je izveden tako da se na kraju životnog vijeka

42

proizvoda može lako razdvojiti i ponovno koristiti (Sustainable Business Network, 2021).

Učinkovito korištenje resursa, i s njim povezano niskougljično i kružno gospodarstvo većinu

naših studenata je asociralo na nešto što može biti dio održivog razvoja, što je jako pohvalno i

ulijeva nadu da mladi ljudi prepoznaju prave načine djelovanja te da će ih i sami koristiti. No,

ovaj rezultat također ukazuje na problem koji spominju Clark i Zeegers (2014), ali i

Smoniotto (2019) kada navode da studenti održivost uglavnom doživljavaju kroz ekološki

koncept zanemarujući opseg tema povezanih s održivošću koje se tiču socijalnih i

ekonomskih elemenata te da je pojam sam po sebi multidisciplinaran. Nasuprot ovoj spoznaji,

to što autori navode kao problem nije potrebno shvaćati toliko drastično, važna je činjenica da

su studenti zainteresirani i voljni raditi na tom području krećući s ekoloških prema ostalim

aspektima održivoga razvoja.

Činjenica da je borba protiv siromaštva cilj od goleme važnosti govori nam podatak kako

je upravo taj problem postavljen kao 1. cilj održivoga razvoja. Zaustaviti sve oblike

siromaštva na svim dijelovima Zemlje je na samom vrhu ciljeva koji su propisani i Agendom

2030. Na drugom mjestu je borba s brojem gladnih i opskrbom hranom te usavršavanje i

promoviranje održive agrokulture (United Nations, 2021). Izražavanjem slaganja s tvrdnjom

T11 Borba protiv siromaštva dio je strategije održivog razvoja koja podrazumijeva ujedno i

borbu protiv klimatskih promjena koje utječu na globalnu opskrbu hranom studenti

Učiteljskoga studija u Splitu pokazali su da znaju kako je borba protiv siromaštva važan dio

održivoga razvoja. Važno je napomenuti da ova tvrdnja obuhvaća dva iznimno važna pojma,

siromaštvo uzrokovano globalnim klimatskim promjenama te je vrlo vjerojatno kako su

spomenute klimatske promjene koje su, kako je navedeno u prethodnom odlomku, studenti

opet povezali s ekologijom. Borbu protiv siromaštva prema NUS (2017-2019) važnom smatra

trećina ispitanih studenata (podatak za 2019), u istraživanju koje se provodilo kroz dvije

godine i rezultati su pokazali da je borbu protiv siromaštva 2017. godine važnom smatralo

32% studenata, a podatak iz 2019. pokazuje porast za 1%, odnosno 33% studenata je cilj

vezan za siromaštvo smatralo važnim. Na pitanje kako osobno podupiru ljude koji žive u

siromaštvu, polovina studenata je rekla da financijski doprinosi dobrotvornim organizacijama,

43

oko 40 % njih kupuje Fairtrade6 proizvode, a 8% njih je izjavilo da ne misle kako bi išta

mogli učiniti po tom pitanju (NUS, 2017-2019). U istraživanju u kojemu su sudjelovali

studenti talijanskih sveučilišta (Smaniotto i sur., 2019) rezultati su pokazali da postoji nesklad

između izjava studenata o njihovoj spremnosti da žive održivo i njihovog stvarnog

raspoloženja za usvajanjem dosljednog ponašanja kako bi postigli ovaj cilj. To se opisuje kao

jaz u vrijednosnom djelovanju u kojem je potrebno ukloniti one barijere za koje se smatra da

sprječavaju održivo djelovanje (Smaniotto i sur., 2019). Ovakva situacija zasigurno nije

tipična samo za talijanske studente, već bi se istih razmišljanja moglo pronaći ne samo među

studentskom populacijom, nego nažalost i mnogo šire.

Kako je već ranije spomenuto, studentima nedostaje znanja o multidisciplinarnosti

održivoga razvoja, a s obzirom na to ga možemo gledati kroz ekonomski, ekološki i socijalni

aspekt. Studenti u istraživanju ovoga rada su pokazali kako smatraju da je socijalni aspekt koji

obuhvaća osiguranje zdravog života svih uzrasta (T12) važan za održivi razvoj. Navedeni

podatak nam pokazuje da studenti povezuju dobrobit svih ljudi s održivim razvojem, ali ne

možemo znati njihovu želju za djelovanjem niti njihovo stvarno djelovanje kao što je to

vidljivo u istraživanju Smaniotto i sur. (2019). Svaki peti učitelj (20,18 %) vjeruje da su

poštivanje prirodnog okoliša i suradnja svih ljudi u lokalnoj i međugeneracijskoj suradnji

ishodi obrazovanja koji su u skladu s načelima održivog razvoja (Smaniotto i sur., 2019).

Osigurati inkluzivno i pravedno kvalitetno obrazovanje i promovirati mogućnosti

cjeloživotnog učenja za sve ljude 4. je cilj održivoga razvoja. Podatci pokazuju da se na tom

području ide izrazito sporo. Nadalje, do 2030. godine kako stoji u UN-ovom izvješću (United

Nations, 2020) još uvijek preko 200 bilijuna djece neće biti uključeno u školski sustav

obrazovanja čemu je samo dodatno naštetila i kriza vezana uz COVID-19. Polovica naših

studenata smatra kako održivi razvoj podrazumijeva osiguranje uključivog i kvalitetnog

obrazovanja za sve kao i promoviranje mogućnosti cjeloživotnog učenja (T13) iz čega je

vidljivo da su studenti ipak podijeljenoga mišljenja o tome kako je osiguravanje obrazovanja

6 model koji zahtijeva od tvrtki da plaćaju poštenije cijene malim proizvođačima, a istovremeno uzimaju

proizvođače prema višim etičkim i ekološkim standardima koji štite prava radnika i okoliš

44

jedan od ciljeva razvoja. Ovaj podatak se treba shvatiti vrlo ozbiljno, čak je i zabrinjavajući

jer je obrazovanje jedan od ključnih faktora za budućnost i dobrobit čovječanstva, a kada to

ne smatra čak polovica ispitanih budućih učitelja znak je da se nešto treba hitno mijenjati. S

druge strane, pojam inkluzivnoga obrazovanja te važnost njegovog promoviranja (T14),

prepoznalo je i povezalo s održivim razvojem više od tri četvrtine ispitanih studenata.

