O R G A N I Z A C I J A Z A P R O M I C A N J E S J E V E R N O - A T L A N T S K I H I N T E G R A C I J A ( O P S A ) N O R T H A T L A N T I C I N T E G R A T I O N S P R O M O T I O N O R G A N I Z A T I O N ( N A P O )

Broj 11, godina 3. 24. studeni 2010.

SELMO CIKOTIĆ Ministar obrane Bosne i Hercegovine Minister of Defense of Bosnia and Herzegovina

DAVOR BOŽINOVIĆ Državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, posebni izaslanik predsjednice Vlade Republike Hrvatske za jugoistočnu Europu Croatian State Secretary for Political Affairs in Ministry of Foreign Affairs and European Integration, Special Envoy of the Croatian Prime Minister for South Eastern Europe

NIKOLA TODORČEVSKI Veleposlanik, direktor Središta za sigurnosnu suradnju (RACVIAC) Ambassador, Director of Centre for Security Cooperation (RACVIAC)

MATE GRANIĆ Bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Former Croatian Minister of Foreign Affairs

U OVOM BROJU: Inside this issue:

NATO INTERVJUI NATO INTERVIEWS

Bosna i Hercegovina

15 godina od Daytona

Cikotić

Granić Todorčevski

Božinović

Bosnia and Herzegovina - 15 years after Dayton

2 UVODNIK

IMPRESSUM

3 INTERVJU S DRŽAVNIM TAJNIKOM U MVPEI-U RH, DAVOROM BOŽINOVIĆEM

6 INTERVJU S BIVŠIM MINISTROM VANJSKIH POSLOVA RH, MATOM GRANIĆEM

9 STRATOPSA: KRATKA ANALIZA BOSNE I HERCEGOVINE

10 INTERVJU S VELEPOSLANIKOM, DIREKTOROM RACVIACA, NIKOLOM TODORČEVSKIM

12 INTERVJU S MINISTROM OBRANE BIH, SELMOM CIKOTIĆEM

14 NAPOMENE

OPSA BILTENI

Po drugi put u svojoj povijesti grad Dayton je upisan u retke povije-snih knjiga. Prvi put kao mjesto rođe-nja avijacije, a drugi put kao mjesto u kojem je rođen mir... Prije 15 godina upravo je u tom gradu zaustavljen tra-gični i krvavi rat u Bosni i He-rcegovini; u tom gradu dogovoren je sporazum iz kojeg će izrasti Daytonski ustav BiH; ustav koji po nekima danas priječi napredak, ali koji je zaustavio rat i donio toliko željeni mir.

Ono što treba istaknuti je da mir u BiH ne bi bio moguć bez angažmana NA-TO-a, te država članica, saveznika, napose Sjedinjenih Američkih Država.

Mnogi će upravo to osporavati kasnim tajmingom tog angažmana, koji je mo-žda trebao nastupiti ranije. Međutim, koliko je međunarodna politika komplicirana, znaju i naši građani koji danas ispitivanjem javnog mnijenja daju "zeleno ili crveno svijetlo" primje-rice angažmanu u Afganistanu.

Koncept NATO vođenih misija utvrdio se upravo u Bosni i Hercegovini, te je taj model koji je uključivao i ne-članice NATO-a, pod mandatom UN-a, a koji je započeo s IFOR-om, odnosno SFOR-om, kasnije prekopiran na Ko-sovu sa KFOR-om te u Afganistanu sa ISAF-om.

Zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovi-ni ne bi bilo moguće bez odlučnosti NATO-a u operaciji Namjerna sila

(Operation Deliberate Force) prve upotrebe oružane snage NATO-a u ratovima na području bivše SFRJ.

No, mira u Bosni i Hercegovini ne bi bilo niti bez operacije Oluja, Oružanih snaga RH, i to se ne smije zaboraviti.

Kako Bosna i Hercegovina izgleda danas, kako je došlo do Daytonskih pregovora, što BiH čeka na putu u NATO, kakav je odnos Hrvatske i BiH, pitanja su koja smo između osta-lih postavili našim sugovornicima u ovom broju NATO intervjua.

Uz 15 godina Daytonskog sporazuma, nedaleko Zagreba, projekt RACVIAC proslavio je svoju desetu obljetnicu. Iskoristili smo i tu prigodu te direktora RACVIAC-a upitali kakva je veza Bosne i Hercegovine i tog centra. ■

Denis Avdagić denis.avdagic@opsa.hr

2

NATO INTERVJUI

SADRŽAJ

Broj 11, godina 3.

UVODNIK

- IMPRESSUM -

NATO intervjui - broj 11 u trećoj godini izlaženja - mjesečni bilten Organizacije za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA)

Internet stranice: www.bilteni.opsa.hr E-pošta: bilteni@opsa.hr Fax: +385(0)1/5560 736

Pitanja, prijedloge, priopćenja i/ili članke šaljite e-poštom na bilteni@opsa.hr

Adresa: Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) - Za NI, Poljana Zvonimira Dražića 9, HR-10000 Zagreb

Izdavač: Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) - www.opsa.hr - opsa@opsa.hr

U ime izdavača: Denis Avdagić, direktor Organizacije za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA)

Urednik: Denis Avdagić Priredili: Denis Avdagić, Vedran Obućina, Ana Marija Vojković

Naslovnica: Pripisujemo autorstvo fotografije dr.sc. Mate Granića - "Roberta F."; autostvo fotografije Nj.E. Nikole Todorčevskog - "RACVIAC"; autorstvo fotografije dr.sc. Selma Cikotića - "Ministarstvo obrane BiH"; autostvo fotografije dr.sc. Davora Božinovića - "OPSA" i "Matica hrvatska".

Copyright © 2010 OPSA - NATO intervjui - ISSN 1847-8255

- NATO intervjui su pripremljeni za digitalni tisak i Adobe® PDF digitalno pregledavanje -

OPSA: Kako Hrvatska danas gleda na Bosnu i Hercegovinu? Kakva je odrednica službene politike? Što se promijenilo ulaskom Hrvatske u NATO u odnosu prema BiH? - Božinović: Stabilnost svih država Jugoistočne Europe, dobrosusjedski odnosi i snažna potpora euroatlantskoj perspektivi svih država regije, načela su vanjske politike RH prema regiji. Na tim načelima temelji se i naša politika prema BiH: odnosi s BiH temelje se na poštivanju suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i pune ravno-pravnosti tri konstitutivna naroda i svih građana BiH. RH i BiH imaju najdužu državnu granicu, nešto više od 1000 km, BiH je naš značajni vanjsko trgovinski partner, a na području euroatlantskog pribli-žavanja hrvatska potpora je snažna i kontinuirana. Jednom riječju, naši odnosi su prijateljski i dobrosusjedski. RH kao mlada članica NATO-a i država na pragu ulaska u EU prihvatila se zahtjevne zadaće da svim svojim susjedima prenese svoja iskustva na euroatlantskom re-formskom putu. Ulaskom RH u NATO mi smo u mogućnosti još snažnije pomoći i lobirati za ulazak BiH u NATO. Pred BiH su još mnogi izazovi kako bi se osigurala europska budućnost zemlje. Stoga s bosanskohercegova-čkim kolegama redovito održavamo stručne konzultacije po pitanju pristu-pnog procesa NATO-u. Zadovoljni smo da je napredak BiH na putu prema euroatlantskim integracijama potvrđen pozivom za ulazak u Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP) koji je BiH dobila na ministarskom sastanku NATO-a u travnju ove godine. Iako je primjena MAP-a odgođena na godinu dana zbog određenih otvorenih

pitanja u vezi s državnom imovinom, nadamo se da će BiH što skorije ispuniti i ovaj uvjet. Štoviše, ponudili smo BiH

našu pomoć pri izradi prvog godi-šnjeg nacionalnog plana, osobito jer smo i sami iskusili kako se radi o vrlo

zahtjevnoj zadaći. OPSA: Hrvatska je jedna od potpi-snica Daytonskog sporazuma. Danas postoji neminovna potreba promijene ustavnog uređenja BiH, odnosno odmaka od Daytonskih pravila. Što će Hrvatskoj biti važno u tom pogledu? Na što će se paziti u slučaju izmjena ustavnog poretka BiH? - Božinović: Međunarodna zajednica je svjesna kako je reforma ustava u BiH neizbježna kako bi BiH što prije postala funkcionalna i potpuno stabilna država te kako bi funkcionirala kao samo-održivo i demokratsko europsko dru-štvo. Pri tome valja istaknuti da RH

