OBRAZOVANJE ZA INTERKULTURALIZAM INTERCULTURAL … · SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U...

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

JOSIP JURAJ STROSSMAYER UNIVERSITY OF OSIJEK

FACULTY OF EDUCATION

Urednici: Vesnica Mlinarević Maja Brust Nemet

Jozef Bushati

OBRAZOVANJE ZA INTERKULTURALIZAM

INTERCULTURAL EDUCATION

Položaj Roma u odgoju i obrazovanju

The Position of Roma in Education

Projekt RO-ufos-luna-MI je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

Osijek, 2015.

Europska unija

Nakladnik / Publisher Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku /

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti / Faculty of Education

Za nakladnika / For the publisher dr. sc. Damir Matanović, izv. prof. / associate professor Damir Matanović, PhD

Urednici / Editors dr. sc. Vesnica Mlinarević, izv. prof. / associate professor Vesnica Mlinarević, PhD

Maja Brust Nemet, prof. / Maja Brust Nemet, professor dr. sc. Jozef Bushati / professor Jozef Bushati, PhD

Recenzenti / Reviewers dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof. / professor Neven Hrvatić, PhD

dr. sc. Asa Morberg, red. prof. / professor Asa Morberg, PhD dr. sc. Olivera Gajić, red. prof. / professor Olivera Gajić, PhD

dr. sc. Dina Mehmedbegović, znan. sur. / research fellow Dina Mehmedbegović, PhD dr. sc. Merima Čaušević, doc. / assistant professor Merima Čaušević, PhD

Prijevod - engleski jezik / Translation - English Suzana Lazarević, prof. / Suzana Lazarević, professor

Korektura - engleski jezik / Proofreading - English Kia Sosa

Lektura-hrvatski jezik / Proofreading - Croatian dr. sc. Silvija Ćurak / Silvija Ćurak, PhD

Cip zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 140116034 / CIP record is available in the catalogue of the City and University Library Osijek under the number 140116034

ISBN 978-953-6965-42-7

Naklada / Edition 200

Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost

Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti

571

Stručni rad

GLAZBA KAO SREDSTVO OBRAZOVANJA ROMSKE DJECE

Ana Popović [email protected]

Glazbena škola u Varaždinu

Sažetak: Značaj je neformalnog obrazovanja postao veoma velik, tako da on ima iznimno važnu ulogu u današnjem vremenu stalnih i brzih promjena u globalnom svijetu življenja i poslovanja. UNESCO-ova definicija ne-formalnog obrazovanja svodi pojam neformalnog obrazovanja na orga-niziranu edukativnu djelatnost izvan formalnog sustava koja ima svrhu zadovoljiti potrebe korisnika, ali i ciljeve učenja. Prednosti glazbenog obrazovanja djece nebrojene su: od dokazanih pozitivnih djelovanja na kognitivne funkcije i pamćenje, glazbeno obrazovanje pridonosi i bo-ljoj socijalnoj prilagođenosti. Stoga se glazbeno obrazovanje kao pri-nos nacionalnom programu za Rome nameće kao logično, a njegovo organiziranje u vidu različitih aktivnosti neformalnog obrazovanja najbolje primjenjivo. Ovaj rad opisuje rad i angažiranje poljske glazbe-nice romskih korijena Malgorzate Maggie Babiarz – Megitze, njezino uspješno spajanje romskog glazbenog naslijeđa s modernim očekiva-njima zapadnjačke glazbe te trud da radionicama za djecu pruži nadu i mogućnost za kvalitetniji život Roma u Poljskoj. U radu je komentiran način njezina rada te moguće primjene kao primjer dobre prakse koji bi se sigurno mogao uspješno primijeniti u romskim zajednicama i u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: neformalno obrazovanje, glazba, romska djeca, socijalna prilagođenost

1. Uvod

U suvremenom društvu obrazovanje je organizirano kao proces koji ne zavr-šava sa završetkom formalnog obrazovanja, već traje cijeli život. Pojedinci koji ne uspijevaju sudjelovati u tome imaju poteškoća u aktivnom sudjelovanju u društvu. Romska populacija ističe se kao vrlo neprilagođena po tom pitanju. U ovom radu nastojati ću iznijeti korisne pretpostavke neformalnog obrazovanja, prednosti ranog glazbenog obrazovanja djece te pokušati osmisliti modele neformalnog glazbenog obrazovanja romske djece s posebnim osvrtom na specifičnosti romske kulture.

ANA POPOVIĆ

572

2. Neformalno obrazovanje Već spominjana UNESCO-ova definicija opisuje neformalno obrazovanje

kao izvaninstitucionalnu, organiziranu edukaciju koja zadovoljava izravne obrazov-ne potrebe korisnika. U UNESCO-om vodiču za planiranje obrazovanja u izvanred-nim stanjima1 posebno je poglavlje posvećeno upravo neformalnom obrazovanju. Namjena je vodiča pomoći u situacijama koje slijede u slučajevima ratova ili pri-rodnih katastrofa, no veći se dio navedenih oblika neformalne edukacije može kori-stiti i u uobičajenim situacijama. U modernom društvu razlikujemo tri temeljne for-me obrazovanja:

1. formalno: institucionalno obrazovanje unutar jasno određenog formalnog obrazovnog sustava;

2. informalno: razni vidovi spontanog stjecanja znanja i vještina; 3. neformalno: izvaninstitucionalne obrazovne aktivnosti kojima se stječu

određena znanja i vještine.

Sve tri forme obrazovanja zajedno čine cjelinu koja se naziva konceptom cijeloživotnog obrazovanja. Taj je koncept prepoznat kao neophodan, jer bez obra-zovanja nema napretka. Neformalno se obrazovanje posljednjih godina često spo-minje kod nas, djelomično i zbog olakšanog sudjelovanja naših građana u različitim programima neformalnog obrazovanja koje organizira Europska komisija. Nefor-malno je obrazovanje pristup koji omogućava individualno i društveno učenje, stjecanje različitih znanja i vještina, razvoj stavova i vrijednosti, a sudjelovanje je u tim procesima dobrovoljno. Da bi bili uspješni programi neformalnog obrazovanja, trebali bi biti komplementarni formalnom obrazovanju, a edukatori koji ih provode kvalitetno obrazovani i kompetentni. Programi mogu biti organizirani kao različiti seminari, treninzi, tečajevi, radionice, kampovi, razmjene, volontiranje, projektni rad, konferencije… Mnoge takve programe financira Europska komisija2. U provo-đenju takvih projekata obrazovanja glazba i ples, kao različite kreativne likovne aktivnosti igraju veliku ulogu, a mnogim je projektima i cilj razvijanje tih kreativnih vještina.

3. Prednosti ranog glazbenog obrazovanja djece Već više od dvadeset godina stručnjaci ističu prednosti ranog glazbenog

obrazovanja djece. Sve je više dokaza da je glazbena stručnost ima duboke posljedi-

1 Kompletan UNESCO-ov vodič dostupan je na internetu. Za ovaj rad koristila sam samo 12. poglav-

lje koje se odnosi na neformalnu edukaciju: www.iiep.unesco.org/fileadmin/user_upload/Research_Highlights_Emergencies/Chapter12.pdf

2 Na web stranici ec.europa.eu/youth/programme mogu se pronaći različiti projekti iz programa Erasmus+. Osim toga, na stranici se nalazi i najnoviji priručnik za pisanje projekata.