Inkluzivno obrazovanje je pojam koji se povezuje s osjetljivim skupinama djece i pojam koji

se intenzivno ističe zadnjih desetljeća, a posebno među odgojno-obrazovnom populacijom

stoga ne čudi da je poznat i razumljiviji studentima budućim učiteljima. Kvalitetno

obrazovanje je samo po sebi cilj, s naglaskom da se ispune drugi ciljevi održive budućnosti.

Tempo promjena u suvremenom svijetu zahtijeva stalno stjecanje znanja i njegovo širenje, a

da ne govorimo o potrebi za promjenama u brojnim socijalnim institucijama koje su

odgovorne za pripremu građana svih dobi za život na održiv način (Mróz i sur., 2018).

Biološka raznolikost odnosi se na raznolikost života na Zemlji na svim njezinim

razinama, od gena do ekosustava i može obuhvaćati evolucijske, ekološke i kulturne procese

koji održavaju život. Ona ne uključuje samo vrste koje smatramo rijetkima, što često zna biti

miskoncept, već i svako živo biće, od ljudi do organizama o kojima malo znamo, poput

mikroba, gljivica i beskralježnjaka (American Museum of Natural History, 2021). Tvrdnju

T15 Održivi razvoj ne podrazumijeva spriječiti daljnji gubitak biološke raznolikosti netočnom

smatra nešto više od dvije trećine studenata što ukazuje na to da ih većina ispravno povezuje

održavanje raznolikosti s održivim razvojem što i stoji u cilju broj 14. programa Agenda 2030

(United Nations, 2020). Kada je u pitanju napredak kvalitete života u svakom smislu, rijetko

tko se ne zapita koliko je on štetan za okoliš i je li uopće moguće imati dobar tehnološki

napredak držeći se načela biološke prihvatljivosti. Ovaj problem se stavlja na razmišljanje

studentima Učiteljskoga studija u Splitu u tvrdnji T16 koja govori kako se na biološki

prihvatljiv način može doći do tehnološkog napretka s čime se i složila velika većina

studenata. Europska agencija za okoliš (2019) na svojoj stranici daje izvješće u kojem stoji

kako su u posljednjih nekoliko desetljeća pokazatelji koji upućuju na pritisak industrije na

okoliš sve povoljniji. Kao razloge za takve promjene navode: strože ekološko zakonodavstvo,

veću energetsku učinkovitost te općeniti trend napuštanja načina proizvodnje koji su

uzrokovali onečišćenje te uključivanje tvrtki u programe koji imaju cilj smanjenja utjecaja na

okoliš (Europska agencija za okoliš, 2019).

45

Agenda 21, kao što je u uvodu objašnjeno je program predstavljen u Rio de Janeiru 1992.

godine s ciljem postizanja globalnog održivog razvoja do 2000. godine, a broj "21" u Agendi

21 se odnosi na izvorni cilj 21. stoljeća (United Nations, 1992). Ovu činjenicu poznaju naši

studenti, kao i da je RH prihvatila ovaj program. Sporazum iz Kyota je otvoren za

potpisivanje 11. prosinca 1997. godine, a Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. ratificirao

protokol te je tako Hrvatska postala jedna od 170 država koje su prihvatile ovaj dokument

(NN, 5/2007). Sporazum iz Kyota (T19) također je poznat našim studentima što pokazuje kao

i u prethodno navedenim zaključcima, kako studenti povezuju pojmove održivi razvoj,

smanjenje emisije stakleničkih plinova i očuvanje okoliša. Naši rezultati u skladu su s

talijanskim istraživanjem (Smaniotto i sur., 2019) koje je također utvrdilo dobru razinu znanja

o međunarodnom sporazumu o ograničenju emisija stakleničkih plinova. Ciljevi održivog

razvoja predstavljeni programom Agenda 2030 čine putokaz koji je za sljedeće desetljeće

postavila međunarodna zajednica. S obzirom na to da ponekad studenti mogu znati sadržaj

neke teme, a da ne znaju točno njezin naziv u upitniku im je bila predstavljena tvrdnja T20 o

Agendi 2030 kako bi vidjeli poznaju li njega kao zasebnu cjelinu odvojenu od ciljeva.

Rezultati su pokazali kako skoro svi naši studenti znaju što je Agenda 2030, ali analizom

prethodnih tvrdnji koje sadržajno podrazumijevaju ciljeve razvoja uočavamo kako studenti ne

povezuju s održivim razvojem cilj koji se sadržajno baš odnosi na obrazovanje što se na neki

način suprotstavlja jedno drugome. Istraživanje Smaniotto i sur. (2019) pokazuje kako

studenti s 9 talijanskih sveučilišta imaju nisku razinu znanja o ciljevima održivoga razvoja i

shodno tomu o Agendi 2030. Najteži zadatak učiteljima bio je utvrditi ciljeve obrazovanja za

održivi razvoj i ulogu učitelja koji osmišljava održivi didaktički proces (Mróz i sur., 2018).

Obrazovanje za održivi razvoj podrazumijeva znanje, vještine, vrijednosti i stavove za

rješavanje globalnih izazova današnjice i osiguranje bolje budućnost sutrašnjice.

U dokumentu Kurikulum za nastavni predmet Prirode i društva za osnovne škole (god) u

Republici Hrvatskoj su predstavljena četiri koncepta: Organiziranost svijeta oko nas,

Promjene i odnosi, Pojedinac i društvo te posljednji koncept koji se naziva Energija. Tvrdnju

T21 Osnovnoškolska i srednjoškolska vertikala kurikuluma sadrži međupredmetnu temu

Održivi razvoj 80 % studenata je smatralo ispravnom što pokazuje da većina budućih učitelja

dobro poznaje sadržaj kurikuluma, točnije popis međupredmetnih tema koje treba uključiti u

sve predmete tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, a suprotno tomu rezultati za

46

tvrdnju T22 Održivi razvoj je jedan od koncepata kurikuluma nastavnog predmeta priroda i

društvo su pokazali da 83 % studenata ne zna da održivi razvoj nije jedan od koncepata PiD.

Na shemi organizacije kurikuluma nastavnoga predmeta Priroda i društvo se uz koncepte

nalaze i međupredmetne teme koje trebaju objediniti sva područja nastavnoga predmeta.