dijeli iste vrijednosti za koje se zalaže i međunarodna zajednica u BiH, a to su stabilna demokracija, vladavina prava, pluralističko i multietničko društvo. To su temelji na kojima se može graditi stabilna budućnost BiH s jasnom europskom perspektivom. Nadalje, kao i međunarodna zajednica i RH se zalaže da ustavna reforma bude rezultat konsenzusa svih naroda u BiH, koja će uskladiti načelo pune ravno-pravnosti tri konstitutivna naroda s načelom ravnopravnosti svih građana. Pri tome želimo istaknuti važnost provedbe presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, ali i posebno istaknuti važnost uspostave stvarne ravnopravnosti ustavnog položaja Hrvata u BiH. Legitimni politički predstavnici Hrvata moraju ravnopravno sudjelovati u procesu donošenja odluka na svim razinama vlasti u BiH. OPSA: Što međunarodni partneri i saveznici očekuju od Hrvatske u pogledu odnosa s BiH? Da li će Hrvatska biti inicijator ili poticati promijene u BiH s obzirom na ulogu potpisnice Daytonskog sporazuma? - Božinović: Međunarodna zajednica, te posebice naši partneri u NATO-u i EU, od RH očekuju da nastavi pozitivnim utjecajem na euroatlantski proces u BiH. Pri tome, kao i međunarodna zajednica, smatramo da proces ustavnih reformi i procesi euroatlantskih inte-gracija trebaju biti proizvod unutarnje motivacije i demokratskog konsenzusa unutar BiH. RH kao jedna od potpisnica Dayto-nskog mirovnog sporazuma ima i moralnu obvezu pomoći BiH da uspostavi punu stabilnost i funkci-onalnost, kao i da ubrza proces euro-atlantske integracije. Želimo pomoći BiH u svim pitanjima gdje naša pomoć bude zatražena.

3

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Božinović: Hrvatska ima i moralnu obvezu pomoći BiH

Intervju s državnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, dr.sc. Davorom Božinovićem

dr.sc. Davor Božinović

Legitimni politički predstavnici Hrvata moraju ravnopravno sudjelo-vati u procesu donošenja odluka na svim razinama vlasti u BiH.

- Božinović

OPSA: Hrvati u BiH su konstitutivni narod, međutim sve češće se iz BiH čuje negodovanje o neravnopravnosti Hrvata unutar BiH, kao i o potrebi uspostavljanja trećeg entiteta. Može li se očekivati potpora RH ukoliko među Hrvatima u BiH dođe do konsenzusa o potrebi uspostave trećeg entiteta? - Božinović: Jednakost konstitutivnih naroda jedan je od ključnih temelja BiH i uporište za hrvatski potpis na Daytonski mirovni sporazum. Unatoč tomu, činjenica je da Hrvati ne mogu ostvariti jednaka politička prava, kao što je mogućnost izbora legitimnih političkih predstavnika, niti mogu ravnopravno su-djelovati u proce-su donošenja o-dluka. Činjenica je da je kroz sadašnja zakonska rješenja omogućeno da Hrvati u BiH budu nadglasani od strane predstavnika drugih naroda i da je odluke moguće donijeti bez i jednog hrvatskog glasa, što nije održivo. Takvo stanje potiče kod Hrvata opravdano nezadovoljstvo koje ima posljedice na bosanskohercegovačko društvo, koje je prije rata bilo primjer multikulturalnosti i nacionalne tolera-ncije. RH kontinuirano pomaže hrva-tskom narodu u BiH kroz razne oblike pomoći, od pomoći procesu povratka do financiranja kulturnih, obrazovnih i zdravstvenih projekata, s ciljem poboljšanja položaja Hrvata u BiH. No, sve dok položaj Hrvata ne bude poboljšan i jednakopravan, oni će biti prisiljeni tražiti i druga rješenja, koja se po mom mišljenju mogu pronaći i u postojećim zadatostima strukture BiH. RH će, ponavljam, snažno pomagati BiH da što prije postane funkcionalna i prosperitetna zemlja, koja će Hrvatima osigurati zajamčenu ravnopravnost, kakvu, uostalom, treba osigurati i svim građanima.

OPSA: Hrvatska će, kako stvari stoje, ubrzo postati članica Europske unije. To će dovesti do promjena u odnosima s BiH, posebice na graničnim područjima. Hrvatska s BiH ima iznimno dugu granicu, i prekid teritorijalnog kontinuiteta kod Neuma. Takvo razgraničenje može biti potencijalno veliki problem Hrvatskoj, što se po tom pitanju poduzima? - Božinović: Ulaskom u EU a potom i u šengenski prostor, RH će postrožiti kontrolu i nadzor granice, odnosno prometa preko granice koja će postati njena vanjska granica. Budući je pitanje kontrole i nadzora granice s BiH, osim

nacionalnim zakono-davstvom, dobrim di-jelom uređeno i dvo-stranim međunaro-dnim ugovorima koji su neusklađeni sa za-konodavstvom EU, RH je pokrenula pro-

ces pregovora s bosanskohercegova-čkom stranom u cilju izmjene ugovora koji se odnose na granične prijelaze i pogranični promet. Izmjene ugovora o graničnim prije-lazima predviđaju racionalizaciju susta-va graničnih prijelaza, smanjenje njiho-va broja i kategorizaciju sukladno zako-nodavstvu i standardima EU. Niti postojeći režim pograničnog prometa nije sukladan zakonodavstvu EU pa će ga biti potrebno mijenjati, odnosno sklopiti novi Sporazum o pograničnom prometu. Na taj način bi se ublažio uči-nak šengenske granice na svakodnevni život stanovnika pograničnog područja, koji bi zahvaljujući predviđenom novom Sporazumu uživali posebna pra-va prilikom prelaska granice u okviru pograničnog režima. Što se tiče prometa kroz "neumski koridor", predviđene su konkretne mjere za podizanje stupnja kontrole i zaštite državne granice koje su u skladu sa zahtjevima pravne stečevine EU. Među ostalim mjerama, planirano je da od datuma pristupanja Europskoj uniji,

na "neumskom koridoru", točnije na graničnim prijelazima Klek i Zaton Doli, bude osigurano provođenje nadzora državne granice u skladu s pravnom stečevinom EU. Kada se govori o granici s BiH ne treba zaboraviti da je između RH i BiH 1999. godine potpisan Ugovor o državnoj granici, koji nije ratificiran ali se privremeno primjenjuje. Na nedavno održanoj sjednici Međudržavnog diplomatskog povjerenstva u srpnju, obje strane bile su složne u ocjeni da je taj ugovor važan i vjerodostojan dokument te da RH i BiH trebaju nastaviti rad u cilju osiguranja uvjeta potrebnih za njegovu ratifikaciju. OPSA: U Hrvatskoj i danas živi veliki broj izbjeglica iz BiH, manji dio njih ima želju povratka, no preduvjeti u razrušenim mjestima, često u BiH entitetu Republika Srpska ne omogućavaju povratak i život. S druge strane, nerijetko se od čelnika tog entiteta čuju pozivi za povratak. Imate li podrobnije informacije? Što Hrvatska čini po tom pitanju? - Božinović: U RH danas živi oko tisuću izbjeglica iz BiH, a rješavanje njihovog statusa pokušava se pronaći u suradnji s nadležnim Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Kako sam već spomenuo, Vlada RH konti-nuirano pomaže povratak Hrvata, ali i drugih koji se žele vratiti u BiH, progra-mom pomoći kojim se obnavljaju ili izgrađuju oštećene ili uništene obite-ljske kuće u BiH. Kroz taj program, uključujući i 2010. godinu, od 2001. godine ukupno je utrošeno oko 280 milijuna kuna za obnovu domova u BiH. Povratak u Federaciju odvija se dobro, dok je u Republiku Srpsku otežan brojnim neizvjesnostima s kojima se povratnici susreću. Pod neizvjesnostima mislim na dileme povratnika koliko su dobrodošli u predratne krajeve, kada će dobiti električnu energiju, gdje će djeca ići u školu i slično.