573

ce na anatomsku i funkcionalnu organizaciju ljudskog mozga i mozak je glazbenika posljedično prepoznat kao dobar model plastičnosti mozga (Moreno S., Marques C., Santos A., Santos M., Castro S. L., Besson Mireille, 2009). Medijski je najpopular-niji tzv. „Mozart efekt“: pasivnim slušanjem glazbe (uglavnom Mozartove) dolazi do gotovo trenutačnog poboljšanja u rješavanju IQ testova. Mnoge se studije bave proučavanjem „Mozart efekta“ i rezultati su zapanjujući: poboljšanje je trenutno, a redovitim slušanjem glazbe čak i trajno. Isto tako, često se ističe činjenica da glaz-bena edukacija povećava količinu sive tvari u mozgu (Moreno S., Marques C., San-tos A., Santos M., Castro S. L., Besson Mireille, 2009). Nadalje, nađena je povezni-ca između ranog učenja glazbe i povećanja sposobnosti učenja čitanja i pisanja (Cogo-Moreira H, de Ávila CRB, Ploubidis GB, Mari JdJ, 2013).

Nepismenost je veliki problem u današnjem društvu: ukoliko dijete ne savla-da čitanje i pisanje, neće biti u mogućnosti steći znanja i vještine potrebne za život. Glazbeno se obrazovanje ističe kao potencijalna metoda za poboljšanje vještine čitanja jer se pokazalo da se za čitanje i bavljenje glazbom koriste isti dijelovi moz-ga. Konkretno, glazbeno obrazovanje može pomoći u razvijanju leksičkih vještina. Također, pomaže boljem izgovoru glasova pri govoru i čitanju djece. Neke studije pokazuju da glazba pomaže obrazovanju disleksične djece (Overy K., 2000). Sluša-nje i sviranje glazbe također utječe na strukturalni razvoj auditivnog korteksa. Uz to, ističe se i veza između glazbenih i fonoloških sposobnosti. Rezultati su pokazali da je glazbena obuka 8-godišnjaka poboljšala vještine čitanja posebice u odnosu povezivanja složenih fonema s grafemima (Moreno S., Marques C., Santos A., Santos M., Castro S. L., Besson Mireille, 2009). Postoje dokazi koji pokazuju da i relativno kratka razdoblja glazbenog obrazovanja dovode do dubokih posljedica na anatomsku i funkcionalnu organizaciju mozga kod djece, odraslih, pa čak i kod ži-votinja. Ne treba zanemariti niti odgojne učinke glazbe. Sviranje u ansamblima uči toleranciji i uvažavanju drugih. Uspješni učitelji često slušaju glazbu ili muziciraju s učenicima. Bavljenje glazbom pomaže i boljoj socijalizaciji djece. Glazba povezu-je djecu koja inače ne bi otkrila da imaju nešto zajedničko. To je neverbalno sred-stvo komunikacije te stoga u takvoj komunikaciji ne postoje jezične barijere. Dije-ljenje ljubavi prema određenoj vrsti glazbe gotovo automatski povezuje. Glazba može potaknuti djecu da uz nju pjevaju ili plešu što potiče interakciju s drugima. Roditelje se potiče da djeci pjevaju čak i prije rođenja jer se time stvara povezanost s djetetom u vrlo ranoj fazi razvoja. Redovitim vježbanjem sviranja mala djeca po-boljšavaju svoje motoričke sposobnosti. Ne treba zanemariti niti psihološke učinke: sviranjem glazbe djeca razvijaju pozitivnu svijest o sebi i stječu samopouzdanje. Dobro su nam poznati i učinci glazbe na raspoloženje, a djeci može poslužiti i kao sredstvo za izražavanje osjećaja kada se ne znaju ili ne mogu izraziti riječima. Sviranje instrumenta također poboljšava koncentraciju i uči odgovornosti, što po-sredno dovodi do djetetovog pozitivnog poimanja samoga sebe.

ANA POPOVIĆ

574

4. Malgorzata Babiarz – Megitza Kao pripadnica tzv. „druge generacije Roma“ nije bila odgojena kao Romki-

nja, već kao Poljakinja. I sama kaže: „Romski korjeni nisu nešto o čemu bi netko otvoreno pričao.“ Međutim, romski korijeni koje je izbjegavala isticati u djetinj-stvu, danas su joj okosnica karijere. Ljubav prema glazbi i glazbeno naslijeđe i da-nas ju snažno povezuju s romskom kulturom jer gradi uspješnu karijeru kao pjeva-čica etno glazbe čiji se stil zasniva na romskoj glazbi.

Slika 1: Megitza u finalu Poljskog talent showa: Must be the Music, 2013.

Kao mlada djevojka koja je otišla u SAD ostvariti svoje snove, uspjela je u

zapadnjačkom svijetu pronaći tržište za svoju glazbu, koja predstavlja uspješnu fu-ziju romske tradicionalne glazbe i tekovina suvremene zapadnjačke pop kulture. U njezinoj glazbi moguće je pronaći elemente različite etno glazbe, tradicionalne glaz-be s Balkana, gorštačke poljske glazbe, romske glazbe; sve to uklopljeno u okvire jazza, swinga pa čak i rocka. Pjeva na više jezika: engleskom, romskom, poljskom,


575

poljskom gorštačkom dijalektu, pa čak i na srpskom i makedonskom. Surađivala je s brojnim eminentnim glazbenicima: violinistom Robyem Lakatosom, čimbalistom Nicolaeom Feraruom, gitaristom Andreasom Kapsalisom, bajanistom Marekom Lichotom i bubnjarom Jamesom Gallagherom. Upravo to spajanje različitih utjecaja u jedan prepoznatljivi stil jedno je od glavnih obilježja romske glazbe (Pettan,1999) što Malgorzatu Babiarz – Megitzu3 čini idealnim primjerom kako je u zapadnjačkoj glazbi moguće uspjeti naglašavajući romski identitet i naslijeđe. Ovaj rad, međutim, nije „case study“, te je Megitzina uspješna glazbena karijera tek polazišna točka. Megitza, osim što posljednjih godina održava koncerte po cijeloj Europi, često i ra-do sudjeluje u različitim glazbenim radionicama. Koncerti, prezentacije i muzicira-nje s djecom velika su joj ljubav, a romska djeca zauzimaju posebno mjesto u njenom srcu. Taj detalj njezine karijere povod je ovom radu.