Moguće je da je miskoncept o tome da je održivi razvoj jedan od koncepata kurikuluma PiD

nastao upravo zbog toga (NN, 7/2019). Naime, održivi razvoj zaokružuje četiri koncepta

kurikuluma, jer ih svojim značenjem sve obuhvaća.

Lokalno kompostiranje (za kućanstvo, zajednicu i male primjene) smatra se održivom

opcijom za oporabu biootpada i sve je veća potražnja za njim u društvu. Visokoškolske

ustanove nisu iznimka, ali nedostaju detaljni i sveobuhvatni dugoročni studiji programa

kompostiranja u sveučilišnim kampusima. Lokalni program kompostiranja Sveučilišta A

Coruña (Španjolska) nudi decentraliziranu uslugu obrade otpada od hrane iz 11 sveučilišnih

kantina pomoću statičkih i dinamičkih kompostera smještenih u 9 različitih područja

kompostiranja. U projekt je uključeno osoblje menze, sveučilišna vrtlarska tvrtka, vanjski

operateri kompostiranja, sveučilišni istraživači i nastavnici, studenti stipendisti za održivost i

volonteri. Organski otpad osoblje menze obično isporučuje izravno na kompostere. Glavni

rezultat ovog projekta bila je prevencija velike količine otpada koji se nije trebao sakupljati i

transportirati, niti odlagati ili spaljivati (Torrijos i sur. 2021). Rezultati o tvrdnji T23 da se

kompostiranje koristi kao poticaj za održivi razvoj pokazuju da se 89% studenata slaže s

tvrdnjom i smatra kompostiranje važnim poticajem u razvijanju pogleda na održivi razvoj kod

učenika nižih razreda osnovne škole. No, postavlja se pitanje je li ovaj rezultat proizašao iz

dobre teorijske osnove naših studenata ili iz praktičnog djelovanja. Na žalost rijetke su škole u

Hrvatskoj, a i domaćinstva koja potiču i koriste kompostiranje kao izvrstan način ponovnog

korištenja organskog otpada. Istraživanje provedeno među studentima u SAD-u je ukazalo na

statistički značajnu razliku između škole s programom kompostiranja i škole bez programa

kompostiranja na varijablama stavova okoline, lokusu kontrole okoliša i znanju

kompostiranja. Nadalje, stavovi o kompostiranju bili su pozitivno povezani sa stavovima o

okolišu, lokusom zaštite okoliša i znanjem o kompostu na sveučilištu s programom

kompostiranja (Waliczek i sur. 2016).

47

Postoje razni projekti iz područja permakulture, arhitekture i urbanizma koji su u skladu s

pravilima propisanima u strategiji. Na osnovu ovih činjenica u upitniku je postavljena tvrdnja

T24 u kojoj stoji da se na otoku Murteru nalazi Centar za održivi razvoj otoka i na koju su

studenti izvrsno reagirali jer ih je dvije trećine bilo upoznato s postojanjem ovog centra.

Podatak o postojanju Centra za održivi razvoj otoka i njegova lokacija (T24) nalazi se na

stranici Održivo (https://odrzivo.com/) i pokazuje velik postotak znanja studenata učiteljskoga

studija o projektima vezanima uz održivi razvoj. Polazni dokument za uvođenje promjena i

projekata vezanih uz održivi razvoj je Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske

(Hrvatski sabor, 2009). S tvrdnjom da Hrvatska ima navedenu strategiju (T25) složilo se dvije

trećine studenata što je vrlo dobro, ali isto tako ukazuje na podatak da ipak 30-tak studenata

ne zna da RH ima Strategiju održivoga razvoja. Nadalje, nešto više ih smatra kako naša

država ima zakonsku obavezu provedbe ciljeva održivog razvoja (T26). Podatci vezani uz

T25 i T26 ukazuju na to da više studenata misli da je zakonska obaveza iznad strategije,

odnosno da se može provoditi bez nje. Posljednjom tvrdnjom (T27) utvrdilo se kako studenti

znaju za postojanje stranice Održiva Hrvatska. To je stranica na kojoj se mogu pronaći

novosti i aktivnosti vezane uz održivi razvoj te je vidljivo da studenti pokazuju interes o

Održivom razvoju u širem smislu, ne samo vezano uz obrazovanje kao što se pokazalo i u

ostalim tvrdnjama.

U istraživanju ovoga rada ispitivalo se je li studenti viših godina imaju bolje znanje o

održivom razvoju od studenata nižih godina Učiteljskoga studija. Podatci su pokazali kako

nije uočljiva razlika između studenata viših i nižih godina studija što ukazuje na postojanje

mogućnosti da su u programu Učiteljskoga studija teme održivog razvoja jednako zastupljene

u predmetima na svim godinama školovanja. Također, kako je već prije spomenuto, postoje

tri modula na Učiteljskom studiju u Splitu, a to su: Rano učenje stranoga jezika, Primjena

informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) u učenju i poučavanju i Obrazovanje za

održivi razvoj. S obzirom na to da je 3. modul vezan uz održivi razvoj možemo ugrubo

zaključiti da je jedna trećina studenata svake od pet godina studija upoznata direktno sa

održivim razvojem sadržajima nastavnih predmeta tog modula. Studenti koji su odabrali jedan

od preostala dva modula su vjerojatno saznali o održivom razvoju kroz neke druge predmete

ili nekim neformalnim putem. Možemo pretpostaviti da su prethodno navedeni razlozi oni

zbog kojih je opovrgnuta druga hipoteza. Nadalje, u istraživanju se pretpostavilo (treća

https://odrzivo.com/

48

hipoteza) da postoji razlika u znanju o održivom razvoju između studenata koji su pohađali

gimnaziju i studenata koji su pohađali strukovnu školu. Dobiveni rezultati opovrgavaju treću

hipotezu jer je utvrđeno da ne postoji statistički značajna razlika između znanja studenata s

obzirom na srednjoškolsko obrazovanje. Pretpostavka je da su učenici usvojili znanja o

održivom razvoju u oba srednjoškolska programa ili da su o njemu naučili iz drugih

neformalnih izvora. Je li to znanje dovoljno dobro i je li ono potpuno zasigurno nije, što

pokazuju rezultati ovog istraživanja, ali je isti tako sigurno kako postoji prostor i potreba da se

održivom razvoju nađe pravo mjesto u nastavnim sadržajima, da se učenici i studenti nauče

živjeti na održiv način koji će njima i njihovim potomcima osigurati održivu budućnost.

