°<D<5

WILLIAM OUAN JUDOE

( Jasper Niemand )

Pl S M A

...koja su mi pomogla.

Naslov originala:BRIEFEdie mir geholfen

Villiam Quan Judge

Die Theosophische Gesellschaft Point Loma - Covina Deutsche Abteilung Unterlengenhardt Kr. Calw 1957.

Prevedeno sa njemačkog za privatnu upotrebu

ZAGREB 1989

TEOZOFSKABIBLIOTEKA

NINO KRIŽEVCI

S A D R Ž A J

Strana

Predgovor ........................ 11 . p i s m o ........................ 42. p i s m o ........................ 63. p i s m o ........................ 74. p i s m o ........................ 95. p i s m o .................. 106. p i s m o ........................ 117. p i s m o ........................ 148. p i s m o ........................ 19

9. p i s m o ........................ 2210. p i s m o ........................ 27

11 . pismo - . . . . . - .......... 3312. p i s m o ................ 38

1 3 * p i s m o ........................ 4114. p i s m o ........................ 44

Riječi Majstora ............. 47Za aspirante na učeništvo. . . 48

1 5 . p i s m o ........................ 53

----------00O00-----------

i prijatelj je svih bića od njegovog mlađeg brata

PosvećenoNJEMU,Z. L • Z.

najvećem koji živi povučeno

Jaspera Niemanda 1891

P r e d g o v o r

"U potrazi za slobodom idem onome Bogu, koji ,ie svjetlo svojih vlas­titih misli. Tko Ga stvarno poznaje, nadvladao je smrt: ne postoji nikakavdrugi put.11

UpaniŠade

U svibanjskom broju časopisa uPathM nalaze se slijedeće rijeĆi:"Nama je potrebna literatura, i to ne za visoke intelektualce već ona

jednostavnije vrste, koja će biti bliska ljudima zdravog razuma željnih mo­ralne i duhovne pomoći, kojima ne odgovaraju kompliciranija djela."

Općenito su iskustva jednog učenika jednaka iskustvima svih drugih, a razlikuju se samo u pojedinostima: neki se obogate brže od ostalih. To su oni koji sa više snage i marljivosti prilaze učenju, ili koji sa sobom do­nose karmiČku zalihu koja im pomaže. 0 tome odlučuje karma - kako to teozofi nazivaju - duhovni zakon akcije i reakcije, koji je na svim planovima djela­tan na isti način, na fizičkom isto kao i na moralnom, na mentalnom kao i na psihičkom i duhovnom. Naša karma može djelovati na svakom od ovih planova, ovisno o tome na kojem planu se naš život većim dijelom odvija, i bez obzira na to sa kojeg od ostalih planova potječe jedan određeni inicijativni impuls ili dio jednog takvog impulsa.

Kada se pisac ove knjige posvetio teozofiji, prilikom njegovog studijamu je pomagao jedan napredan okultista. Taj prijatelj mu je između ostalogslao i ova pisma, koja se objavljuju sa nadom da će i drugima isto toliko pomoći kao i prvobitnom primaocu. Ta pisma ne sadrže iscrpne rasprave: to su samo savjeti jednoga koji je znao da učenik prije svega mora naučiti kako mora misliti. Ispravan pravac je naznačen, ali učeniku je prepušteno da si sam stvori jasne pojmove, da upotrebljava svoju intuiciju i da je neprekidno proširuje i razvija se vlastitim snagama, kao što se na kraju krajeva i sve stvoreno mora razvijati. Takvi učenici su već prekoračili razinu na kojoj njihova okolina djeluje povoljno na njihov unutrašnji rast. Oni još možda mogu nešto od nje naučiti: ali sada je za njih došlo vrijeme kada joj se mogu i oduprijeti i okrenuti se svojem unutrašnjem usmjerenju na veze više vrste.

Neka kratkoća tih pisama ne zavede Čitaoca. Svako objašnjenje u njima nam kaže nešto o Zakonu. Ona otkrivaju uzroke Čije djelovanje je život sam, onaj život koji nastaje iz djelovanja Duha u prirodi, i prije nego Što će nam biti moguće nanredovati na našem Putu, mi moramo naučiti razumjeti kako se taj život u nama manifestira. Sva ta pobožna ili etička učenja sadrže i jedno naučno značenje: jer religija mudrosti nikada ne gubi iz vida nauku, niti ne pokušava odijeliti djelovanje od njegovog uzroka. Većina učenja se

- 1 -

temelji na Arheusu, Dusi Svijeta, i na uzajamnom djelovanju Njenih energija; druga opet pripadaju području vječnoga.

Čitalac mora također biti oprezan, i ne smije dozvoliti da ga izuzetna skromnost Z-a zavede na donošenje pogrešnog mišljenja o njemu. Jedan okul- tista nikada nije u pravom smislu rijeci jedan jak Čovjek, ako nije temeljito naučio i na sebi ostvario sljedeću istinu:

"Moć za kojom mora učenik težiti je takve vrste, da ga u očima ljudi Čini ništavnim."

Unutrašnje oko, snaga unutrašnjeg gledanja vidi dublje u izvor ljuds­kog znanja i prepoznaje ga u njegovoj pravoj vrijednosti. Ljudi koji sudje­luju u božanskom, oni koji žive zato da bi davali, često su jednom jednos­tavnom vanjštinom koja vara svijet zaštićeni od znatiželje i nasrtaja površ­nih. Neki su ljudi veliki radi snage što stoji iza njih, radi božanskih energija koje ih prožimaju. Oni su veliki jer su naučili prihvaćati taj bo­žanski utjecaj iz nebeskih sfera. Oni su ustoličeni ministranti, istinski sluge Zakona i učenici Majstora, Čija je zadaća prema ljudima istovremeno i prijateljska i univerzalna. Takva se pomoć nikome ne daje nasumce: ona je posljedica karmiČkih zapovijedi, i kada je data, ona ostavlja učeniku slo­bodu da je upotrijebi ili ne, već prema tome kako ga vodi njegova intuicija.U toj stvari ne postoji nikakav trag, nikakva sjenka nekog ‘autoriteta1, kako svijet tu riječ shvaća. Oni koji su prošli nepoznatim Putem, ostavljali su poruke iza sebe, i oni koji mogu, primaju ih. Ovdje su prikazane samo prve stepenice i prve prijeđene prepreke. Nagovještaje koji se odnose na magične vještine, vjerske formule ili okultne snage ovdje ne ćemo naći. Umjesto toga ćemo naći odgovore na pitanja jedne duše koja se budi, i hodo­časniku će biti pokazano gdje se nalazi ulaz kroz kojega se stupa na Put. Svijet općenito traži samo dokazivanje okultnih nauka; ali učenik, koji je odlučio nešto postići, traži pravi Put, i za njega predstavlja nraktičnu poduku ono, Što je drugima samo etika, slijedeći nju, on uskoro otkriva njene odnose sa činjenicama i zakonima, koje on može provjeriti. Ono Što mu se do sada činilo samo riječima što izgrađuju, sada se prepoznaje kao govor nauke; nauka je spiritualne naravi, jer Veliki Uzrok je čisti Duh.

Mnogi učenici moraju najprije biti tamo, gdje se jednom nalazio i pi­sac ove knjige: na početku Puta. Ova se pisma objavljuju za sve njih, i od njih se traži da iza štampanih riječi traže neprolazni smisao. Možda učenik stekne novu hrabrost kada na tom strmom putu naiđe na tragove jednog prija­telja, nad kojim vječno svijetli svjetlo Istine. Ali i to svjetlo nije uvi­jek jasnog sjaja: ono može po "danu ličiti na oblak, a po noći na vatreni stup". Sve vanjsko moramo dovesti u pitanje, Čak i vjeru; jer tajna, klica svih stvari, leži u njihovoj najunutrašnijoj srži. Mi dakle moramo pročistiti i našu vjeru i sami tražiti istinu, ne prihvaćajući naše predodžbe o njoj

koje su stvorile naše predrasude. U ogledalu istine mi nikada ne vidimo naše poznato lice, a ipak smo to mi, ono što vidimo u njemu; jer naše pravo Jas- tvo je Istina.

Kako je teozofski pokret dobio na novoj snazi, možda mogu mladim as- pirantima, sa ovim pismima koja su mi toliko pomogla, pružiti podršku ili ih ohrabriti istovjetnim načinom mišljenja, i to imajući u vidu stvarne proble­me koje oni moraju riješiti. U početku čovjek misli da se problem sastoji u sakupljanju okultnog znanja; ali uskoro primjećujemo da nam izmiče smisao onoga Što su napisali svi pravi okultni pisci koji su posjedovali znanje, ni sada primjećujemo da knjige služe samo tome da nas prisjećaju stvari koje smo mi već znali u vremenima koja su davno prošla, kada smo možda “šetali sa bogovima-. Ali eho kojeg te knjige u nama bude je tako slab da se rijetko uhvati njegov zvuk. Svejedno da li studiramo filozofiju ili metafiziku, fi­ziku, etiku ili učenje o harmoniji, astrologiju, prirodne nauke, proučavamo astralni svijet ili magnetizam, ili bilo što drugo: svuda nailazimo na bes­krajne proturječnosti i različita mišljenja, i u svim slučajevima mora odlu­čivati naša intuicija. Mi otkrivamo da o svim višim temama još nije izrečenaposljednja riječ (osim u matematici, ali Čak i tu ne) i da sva naša učenostnije ništa drugo već putokaz prema onom najvišem znanju o istini, koje se može naći samo u ljudskom srcu i tamo je brižno pohranjeno. Ako se želimo snaći uz pomoć našeg unutrašnjeg opažanja, tada nas iskustvo sa svih strana upozorava: budite spremni napustiti sve što ste naučili! Jer sve dok ne poz­najemo ono j e d n o središte, nije nam moguće temeljito upoznati niti jednu podređenu centralnu točku; dok su nam uzroci nepoznati, posljedice nas dovode u zabludu. Okrenimo se zato onom tajanstvenom središtu kroz koje se u čovjeku očituje JEDNO, i prihvatimo se proučavanja srca, njega samog,kao i života kojeg je ono oko nas stvorilo.

Stupiti u direktni kontakt sa svijetom uzroka, to je učenikova najpre­ča potreba, samo ga jedno sprijećava u tome: on sam. On je napravljen od tako grube materije, da nije “propuštan za mišljenje i nije sposoban primiti more svjetla44. On sada usmjerava svoju volju na profin javan je i porozitet svog nižeg Jastva - čovjeka sa kojim se sada identificira. Metoda i način na koji se to odvija su kod svakog Čovjeka drugačiji: ali svaki koji uopće napreduje, primjećuje, da sa svakim novim razdobljem njegovog unutrašnjeg Života pred njime iskrsava po jedno novo od njegovih Jastva. Ako pogleda unatrag na niz tjedana ili mjeseci, on se čudi kakav je Čovjek bio u ono vrijeme, i smiješi se onakvim samilosnim smiješkom kakvog poklanjamo požutjelim pismima naše mladosti.

Međutim ima i ljudi koji okoštaju u ustaljenom načinu Života. Oni se moraju žilavo boriti kako bi nadvladali sve ono što pruža otpor promjeni i uslovima naprednog života. Sami sebi su učinili ono, što neprijatelj nastoji uraditi drugima; oni su kamen na svojem vlastitom putu.

- 3 -

"Ovoji srca", kako kažu naši orijentalni prijatelji, padaju jedan za drugim. Kada nadne posljednji, tada vlada Šutnja, Šutnja mističke smrti.Ali "mrtvi moraju uskrsnuti", i iz te smrti izrasta prva nježna mladica vječnog života.

Na stranicama koje slijede mi ne ćemo doći do te točke. Ali kako je pisac jasno spoznao pravi problem i od poĆetka svu svoju snagu usmjerio u sticanje znanja o Jastvu i ispravnoj upotrebi mišljenja, on sada jedan dio svojih prvih poduka nudi onim svojim prijateljima, koji sasvim sami i puni kraljevske vjere istinu cijene više od materijalnog života i traže je sli­jedeći skrivene puteve. Ne postoje nikakve veze u univerzumu, koje bi se mogle usporediti sa onima Što spajaju takve orijatelje. Te veze su kovane u vatri neizrecivog straha srca i zakivane smjelim namjerama, kao i jedins­tvenom, božanskom ljubavlju. Divlja mržnja iz vidljivih i nevidljivih svje­tova čovjeku ne može ništa, sve dok je vjeran samome sebi. Jer on sam je taj veći život, i u onoj mjeri kako on raste ususret tome Životu, tako pa­daju i okovi koje je sam sebi nametnuo; konačno on, jedna slobodna duša, stoji u nebeskom svjetlu koje je sloboda, i pokorava se jedino zakonu svo­jeg vlastitog božanskog postojanja. Da bi to postigli, moramo se pokoriti zakonu našeg postojanja; jer stvarno, čitav BITAK JE JEDNO. Prijatelji moji, ma gdje bili, ja vas pozdravljam!

Jasner Niemand, Slan T. D.

1 . p i s m o

Dragi moj Jasper!

Najprije jedno upozorenje: nemoj imati suviše visoko mišljenje o meni! Misli prijateljski na mene, ali, dragi prijatelju, usmjeri svoje misli ratfe na vječnu Istinu! Ja sam samo jedan koji je na Putu i koji se bori, isto kao i ti. Možda već u sljedećem trenutku padne veo Što sada ovija tvoj duh, i ti ćeš biti daleko ispred svih nas. Ti si u prošlim Životima pomagao drugima, zato će sada biti tebi pružena pomoć. Prilikom svakog na­pora kojeg učiniš da bi prosvijetlio jednu dušu i otvorio je prema istini, pomoći će se i tebi. Oni biseri koje si tražio za druge i koje si im poklo­nio, uslijed tvoje nesebične geste u stvarnosti ostaju tvoje vlasništvo.Jer ako Čovjek živi da bi pomagao drugima, on time nravilo "uništi svaki osjećaj odvojenosti" pretvara u djelo i time postepeno dolazi u posjed pravog svjetla.

Ne gubi nikada to stanje duha! Šuteći se drži svega što je tvoje vlasništvo; jer u borbi će ti to joŠ trebati. Ali nikada nemoj poželjeti

znanje i snagu u neku drugu svrhu osim u svrhu žrtvovanja na oltaru. Samo na taj način će oboje ostati tvojom svojinom.

Ima ih mnogo u mojoj okolini koji traže predano i goreći od žudnje; ali samo zato što žele posjedovati. Možda u tebi prepoznajem - a nadam se da se ne varam - Čistu želju za znanjem radi znanja samoga, i radi pomaganja drugima. Zato ću ti pokazati jedan kraljevski put, jedno sredstvo: sva tvoja djela, fizička, mentalna i moralna, Čini sauno zato jer moraju biti urađena! Odmah zatim izgubi svaki interes za njih i žrtvuj ih na oltaru. Na kojemoltaru? Na velikom duhovnom oltaru, koji se, kada ga poželimo, nalazi u srcu.Ali upotrijebi i snagu razlučivanja, jasnoće i mudrosti.

•rime nije rečeno da bi morao juriti kao lud ili kao hazarder, da bi na bilo koji način nešto uradio. UČini ono za što upravo imaš priliku! Poželi od srca učiniti to, pa ako ti i ne uspije učiniti vile od ispunjenja jedne obične dužnosti, ili izgovaranja nekoliko riječi upozorenja, ipak će tvoja velika želja slično Vulkanu ^"Čekiću božjem”) zakucati na druga srca, i od­jednom ćeš vidjeti da je urađeno ono Što bi ti tako rado sam napravio. 5ada budi veseo da je netko drugi bio tako sretne ruke i stekao dobru karmu. Kao i rijeke koje se ulijevaju u uvijek isti, mirni ocean, tako će se i tvoje želje ponovo ulijevati u tvoje srce.

Nalazim da su sve tvoje primjedbe ispravne, i Čini mi se da iza njihstoji jedan pravi duh. Oslobodi se dakle straha i ne popuštaj zato što sesamom sebi Činiš neznalicom i jer si potišten. Oduševljenje koje si osjetio će uskoro otvoriti komoru u kojoj se tajna skriva. Nixko ti ne moŽe stvarno pomoći, nitko ne može otvoriti tvoja vrata. Ti sam si ih zatvorio, i samo ti ih možeš i otvoriti. Ali ako otvoriš jedna vrata, vidjet ćes druge kako stoje iza njih, one koji su nekoć prošli pokraj tebe ali te sada čekaju jer ne mogu dalje. Ima i drugih koji te čekaju. Ako ti sada dođeš i otvoriš vrata, učenici koji su čekali pred njima mogu ići sve dalje i dalje. Kako je to lijepa privilegija, kada zamislimo da ćemo možda jednom moći pružiti pomoć onima koji su izgledali veći od nas!

Oh, kako priroda stenje pod teškom karmom sa kojom je čovjek opteretio samoga sebe i sve kreature triju svjetova! Misao na to mi probija srce. Kako olakšati teret? Da li da stojim po strani dok malobrojne snažne ruke Majsto­ra i njihovih prijatelja zadržavaju strahoviti oblak? Prije mnogo vremena sam dao obećanje da ću im pomoći, i ja to moram učiniti. &elio bih da mogu učiniti više za veliku karmu! A ti - Čini što možeš.

Sva tvoja vjera, sigurnost i povjerenje neka se temelje na karmi!

Z.

- 5 -

2. p i s m o

Dragi moj brate!

Primio sam tvoje posljednje opširno pismo koje sam Čitao sa velikom radošću. Jako rijetko se sretne nekoga tko je spreman našem pokretu pristu­piti na onakav način koji si ti odabrao za sebe. Ja sam moje prvo nismo pi­sao da bih upoznao tvoj stvarni stav, a osim toga, jer sam već tada iz tvo­jeg pisma uvidio da ozbiljno misliš. Još prije nego Što je stiglo tvoje da­našnje pismo, zaokupile su me misli o tebi te sam se pitao, nije li možda moćni položaj u budućnosti ili blistavo znanje ono Čemu ti težiš, i kakav bi utjecaj mogli imati određeni događaji.

Zamisli moju radost, kada sam Ćitao tvoje rijeci koje su davale odgo­vor na moja jučerašnja misaona istraživanja i koje su te stavile u prava

svjetlo.Apsolutno je ispravno da moramo težiti napretku, i blagoslovljen je

onaj tko je već nakon prvog truda tako mudar da prepoznaje istinu.Tri svojstva nas vječno drže u svojim pandžama: Sattva (istina i pos­

tojanost), Hajas (djelovanje, rat, težnja, ambicija) i Tamas (ravnodušnost, neznanje, tama).

Niti jedno se ne smije previdjeti. Tako put vodi od Tamas naviše krozrat, ambiciju i težnju prema Sattvi ili istini i postojanosti. Za sada sejos nalazimo u područjima Bajasa, ali ponekad već oružamo prste da bi opi­pali rub Sattva-odječe. Kasa težnja je neprekidna i mi pokušavamo pročistiti naŠe misli i osloboditi ih veza za djelatnost i svrhu. Tako će marljiv uče­nik naravno težiti zadobijanju moći: ali on mora početi uviđati što je neop­hodno za pravi napredak. Jer neprekidna težnja za moći će sasvim sigurno

C~ posijati korov egoizma, onog gorostasa o kojem se govori u "Svjetlo na putu”.Sto se tiČe teozofskog društva, mora se primiti svaki; jer mi ne smi­

jemo odbiti nikoga. Ako je to jedno univerzalno društvo, tada nema iznimaka.Ali mi od početka moramo paziti da nam nitko ne pristupi sa krivim predodžba­ma o onome što mi pružamo. Usprkos svemu oprezu, koliko cesto vidimo kako nas neiskreni ljudi mjere vlastitim mjerama i sumnjaju u naše poštenje. Oni pristupe teozofskom društvu i tada vide da svaki mora sam za sebe studirati, i da se ne daje učitelj svakom pojedincu. To u njima stvara gorčinu. Oni zaboravljaju da se "carstvo nebesko mora uzeti silom". Ali i naŠi prijatelji nam prave brige: to su ljudi koji su do nas doŠli krađom kao Nikodemus.Besposleno stoje i čekaju da li će djelo postati veliko i ugledno, a borbuprepuštaju nekolicini ozbiljnih ljudi koji se suprotstavljaju materijalnim i konvencionalnim hordama. Kada bi se zauzeli za našu stvar, već odavno bi mnogo više ozbiljnih ljudi ćulo za naš Dokret, umjesto sto su bili zadržani- kao i ti - jer nisu niti čuli za nas.

- 6 -

Sa druge strane ceš vidjeti da se neki Članovi ne Žele baviti ničim drugim osim teozofijom, a ipak su okolnostima prisiljeni raditi nešto drugo. Kako oni vrijeme koje im preostaje posvećuju radu, nikada nisu bez posla: svaki dan i svaka večer su ispunjeni, ali to ih Čini sretnim. Nesretnim ih čini samo to što ne mogu svoje Čitavo vrijeme posvetiti djelu kojem su drugi pripadali od početka. Kao Claude St. Martin, oni osjećaju u sebi goruću že­lju da teozofske istine učine dostupnima svim ljudima. Stvarno se radi o istinama, i ti si na pravome putu. Svjetlo svih svjetla se može u Americi isto tako lako naći kao i u Indiji; ali ima ih mnogo u našoj sredini koji te stvari ne poznaju i nikada nisu čuli o njima, a ipak mnogi naši prijate­lji ulažu trud i studiraju samo radi njih. Kada ja ne bih imao tako Čvrsto povjerenje u Velike koji me neprekidno hrabre, već bih vise puta pokleknuo i prepustio ljude samima sebi, te bih otišao u osamu. Mnogima se sviđa teo- zofija, ali oni je smjesta žele učiniti ekskluzivnom i visokoparnom. No ona postoji za sve ljude; ona je za Jednostavne ljude, koji uvijek drže uz nas. Drugi nam opet dolaze i očekuju da ih se hrani kao mlade ptice; oni ne žele samostalno razmišljati, i mnogo vremena prolazi prije nego oni uČine neki napredak.

Moje riječi "ne misli mnogo o meniu nisi sasvim shvatio. Podcrtaj "mnogo" ali ne i "misli"! Misli o meni što želiš, ali te molim da me ne stavljaš na pijedestal! to je sve sto sam Želio reci.

Neprekidan napor kojeg ulažemo u usavršavanje naše smrtne mašinerije je uzaludan: jer pritom često puta propuštamo živjeti onako kako nam nalaže naša intuicija. Ta navika traje jedno vrijeme, ali postaje slabija kada se poČnu razvijati druga (unutrašnja) osjetila. No prije nego što se odrekneŠ starih osjetila, moraš naučiti ispravno upotrebljavati nova.

Kako mi učimo skoro isključivo jedan od drugoga - jer svi mi smo tu radi drugih - problem utjecaja na naŠe misli i djela na osnovu afiniteta je strahovito velik i dalekosežan. On nas istovremeno i spašava i opterećuje. Tako na primjer u životu srećemo nekog Čovjeka koji uslijed neke veze iz prošlih života ima značajan utjecaj na nas, bilo to u dobrom ili lošem smislu. Ali sada su naše oči otvorene, i mi radimo za budućnost.