5. Specifičnosti romske populacije Okvir za praćenje Desetljeća Roma navodi da je u Hrvatskoj registrirano 9

464 Roma, ali da je prihvaćena procjena da u Hrvatskoj živi između 30 000 i 40 000 Roma (Nikolić, Škegro, 2008). Prema podatcima o njihovom porijeklu, vjerskoj pri-padnosti i jezicima koje govore (Romani chib i Bajashi) možemo zaključiti da su Romi vrlo nehomogena manjinska skupina, zbog toga je teško naći neki univerzal-no primjenjivi program njihovog uključivanja. Obrazovanje je Roma prepoznato kao jedna od glavnih pretpostavki za njihovu budućnost. Uključivanje u predškol-sko obrazovanje u tome ima važnu ulogu kao priprema za uspješno svladavanje zahtjeva osnovnoškolskih i srednjoškolskih programa. Tijekom cijelog obrazovanja Romi se susreću s problemima vezanim uz svladavanje hrvatskog jezika i pisma te socijalnu neprilagođenost i diskriminaciju.

Glazba ima veliku ulogu u životu Roma. Kada neka manjina nije ujedinjena, jače se ističu pojedinci koji svojim djelovanjem potiču osjećaj nacionalne pripadno-sti, često uz pomoć glazbe. Romske manjine imaju svoje individualne predstavnike, koji - kroz svoje glazbene aktivnosti - ne samo što artikuliraju svoju etničku pripad-nost, već i aktivno sudjeluju u jačanju romske zajednice (Janowiak-Janik, 2008). U Mađarskoj je najpoznatiji Roby Lakatos, u Poljskoj Theresa Mirga i Megitza, u Austriji Ruža Nikolić-Lakatoš, na području bivše Jugoslavije Esma Redžepova…

3 Megitzu sam upoznala u Armeniji, u srpnju 2014. godine. Sudjelovale samo na projektu koji se zvao

„Sounds of Peace“. Tom sam je prilikom intervjuirala. Informacije koje navodim o njoj dobila sam u tom intervjuu, a poslužila sam se i web stranicama: www.facebook.com/megitzamusic, www.megitza.com

ANA POPOVIĆ

576

Slika 2: Megitza nastupa sa skupinom romskih glazbenika na Międzynarodowe Dni Kultury Romskiej, 2013.

Uspješni glazbenici pridonose jačanju nacionalnog identiteta Roma te potiču

pozitivno mišljenje o Romima, kako kod neromske populacije, tako i kod samih Roma. Obzirom da romski jezik i kultura tradicionalno nisu pisani, mnogo je doga-đaja opisano i sačuvano u pjesmama koje tako postaju jedini povijesni izvori. Iako mnogi romsku glazbu doživljavaju kao specifičnu, zapravo njihova narodna glazba pokazuje vrlo veliku raznolikost po pitanju jezika, ritma, melodije pa čak i instru-menata. Koliko god njihov način života već stoljećima odudara od načina života lju-di koji žive s njima, njihova glazba pokazuje zadivljujuću moć prilagodbe.

Romi bez diskriminacije uzimaju bilo koji glazbeni element s kojim se su-sretnu i integriraju ga u svoj glazbeni izričaj. Posebnost je njihovog pristupa u tome što oni originalne glazbene elemente uzimaju kao polazišnu točku te ih zatim prila-gođavaju svojim potrebama4. Mnoge se studije bave specifičnostima romske glazbe (Hemetek, 1999; Hemetek, 1996; Janowiak-Janik, 2008; Kertesz-Wilkinson, 1996; Kovalcsik, 1985; Pettan, 1996; Pettan, 2001; Pettan, 1999; Pettan, 1996; Pettan, 1995; Rasmussen, 1996). Znanstvenicima je romska glazba zanimljiva baš zbog 4 Vrlo zanimljiva studija uspoređuje različite pristupe obradi i izvođenju popularne pjesme Lambada.

U njoj je opisano da, dok su se neromski glazbenici trudili izvesti obradu što vjerniju originalu, rom-ski glazbenici su se potrudili napraviti obradu koja bi bila što više u skladu s njihovim mogućno-stima i u skladu s očekivanjima publike.. (Pettan, 1999).


577

toga što je u svakoj pojedinoj skupini Roma moguće naći elemente narodne i popu-larne glazbe iz svih zemalja u kojima su živjeli. To je vidljivo već i po raznolikosti jezika i instrumenata koje koriste. Romski su glazbenici uglavnom cijenjeni i uspje-šni i izvan svojih društvenih krugova, a njihova sposobnost da „se snađu“ u svakoj situaciji naročito je na cijeni. Kod nas, a i u nekim drugim europskim zemljama, Romi često nastupaju na raznim slavljima gdje izvode popularne pjesme kraja u ko-jem se nalaze, ali obrađenim na specifičan „ciganski“ način. Romi i njihova glazba više su cijenjeni u ruralnim nego u urbanim sredinama. Ulaganje u profesionaliza-ciju romskih glazbenika stoga je logičan korak u procesu osposobljavanja Roma za samostalno privređivanje.

6. Ideje za primjenu

U mnogim izvješćima (Nikolić, Škegro, 2008) navodi se da romska djeca ne-voljko sudjeluju u aktivnostima formalnog obrazovanja. Razlozi za to su mnogo-brojni, a jedan je od glavnih neprilagođenost obrazovnih programa njihovim speci-fičnim potrebama, te tromost sustava po pitanjima prilagodbe. Zato se neformalno obrazovanje nameće kao rješenje: obrazovni projekti fokusirani isključivo na rom-sku djecu i rješavanje njihovih problema mogu pomoći njihovom uspješnijem ško-lovanju i daljnjem životu. Glazba, kao okvir u kojem se romska djeca (kao uostalom i sva djeca) ugodno osjećaju, može biti idealno sredstvo obrazovanja: to je univer-zalni jezik koji može srušiti kulturološke barijere. Kada pogledamo navedene pred-nosti ranog obrazovanja djece, nameće nam se zaključak da je to upravo ono što romskoj djeci treba: sredstvo kojim će poboljšati sposobnosti čitanja, pisanja i raču-nanja, medij za komunikaciju s neromskom djecom, prilika da se istaknu kao uspje-šni, a da se pri tome ne odreknu svog porijekla.

Megitzu i njezino djelovanje moglo bi se uzeti kao uzor u tim nastojanjima. Ona se radom s djecom ne bavi formalno, već samo na razini dobre volje. Ukoliko ju netko zove da negdje održi prezentaciju, mali koncert ili radionicu, ona se sprem-no odazove. Djeca ju rado prihvaćaju i s njom brzo uspostavljaju uspješnu komuni-kaciju. Jezičnih barijera nema jer, kao što Megitza kaže: „Glazbenici su zasebna vrsta: bez obzira na zemlju, jezik ili rasu mi ćemo uvijek naći svoj vlastiti jezik kojim komuniciramo: glazbu naravno“. Smatram da bi edukatori koji će raditi s romskom djecom trebali biti dobro upoznati s njihovom socio-ekonomskom situaci-jom i životnim uvjetima, kako bi mogli odgovarajuće pristupiti djeci (i njihovim roditeljima) i dobiti njihovo povjerenje. Opet se netko kao Megitza nameće kao idealan jer, iako nije odgojena kao Romkinja, njezin je otac iz poljske zajednice Roma koja se naziva Bergitka Roma (gorštački Romi) koji su najsiromašnija skupi-na Roma u Poljskoj. A opet, ona je vrlo uspješan pojedinac kojem se dive djeca i mladi bez obzira na nacionalnost. Osim toga, nju se može uzeti kao primjer kako se može uspjeti u neromskom svijetu bez da se odrekne svog nacionalnog (romskog)

ANA POPOVIĆ

578

identiteta. Naravno, nije moguće uvijek naći neku „Megitzu“ da održi predavanje ili prezentaciju, ali to ne znači da se takvi projekti ne bi trebali održavati.