49

6. ZAKLJUČAK

Održivi razvoj bez sumnje je glavno znanstveno područje koje kombinira preciznost

znanosti sa socijalnim, ekonomskim i političkim elementima koji čine društvo u cjelini.

Vjerojatnost uspjeha u pokušaju promicanja održivosti na sveučilištima može se uvelike

povećati ako se zajednička vizija provodi u cijeloj instituciji (Filho, 2019). Važnost održivog

razvoja se popularizirala i dala moderan i poželjan izgled raznim tvrtkama, hotelima,

restoranima i modnim kućama. Sve se više potiče ponovno korištenje raznih proizvoda,

poznate osobe propagiraju kupnju odjeće u second hand shopovima, restorani i hoteli

predstavljaju svoje projekte održivog poslovanja uvodeći u program održivu sadnju,

recikliranje sapuna, odvajanje otpada, korištenje vrećica za smeće od bambusa. Održivi razvoj

je pojam puno viši od same ekologije, on uključuje brigu o okolišu, ekonomiji i društvu.

U istraživanju ovoga diplomskoga rada sudjelovala su 122 studenta Učiteljskoga studija u

Splitu. Cilj je bio ispitati postoje li miskoncepti o održivom razvoju te su postavljene 4

hipoteze. Otvoreno pitanje upitnika pokazalo je da postoje miskoncepti studenata Učiteljskoga

studija o održivom razvoju, točnije o sveobuhvatnosti samoga pojma te ga većina povezuje sa

zaštitom okoliša, odnosno promatra ga samo kroz ekološki koncept. Navedena saznanja iz

istraživanja upućuju na nedostatak obrazovnih sadržaja u kojima će studenti, budući učitelji,

moći detaljnije shvatiti što je to održivi razvoj i koja sva područja on obuhvaća. Rezultati su

pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u znanju o održivom razvoju između

studenata koji su pohađali gimnazijsko i strukovno srednjoškolsko obrazovanje kao ni između

studenata nižih i viših godina Studija.

Obrazovanje za održivi razvoj isto kao i cjeloživotno učenje je veoma važan segment za

napredak na ovom polju. Kognitivne, socio-emocionalne i bihevioralne dimenzije učenja u

obrazovanju za održivi razvoj ključni su element kvalitetnog obrazovanja, a njegove su

komponente relevantne za sva područja obrazovanja. Stoga, učitelji prvenstveno trebaju imati

pravilno obrazovanje na fakultetu na način da im se uvedu obavezni predmeti na kojima će

učiti o održivom razvoju. Nadalje, učitelji svoje znanje moraju upotpunjavati i usavršavati na

programima cjeloživotnoga obrazovanja koji bi trebali biti kvalitetni i dostupni svima. Na

ovaj način će učitelji biti sposobni odgajati i poučavati generacije kako bi svi išli prema

održivoj budućnosti.

50

7. SAŽETAK

Svjetsko političko vodstvo usvojilo je održivi razvoj kao vodeći model društvenog

razvoja. Naziv održivi razvoj prvi put je upotrijebila britanska političarka Barbara Ward 1969.

godine. Agenda 21 (United Nations, 1992) sveobuhvatan je plan djelovanja koje će

organizacije UN-a, vlade i velikih grupacija na globalnom, nacionalnom i lokalnom nivou

poduzimati u svim područjima u kojima ljudski utjecaji djeluju na okoliš. Agenda za održivi

razvoj do 2030. pokrenuta je 2015. godine kako bi se zaustavilo siromaštvo i kako bi svijet

krenuo putem mira, prosperiteta i prilika za svih na zdravom planetu. Kako bi taj zadatak bio

sistematiziran i planski ostvari postavljeno je 17 ciljeva za transformaciju financijskog,

ekonomskog i političkog sustava (United Nations, 2020). Dokument koji je u Hrvatskoj

polazište ostvarivanja tih ciljeva je Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN,

110/2007). Za svako područje se predlažu različiti oblici djelovanja kao što su: donošenje

politika, sektorskih strategija, provedbe planova i projekata. Predložene mjere idu u skladu s

konkretnim ciljevima, pa tako njihovo ostvarivanje postaje mjerljivo (Hrvatski sabor, 2009).

Obrazovanje za održivi razvoj osposobljava učenike svih dobnih skupina znanjem,

vještinama, vrijednostima i stavovima za rješavanje međusobno povezanih globalnih izazova.

Rezultati istraživanja koji su provedeni među studentima svih 5 godina Učiteljskoga

studija u Splitu ak. god, 2020./2021. pokazali su da studenti imaju miskoncepte o održivom

razvoju na što su ukazali odgovori studenata na otvoreno pitanje gdje su sami trebali

obuhvatiti to područje. No, studenti su pokazali da prepoznaju ciljeve održivoga razvoja kao i

važne događaje, strategije i sporazume u slučaju kada im se priloži određena tvrdnja. Tvrdnja

u kojoj su studenti trebali prepoznati osiguravanje uključivoga i kvalitetnoga obrazovanja te

promoviranje cjeloživotnog učenja kao jednog od ciljeva održivoga razvoja pokazala je da su

studenti podijeljenoga mišljenja što predstavlja stvaran problem na kojem treba sustavno

raditi kvalitetnim i cjeloživotnim obrazovanjem. Da je održivi razvoj jedan od koncepata

kurikuluma nastave Prirode i društva smatra čak 83 % studenata, što nije točno, a ukazuje na

činjenicu kako studenti nisu dovoljno upoznati s kurikulumom koji im je vodeći dokument u

osmišljavanju provedbe nastavnog procesa. Nadalje, studenti nižih i viših godina studija te

studenti koji su pohađali gimnazijski i strukovni srednjoškolski program nisu pokazali razliku

u znanju o održivom razvoju što je još jedna činjenica koja pokazuje kako je obrazovanje za

51

održivi razvoj nedovoljno zastupljeno u kurikulumima obrazovanja te upućuje na žurnu

potrebu korjenitih promjena u cijeloj vertikali obrazovanja gdje bi globalnim obrazovnim

programom mogli osigurati kvalitetnu edukaciju svima. Jedan od načina k boljem

razumijevanju održivosti i provođenju principa održivog razvoja je integracija i

multidisciplinarni pristupi.