Moj život i moja pomoć ti stoje na raspolaganju da ti omoguće svladava­nje mora tmine.

Z.

3. p i s m o

Kaži mi, brate Jaspere, zar ti još nije dotužilo? Meni jeste. Ne da mi je žao moje sudbine ili velikih “Voda svijeta", o ne, meni je Žao svih onih ljudi što stoje i zure i koji su (oprosti na izrazu) tako tipično ame­rički "neovisni". Kao da bi ljudi ikada mogli biti neovisni jedni o drugima!

Pitao si za "trenutak odluke*'. On se sastoji iz svih trenutaka. Njega je nemoguće naći negdje u prostoru - on je skupina trenutaka koji neprekidno prolaze kraj nas. U "Ezoteričkom budizmu'* se o njemu govori kao o onom tre­nutku, kada će se Čovječanstvo kao cjelina morati odlučiti ili za dobro ili za zlo; ali taj trenutak još nije došao. Kada će doći ili se pojaviti, to jedan neposvećeni ne može reći. Za jednog učenika okultizma on se može poja­viti u sljedećoj sekundi: ali možda će doći tek nakon stotinu života. Ipak, on se sada ne može pojaviti ako svi dosadašnji životi nisu vodili u tom pravcu. A Što se tiče učenika, on će u svojem budućem postojanju biti vođen prema odluci zajedno sa Čitavom svojom rasom, pa i ako mu je trenutak odluke već jednom bio predočen i ako ga je odbio. Rasni utjecaji su moćni i podmuk­li. Na primjer, karakteristike moje rase su meni duboko usađene; jer one su nasljeđe jedne neobične prošlosti. To Što ja u mojem sadašnjem tijelu moram biti pod njihovim utjecajem, to pripada meni kao neophodan dio mojih iskus­tava. Može biti da sam u jednom od života bio neki prozaičan Hotentot ili Englez, a u sljedećem ću biti pod utjecajem neke druge rasne karakteristike. U svakom slučaju, ti utjecaji me vode u svakom trenutku, i svaka misao koja mi dolazi dodaje još nešto Što će biti u budućnosti od koristi meni samome ili nekom drugom, koji će doći pod utjecaj snage koju ja sada stvaram.

Sto se tiče podsvijesti, to je teško objasniti. Ja neprekidno opažamda mi dolaze misli, koje u svojoj nutrini potpuno razumijem, ali ne nalazim riječi za njih. Nazovi to podsviješću, ako želiš; u svakom slučaju je to prisutno i može se utjecati na to, pa i utječe se svake minute. To je usko povezano sa univerzalnom naravi. Ako ja dakle Želim utjecati na tvoju narav, tada si ne zamišljam razinu tvoje podsvijesti, već jednostavno mislim snažno i prijateljski na tebe i na predmet na kojeg Želim da obratiš svoju pažnju. To mora stići do tebe. Ako sam sebičan, biti će mi teže postići kontakt; ali ako se to odvija u bratskom smislu, uspijeva brzo, jer tada sam u skladu sa univerzalnom naravi i zakonom. U Psihičkom društvu se govori o tome i kaže se da taj utjecaj kroz jedan ili vise kanala ulazi u niŽu narav. Ali što su to Mkanali“ nije poznato, Čak se ne zna da li uopće postoje. Činjenica je,da Čitavo područje mentala na Zapadu nije ispravno shvaćeno. Govori se o‘'naravi" i time se misli na ogromna područja onoga što se sve naziva tim imenom, dok bi pojedina područja trebalo nazivati posebnim imenima. To će se i dogoditi, samo kada se prave ideje ispravno shvate. Do onda se moramozadovoljiti sa riječju ''narav", kao da je sve sadržano u njoj, a što nijeslučaj. Stvoriti jedan zaključak, u jednom trenutku, sa svim premisama i posljedicama koje iz toga proizlaze, ne prekidajući donošenje daljnjih zak­ljučaka, to sigurno nije neka obična mentalna radnja. To se niti ne možeoznačiti slikom, jer kod nekih se pojavljuje kao ideja a ne kao slika. AŠto je "sjećanje"? Da li je to utjecaj na um ili sličnost vibracija koje se prilikom ponavljanja prepoznaju i stvaraju sliku? Ako je to tako, tada snaga

koja spoznaje sličnost vibracija mora biti nešto što je različito od mate­rije koja vibrira. Ali kako je moguće da je ta snaga svojstvena ćelijama mozga, koje se, kao Sto znamo, neprekidno mijenjaju? A pamćenje je savršeno djelatno, sasvim svejedno što se dogaffalo. Da je ta snaga nadređena mozgu, to je jasno; jer Čovjek može biti ubijen i njegov mozak može biti rastavljen u atome, a ipak njegova "ljuštura" može prikazati sve događaje njegovog 'ži­vota. Oni dakle nisu preuzeti od strane mozga, jer on je mrtav. A gdje se onda nalazi podsvijest? Cidje se nalaze kanali i kako su oni međusobno spo­jeni? Ja vjerujem da je to srce1 i da je ono ključ svega toga, a um je samo sluga srcu. Misli na to da "mali patuljak ima svoj stan u srcu i sjedi usred njega". Razmišljaj o tome dalje u tom smjeru, ili u nekom drugom, ali razmišljaj!

Kao uvijek,Z.

4. p i s m o

Dragi brate!

Nedavno sam se razmišljajući sjetio tebe. Upravo sam Čitao jednu knji­gu i ispitivao samoga sebe da bih pronašao na koji način bi mogao proširiti moje shvaćanje o bratstvu. Činiti dobra djela, to ne dovodi do potpunog raz­vijanja tog shvaćanja: tražio sam nešto što bi me odvelo dalje, i pritom sam naišao na sljedeće, prastaro:

Ja nisam odijeljen od ničega. "Ja sam ono, što jeste", tj. ja sam Brahma, a Brahma je sve. Međutim, kako Živim u jednom iluzornom svijetu, okružen sam pojavama koje me prividno odvajaju. Zato želim u svojem razmiš­ljanju ići jedan korak dalje, te tvrditi i uzeti kao istinito, da sam ja sam sve te iluzije. Ja sam moji prijatelji - i ja im prilazim općenito i pojedi­načno. Ja sam moji neprijatelji - i ja ih sve osjećam. Ja sam siromasi i ja sam oni koji su zli; ja sam oni koji su neznalice. Oni su ti, koji utječu na mene u trenucima intelektualnog mraka; oni su ja. Sve se to događa u mo­jem narodu; ali postoje još i drugi narodi, dakle ja idem u duhu njima - ja se osjećam jedno sa njima i ja sam svi oni, kao i Sve Žto oni posjeduju od praznovjerja, mudrosti ili zla. Sve, sve to sam ja. Bilo je glupo što sam ovdje želio stati; jer Brahma je cjelina. U skladu sa time sam posao i deva-

2) vsima i asurama '; jer ja sam i svijet elemenata. Nakon što sam jedno vrijeme išao tim pravcem, pomislio sam da bi možda bilo lakše kada bih promijenio pravac i razmišljao kao da su svi ljudi ja sam. To je jedna dobra metoda i

1) Ne fizičko srce, već stvarni centar života u ljudima. - J. N.2) Bogovi i demoni. - J. N.

trebalo bi je primjenjivati: jer ona je predstupanj proučavanju svemira.Tu noć sam pokušao doseći Brahmu; ali tmina je skrivala njegovo boravište.

Što kažeš na ovu ludost? Ali ja ću ti nešto reći: kada ne bi bilo te ludosti, ja bih zaista poludio. Kada me jedan drag prijatelj napusti ili me duboko povrijedi, zar nije veliko olakšanje ako znam da je on - "ja"?

NAMASTAE! (živi u zdravlju) Z.

Ovo pismo je za mene postalo još vrijednije* kada sam pomislio da je Brahma "univerzalna snaga ekspanzije prirode11 - od 'Brih' » Širiti se, kako se to navodi u jednom članku od H. P. Blavatsky u "Pet godina teozofije’1. U "Dham- mapada" nam se kaže, mi moramo misliti da smo Sunce i zvijezde, vlažno i suho, hladnoća i toplina: ukratko, mi moramo spoznati sve; jer na mentalu se može sve doživjeti.

J. N.

5. p i s m o

Dragi Jasnere

Želio bih, da na tvoje pismo mogu odgovoriti onako kako bi trebalo: ali osjećam svoju nemoć. Ipak, naša je dužnost učiniti ono što mora biti učinjeno a da se pritom ne osvrćemo na naše sposobnosti, da učinimo onoliko dobro koliko možemo bez obzira na to što će naš posao drugima možda izgle­dati manjkav. Naime, ako prestanemo misliti na naše slabosti, tada počnemo uspoređivati i razmišljamo kako bi to učinili drugi. Maše jedino pravo leži u samom djelovanju, sve posljedice se nalaze kod velikog Brahme. Zato sada jednostavno želim reći sljedeće:

Meni je iz tvojih pisama vidljiva tvoja tuga: ali ja znam i to da ćeš je nadvladati. Ne dozvoli da tuga znanja uzrokuje zdvojnost: tuga se nalazi ispod radosti koja je proizvod istine. Već i sama apstraktna istina neumitno u sebi uključuje svu milost koju posjeduje cjelina. Njena strogost je samo jedan odsjaj naših vlastitih nesavršenosti, koji nam omogućava prepoznati strogost. Nismo mi jedini što patimo na putu kojim idemo. I Majstori su pla­kali kao i mi, iako danas više ne placu. Jedan od njih je prije nekoliko go­dina napisao:

“Misliš li da mi nismo prošli kroz mnogo teže ispite od onih nred ko­jima se ti sada nalaziš?”

Čini se da Majstor svoje (spiritualno) lice često odvraća i sakriva, kako bi učenik pokušao napredovati sam, bez njegove pomoći. Na vratima i zidovima hrama stoji napisano: "POKUŠAJ!11 ("Braća*1 je jedan prikladni,ii

naziv nego što su to "Mahatmas" ili "Majstori".)Istinskog učenika očekuje na putu kojim on ide tuga, ali i velika ra­

dost i nada. Tuga dolazi od jednog točnijeg procjenjivanja teškoća koje nas na našem putu očekuju, kao i od nesavršenosti kako individualnog tako i ko­lektivnog ljudskog srca. A ipak, izvjesnost da Braća žive i da su i oni ne­koć bili ljudi, to je veliki izvor nade i radosti, osloni se na njega! IBraća su se morala boriti, i pobijedili su. Oni sada rade za one koji suostali iza njih. A iznad njih stoje "OČevi", tj. duhovi onih ispravnih koji su postigli savršenstvo, onih koji su prije eona Živjeli za čovječanstvo i za njega radili, a sada se nalaze izvan i iznad naše sfere, ali ipak još utječu na nas uz pomoć svojih duhovnih snaga, koje puštaju da se izlijevaju na sve čiste duše na ovoj Zemlji. Majstori osjećaju njihov direktan utjecaj, a mi ga osjećamo kroz Majstore.

No sve to je stvar vjere, kao Što ti kažeš. A Što je vjera? To je intu­itivan osjećaj koji nam kaže - "to je istina". Oblikuj dakle određene stvari koje osjećaš istinitima i tada uz njihovu pomoć jačaj svoju vjeru.

Ne razmišljaj suviše! Ne dozvoli da te nešto "zaludi"! Jer u Činjenicida te nešto zaluđuje (naravno samo u metaforičkom smislu) se nalazi dokaz dasi o nečem razmišljao. U fizičkom svijetu je možda ispravno da čovjek razmiš­lja o nekim važnim stvarima; ali u okultizmu je to drugačije. Jer Zakon se ne osvrće na naše projekte i ciljeve, kao niti na naše Želje u odnosu na njega. Zato kada mi razmišljamo, mi uslijed našeg nemira i našeg naprezanja uspostavljamo jednu branu između nas i našeg vlastitog napretka. Ti si B.-u pisao, da je njegovo vlasništvo ono, Što mu pripada. Ispravno je i ako kaže­mo obratno: Što mu ne pripada, nije njegova svojina. Zašto ne upotrijebiš svoj vlastiti lijek?

•ivo j Z.

6. p i s m o

Dragi Jaspere

Činjenica da Čuješ zvona koja čuju samo rijetki je veliki napredak i pokazuje da se nalaziš na stupnju koji to omogućuje. To je već stvarno mno­go. Ne ispituj zvuk zvona, već promatraj m i s l i koje ti pritom dolaze i učini ih kamenom kušnje tvoje duše, kao što si to i B.-u savjetovao. Činjenica da se osjećaš "mrtvim" te ne bi smjela uznemiravati. Vjerojatno stojiš pod utjecajem jednog zakona koji vlada u prirodi i o kojem se govori u jednom članku časopisa "Path" od ožujka 1886, strana 14. Duša naime dolazi na jedno novo mjesto ili u novu okolinu i tada tamo jedno vrijeme miruje -

- 1 1 -

- a ti to osjećaš kao "mrtvilo11. Tim mirovanjem duša sakuplja snagu i privi­kava se na novu okolinu, a tada se opet poene kretati. U svakidašnjem životu se to može opaziti kada je neko dijete povučeno: ta povučenost je bojažlji- vost koju uzrokuje nova okolina, a isto se događa kada se duša nađe na nekom novom mjestu ili u novoj okolini. Naši napori ne mogu prouzročiti nikakav gubitak ili Štetu. Svako nastojanje više vrste osvijetljava mit koji spaja viši Ja sa nižim: o tome nema sumnje! Ne što, već u kakvom duhu je učinjena i najmanja stvar, to je važno. Poslušaj rijeci Majstora:

"Tko radi najbolje što može i zna da to može uraditi i zna kako to može uraditi, taj radi dovoljno za nas."

Sama Činjenica da jedan Čovjek cijeni naše istine i osjeća da ga one uzdižu, dokazuje da se nalazi na ispravnom putu. Dobro je njime ići sada: jer mi ne živimo vječno. Smrt jednom mora doći. A mnogo je bolje slijediti je ako nas pozove dok smo usred rada,, nego odlutati sa puta - sa rezultatom da ćemo u sljedećem životu biti sasvim nenadano odgajani. Neposredan slijed inkarnacija jedne za drugom je predviđen za one, koji uvijek sa čitavim srcem rade za Majstore i koji su se oslobodili sebičnosti.

J e d a n Duh je u svima, On je svojina svakog pojedinog, On je prematome uvijek prisutan, i ako o tome razmišljamo, ostaje malo mjesta za brige ili razočaranja. Ako vjerujemo da će se duše ocjenjivati prema Čitavom vre­menu a ne prema jednom njegovom dijelu-, tada nas ne će biti briga za trenut­ke koji se odnose samo na naša tijela. Ako živimo u našim srcima, uskoro ćemo naći dokaz da vrijeme i prostor ne postoje. Tamo nema ničega Što je Majstoru strano: naše greške tamo ne postoje. Srce je jedino Što je u kontaktu sa NJIME, a ON bez sumnje odgovara. Ja znam, da ON to čini: ON nam pomaže time što nas prepušta sebi samima. NJEMU nije potrebno da se spušta k nama da bividio našu predanost: jeT ona je po svojoj kvaliteti nadnaravna (nadzemaljs­ka) i doseže svuda.

Ne, ja nisam rekao, a ne kažem to niti sada, da bi ti morao činiti nešto drugo nego što sada činiš. Svi mi činimo što možemo i nitko od nas nema pravo da se postavlja sudijom nad bilo kojim živim bićem: u skladu sa time, ja sebi niti u kojem slučaju ne dopuštam da sudim o tebi. Tvoj je ži­vot, gledano u cjelini, možda veći nego što sam ga živio ja ili bilo tko drugi. Da li se nalaziš u Americi, Evropi ili Indiji ne igra nikakvu ulogu.To su samo okolnosti. Ja sam naučio razumjeti da su se i sami Majstori mora­li izvući iz mnogo težih okolnosti nego što su one u kojima se mi trenutno nalazimo. Potpuno je svejedno gdje se nalazimo: jer isti duh prožima sve i dostupan je na svakom mjestu. ZaŠto bi dakle mijenjali mjesto boravka? Ta mi se ne mijenjamo ako naše tijelo dovedemo na neko drugo mjesto. Mi ga samo izlažemo drugačijim utjecajima. Osim toga, ako želimo napustiti neko mjesto, to znači da nam ono više nije drago. A to opet znači vezanost uslijed sup­rotnosti, Što se odražava negativno, kao i sve što smeta ravnotežu duše.

- 12 -

Ti znaŠ da dvije direktne suprotnosti proizvode isti rezultat, i na taj način se ekstremi privlače.

Vruć plamen o kojem govoriš, to je jedno od iskustava, unravo kao i tonovi. Ima jož mnogo, mnogo sličnih stvari. One često dolaze od velike na­petosti ili vibracije u auri aspiranta čija je predanost Čista. Te stvari su on sam, i zato se treba Čuvati da ih se ne smatra čudima. To su Često "Brahmini fenomeni" i mogu se usporediti sa novim svjetlima ili krajolicima na koje nailaze mornari na nepoznatim obalama. Te stvari mogu ostati, mije­njati se ili nestati. Ti ih samo pažljivo promatraj, ali "ne smatraj ih čudima i nemoj postati ovisan o njima".

Vile ti ne mogu reči. Svaka pomoć koju pružiš nekoj drugoj duši, pred­stavlja i pomoć tebi samome. Naša je dužnost da pomažemo drugima, ali mora­mo započeti sa onima koji su nam najbliži. Jer tražiti duše u daljinama, znači zapostavljati nasu sadašnju dužnost. Bolje je umrijeti prilikom ispu­njavanja naše sadašnje dužnosti, ma kako neznatna ona bila, nego pokušavati tražiti neku drugu. Pođigni dakle glavu i pogledaj ostatke svojih bivših prividnih grešaka. One su bile sredstva, a i učitelji. Odbaci svaku sumnju, svaki strah, svako žaljenje od sebe i prihvati otvoreno i slobodno onoliku količinu istine, koliko ti s pravom pripada na svakom stupnju. Jedna vječna istina je nedjeljiva, a mi ponekad kroz naše OČeve (Pitris) dobijamo uvid u nju.

Za mene su riječi stvari, i one to stvarno jesu. Međ'utim, na nižoj ra­zini društvenog života su to bezduŠne, mrtve stvari, jer je konvencionalna upotreba koja ih je dozvala u Život iz njih učinila nešto izrođeno. Ali ako se udaljimo od konvencionalne atmosfere, rijeci postaju žive, i to proporcio­nalno sa stvarnošću i čistoćom misli koje iza njih stoje. U razgovoru izmeiTu dva učenika (teozofije) su to stoga stvari, i učenici moraju biti oprezni kako bi u potpunosti razumjeli bit razgovora. Budimo dakle oprezni prilikom upotrebe onih živih glasnika koje nazivamo riječima.

Ako primijetim da si u zabludi ja ću ti to reci, kako bi te kao brata upozorio na ono što još ne poznaješ. Ako to naime ne bih učinio, možda bi te neke stvari odvukle onamo gdje ti se možda u ovom trenutku sviđa, ali vreme­nom bi požalio. Kada bi zatim greška postala vidljivom, ti bi mi s pravom predbacivao ako bi bili razdvojeni stoljećima, jer nisam bio vjeran mojoj dužnosti da te upozorim.

Kao uvijek Z.

Nova razina o kojoj se govori u gornjem pismu i na kojoj se duša može naći, odnosi se na astralni svijet. On se nalazi neposredno iznad materijalne razine i sastoji se iz fine materije. Ako učenik posveti svoiu pažnju višem

životu te ima vruću želju da nade put, tada se njegova duša počinje buditi i govoriti. Ona je ćula glas Duha. Sada se unutraSnja osjetila poĆinju raz­vijati - u početku tako fino i nježno, da su njihove poruke jedva čujne.Ali duša je sada svoju pažnju posvetila astralnom svijetu koji se nalazi na prvome mjestu na putu prema gore, i kojeg se mora najprije upoznati.U tu svrhu je duša svoju energiju preusmjerila sa materijalne na astralnu razinu, i to je uzrok naših Čestih zamršenih snova: dolazimo do neobičnih iskustava, bilo u budnome stanju ili u snu. Može biti da se ta iskustva neprekidno ponavljaju, a možda i ne: sve ovisi o individualnoj duši i o njenoj karmi. Astralni svijet je krajnje zbunjujuć, i općenito se može reči da su sretni oni učenici koji učine značajan napredak u duhovnim stvarima a da ne sakupe svi jesna iskustva na astralnoj razini,. Oni ih naime mogu sa­kupljati kasnije uz mnogo manje opasnosti po njih same, jer ih upoznaju odozgo umjesto odozdo. Doduše, potrebno je upoznati sve, ali mi možemo nap­redovati na različite načine, Čak i tako da se ne penjemo stepenicama kako su one postavljene, ali se u tom slučaju kasnije moramo vratiti na ona mjes­ta koja smo preskočili. Ovakav način duhovnog napredovanja ne povlači za sobom nikakve nedostatke ili gubljenje postignutoga stupnja: jer njega je nemoguće izgubiti ako je jednom stečen.

Što se astralnoga svijeta tiče, on se sastoji iz finije materije: tu činjenicu su vidovnjaci i neŠkolovani u okultnom smislu Često negirali. Oni naime ne prave razliku između fizičkih i duhovnih osjetila. Oni su u stanju vidjeti kroz grubu materiju, na primjer kroz jedan zid ili ljudsko tijelo itd., kao da su od stakla, ali kroz astralnu materiju ne mogu vidjeti. Usli­jed toga oni astralne oblike i sve slike koje se vide u astralnom svjetlu smatraju nečim stvarnim. Samo Adept prozire tu iluziju, jer on posjeduje mnogo više snage zato jer je građen iz finomaterijalni je materije: jer fine energije i snage posjeduju mnogo veću moć od grubih. Jedan Adept posjeduje vibraciju koja razbija tu iluziju i rastjeruje ju. Ako ja ovdje govorim o astralnom svijetu, tada mislim na razinu nižih duša a ne na onu više i pro- čičćenije vrste, koju je pisac “Svjetla na Putu" nazvala "Božanskim astra- lom,!. Ako smo podložni strahu, tada dolazi do izražaja skupi ja juća snaga sebičnosti koja zgušnjava našu magnetsku sferu, Čini je nemirnom i time nas Čini manje prohodnim za protok svega što dolazi odozgo.

J. N.

7. p i s m o

Dragi Jaspere

Primio sam tvoje pismo, dragi prijatelju, u kojem pišeš kako bi bilo dobro da u Ameriku dođe nekoliko Adepata koji bi pomogli svim pravim učeni-

cima. Ti dobro znaš da ONI, ako ONI Žele pomoći, ne moraju osobno doći ova­mo. Pažljivo sam ćitao tvoje pismo i ćinilo mi se kao da u tvojem srcu pos­toji mogućnost razvitka klice sumnje u mudro uređenje svih stvari. Sve je podložno Zakonu, a naročito Majstori. Upamti da sam ja rekao "mogućnost nicanja klice sumnje'*. Ja naime sudim po vlastitom iskustvu i dobro se sje­ćam vremena kada sam (kao sada ti) mislio: koliko mnogo bolje bi bilo kada bi se jedan od Njih sada nalazio ovdje.