Slika 3: Megitza s Poljskom gorštačkom djecom na festivalu „Międzynarodowy Festiwal Folkloru Ziem Górskich“, 2013.

Slika 4: Megitza i gitarist Andreas Kapsalis drže predavanje u srednjoj umjetničkoj školi u Levicama, u Slovačkoj, 2013.


579

Slika 5: Megitza s romskom djecom u Banskoj Štiavnici u Slovačkoj, 2013.

Neke aktivnosti takve vrste već postoje. U udruzi „Romsko srce“ radi se na predstavljanju romske kulture, organiziraju se različite radionice, čak se i pleše5. Organiziranje glazbenih radionica stoga ne bi bilo teško. Idealno bi bilo pronaći nekoga poput Megitze: osobu romskog porijekla koja je uspješna u neromskom svi‐jetu, a bavi se romskom glazbom. Dakle, netko tko bi romskoj djeci mogao biti uzor. Glazba i sviranje mogli bi se prilagoditi dobi djece, a isto bi tako bilo korisno da se ne organiziraju samo u okviru udruga za rad s Romima, već i kao izvannastav‐ne aktivnosti u školama: u tom slučaju škola bi postala mjesto na koje se ne ide sa‐mo kad se „mora“. Radionice bi se temeljile na izvođenju romske glazbe, te bi se u njihov rad moglo uključiti Rome koji su glazbenici kako bi svoje znanje prenijeli na mlađe. Isto tako, u te bi se aktivnosti moglo uključiti i neromski djecu te njih podu‐čiti romskoj glazbi što bi dovelo do bolje povezanosti romske i neromske djece. Javnim nastupima u okviru školskih priredbi, a i šire, djeca bi stekla samopouzdanje i svijest o tome da mogu biti uspješni. Mogućnosti su brojne, jedino je potrebno ustanoviti tko bi bio pogodan za izvođenje tih radionica, jer je važno da osobe koje provode ovakvo obrazovanje budu stručne u glazbi, a i na području romske kulture i jezika. Rješenje vidim u obrazovanju romskih pomoćnika u nastavi, a takvi projekti mogli bi se financirati sredstvima Europske komisije. Predškolski je odgoj također vrlo važna pretpostavka za daljnje uspješno školovanje: različitim glazbenim aktiv‐nostima djeca bi bila bolje pripremljena za izazove osnovne škole. Velike prednosti 5 Vidi aktivnosti udruge na: www.romskosrce.hr.

ANA POPOVIĆ

580

ranog glazbenog obrazovanja djece i ovdje bi došle do izražaja. Budući da su trenut‐ni programi predškolskog odgoja na županijskoj razini, a i vrlo ograničenih kapaci‐teta, romske udruge su razvile svoje grupe za predškolski odgoj. Bilo bi korisno u tim grupama organizirati glazbeni predškolski odgoj.

6. Zaključak Romi su specifična nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Teško se

uključuju u civilno društvo te je potrebno organizirati različite aktivnosti kako bi im se pomoglo da sami privređuju za sebe. U tom je procesu ključno obrazovanje od najranije dobi. Glazba je vrlo važna u životu Roma. Osim toga, glazba u ranom od-goju djece ima povoljno djelovanje na sposobnosti čitanja, pisanja, računanja i soci-jalizacije. Upravo su problemi s čitanjem, pisanjem, računanjem i socijalizacijom najveći problem s kojim se susreću romska djeca u svom školovanju. Glazbeno obrazovanje bi stoga moglo uvelike pomoći romskoj djeci da se uključe u školova-nje. Neformalan oblik obrazovanja; radionice, seminari i prezentacije, najpraktičniji su oblik obrazovanja jer se lako mogu prilagoditi zahtjevima korisnika i ne zahtije-vaju veliku formalnu pripremu.

7. Literatura Babiarz, M. Megitza. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.facebook.com/megitzamusic Babiarz, M. Megitza. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.megitza.com Baumann M.P. (1996). „Listnening to the voices of indigenous peoples…“ On traditional

music as policy in intercultural encounters. U U. Hemetek (ur.), Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 31-39.

Bilhartz, T.D., Bruhn, R.A., Olson, J.E. (1999). The Effect of Early Music Training on Child Cognitive Development. Journal of Applied Developmental Psychology, 20 (4), 615-636.

Bjornavold, J. Making Learning Visible: Identification, Asesment and Recognition of Non-Formal Learning in Europe. European Centre for the Development of Vocational Training, Thesaloniki (Grece). Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: eric.ed.gov/?id=ED447347

Cogo-Moreira H, de Ávila CRB, Ploubidis GB, Mari JdJ (2013). Effectiveness of Music Education for the Improvement of Reading Skills and Academic Achievement in Young Poor Readers: A Pragmatic Cluster-Randomized, Controlled Clinical Trial. PLoS ONE 8(3): e59984. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.plosone.org/article/info:doi/10.1371/journal.pone.0059984

Coombs, P., Ahmed, M. Attacking rural poverty : how nonformal education can help. A World Bank publication. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa:


581

http://documents.worldbank.org/curated/en/1975/01/438947/attacking-rural-poverty-nonformal-education-can-help

Dahlig, P. (1999). On the Phenomenon of Musical Bilinguism. U: N. Ceribašić, G. Maroše-vić (ur.), Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 353-359.

Deschenes, B. (1998). Toward an Anthropology of Listening. IRASM, 29 (2), 135-153. Hemetek, U. (1999). Gelem, gelem, lungone dromesa – I Went a Long Way. Anthem oft he

Gypsies, a People Without Country or Homeland. U: N. Ceribašić, G. Marošević (ur.), Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 323-330.

Hemetek, U. (1996). ROMA – eine oesterreichische Volksgruppe. Die Rolle der traditionel-len Musik im Prozess der Identitaetsfindung. U: U. Hemetek (Ur.), Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 271-284.

Janowiak-Janik, M. (2008), Musical Portrait of Carpathian Roma in Poland. Case study of Theresa Mirga. Informační systém Univerzity Karlovy v Praze. Preuzeto 14. listopa-da, 2014. sa: is.cuni.cz/studium/predmety/index.php?do=download&did=35744&kod=YBA122

Kertesz-Wilkinson, I. (1996). Differences Among One's Own and Similarities With the Other. The Dual Role of Adopted Songs and Texts Among Hungarian Vlach Gypsi-es. U: U. Hemetek (ur.), Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 225-231.