Ključne riječi: održivi razvoj, obrazovanje, studenti, miskoncepti

52

8. SUMMARY

The world political leadership has adopted sustainable development as the leading model

of social development. The term sustainable development was first used by a British politician

Barbara Ward in 1969. Agenda 21 (United Nations, 1992) is a comprehensive plan of action

to be taken by UN organizations, governments and large groups on global, national and local

levels in all areas where the human impact affects the environment. The 2030 Agenda for

Sustainable Development was launched in 2015 to stop poverty and to make a path for a

better world of peace, prosperity and opportunity for every single person on this planet. In

order for this task to be systematized and planned, 17 goals were set to transform financial,

economic and political system (United Nations, 2020). The starting point for achieving these

goals in Croatia is the Strategy for Sustainable Development of the Republic of Croatia (NN,

110/2007). Different forms of action are proposed for each area, such as: policy making,

sectoral strategies, implementation of plans and projects. The proposed measures are in line

with specific objectives, so that their implementation becomes measurable (Croatian

Parliament, 2009). Education for sustainable development enables students of all age groups

with the knowledge, skills, values and attitudes to deal with these interconnected global

challenges.

The results of the research presented among Primary Education students (all five years of

study, generation 2020./2021.) in Split showed that students have misconceptions about

sustainable development in the case of an essay question. The students’ results show that they

recognize the goals of sustainable development as well as important events, strategies,

agreements in the case of presenting a certain statement. Statement T13 in which students

should have recognized ensuring inclusion and quality education and promoting lifelong

learning as one of the goals of sustainable development has shown that the students had a

divided opinion on the matter which leads to massive problem demanding constant effort in

quality lifelong education. 83% of the students believe that sustainable development is one of

the concepts of the Croatian Science curriculum, which is not the correct answer. This shows

that future teachers are not familiar with the most important document which is used for

creating the teaching process. Furthermore, the students in junior and senior years of study

and students who attended Comprehensive high school and Vocational high school showed no

53

difference in the knowledge of sustainable development. It gives another fact that the

education for sustainable development is not implicated enough in the Croatian Science

curriculum and indicates the need for radical changes within the whole concept of primary

and high school education.

Key words: sustainable development, education, students, misconceptions

54

9. LITERATURA

Knjige:

1. Borowy, I. (2013). Defining Sustainable Development for Our Common Future: A

History of the World Commission on Environment and Development (Brundtland

Commission). London. Routledge.

2. Elliot, J. A. (2014). An Introduction to Sustainable Development. New York.

Routledge.

3. Lafferty, W. M., Eckeberg., K. (2009). From the Earth Summit to Local Agenda 21:

Working towards sustainable development. New York. Earthscan.

4. Blewitt, J. (2008). Understanding Sustainable Development. London. Earthscan.

5. UNESCO. (2020). Education for Sustainable Development: A Roadmap. United

Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, Paris.

6. Koehn, H. P., Uitto, I. J. (2017). Universities and the sustainable development future.

Evaluating higher-education contributions to the 2030 Agenda. Routledge, Abingdon.

Internetski izvori:

1. United Nations. (2020). The sustainable development goals report 2020. Dostupno

na: https://unstats.un.org/sdgs/report/2020/The-Sustainable-Development-Goals-

Report-2020.pdf (Preuzeto: 25. svibnja 2021.)

2. United nations. (1992). Agenda 21. Dostupno na: Agenda21.doc (un.org)

(Preuzeto: 20. svibnja 2021.)

3. United nations. UNCED, 1992. Dostupno na: Agenda 21 .:. Sustainable

Development Knowledge Platform (un.org) (Preuzeto: 22. svibnja 2021.)

https://unstats.un.org/sdgs/report/2020/The-Sustainable-Development-Goals-Report-2020.pdf

https://unstats.un.org/sdgs/report/2020/The-Sustainable-Development-Goals-Report-2020.pdf

https://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/Agenda21.pdf

https://sustainabledevelopment.un.org/outcomedocuments/agenda21

https://sustainabledevelopment.un.org/outcomedocuments/agenda21

55

4. United nations (2021). Department of Economic and Social Affairs. Division for

Sustainable Development Goals. Dostupno na:

https://sustainabledevelopment.un.org/csd.html (Preuzeto: 22. svibnja 2021.)

5. United nations development programme. (2020). Human development reports.

Dostupno na: http://hdr.undp.org/en/hdi-what-it-is (Preuzeto: 1. lipnja 2021)

6. Youmatter. (2020). Sustainable Development – What Is It? Definition, History,

Evolution, Importance And Examples. Dostupno na: shorturl.at/clorx (Preuzeto:

22. svibnja 2021.)

7. UNESCO. (2021). Education for Sustainable Development. Dostupno na:

Education for Sustainable Development (unesco.org) (Preuzeto: 10. lipnja 2021.)

8. Održiva Hrvatska. (2021). Prćić, H i Matijaca, M.

Dostupno na: https://odrzivahrvatska.hr/#zuti (Preuzeto: 10. lipnja 2021.)

9. Održivo. (2021). Projekti. Dostupno na: https://odrzivo.com/projekti/ (Preuzeto:

10. lipnja 2021.)

10. Lora. Laboratorij održivog razvoja. (2021a). CILJ 8. Promovirati inkluzivni i

održivi ekonomski rast, zaposlenost i dostojanstven rad za sve. Dostupno na:

http://lora.bioteka.hr/cilj-8-dostojanstven-rad-i-gospodarski-rast/ (Preuzeto: 1.

srpnja 2021.)

11. Lora. Laboratorij održivog razvoja. (2021b). CILJ 10. Smanjiti nejednakost

između i unutar država. Dostupno na: http://lora.bioteka.hr/cilj-10-smanjiti-

nejednakost-izmedu-i-unutar-drzava/ (Preuzeto: 1. srpnja 2021.)

12. IOL (2021), Goal #8: Decent work and economic growth. Dostupno na:

https://www.ilo.org/global/topics/sdg-2030/goal-8/lang--en/index.htm (Preuzeto:

1. srpnja 2021.)

https://sustainabledevelopment.un.org/csd.html

http://hdr.undp.org/en/hdi-what-it-is

https://en.unesco.org/themes/education-sustainable-development

https://en.unesco.org/themes/education-sustainable-development

https://odrzivahrvatska.hr/#zuti

https://odrzivo.com/projekti/

56

13. National Union of Students (NUS) (2017-2019). Student Opinion | Sustainable

Development Goals. Dostupno na:

https://uploads-

ssl.webflow.com/6008334066c47be740656954/602e7b9c1d1ec10b6ca4f0a4_2019

0301_Student%20Opinion_SDGsreporting_FULL.pdf (Preuzeto: 1.srpnja 2021.)