Ako čovjek dopusti da se ove misli uĆvrste, one se pretvaraju u sjeme iz kojega kasnije niće biljka sumnje. Odbaci ih dakle smjesta ćim se pojave! Sada to još nije sjeme sumnje* ali do metamorfoze će doći, a promjena će biti tako velika da ćeš se prevariti i nikada ne ćeš vjerovati da je potekla od tog sjemena. Najbolje je da budeiš svjestan kako je sve ispravno upravo onako kako jeste. Kada dode vrijeme da se okolnosti promijene, one će se pro­mijeniti. Do tog trenutka je naša dužnost misliti na to da moramo učiniti sve što možemo tu gdje se sada nalazimo, i da to uradimo tako kako nam se Sini najbolje, nedajući se ometati bilo kakvim utjecajima.

Koliko često sam ja prijašnjih godina - i to sasvim uzaludno - izgovo­rio potpuno iste riječi i mislio isto što i ti sada. Zašto se brineš što će biti iz jednog miliona ljudi? Zar ne umiru dnevno milijuni ljudi, a da im nitko nije ništa rekao o ovome? Ali zar misliš da se o svemu tome ne vodi briga? Čak i za "nebesku smrt se dobro pobrinulo”. Zato mi moramo, ti i ja, učiti da Čvrstim srcem gledamo kako milijuni ljudi umiru ili gladuju, ili nam preostaje samo da za ovaj puta sve napustimo. MisJi samo na mnoge ljude koji se u ovom trenutku nalaze na raznim vrlo udaljenim mjestima i nemaju nikakve mogućnosti da Čuju naše istine. Jesi li već mislio i brinuo o njima? Zamišljaš li u kakvom se stanju nalaze? J N e , ti samo djelomično misliš o takvim ljudima, naime o onima medu kojima si sticajem okolnosti rođen - ja mislim na tvoj narod. Želiš li učiniti više od najboljeg Što možeš? Želiš li preuzeti tuđi posao? Ne, ti to ne Želiš. Ostati ćeš dakle miran tamo gdje jesi, i sa netaknutim srcem stvarati sliku moralne i fizičke smrti za Čije sprečavanje i ublažavanje u ovom trenutku ne postoji nikakva mogućnost.Tvoja će ti vjera reći, da se o svemu vodi briga.

Ja time ne želim reći da ti ovaj mir već sada moraš postići ili da se moraš odreći traženja puta: ja samo kažem da čovjek mora obavezno pokušati stići tamo. Jer ispit je takve vrste: zašto bi dakle morali voditi brigu?No doći će dan kada ćemo morati biti u stanju izdržati svaki Šok, a da bi to mogli, moramo sada trijumfirati nad malim stvarima. Tu spada i stanje u kojem se danas oboje nalazimo, naime, mi moramo stajati na vlastitim nogama i često se osjećamo očajno usamljenima. Ali mi znamo da su nam ONI ostavili jedan zakon kojega ćemo se držati, pa makar se stvari, čula, ljudi i vrijeme urotili protiv nas i tvrdili nam da nam se Majstori smiju, sve je to varka

i samo jedna posljedica naše prošle karme koja danas izgara pred našim očima. Čitava ta varka je samo jedna slika koju močni čarobnjak prirode (prakriti) baca na ogledalo vremena. Zašto bi nas dakle te slike morale uzbuđivati?

Međutim, kako je naše vlastito smrtno tijelo dio toga ogledala, mi ne možemo izbjeći utiske koje iz njega proizlaze - već i radi naše povezanosti sa tim tijelom. Ovdje se radi samo o jednom drugom obliku, slično kao kod topline i hladnoće. Što su toplina i hladnoća? To su vibracije: mi ih osje­ćamo, ali one same po sebi ne postoje. Mi dakle možemo m i m o promatrati sli­ku koja u dijelovima prolazi kroz onih nekoliko kvadratnih metara što se na­laze unutar granica površine našeg elementarnog tijela. Mi tu sliku čak i m o r a m o promatrati, jer ona je odraz jednog većeg, univerzalnog oblika; u suprotnom nikada ne ćemo biti u stanju razumjeti veću sliku. I ne postoji li u tvojem tijelu poneki kubni centimetar, koji ima pravo spoznati istinu u većoj mjeri nego sada? A ipak se tužiš na neznanje mnogih ljudi! Samo se tuži, i ja Činim to isto. Nemoj misliti da sam ja onakav kakvim se činim iz ovoga pisma - niti izdaleka! Gledajući izvana, ja se tulim isto kao i ti, ali u sebi pokušavam učiniti ono što sam ti upravo rekao. Kako sve ovo liči na neki san! Sjedim i pišem ozbiljne stvari, a upravo vidim da ti sve to vrlo dobro znaš, Čak i mnogo bolje od mene.

Ipak, dragi Jaspere, ponekad zdvajam - ne sumnjam u Majstore koji znaju za svaki ispravan korak - već strahovito zdvajam radi ovih ljudi. 0 moj Bože! Vrijeme je mračno kao pakao i kruto kao željezo. Ono je željezno, ono je Kali Juga. Kali se uvijek slika crnom bojom, a ipak nam Kali kroz svoju pravu narav i uz pomoć strahovitog, brzog temoa omogućava da mi sa našim energijama u kraćem vremenu postignemo više nego u nekom drugom vremenu. Ali, o nebesa* kakva borba! JJemoni iz svih sfera, kovitlan je oblaka mračne karme, strahovita čudovišta, omamljujuća isparavanja sa svih strana! Na svakom koraku vrebaju nove opasnosti. Pomisli samo da neki prijatelj ide uz tebe istim putem: iznenada ga zaokupe te stvari što u sebi nose smrt, i on odjednom pokazuje sklonost da onemogući tvoj put, koji je i njegov. Da, bogovi jedno vrijeme spavaju: ali još ima plemenitih srca na poprištu koja neprekidno vode pras­taru bitku. Ta se srca međusobno traže kako bi jedno drugo pomagala. Mi ih ne smijemo previdjeti. Ali to još ne bi značilo ništa: strašno bi bilo, kada bi prestali raditi za čovječanstvo i za Bratstvo. Mi to ne bi mogli učiniti, i mi to nećemo učiniti. Naš put još nije jasno vidljiv, ne sasvim: ali ja sam zadovoljan i time Što mogu vidjeti barem sljedeći korak. Tražiš li ratnika? On je tu, negdje u blizini. Nitko ga ne može naći umjesto tebe, ti to moraš učiniti sam. Ali On se bori dalje. On te bez sumnje vidi i pokušava te navesti da i ti njega ugledaš. Ali za to vrijeme, On se i dalje bori.

Kako su jednostavno povučene linije, kako se lako primjećuju veze.Neki žele jednu potvrdu, izgovorenu obavezu, tajni sastanak ili neku dekla­raciju, ali ja i bez svega toga orenoznajem one koji su - do ovoga trena -

- moji "drugovi". Njima takve gluposti nisu potrebne. Oni su tu, oni čuju i razumiju bojni zov i prepoznaju znak. Ali gdje su ostali? Mnoge sam zausta­vio i rekao im točno iste rijeci, ja sam im čak pokazao i moje pravo srce, ali oni nisu čuli ništa a srce su smatrali nečim drugim. Moram uzdisati kada pomislim koliko je takvih. Možda sam neke previdio, možda neki i ne pripadaju meni. Neki od njih su riječi i znak razumjeli samo djelomično, i još nisu sigurni u sebe. Oni dobro znaju da su dio prirode, ali još oklijevaju. Da li sada vidiš, Jaspere, da je u ovim redovima tvoje mjesto jako dobro poznato? Nisu ti potrebne nikakve potvrde: one se nalaze u tebi.

Kako je strašno ovo pismo . . . ali sve je istina!Nakon određenog vremena učenik okultizma zapada u jedan psihički vir

ili vir okultnog, kako bi možda ovo stanje mogli nazvati. U početku na njega djeluju osjećaji i utjecaji njegove okoline. To uskoro prestaje, i učenik zapada u bujicu koju uzrokuje jak napor njegovog Jastva, kako bi se sjetio svojih prošlih života. Sada ti protekli životi djeluju na njega i slično oblacima bacaju sjene na njegov put. U početku izgledaju dosežni, ali se uskoro ra-splinjavaju: bili su ipak samo oblaci. Zato njegovi prošli životi, sljedeći njegov impuls za djelatnost, počinju djelovati na razne načine.Na primjer, učenik osjeii neodređen poticaj da nešto uradi, a ako se kritički promatra, u sadašnjem životu ne može pronaći Sto je uzrok tome. To je signal- ni poziv iz jednog prijašnjeg života sa kojim se on sada suočava. On ga plaši a možda i obara. Zatim se možda pred tobom pojavljuje neki fantom ili ti gleda preko ramena kao da se netko nalazi iza tebe, kada gledaš u ogledalo. Iako su te sjene prošlost i nemaju život, one ipak posjeduju snagu. I učeniku pritječe snaga i on je stavljen pred izbor. Ako su svi njegovi prošli životi dobri, ta snaga nesavladivo djeluje za njegovo dobro. Sve te stvari istovre­meno iskrsavaju pred učenikom, a on svojim nastojanjem ubrzava njihovo pojav­ljivanje. Taj vrtlog kojega on stvara oko sebe privlači i druge, i njegovom aktivnošću počinje nicati i njihovo sjeme, bilo to sjeme dobra ili zla. To je jedna faza kada se ispoljava stara karma. Pritom možemo i birati: događaji dolaze jedan za drugim i doslovno nam se nude. Ako učenik odabere pogrešno, borba može biti teška. Naime, ono Što je odabrano povlači za sobom slično, jer sve posjeduje svoj vlastiti život. Uzmimo kao primjer da se netko neprip- remljen i prije nego je za to sazrio baci u krug "asketa", zar je Čudo ako kao posljedica toga nastupi ludilo? Ipak to ludilo predstavlja njegovu sigur­nost u sljedećem životu, ili povratak zdravlju.

Primi na znanje moje bratsko obećanje da ti je moja pomoć uvijek s i gurna.

Z.

Što se tiče djelovanja karme, dobro je sjetiti se izreke Patanđalija da "djela postoje samo u obliku mentalnih oborina" (2. knjiga, poglavlje 12).

- 17 -

Pod "djelima” se ovdje misli na karmu, tj. na niz djelatnosti ili postupaka. Njihove posljedice ostaju u obliku mentalnih oborina ili potencijalnih ener­gija u viŽem dijelu 5. principa, a kada se ovaj inkamira, to sjeme, Čim se pojave pogodne okolnosti “započne klijati i zriti na misaonom oolju". t o sjeme koji puta ostane uspavano jer ne postoji ništa Sto bi ga probudilo, kao što je to slučaj kod djece. “Kada započnu zriti potencijalne energije prošlih djela što se odavno nalaze na dnu naravi i kada nostepeno sazriju, one proizvode djelovanja viših i nižih vrsta, odnosno dobra ili loša iskus­tva, već prema tome da li su naše zasluge manje od naših pogrešaka ili obrat­no, i srazmjemo njihovoj veličini- (2. knjiga, pog. 13)* Naša nas narav potiče i tjera na novu djelatnost. Taj impuls leži u nama kao sjeme i on može početi klijati kako uslijed vanjskih tako i uslijed unutrašnjih poti­caja. Možemo 11 dakle biti suviše oprezni kada bdijemo nad našom naravi da bi zadržali kontrolu nad našim mislima? Misli su dinamičke prirode. Svaka pojedina misao koja nas napušta ima svoj vlastiti život, i to srazmjemo snazi kojom je odaslana. Kao što je snaga ili izvršen rad jednog tijela u pokretu proporcionalna njegovog brzini, isto tako možemo reči da se snaga misli može mjeriti prema kvadratu ili Četverostrukoj snazi njene spiritual- nosti: toliko se uvećavaju te fine snage kada ih pokrenemo. Spiritualna sna­ga, koja je neosobna, tekuća i nevezana za neki skupljajući centar, djeluje nezamislivom brzinom. Kaže se, prilikom napuštanja misaonog principa, misao se vele sa jednim elementalom: slična vibracija je privlači, mogli bi reči i da je privlači pogodno tlo, upravo kao što vjetar nosi sjeme čička koje se spušta baš na odreffeno mjesto a ne na neko drugo. Tako i Čovjek koji je inače bogat vrlinama, ako u svojoj naravi gaji čulne ili materijalističke misli, pa i ako ih odbija od sebe, šalje takve misli od sebe i time povećava loše impulse prestupnika za kojega misli da je od njega odijeljen dubokim ponorom: možda mu upravo sada šalje nov impuls koji će ga navesti na zlo. Mnogi ljudi su kao spužve, porozni i upijajući, uvijek spremni da upiju svaki element koji odgovara njihovoj naravi. Svi mi posjedujemo tu osobinu u većoj ili manjoj mjeri: mi privlačimo ono što volimo, i u vrijeme kada su naši nervi iscrpljeni mi možemo izvući veću snagu iz vitalnosti misli koje su nam poslane nego iz onih koje sami proizvedemo. Naša odgovornost za impuls nekog drugog Čovjeka je stvarno jedna veličanstvena misao. Mi živimo zajedno, i naša tako različita djela imaju često jedan zajednički izvor. Jedan okul- tista ne može stići daleko na svom putu, a da ne postane svijestan u kako velikoj mjeri je on stvarno "čuvar brata svojega-. Naši afiniteti smo mi sami, svejedno na kojem tlu rasli i sazrijevali.

J • •

- 18 -

8. p i s m o

Dragi JaspereKoristim nekoliko slobodnih minuta da potvrdim primitak tvojega pisma.

Ovo vrijeme kroz koje prolazimo, to je vrijeme Čekanja, vrijeme tišine. Sve izgleda mrtvo: sva proročišta šute. Ali veliki svjetski sat se neumoljivo pokreće dalje. U nedjelju sam meditirao i imao izvjesne koristi od toga. Poželio sam da budeš ovdje kako bih mogao razgovarati sa tobom. Ali te stva­ri su urevisoke za rijeci, i ako ih objavimo riječima, nismo u stanju izra­ziti naše misli. Mi ne živimo u skladu sa mogućnostima duše. Sve što nas sprečava da dosegnemo uzvišene misli daleke prošlosti naše su vlastite sla­bosti, a ne djelo nekog drugog. Kako su ništavne ovozemaljske brige ako se upustimo u duboko promatranje: mi ih tada vidimo kao ono Što stvarno jesu, a kasnije i sasvim nestanu. Istina je, put prema bogovima je mračan i težak,i, kao što kažeš, na prvi poziv ne dobivamo od njih ništa: mi moramo zvati mnogo puta. Ali mi se na našem putu možemo zaustaviti i pogledati u visine: jer ma kako mračno bilo i svejedno koliko smo slabi - "promatrač" vidi sve to, on nam maše i šapuće: “Imaj hrabrosti! Ja sam pripremio mjesto za tebe, tamo ćeš biti uvijek u mojoj blizini". On je veliko Jastvo, On je - mi sami.

Voditelji svijeta neprekidno pokušavaju pomoći nam. Kada bi mi samo mogli prodrijeti kroz oblake i imati naše voditelje stalno pred očima! Sve naše prepreke smo si mi sami stvorili. Sva naša snaga koju posjedujemo je zaliha koju smo sakupili u prošlosti. Svi mi moramo imati to spremište, i tko osjeća njegovu blizinu, taj je u ovome životu svoje misli usmjerio u ispravnom pravcu. Ako to neki ne osjećaju, to je zato Što slijepo žive.Uzrok što ti to ne vidiš i ne osjećaš jasnije leži u tome što još nisi na to usmjerio svoju cjelokupnu mentalnu,esergiju. Mi možemo crpsti iz tog velikog izvora karmičke energije na taj način da prema njemu usmjerimo plamen naše naravi - na ljubav, ljubav prema božanskom i prema svim bićima: to je svaka­ko ispravan put. Međutim, ako osjetimo da usprkos svemu ipak još nismo "velike duše“ koje imaju svoje mjesto u skupu -duša koje su bliske bogovima", to nas ne smije činiti potištenima. Mi ćemo puni nade Čekati naš trenutak.Mi ćemo strpljivo čekati u tišini koja slijedi nakon svakog napora, znajući da i priroda djeluje na takav način: u vremenu kada je mrak ona ne stvara tamo gdje mrak vlada, već bez sumnje djeluje u drugim sferama, što i mi činimo.

Ono što ti opisuješ, to nije duša, već je to samo jedno djelomično iskustvo. Kada bi ti poznavao dušu, ti bi sam sebi mogao odgovoriti na sva pitanja: jer u njoj se nalazi sveukupno znanje. U duši živi svako stvorenje i svaka misao. Poniranje tvojih misli u centar je stvar vježbe. To je moguće učiniti, ali nije moguće objasniti: mi možemo samo reći: "Učini to!" Ali ne žudi za time da činiš te stvari. Prvi korak postajanja je rezignacija.

- 19 -

Odricanje je istinski, siguran i kraljevski put. Naši suptilni motivi koji su izloženi stalnim promjenama nas ometaju u traženju. Ti si tome blizu, ali potreban je veliki oprez. Dok je tijelu potrebno vrijeme da bi osjetilo re­zultate, stanje naše naravi možemo smjesta promijeniti. Odricanje slijede, po svojem vlastitom redoslijedu, zadovoljstvo, sreća i znanje. Ako se ne usudimo činiti. neke stvari, samo ih zamagljujemo i. odbijamo. Stoga pokušaj steći strpljivo odricanje. "Strpljivost više vrste" je lekcija koju ti je karma namijenila u ovom životu. Ja ti o tome ne mogu ništa reći: to je stvar vlastite vježbe. Odbaci svaku želju za sticanjem snage i teži jedino tome da razumiješ sebe samoga. Nastoj od sebe udaljiti brige. Dobro zapanrti da nema niti najmanjeg značenja što si ti jučer bio, i svakog trenutka se posveti upravo tome trenutku. Posljedice će doći same od sebe.

Prošlost! Što je ona? Ništa. Ona je nrošla! Ostavi je! Ti si tvojavlastita prošlost. Stoga te se ona ništa ne tiče, važno je samo kakav si tisada. U tebi, onakvom kakav jesi, nalazi se tvoja č i tava oroŠlost. Zato sli­jedi osnovna pravila hinduizma: "ne žali za ničim, nikada ne budi tužan, a sve sumnje razbij mačem spiritualne spoznaje!" Žaljenje donosi kao posljedicu samo zabludu. Ono Što sam bio ili što je netko drugi bio, ne tiče me se.Bavim se samo onim što sam upravo u tom trenutku. Jer kako svaki trenutak nostoji i odmah zatim više ne postoji, iz to^a slijedi da čovjek zaboravlja sadašnjost ako misli na prošlost: a dok mi zaboravljamo, trenuci lete pored nas i stvaraju još više prošlosti. Ne žali dakle za ničim, nemoj žaliti čak niti najveće gluposti tvojega života: jer one su nrošle. A ti moraš djelovati u sadašnjosti, koja je prošlost i budućnost istovremeno. Dakle, sa apsolutnim znanjem da su sva naša ograničenja samo oosljedice prošle ili sadašnje karme,i sa čvrstim povjerenjem u jedinog suca - karmu - koji je donar ili zao, većprema tome kakvom je stvoriš, ti si u stanju podnijeti sve što te može snaći, možeš biti vedar usprkos povremene klonulosti, sa kojom se svi mi ponekad susrećemo. No svjetlo istine je uvijek nanovo uklanja. Sve nalazi svoje rješenje u sljedećim riječima: "Može li u nekome, tko zna da su sva duhovnabica od iste vrste kao i ono najviše Biće, još biti mjesta za brige i zablu­de, ako razmišlja o jedinstvu jjuha? “

Kod svih tih unutrašnjih iskustava postoji plima i oseka kao i kod oceana. Mi se uzdižemo i padamo: i bogovi se spuštaju i ponovo se vraćaju u nebo. Nemoj samo misliti da bi ih mogao sklonuti da se spuste: radije nastoj da se uspneš putem kojim se oni periodički vraćaju i da im se pribli­žiš, kako bi na taj način ranije primio njihov utjecaj nego do sada.

Ostaj zdravo! Želim ti da uvijek osjećaš valove neizmjerne dubine iza male oseke srca! Možda nam naši prijatelji dodu u susret - tko zna? A ako ne,mi cemo čekati: jednom se Sunce mora pojaviti iza oblaka. To će nam datisnagu dok u društvu “čuvara praga" silom orilika moramo jedno vrijeme Čekati.

Z.- 20 -

"Strpljenje više vrste**, koje se ovdje spominje, također zahtijevada mu posvetimo našu pažnju. Ono je fina granica između ponosa i poniznosti. Oboje su ekstremi i greške: lutanje od jednog do drugog nije ništa bolje.Kako je moguće biti ponosan kada smo tako mali? Kako smijemo biti skromni kada smo tako veliki? Griješimo u oba slučaja. Ali između ova dva ekstrema se nalazi ono sigurno mjesto, koje nije "niti previsoko niti prenisko". Tamo se učvrstiti, to je Krišna savjetovao ArđUni: jer to mjesto mu pripada. To je Svrsta točka koju je naša vjera osvojila u ovom svijetu. Ovdje bi mi uvi­jek trebali naći mir, gdje nismo u sjenci niti jednoga Čovjeka, ma koliko velik on bio: jer svaki od nas u sebi krije mogućnosti svih drugih ljudi."Ne biti u sjenci" nikako ne znači da mi ne bi trebali pokazivati poštovanje prema onima kroz koje duša govori. Mi obožavamo veliku dušu, a ne smrtni zemaljski vehikl. Sve što nam dolazi od takvih ljudi mi bi trebali pažljivo ispitati, a morali bi pokušati savjesno istraživati i ono što nam dolazi iz izvora koji nam izgleda istinit kako bi vidjeli da li sadrži istinu: ako nam to ne uspije, stavimo to na stranu kao plod koji za nas joŠ nije zreo. Mi se ne-smijemo odreći naše intuicije za ljubav nekog drugog, neprekidno sumnjajući u naš sud. Bez unutrašnje sigurnosti mi ne bi smjeli djelovati: pritom nesmijemo -previdjeti da je jako teško razlikovati glas intuicije od zamora uobrazilje, želja i ponosa. Ako smo pravedni prema samima sebi, neće nam biti teško održati ravnotežu. Kako možemo biti pravedni prema drugima, ako nismo -oravedni prema samima sebi? U skladu sa Zakonom, čovjek isto toliko pati radi nepravednosti prema sebi samome kao i od nepravednosti prema dru­gima. Uopće ne igra nikakvu ulogu iz kakvih se interesa čovjek suprotstavlja univerzalnim strujama: Zakon zna samo to, da smo pokušali na nepravilan način utjecati na njega. On nema obzira prema osobama, kao niti prema nezna­nju. To je jedna nepristrana snaga, koju je moguće razumjeti samo uz pomoć višeg strpljenja, koje istovremeno iskušava sve i sve podnosi.