Kovalcsik, K. (1985). Szlovakiai olahcigany nepdalok = Vlach Gypsy Folk Songs in Slova-kia. Budapest: Magyar Tudomanyos Akademia Zenetudomanyi Intezet = Institute for Musikology of the Hungarian Academy for Sciences.

Kuka, E. (2012). Koncept neformalnog obrazovanja. Život i škola, 27 (1), 197-203. Ljubičić, V., Izvješće o radu za 2007. Godinu. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.prs.hr/index.php/izvjesca?start=15 Marošević, G. (1999). Paradigma folklorne glazbe u hrvatskoj etnomuzikolgiji 1970-ih i

1980-ih. U: N. Ceribašić, G. Marošević (ur.), Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 113-124.

Marsen, S. (2006). Communication Studies. Houndmills, Basingstoke, Hampshire: Palgrave Macmillan.

Moreno S., Marques C., Santos A., Santos M., Castro S. L., Besson Mireille (2009). Musical Training Influences Linguistic Abilities in 8 Year Old Children: More Evidence for Brain Plasticity. Cerebral Cortex. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: cercor.oxfordjournals.org/content/19/3/712.short

Nikolić, S., Škegro M. (2008). Okvir za praćenje desetljeća za uključivanje Roma. UNDP in Croatia. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.undp.hr/upload/file/211/105984/ FILENAME/decade_monitoring_reprot_hr__2_.pdf

Overy K. (2000). Dyslexia, Temporal Processing and Music: The Potential of Music as an Early Learning Aid for Dyslexic Children. Psychology of Music, 28 (2), 218-229.

Pettan, S. (1996). Female to Male – Male to Female: Third. Narodna Umjetnost, 33 (2), 311-324.

ANA POPOVIĆ

582

Pettan, S. (2001). Kosovo Roma: Glasba kosovskih Romov = Music of the Gypsies from Kosovo. Ljubljana: Nika, AF01.

Pettan, S. (1999). Romsko glazbeništvo i etnomuzikološki studij prilagodbe. Narodna umjet-nost, 36 (2), 143-155.

Pettan, S. (1996). Selling Music. Rom Musicians and the Music Market in Kosovo. U: U. Hemetek (ur.), Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 233-245.

Pettan, S. (1995). Uloga znanstvenika u stvaranju pretpostavki za suživot: ususret primije-njenoj etnomuzikologiji. Narodna umjetnost, 32 (2), 217-234.

Rasmussen, Lj. (1996). Orientalism, Rom Gypsy, and the Culture at Intersection. U: U. Hemetek (ur.), Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 247-253.

Supičić I. (1964). Elementi sociologije muzike. Zagreb: JAZU. Tomić-Koludrović I., Leburić A. (2002). Sociologija životnog stila. Zagreb: Naklada Jesen-

ski i Turk: Hrvatsko sociološko društvo. Topinska, I. Second Semester Report: Promoting Social Inclusion of Roma. European Com-

mission DG Employment, Social Affairs and Inclusion. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.ec.europa.eu

White-Schwoch, T., Woodruff Carr, K., Anderson, S., Strait, D.L., Kraus, N. (2013). Older Adults Benefit from Music Training Early in Life: Biological Evidence for Long-Term Training-Driven Plasticity. The Journal of Neuroscience, 33 (45), 67-74.

Zemitowsky, I.I. (1999). Fieldwork and Workshop. A Paradox of Autenticity and Dialogue. U: N. Ceribašić, G. Marošević (ur.), Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 57-62.

Zubec, B., Pavlenic, N. (2013). Specifičosti rada patronažne sestre s Romima. Hrvatski časopis za javno zdravstvo. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.hcjz.hr/index.php/hcjz/article/download/173/139

N. N. (2013), Non Formal Education. Guidebook for Planning Education in Emergencies and Reconstruction. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.iiep.unesco.org/ fileadmin/user_upload/Research_Highlights_Emergencies/Chapter12.pdf

N. N., Living Conditions of the Roma: substandard housing and health. European Foundati-on for the Improvement of Living and Working Conditions. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2012/02/en/1/EF1202EN.pdf

N. N., Paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine. Hrvatski zavod za za-pošljavanje. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.hzz.hr/default.aspx?id=11729

N.N., Romsko srce. Udruga žena Romkinja. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: www.romskosrce.hr

N. N., Status romske populacije u Republici Hrvatskoj. Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: klinika.pravo.unizg.hr/content/status-romske-populacije-u-republici-hrvatskoj

N. N., Youth Programme. European Commission. Preuzeto 14. listopada, 2014. sa: ec.europa.eu/youth/programme

N. N., (2012). Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (prijedlog). Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Zagreb: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

583

Professional paper

MUSIC AS A MEANS OF EDUCATION FOR ROMA CHILDREN

Ana Popović Music School in Varaždin

Abstract: Non-formal education is becoming more and more important; it plays a

very important role in today's era of constant and rapid changes in the global world of life and work. UNESCO's definition of non-formal education describes the term as any organized and sustained educatio-nal activity that does not correspond exactly to the definition of formal education, and has the purpose to satisfy customer needs and learning objectives. Benefits of children’s music education are numerous: there are proven positive effects on cognitive function and memory, and it also contributes to better social adaptation. Therefore, musical educati-on as a contribution to the national program for Roma imposes as logical, and its organization in the form of various non-formal educati-on activities, best applicable. This paper describes the work and enga-gement of Malgorzata Maggie Babiarz – Megitza, a Polish musician with Roma roots, and her successful merger of Roma musical heritage with modern expectations of Western music, as well as efforts in work-shops for children that provide hope and opportunity for a better life for the Roma in Poland. This paper reviewed the ways of her work and possible application of them as an example of good practice, which could certainly be successfully applied in the Roma community in Croatia.

Keywords: non-formal education, music, Roma children, and social adaptation

1. Introduction In contemporary society, education is organized as a process that does not

end with the completion of formal education, but lasts a lifetime. Individuals who fail to participate in it have difficulty in active participation in society. The Roma population stands out as a misfit on this point. In this article, I will try to present a useful assumption of informal education, the benefits of early musical education for children, and try to come up with models of non-formal music education of Roma children with special reference to the specifics of Roma culture.

ANA POPOVIĆ

584

2. Non-formal education The aforementioned definition from UNESCO described non-formal educati-

on as non-institutional, organized education that meets the educational needs of the direct beneficiaries. In the UNESCO guide for planning education in emergencies, 1 there is a special chapter devoted just to informal education. The purpose of the gui-de is to help in situations that follow in cases of war or natural disasters, but the greater part of these forms of non-formal education can be used in routine life. In modern society, we distinguish three basic forms of education:

1. formal: institutional education within the clearly developed formal educa-tional system;

2. informal: various aspects of the spontaneous acquisition of knowledge and skills;

3. non-formal: non-institutional educational activities which help to acquire certain knowledge and skills.