14. American Museum of Natural History. (2021). What Is Biodiversity? Dostupno

na:

https://www.amnh.org/research/center-for-biodiversity-conservation/what-is-

biodiversity (Preuzeto: 1. srpnja 2021.)

15. Sustainable Business Network. (2021). The low carbon circular economy.

Dostupno na:

https://sustainable.org.nz/the-circular-economy/ (Preuzeto: 2, srpnja 2021.)

16. Food unfolded. (2021). Fair trade certification. How does fairtrade work?

Dostupno na:

https://www.foodunfolded.com/article/fairtrade-certification-how-it-

works?gclid=Cj0KCQjw24qHBhCnARIsAPbdtlLYxR4Wr6J0BfvCvTOP_Xtybrd

exEpRbPWEHuhl0roWpVBAY_p43vcaAucZEALw_wcB (Preuzeto: 2. srpnja

2021.)

Pravilnici i zakoni:

1. Hrvatski sabor. (2009). Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske.

Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html

(Preuzeto: 1. lipnja 2021.)

https://uploads-ssl.webflow.com/6008334066c47be740656954/602e7b9c1d1ec10b6ca4f0a4_20190301_Student%20Opinion_SDGsreporting_FULL.pdf



https://www.amnh.org/research/center-for-biodiversity-conservation/what-is-biodiversity

https://www.amnh.org/research/center-for-biodiversity-conservation/what-is-biodiversity

https://sustainable.org.nz/the-circular-economy/

https://www.foodunfolded.com/article/fairtrade-certification-how-it-works?gclid=Cj0KCQjw24qHBhCnARIsAPbdtlLYxR4Wr6J0BfvCvTOP_XtybrdexEpRbPWEHuhl0roWpVBAY_p43vcaAucZEALw_wcB



https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html

57

2. Narodne novine [NN] (7/2019). Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni

predmet Prirode i društva za osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Dostupno na:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_147.html (Preuzeto:

10.svibnja 2021.)

3. Narodne novine [NN] (110/2007). Odluka o proglašenju zakona o zaštiti okoliša.

Dostupno na: https://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_10_110_3226.html (Preuzeto: 22. svibnja

2021.)

4. Narodne novine [NN] (5/2007). Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz

Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Dostupno na:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2007_05_5_71.html (Preuzeto: 1.

srpnja 2021.)

Znanstveni radovi:

1. Waas, T., Huge, J., Verbruggen, A., Wright, T. (2011). Sustainable Development:

A Bird’s Eye View. Sustainability. 3(10), 1637-1661. Dostupno na:

https://doi.org/10.3390/su3101637. (Preuzeto: 20. veljače 2021.)

2. Paris, T. M., Kates, R. W. (2003). Characterising and measuring sustainable

development. Annu. Rev. Environ. Resour. 2003. 28:559–86 doi:

10.1146/annurev.energy.28.050302.105551. Dostupno na:

https://www.annualreviews.org/doi/pdf/10.1146/annurev.energy.28.050302.10555

1 (Preuzeto: 20. veljače 2021.)

3. Sneddon, C., Howarthb, R. B., Norgaardc, R. B. (2006). Sustainable development

in a post-Brundtland world. 2005 Elsevier B.V. All rights reserved.

doi:10.1016/j.ecolecon.2005.04.013. Dostupno na:




https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2007_05_5_71.html

https://doi.org/10.3390/su3101637



58

https://www.forest-trends.org/wp-

content/uploads/imported/Sneddon%20et%20al_2005_Sustainable%20Developme

nt%20in%20a%20Post-Bruntland%20World.pdf (Preuzeto: 20. svibnja 2021.)

4. Van Toulder, R., Rodrigues, S. B., Hafiz, M., Sexsmith, K. (2021). The UN’s

Sustainable Development Goals: Can multinational enterprises lead the Decade of

Action? 2021 Feb 16 : 1–21. Dostupno na:

10.1057/s42214-020-00095-1. (Preuzeto: 22. svibnja 2021.)

5. Elfert, M. (2019). Lifelong learning in Sustainable Development Goal 4: What

does it mean for UNESCO’s rights-based approach to adult learning and

education? International Review of Education (2019) 65:537-556. Dostupno na:

https://doi.org/10.1007/s11159-019-09788-z (Preuzeto: 20. svibnja 2021.)

6. Nesher, P. (1987) Towards an Instructional Theory: the Role of Student's

Misconceptions. For the Learning of Mathematics, v7 n3 p33-40 Nov 1987.

Dostupno na:

https://flm-journal.org/Articles/4582E5C6877C0CBF1CFF62ABA1AA0B.pdf

(Preuzeto: 18. lipnja 2021.)

7. Smaniotto, C., Battistella, C., Brunelli, L. i sur. (2019). Sustainable Development

Goals and 2030 Agenda: Awareness, Knowledge and Attitudes in Nine Italian

Universities, 2019. International Journal of Environmental Research and Public

Health 17(23):8968. Dostupno na:

10.3390/ijerph17238968 (Preuzeto: 20. svibnja 2021.)

8. Corrales-Serrano, M., Espejo-Antúnez, L., Sánchez-Martín, J., Zamora-Polo, F.

(2019). What Do University Students Know about Sustainable Development

Goals? A Realistic Approach to the Reception of this UN Program Amongst the

Youth Population. Sustainability 11(13):3533. Dostupno na:

https://www.forest-trends.org/wp-content/uploads/imported/Sneddon%20et%20al_2005_Sustainable%20Development%20in%20a%20Post-Bruntland%20World.pdf



https://dx.doi.org/10.1057%2Fs42214-020-00095-1

https://doi.org/10.1007/s11159-019-09788-z

https://flm-journal.org/Articles/4582E5C6877C0CBF1CFF62ABA1AA0B.pdf

https://www.researchgate.net/journal/International-Journal-of-Environmental-Research-and-Public-Health-1660-4601

https://www.researchgate.net/journal/International-Journal-of-Environmental-Research-and-Public-Health-1660-4601

http://dx.doi.org/10.3390/ijerph17238968

https://www.researchgate.net/scientific-contributions/Luis-Espejo-Antunez-2159132916

https://www.researchgate.net/profile/J-Sanchez-Martin

https://www.researchgate.net/journal/Sustainability-2071-1050

59

10.3390/su11133533. (Preuzeto: 1. srpnja 2021.)