"Nikada ne Žali za ničim!" Žaljenje je jedna misao a time i određena energija. Ako njenu struju usmjerimo na prošlost, ona se izlijeva preko sje­mena te prošlosti i oživljava ga. Time uzrokujemo da to sjeme započne klija­ti na dnu naše naravi i počinje rasti, i - do ispoljavanja i manifestacije kroz djelo je samo jedan korak. Kada sam upotrijebio riječ “duhovi", jedno dijete mi je jednom reklo: "Pst! Ne misli na to! Na što Čovjek misli, to se kasnije dogodi." Ne postoje nepristraniji promatrači od djece kada su neposredna.

J . N.

- 21 -

9. p i s m o

Dragi brate,Kaži tvom znatiželjnom prijatelju da još nikada nitko nije preobraćen

u teozofa. Za onoga tko s t v a r n o nađe put do teozofije, to znači samo jedno proširenje prijašnjih oblika vjere. Ono ti pokazuje istinsku narav karme: jer jedna misao koju čovjek posjeduje nije ništa drugo već jedno pro­širenje prijašnjih misli, to jest, misli su uzroci i Dosljedice u neprekid­nom nizu. Svaka donosi sljedeću i ostaje u njoj. Zato se svi mi razlikujemo, iako su si ponekad neki ljudi slični. Moje sadašnje misli, kao i tvoje, obo­jene su mislima iz naše mladosti, uslijed čega uvijek kročimo neizbježnom linijom koju smo naznačili već u početku. Naravno da se mi neprekidno mije­njamo u manjoj mjeri, ali nikada prije nego li se prošire naše stare ideje. Pogrešne ideje koje smo već odbacivali nemaju toliko veliko djelovanje, ali ipak i one ponekad bacaju svoju sjenku. Uz pomoć bratstva mi sada primamo znanje ctrugih, o kojem mi, ukoliko nam se sviđa,, možemo toliko dugo razmiš­ljati dok ne postane našom svojinom. Ako se radi o tvojim privatnim odlukama, uvijek upotrebljavaj svoju sposobnost razlučivanja. Ne prihvaćaj zaključke samo zato što ih je iznio netko u koga imaš povjerenje: ali prihvati ih ako se slažu sa tvojom intuicijom. Čak i kada je čovjek nesvjesno naveden na nešto uslijed utjecaja nekog drugog, to je znak da čovjek ne posjeduje istin­sku vjeru.

Duhovna mudrost u sebi uključuje svako djelovanje. Oni koji traže bi trebali čitati Bhagavad-Gitu. Ona im nudi hranu za stoljeća, ako se čita duhovnim očima. Pod njenom vanjskom ljušturom se nalazi živi duh, koji sve nas Želi prosvijetliti. Ja sam je već deseti puta pročitao, kada sam otkrio stvari koje sam u početku sasvim previdio. Ideje koje to djelo sadrži mi obrađujemo tijekom noći, i one se sljedećeg dana jednim dijelom pojavljuju u našoj naravi. Bhagavad-Gita je jedan studij za Adepte.

Svatko bi morao biti svjestan, da pored velike radosti u toj vjeri leži i velika briga. Zato što je on istinit, zato što je on Zakon, kroz učenika se stavljaju u pokret sve velike snage. On misli, da se odrekao taštine i lagode: ali on se odrekao samo taštine i lagode niže razine, koje su samo refleksi tih svojstava u jednom višem životu. Zrake istine sagorije­vaju ljušturu kojom je vrijeme pokrilo to sjeme, i tada zrna sjemena poĆinju rasti i uzrokovati nove borbe. Ne propusti niti jednog ozbiljnog tragaoca upoznati sa time. Mnoge je koštalo puno godina i suza dok nisu naučili taj zakon.

Kako je težak put djelovanja! Nejasna je slika budućnosti predamnom, i u takvim slučajevima čovjek nesvjesno čini napore koji mogu biti ispravni ili neispravni. Iz toga nastaje karma. Skoro bih želio ne Čuti ta Šaputanja: ali tko pobijedi samoga sebe, taj je veći od osvajača svjetova.

- 22 -

MoŽda sada jasnije vidiš kako djeluje karma. Ako se netko želi rije­šiti Čitave prošle karme, tada borba Šesto postane užasna: jer Čitav teretstarih grijeha se odjednom svaljuje na njega, i događaji prestižu jedan dru­gog. Napor je strahovit, Sitavo tkanje života se ljulja i stenje. Kao što se kaže na Istoku, ti možeš put koji ti je određen prijeći u 700 života, u sedam godina ili u sedam minuta.

Izreka u "Svjetlo na putu” koju toliki učenici spominju nije toliko teško razumljiva kao neke druge. J e d a n odgovor vrijedi za sve. Knjiga se temelji na učenju o reinkarnaciji, i kada se tamo kaže da zaprljana odje­ća ponovo pada na nas, to znači, da se to može dogoditi u bilo kojem životu i ne mora biti obavezno u ovome, iako je i to moguće. "Okrenuti se sa odvrat- nošću" ne znači riješiti problem. Prije nego se možemo nadati da ćemo sprije­čiti da nam se određeno raspoloženje ili neki događaj ispriječe na putu u ovom ili nekom drugom životu, moramo se m i od tih stvari stvarno oslobo-

diti. Ali m i nismo naše tijelo ili samo naš misaoni princip, već smo mistvarni dio nas, u kojem se nalazi karma. Karma je uzrok svemu. Ona prianja uz naše stvarno unutrašnje Jastvo uslijed privlačnosti ili odbojnosti, naime, ako mi osjećamo kako nas bilo koja mana privlači, ona ovlada nama uslijed naše sklonosti prema njoj, a ako nešto mrzimo, onda to osvoji naše unutrašnje Jastvo uslijed jake odvratnosti koju osjećamo prema tim stvarima. Da bi neku stvar spriječili, moramo je razumjeti: ali mi je ne možemo razumjeti ako je se bojimo ili je mrzimo. Mi ne moramo voljeti mane, ali bi morali vidjeti da su one jedan dio cjeline, i ako težimo da ih razumijemo, nadvladati ćemo ih. To je "učenje o suprotnostima", o kojem se govori u Bhagavad-Giti.

Ako se sa odbojnošću (iako smo možda tužni ili osjećamo samilost) odvratimo od lošeg, sljedeći život će osjetiti tu odbojnost i razviti reak­ciju kroz reinkarnaciju u jednom tijelu i na jednom mjestu, gdje ćemo u fi-

^ zičkom životu morati proći upravo kroz ono prema Čemu sada osjećamo odboj­nost. Ako težimo tome da dosegnemo Boga, moramo učiti da mu postanemo slični koliko god je to moguće. On ne voli i ne mrzi: zato i mi moramo težiti tome da velike mane gledamo kao nešto Što nesmijemo mrziti, iako se sa njima ne slažemo. Tek tada se možemo približiti onome stanju u kojem ćemo upoznati onu veliku ljubav, koja obuhvaća sve: dobre i loše ljudei stvari u jednakoj mjeri.

Dobro i zlo su samo različiti polovi jedne stvari. U Apsolutnom je zlo isto Što i dobro. Netko tko posjeduje apsolutno znanje, može prepoznati dob­ro i zlo: ali on zlo ne osjeća kao nešto od čega se mora bježati, i on će to zato označiti samo kao drugi pol. Ako se nama ili našoj sadašnjoj Kulturi određeni događaji sviđaju ili ne sviđaju, mi ih nazivamo dobrima ili lošima. Time smo dali značenje ovim izrazima: ali to su neprikladne riječi. Jer u Apsolutnom je jedno isto tako neophodno kao i drugo, a ono Što izgleda loše i "bolno" nemora to obavezno i biti, već je to samo neophodna potreba za

- 23 -

rast duše. U Bhagavad-Giti se može Čitati kako se čini da Jastvo pati. Što je zlo? Gubitak prijatelja? Ni u kom slučaju, ako imaš u sebi samome upo­rište. Sramota? Ne, ako imaš povjerenje u karmu. Zlo je samo suprotstavlja­nje nepromjenjivim zakonima Čije je djelovanje neizbježno. Ti znaš da takva izravnavanja kao što su dobro i zlo moraju postojati. Zamisli jednog Čovjeka koji je nekada bio stvarno velika duša, ali koji sada živi kao Škrtac i još se tome raduje. Ti to stanje nazivaš lošim, on ga smatra dobrim. Tko je sada u pravu? Ti to vidiš kao zlo jer gledaš sa stanovišta istinskog. Ali isti­nito zna da taj čovjek nikada ne bi prekoračio određenu točku svoje evolu­cije ako ne bi sakupio i to iskustvo, i zato ga mi sada vidimo u tom stanju. Mi moramo sakupljati iskustva: ali ako shvatimo da ta iskustva dolaze iz nalih vlastitih ruku, tada smo mudri. Jer ako se trudimo da u potpunosti izvršimo našu dužnost prema sebi samima i orema svijetu, tada nećemo prošlost joŠ jednom proživjeti uz uzaludno i neugodno žaljenje i nikoga nećemo optuži­vati, ma kakva bila njegova djela* čiji uzroci nama i tako nisu poznati. Mi nismo karma, mi nismo Zakon: ako proklinjeino nekog čovjeka, onda je to nešto što karma jako osuđuje. Ako Zakon dopušta jednome čovjeku da živi, to znači da ga ona viša instanca jož nije osudila. A mi moramo nastojati zadržati našu moć razlučivanja usprkos svemu u svako doba.

Što se tiče našega rasta iznad razine dobra i zla, to naravno ne znači da moramo Činiti loše - ostavimo sada po strani činjenicu da s t v a r n o zlo ili dobro ne može postojati: jer ako imamo ispravan cilj, naši postupci ne mogu biti loši. Činjenica je, da su sva djela mrtva čim su izvedena: u srcu su primljena i tamo su već učinjena. Čisto fizičko izvršenje je naime samo po sebi jedfra mrtva stvar. Tako mi na primjer možemo izvesti jednu stvar koju smatramo dobrom: ona i sa vanjske strane izgleda ispravna: ali ako je motiv loš djelo je bez značenja, jer motiv je odlučujuć.

Veliki Bog je stvorio sve: i dobro i zlo. Među tim stvarima su i one koje nam izgledaju loše: ali one nesmiju utjecati na nas. Ako slijedimo Bhagavad-Gitu (i!, poglavlje), moramo uraditi samo one stvari koje smatramo ispravnima, i moramo ih uraditi za Boga a ne za nas. Ako se nakon toga ne brinemo o posljedicama, tada nas se i ne tiče da li se ta djela čine dobrima ili lošima. Kako su srce i razum razine na kojima je prisutna zabluda, iz toga slijedi da moramo paziti da sva djela vršimo samo iz tog razloga, što moraju biti izvršena. Tada ostaje joŠ snmo jedna poteškoća, a ta je, da oslobodimo sebe same od onoga Što činimo.

Kao ljudi mi se nikada nećemo izdići iznad toga da budemo alati uz pomoć kojih se čini ono sto se zove dobrim ili lošim. *li kako su dobro i loše samo rezultat uspoređivanja i no sebi nisu ansolutni, iz toga mora slijediti da mi (stvarni ''mi") moramo učiti izdići se u našoj unutrašnjosti na jedno mjesto, sa kojeg nam te snoznaje izgledaju joŠ samo kao nromjene u jednom oromjenama podložnom životu. Do takvog gledišta često dođe i sasvim

Bizmark na primjer, koji je vičan pokrenuti mase, možda u neku dobru svrhu, može se lako izdići nad prolazno zlo ako ima u vidu jedan viši cilj. Isto tako se jedan liječnik može izdići iznad bola kojeg mora zadati svojem pa­cijentu i misliti samo na dobro ili bolje rečeno na rezultat koji dolazi nakon bolne operacije. I 'sam pacijent osjeća to isto.

Tako učenik dolazi do uvida da nije njegov zadatak činiti dobro ili loše već da mora izvršiti određen broj radnji koje su kao zadaci postavljene pred njega, pri Čemu ne mora toliko paziti na svoje ponašanje, već mnogo više na motiv: jer njegovo ponašanje ovisi o motivu . . .

Pomozimo dakle svima onima koje sretnemo na naSem putu: to će biti naŠ istinski napredak. Koprene koje zastiru našu duSu nestaju, ako radimo za druge. Neka to bude naš stvarni motiv: k v a l i t e t izvršenog posla nije toliko značajan.

Izgleda da dobro i loše nisu osobine stvari samih po sebi, već je to način na koji ih upotrebljavamo. To su stanja manifestacije. Mnoge stvari koje se obično smatraju nemoralnima su samo posljedice nepravednih ljudskih zakona i sebičnih socijalnih institucija: takve stvari nisu same po sebi nemoralne, već su to one samo relativno. One su nemoralne u odnosu na vrijeme u kojem se nalaze. Kod drugih stvari se zlo sastoji u neispravnoj upotrebi viših snaga ili Života - koji je svet - tako da i u tom slučaju nije zlo u stvarima, već je zlo Što plemenit alat upotrebljavamo u niske svrhe. Isto tako, zlo nije svojstveno nama nego našem neznanju: to je jedna od velikih iluzija prirode. Sve te iluzije navode dušu na sakupljanje materijalnih iskustava, sve dok svjesno ne nauči svaki dio: tada mora upoznati cjelinu i sve odjednom, Što je moguće samo kroz i uz pomoć ponovnog ujedinjenja sa svojim Jastvom.

Kada mi sa svim dužnim poštovanjem shvatimo toliko od stanovišta Najvišeg koliko je to sposoban naš ograničen razum ili intuicija koja se nalazi u fazi buđenja, tada osjećamo kako se On nalazi visoko iznad dobra i zla. NaŠe "dobro" je relativno, a zlo je samo ograničenje duše koje joj nameće materija. Iz materijalne esence Božanstva je evolvirala sva raznoli­kost prirode (Prakriti ili kozmička supstanca), svi svjetovi i sve Što tim svjetovima -oripada. Sve to podupire ciklička iskustva duše, dok ova napre­duje od jednog ao drugog stanja. Kako bi dakle mi mogli reći da je bilo koje stanje loše u apsolutnom smislu? Uzmimo na primjer ubistvo. Izgleda da je to nešto loše. To je doduše istina. U stvarnosti, mi ne možemo nikome oduzeti život: ali mi možemo razoriti jednog nosioca božanskog životnog principa i time omesti napredak jedne duše, koja to tijelo koristi. A ipak, to djelo će nama više štetiti nego njoj. Ono je plod jednog izvjesnog nez­dravog stanja naše duše. Takvo djelo će nas za jednu ili vise inkarnacija dovesti u pakao, to jest u jedno bijedno stanje. Taj potres, prirodno izrav­nan je i naša vlastita karma, tj. obje kazne, ona kojom nas kazni društvo i

- * 5 -

ona koju nam donose okultni zakoni, Čine dušu čišćom i blažom. Tako je duša došla do velikog iskustva, neophodnog za njen rast, a u krajnjem slučaju je to i rezultat njenog postepenog pročišćavanja. Da li je to djelo dakle bilo lole uzevši u obzir ovaj rezultat? To djelo je bilo neizbježna posljedica ograničenja kroz materiju: jer da je duša ostala u nebeskom i slobodnom sta­nju, ne bi joj se -pružila mogućnost počiniti ubistvo. Besmrtna duša - promat­rač - nema udjela u toj nepravdi. Pogriješio je samo elementarni dio duše, osobnost-. Sve što dušu veže za materijalnu egzistenciju je loše, i tako nam je nemoguće odijeliti jedno od drugoga. U krajnjoj liniji je samo Jedinstvo dobro, a u stvarnosti ništa drugo i ne postoji. Stoga je naš sud vezan za vrijeme# a osim toga, mi nemamo pravo u zamjenu za jedan Život tražiti drugi. "Osveta -pripada meni", kaže Gospodin (Zakon), "ja donosim izravnanje". Mi prostajemo sukrivci za smrt, ako donosimo takve društvene zakone. Ja ne kažem da se kroz svako iskustvo mora proći tjelesno, neka iskustva se mogu proživ­jeti i u duši. Ne pokušavam niti opravdati bilo Što. Jedino opravdanje leži u Zakonu.

Nevin, na nepravedan način ubijen Čovjek, Što više svaki Čovjek koji je ufeijen biva obeštećen u jejdnom od sljedećih života uz pomoć karme. Meki lju­di, Čineći nepravdu, postaju oruđem karme: ali oni sami su se učinili takvima kroz svoja djela u prosloŠti.

Velikoj DUŠI je bilo potrebno upravo to tijelo, bez obzira na zablude njegove naravi i fizičke okoline, a razočarati dušu je za jednog Čovjeka jedno strašno djelo. Jer to je sauno Čovjek, samo niža priroda pod utjecajem Tamasa (svojstva tame) koja osjeća impuls da nekome oduzme Život, svejedno da li kroz pravosuđe, iz osvete, samo za šutite i tako dalje. “Duša ne ubija i ne moŽe biti ubijena11. Ono širo mi poznajemo kao nas same, to je samo osobnost, niži principi i misaoni princip, koji su vođeni jednom krivom sviješću.

V U običnom stanju u kojem se nalazimo mi od duše vidimo samo povremene djelo­mične bljeskove, koji nam dolaze kroz savjest ili intuiciju. Naravno da pos­toje psihička i duhovna stanja u kojima je moguće spoznati vise. Tako se bori priroda protiv prirode, sve u svrhu pročišćavanja i razvoja duše. Priro­da postoji samo duše radi. Ako i dalje razmišljamo o toj temi u tom pravcu, tada u najmanju ruku možemo vidjeti kako bi nepromišljeno bilo, kada bi zak­ljučili da te razlike postoje i u Apsolutnom. Samo ovo posljednje j e s t e : sve drugo su prolazni fenomeni. Razlike nestaju kada napredujemo prema vrhu.U međuvremenu, mi moramo izbjegavati sve nemoralne stvari i ne samo njih, već i mnoge druge koje masa ne smatra takvima, ali one su to u jednakoj mjeri: jer mi znamo u kakvo progresivno neznanje i mrak one vode uz pomoć fermenta kojeg u prirodi stvaraju, i da to sprečava ulaz jasnih zraka istine.

Ja sumnjam u to da duša poznaje moralno ili nemoralno. Promatrajmo slučaj jedne bestjelesne duše. Što je za nju grijeh, ako je oslobođena svoje

- 26 -

ljušture - fizičkog tijela? Što ona tada još zna o ljudskom moralu ili o pravilima i oblicima materije? Da li ona joS vidi neSto takvoga? Kojim stranputicama bi mogla krenuti? Ja zato kažem, da ti moralni propisi pri­padaju samo našoj fizičkoj razini, da bi se ovdje Čuvali i slijedili, ali ne da bi se smatrali nečim konačnim ili da bi se upotrijebili kao vaga na kojoj bi se vagala duša, za koju vrijede drugi zakoni. Slobodna duša ima posla sa bitnim i sa snagama koje su sasvim neosobne: borba materije je iza nje. JoŠ više i iznad svega je bestrasni i besmrtni Duh koji vidi sve. On dobro zna, kada se prirodno opet jednom vrati u svoj duhovni izvor, tada je kraj čitavoj borbi snage i volje, nastanka i nestanka oblika i rasta svijes­ti, što sve donosi oblake i maglu varke pxed oko naše duše. Iako mi sada još nismo dorasli tim velikim zadacima, mi možemo imati strpljivo povjerenje u tijek evolucije i karme, ne smijemo niti jednog Čovjeka okrivljavati niti osuđivati, ali sami moramo Živjeti tako kako nam nalaže naša najviša intu­icija. Pravi kamen kušnje za svakog Čovjeka je njegov motiv, kojega mi ne vidimo a koji niti kroz njegova djela ne dolazi uvijek do izražaja.

J. N.

10. p i s m o

Dragi Jaspere,Pitao si me za tri osobine koje proizlaze iz prirode, koje se spominju

u Bhagavad-Giti. One potencijalno (latentno) postoje u Puruši (Duhu). Tijekom vremena o kojem se u Bhagavad-Giti kaže da ON sve stvari koje je predhodno upio u sebe (kao Saturn koji guta svoju djecu) opet dovodi u manifestaciju, do izražaja dolaze i te osobine. Time su obuhvaćena sva bića koja, kako se kaže, nisu slobodna od njihovog utjecaja.

"Bića" se ovdje odnosi na utjelovljena bića u svim svjetovima. A u tim tijelima ili oblicima (oblik ovdje u smislu priroda = Prakriti = kozmička supstanca - J. N.) postoje osobine i dovode istovremeno i promatrača (dušu) u područje svojeg utjecaja, koji se nalazi u obliku. Devasi su bogovi, to jest oni su jedna vrsta duhovnih snaga koje stoje niže od Išvare u ljudima. Oni su pod utjecajem osobina Satve ili istine i određeno vrijeme uživaju najviše blaženstvo, ali ono ima svoje trajanje, pa prema tome nije vječno.

Stoji napisano: "Dobro, zlo i ravnodušnost, te osobine koje proizlaze iz prirode, utječu na neprolaznu dušu u tijelu."

Neprolazna duša je prema tome odijeljena od tijela u kojem te osobine utječu na nju, kao i od osobina samih: jer te osobine nisu duša: ona je IŠvara. Ali Išvara se pomoću "osobina" uvlači u njihovo polje djelovanja.

Prva i najviša osobina je Satva. Po svojoj naravi Čista i prijatna, ona dovodi Išvaru u krug svojeg djelovanja dodoveći je u vezu sa prijatnim stvarima i znanjem. Dakle i kada se duša nalazi u Satvi, ona je zaokupljena njome.

- 27 -

Druga osobina je Baj^ uzrok djelovanja. Ona djeluje na dušu jer sudje­luje u strastima i sklonostima i jer uzrokuje djela.

Treća, Tama osobina, je po'svojoj naravi ravnodušnost, ona vara sve smrtnike. Hrani se neznanjem.

Ovdje dakle imamo dva velika neprijatelja duše: neznanje i djelatnost; kako djelatnost proizlazi iz Kaja-osobine, iako je potpomagana Satvom, ona ne vodi najvišem cilju, dok neznanje djeluje razarajuće. Ali onaj tko je svjestan svog neznanja mora biti djelatan kako bi ga razorio. Kako bi se to moglo učiniti a da se ne upada neprekidno u bujicu djelatnosti (karme, koja uzrokuje ponovna utjelovljenja - J. N.) to je pitanje koje treba riješiti.

Prvo se moramo osloboditi mišljenja da uri sami stvarno nešto radimo, jer znamo da se sve radnje odvijaju u te tri pxirođne osobine a ne u duši: riječ "osobina” je potrebno shvatiti u jednom širem smislu nego je to uobičajeno.

Dakle, sva djela moramo vršiti iz predanosti, t. j. posvetiti ih najvišem a ne sebi samima. Čovjek mora ili - ne uzimajući u obzir ravnoduš­nost - sebe samoga vidjeti kao Boga kojem žrtvuje, ili drugog stvarnog boga, Krišnu: jer sve naše težnje ili djela su posvećena ili nama samima ili cje­lini. Ovdje se vidi koliko je važan motiv. Ako Čovjek na primjer izvršava velika, hrabra djela ili ona koja služe za dobro ljudi, ili ako usvaja zna­nje kako bi bio koristan ljudima, a čini to zato jer vjeruje da će time pos­tići blaženstvo, tada djeluje za svoju korist i time žrtvuje samome sebi.Zato mi moramo našu nutarnjost posvetiti cjelini, tj. sva naša djqla~prepus­ti ti Najvišem sa mislima da nismo mi oni koji vrše djela, već da smo samo svjedoci naših djela.