All three forms of education together form as a whole the concept of lifelong education. That concept has been recognized as essential, because without educati-on there is no progress. The European Commission has in recent years often menti-oned in our areas, partly because of facilitating the participation of our citizens in a variety of informal educational programs, organized non-formal education. Non-formal education is an approach that allows individual and social learning, the acquisition of various skills and knowledge, and the development of attitudes and values, and the participation in these processes is voluntary. For the programmes of informal education to be successful, they should be complementary to formal edu-cation, and educators who implement them should be well educated and competent. Programs can be organized as different seminars, trainings, courses, workshops, camps, exchanges, volunteering, project work, and conferences. The European Commission funds many such programs.2 In carrying out such projects, education for music and dance, as well as a variety of creative art activities, play a major role, and many projects have the aim of developing these creative skills.

3. The advantages of early musical education of children For more than twenty years experts have been pointing out the advantages of

early musical education for children. There is more and more evidence that musical

1 The complete UNESCO guide is available online. For this paper, I only used chapter 12, which talks

about non-formal education: www.iiep.unesco.org/fileadmin/user_upload/Research_Highlights_Emergencies/Chapter12.pdf

2 On the webpage ec.europa.eu/youth/programme different projects from the programme Erasmus+ can be found. Furthermore, the newest version of the handbook for writing projects.


585

expertise has profound consequences on the anatomical and functional organization of the human brain and the brain of a musician is consequently recognized as a good model of brain plasticity (S. Moreno, C. Marques, A. Santos, Santos M., Ca-stro SL, Besson Mireille, 2009). In the media, the most popular is the so-called „Mozart effect:“ passive listening to music (mostly Mozart) leads to an almost immediate improvement in solving the IQ tests. Many studies deal with the study of the „Mozart effect“ and the results are amazing: the improvement is immediate, and with regular listening to music, even permanent. Also, the fact that music education increases the amount of grey matter in the brain is often emphasized (S. Moreno, C. Marques, A. Santos, Santos M., Castro SL, Mireille Besson, 2009). Furthermore, a link between early learning to music and increased ability to learn, read, and write was found (Cogo-Moreira H, de Ávila CRB, Ploubidis GB, Mari JDJ, 2013).

Illiteracy is a major problem in today's society: if the child fails to master reading and writing, he/she will not be able to acquire the knowledge and skills necessary for life. Music education stands out as a potential method for improving reading skills because it was shown that reading and working with music use the same parts of the brain. In particular, music education can help in the development of lexical skills. Also, it leads to better pronunciation of the sounds in speech and reading of children. Some studies show that music education helps dyslexic chil-dren (Overy K., 2000). Listening to and playing music also affects the structural development of the auditory cortex. In addition, there is a noted relationship be-tween music and phonological skills. The results showed that the musical training of 8 year-olds improved their reading skills, in particular with linking complex pho-nemes with graphemes (S. Moreno, C. Marques, A. Santos, Santos M., Castro SL, Mireille Besson, 2009). There is evidence that indicates that even relatively short periods of music education lead to profound consequences on the anatomical and functional organization of the brain in children, adults, and even in animals. Educa-tional effects of music should not be neglected as well. Playing in ensembles teaches tolerance and respect of others. Successful teachers often listen to music or play music with students. Dealing with music also helps with better socialization of children. Music connects children who otherwise would not have discovered that they have something in common. It is a non-verbal means of communication and therefore in such communication there are no language barriers. Sharing the love of a certain kind of music almost automatically connects people. Music can encourage children to sing along or dance, which encourages interaction with others. Parents are encouraged to sing to their children even before birth because it creates a bond with the child at a very early stage of development. With regular practice of playing an instrument, small children improve their motor skills. Psychological effects should not be neglected as well: by playing music, children develop positive self-awareness and gain self-confidence. We are also very familiar with the effects of music on the mood, and it could also serve to children as a means of expressing feelings when they do not know or cannot express them with words. Playing an

ANA POPOVIĆ

586

instrument also improves concentration and teaches responsibility, which indirectly leads to the child's positive conception of himself.

4. Malgorzata Babiarz – Megitza As a member of the so-called „second generation of Roma,“ Malgorzata Ba-

biarz – Megitza was not brought up as a Roma woman, but as a Polish woman. And she says: „Roma roots are not something that anyone would openly talk about.“ However, Roma roots that she avoided to point out in childhood are now the back-bone of her career. The love of music and musical heritage strongly connected her, even today, with Roma culture because she is building a successful career as a folk music singer whose style is based on Roma music.

Image 1: Megitza in the finals of the Polish talent show: Must be the Music, 2013

As a young girl who went to the US to achieve her dreams, she succeeded to find, in the Western world, a market for her music, which represents a successful


587

fusion of Roma traditional music and contemporary achievements of Western pop culture. In her music, it is possible to find elements of different ethnic music inclu-ding traditional music from the Balkans, Polish highland music, and Roma music, all packed in the framework of jazz, swing and even rock. She sings in several lan-guages: English, Romani, Polish, Polish highland dialect, and even Serbian and Macedonian. She has worked with many renowned musicians: violinist Roby Laka-tos, Zimbalist Nicolae Feraruom, guitarist Andreas Kapsalis, bajanistom Marek lichota and drummer James Gallagher. It is this merging of different influences into a signature style is one of the main features of Roma music (Pettan, 1999). Malgor-zata Babiarz – Megitza3 is an ideal example of how in Western music one can suc-ceed by highlighting Roma identity and heritage. This paper, however, is not a „case study,“ and Megitza’s successful musical career is only a starting point. Me-gitza, in addition to holding concerts all over Europe in the last couple of years, often and willingly participates in various music workshops. Concerts, presentations and playing music with children are her great love, and Roma children have a special place in her heart. That detail from her career was the reason for this paper.

5. The specifics of the Roma population The framework for monitoring the Decade of the Roma states that there are

9,464 Roma registered in Croatia, but that the accepted estimate is that in Croatia there are between 30,000 and 40,000 Roma (Nikolic, Škegro, 2008). According to the data of their origin, religion, and languages spoken (Romani Chib and Bayashi) we can conclude that Roma are a very heterogeneous minority group, because it is difficult to find a universally applicable program of their inclusion. The education of Roma is recognized as one of the main prerequisites for their future. Inclusion in pre-school education plays an important role in the preparation for the successful mastering of the elementary and secondary school programs. Throughout their edu-cation, Roma are faced with problems related to overcoming the Croatian language and script, social maladjustment, and discrimination.

Music plays a big part in the life of the Roma. When a minority is not united, the individuals whose actions foster a sense of national belonging, often with the help of music, stand out more. The Roma minority have their individual representa-tives, who, through their musical activities, not only articulate their ethnicity, but also actively participate in strengthening the Roma community (Janowiak-Janik, 2008). In Hungary, the most famous example is Roby Lakatos, in Poland, Theresa Mirga and Megitza, in Austria, Ruža Nikolic-Lakatos, and in the former Yugoslavia, Esma Redžepova. 3 I met Megitza in Armenia, in July 2014. We participated in the project called «Sounds of Peace.» I

used that occasion to interview her. The information I state, was acquired in that interview, and I also used the following webpages: www.facebook.com/megitzamusic, www.megitza.com

ANA POPOVIĆ

588

Image 2: Megitza performing with a group of Roma musicians at the Międzynarodowe Dni Kultury Romskiej, 2013

Successful musicians contribute to the strengthening the national identity of

Roma and encourage a positive opinion about the Roma, as with the non-Roma population, as well as with the Roma themselves. Since the Roma language and culture traditionally have not been written, many of the events have been described and preserved in songs, which then become the only historical sources. Although many perceive Roma music as specific, their folk music actually shows a great di-versity in terms of language, rhythm, melody and even instruments. As much as their way of life has been different for centuries from the way of life of people living with them, their music shows the amazing power of adjustment.