4

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Božinović: Hrvatska ima i moralnu obvezu pomoći BiH

Sve dok položaj Hrvata ne bude po-boljšan i jednakopravan, oni će biti prisiljeni tražiti i druga rješenja, koja se po mom mišljenju mogu pronaći i u postojećim zadatostima strukture BiH.

- Božinović

To su sve vitalna pitanja koja zahti-jevaju konkretan odgovor. Ako je odgovor negativan na većinu tih pita-nja, povratka na-jčešće nema. Na ovom području vlasti u RS-u mo-gu mnogo naučiti iz načina kako RH rješava pitanje povratka u RH. No unatoč svim nedaćama, kod mnogih Hrvata postoji želja za povratkom u svoje domove i to je najvažnije. Svi hrvatski čelnici kontinuirano se zauzimaju za dobrobit Hrvata u BiH, a konačno to je i naša ustavna obveza . P re -dsjednica Vlade Kosor u brojnim susretima s bh. dužnosnicima kao i predstavnicima Hrvata, zalaže se za rješavanje njihovih pitanja i statusa. Predsjednik Josipović nedavno je posjetio Republiku Srpsku gdje je dobio obećanja predsjednika Vlade Dodika da će se povratak Hrvata olakšati. Prvi pomak zabilježen je pri registraciji izbjeglih Hrvata za opće izbore održane 3. listopada. Potrebno je svakako i riješiti pitanje političke zastupljenosti Hrvata u tijelima lokalne uprave, ali i u entitetskim institu-cijama. Uvjereni smo da će pomaka biti, samo bismo željeli da se dogode

što prije. Veliku ulogu u poticanju povratka, ali i svestranoj skrbi za Hrvate u BiH ima Katolička crkva. U mno-gim mjestima, da nije bilo Katoličke crkve, danas ne bi bilo ni Hrvata. Pri tome svakako treba spomenuti neumornog biskupa banjalučkog monsignora Komaricu koji skrbi za Hrvate na području Repu-blike Srpske. U mnogim bosanskohercegovačkim selima prvi su se vraćali župnici na ruševine svojih župnih dvorova, a nakon njih ohrabrili su se i Hrvati. Takva briga za svoj narod daje nam svi-ma snage i nade. OPSA: Neki analitičari navode mogućnost radikalizacije stanja u BiH, posebno se osvrćući na jačanje va-habitskog pokreta. Ko-lika je opasnost radika-lizacije stanja u BiH u odnosu na Hrvatsku i

druge zemlje regije? - Božinović: O mogućnosti radika-lizacije stanja u BiH spekulira se "svako malo". Do sada je bilo više kriznih situacija od potpisivanja Daytonskog mi-rovnog sporazuma, no uvijek se na kraju pronašlo rješenje. Uvjeren sam da u BiH ima dovoljno razboritosti koja jamči sprječavanje bilo kakve ozbiljne radikalizacije. BiH je složeno multietničko društvo u kojem je različitost ko-nstanta, i što se prije prihvati ta činjenica kao bogatstvo, a ne problem, prije će se postići puna stabilnost i međusobna tolerancija. Već u prvom Ustavu BiH ugrađene su sve

temeljne univerzalne i europske vrije-dnosti i te vrijednosti samo treba pri-mjenjivati u svakodnevnom životu. RH uvažava BiH u svoj njenoj razli-čitosti i naša povezanost je povijesna i neraskidiva. Uvjereni smo da je takav hrvatski odnos dobro prepoznat u BiH. Zbog svega rečenog, ne smatramo da u BiH ima opasnosti od nekih pokreta, vi spominjete vahabitski. Najveću opasnost vidim u zaostajanju BiH za drugim zemljama regije i to prije svega u euroatlantskim inte-gracijama. To se ne bi smjelo dogoditi, jer građani BiH to ne zaslužuju. Uskoro će se ukinuti vizni režim za zemlje EU, i to od sveg srca pozdravljamo. Nedo-pustivo je da u regiji žive nove gene-racije od kojih svi puno očekujemo, a da ti isti mladi ljudi nisu imali mogućnosti putovati i upoznati druge zemlje i druge ljude. ■

Denis Avdagić denis.avdagic@opsa.hr

- intervju s Davorom Božinovićem

5

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Božinović: Hrvatska ima i moralnu obvezu pomoći BiH

Veliku ulogu u poticanju povra-tka, ali i svestranoj skrbi za Hrvate u BiH ima Katolička crkva. U mnogim mjestima, da nije bilo Katoličke crkve, danas ne bi bilo ni Hrvata. Pri tome svakako treba spomenuti neu-mornog biskupa banjalučkog monsignora Komaricu (slika) koji skrbi za Hrvate na području Republike Srpske.

- Božinović

Fotografija: Biskupski ordinari-jat Banja Luka

RH uvažava BiH u svoj njenoj različi-tosti i naša povezanost je povijesna i neraskidiva. Uvjereni smo da je ta-kav hrvatski odnos dobro prepoznat u BiH.

- Božinović

Predsjednica Vlade RH s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Nikolom Špirićem

Fotografija: Vlada RH

Najveću opasnost vidim u zaostaja-nju BiH za drugim zemljama regije i to prije svega u euroatlantskim inte-gracijama. To se ne bi smjelo dogo-diti, jer građani BiH to ne zaslužuju.

- Božinović

OPSA: Gledajući danas, 15 godina nakon potpisivanja Dayto-nskog sporazuma, vide se silni nedostaci i nesporazumi koji proi-stječu iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ipak, tada je to bio sporazum koji je zau-stavio rat. Kao akter tih događaja, možete li nam približiti okolnosti u kojima je sporazum postignut?

- Granić: Ne može se govoriti o Daytonskom sporazumu a da se ne govori o Washingtonskom sporazumu. Za rat u BiH je odgovoran Slobodan Milošević i politika Velike Srbije, jednako kao i za rat u Hrvatskoj i kasnije na Kosovu.

Međunarodna zajednica je 1993. prepustila vodstvo Europi, posebno Europskoj uniji, da se uspostavi mir i zaustavi rat u BiH. Vance-Owenovim i Owen-Stoltenbergovim planom, od kojih prvi nisu prihvatili Srbi, a drugi Bošnjaci, u stvarnosti se rat dodatno rasplamsao. To je bio i rat Kara-džićevih i Mladićevih Srba pod vodstvom Miloševića protiv i Hrvata i Bošnjaka, ali jednako tako i nesretni sukob Hrvata i Bošnjaka. Radi tog sukoba je pao međunarodni kredibilitet Hrvatske i zbog toga smo izgubili status žrtve. Shvatio sam kao ministar da, dok se ne riješi sukob Hrvata i Bošnjaka, nije moguće rješavati ni temeljno pitanje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija. To sam shvatio odmah, u prvih mjesec dana mog ministarskog mandata, posebno nakon razgovora s Madeleine Albright u New Yorku, u sjedištu UN-a, ali jednako tako nakon razgovora s Klausom Kinkelom, s državnim tajni-kom Jean Louis Toranom.

Već početkom srpnja intenzivno sam radio na Makarskoj deklaraciji, odnosno susretu svih bošnjačkih strana, i Vlade BiH i Armije BiH, te najviših predstavnika Herceg-Bosne i HVO-a. Potpisali su Makarsku deklaraciju o rješavanju humanitarnog kompleksa pitanja kao što su prolazak konvoja i puštanje zatvorenika. U kolovozu počeli su politički razgovori s Harisom Silajdžićem i konačno, uz posjet ratnom Sarajevu i nesebičnoj pomoći turskog ministra vanjskih poslova Hikmeta Cetina i pomoći turskog predsjednika Demirela, došlo je do američke zainteresiranosti za problem.

OPSA: U to su vrijeme Amerikanci stajali podosta sa strane. Kada i kako su se SAD uključile u mirovni proces?