Kako se čovjek nalazi u jednom smrtnom tijelu, on je podložan sumnjama koje se u njemu javljaju, a to se događa jer on joŠ ne zna neke stvari. Iz tog razloga bi čovjek morao steći sposobnost da sumnju uništava mačem znanja. Ako on naime ima spreman odgovor na sumnju koja se u njemu javi, time je već puno učinjeno. Sve sumnje dolaze iz niže naravi, nikada iz više. Dakle, Što je veća njegova predanost, on je sposobniji jasnije prepoznati znanje koje je svojstvo njegovog Satvičkog dijela: jer kaže se:

"Čovjek čija je predanost potpuna (ili koji je stalno njeguje) nalazi spiritualno znanje tijekom vremena sasvim automatski u sebi samome". Dalje se kaže: "Čovjek Čija je narav puna sumnji, ne raduje se ovome svijetu kao niti drugom (svijetu Devasa), a na kraju niti blaženstvu".

Ova posljednja rečenica bi u nama morala uništiti iluziju da će viši Ja, ako u nama postoji, trijumfirati nad neophodnošću znanja te će nas sa Čitavom strujom čovječanstva dovesti do konačnog blaženstva, čak i ako smo mi lijeni i puni sumnje.

Te tri osobine se nalaze ispod Turya-stanja, kako se naziva jedno visoko stanje kojem se čovjek može radovati i ako se još nalazi u fizičkom

tijelu. U tom stanju ne postoji niti jedna od te tri osobine, već u tom stanju duŠa gleda te osobine kako se kreću ispod nje u oceanu postojanja.To iskustvo se ne stiče samo poslije smrti, već, kako sam rekao, to stanje je moguće iskusiti i u sadašnjem životu, iako naravno jako rijetko u svijes­nom stanju. Ipak, veliki jogiji se mogu izdići do nirvane ili Duha dok se još nalaze na Zemlji. To je tada Četvrto stanje koje se zove turya. Mi u našim jezicima Zapada nemamo riječi za to stanje * Tijekom tog stanja je tijelo doduše živo, ali se nalazi u dubokom snu (kojeg stvara sam adept - J. N.): kada se vrati iz toga stanja, Čovjek od neizmjernih iskustava turya stanja donosi sobom toliko koliko je njemu osobno moguće. Naravno da ta iskustva daleko nadilaze našu moć izražavanja, i mi smo u stanju samo nejas­no spoznati mogućnosti koje se tu kriju. Ja to stanje ne mogu opisati jer ga nisam upoznao, ali vidim mogućnosti, a i ti ih vjerojatno također vidiš.

Dobro je baviti se nekim vježbama, i to na nekom određenom mjestu na jednom duhovnom planu i to noću. Treba znati da je stvari kao Što su dharana, dhyana i samadhi stvarno moguće izvesti (vidi Patanđalijev sistem joge).

Dharana znači izabrati jednu stvar, jedno mjesto ili predodžbu kako bi se na nju koncentrirao naš duh.

Dhyana je promatranje izabranog objekta, iSamadhi je meditacija o tome.U praksi sve troje naravno čini jednu djelatnost. Uzmimo kao primjer

jagodicu ili grlo:1. Izaberi ga! - Dharana.2. Usmjeri pažnju na njega! - i)hyana.3. meditiraj o njemu! - Samadhi.To disciplinira naše misli.Sada odaberi mjesto u glavi na kojem se nalazi sušumna. Nije važno

točno mjesto, označi ga jednostavno kao “gore u glavi". Tada prati taj misa­oni proces. To u naravima sklonim duhovnom budi unutrašnje viđenje. U početku je teško, vježbom postaje sve lakše. Ako se uopće upustimo u to, treba svaki dan odabrati isto vrijeme i time stvoriti ne samo tjelesnu već i mentalnu naviku. Pritom usmjeri svoju pažnju na Krišnu, tj. čini to za čitavo čovje­čanstvo a ne za volju sebe samoga.

Što se tiče strasti: bijes se Čini jednom prirodnom snagom, ali o tome se moŽe reći joŠ nešto više.

Strast (tako-zvana) je grub simbol ljubavi i Želje za stvaranjem. To je druga strana istinskog u odnosu na ljubav i čežnju.

Taština, po mojem mišljenju, u određenom smislu reprezentira varku, prirodnu snagu Maju, koju mi smatramo stvarnošću. Taština nam je najbliža i krajnje je prepredena, kao Što je i iluzija prirode uvijek prisutna i teško ju je nadvladati.

Bijes i strast posjeduju nešto od rajasiČkih osobina: taština opet po mojem viđenju pripada potpuno Tamo-gunama.

Želim ti da prijeđeŠ na drugu obalu neustraŠivosti!Z.

Što se tiče vježbi koncentracije koje se spominju u gornjem pismu, to su samo etape u jednom poniranju koje traje čitav Život. Te vježbe su sredstvo za postizanje cilja, sredstva jednog reda među sredstvima drugih redova, a svi su potrebni. Ipak se najviši put sastoji u neprekidnoj preda­nosti i potpunoj odanosti volji Zakona. Gore spomenuta sredstva imaju jednu fiziološku vrijednost jer su pogodna za promatranje predloženih životnih centara, sličnih drugima. Buđenje tih centara i magnetskog ostatka daha koji se uvijek može naći u tome jaca i budi sposobnosti unutrašnjeg Čovjeka, magnetskog vehikla duše, spojnice između materije i duha. To je svakako samo način izražavanja neophodan za objašnjavanje same stvari, jer u biti su duh i materija jedno. Bolje bi bilo da zamislimo jedan neprekidan niz snaga, koje stoje u međusobnom odnosu te se prostiru od čistoga duha sve do njego­vog najgrubljeg vehikla. Tada se može reci da se unutrašnji, magnetski vehikl ili astralni Čovjek nalazi u sredini skale. Tajna cirkulacije nervnog fluida je skrivena u životnim centrima: tko to otkrije, može svoje tijelo podrediti svojoj volji. Osim toga ta praksa trenira mišljenje koje ostaje u svojem vlastitom principu bez snage lutanja, budi ga i vježba, Što inače nije nima­lo lako. Misli imaju jednu samoreproducirajuću snagu, i kada je misao Čvrsto usmjerena na jednu ideju, ona je time obojana, i može se reći da onda sve što je u vezi sa tom idejom ulazi u naŠu narav. Tako mistik dobija znanjeo nečem na što je njegova pažnja nenrekidno usmjerena. Ovdje leži i objaš­njenje riječi Krišne: "Misli neprekidno na mene, osloni se samo na mene, i ti ćeš sigurno doći do mene."

Čisti dječji instinkt nam Ćesto otkriva okultne istine. Nedavno sam čuo kako je jedna petnaestogodišnja djevojčica rekla: "Kada sam joŠ bila dijete, uvijek sam maštala. Sjedila sam na prozoru i gledala Mjesec, a pri­tom sam zamišljala da bi mogla doći do njega i saznati sve o njemu, samo kada bih ga dovoljno dugo promatrala."

Spiritualna kultura se postiže kroz koncentraciju. Ali ona se može prakticirati svakodnevno i svaki trenutak mora biti spremna za upotrebu. Životni eliksir ("Pet godina teozofije") nam pokazuje neke osnove za tu istinu. Meditacija je definirana kao "prestanak aktivnog mišljenja koje je usmjereno na vanjsko". Suprotno tome, koncentracija je usmjeravanje čitave životne tendencije prema jednom određenom cilju. Jedna predana majka će na primjer interese svoje djece i sve što je u vezi sa time pretpostaviti sve­mu drugome, a neće se sjesti i Čitav dan razmišljati samo o jednoj strani njihovih interesa. Život je naš veliki učitelj: on je velika manifestacija

duše, i u duši se manifestira Najviše. Stoga su sve metode dobre, i sve su samo dijelovi jednoga velikog cilja, naime predanosti. “Predanost je uspjeh kroz djela" - kaže Bhagavad-Gita. Mi moramo upotrebljavati i niže i više sposobnosti u jednakoj mjeri, a iznad sposobnosti misaonog principa se nala­ze sposobnosti duha koje su nam još nepoznate, ali koje se mogu otkriti. I psihičke sposobnosti se moraju koristiti kada se pojave; jer one otkrivaju zakone. Ali njihovu vrijednost se nesmije precjenjivati, niti se smiju igno­rirati opasnosti koje one donose. One su finija omamljujuća sredstva od gru­bih fizičkih energija. Tko na njima gradi je sličan čovjeku koji trijumfira, jer je osvojio prvu stanicu na putu prema vrhu brijega kojeg Seli osvojiti. Zdvojnost i sumnja, strah i taština, ponos i samozadovoljstvo su snage koje priroda upotrebljava kao stupice da bi nas zaustavila. Svaki događaj, svaki predmet, svaka energija se može upotrijebiti za postizanje ili ometanje pos­tizanja velikog cilja. U svakom čovjeku priroda nastoji podrediti duh, a duh teži svojem oslobađanju. Zar ćemo dozvoliti da supstanca paralizira kretanje, ili ćemo nastojati da kretanje ovlada supstancom? Odnos između toga dvoje je manifestacija. Odnos između djelatnosti je duhovni razvoj: kada je velika snaga u punom zamahu, ona nas nosi do obala nepoznatog. Ona je jedna inte­ligentna, samosvijesna, spiritualna snaga. Njene niže odnose ili vehikle možemo probuditi, ali ona dolazi samo sljedeći svoju vlastitu volju. Mi možemo samo pripremiti jedan vehikl za nju, u kojem, kako kaže Bohme, “Duh Sveti može voziti u svojim vlastitim bojnim kolima".

"Jastvo se ne može spoznati učenjem Veća, niti uz pomoć razuma i prou­čavanja. Samo onaj može zadobiti Jastvo, koga Jastvo odabere."

"Jastvo ga odabire kao svoj posjed. Ali tko se ne okrene od svoje zloće, tko nije smiren i predan, ili Č i j a n a r a v s e n e n a l a ­z i u m i r u, ne može steći Jastvo, niti uz pomoć znanja." Riječi pod navodnicima pokazuju vrijednost onoga stupnja kontemplacije kada narav pres­taje biti djelatna, a čiste energije prirode oslobađaju izvor Čistoga Duha.

Što se tiče navoda u prošlom pismu, da Adept iz Turya-stanja “donosi ono što je sposoban ponijeti1*, mora se shvatiti u odnosu na činjenicu, da sve ovisi o koordinaciji određenih principa u Čovjeku. Tko je postigao savr­šenstvo, postigao je savršenu kontrolu nad tijelom i upravlja njime po svo­joj volji. Ali sve dok se on još nalazi u fizičkom tijelu, on kao moćna duša će naravno do jednog određenog stupnja biti ograničen tim tijelom: postoje iskustva u kojima onaj organ duše kojega zovemo "tijelom" ne može sudjelovati, i od određene točke mozak ih više ne može reflektirati niti ih se sjećati. Ta točka se razlikuje prema stupnju kojega je individualna dula postigla, pa ako je netko možda na visokom stupnju znanja i u posjedu velike snage, ipak se mora smatrati ograničenim u usporedbi sa duhovnim iskustvima oslobođene duše.

- 31 -

Svi učenici nastoje tijelo učiniti propusnijim i prijemljivijim za sve spiritualne utjecaje koji izviru iz unutrašnjeg središta, iz duše, nedjeljivog dijela Velike Duše, a suprotno tome manje prijemljivim za sve materijalne utjecaje koji dolaze izvana, od svijeta koji ne razmišlja i koji u prirodi stvara odnose kakvi su sada. Kaže se, da je apstraktno mišljenje "snaga uz pomož koje je moguće misliti na neki predmet kao da je odvojen od onoga što je tipično za njega": ali baš to tipično i vidljivo je ono Što najviše djeluje na naša čula. t o nas zbunjuje i tvori onaj dio zamke koju postavlja priroda pred nas, kako ne bi otkrili njenu tajnu i ovladali njome. Još više od toga: naš zaostatak kao individualnog dijela jedne rase daje vremena toj i drugim rasama da polako prođu evoluciona iskustva, te svakoj dusi nruŽa ponovljene Šanse da se poboljša, ponovo vrati i zaokruži krivulju iskustva. Ovdje je priroda do krajnjosti milosrdna: jer Čak i u mraku osme sfere u koju se spuštaju duhovno lose dule, njihovi impulsi stvaraju priliku

za povratak, ako je makar i samo jedna odgovarajuća energija zaostala u dušinaloj svojom vlastitom krivicom.

Mnogi daju veliku važnost jednom savršenom moralnom zakonu koji se te­melji na društvenim potrebama. Oni potpuno zaboravljaju da se ti zakoni mije­njaju u skladu sa klimom, nacionalnosću i vremenom, vrlina je jedna plemeni­ta žrtva, prinesena Gospodinu. Ali ako se tu radi o čisto tjelesnoj ili čis­to mentalnoj ispravnosti, onda je to nedovoljno i daleko zaostaje iza Čisto­će psihičke prirode ili vrlina duše. To je pravo postojanje: njegova je vr­lina sloboda. Tijelo i razum ne učestvuju u takvim iskustvima, iako ih oni kasnije možda odražavaju i te odraze ispunjavaju njima svojstvenim svjetlom i snagom. Spiritualnost sama po sebi još nije vrlina. U jednom pogledu je ona neosobna: ali čovjek može biti isto tako sniritualno "dobar" kao i "spi- ritualno loŠ“. Ti atributi se na spiritualnost mogu primijeniti samo na

osnovu njene upotrebe za ili protiv velikog Zakona evolucije, koji moraimati vodeće mjesto jer je to Zakon Božanskog, jedan izraz karaktera i bića Nepoznato#, kojeg karakteriziraju izđah, samoostvarenje i udah. Sve što se protivi tom zakonu kroz težnju za izdvajanjem, mora se prije ili kasnije pokazati kao zabluda, i svako izdvajanje koje samo po sebi nije sposobno da bude apsorbirano reducira se na svoje prapocetne elemente, i u tom obliku ga se može opet udahnuti.

Spiritualnost je dakle jedno stanje postojanja, koje nije moguće iz­raziti riječima. Moglo bi se opisati kao jedan stupanj vibracija koji daleko nadilazi nasu sposobnost shvaćanja. U početku je njen govor kretanje, a njeno savršenstvo nadilazi riječi, pa čak i misli.

"Spoznaja najvišeg Principa je božanski mir i Šutnja svih osjetila".(KljuČ Hermesa)

- 32 -

"Tko je spoznao Brahnra, koji je beztjele san i vječan, na toga više ne utječu privlačnosti i odbojnosti, dobro i loše."

(Dragulj mudrosti)"0 naravi onoga Sto je iznad intelekta se mnogo toga tvrdi: ali o

tome se može bolje razmišljati ako se intelektualna energija dovede do sta­nja mirovanja, nego uz njenu pomoć."

(Porphyrius)Misao ima granice, a mi pokušavamo krenuti u bezgranično. Prvi produkt

prirode je intelekt, koji, kao Što sam rekao, razvija snagu da bi duša mogla sakupljati iskustva. Čim smo spoznali tu istinu, upotrebljavamo onu prirod­nu energiju koju zovemo mišljenjem u svrhu učenja, uspoređivanja i uklanja­nja sumnji. Na taj način dolazimo do jedne točke, na kojoj nam je moguće vanjske sklonosti naše naravi držati pod kontrolom: jer ako se one rastvore na svoje uzroke i ako se narav potpuno savlada i ovlada njome, tada se ti uzroci otkrivaju kako u vanjskoj tako i u nutraŠnjoj prirodi.

"Nematerijalne suostance se prilikom silaska dijele i umnožavaju u bića sa smanjenom snagom-: ali kada se uz pomoć svoje energije izdižu nad fizički svijet, one se opet ujedinjuju i postoje kao jedna cjelina uslijed stečene snage."

(Porphyrius)Ti putokazi će biti dovoljni za one koji se već nalaze na Putu, za

ostale će oni biti nerazumljivi. Pomoću govora se izražavaju iskustva jedne rase, a kako naša rasa joŠ nije dosegla više razine postojanja, nedostaju nam rijeci za ove stvari. Istok je uvijek bio domovina spiritualnih istra­živanja: on je svijetu poklonio sve velike religije. Zato na Sanskrtu posto­ji niz izraza za ta stanja i uvjete. Ali čak i na Istoku se vrlo dobro zna da se bezoblično ne može objasniti pomoću oblika, bezgranično uz pomoć ogra­ničenog, te stvari se ne mogu objasniti pomoću riječi i znakova. Jedini put za upoznavanje tih stanja je taj da se to p o s t a n e : nikada nam nije moguće stvarno poznavati nešto, ako mi to nismo.

11. p i s m o

Sa žaljenjem sam čuo za tvoju bolest, dragi Jaspere. Kako tvoj život sada visi u zraku - a tako će biti još neko vrijeme - vjerojatno se osjećaš jako potištenim.

Nije uobičajeno da se nekome tko se nalazi u takvoj situaciji govorio smrti: ali to tebi ne znači ništa, pa ću zato ipak govoriti o tome. Ja naime ne mislim da je smrt nešto Što je dobrodošlo. T'voj slučaj nije kaoslučaj .... . koja je trebala umrijeti, ali je odlučila prihvatiti snaguVelikih kako bi usprkos tjelesnim bolima i patnjama i dalje djelovala za dobro čovječanstva. ZaŠto ne bi i ti u tvojem sadašnjem tijelu živio koliko

- 33 -

god je to moguće? Ti u njemu moŽeŠ napredovati na sve moguće načine i kroz tvoj Život možeš učiniti toliko dobra za našu stvar i za čovječanstvo koliko si to u stanju. Jer ti kao Jasper Niemand još nisi imao šansu koja bi ti davala Dravo na izvanrednu pomoć nakon smrti, kako bi se što ori je nonovo vratio. Ti bi možda umro i bio dugo u devahanu, čime bi izgubio mnogo vre­mena kojeg bi inače mogao upotrijebiti pomažući Majstorima. To je moje miš­ljenje. Život je bolji od smrti: jer smrt za Jastvo znači razočaranje. Smrt nije veliki učitelj i generator znanja: ona je samo zastor na pozornici koji će se možda već sljedećeg trenutka nonovo podići. Savršeno znanje se mora sticati pomoću trostrukog čovjeka - tijela, duše i duha-. Kada je to završeno, ide se dalje u više, nama nepoznate sfere. Ako Čovjek živi Što duže može, on Jastvu pruža jednu dužu Šansu.

“Atmanam atmana pashya" - izdigni Jastvo pomoću Jastva - (Gita) izgle­da da više nije djelotvorno, kada se orije.de prag smrti. Ujedinjenje trojstva (triniteta) se mcrže postići samo na Zemlji u jednom tijelu, i tek tada je oslobođenje poželjno.

Ja ne govorim mene radi, dragi brate, već tebe radi, jer ja ne mogu nikoga izgubiti poslije smrti. Živi su bliži mrtvima nego što su mrtvi živima.

Sumnja koja te trenutno zaokuplja s obzirom na tvoje uspjehe, ona je kao bolest: molim te uništi je! Bolje je imati jednu uzaludnu nadu koja je oslobođena svake sumnje, nego mnogo znanja i sumnje u vlastite Šanse."Tko sumnja, njega će vjetar nositi i udarati kao morske valove." Čovjek se mora Čuvati sumnje ne samo ako se radi o Majstorima (u koje ti, kao što znam, ne sumnjaš), već se prije svega mora čuvati sumnje i odbijati je od sebe kada se radi o njemu samome. Svaka misao na neuspjeh i na to da je bolje umrijeti jer jedno bolesno tijelo Čini nedostižnim svaki uspjeh, je sumnja.

Mi se ne odlučujemo nadati, ali mi se odlučujemo pokušati što duže živjeti, kako bi sa naše strane mogli služiti onima, koji služe Zakonu.Mi ne bi trebali pokušavati postati učenicima i nemoramo nastojati postići nešto naročito u ovoj inkarnaciji, osim znati i biti samo toliko koliko možemo: n^im mogućnostima nisu postavljene nikakve granice. Pomisli na to, da je to samo pitanje nadvladanosti! Što nas nadvladava? Nešto izvana. Ali ako se tužiš na sebe samoga ili sumnjaš u sebe, tada svojem neprijatelju pružaš šansu da se odmori i sakupi snagu. Njemu tada nije potrebno da išta radi: ti sam ČiniŠ sve za njega, i dok te prepušta tvojoj sudbini, on kreće u potragu za drugim žrtvama, “rgni se dakle iz tvoje neodlučnosti i prihvati mač znanja! Sa njime i uz pomoć ljubavi je moguće savladati svemir. Nije stvar u tome, Jaspere, da mislim kako r>reviše sumnjaš: ja ti samo želim saopćiti moje misli, uzimajući u obzir Čak i opasnost da bi te već sutra usprkos naŠe volje nešto moglo usmrtiti.

Veseo sam Što si ti u redu, iako ti tvoje tijelo stvara boli. Za nas postoje mnoge vrste patnji, i ja ne sumnjam da je to veliki napredak kada je Čovjek sposoban da usprkos fizičkih bolova može stremiti dalje, sačuvatimir i uspostaviti distancu prema bolovima. Ali i tijelo mora dobiti svoj mir. Odmaraj se dakle, i ne misli na to da bi nešto morao uraditi, mimo lezi i spavaj. Ništa ti neće pobjeći, a kada tijelo ojača, znati ćeš vile.

Ti si prošao kroz mnoge oluje. Ako malo razmisliš, vidjeti ćeš da mi sami sebi stvaramo te oluje. Snaga okolnosti je u svim slučajevima jedna nepromjenjiva veličina: ali kako se mijenja naša osjetljivost na razne okol­nosti, nama se čini kao da se mijenja snaga teškoća sa kojima se susrećemo. a to nije istina, jer mi smo ti koji se ne mijenjamo.

Ako priznamo da se nalazimo u struji evolucije, moramo se pomiriti sa okolnostima ma kakve one bile. U našim pogrešnim postupcima bi nam odlučno djelovanje trebalo biti od najveće pomoći, jer na drugi način nam nije mogu­će postići mir na kojeg KriŠna polaze toliku važnost.

Kada bi svi naši planovi bili uspješni, ne bi nam bile vidljive nikakve suprotnosti. Isto tako, naši planovi bi se mogli temeljiti na neznanju i zato biti pogrešni: a dobrostiva priroda nam ne dozvoljava da ih izvedemo. 2a pog­rešan plan mi nećemo biti kažnjeni: ali ako ne uvidimo nemogućnost njegove izvedbe, može se dogoditi da na sebe natovarimo karmiĆku krivnju. Nepozna­vanje zaklona među ljudima ne može poslužiti kao opravdanje, već jedino nepoz­navanje činjenica. Međutim, u okultizmu nas "Zakon" nikada ne zaobilazi, čak niti kada nismo upoznati sa važnim Činjenicama: jer on nema obzira prema bilo kome i djeluje izravnavajuće ne brinući o tome što mi znamo ili neznamo.