Roma take, without discrimination, any musical element that they encounter and integrate it into their music. The uniqueness of their approach is in their taking the original musical elements as a starting point and then adapting them to their needs. Many studies deal with the specifics of the Roma music (Hemetek, 1999; Hemetek, 1996; Janowiak-Janik, 2008; Kertesz-Wilkinson, 1996; Kovalcsik, 1985; Pettan, 1996; Pettan, 2001; Pettan, 1999; Pettan, 1996; Pettan, 1995; Rasmussen, 1996). Scientists find Roma music interesting precisely because in each group of Roma it is possible to find elements of folk and popular music of all countries in which they have lived. It is obvious from the diversity of languages and instruments they use. Roma musicians are generally respected and successful even beyond their


589

social circles, and their ability to „manage“ in every situation, is especially valued and respected. In our country, as well as in some other European countries, Roma often perform at various celebrations where they perform popular songs of the area where they play, but processed in a specific „Gypsy“ way. Roma and their music are more appreciated in rural than in urban areas. Investing in professionalization of Roma musicians is therefore a logical step in the process of training Roma for independent economic activity.

6. Ideas for use In many reports (Nikolic, Škegro, 2008), it is stated that Roma children are

reluctant to participate in activities of formal education. There are many reasons for this, and one of the major ones is the maladjustment of the educational programs to their specific needs, and sluggishness of the system in terms of customization. The-refore, non-formal education is imposed as a solution: educational projects focused exclusively on Roma children and solving their problems can help their successful education and later life. Music, as a framework in which Roma children (as well as all the children) feel comfortable, can be an ideal means of education: it is a univer-sal language that can bring down cultural barriers. When we look at the stated advantages of early education of children, there is an imposed conclusion that this is exactly what the Roma children need: a means of improving the skills of reading, writing and numeracy, a medium to communicate with non-Roma children, the opportunity to stand out as successful, and not having to renounce their origin by doing so.

Megitza and her action could be taken as a model in those endeavours. Her work with children is not done in a formal way, but only at the level of good will. If someone called her to give a presentation somewhere, a small concert or workshop, she is happy to accept. Children welcome her and rapidly establish successful communication with her. There are no language barriers because, as Megitza says: „Musicians are a separate species: regardless of country, language, or race we will always find our own language through which we communicate: music, of course.“ I believe that educators who will work with Roma children should be very familiar with their socio-economic situation and living conditions, in order to access to chil-dren (and their parents) appropriately and gain their trust. Again, someone like Me-gitza is ideal because, although she was not brought up as a Roma woman, her fat-her was from the Polish community of Roma, called Bergitka Roma (Roma high-landers) who are the poorest group of Roma in Poland. And yet, she is a very suc-cessful individual admired by children and young people, regardless of nationality. In addition, she can be taken as an example of how to succeed in the non-Roma world without having to give up their national (Roma) identity. Of course, you cannot always find a „Megitza“ to give a lecture or presentation, but that does not mean that such projects should not be held.

ANA POPOVIĆ

590

Image 3: Megitza with the Polish highland children at the festival „Międzynarodowy Festiwal Folkloru Ziem Górskich“, 2013.

Image 4: Megitza and guitar played Andreas Kapsalis giving a lecture in the high school of arts in Levice, Slovakia, 2013


591

Image 5: Megitza with Roma children in Banjska Štiavnica in Slovakia, 2013

Some activities of this kind already exist. The association „Roma Heart“ works on the representation of Roma culture, various workshops are organised, and there is even dancing.4 The organization of music workshops therefore would not be difficult. The ideal would be to find someone like Megitza: a person of Roma origin who was successful in the non-Roma world, and is dealing with Roma music: someone who could be a role model to Roma children. Music and playing could be adapted to the age of children, and, likewise, it would be beneficial if they were not only organised within the association for working with Roma, but also as extra-curricular activities in schools: in this case the school would become the place to go to not only when you „have to.“ The workshops would be based on performing the Roma music, and, in their work, Roma who are musicians could easily be included, to transfer their knowledge to the youth. Likewise, non-Roma children could, likewise, get involved in those activities, and they could be taught the Roma music, which would lead to a better cohesion of the Roma and non-Roma children. With the public performances within the school performances, and beyond, children could gain self-confidence and awareness that can be successful. The possibilities are numerous, it is only necessary to determine who would be suitable for carrying out these workshops; it is important that the people conducting such a training are professionals in music, and in the area of Roma culture and language. I see the solu- 4 See Associarion activities: www.romskosrce.hr.

ANA POPOVIĆ

592

tion in the education of Roma teaching assistants, and such projects could be finan-ced by the European Commission. Preschool education is also a very important hy-pothesis for further successful education: by different musical activities, the chil-dren would be better prepared for the challenges of elementary school. Big benefits of early musical education of children would, also here, come to the forefront. Since the current programs of preschool education are at the county level, and are of very limited capacity, Roma associations have developed their own groups for preschool education. It would be useful to organize musical preschool education in those groups.

6. Conclusion Roma are a specific national minority in the Republic of Croatia. They have

difficulties getting involved in the civil society so it is necessary to organize various activities in order to assist them with providing for themselves. In this process, edu-cation from an early age is the crucial part. Music is very important in the life of the Roma. In addition, music in the early education of children has a beneficial effect on the ability of reading, writing, calculating, and socialization. It is exactly the pro-blems with reading, writing, calculating, and socialization that are the biggest pro-blems that Roma children have to face during their education. Musical education might, therefore, greatly help Roma children to get involved in education. Work-shops, seminars and presentations, as an informal form of education, are the most practical form of education because they can be easily adapted to the requirements of users and they do not require a large formal preparation.

7. Bibliography Babiarz, M. Megitza. www.facebook.com/megitzamusic (14.10.2014.) Babiarz, M. Megitza. www.megitza.com (14.10.2014.) Baumann M.P. (1996). „Listnening to the voices of indigenous peoples…“ On traditional

music as policy in intercultural encounters. In: U. Hemetek, Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 31-39.

Bilhartz, T.D., Bruhn, R.A., Olson, J.E. (1999). The Effect of Early Music Training on Child Cognitive Development. Journal of Applied Developmental Psychology, 20 (4), 615-636.

Bjornavold, J. Making Learning Visible: Identification, Asesment and Recognition of Non-Formal Learning in Europe. European Centre for the Development of Vocational Training, Thesaloniki (Grece). eric.ed.gov/?id=ED447347 (14.10.2014.)