- Granić: Više je razloga zašto su Amerikanci preuzeli vodstvo. S jedne strane, slika okupiranog Sarajeva bila je svaku večer na gotovo svakom malom

ekranu svijeta. Drugo, bio je to u tom trenutku najvažniji svjetski problem i najvažniji ratni sukob. Sprječavanje sukobljavanja islama i kršćanstva bio je najvažniji problem Svete stolice. I tada je na jednoj večeri u hotelu Hilton u Ženevi koju sam imao s Charlesom Redmanom, a koju je organizirao tadašnji veleposlanik Žu-žul, dogovoreno da se Amerikanci aktivno uključe u proces. Sredinom siječnja 1994. preuzeli su vodstvo s planom zaustavljanja sukoba Hrvata i Bošnjaka, a potom zaustavljanja sveopćeg rata. U tom je procesu sudjelovalo samo pet vodećih ljudi SAD-a; Charles Redman, posebni izaslanik predsjednika; državni tajnik Warren Christopher; specijalna predstavnica Madeleine Albright; predsjednik Bill Clinton; povremeno Al Gore te Anthony Lake, koji je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost. Mi smo komunicirali na političkoj

razini uglavnom samo s njima. Samo dva mjeseca poslije potpisan je sporazum s Bošnjacima. Veliku pomoć i ključnu ulogu odigrala je Sveta stolica, posebno oko odlaska Mate Bobana i dolaska hrvatskog vodstva u BiH koje je bilo spremno prihvatiti američki mirovni plan. Washingtonski sporazum je bio ključ za zaustavljanje rata i promjene. I to je najbolji sporazum za Hrvate i njihovu konstitutivnost te ravnopravnost. Tada je potpisan i konfederalni sporazum, iako je bilo jasno da on ovisi o razvoju događaja u BiH, pa se na njemu nije ni radilo jer nitko nije htio imati u konfederaciji Republiku Srpsku povezanu sa Srbijom.

OPSA: Poznato je da je Hrvatska vojska imala ključnu ulogu preuzimanja inicijative i oslobađanja okupiranih teritorija. Kako se to odrazilo na završetak rata?

- Granić: Hrvatska je nakon potpi-sivanja Washingtonskog sporazuma

6

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Granić: Daytona ne bi bilo da se nije slomilo Miloševića

Intervju s bivšim ministrom vanjskih poslova RH, u mandatu od 1993. do 2000., dr.sc. Matom Granićem

dr.sc. Mate Granić

Fotografija: Roberta F.

Shvatio sam kao ministar da, dok se ne riješi sukob Hrvata i Bošnjaka, nije moguće rješavati ni temeljno pitanje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija.

- Granić

povratila međunarodni kredibilitet i počeli su pregovori s lokalnim Srbima. S jedne strane, potpisali smo gospodarski sporazum s hrvatskim lokalnim Srbima i pokazali dobru volju za iskrenim pregovorima. O Daytonu se ne može razmišljati s hrvatske strane bez tih dogovora. Hrvatska je tada jednom sjajnom diplomatskom i lobističkom aktivnosti dobila rezoluciju UN-a o situaciji na okupiranim područjima RH 43/49 iz prosinca 1994. godine, što je kasnije bio jedan od temeljnih dokumenata za pripremanje Oluje.

Krajem 1994. i početkom 1995. hrvatska je vojska provela akciju Zima na Dinari, uz podršku i prešutnu sugla-snost SAD-a. Bili smo spremni na sve ishode i postigli smo prešutnu suglasnost da, ako ne dođe do dogovora, Hrvatska može legitimno osloboditi svoja područja. Također, kada su Karadžićevi i Mladićevi Srbi napravili najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata, onaj u Srebrenici, koji je proglašen genocidom i za koji je Beograd bio izravno odgovoran, bilo je vidljivo da je međunarodna zajednica nesposobna sama zaštititi nedužne stanovnike BiH posebno Bošnjake i Hrvate i zaustaviti Miloševića, Karadžića i Mladića. To je bilo moguće samo s Hrvatskom, što je bilo jasno i Americi. Bez obzira na NATO operacije, bez Hrvatske ne bi bilo ništa. I tada su se stvorili uvjeti da se Olujom oslobode hrvatski teritoriji.

Potpisivanjem Splitske deklaracije s Armijom BiH, koju sam osobnu pripremio, 22. srpnja, stvoren je legalni temelj djelovanja hrvatske vojske u BiH. Tako je, zajedno s NATO operacijama, trebalo biti oslobođeno najmanje 20 posto teritorija BiH. To su bili preduvjeti za Dayton. Nikad ne bi bilo Daytona da se nije slomilo

Miloševića, kao kad mu je Holbrook pokazivao da mi možemo zatvoriti struju Banja Luci. Napravili su pogrješku što nisu dozvolili da Hrvatska oslobodi područje Banja Luke i Posavine, jer je za to trebalo jedan do dva dana. Razlog SAD-u je tada bio da bi se time dobila humanitarna katastrofa, međunarodna je zajednica vjerovala da će 350 tisuća Srba izbjeći u Srbiju i okupirano Hrvatsko Podunavlje, u Srbiji će se pogoršati situacija te bi se dobio gori predsjednik od Miloševića, a Milošević je ipak prihvatio da dođe u Dayton. Sad mi mnogi Amerikanci kažu da je to bila velika pogreška. Predsjednik Tuđman u

tom trenutku nije imao izbor.

Dayton je zaista zaustavio rat, uspostavio mir, ali je i tada bilo jasno da će

Dayton trebati nadograđivati. I problem nije u Daytonu nego u nadograđivanju dogovora onako kako život to traži. Daytonsku odluku o podjeli 51 posto Federacija BiH i 49 posto Republika Srpska donijeta je na sastanku Kontaktne skupine 14. lipnja 1995. u Ženevi. Mi smo pokušali intervenirati zajedno s Bošnjacima, ali ta odluka nije bila podložna raspravi. To je bila početna pozicija i nije bio dozvoljen razgovor o tome. Ni Amerikanci, ni Englezi, ni Francuzi, ni Nijemci ni Rusi nisu htjeli ni čuti o promjeni plana.

OPSA: BiH se od 1995. pokušala izgraditi kao država s konsoci-jacijskim demokratskim uređenjem. Koliko je u tome uspjela, s obzirom na veliku etničku teritorijalizaciju i nepostojanje od naroda izglasanog Ustava?

- Granić: Međunarodna je zajednica uspjela uspostaviti mir bez realne opasnosti izbijanja novog rata. Nije uspjela pronaći oblik u kojem će se sva tri naroda osjećati ravnopravno i

konstitutivno. Hrvati se zaista ne osjećaju ravnopravnima, bez obzira radi li se o Katoličkoj crkvi, humanitarnim udrugama, kulturnim udrugama ili političkim strankama. Samo rijetki pojedinci su zadovoljni, ali neosporno je da je preko 95 posto Hrvata nezadovoljno trenutačnim stanjem. S druge strane, također je činjenica da u Federaciji BiH dolazi do majorizacije nad Hrvatima i po mom sudu se radi o velikoj pogrešci Bošnjaka. To nije bio ni duh ni slovo Washingtona, ali ni Daytona. Hrvati sada opravdano traže svoj entitet, s planom 3+1, s distriktom Sarajevo, jer Sarajevo je sve manje multietničko središte, nikad manje u povijesti. Logično je da kao centar države mora imati poseban distrikt, kao što je Bruxelles u Belgiji. No, isto je tako logično da, slijedom događanja u posljednjih 15 godina, Hrvati traže ovakvu preraspodjelu zemlje. Uz to, nisu se vratile izbjeglice a ima još puno nekažnjenih zločina. Sve to skupa otežava situaciju, jer je predsjednik Clinton u Daytonu rekao predsjedniku Tuđmanu: "Vratit ćemo izbjeglice, kaznit ćemo zločince"; glavni zločinci su procesuirani, svi osim Mladića, ali je činjenica da je to proces koji još mora trajati. Isto tako bi trebao Republici Srpskoj biti interes da se što više Hrvata vrati. Jednako tako je interes Bošnjaka trebao biti da ne nadjačavaju Hrvate u Federaciji. To ne oslobađa odgovornosti ni Hrvate. Nije bilo jasne hrvatske politike prema BiH u posljednjih deset godina, a bilo je i političkih promašaja hrvatskih predstavnika u BiH. Rezultat toga je nadjačavanje Bošnjaka i slab povratak izbjeglica u Republiku Srpsku. BiH može opstati cjelovita, kao država u kojoj će se komotno i suvereno osjećati sva tri naroda, ali za to u ovom momentu, realno nije moguće postići u unutarnjih dogovorima u BiH, bez snažnog učešća SAD-a. Dayton je stvorila Kontaktna skupina predvođena SAD-om.

7

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Granić: Daytona ne bi bilo da se nije slomilo Miloševića

Nije bilo jasne hrvatske politike pre-ma BiH u posljednjih deset godina, a bilo je i političkih promašaja hrvatskih predstavnika u BiH.