9. Clark, I., Zeegers, Y. (2014). Students' perceptions of education for sustainable

development. International Journal of Sustainability in Higher Education 15(2).

Dostupno na:

10.1108/IJSHE-09-2012-0079. (Preuzeto: 1.srpnja 2021.)

Članak u časopisu

1. Pavić-Rogošić, L. (2010). Održivi razvoj. Odraz, Zagreb. Dostupno na:

https://www.odraz.hr/wp-content/uploads/2020/10/odrzivi_razvoj.pdf (Preuzeto:

22. svibnja 2021.)

2. Chasek, P. (2020). Stockholm and the Birth of Environmental Diplomacy.

International Institute for Sustainable Development (IISD), Winnipeg. Dostupno

na:

https://www.iisd.org/system/files/2020-09/still-one-earth-stockholm-

diplomacy_0.pdf (Preuzeto: 22. svibnja 2021.)

3. Filho, W. L. (2010). Sustainability at Universities: Opportunities, challenges and

trends. Global university network for inovation (GUNi), Barcelona. Dostupno na:

Sustainability at Universities: Opportunities, challenges and trends | Guni Network

(Preuzeto 22. svibnja 2021.)

4. Kostović-Vranješ, V., Bulić, M. ( 2016). Izvannastavna aktivnost „kompostiranje“

u promicanju obrazovanja za održivi razvoj. Školski vjesnik – časopis za

pedagogijsku teoriju i praksu, Split. Dostupno na:

https://hrcak.srce.hr/160081 (Preuzeto: 10. veljače 2021.)

http://dx.doi.org/10.3390/su11133533

https://www.researchgate.net/journal/International-Journal-of-Sustainability-in-Higher-Education-1467-6370

http://dx.doi.org/10.1108/IJSHE-09-2012-0079

https://www.odraz.hr/wp-content/uploads/2020/10/odrzivi_razvoj.pdf

https://www.iisd.org/system/files/2020-09/still-one-earth-stockholm-diplomacy_0.pdf

https://www.iisd.org/system/files/2020-09/still-one-earth-stockholm-diplomacy_0.pdf

http://www.guninetwork.org/articles/sustainability-universities-opportunities-challenges-and-trends

60

5. Borić, E., Jindra, R., Škugor, A. (2008). Razumijevanje i primjena sadržaja

cjeloživotnoga učenja za održivi razvoj. Odgojne znanosti, Zagreb. Dostupno na:

https://hrcak.srce.hr/29572 (Preuzeto: 20. veljače 2021.)

6. Pravdić, V. (2002). Sustainable development: Its meaning, perception, and

implementation. The case of ecotourism in Croatia. Društvena istraživanja :

časopis za opća društvena pitanja, Zagreb. Dostupno na:

https://hrcak.srce.hr/19483 (Preuzeto: 20. svibnja 2021.)

7. Mróz, A., Tomczyk, L., Ocetkiewicz, I., i Walotek-Ściańska, K. (2018). Teachers’

Knowledge on Education for Sustainable Development – Polish Context. Croatian

Journal of Education, Zagreb. Dostupno na:

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=304756 (Preuzeto:

20. svibnja 2021.)

8. Torrijos, V., Calvo Dopico, D., Soto, M. (2021). Integration of food waste

composting and vegetable gardens in a university campus. Journal of Cleaner

Production, Elsevier, Nizozemska. Dostupno na:

https://reader.elsevier.com/reader/sd/pii/S0959652621023933?token=779759F88F

857DC06DE2A1BB07E196E81A6523379A3429A01EEEEA61565775288AEA3

FC248C52FA4ADB1F367C102DE03&originRegion=eu-west-

1&originCreation=20210705075024 (Preuzeto: 2. srpnja 2021.)

9. Waliczek, T., McFarland, A., Holmes, M. (2016). The Relationship between a

Campus Composting Program and Environmental Attitudes, Environmental Locus

of Control, Compost Knowledge, and Compost Attitudes of College Students.

American Society for Horticultural Science, Virginia. Dostupno na:

https://journals.ashs.org/horttech/view/journals/horttech/26/5/article-p592.xml

(Preuzeto: 2. srpnja 2021.)

https://reader.elsevier.com/reader/sd/pii/S0959652621023933?token=779759F88F857DC06DE2A1BB07E196E81A6523379A3429A01EEEEA61565775288AEA3FC248C52FA4ADB1F367C102DE03&originRegion=eu-west-1&originCreation=20210705075024




https://journals.ashs.org/horttech/view/journals/horttech/26/5/article-p592.xml

61

Diplomski rad

1. Posavec, I. (2013). Istraživanje učestalih miskoncepcija kod učenika osnovne škole

na osnovi konstruiranog konceptualnog testa. Sveučilište Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku, Odjel za biologiju. Dostupno na:

https://repozitorij.biologija.unios.hr/islandora/object/bioos%3A45/datastream/PDF

/view (Preuzeto: 18. lipnja 2021.)

https://repozitorij.biologija.unios.hr/islandora/object/bioos%3A45/datastream/PDF/view

https://repozitorij.biologija.unios.hr/islandora/object/bioos%3A45/datastream/PDF/view

62

10. PRILOZI

Prilog 1. Anketni upitnik

Poštovane kolegice i kolege,

pred Vama se nalazi anonimni upitnik kojim želimo ispitati miskoncepte o održivom razvoju.

Molim Vas da svojim sudjelovanjem doprinesete istraživanju u svrhu izrade diplomskoga

rada.

Radi se o tvrdnjama za koje trebate procijeniti jesu li točne ili ne (T/N) stoga su potrebne 2

minute kako biste ispunili anketu.

Zahvaljujem Vam na suradnji!

1. Spol *

o M

o Ž

2. Završena srednja škola *

o Gimnazija

o Strukovna škola

3. Godina studija *

o 1.

o 2.

o 3.

o 4.

o 5.