Ako ćeš ikada biti deprimiran, ili ako j« to netko od nas, u tom slu­čaju je snaga naših misli u velikoj mjeri oslabljena. Čovjek se može nalazi­ti u zatvoru a ipak pomagati Djelo. Zato te molim, odbaci svako nezadovoljs­tvo sadašnjim okolnostima iz tvoje naravi. Ako ti uspije da na sve gledaš kao da je to upravo ono Što si ti sebi želio, tada ne samo da 6e tvoje pozi­tivne misli dobiti na snazi, nego će to imati povratno djelovanje i na tvoje tijelo koje će također postati jače.

To me podsjeća na H., čiji neuspjesi su ti poznati. Što se tog slučaja tiče, nemoj biti razočaran: drugačije nije moglo biti. On je nerazumno pos­tavio zahtjeve Zakonu, prije nego je bio potpuno spreman: nerazumno samo u izvjesnom smislu, jer sa jednog višeg gledišta ništa nije nerazumno. Njegov očigledni poraz već na početku bitke je u njegovom slučaju sasvim prirodan.On je ušao u vatru tamo gdje je bila najveća, a svojim stremljenjem on ju je još više razbuktao. Svi drugi su pretrpjeli isto to, i svi će to doživ­jeti, jer ne igra nikakvu ulogu što je njegov poraz svoj uzrok imao u jednoj tjelesnoj sklonosti. Kako se sve te stvari temelje na mentalnim smetnjama, iza fizičkih patnji kao i iza mentalnih zabluda je moguće otkriti isti uzrok.

- 35 -

Čudno, ja sam ti pisao o nekima koji su stvarno izdržali, a odmah za­tim je stigla ova vijest i bacila svjetlo - crveno, da tako kažemo - na H.-ovo istupanje iz Društva. Vidiš li, kako se na svim razinama spaja misao sa drugim mislima, ako se radi o istini?

Mi i sami nismo oslobođeni toga, jer svakoga dana i svakoga sata osje­ćamo napetost. Zato poslušaj riječi jednoga našeg prijatelja: stremi i tra­ži dalje, ali nemoj njegovati nikakvo nezadovoljstvo. Ne da bi ti tako ra­dio, ja samo ne nalazim prave riječi: jer sve to bi ti i sam znao, kada ti neki nedostaci ne bi smetali.

Mrak i beznađe su sigurno dio nas, sli oni su iluzorni. Zar Jastvo nije čisto, svjetlo, bestjelesno i slobodno - i zar nisi ti Jastvo? Dnevni, budni život je samo pokora i jedno iskušenje za tijelo, kako bi kroz to i ono steklo ispravna svojstva. U našim snovima mi prepoznajemo istinu i uži­vamo radosti neba: međutim, u budnom stanju moramo sami unositi u našu dnevnu svijest svaku kapljicu rose posebno.

Osim toga, misli na to da su utjecaji našega vremena dovoljno snažni da proizvedu takva raspoloženja. Kolika zdvojnost i smrtni strah danas pos­toje na svakom koraku! U tom vremenu promjena se mudrac nalazi u stanju mirnog očekivanja. On se povija kao travka na vjePru, da bi prošao nreko nje. Ako se netko kao ti sada izdiže na razine gdje teku te struje, i poku­šava se izdići joŠ više, on osjeća neprijateljske utjecaje iako ih ne poz­naje. Ovo je Željezno doba: jedna Šuma puna drveća od željeza, crnog i odboj­nog, sa željeznim granama i listovima od Čelika. Vjetrovi jure kroz njihove grane, i mi Čujemo njihov strašan zveket i razarajući ton, koji guši tih, mali glas ljubavi. Stanovnici te Šume zvuk toga vjetra pogrešno smatraju glasom Božjim. Oni ga imitiraju i umnožavaju njegovu stravu- Ne budi slab, ne proklinji samoga sebe! Mi sami smo onaj tihi OM, mi zajedno mirujemo u srcu Majstora. Nisi ti umoran: to je tvoje tijelo koje je sada slabo, i ono nije samo slabo, već je i uzdrmano uslijed navale tvojih fizičkih i psi­hičkih snaga. No mudar Čovjek uČi da tijelo navikne na jedno bezbrižno dr­žanje, koje je bolja preventiva od svega drugoga. Usvoji i ti takav stav!Ti si sudac. Tko te poštuje? Tko te smije suditi osim tebe samoga? OČekujm© dakle mirno promjene koje dolaze: jer mi znamo, ako je oko Čvrsto usmjereno na svjetlo, mi ćemo smjesta znati što nam je Činiti. Trenutak još nije saz­rio. Ali nezreli plodovi zriju i sami padaju ili bivaju ubrani. I za tebe će sigurno doći dan kada ćeš ih moći brati. Tada te više ne će uznemiravati strahovi ili kompromisi. Kada velika misao dođe dovoljno blizu, tada ćeŠ i«fi. Svi mi prvo moramo biti služitelji, prije nego možemo gajiti i najmanju nadu da ćemo jednoga dana postati Majstori.

Ponovo sam Čitao život Buddhe, i ispunjava me vruća želja da služim čovječanstvu, da se sa odlučnim žarom posvetim jednom zadatku, koji će me dovesti bliže žrtvenom oltaru. Kako nisam uvijek siguran Što se mora uraditi,

- 36 -

moram se osloniti na riječi Majstora: "Ako očekuješ da ćeš NJIH ikada viajeti, onda učini ono Što je u tvojoj moći!" Kako je to istina, a i ono što kaže jedan drugi Adept: "Slijedi put kojega ti pokazujemo mi i ja, aline slijedi moj put!" - zar onda nije ono što mi radimo, svaki na svojem mjestu - bilo to veliko ili malo - upravo ono što mi možemo uraditi? Ako naš život svjedoči o velikoj predanosti i ako činimo najbolje što možemo, sigurno je da će uspjeh biti zadovoljavajuć za NJIH i za nas, iako bi mi možda djelovali drugačije da smo tijekom našega rada znali više. Jedan pre­dani učenik je jednom rekao: "Ja uopće ne brinem o svim tim napornim objaš­njenjima i svim tim problemima: jer ja sam ustanovio da je sve Što se radi u ime Majstora, uvijek ispravno i uvijek dobro završava." Naime, ono što se Čini u Njihovo ime, događa se bez učešća sebičnosti, a motiv je najznačaj­niji kamen kušnje.

•rako sam dakle razočaran, a u isto vrijeme i nisam. Nisam, kada mis­lim na Gospodina koji dozvoljava da se čitava ta predstava odvija pred našim očima: ali razočaran sam kada vidim naču slabost i nesposobnost. Mi moramo biti vedri i činiti što možemo. Ramaavamir se uputio ravno u Sikkhim da pot­raži Majstora, ali je sreo nekoga tko mu je dao savjet da krene natrag i čini ono što mu je dužnost. To je sve Što mi možemo učiniti. Često ne pre­poznajemo našu dužnost: ali to je naša vlastita krivica, to je karmički us- lovljena nesposobnost.

Pitaš me kako bi mogao savjetovati tvoje prijatelje studente. Najbolji savjet se nalazi u tvojem pismu meni, u kojem pllseš da je istinski savjetnik u nama samima. To je istina. Deset tisuća Adeoata ne mogu učiniti mnogo za nas, ako mi sami nismo spremni: oni na nas samo djeluju inspirirajuće, da bi nam šapnuli kakve mogućnosti se kriju u svakom ljudskom srcu. Ako mi imamo uporište u sebi samima, i ako samostalno živimo i umiremo, iz toga slijedi da ne znači nikakav napredak ako trčimo ovamo i onamo da bi nekoga ili nešto vidjeli. Shvati me dobro, ja nisam protivnik druženja sa ljudima koji čitaju svete knjige i koji se zanimaju proučavanjem dubokih pitanja. Ja samo noku- šavam objasniti da čovjek ne smije kod toga stati kao kod konačnog cilja: jer to je samo jedno sredstvo, i to jedno od mnogih. Ne postoji bolja nomoć od druženja sa istomišljenicima ili čitanja dobrih knjiga. Najbolji savjet kojega sam Čuo glasi da je korisno čitati svete knjige ili takve koje uzdižu našu narav, kao što je i tebe iskustvo podučilo. Te knjige dakle moraju pos­tojati. Jednom sam ustanovio da su nekoliko teoloških knjiga djelovale na mene vrlo pozitivno: isto sam doživio čitajući putovanja Odieeja. Tu je joŠ i Bhagavad-Gita. Sve te knjige posjeduju vlastiti Život, koji mijenja tvoju vibraciju. Vibracija je ključ svega. Različita stanja su samo različite vib­racije: mi, na primjer, nismo u stanju vidjeti astralnu razinu, ako nemamo istu vibraciju kao ona. To je razlog što mi ponekad imamo neodređen osjećaj kao da nas netko gleda, ili kao da oored nas juri gomila ljudi imajući na

- 37 -

umu nešto važnoga i ne primjećujući nas, kao niti mi njih. To je primjer sinhronih vibracija. Najvažnije je ipak da mi razvijemo Jastvo u nama, onda će nam pripadati blaga mudrosti koja pripadaju svim mudrim ljudima.

Svaki pojedinac bi Jastvo vidio drugačije, a ipak ga nikada ne bi vidio: jer vidjeti ga značilo bi biti♦ Mi kažemo “vidjeti" samo zato da možemo našu misao izraziti riječima. MoŽda bi tc bilo nešto slično munji,svjetlećem kotaču ili bilo čemu drugom. Onda je tu jol i niže"ja“, koje jena svoj način također veliko i mora ga se upoznati prije nego možemo dalje. Kada ga prvi puta vidimo, to je kao da gledamo u neku rukavicu, i koliko inkarnacija je to tako! Mi gledamo unutrašnjost rukavice i mrak je u njoj:tada moramo ući u unutrašnjost kako bi je razgledali, uvijek nanovo.

Zagonetka svih vremena je Čovjek, svaki od nas. Strpljivost je potreb­na da bi prošli kroz vrijeme, koje je potrebno za promjenu i ovladavanje tjelesnim instrumentima. Nasilna prisila nije tako dobra kao blagi, ali trajni i jednakomjerni pritisak. Vidovnjakinja od Prevorsta je ustanovila da je jedna blaga struja za nju bila blagotvorni ja od jake. Blagost je bolja, jer se neprekidno proizvodi suprotna struja. Ako je dakle naša struja blaga, onda će i suprotna biti blaga. Nevicnom učeniku to daje više vremena a pos­tepeno i više snage.

Ja vjerujem, tvoj drug će biti jedan dobar instrument: ali mi nesmijemo kršiti šutnju budućnosti, da ne bi prizvali nepoznata i neugodna bića sa kojima je teško izaći na kraj.

Svaka životna situacija se mora upotrijebiti kao sredstvo. To je bolje od filozofije, jer nam pomaže razumjeti filozofiju. Ako studiraš filozofiju drugih ljudi, time joŠ ne napreduješ; jer time preuzimaš samo njihove nez­rele ideje. Ne brini suviše i ne razbijaj glavu oko miš!jenja drugih ljudi.Ti imaš ključ za Jastvo, i to je sve što ti treba. Uzmi ga i dovedi na povr­šinu onoga što sluša u nutrini! Ti si bogat velikodušnošću i ljubavlju, jak si u vjeri i imaš jasno shvačanje. Velikodušnost i ljubav su darovi odrica­nja Jastvu. To je tvoj oslonac. Jačaj tvoju vjeru - ne u tvoje sposobnosti, već u veliki Kozmos, koji si ti sam.

Neka Bog da, da ti i ostali nađete mir!

12. p i s m o

Dragi Jaspere,Mnogi mi dolaze i žele čuti nešto o uČeništvu, tako da se tvoje nismo

dobro slaže sa mojim iskustvima. Ti kažeš da interesenti moraju dobiti neki odgovor, i ja se sa time slažem: jer bili oni spremni ili ne, mi moramo biti u stanju dati im odgovor. Obično oni nisu spremni, pa Čak nemaju niti volje učiniti prvi lagani korak koji je neophodan. Želim o tome razgovarati sa totom i dati ti uputstva, po kojima u budućnosti možeš odgovoriti na takva

- 38 -

pitanja: možda će to ujedno produbiti i moje razumijevanje.Prvo pitanje, koje bi si svatko (svejedno da li muškaraca ili žena)

morao postaviti, glasi: kada i kako se u meni probudila želja saznati neStoo uČeništvu (sanskritska rijeĆ "chela" znači "učenik") i postati učenikom? Drugo pitanje glasi: Što se razumije pod uČenik6moi Što znači uČenistvo?

Postoje mnoge vrste učenika: postoje laici i učenici na probi, prim­ljeni učenici kao i takvi koji se pripremaju da tek postanu laici. Svatko može postati jednim učenikom-laikom, čak i kada osjeća da u ovom Životu najvjerojatnije ne će svjesno upoznati svojeg voditelja. Što se tiče učenika na probi, za njih vrijedi Čvrsto pravilo da moraju proći kroz sedam probnih godina. Te "probe" i ispiti se ne odnose na određene testove, već na sve događaje u životu učenika i na njegovo držanje prilikom tih događaja. Ne postoji mjesto na koje bi se moglo uputiti učenika da preda svoju molbu, jer te stvari nemaju ništa zajedničkoga sa mjestima i službenicima: to je jedna stvar unutrašnje naravi. Mi postajemo učenicima: mi to postajemo jer je naša unutrašnja priroda probuđena do onoga stupnja, da je voljna i u stanju primati znanje. Mi primamo našu plaću iz ruku Zakona.

U određenom smislu je svaki ozbiljan Član Teozofskog društva na putu da postane učenikom, jer Majstori kroz to društvo koje su izabrali za svojeg agenta, djeluju sa čovječanstvom i za čovječanstvo. Kako je cjelokupno njiho­vo djelovanje i stremljenje usmjereno na pomaganje ljudima, niti jedan nji­hov učenik ne može očekivati da će to ostati {ili postati) ako je njegov motiv za postizanje uceniŠtva sebična težnja za osobnim posjedovanjem duhov­nog blaga. Ako se radi o nekome tko je već učenik, tada takav jedan motiv povlači za sobom trenutno isključenje iz redova učenika, bio on toga isklju­čenja svjestan ili ne. a ako se radi o nekome tko tek pokušava postati uče­nikom, tada takav motiv predstavlja jednu branu. Osim toga, jedan pravi uče­nik ne će na sve strane razglasiti Činjenicu da je on učenik. Naša loža nijekao egzoterička udruženja, koja se temelje na vanjskim obilježjima: to je jedna stvarnost sa živućim duhovnim ljudima na Čelu koja je upravljana zako­nima, koji u sebi samima sadrže svoje izvršitelje i nisu im potrebni tribu- nal niti optužbe, kao niti zaključci ili bilo kakvi izvještaji.

U najvećem broju slučajeva, posebne teškoće moraju nadvladati aspiran- ti evropskog i američkog porijekla. Oni se ne mogu osloniti na urođen psiho­loški razvoj i u njihovoj blizini se ne nalazi nikakvo poznato udruženje Majstora ili njihovih učenika. Njegova rasna ograničenja ga spiijeČavaju da sa lakoćom gleda u svoju nutrinu: jer po svojoj prirodi on ne osjeća potre­bu za time. Ali i on može mnogo postići ako pročisti svoje motive i ako su mu urođeni predanost i nepokolebljiva vjera, ili ako u sebi kultivira to dvoje: on mora u sebi njegovati vjeru u postojanje Majstora, koja mora biti toliko jaka da mu ostane sačuvana i ako godinama nema kontakta sa njima.Majstori su velikodušni i pošteni dužnici koji uvijek vraćaju sve svoje

- 39 -

dugove. Kako i kada će to oni učiniti, nije na nama da razmišljamo. MoŽda bi se moglo reći da to zahtijeva istu slijepu vjeru kakvu je i crkva uvijek tražila. To je istina: ali to je slijepa predanost Majstorima koji su Istina sama, to je predanost ćovjećanstvu i sebi samome, kao i svojim idealima i intuiciji. Ta predanost jednom idealu se temelji i na joŠ nečem drugom, naime na tome da jedan čovjek nije spreman postati učenikom, ako nije u stanju stajati na svojim nogama sam i bez utjecaja drugih ljudi: jer on mora biti samostalan, to bi morao na početku isto tako dobro znati kao i na kraju.

Postoje još i druge sposobnosti koje on mora nosjedovati. To je opi­sano u "Čovjek - dio zaboravljene novijesti”, i to pri kraju knjige. Zato se ovdje nečemo dalje baviti time.

Pitanje općenitih sposobnosti koje mora posjedovati aspirant nas vodi do još ozbiljnije teme odnosa između gurua i učenika ili Majstora i učenika. Želimo znati, Što to u stvari znači biti učenikom jednog takvog učitelja.

Odnos između gurua i učenika nije nikakav ako nije duhovan. Ono što je pri tome vanjsko i formalno, kao Što kroz jednostavno pitanje i prihvaća« nje dolazi do izražaja, nije duhovno već formalno kao i kod učitelja i uče­nika u običnoj školi. Ali i ovo posljednje nije za podcijeniti, jer i uči­telj prema svom učeniku stoji u istom odnosu - ukoliko to okolnosti dozvo­ljavaju - kao i guru prema svom učeniku. Kazlika je samo u stupnju: ali upravo to Čini razliku između duhovnog i materijalnog. Jer ako promatramo razne stupnjeve grubo materijalnog, koliko nam je to moguće, vidjeti ćemo da duh i materija prožimaju jedno drugo. (Mi ovdje naravno govorimo o onome što se obično naziva materijom: jer mi dobro zmmo da ono što zovemo tim imenom u stvari i nije nikakva materija, već jedr.a velika varka, koja u stvari i ne postoji. Prava materija, koju Hindusi zovu mulanrakriti je jedna nevidljiva stvar ili supstanca, a naša materija je samo njena kopija. Istin­ska materija je pramaterija, kako je hermeticari zovu, jedna nama nevidljiva faza materije. Da ono što mi obično zovemo materijom ustvari to nije, lako je dokazati, jer postoje vidovnjaci i senzitivne osobe koje mogu gledati kroz debele zidove i zatvorena vrata. Kada bi zidovi i vrata stvarno bili od materije, oni ne bi mogli gledati kroz njih. a ako jedan običan vidovnjak naiđe na pramateriju, njemu nije moguće vidjeti kroz nju: jer pred njime se nalazi jedan mrtav zid, koji je gušći od bilo kojeg koji je napravljen ljudskom rukom).

Tako su se od pradavnih vremena i kod svih naroda sa izuzetkom zapadnog svijeta učenici prema učiteljima odnosili sa najvećim poštovanjem, od malih nogu su bili navikavani da im odaju isto poštovanje kao i ocu ili ma.jci.VSto vise, smatrano je grijehom i nečim Što nišem moralnom biću nanosi stvar­nu štetu ako se svojem učitelju ne odaje poštovanje, makar i u mislima. Tadašnji razlog tome, a ne manje i današnji, leži u činjenici da se jedan dugački lanac utjecaja proteže od najvišeg duhovnog učitelja sve dolje do

našeg učitelja u osnovnoj Školi. Ili da izrazimo tu misao u obratnom redos­lijedu: jedan lanac se proteže od naših učitelja i odgajatelja na više sve do najvišeg duhovnog učitelja, u čijoj zraci ili silaznoj liniji se možda i sami nalazimo; za ovaj okultni odnos ništa ne znači da na donjem kraju niti učenik niti učitelj nisu svijesni niti priznaju da je to tako.

To je i razlog da dijete koje poštuje svog učitelja kroz vjernost i marljivost ne grijesi protiv ove nevidljive ali moćne veze i uslijed toga crpi odgovarajuću korist, znao on to ili ne.Isto tako nije valno ako neko dijete ima učitelja koji ga očigledno loše odgaja. To je njegova karma, a kroz marljivost i poštovanje učenik odrađuje tu karmu i konačno nadmašuje svog učitelja.

Ovaj lanac utjecaja se zove guru-parampara.Guru je vođa ili putokaz, i sa time ne mora uvijek biti povezan i

položaj jednog učitelja.

1 3 . p i s m o

Dragi Jaspere,Mi smo sada već od uobičajenih, čisto svjetskih odnosa između učenika

i učitelja prešli na one koje mi u našem slučaju zovemo ložom.Tu ložu je nemoguće obuhvatiti kliještima kritike, nije je moguće

analizirati i definirati: jer ona je istovremeno svagdje i nigdje. Onauključuje sve istinske majstore, učenike, vođe i gurue svake rase i reli­gije, kao i one koji ne pripadaju nikakvoj posebnoj religiji. 0 njoj se kaže:

"Sa one strane hale učenja se nalazi Loža. Ona je zajednica svih mudrih ovoga svijeta. Ali ne mogu je opisati čak niti oni koji joj pripadaj~u. Ipak, učeniku nije zabranjeno da u svojim mislima stvori njezinu sliku."

Tako će svaki njen istinski učitelj ili učenik nekom drugom učitelju ili učeniku rad© pomoći u svako vrijeme. Iako svi oni pokušavaju siriti is­tinu i učiti svijet, ipak bi bilo pogrešno izvesti zaključak da bi se mi, koji smo učenici-aspiranti ili primljeni učenici neke osobe koju zovemo guruom, smjeli staviti pod direktno vodstvo više od jednog učitelja.

Svatko tko je u sebi donio odluku da stupi na put, ima svog učitelja. Ali vremenski razmak između te odluke i trenutka kada će pojedinac stvarno upoznati svog učitelja, može biti jako velik: ali u nekim slučajevima je i sasvim kratak.

Sada ćemo se pozabaviti proučavanjem pojedinih razreda.Upravo kao Što jednostavan vojnik ima jednoga generala koji svime

rukovodi, ali sa kojim može kontaktirati samo preko drugih, naime preko oficira, tako i u ovom redu postoje pododjeli gurua i učenika.

Tu je najprije veliki učitelj: on je to za mnoge, koji ga niti poznaju niti vide. Postoje i drugi koji ga poznaju i koji su učitelji za jedan

- 41 -

određen broj učenika i tako to ide dalje, dok ne dođemo do jednog učenika za kojeg možemo pretpostaviti da bi mogao biti učitelj nekom drugome, koga on poznaje.

Zatim postoje učenici, koji su za jednog ili više drugih učenika uči­telji - ali nepotvrđeni, jer tu ulogu imaju samo privremeno.

Tko je dakle donio odluku da oostane učenikom, ulazi u jednu vezu koja je dio najvišeg Zakona. Iz tog razloga, to nije nešto što bi se smjelo olako shvatiti; jer posljedice su vrlo ozbiljne. Ne ozbiljne u smislu nesre­će, strašnih patnji ili slično, već u odnosu na jasnoću i sjaj onih zraka istine za koje želimo da dopru do nas.