- Granić

Promjenu Daytona može napraviti samo ista skupina zemalja.

Svaki dogovor koji postignu pre-dstavnici tri naroda je dobar. Svaki dogovor koji potakne međunarodna zajednica, a prihvate sva tri naroda, je dobar. Unitarna BiH je apsolutno nemoguća, a to se vidi u raznim primjerima. Od bivše Jugoslavije, Če-hoslovačke, Sovjetskog saveza, pa sutra možda i Belgije. I nakon raspada počinje suradnja na ravnopravnoj razini. Tako će vjerojatno biti i na ovom prostoru. U BiH se svatko mora ravnopravno osjećati.

OPSA: Koje prednosti i nedostatke vidite u političkom uređenju dana-šnje BiH? Ukoliko biste danas mogli mijenjati neke dijelove Daytonskog sporazuma, koji bi to dijelovi bili?

- Granić: Vidljivo je da je došlo do toga da je Republika Srpska učvrstila svoju republiku, a Bošnjaci su nezadovoljstvo time kompenzirali majorizacijom nad Hrvatima, što je pogreška. I sad je posve logična stvar da Hrvati traže treći entitet. Da je bio drugi razvoj događanja u ovom vremenu možda se moglo razmišljati o široko decentraliziranoj državi. BiH jest decentralizirana, ali s puno iskustva u diplomaciji mogu kazati da se bolja decentralizacija može dogoditi samo ako se sami dogovore ili ako se "veliki" slože, predvođeni SAD-om. Stoga je vrlo bitna diplomacija i kako se ove stvari predstavljaju svijetu;

da li je to izvor nestabilnosti ili izvor problema, jer onda to nitko neće podržati.

OPSA: BiH ulazi u Akcijski plan za članstvo NATO-a. Kako gledate na perspektivu BiH u transa-tlantskom integriranju?

- Granić: Gledam iznimno pozitivno. Sve što se tiče integracija u sigurnosni i gospodarski sustav je vrlo pozitivno. Tako će se lakše rješavati problemi.

OPSA: Danas su u svijetu etnički sukobi vrlo rašireni. Nesređeni etnički odnosi također predstavljaju ozbi-ljan problem Afganistanu. Vidite li mogućnost uvo-đenja sustava sličnog Da-ytonskom sporazumu i u Afganistanu?

- Granić: Afganistan je dru-ga priča, ali ima elemenata koji mogu podsjećati na BiH. Podjela na plemena u Afganistanu je još uvijek snažna, a zemlja je i na nižem gospodarskom stupnju razvoja Po meni, ne smije se podcjenjivati dubina problema i drugi civilizacijski krug. U Afganistan se ne može izravno izvoziti zapadna demokracija. Radi se o procesima koji dugo traju i ne smije se podcjenjivati kulturno-povijesno nasli-jeđe. A to je razlog zašto Amerikanci danas moraju razgovarati s umjerenim talibanima.

OPSA: Dosta je tekstova napisano o Daytonu u proteklih 15 godina. Postoji li, po Vama, ipak nešto što nikad nije bilo dotaknuto, a o čemu bi se moglo progovoriti danas?

- Granić: Sve glavne i bitne točke Daytona su dotaknute, ali ne i atmosfera Daytona, taktika pregovaranja, privre-meni savezi, kompromisi pa i bolni kompromisi pregovarača, te posebno uloga vodećih američkih pregovarača Holbrooka, Christophera i Clintona. ■

Vedran Obućina vedran.obucina@opsa.hr

- intervju s Matom Granićem

8

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Granić: Daytona ne bi bilo da se nije slomilo Miloševića

Unitarna BiH je apsolutno nemogu-ća, a to se vidi u raznim primjerima. Od bivše Jugoslavije, Čehoslovačke, Sovjetskog saveza, pa sutra možda i Belgije. I nakon raspada počinje suradnja na ravnopravnoj razini. Tako će vjerojatno biti i na ovom prostoru. U BiH se svatko mora ravnopravno osjećati.

- Granić Naslovnica najtiražnijeg bosanskohercegova-čkog dnevnog lista "Dnevni Avaz" s naslovom "Sporazum u Daytonu" od 28. studenog 1995. Na naslovnici su za stolom potpisnici, Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman

Bolja decentralizacija u BiH može se dogoditi samo ako se sami dogovore ili ako se "veliki" slože, predvođeni SAD-om.

- Granić

StratOPSA je analitički projekt OPSA-e, prigodno u ovom broju NATO intervjua donosimo kratku analizu Bosne i Hercegovine.

---

Bosna i Hercegovina (BiH) država je tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, koji su istim redoslijedom religijski podijeljeni na muslimane, rimokatolike i pravoslavce. Na Bosnu i Hercegovinu snažno utječe turbulentna povijest, a posebno periodi pod Otomanskim carstvom te period aneksije (protektorata) od strane Austro-Ugarske monarhije. Političko uređenje kojim se ističe etnička i religijska podijeljenost Bosne i Hercegovine svoje neuspješne početke dobilo je u vremenu Austro-Ugarskog protektorata.

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Herce-govine i Republike Srpske te distrikta Brčko koji je oformljen kao posebna upravna jedinica. Uz demokratski izabrane političke predstavnike svojevrsnu kontrolu (protektorat) nad političkim djelovanjem provodi Ured v i s o k o g p r e d s t a v n i k a B i H . Komplicirano političko uređenje zemlje rezultat je takozvanog Daytonskog u s ta va , o d n o s n o D a y t o n s k o g sporazuma, dogovorenog 1995. u istoimenom gradu u SAD-u, a službeno potpisanim u Elizejskoj palači u Parizu, kojim su završeni ratni sukobi u BiH.

Referendumom o samoopredjeljenju 1. ožujka 1992. građani Bosne i Hercegovine izglasali su nezavisnost i izlazak iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, slijedeći time Sloveniju i Hrvatsku. Međutim, referendum je bojkotirao dio Srba, da bi potom politički vrh BiH Srba ( S rp ska d emo k r a t sk a s t r ank a predvođena haaškim optuženikom Radovanom Karadžićem) uz potporu "krnjeg" ostatka SFRJ (Srbije) i Jugoslavenske narodne armije (JNA) pokrenuo militarističke akcije kojima je

cilj bio zauzimanje što većeg dijela Bosne i Hercegovine. Isprva sukob između srpskih militarističkih formacija (uz potporu JNA) sa tadašnjom milicijom (policijske snage) i tek formiranom i slabo organiziranom Armijom BiH (ABiH) i bolje organiziranim Hrvatskim vijećem obrane (HVO), pretvara se u najkrvaviji rat nakon Drugog svjetskog rata u Europi. 1993. započeo je i sukob ABiH i HVO-a, odnosno bošnjačko-hrvatski sukob u BiH, koji je trajao do 1994. Ratni sukobi u potpunosti su završeni 1995. potpisivanjem Daytonskog sporazuma, iniciranog od strane tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona, nakon čega je garanciju mira u BiH preuzeo NATO putem misije IFOR (kasnije SFOR), najuspješnije NATO vođene misije.

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Den Haagu u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije ustvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid (ubijeno preko 8.000 ljudi), no za genocid kao niti za rat u BiH nije donesena presuda protiv Srbije. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podnio je veliki broj optužnica za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, brojčano najveći broj optužnica i donesenih presuda obuhvaća pripadnike vojnih formacija Republike Srpske. Zapovjednik vojnih snaga Republike Srpske, Ratko Mladić, optuženik ICTY-a nije priveden sudu te je u bijegu, pretpostavlja se u Srbiji.

Dva entiteta u Bosni i Hercegovini funkcioniraju kao "države u državi". Jedina institucija koja kvalitetno funkcionira na razini Bosne i Hercegovine je vojska. Problemi u funkcioniranju prisutni su i izraženi u Federaciji Bosne i Hercegovine, entitetu koji dijele Bošnjaci i Hrvati, posebno radi iznimno velike birokratizacije te velikog broja lokalnih izvršnih tijela (kantoni, županije).

Industrija u Bosni i Hercegovini je najvećim dijelom uništena u ratu.

Procjenjuje se da je preko 40 posto građana nezaposleno. Veliki problem su i prognanici i izbjeglice. BiH je jedna od najsiromašnijih država u Europi.