4. Definirajte svojim riječima pojam „održivi razvoj“.

__________________________________________

Ako smatraš da je navedena tvrdnja točna označi slovo T, a ako smatraš da je netočna

označi slovo N.

5. Održivi razvoj je gospodarski razvoj koji u potpunosti uzima u obzir djelovanje

gospodarske aktivnosti na okoliš i osniva se na obnovljivim izvorima dobara.

o T

63

o N

6. Održivi razvoj je okvir koji obuhvaća društvo, gospodarstvo i okoliš.

o T o N

7. Održivi razvoj i zaštita okoliša su istovjetni pojmovi.

o T o N

8. Cilj održivoga razvoja je suradnja svih zemalja svijeta u suzbijanju ekonomske

nejednakosti.

o T o N

9. Neki od ciljeva održivoga razvoja su zaštita života na kopnu i života na moru.

o T o N

10. Jedan od globalnih ciljeva održivog razvoja je i prijelaz na niskougljično i kružno

gospodarstvo s učinkovitim korištenjem resursa.

o T o N

11. Borba protiv siromaštva dio je strategije održivog razvoja koja podrazumijeva ujedno i

borbu protiv klimatskih promjena koje utječu na globalnu opskrbu hranom.

o T o N

12. Osiguranje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve ljude, svih uzrasta bitno je za

održivi razvoj.

o T o N

13. Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje za sve te promovirati mogućnost

cjeloživotnog učenja nije jedan od ciljeva održivog razvoja.

o T o N

14. Promoviranje miroljubivog, inkluzivnog i pravednog društva za sve ljude sastavni je dio

održivog razvoja.

64

o T o N

15. Održivi razvoj ne podrazumijeva spriječiti daljnji gubitak biološke raznolikosti.

o T o N

16. Do tehnološkog napretka se može doći na biološki prihvatljiv način.

o T o N

17. Agenda 21 (Akcijski program za 21. stoljeće) je plan djelovanja na globalnoj,

nacionalnoj i lokalnoj razini s ciljem održivog razvoja.

o T o N

18. Republika Hrvatska je prihvatila Agendu 21.

o T o N

19. Sporazum iz Kyota, kojeg je potpisala i Republika Hrvatska, potpisan je s ciljem

smanjivanja emisije stakleničkih plinova.

o T o N

20. Agenda 2030 je program UN-a o održivom razvoju usmjeren na ljude, planet,

prosperitet, mir i partnerstvo (People, Planet, Prosperity, Peace, Partnership)

o T o N

21. Osnovnoškolska i srednjoškolska vertikala kurikuluma sadrži međupredmetnu temu

Održivi razvoj.

o T o N

22. Održivi razvoj je jedan od koncepata kurikuluma nastavnog predmeta Priroda i društvo.

o T o N

23. Kompostiranje se u nastavi Prirode i društva koristi kao poticaj učenicima za održivi

razvoj.

65

o T o N

24. Na otoku Murteru se nalazi Jadranski centar za održivi razvoj otoka.

o T o N

25. Republika Hrvatska ima Strategiju održivog razvoja.

o T o N

26. Republika Hrvatska ima zakonsku obavezu provedbe ciljeva održivog razvoja.

o T o N

27. Stranica na kojoj možete pronaći novosti i aktivnosti vezane uz održivi razvoj se zove

Održiva Hrvatska.

o T o N

Obrazac A.Č.


FILOZOFSKI FAKULTET

IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

kojom ja Iva Ćurković , kao pristupnik/pristupnica za stjecanje zvanja

magistra/magistrice primarnog obrazovanja , izjavljujem da je ovaj

diplomski rad rezultat isključivo mojega vlastitoga rada, da se temelji na mojim istraživanjima

i oslanja na objavljenu literaturu kao što to pokazuju korištene bilješke i bibliografija.

Izjavljujem da niti jedan dio diplomskoga rada nije napisan na nedopušten način, odnosno da

nije prepisan iz necitiranoga rada, pa tako ne krši ničija autorska prava. Također izjavljujem

da nijedan dio ovoga diplomskoga rada nije iskorišten za koji drugi rad pri bilo kojoj drugoj

visokoškolskoj, znanstvenoj ili radnoj ustanovi.

Split, 13. srpnja 2021.

Potpis

OBRAZAC I.P.

IZJAVA O POHRANI ZAVRŠNOG /DIPLOMSKOG RADA U DIGITALNI

REPOZITORIJ FILOZOFSKOG FAKULTETA U SPLITU

STUDENT/ICA Iva Ćurković

NASLOV RADA Miskoncepti studenata Učiteljskoga studija u Splitu o održivom razvoju

VRSTA RADA Diplomski rad

ZNANSTVENO PODRUČJE Interdisciplinarno područje

ZNANSTVENO POLJE Prirodoslovlje

MENTOR/ICA (ime, prezime, zvanje) Ivana Restović, doc. dr. sc.

KOMENTOR/ICA (ime, prezime, zvanje) /

ČLANOVI POVJERENSTVA (ime, prezime, zvanje)

1. Suzana Tomaš, doc. dr. sc. 2. Ivana Restović, doc. dr. sc. 3. Lada Maleš, doc. dr. sc.

Ovom izjavom potvrđujem da sam autor/ica predanog završnog/diplomskog rada (zaokružiti

odgovarajuće) i da sadržaj njegove elektroničke inačice u potpunosti odgovara sadržaju

obranjenog i nakon obrane uređenog rada. Slažem se da taj rad, koji će biti trajno pohranjen u

Digitalnom repozitoriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i javno dostupnom repozitoriju

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj

djelatnosti i visokom obrazovanju, NN br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 45/09, 63/11,

94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17), bude (zaokružiti odgovarajuće):

a.) u otvorenom pristupu

b.) rad dostupan studentima i djelatnicima Filozofskog fakulteta u Splitu

c.) rad dostupan široj javnosti, ali nakon proteka 6/12/24 mjeseci (zaokružiti odgovarajući broj

mjeseci)

U slučaju potrebe dodatnog ograničavanja pristupa Vašem ocjenskom radu, podnosi se

obrazloženi zahtjev nadležnom tijelu u ustanovi.

Split, 13. srpnja 2021.

mjesto, datum potpis studenta/ice

MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA U …

Documents

Transcript of MISKONCEPTI STUDENATA UČITELJSKOGA STUDIJA U …