Mi smo se tim našim Činom u određenom smislu - stupanj ovisi o iskre­nosti i snazi našega motiva - izdigli iz mase ogromnog lutajućeg ljudskog stada, koje - u ovom smislu - živi tupo kao Životinje, i mi smo zakucali na jedna vrata. Ako smo ranije imali poštovanje prema našim učiteljima, imati ćemo i sada poštovanje prema našem nepoznatom učitelju. Mi moramo u našoj nutarnjosti imati osjećaj vjernosti prema njemu. Moramo posjedovati vjeru koju ništa ne može pokolebati: jer mi smo prizvali moćnu karmu, a kako uči­telj jeste karma, naime u tom smislu da nikada ne radi protiv karme, mi niti jednoga trenutka ne smijemo izgubiti povjerenje u njega. Jer vjera je ono što u ovom slučaju čisti zrak i omogućava nam da sa svih strana primamo pomoć.

Može se dogoditi da neofit ili aspirant odluci kao učitelja prihvatiti nekog drugog učenika, Čija učenja sama sebe prenoruČaju. Pritom nije potrebno da između njih dvoje budu izmijenjene bilo kakve riječi.

Ako dođe do toga, pa bilo to makar i u mislima, tada bi se neofit trebao marljivo prihvatiti proučavanja učenja tog učitelja i ne bi ga smio mijenjati, sve dok stvarno ne primijeti da ima drugog učitelja ili da je došao u jedan drugi razred. Jer ako netko prihvati jednog učitelja samo zato da bi diskutirao o njegovim riječima ili ih negirao - bilo to samo umislima ili stvarno - on dolazi u opasnost da mu se razum potpuno zamrači.

Ako učenik primijeti da nešto ne razumije u potpunosti, neka pokuša steći razumijevanje uz pomoć vjere: jer ako se uz pomoć vjere i ljubavi izdigne do višeg načina mišljenja svog učitelja, on time izdiže i svojunarav i na taj način postiže veČi napredak.

Uzmimo sada kao primjer, da je neki aspirant stvarno našao jednog Čovjeka koji je daleko napredovao na Putu. On mu se obratio pitanjem: "Moguli postati učenikom? Želite li me vi ili netko drugi primiti kao učenika?"Na to će mu možda biti odgovoreno: "Ja ne: ali ja vas šaljem nekome tko pripada istom razredu kao i vi, i predajem vas njemu kao učenika. Pomažite mu! "

Ovdje se radi o slučaju, kada stvarni majstor aspiranta preporuČa jednom suradniku, koji se slučajno nalazi na jednom višem stupnju od našeg

- 42 -

neofita. On time dolazi u jedan drugačiji položaj od većine drugih koji Šuteći streme, rade i uče od svih mogućih učitelja, ali ne posjeduju svojeg vlastitog učitelja. Taj aspirant i njegov “mali" učitelj su međusobno pove­zani jednom čistom i svetom vezom, u suprotnom ne bi bili ništa više od dje­ce koja lažu i igraju se, te nisu vrijedni da im se pokloni pažnja. Ako je "mali učitelj" vrijedan povjerenja, on će se sa svim svojim srcem i sposob­nostima posvetiti aspirantu koji mu je dat kao njegov učenik, jer on zanjega sada reprezentira Čitavo čovječanstvo.

Mi smo posli od pretpostavke, da je ovaj "mali učitelj" napredniji odsvojeg učenika. Zato će se dogoditi da će on ponekad nešto reČi, Što je nje­govom učeniku nerazumljivo. To će se događati zato, jer je njegovom učeniku ta materija nova. Ali aspirant je svjesno izabrao ovog učitelja, te mora pokušati razumjeti učenje ovog učitelja.

Pravi zadatak učitelja se sastoji u jednom preorijentiranju svojih učenika, a ne u rasipanju velikih količina znanja u obliku lako razumljivih riječi. Ovo v'osljednje bi bilo, ma kako ugodno, besmisleno i nimalo vrednije od neke dobre knjige.

Vjera i ljubav koji vežu obojicu djeluju na njih kao poticaj, a osim toga djeluju i pročišćujuće na narav učenika.

Ako učenik nakon nekog vremena sretne nekog drugog čovjeka koji naizgled posjeduje isto toliko znanja kao i njegov “mali učitelj" i to znanjeiznosi na lako razumljiv način, tako da se učenik odlučuje prihvatiti ga kao učitelja, on time čini grešku. On to učenje može slušati i imati koristi od njega, ali u trenutku kada se u sebi odlučuje i svoju odluku izrazi rije­čima te ovog drugog moli da mu bude učitelj, on kida vezu sa svojim prvimučiteljem, i time možda gubi korist od obojice. Ne mora tako biti: ali si­gurno je tako, ako svojeg "malog u6itelja"ne upozna sa Činjenicom da je prihvatio drugog učitelja: jer tada se u njihovom odnosu, u kojem oboje djeluju, stvara pometnja. No ako on svojeg "malog učitelja" obavijesti da je prihvatio novog učitelja, stari će se povuci.

Ove stvari nisu za one koji ih ne prihvaćaju kao nešto sveto. Jedanguru ili učitelj je u ovom smislu jedno sveto biće: naravno ne u općenitomsmislu, ali u svemu što pripada duhovnom, stvarnom životu. No ako je učitelj- ako je toga vrijedan - za učenika i u općenitom smislu jedno sveto biće, to bolje po učenika. Za dušu je to adoptiranje, jedna sveta i dragocjena stvar, koja se ne poduzima lakomisleno i ne bi se smjela kršiti. Jer učitelj je za ovo vrijeme duhovni otac učenika, koji je izabran da ga uvede u Životili da ga preda onome tko će to učiniti.

Kako učitelj u stvari samo pokazuje pravac, učeniku nije potrebno ropski slušati svaku riječ - osim ako je učitelj poznat kao veliki mudrac, ili ako to učenik čini sam od sebe. On čuje riječi i trudi se usvojiti njihovo unutrašnje značenje: ako ih ne razumije, ostavlja ih po strani do

jedne povoljnije prilike, a u međuvremenu pokušava shvatiti onoliko koliko može. Čak i ako - Što je u Indiji čest slučaj - uopće ništa ne razumije, on je zadovoljan Što se nalazi u blizini učitelja i čini za nj^ga sve Što može.I u ovakvom slučaju će s vremenom njegova Čvrsta vjera pročistiti njegovu narav, o čemu postoje mnogi primjeri koji potvrđuju ispravnost riječi:

“I onaj služi, tko samo stoji i čeka."

1 4 . p i s m o

Dragi Jaspere,Ono sto sam napisao u svojem posljednjem pismu, namijenjeno je ozbilj­

nim tragaocima za istinom koji svojom upornošću pokazuju da ih ne vodi samo znatiželja usmjerena na ubijanje dosade Života uz pomoć novih eksnerimenata i senzacija. Nije važno što čovjek radi, već je važno u kakvom duhu to radi- ma kako beznačajno bilo - u kakvom duhu radi ono Štc je oosvećeno NJT«w.a , ko^i su sve.

Pitao si za imena sedam zraka ili loža. Imena ne bih mogao reci i kada bi ih znao. U tim stvarima su imena uviiek realnosti, pa bi izricanje imena, shodno tome, značilo i otkrivanje same stvari: međutim, bez obzira na to, običan Čovjek i tako ne bi razumio imena i kada bi mu bila rečena. Kada bih ja na nrimjer rekao da je ime prve lože X, to mojem sugovorniku ne bi zna­čilo ništa. Ja mogu samo reči da onih sedam zraka, distrikta ili odjela pos­toje upravo tako kao što u jednom gradu postoje zakonodavci, trgovci, uči­telji i namještenici. Razlika je samo u tome, Što su nam u ovom posljednjem slučaju svi u gradu poznati pa mi znamo Što te riječi zn-iče. Ime samo usmje­rava naš duh na ideju ili na bitn^.

Ja o' et moram otići. Ali braća nisu nikada razdvojena, sve dok žive za istinsko.

L.

----0 0O0 0----

Prethodna pisma sadrže jedno jasno ukazivanje na zaključak u odnosu na veliku teozofkinju, gospođu Blavatsky, iako se ne spominje njeno ime i možda i nije mišljeno na nju. Kako je ona žrtvovala sve Što je ljudima dra­gocjeno - iako to ona sama nije osjećala kao žrtvu - da bi Zapadu prenijela "oruku teozofije, Zapad, a naročito Teozofsko društvo, čim je teozofija prihvaćena, stupio je sa njom u jedan odnos kakav postoji između učenika i njegovog učitelja. Njen odnos prema tim teozofima leži učvršćen u najvišem Zakonu, te ga nije moguće izbrisati niti ignorirati. Tko dakle promatra njenu osobnost te nalazi da ona njemu osobno ne odgovara i iz tog razlogapokušava doći pomoću drugih sredstava, ne r-oŠtu jući ,_omalovažavajući_i prezi-ruči dragocjen rad H. P. B ., vrijeđa Zakon koji se, jer ga nisu stvori!"

- 44 -

ljudi, ne može nekažnjeno gaziti. Zahvalnost i općeniti osjećaj Čovjeka za Čovjeka bi već trebali ljude naučiti tome bez ikakve okultne poduke. Takvi ljudi joŠ nisu dosegli stupanj evolucije na kojem bi bili sposobni učiti više istine. Ona (H. P. B.), koja je uslijed patnji tijela na sebe oreuzela velike muke, jednoga tijela kojem je oduzeta Životna snaga kroz divne struje energije Sto ih u tako velikoj mjeri Šalje za svoju veliku stvar - ona, koja nrkosi podsmijehu i mržnji svih vidljivih i nevidljivih Ćeta mraka - ona, koja sada joŠ samo zato dalje Živi da bi na sebe preuzela karmu društva i time osigurala njegovu budućnost, - ona nema potrebe za pohvalama ljudi, iili i njoj je neophodna pravednost, jer ona zna da mi bez tog impulsa prema njoj u našem srcu i našoj duši, moramo zakazati u ovoj inkarnaciji. Kao Stoje dijete vezano za majku, kao što je Žetva vezana za zemlju* tako su i svikoji uživaju plodove njenog života vezani za nju. Zato mi moramo pokušati razumjeti te okultne veze koje su nastale djelatnošću karme, i moramo ih dovesti do izražaja u naŽem dnevnom, kao i teozofskom životu. Gospoda Bla- vatsky je za nas n-jbliža viša karika onoga dugačkoga lanca, u k jem je ne­moguće preskočiti ili izostaviti niti jednu kariku.

U svrhu daljnjeg pojašnjenja ovoga "isma Želim navesti slučaj jednoga mojeg prijatelja, koji je smjesta bio oduševljen teozol'ijom kada je prvi ~uta čuo za nju, te je vruČe zaželio ^ostati učenikom. On je te istine već sigurno upoznao u proteklim životima: jer sve mu je izgledalo poznato, pa iako je, kako je nama rekao, bio svjetski čovjek, prihvatio je teozofiju, instinktivno spoznao neke od njenih mogućnosti, i dok je nastojao vršiti svoju dužnost i izbjegavati greške, on je svoj život, a niroČ'to unutrašnji Život, prilagodio tim pravilima. Pitanje učeniŠtva je u velikoj mjeri zao­kupljalo njegovu narav. On ni je rv.znavao nikakve učenike i nije zrno na koja vrata bi zakucao ili koga bi mogao pitati za savjet. Njegovo razmišljanje mu je reklo, da se stvarno uč^niStvo sastoji u unutrašnjem stavu asniranta. Sjetio se zakona magnetizma i energije i rekao sam sebi, da ovisi o njegovoj volji učiniti se učenikom Zakona - barem što se tiče njegovog stava nrema toj stvari, a ako to ne bi bilo dovoljno, to bi bio samo dokaz da on u toj stvari teži nekoj osobnoj nagradi, zadovoljstvu ili moći i da njegov motiv nije sasvim Čist. On si je uzeo vremena da Čak i pred samim sobom formulira svoje želje, jer nije htio lakomisleno doći pred Zakon sa svojim zahtjevima. Konačno je odlučio da sam stavi na nrobu svoje motive, da sam sebe dovede u iskušenje, kako bi vidio da li je sposoban neprepoznat i na izgled nečujan ostati postojan u držanju kakvo bi trebao imati jedan učenik. On se sam sebi obavezao da će služiti istini i Zakonu kao da je učenik, da r;o mogućnosti stalno traži svjetlo i pomoć, ali priznavajući privremeno da obavezo postoje samo sa njegove strane i da nema oravo stavljati nikakve zahtjeve Majstorima., vec suno takve koje m^že očekivati od Zavona na osnovu svoje želje. Gdje god je mogao saznati noŠto o učenicima i njihovim dužnostima, poslušao je ili o

- 45 -

tome čitao. Pokušao se staviti u položaj jednog primljenog učenika i koliko mu je to bilo moguće ispuniti dužnosti što ih taj položaj donosi, živeći u skladu sa svjetlom koje je nosio u sebi. Jer on je smatrao da jedan učenik mora uvijek živjeti prema najvišim mogućnostima, dosegao ih on ili ne, raz­mišljati i djelovati u skladu sa njima i ne smije se ograničavati na mjeru djelatnosti koja odgovara njegovoj nižoj klasi ili njegovom nižem spiritu- alnom stupnju. On je smatrao da srce i samo srce stvara sve prave veze. Uzdići sebe pomoću sebe samoga, to je dakle bio njegov ideal. On je odlučio zadržati taj stav, ako je potrebno, Život za Životom, sve dok mu njegovo pravo rođenja ne bude osigurano i njegovi zahtjevi ne budu priznati od Zakona.

Morao je proći kroz iskušenja: naišao je na hladnoću kod onih koji su promjenu njegovog držanja više osjetili nego vidjeli, on je morao izdržati sve one bezimene udarce koje doživljavaju i drugi ako se okrenu protiv stru­je života i pokušavaju probiti sebi put natrag prema pravim tokovima posto­janja. Velike brige i usamljenost nisu propustili Šansu da budu izazov nje­govoj nepokolebljivoj volji. Ali on je našao posao. U nje-mu je našao i svoju sreću: jer raditi za druge je učeniku veselje, to je njegovo sudjelovanje u Božanskom životu, njegov prvi kontakt koji je i znak da je njegovo služe­nje prihvaćeno. Taj čovjek je dakle u čvrstoj vjeri prizvao Zakon, i odgo­vor je stigao. Karma mu je poslala jednog prijatelja, on je počeo sticati nova znanja, a nakon nekog vremena je saznao za jedno mjesto ili jednu osobu gdje je mogao predati svoju molbu da bude primljen za probnog učenika. To nije bila poruka u uobičajenom smislu. 0 tome mu uopće ništa nije bilo reče­no, nego je sa rastom njegovog znanja i sa buđenjem raznih sposobnosti u njemu raslo uvjerenje da ima krenuti ovim ili onim putem. To je učinio, i njegova je molba bila uslišana. Kasnije mi je rekao da ne zna da li bi poka­zao veću duhovnu snagu da se potpuno pouzdao u realnost svog nevidljivog i nepriznatog zahtjeva do trenutka, kada će ga Majstori prihvatiti i pozvati. Jer on je, naravno, Čitavo vrijeme imao pred očima ideal Majstora. Možda mu je njegov zahtjev pokazao da je bio slabiji nego što je pretpostavljao, zato što je svjedočio o njegovoj težnji za opipljivim dokazom jedne činjenice, o Čijem postojanju mu je govorila njegova viša narav i bez takvih dokaza.Možda je sa druge strane bilo i prirodno i pravedno da se nakon jednog vre­mena provedenog u tihom služenju, prijavio pri prvoj prilici koju mu je njegova karma pružila.

On je dakle predao svoju molbu. Meni je dozvoljeno da objavim jedan dio odgovora kojeg je primio i koji mu je objasnio Činjenicu, da je on već i prije nego je predao molbu bio primljen u izvjesnoj mjeri, kao sto mu je to njegova intuicija več dala naslutiti. Odgovor kojeg je dobio će biti i drugima od velike koristi, jer sa jedne strane pokazuje opasnosti koje nas­taju kada se Čovjek izbori za mjesto na Čelu svoje rase, a drugo, jer savje-

ti, upozorenja i očigledni dokazi koje taj odgovor sadrži pokazuju kako otvoreno i prijateljski Veliki Istoka dolaze ususret aspirantima. Možda će time biti naznačen i jedan put onima koji mudro odluče da sami seb^i tišini preispitaju, prije nego Što sa svojim zahtjevima dođu pred Zakon. Jer to trenutno povećava njihove magnetske vibracije, njihov tempo razvoja: njihov plamen gori jačim svjetlom i privlači sve vrste bića i utjecaja u svoj krug, tako da plamen oko njega gori sve jače. I to ne samo za dotičnog: i drugi životi koji dolaze u dodir sa njegovim osjećaju tu vatrenu energiju. Oni se isto tako brže razvijaju, i ako u svojoj naravi posjeduju jedno slabo mjesto ili slabu točku, ona se ubrzo otkriva i ovladava njima izvjesno vrijeme.U tome se krije opasnost, ako Čovjek zapadne u "krug asketa". Jedan Čovjek, koji sam u njega ulazi, mora stvarno biti jak: u pravilu je bolje prihvatiti način življenja jednog učenika i sam sebi postavljati ispite, jer se u tom slučaju izaziva manji otpor. Snage koje je Adept nadjačao bi se mogle sru­čiti na učenika kojega se nesmije zaštititi ako to njegova karma ne dozvo­ljava, a one oponirajuće snage mraka uvijek čekaju priliku da prorijede linije onih koji služe Zakonu.

Do ovoga mjesta smo mogli pratiti učenika, ali sada ga gubimo iz vido­kruga: mi ne znamo da li je napredovao ili pogriješio, da li još služi ili Čeka: jer takve se stvari ne objavljuju. Rijetkost je i da se toliko kaže kao Što smo mi sada rekli: mora da je to dozvoljeno iz tog razloga, Što ovdje ima mnogo ozbiljnih učenika kojima su potrebne ovakve poduke i pomoć. Njima mogu reči sljedeće: ako se razviju u vjerne i nesebične učenike, oni će to biti i u smislu velikog Zakona, sve dok su u svojem najunutrasnijem mišljenju i u najneznatnijem djelovanju vjerni zavjetu svojega srca.

RIJEČI MAJSTORA (Odgovor kojeg je primio Y.)

"Da li je Y potpuno spreman za svoje veliko djelo? Put prema cilju kojega on namjerava doseći je pun trnja i vodi kroz prljave močvare. Mnogo je patnji koje učenik mora na sebe preuzeti: ali jos brojnije su opasnosti sa kojima se mora suočiti i koje mora savladati."

“Neka razmisli o tome i neka se odluci samo nakon zrelog razmišljanja. Još nikada niti jedan Majstor, kojega je zazvala duša željna svjetla i zna­nja, nije odvratio svoje lice od molitelja. Ali dužnost je onih kojima su potrebni pomoćnici u njihovom radu i koji ih zato zovu, da onima koji nude svoju pomoć u teškom djelu pokažu zamke i teškoće koje ih očekuju."

"Ako Y. nakon ovog upozorenja neustrašivo ostane pri svojoj odluci,može se smatrati primljenim ....... U tom slučaju neka prihvati vodstvojednog starijeg učenika. Ako tom starijem učeniku savjesno i predano pomogne nositi njegov težak teret, ispuniti će uvjet koji je neophodan da se i njemu jednoga dana može pomoći." (Ovdje slijede privatne pouke).

- 47 -

"Zaista, ako se aspirant oslanja na Zakon, ako posjeduje strpljenje, povjerenje i intuiciju, ne će morati suviše dugo čekati. U sjeni ogorčenja i briga koje protivničke snage Šalju na onoga tko kroči putem prema vratima svjetla, aspirant vrlo brzo primjećuje blještavo svjetlo u svojoj duši koje samo mora slijediti. Pritom se mora Čuvati da sporadične lažne bljeskove psihičkih osjetila ne bi smatrao odsjajem onoga velikog spiritualnog svjet­la, koje ne umire, ali i ne zivi i ne može drugdje svjetliti osim u Čistom ogledalu duha . . . "

"Y. mora upotrebljavati svoju vlastitu intuiciju: jer prije nego poku­ša gledati van u mrak, čovjek mora raspršiti i pobijediti tamu u svojoj vlastitoj unutrašnjosti. Prije nego upozna stvari koje su strane osjetilima, čovjek mora upoznati samo-ga sebe."

"A sada, neka bude snagama koje je moj prijatelj Y. prizvao od strane još većih i viših snaga dopušteno da mu pomognu. To je ozbiljna i iskrena želja

njegovog vjernog i bratskog ..........."

Ovo pismo pokazuje, između ostalog, kako jedan Adept može joŠ višem od sebe služiti kao prenosilac poruke ili njegovog odgovora.

Za aspirante na učeništvo

Iskren interes za teozofske istine ima često kao posljedicu iskrenu težnju za teozofskim načinom života, te se stalno postavlja pitanje koje je uslove potrebno ispunjavati i koje se korake mora poduzeti da bi se postalo učenikom, na koga se mora obratiti i na koji način će aspirant saznati da je primljen.

Što se tiče discipline i uslova uČoništva, o tome je opširno pisanou teozofskim djelima, a neke od preduslova, teškoća i opasnosti vrlo jejasno opisala gospođa Blavatsky u svojem članku "Teozofske Mahatme" u decem­barskom broju "Path" godine 1886. Studij ovog vrijednog članka se ozbiljno preporuča svakome, tko u sebi nosi makar i neodređenu Želju da stupi u bliži kontakt sa razvojnim sistemom, uz pomoć kojega se stvaraju Majstori. Taj Članak će objasniti mnoge nesporazume, produbiti shvaćanje ozbiljnosti jed­nog takvog napora i u svakome probuditi zdravu nevjericu u njega samoga, koja je više na mjestu prije nego što se prođe kroz Vrata, nego kasnije.

Vrlo lako je moguće da će želja i snaga stremljenja biti potaknutitim člankom i da će se povećati uvjerenje u ozbiljnost same stvari, tako da 6 e izvjestan broj Čitalaca doći do jedne dalekosežnije odluke. Čak i tamo gdje uopće ne postoji namjera da se postane učenikom, možda će se ipak pro­buditi živa težnja za približavanjem Majstorima i za izvjesnoŠću njihovog vodstva i njihove pomoći. U svakome od tih slučajeva, pred aspiranta se

postavlja pitanje: na koga se mora obratiti sa molbom za prijem, i kako se zna da je netko primljen?