BiH obiluje rudama, najviše ugljenom, željezom, boksitom, manganom, kvalitetnim šumama i pitkom vodom. U zadnje vrijeme dubinska istraživanja pokazuju i prisutnost nafte, no na velikim dubinama koje za sada nisu komercijalno isplative.

BiH se nalazi pred velikim izazovima, potrebno je kvalitetnije političko uređenje, pri čemu premijer entiteta Republike Srpske Milorad Dodik prijeti organiziranjem referenduma o nezavisnosti.

Srbija održava izuzetno jake političko-gospodarske veze s ent i te tom Republikom Srpskom. Primjerice, vlasnik mobilne mreže u tom entitetu (m:tel) je mobilna mreža iz Srbije (mt:s) koja je pozive između Srbije i BiH entiteta Republike Srpske učinila cjenovno jednakim, istovremeno skupljima između mobilnih mreža u BiH.

Iako se BiH često spominje kao moguće izvorište islamističkog terorizma, do sada se pokazalo da takvo što nema utemeljenje. No, jak utjecaj nekih islamskih zemalja koje ulažu znatna financijska sredstva u BiH, te ogorčenost dijela građana BiH ne-funkcioniranjem institucija, velikom nezaposlenošću mogao bi dovesti do regrutacije dijela građana u terorističke grupe.

Ponovno otvaranje ratnih sukoba malo je vjerojatno, a Bosna i Hercegovina je pogodna za investicije radi relativno niskih cijena, kako radne snage, tako i zemljišta. Međutim, korupcija je iznimno raširena te je mala vjerojatnost da će po tom pitanju u skorije vrijeme doći do pozitivnih pomaka. ■

StratOPSA Strat@opsa.hr

9

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

StratOPSA: Kratka analiza Bosne i Hercegovine

OPSA: Ulazimo u 15. oblje-tnicu Daytonskog sporazuma. RACVIAC je proslavio svoju 10. obljetnicu. Koliko je RACVIAC doprinio stabilnosti cijele regije, odnosno koliko je doprinio stabilizaciji Bosne i Hercegovine kao sigurnosno imperativnoj zemlji Jugoistočne Europe?

- Todorčevski: U ovih deset godina, koliko djeluje RACVIAC - središte za sigurnosnu suradnju, Bosna i Hercegovina i sigurnosna suradnja su postale gotovo sinonim. Samo Sre-dište, čija je kratica RACVIAC u osnutku označavala Regionalno središte za pomoć kod kontrole i verifikacije naoružanja je bilo izraz odlučnosti međunarodne zajednice i zemalja regije da se sustavno i uz aktivno učešće zemalja regije najprije uspostavi, a zatim i razvije sigu-rnosna suradnja u regiji. To se s pravom smatra legitimnom i učinko-vitom metodom osiguravanja i podiza-nja razine sigurnosti. Logično, u godini 2000. to je krenulo kao projekt Pakta za stabilnost, a nakon deset godina sa sigurnošću možemo reći da je to bio jedan od najuspješnijih projekata Pakta.

Jedan od glavnih smjerova aktivnosti RACVIAC-a je bila obuka i podrška kod stvaranja kadrova koji su kasnije aktivno sudjelovali u provedbi odredbi Daytonskog sporazuma. Početak je rada na primjeni tog sporazuma bio ohrabrujući. Stoga su postupno uvedeni i drugi oblici a proširena su i područja sigurnosne suradnje u kojoj su ravnopravno sudjelovali i predstavnici svih strana potpisnica Daytonskog

sporazuma, a kasnije i samog novofo-rmiranog Ministarstva za obranu Bosne i Hercegovine.

Dakako, točniju ocjenu o tome koliko je RACVIAC doprinio u tom pogledu mogu dati drugi, prije svega zemlje regije i međunarodna zajednica. No ono što je sigurno i o čemu možemo posvjedočiti je to da je samo u procesu obuke za sudjelovanje u provođenju odredbi Daytonskog sporazuma su-djelovalo preko 150 časnika i drugih polaznika neophodnih za obavljanje ovog zahtjevnog i za mirovni proces vrlo osjetljivog posla. Taj neophodni korak je bio učinjen u RACVIAC-u uz instrukciju najkompetentnijih eksperata i uz pomoć međunarodne zajednice.

Kako ste kazali "imperativnost" sigu-rnosnih instrumenata vezanih uz Bosnu i Hercegovinu je predodredila put daljih aktivnosti. Mi se nalazimo u sre-dištu tih procesa, a razlika je između ostalog u tome da su se aktivnosti pro-širile i na druga područja sigurnosne

suradnje šire u regiji i što se provode uz puno i aktivno sudjelovanje brojnih sudionika iz Bosne i Hercegovine.

OPSA: Dosta stručnjaka u području sigurnosti ističe RACVIAC kao pozi-tivan primjer regionalne suradnje i kao jedan od najzaslužnijih proje-kata za stabilizaciju BiH, putem edukacije njezinih pripadnika oru-žanih snaga. Koliko se zapravo uo-pće na početku vjerovalo u uspjeh ideje RACVIAC-a?

- Todorčevski: Neizbježni dio svakog početka su sumnje i strahovanja. U slučaju RACVIAC-a međutim, treba se prisjetiti realne situacije i ozračja u kojem su donošene odluke. Na jednoj strani su bile vizija i odlučnost, a na drugoj, nada i procjena, da se nakon svega što se dogodilo ipak daje šansa nečemu novom, te da to ne treba odbaciti, utoliko više što nije baš bilo validnih alternativnih prijedloga.

Suglasan sam sa mišljenjima koje ste naveli, da je RACVIAC pozitivan pri-mjer i da je vjerojatno i doprinio uku-pnoj stabilizaciji, ali usudim se naglasiti važnost metode djelovanja. Metoda je bila edukacija što je vrlo legitiman i nenasilan način postizanja cilja. Drugi je trenutak konzistentnost i dugoro-čnost. Čak i nama koji smo pristrano pozitivni prema dostignućima RA-CVIAC-a tek deseta obljetnica daje više vjerodostojnosti kod ocjene nego bilo koji pojedinačni oblik provedenih akti-vnosti. Usudim se reći da su paralelno sa često obeshrabrujućim upadima sa strane, stvoreni modeli ili oblici kulture regionalne sigurnosne suradnje,

10

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Todorčevski: RACVIAC, BiH i sigurnosna suradnja su sinonim

Intervju s veleposlanikom, direktorom Središta za sigurnosnu suradnju (RACVIAC), Nj.E. Nikolom Todorčevskim

NJ.E. Nikola Todorčevski

Fotografija: RACVIAC

RACVIAC - središte za sigurnosnu suradnju, Bosna i Hercegovina i si-gurnosna suradnja su postale goto-vo sinonim.

-Todorčevski

RACVIAC-ova metoda rada je eduka-cija, što je vrlo legitiman i nenasilan način postizanja cilja.

-Todorčevski

u nastajanju dakako.

OPSA: RACVIAC je svakako jedinstven projekt putem kojeg su educirani brojni pripadnici oružanih snaga iz cijele regije. Koliko je rad RACVIAC-a unaprijedio odnose me-đu zemljama regije putem svojih se-minara? Što je RACVIAC za oru-žane snage regije značio prije deset godina, a što znači danas?

- Todorčevski: Kod ovog pitanja sam prije sklon usporiti sa opisima značenja RACVIAC-a i istaknuti da su legitimni lideri zemalja iz regije i predstavnici međunarodne zajednice donosili releva-ntne i dalekosežne odluke koje su bile podržane na vrlo konkretan način u je-dnom dužem periodu. Bolje se razmi-šlja i donose se pametnije odluke ako vam "ne zuje meci iznad glave". To je već bilo osigurano drugim instrume-ntima. Uspjeh RACVIAC-a koji je vidljiv i na što smo ponosni je objektivno uspjeh jednog sveobu-hvatnog projekta širih razmjera.

U drugom djelu pitanja mislim da RACVIAC za pripadnike oružanih snaga u regiji danas znači ono što o njemu misle onih 7.235 sudionika u aktivnostima Centra u ovih 10 godina. Njihova je predstava danas puno točnija i nadam se, povoljnija što se RACVIAC-a tiče.

OPSA: Jedan od strateških ciljeva RACVIAC-a je i podrška euro-atlantskim integracijama regije. Koje su aktivnosti RACVIAC-a u tom pogledu?