593

Cogo-Moreira H, de Ávila CRB, Ploubidis GB, Mari JdJ (2013) Effectiveness of Music Education for the Improvement of Reading Skills and Academic Achievement in Young Poor Readers: A Pragmatic Cluster-Randomized, Controlled Clinical Trial. PLoS ONE 8(3): e59984. www.plosone.org/article/info:doi/10.1371/journal.pone.0059984 (14.10.2014.)

Coombs, P., Ahmed, M. Attacking rural poverty : how nonformal education can help. A World Bank publication. http://documents.worldbank.org/curated/en/1975/01/ 438947/attacking-rural-poverty-nonformal-education-can-help (14.10.2014.)

Dahlig, P. (1999). On the Phenomenon of Musical Bilinguism. In: N. Ceribašić, G. Maroše-vić, Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 353-359.

Deschenes, B. (1998). Toward an Anthropology of Listening. IRASM, 29 (2), 135-153. Hemetek, U. (1999). Gelem, gelem, lungone dromesa – I Went a Long Way. Anthem oft he

Gypsies, a People Without Country or Homeland. In: N. Ceribašić, G. Marošević, Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 323-330.

Hemetek, U. (1996). ROMA – eine oesterreichische Volksgruppe. Die Rolle der traditionel-len Musik im Prozess der Identitaetsfindung. In: U. Hemetek, Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 271-284.

Janowiak-Janik, M. (2008). Musical Portrait of Carpathian Roma in Poland. Case study of Theresa Mirga. Informační systém Univerzity Karlovy v Praze. is.cuni.cz/studium/predmety/index.php?do=download&did=35744&kod=YBA122 (14.10.2014.)

Kertesz-Wilkinson, I. (1996). Differences Among One's Own and Similarities With the Other. The Dual Role of Adopted Songs and Texts Among Hungarian Vlach Gypsi-es. In: U. Hemetek, Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 225-231.

Kovalcsik, K. (1985). Szlovakiai olahcigany nepdalok = Vlach Gypsy Folk Songs in Slova-kia. Budapest: Magyar Tudomanyos Akademia Zenetudomanyi Intezet = Institute for Musikology of the Hungarian Academy for Sciences.

Kuka, E. (2012). Koncept neformalnog obrazovanja. Život i škola, 27 (1), 197-203. Ljubičić, V., Izvješće o radu za 2007. godinu. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

www.prs.hr/index.php/izvjesca?start=15 (14.10.2014.) Marošević, G. (1999). Paradigma folklorne glazbe u hrvatskoj etnomuzikolgiji 1970-ih i

1980-ih. In: N. Ceribašić, G. Marošević, Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 113-124.

Marsen, S. (2006). Communication Studies. Houndmills, Basingstoke, Hampshire: Palgrave Macmillan.

Moreno S., Marques C., Santos A., Santos M., Castro S. L., Besson Mireille (2009). Musical Training Influences Linguistic Abilities in 8 Year Old Children: More Evidence for Brain Plasticity. Cerebral Cortex. cercor.oxfordjournals.org/content/19/3/712.short (14.10.2014.)

Nikolić, S., Škegro M.(2008), Okvir za praćenje desetljeća za uključivanje Roma. UNDP in Croatia. www.undp.hr/upload/file/211/105984/FILENAME/decade_monitoring_ reprot_hr__2_.pdf (14.10.2014.)

ANA POPOVIĆ

594

Overy K. (2000). Dyslexia, Temporal Processing and Music: The Potential of Music as an Early Learning Aid for Dyslexic Children. Psychology of Music, 28 (2), 218-229.

Pettan, S. (1996). Female to Male – Male to Female: Third. Narodna Umjetnost, 33 (2), 311-324.

Pettan, S. (2001). Kosovo Roma: Glasba kosovskih Romov = Music of the Gypsies from Kosovo. Ljubljana: Nika, AF01.

Pettan, S. (1999). Romsko glazbeništvo i etnomuzikološki studij prilagodbe. Narodna umjet-nost, 36 (2), 143-155.

Pettan, S. (1996). Selling Music. Rom Musicians and the Music Market in Kosovo. In: U. Hemetek, Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 233-245.

Pettan, S. (1995). Uloga znanstvenika u stvaranju pretpostavki za suživot: ususret primije-njenoj etnomuzikologiji. Narodna umjetnost, 32 (2), 217-234.

Rasmussen, Lj. (1996). Orientalism, Rom Gypsy, and the Culture at Intersection. In: U. Hemetek, Echo der Vielfalt - Echoes of Diversity. Wien: Boehlau, 247-253.

Supičić I. (1964). Elementi sociologije muzike. Zagreb: JAZU. Tomić-Koludrović I., Leburić A. (2002), Sociologija životnog stila. Zagreb: Naklada Jesen-

ski i Turk: Hrvatsko sociološko društvo. Topinska, I. Second Semester Report: Promoting Social Inclusion of Roma. European

Commission DG Employment, Social Affairs and Inclusion. www.ec.europa.eu (14.10.2014.)

White-Schwoch, T., Woodruff Carr, K., Anderson, S., Strait, D.L., Kraus, N. (2013). Older Adults Benefit from Music Training Early in Life: Biological Evidence for Long-Term Training-Driven Plasticity. The Journal of Neuroscience, 33 (45), 67-74.

Zemitowsky, I.I. (1999). Fieldwork and Workshop. A Paradox of Autenticity and Dialogue. In: N. Ceribašić, G. Marošević, Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik u čast Jerka Bezića. Zagreb: IEF, HMD, 57-62.

Zubec, B., Pavlenic, N. (2013), Specifičosti rada patronažne sestre s Romima. Hrvatski ča-sopis za javno zdravstvo. www.hcjz.hr/index.php/hcjz/article/download/173/139 (14.10.2014.)

N. N. (2013), Non Formal Education. Guidebook for Planning Education in Emergencies and Reconstruction. www.iiep.unesco.org/fileadmin/user_upload/Research_ Highlights_Emergencies/Chapter12.pdf (14.10.2014.)

N. N., Living Conditions of the Roma: substandard housing and health. European Foundati-on for the Improvement of Living and Working Conditions. www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2012/02/en/1/EF1202EN.pdf (14.10.2014.)

N. N., Paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine. Hrvatski zavod za zapošljavanje. www.hzz.hr/default.aspx?id=11729 (14.10.2014.)

N.N., Romsko srce. Udruga žena Romkinja. www.romskosrce.hr (14.10.2014.) N. N., Status romske populacije u Republici Hrvatskoj. Pravna klinika Pravnog fakulteta u

Zagrebu. klinika.pravo.unizg.hr/content/status-romske-populacije-u-republici-hrvatskoj (14.10.2014.)


595

N. N., Youth Programme. European Commission. ec.europa.eu/youth/programme (14.10.2014.)

N. N., (2012). Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine (prijedlog). Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Zagreb: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

OBRAZOVANJE ZA INTERKULTURALIZAM INTERCULTURAL … · SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U...

Documents

Transcript of OBRAZOVANJE ZA INTERKULTURALIZAM INTERCULTURAL … · SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U...