Najprirodniji, pa i instinktivan korak jednog aspiranta bi svakako bio taj da se piše nekom od onih koji vode Teozofsko društvo: ipak bi to bila greška. Jer Teozofsko društvo je jedno egzoteričko tijelo: suprotno tome, loša Majstora je potpuno ezoteriČka. Teozofsko društvo obuhvaća tra- gaoce za istinom i altruiste sa priznatim ciljevima, pravilnikom društva i ljude koji su djelatni u javnosti. Ono negira da kao društvo posjeduje bilo kakvu moć koja bi ga činila sposobnim stajati u kontaktu sa Majstorima. Suprotno tome, loža Majstora je jedna okultna loža o Čijoj adresi, člano­vima, načinu rada i funkciji nije ništa poznato, iz čega slijedi da ne pos­toji nikakva osoba, nikakvo mjesto i nikakva adresa na koju bi se zaintere­sirani mogao obratiti. Ipak, ako pretpostavimo da je to pitanje postavljeno nekome tko je napredovao u studiju okultizma i ima iskustva sa metodama, ispitima i preduslovima, njegov bi odgovor glasio otprilike ovako:

"Kada bi ti u ovom trenutku bio pogodan postati učenikom, ti bi sam od sebe znao kako, gdje i kome trebaš uputiti molbu. Jer razvitak jednog učenika se u stvarnosti sastoji u evoluciji ili razvoju određenih duhovnih principa koji latentno postoje u svakom čovjeku, ali su njegovoj sadašnjoj svijesti skoro potpuno nepoznati. Sve dok te principe nisi svjesno razvio do jednog određenog stupnja, ti ne posjeduješ praktična sredstva za prikup­ljanje dijelova onoga znanja koje ti izgleda tako poželjno. Sljedeće važno pitanje je da li želja za tim znanjem potiče od tvojega intelekta ili tvo­jega srca, a na to pitanje ne može odgovoriti nitko tko joŠ ne posjeduje ključ svojega Jastva.

"Istina je, da se te sposobnosti mogu razviti (ili potaknuti na raz­voj) uz pomoć jednoga Adepta, pa zato i većina aspiranata želi primati instrukcije direktno od Majstora. Oni se ne pitaju što su uradili da bi zaslužili jednu tako rijetku prednost. Oni također ne misle na to da su svi Adepti sluge karmiČkog Zakona, iz čega slijedi da bi aspirant NJIHOVU vidljivu pomoć već imao da je u tom trenutku zavrijeđuje, a ne bi se nala­zio u potrazi za njom. Pokazatelji da se ispunjava Zakon su djelomično raz­vijene gore spomenute sposobnosti."

"Ti dakle moraš doseći jednu drugu točku od one na kojoj si sada, prije nego što možeš uopće moliti da budeš primljen na probu kao učenik.Na taj način svi kandidati stupaju u nevidljivu ložu, koja je upravljana zakonima koji u sebi imaju svoje ispunjenje i nisu im potrebni nikakvi posrednici. Ne moraš si umišljati da jedan takav učenik na probi radi pod stalnim vodstvom jednoga Adepta ili nekog drugog učenika i da je on svjes­tan toga vodstva. Sasvim suprotno, njega se iskušava i ispituje najmanje sedam godina a možda i mnogo dulje, prije nego dođe trenutak kada je učenik primljen ( i kada se priprema za prvi niz posvećenja, koji Često traje

- 49 -

nekoliko inkarnacija), ili odbijen. Odbijanje se ne događa sudjelovanjem neke grupe ljudi prema njihovom sudu, već je to prirodno odbijanje kroz samu prirodu. Tijekom tog uvodnog razdoblja učenik možda nešto Čuje o svo­jem učitelju, a možda i ne: u većini slučajeva ne čuje ništa o njemu. Može se dogoditi i da bude odbijen a da i ne zna za to: sa druge strane, neki su prošli kroz vrijeme probe a nisu niti znali, sve dok nisu primijetili da su primljeni. Takvi ljudi su osobe koje su kroz samorazvoj nakon mnogih inkarnacija dosegli točku u prirodnom poretku, kada im njihove proširene sposobnosti daju pravo na ulaz u halu učenja ili duhovnu ložu iza nje. Sve što kažem o muškarcima, vrijedi naravno i za žene."

"Ako je netko stvarno primljen na probu kao učenik, prva i jedina naredba koju sada primi se sastoji u tome, da nesebično služi čovječanstvu, pri Čemu ponekad pomaže starijim učenicima a i oni pomažu njemu, ti jekom Čega stremi oslobađanju od utjecaja ideje osobnosti. Na koji način ce on to učiniti potpuno je prepušteno njegovoj vlastitoj intuiciji, jer u tom tre­nutku je važno razviti Intuiciju i dovesti je do samospoznaje. Posjedovanje tih snaga do određenog stupnja vodi do prihvaćanja u rang učenika na probi, tako da je više nego vjerojatno da ti te sposobnosti još ne posjeduješ, osim u obliku latentnih mogućnosti. Kako bi stekao pravo da mu se pomogne, čovjek mora raditi za druge: ali to ne smije biti motiv njegovog rada. Tko ne osjeća nesavladiv poriv za pomaganje čovječanstvu, uspio on u tome ili ne, taj je Čvrsto vezan svojom osobnošću i ne može napredovati sve dok nije naučio da je čovječanstvo on sam a ne tijelo koje on trenutno upotrebljava. Kao razlog za neophodnost jednog Čistog motiva je nedavno u "Luciferu” navedeno sljedeće: 'Ako namjera nije savršeno Čista, tada se spiritualno pretvara u psihičko i ispoljava se na astralnom planu, iz čega moga nastati strahovite posljedice. Moći i snage životinjske prirode mogu koristiti se­bični i osvetoljubivi ljudi isto tako kao i nesebični i altruisti. Ali moći i snage Duha stoje na raspolaganju samo onima, Čije je srce savršeno čisto'.

"Međutim, može se reci još i to, da čak niti snage prirode ne može otkriti netko tko nije stekao snagu da se do određenog stupnja oslobodi svoje osobnosti. Da želja za pomaganjem drugima u sebi još ne nosi osloba­đanje od osobnog, vidljivo je iz činjenice da onaj tko je u pravom smislu savršeno nesebičan posjeduje jedan svjestan život koji je odijeljen od njegovog fizičkog tijela, a kojeg je dotični sposoban napustiti po svojoj volji. Drugim riječima: biti oslobođen od bilo kakvog osjećaja osobnosti znači biti Adept: jer ograničenja osobnosti sprijecavaju napredak."

"Čuj još i riječi Majstora iz Sinettovog 'Okultnog svijeta': 'Možda ćeš znati bolje cijeniti naše mišljenje, ako ti kažemo, da su u našim očima i najveća nastojanja za dobrobit čovječanstva obojena sebicnoŠću, ako se u naravi filantropa sakriva makar i samo sjenka neke sebične želje ili sklo­nosti prema nepravednosti, pa i ako je dotični toga i potpuno nesvjestan'".

Nakon što smo objelodanili ove Činjenice kao i teškoće i opasnosti, i to kako one koje su određene zakonima lož^/ćako i one bezbrojne koje donosi karma i koje se ubrzavaju uslijed napora aspiranta, moramo još dodati da Majstori nikoga ne žele odvraćati od stupanja na Put. Na temelju ispita i izvještaja koji se stoljećima ponavljaju i na temelju njihovog znanja o našim rasnim poteškoćama Majstori su ipak potpuno svijesni kako je malen broj ljudi koji posjeduju ključ svoje prave naravi, a koja je neprijatelj kojeg se pokušava savladati od onoga trenutka, kada netko postane učenikom okultizma. Stoga se ONI trude svim snagama, ukoliko to karma dopušta, da nesposobne osobe odvrate od prebrzih odluka, jer posljedice se odražavaju na njihov neuravnotežen život i otjerale bi ih u oČa j. Snage zla koje nez­nalice izazovu na neprikladan način, osvećuju se na njima i na njihovim prijateljima, ali ne i na onima koji se nalaze iznad njihovog dosega. Iako te snage nisu odbojna objektivna bića koja nam prilaze na opipljiv način, one zato nisu ništa manje stvarne i opasne. Njihov silazak u takvim trenu­cima se ne može spriječiti: to je karma.

"Izgubiti svaki smisao za osobno uključuje dakle gubitak svega onoga što prosječni ljudi u sebi najviše cijene: zato je potrebno ozbiljno raz­misliti o sljedećim točkama:

1 . Na kakvom motivu se temelji tvoja želja da postaneš učenikom? Ti misliš da ga dobro poznaješ, međutim on leži duboko sakriven u tebi i prema tom skrivenom motivu ćeš biti suđen. Djelujući iz nikada viđenih prostora, on je zaslijepio ljude sigurne u sebe, izbacio na svjetlo dana mračne misli ili djela za koja oni nisu znali da su ih u stanju počiniti i uništio njihov život ili razum. Stoga ispitaj samoga sebe, prije nego te ispita tvoja karma.

2. Gdje je mjesto i koje su dužnosti jednoga pravog učenika? Ako o oba ova pitanja razmišljaš tri tjedna, tada možeš, ukoliko tvoja Želja i dalje ostane Čvrsta, poći određenim putem koji ti je otvoren. To je sljedeći:

Iako ti za sada jos nije poznato gdje bi se mogao javiti Majstorima kao učenik na probi, ti si ipak time Što si u svom srcu oblikovao želju i nakon zrelog razmišljanja (ukoliko je to slučaj) istu potvrdio, na određen način prizvao Zakon: sada je na tebi da se, koliko je to u tvojoj moći, dokažeš kao učenik na osnovu čistoće tvojega motiva i tvojih napora, ako su obo.ie nepokolebljivo čvrsti. Nitko ne može unaprijed predskazati trenutak

kada će ti napori uroditi plodom, i ako tvoje strpljenje i tvoja vjera nisu dovoljno jaki da bi te nosili kroz jedan (koliko je tebi poznato) neograničen vremenski period tijekom kojeg moraš nesebično djelovati za dobro čovječanstva, tada je bolje da napustiš tvoj sadašnji hobi: jer u tom slučaju to i nije ništa više od hobija. Ali ako je drugačije, tada moraš raditi za duhovno prosvjetljenje čovječanstva u ^eozofskom društvu (kojem su veoma potrebni takvi suradnici) i kroz njega na svaki način i na svim planovima, raditi toliko dobro koliko možeš i pritom misliti na riječi

- 51 -

Majstora: 'Onaj tko radi koliko može, radi sve Što može, i koji učini sve za što zna kako se radi, taj radi dovoljno za nas'. Taj zadatak u sebi uključuje i to, da se uz pomoć unutrašnjeg napora oslobodiš od svega osob­nog* jer je to, ako je učinjeno u pravom duhu, Čak i važnije za čitavo čov­ječanstvo od svega vanjskoga što smo mi u stanju učiniti. Kako ti sada ži­viš uglavnom na vanjskoj razini, i tvoj rad .se odvija na njoj, sve dok ne napreduješ dovoljno da se od nje odijeliš.

Ako pođeš tim putem, ti pod nadzorom radiš za jedan jasno određen cilj- kao i čitavo Teozofsko društvo, koje je sada kao takvo jedan učenik Majsto­ra - ali si od ostalih članova odvojen u tom smislu, da su tvoj cilj i tvoje povjerenje prihvaćeni od strane nevidljivih osnivača i Zakona, i ti si uzet u obzir. Teozofsko društvo je u odnosu na tebe kao jedan stariji učenik, koji je izabran da mu ti pomažeš i da radiš za njega. Shvati dobro, ti nisi učenik na probi, jer nitko ne može dodijeliti takav jedan privilegij bez dozvole sa višeg mjesta. Ali ako tebi uspije da sebe i druge vodiš u duhovne visine, to će ti biti i priznato, sasvim svejedno kakav utisak ostavlja vanj­ska šutnja, i ti ćes primiti svoju punu placu od onih poštenih dužnika, kojisu sluge pravednog i savršenog zakona. Ti moraš biti spreman raditi, Čekatii stremiti u tišini, kao što čine svi Čije su oČi usmjerene na isti cilj. Misli na to da se tvoj prvi savjetnik nalazi u tebi i njega se mora nepre­kidno tražiti. Samo uz pomoć iskustva će ti uspjeti razlikovati njegov glas od glasa prirodnog instinkta ili čiste logike i jačati snagu uz pomoć koje su Majstori postali ono što jesu.

Prihvaćanje ili neprihvaćanje ovoga puta je tvoj prvi ispit. Ostali će slijediti, znao ti za njih ili ne: jer prvo i jedino pravo učenika jenjegovo pravo da bude podvrgnut ispitima. Zato nakon prihvaćanja jednogučenika ne slijedi brza pomoć koju je on tražio, već šutnja i brige. Ali i pomoć ne će izostati: ti ispiti i udarci su samo manifestacije Zakona na kojeg si ti apelirao."

J. N .

- 52 -

1 5 - p i s m o

Dragi Jaspere,Ja sam tvoje pismo dao na Čitanje jednoj potištenoj duŠi. Ona mi je

zahvalila i rekla da je to pismo bilo kao Žednome hladno piće. Njena zah­valnost naravno pripada tebi. Ta dama je bila mišljenja da je to jedno os- vježenje za umorne, a ona to ne bi rekla da to nije tako. No za tebe i za mene to ne vrijedi.

Nama to nije potrebno: suprotno tome, ona je primjer jednog određenog stupnja razvoja. Ona još nije tako daleko kao mi: ali tko je sretniji? Ona je sretnija, ali i siromašnija nadom. Suviše sretan nije nitko od nas, ali mi smo bogati nadom: jer nama je poznata nagrada koja nas čeka na kraju vremena, i mi se ne damo zastrašiti oblacima i olujama, zvijerima i opas­nostima koje vrebaju uz naš put. Kao prvo, iskorijenimo iz naše duše svaku težnju za nagradom i svaku nadu u uspjeh! Naime, sve dok se mi joŠ nadamo i Želimo, mi ostajemo odijeljeni od našega Jastva. A ako su u Jastvu sve stvari prisutne, tada mi ne možemo Željeti nešto Što možemo postidi samo tako da isključimo nešto drugo.

Kako smo mi več napredniji od one zahvalne dame, mi uviđamo da je sve na Što nailazimo na ovoj razini iluzija i postojanja samo mamac koji ima snagu zavesti nas sa puta na jednu ili drugu stranu. Na tom se stupnju mi sada nalazimo, i možemo reči da ovdje zamke maje posjeduju uvijek prisutnu snagu. Zato se moramo Čuvati iluzija materije.

Več i prije nego smo dosegli ovaj stupanj mi smo dobro poznavali ovog opasnog zavodnika, ovo zasljepljujuće ogledalo elementalnog jastva koji se tu i tamo, na toČno određenim mjestima i utvrđenim položajima zabarikadirao da bi pružio otpor. Te položaje smo mi napali, a upravo to je naš neprijatelji htio. Jer on je mislio da u tom slučaju nije potrebno pribjeći Čarobnjaštvu koje je teško izvesti, mjesta otpora su tako suptilno i fino razmještena da nisu potrebni napadi bataljona niti postoje tvrđave koje bi trebalo zauzeti. No stvar je takva da su naši najbolji prijatelji nesvjesno povezani sa tim varavim u prirodi. Kako jako ja osjećam utuČenost Arjune kada je ostavio svoj luk i strijele te zdvojno sjeo u svoja bojna kola. Ali on je posjedo­vao sigurno mjesto gdje se mogao odmoriti, i to je iskoristio. KriŠna mu je bio blizu i zato se mogao boriti dalje.

Kada smo mi prošli onaj stadij na kojem se sada nalazi stara dama i ostali, možda smo našli jedno mjesto koje možemo nazvati našom svojinom: ne postoji ništa drugo Što bi nas osposobljavalo za našu zadaću. To mjesto je dovoljno: to je naša vjera u Jastvo, u Majstore, to je malen plamen intu­icije kojeg smo upalili i brižno ga čuvamo.

Tada dolaze strasna iskušenja u obliku raznih mamaca. U stvari su to samo skeleti, ljušture Čudovišta iz proteklih egzistencija, koja nam se nude

- 53 -

da bi im mi dali Život a oni nas prestravili, čim iz ljubavi ili straha uđemo u njih. Pri tome uopće ne igra ulogu kako ulazimo u njih, da li iz sklonosti prema njima ili odbojnosti. Rezultat je isti. U prvom slučaju oživljava ih onaj tko ih voli, u drugom jedan rob koji bi htio biti slobodan ali nije sposoban osloboditi se.

Tu nas privlače prirodna zadovoljstva koja niču iz fizičkog osnova života, a tamo su samohvala, bijes, oholost i slično. Čak i lijepi brežuljak ovdje i potok nam se smiju: jer oni neometani žive dalje. Možda ne komuni­ciraju sa nama zato što poznaju nadmoć šutnje. U noći nam se rugaju i smiju se divljoj borbi malog Čovjeka koji bi htio doseći nebo. 0 Bože na nebu!- i sva dojenČad teozofije želi da se pojavi jedan Adept sa velikim prepo­rukama i otvori tajanstvenu škrinju. Ali oni ne misle na to da su drugi učenici osvojili barikadu što se nalazi na prilazu vratima Puta. No mi ih ne ćemo osuđivati, niti ćemo željeti stvari - naročite sudbine koje su neke od njih zavele, jer mi sada poznajemo strahovitu snagu zdvojnosti, obzira i jedne povrijeđene savjesti te ćemo se iz tog razloga rađe mudro i pažljivo pripremati, a ne ćemo kao mahniti upadati tamo gdje čak niti anđeli ne ulaze nepozvani.

Dragi prijatelju, ja te opominjem da misliš na snagu kojom nas stvari zavode. Taj Put se nalazi pod jednim nebom i u jednoj klimi gdje svaki korov bez razlike naraste preko noći metrima visoko. Zato smo mi i nakon tjedana i mjeseci predanosti, nakon mnogo godina rada iznenađeni da malo sjeme oholosti ili drugih stvari, koje bi se u proteklim godinama jednog bezbrižno provedenog života vrlo lako moglo iskorijeniti, sada buja kao đa dobija pomoć neke zlonamjerne inteligencije. Ta velika moć samozavaravanja je dovoljno jaka da između nas i Majstora stvori ledeni brijeg ili nepre­mostivu bujicu.

Još nekoliko riječi o pitanju spolova. Kao Što znaš, kako Žene tako i muškarci mnogo govore o nedostacima jednog ili dugog spola. Postoje ljudi koji smatraju da žene ne dolaze u obzir kada se radi o duhovnim stvarima, koje su muškoga roda, a postoje i drugi koji tvrde suprotno. Niti jedni niti drugi nisu u pravu. U stvarnosti spolovi uopće ne postoje, i kada ja kažem: "Tu su svi muškarci žene i sve žene muškarci", tada je to rečeno u retoričkom smislu da bi se naglasila ideja kako niti jedan spol nema pred­nost, već su oba podjednako stopljena u jednom. Isto tako bi se moglo reći, "da su tamo Životinje ljudi i obratno". Ali znaj da to vrijedi za Duh a ne za psihička stanja: jer u psihičkim stanjima joŠ postoje razlike, jer psi­hičko, iako je više od materijalnog, ipak ne stoji tako visoko kao Duh, ono joŠ ima udjela u materiji. U Duhu ili Atmi se mogu istovremeno naći sva iskustva oblika života i smrti: onaj tko je jedno sa Atmom, poznaje Čitav manifestirani univerzum. Ja sam već i ranije o tom stanju govorio kao o četvrtom ili "Turya" stanju. Ako kažem da ženski "princip" reprezentira

- 54 -

materiju, ja pod time ne mislim Žene; jer u njima moŽe u jednom ili više slučajeva doći do potpunog izražaja muški princip i obratno.

Materija je čudljiva i ohola, tako je i Ženski element čudljiv i ohol, on osim toga pokazuje sklonost postojećem poretku (kroz svoja pozi­tivna i negativna svojstva). Tako se u kabali kaže da žena tvori bedem oko muškarca. Jedna protuteža je neophodna i ona se može naći u ženi ili žens­kom elementu. Lako je vidljivo da općenita sklonost Žene vodi u pravcu odr­žavanja stvari onakvima kakve jesu, one su nesklone svakoj promjeni. Žena općenito - ne tu i tamo bilo koja žena - nije nikada imala vodeću ulogu u velikim reformama: iako je to naravno bio slučaj kod pojedinih ženskih osoba. Ali tendencija velike mase žena je uvijek bila ta da stvari održi onakvima kakve jesu, sve dok muškarci ne donesu velike promjene. To je i razlog zašto su žene uvijek podupirale jednu postojeću religiju, bila ona kršćanska, židovska, budistička ili brahmanska. Žene budisti su isto tako vjerne svojoj religiji i nesklone bilo kakvoj reformi iste, kao Što se i njihove kršćanske sestre protive bilo kakvoj promjeni njihove religije.

Koji element prevladava u nekom Čovjeku je teško reći, jer nije moguće postaviti općenito pravilo. Možda je uočljivo po tome da li je netko više sklon apstraktnim ili konkretnim mislima, da li se bavi čisto površnim stva­rima ili dubokim i temeljnim. Ali mislim da ti to moraš ustanoviti sam.

Naravno da jedan organ u duhovnom životu ne nestaje: ali mi moramo pronaći kakve je vrste djelatnost jednoga organa u njegovom duhovnom odrazu. Kako ja shvaćam, duhovni odrazi organa su snage a ne organi: tako je duhov­ni odraz očiju snaga viđenja, ušiju sluh itd. Spolni organi bi odgovarali stvaralačkoj snazi i možda volji. Ne bi smjeli misliti da su u Životu duha organi onako građeni kako ih mi poznajemo.

Jedan primjer će biti dovoljan. U astralnom svjetlu nam je moguće vidjeti slike pomoću stražnjega dijela glave ili stomaka. Na niti jednom od tih mjesta se ne nalaze oči, ali mi ipak vidimo. To se dakle događa uz pomoć snage viđenja kojoj je u materijalnom tijelu potrebno posjedovati određeno mjesto ili organ, kojeg mi zovemo okom. Mi često čujemo samo gla­vom bez upotrebe sluČnog aparata, Što nam pokazuje da snaga sluha, prenosai prijema tonova postoji bez pomoći fizičkog uha ili unutrašnje aparature mozga. Svako drugačije shvaćanje je grubo materijalno i vodi obožavanju tijela, koje je samo slika stvarnosti, i to jedna prilično bijedna.

Ako razmišljaš o tome, morao bi uvijek imati pred očima tri jasne razlike između fizičkog, psihičkog i duhovnog te uvijek misliti na to, da ovo posljednje u sebi uključuje i ostalo dvoje. Sve astralne stvari su psihičke naravi, dijelom materijalne i zato jako varljive. Ali sve su neop­hodne: jer one su tu, one postoje.

Tom je zakonu podložno i Božansko, ili bolje rečeno, to je Zakon Božanskog. Božansko traži iskustvo ili samospoznaju koju je moguće postići

- 55 -

samo ako se izađe iz Jastva. Na taj način Božansko donosi manifestirane svjetove koji se sastoje iz materije, psihičke prirode i Duha. Ali samo u Duhu se nalazi velika svijest cjeline, koja neprekidno manifestira i mani­festirano ponovo uvlači u sebe, pri Čemu se sakupljaju tako ogromna i Ču­desna iskustva da pri mislima na to klone naša snaga opisivanja. Kako je moguće tako nešto izraziti riječima? To je nemoguće: jer smjesta se javlja misao, Božansko mora u svako vrijeme sve znati. A ipak u mislima Brahminog dana i noći leži neizmjerno, i to nas ispunja poštovanjem. To je nešto o čemu bi trebalo razmišljati u tajnim dubinama srca, ali ne i pričati o tome. To je svemir.

A sada, brate moj, napuštam te za izvjesno vrijeme. Neka ti tvoje ponovo stečeno zdravlje dozvoli da učiniš Što više za ovaj svijet!

Ja te pozdravljam, brate moj, i Želim ti da dosegnes stepenicu prosvjeti jenja.

Z.

- 56 -