- Todorčevski: U odgovoru na jedno od pitanja sam već natuknuo da se RACVIAC razvijao. Centar se ubrzo nakon prvih početnih, dakako uspješnih aktivnosti, upustio u složenost ali i neophodnost reformi u sigurnosnom sektoru zemalja regije. Uspješnost tih reformi je za neke od zemalja bio najbolja preporuka za članstvo u

NATO-u. Ta usmjerenost je kasnije evoluirala u pokretanju projekata, od kojih se jedan, pod imenom "Perspe-ktive" upravo proveo u Bosni i Herce-govini. Dalje, formiran je treći progra-mski stup aktivnosti koji se bavi među-narodnom suradnjom i euroatlantskim integracijama. To je na tragu promo-viranog kursa ka regionalnom vlasni-štvu u radu brojnih oblika suradnje u Jugoistočnoj Europi.

I u tome je prioritet na edukaciji i pripremi za ono što slijedi. Vi i vaši cijenjeni čitatelji ste svakako u toku sa relevantnošću odluka o Europskoj obra-mbenoj i vanjskoj politici kao i sa očekivanim efektom strateškog doku-menta NATO saveza. Neke od zemalja članica RACVIAC-a su istodobno i članice Atlantskog saveza i Europske unije, a druge u svojstvu kandidata ili u drugim oblicima progresa ka integraciji. U nadolazećoj godini te do kraja ove godine, kao i prilikom dosadašnjih aktivnosti bilo je i biti će prilika za dijalog i o glavnim značajkama toj procesa.

Upravo afirmacija Centra kao platforme za dijalog o sigurnosnoj suradnji u regiji postaje našom dominantnom značajkom. Na tome i radimo tema-tizirajući euroatlantske integracije kao prioritet regije. Zemlje koje geogra-fski i politički ne pripadaju regiji ostaju privržene naporima za daljnju stabili-zaciju regije i demonstriraju spremnost da podrže aktivnosti našeg centra u provođenju planiranih aktivnosti.

OPSA: Proslavili ste desetu oblje-tnicu, obično je to godina u kojoj se očekuje zaokret u radu, neke novine. Hoće li RACVIAC unijeti novine u svoj rad, hoće li se nešto mijenjati? Gledajući uspjeh RACVIAC-a u Jugoistočnoj Europi, mislite li da je to model koji treba koristiti i u drugim kriznim žarištima diljem svijeta?

- Todorčevski: Mi se moramo mijenjati regije radi i radi potrebe jačanja regionalne sigurnosne suradnje. Ipak, kako ste vjerujem zapazili, nismo promijenili prvotno ime koje naglašava kontrolu naoružanja i verifikaciju. To su tek dva pojma strogog značenja u vojnoj terminologiji, ali iza toga stoji nešto značajnije - izgradnja povjerenja što je nezamjenjivi sastojak svakog ozbiljnog napora za osiguranje mira i sigurnosti. To ostaje naš glavni cilj. U zadnje vrijeme raste interes Središta za šire aspekte sigurnosne suradnje, a tu je i interes za rad i rezultate tog našeg rada koji dolazi iz zemalja izvan regije kao i sa strane puno većih i utjecajnih srodnih "organizama" i organizacija. Mi sebe definiramo i kao neprofitna i akade-mska organizacija. Imamo suradnju sa brojnim srodnim institucijama i pritom, ne bez ponosa, iznosimo ono što smatramo da su naša dostignuća. Na-damo se da se to ne doživljava kao izvoz modela, premda bismo bili sretni da naše iskustvo može biti od pomoći i izvan naše regije. ■

Ana Marija Vojković amvojkovic@opsa.hr

- intervju s Nikolom Todorčevskim

11

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Todorčevski: RACVIAC, BiH i sigurnosna suradnja su sinonim

RACVIAC za pripadnike oružanih snaga u regiji danas znači ono što o njemu misle onih 7.235 sudionika u aktivnostima Centra u ovih 10 godi-na. Njihova je predstava danas puno točnija i nadam se, povoljnija što se RACVIAC-a tiče.

-Todorčevski

Znak RACVIAC-a

OPSA: 15 godina od Dayto-nskog sporazuma, mnogi tvrde kako su Oružane snage Bosne i Hercegovine jedino državno tijelo koje doista funkcionara na nacionalnoj razini.

- Cikotić: Obrambene strukture pre-dstavljaju jedan od najboljih aspekata funkcioniranja državnih tijela u BiH. Oružane snage BiH su najorga-niziraniji dio društva koji funkcionira na državnom nivou, a iz moje perspektive kao ministra odbrane, mogu reći da su Oružane snage BiH pozitivan primjer logike da se interesi naroda u BiH najbolje ostvaruju efikasnim institucijama na nivou države. Zahvaljujući zakonskim rje-šenjima u oblasti odbrane, Oružane snage BiH su svakako najodgovorniji i najdiscipliniraniji dio našeg društva.

OPSA: Kako časnici supro-tstavljenih strana iz tragičnog rata u BiH danas surađuju?

- Cikotić: Oružane snage BiH nisu zaokupljene prošlošću, a kada su u pitanju međunacionalni odnosi, iz svog iskustva mogu reći da je među-nacionalna suradnja na visokom nivou i primjer za druge. Mi smo jako osjetljivi na međunacionalne odnose, jer je to prije svega državni interes.

OPSA: BiH je od primateljice sigu-rnosti, mirovnih snaga drugih zema-lja, danas pružatelj sigurnosti drugim zemljama. Neki će upravo tu uputiti kritiku kako BiH nije u stupnju sigurnosti koji bi opravdao slanje pomoći drugim zemljama u vidu ljudske komponente, odnosno pripa-dnika OS BiH. Koliko su te kritike opravdane, da li sudjelovanje BiH u mirovnim misijama diljem svijeta donosi nešto dobro samoj zemlji?

- Cikotić: Bosna i Hercegovina je, u svojim zakonskim rješenjima, opredi-jeljena za ulazak u NATO i euro-atlantske integracije. Da bi postala članicom NATO-a, BiH mora pokazati da je sposobna da dijeli rizike i teškoće operacija podrške miru, ali i drugih mehanizama kolektivne sigurnosti, što je suština NATO-a. Nas nitko nije prisiljavao na misiju u Afganistanu, ali

da smo rekli da ne želimo ići, to bi značilo da ne želimo u NATO.

Suradnja između Parlamentarne skupštine BiH, Vijeća ministara, OSBiH i Predsjedništva BiH, kao vrhovnog komandanta, je vrlo dobra i upravo je to činjenica koja pokazuje da je BiH u vrlo kratkom roku od zemlje kojoj je bila potrebna vojna pomoć došla u poziciju da drugim zemljama pruža sigurnosne usluge. U BiH je teško pronaći konsenzus o brojnim značajnim pitanjima, ali svi značajni faktori su suglasni da BiH ima euroatlantsku budućnost.

OPSA: BiH je odlučila dati potporu NATO vođenoj misiji ISAF upu-ćivanjem pripadnika OS u afga-nistansku regiju od velikog si-gurnosnog izazova, Helmand. Kako javnost u BiH reagira na to, ima li protivljenja?

- Cikotić: Mi znamo da je odlazak naših pripadnika u misiju ISAF rizičan, ali smo procijenili da bi

neodlazak bio još rizičniji.

Naša pješadijska jedinica koja je otišla u Afganistan, u potpunosti je dostigla potrebne standarde za izvršenje misije, a obuka je potpunosti provedena u skladu sa standardima oružanih snaga zemalja članica NATO-a.

12

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Cikotić: Najveći problem u BiH je postizanje konsenzusa

Intervju s ministrom obrane Bosne i Hercegovine, dr.sc. Selmom Cikotićem

dr.sc. Selmo Cikotić

Fotografija: Ministarstvo obrane BiH

Iz moje perspektive kao ministra odbrane mogu reći da su Oružane snage BiH pozitivan primjer logike da se interesi naroda u BiH najbolje ostvaruju efikasnim institucijama na nivou države. Zahvaljujući zako-nskim rješenjima u oblasti odbrane, Oružane snage BiH su svakako na-jodgovorniji i najdiscipliniraniji dio našeg društva.

- Cikotić

Da bi postala članicom NATO-a, BiH mora pokazati da je sposobna da dijeli rizike i teškoće operacija po-drške miru, ali i drugih mehanizama kolektivne sigurnosti, što je suština NATO-a. Nas nitko nije prisiljavao na misiju u Afganistanu, ali da smo re-kli da ne želimo ići, to bi značilo da ne želimo u NATO.

- Cikotić

Javnost, u najvećoj mjeri, svje-sna je činjenice da je ovim či-nom, učinjen jedan od najko-nkretnijih koraka ka članstvu BiH u NATO.

OPSA: Ranije ove godine kada ste se susreli s ministrom obra-ne RH, gospodinom Vukeli-ćem, najavljeno je moguće za-jedničko sudjelovanje oružanih snaga BiH i Hrvatske u misi-jama poput one u Afganistanu. Je li se što pomaklo po tom pitanju od same najave?

- Cikotić: Da. Već smo započeli razgovore sa Hrvatskom i Crnom Gorom oko pojedinih detalja. Očekujemo da ubrzo uključimo i Makedoniju. Za sada, nikakve službene odluke nisu donesene.

OPSA: Kako napreduje BiH prema članstvu u NATO-u, ka-ko javnost reagira na moguće članstvo? Koji izazovi tu oče-kuju OS ali i cijelu državu?

- Cikotić: Ministri vanjskih poslova članica NATO-a odlučili su Bosnu i Hercegovinu primiti u Akcijski plan za članstvo (MAP), pod uvjetom da se

razriješi pitanje knjiženja perspektivne vojne imovine na državu. Ovo je svakako bila dobra odluka, jer mi se či-ni da je međunarodna zajednica kona-čno odlučila da cijeni one snage u BiH

koje rade ka napretku i reformama.

Knjiženje perspektivne vojne imovine, a radi se o 69 lokacija sa perspe-ktivnom nepokretnom vo-jnom imovinom, očeku-jem sa formiranjem novog saziva Vijeća ministara BiH, čime bi bio ispunjen posljednji uvjet za pristu-panje prvom godišnjem ciklusu iz Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP).

Što se tiče izazova za Oru-žane snage BiH, obrambe-

ne strukture predstavljaju jedan od najboljih aspekata funkcioniranja državnih tijela u BiH. Ukoliko do-datno želimo da poboljšamo kvali-tetu jedinica OSBiH, to se može najbolje uraditi u mirovnim opera-cijama gdje su izazovi i teškoće najveći.

OPSA: Bivši ste pripadnik Armije BiH, branitelj, političar, a proveli ste neko vrijeme i u go-spodarstvu. Kada danas gledate Bosnu i Hercegovinu, i kao mini-star i kao pojedinac, što su nedo-staci, što je potrebno učiniti da BiH prestane biti "zemlja pro-blem", kako se često naziva u medijima diljem svijeta?

- Cikotić: Moram reći da BiH, u utemeljenoj težnji za pristupanjem euroatlantskim integracijama, na-jviše barijera ima u smislu posti-zanju relevantnog političkog konse-nzusa i ostvarivanja konkretnih mjera koje su potrebne za unutrašnji progres i progres na va-njskom planu. Dakle, različita mi-

šljenja o tome kako neke stvari urediti, kako neke stvari organizirati, i kojim putem i pravcem ići su najveći problem. Praktična prepreka je i činjenica da zemlja nije do kraja rekonstruirana ni u sferi duha, međunacionalnih i dru-štvenih odnosa, ni u sferi uspostave institucija države, a posebno u razvoju ekonomije.

OPSA: Nakon netom završenih izbo-ra u BiH, ostajete li ministar ili?

- Cikotić: Ostajem, do konstituiranja nove strukture Vijeća ministara BiH. ■

Denis Avdagić denis.avdagic@opsa.hr

- intervju s Selmom Cikotićem

13

NATO INTERVJUI Broj 11, godina 3.

Cikotić: Najveći problem u BiH je postizanje konsenzusa

dr.sc. Selmo Cikotić

Fotografija: Ministarstvo obrane BiH

Ministar Cikotić s pripadnicima OSBiH

Fotografija: Ministarstvo obrane BiH

OPSA bilteni su jedan od načina na koji

informiramo zainteresirane građane o NATO-u.

Prvi pokrenuti bilten je Euroatlantski tjednik

koji radimo jednom tjedno i šaljemo

zainteresiranim primateljima svaku srijedu.

Bilten NATO intervjui izdajemo mjesečno ili

rjeđe te u njemu objavljujemo razgovore s

osobama koje su u mogućnosti i na poziciji da

nam daju više od informacije, kažu svoje

vlastito mišljenje, komentar ili objašnjenje

aktualnih i važnih događaja i procesa,

posebno u svijetlu članstva Hrvatske u NATO-u,

ali i drugih povezanih pitanja, poput

sigurnosti, međunarodnih odnosa… ■

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) North Atlantic Integrations Promotion Organization (NAPO)

izrečene u objavljenim intervjuima. Intervjui i stavovi izrečeni u istima prvenstveno su mišljenje osobe koja ih je dala i/ili organizacije/institucije koju predstavljaju/zastupaju. 4. NATO intervjui kao i druge OPSA publikacije na kojima je to naznačeno i/ili nije drugačije naznačeno su publikacije koje se distribuiraju besplatno, bez naknade za krajnjeg korisnika - čitatelja. Naknada koja bi se od treće strane zahtijevala za osobno, nekomercijalno korištenje kršila bi prava izdavača, te bi se smatrala kršenjem autorskih prava. 5. Svako komercijalno korištenje, masovno korištenje, re-izdavanje ove i/ili drugih publikacija OPSA-e, bez dozvole izdavača, nije dozvoljeno, ukoliko isto nije dogovoreno pismenim putem i/ili nije drugačije naznačeno na ovoj ili drugim OPSA publikacijama.

1. NATO intervjui su bilten, publikacija Organizacije za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA). 2. NATO intervjui izlaze jednom mjesečno ili rjeđe. Sadržaj čine intervjui, razgovori s osobama koje su u mogućnosti ili na poziciji da nam daju više od informacije, kažu svoje vlastito mišljenje, komentar ili objašnjenje aktualnih i važnih događaja i procesa, posebno u svijetlu članstva Hrvatske u NATO-u, ali i drugih povezanih pitanja, poput sigurnosti, međunarodnih odnosa… Sadržaj ove publikacije mogu činiti i drugi tekstovi. 3. Stavovi izrečeni u intervjuima ne moraju predstavljati i stavove OPSA-e. OPSA se može, ali i ne mora slagati sa stavovima izrečenim u intervjuima. Stoga, OPSA, njeni članovi, suradnici i/ili uredništvo ove publikacije ne mogu odgovarati pravno ili moralno za stavove

6. Prenošenje dijelova ili cjelovitih intervjua iz ove publikacije u drugim medijima, te drugih tekstova objavljenih u publikaciji, a radi informiranja građana, dozvoljeno je bez privole izdavača uz obvezno navođenje izvora, i to izdavača u punom ili skraćenom nazivu, te publikacije u punom nazivu, broju i nadnevku. 7. Prepravljanje tekstova, intervjua i drugih dijelova ove publikacije kako bi se prikazao drugačiji kontekst, navelo na pogrešan ili netočan prikaz istih je strogo zabranjeno. 8. Publikacija se u potpunosti i bez ograničenja smije koristiti u državnim i obrazovnim institucijama uz poštivanje prethodno navedenih napomena pod točkama 6 i 7, te kada se takvo korištenje ne odnosi na komercijalno korištenje ove publikacije, ili se za njeno korištenje traži naknada. ■

Pošta: HR-10000 Zagreb, Poljana Zvonimira Dražića 9

E-pošta: opsa@opsa.hr

Za sigurniji svijet u kojem živimo...

- www.opsa.hr - NATO intervjui - za ovaj broj:

Uredio: Denis Avdagić

Priredili: Denis Avdagić, Vedran Obućina, Ana Marija Vojković

***

OPSA dopušta prenošenje tekstova uz navođenje izvora

Bilten NATO intervjui je informativni mjesečnik OPSA-e

Prijava za primanje ostvaruje se preko stranica www.opsa.hr

NATO intervjue i druge OPSA biltene, publikacije, prijevode i dokumente čitajte online na:

www.bilteni.opsa.hr Posjeti...

NAPOMENE