Consolidation of damage of frontal tooth with ceramic replacement

_______________________________________________________Marko Petrić, Diplomski rad

1. UVOD

Estetika postaje sve zahtjevniji kriterij u rehabilitaciji protetskog pacijenta. Usta

su uz oči najvažniji dio lica koji obilježava prvi dojam o osobi. Stoga je estetska

komponenta nadomjeska od izuzetnog značaja u procjeni zadovoljstva protetskog

pacijenta. Traume zubi najčešće nastaju na gornjim incizivima. Lomovi cakline i dentina

povezani su sa znatnim estetskim, ali i funkcionalnim gubicima. Razlikuju se dva tipa

prijeloma krune zuba. Napuknuće zuba bez gubitka tvrde zubne supstance i prijelom

krune zuba s gubitkom tvrde zubne supstance. Kada je došlo do gubitka tvrde zubne

supstance, a prijelomna linija prolazi samo kroz caklinu ili kroz caklinu i dentin bez

otvaranja pulpe, govori se o jednostavnom prijelomu krune zuba. U slučaju kada je došlo

do gubitka tvrde zubne supstance, a prijelomna linija prolazi kroz caklinu i dentin te

zahvaća pulpu zuba, govori se o složenom prijelomu krune zuba. Ako je frakturirani

fragment još prisutan, može se provesti adekvatna opskrba defekta tvrdih tkiva

ponovnim adhezivnim pričvršćivanjem. Kod gubitka fragmenta indicirana je

konvencionalna sanacija kompozitom, a kod gubitka većeg dijela zuba primjena

nadogradnje i krunice.

Prirodni zub, kao uzor svake estetske restauracije, postavlja visoke zahtjeve

prema gradivnom materijalu, a od zubnog tehničara i stomatologa zahtijeva znanje i

vještinu. U slučaju direktnih kompozitnih restauracija cjelokupna estetska odgovornost

leži u rukama terapeuta. Tehnike slojevanja stvaraju preduvjete za predvidljivi estetski

1


rezultat. Često nije u pitanju materijal ili optimalni izbor boje koji jednu restauraciju

uistinu čine nevidljivom, već puno malih, ali konzekventno primjenjenih detalja. To

vrijedi kako za kompozit, tako i za keramiku. Mogućnosti modernih kompozitnih i

keramičkih materijala za oponašanje tvrdog zubnog tkiva su izvrsne, samo ih treba znati

iskoristiti. Ovisno o stupnju destrukcije zuba izabrat će se najpovoljnije terapijsko

rješenje koje se kreće u rasponu od kompozitnog ispuna, ljuske, djelomične ili potpune

krunice. Za svaku mogućnost postoji na tržištu veći broj različitih materijala koje je

potrebno poznavati kako bi se primijenili u za sebe optimalnim mogućnostima. Ljuskice

predstavljaju izvrsno estetsko i funkcijsko rješenje na duži period uz istovremeno

izbjegavanje prekomjernog brušenja što je pravilo u suvremenoj protetskoj terapiji.

Općenito, sanacija prednjeg zuba uvjetovana je estetikom i ona prestavlja u ovom

slučaju prioritet.

2


2. SVRHA RADA

Ovim radom dat će se pregled terapijskih mogućnosti sanacije oštećenog

prednjeg zuba s naglaskom na keramičke nadomjeske; metal keramičku krunicu,

potpuno keramičku krunicu, djelomičnu krunicu i ljuskicu.

Ujedno se žele prikazati i rješenja sanacije jako oštećenog prednjeg zuba

nadogradnjom.

3


3. ŠTO JE ESTETIKA?

Estetika je je nauka o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu te nauka o lijepom i

kao takva u svemu nastoji pronaći i dati obilježje lijepog. Dolazi od grčke riječi

“aesthesia” što označava osjećaj ili osjećajnost. Može se također definirati i kao

“sposobnost uvažavanja ljepote” (1).

Esteta je izraz koji se koristi pri opisivanju osobe koja opaža ili uživa u ugodnom

osjećaju. Smatra se kako esteska stomatologija predstavlja oponašanje ili pak

usavršavanje prirodne ljepote usne šupljine i lica. Estetska stomatologija usmjerena je na

postizanje zadovoljstva pacijenata njihovim izgledom, a ponajprije osmijehom.

Suvremeni pojam koji se u svijetu koristi kada je riječ o estetskoj stomatologiji jest

“smile design”. Obzirom na to da je popularnost estetske stomatologije u porastu,

povećani broj pacijenata zahtijeva zahvate kojima se poboljšava izgled neestetskih

prednjih zubi. Čak i zdravi zubi mogu biti neproporcionalni i stoga ne pridonose

optimalnom estetskom izgledu. Na slijedećem primjeru, novim osmijehom ispravljene

su sve nepravilnosti u odnosu mekih i tvrdih tkiva. Tamni su bukalni prostori popunjeni

nešto debljim keramičkim ljuskama postavljenima na premolarima. Navedenim

postupcima postignuti su ravnoteža, simetrija i poboljšani oblik zubnog luka (Slika 1.).

4


Ranija pozornost bila je usmjerena isključivo na zbrinjavanje karijesnih zubi, a

danas je usmjerena i na poboljšanje estetskog izgleda potpuno zdravih zubi. Ubrzan

razvoj svih stomatoloških, a posebice keramičkih materijala te materijala za svezivanje

učinio je restaurativne postupke na zubima fantastičnima. Napredak u stomatološkoj

tehnologiji omogućuje stomatologu poboljšanje pacijentova izgleda uporabom

minimalno invazivnih tehnika (Slika 2.).

Slika 1. Novi izgled. (Preuzeto iz: Gurel G. Estetska stomatologija. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski. 2003.) (2)

5


U

stomatologiji, estetska klasifikacija ovisna je o različtim parametrima. Uz boju, važni su

površinska tekstura, oblik i položaj zuba te harmonička integracija u cjelokupnu

pacijentovu pojavu. Iako se na prve dvije točke može donekle utjecati pažljivim i

savjesnim radom stomatologa, terapeutski uspjeh uglavnom ovisi o svojstvima

restaurativnog materijala. Osobito se u području frontalnih zubi uz odgovarajuću boju

mora oponašati i prirodna transparencija.

Slika 2. Protetska terapija ljuskicama. (Preuzeto iz: Gurel G. Estetska stomatologija. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski. 2003). (2)

6


3.1. Boja

Boja je subjektivna senzacija koja se prenosi aktiviranjem receptora na očnoj

mrežnici. Pri tome, boja predmeta ovisi o njegovoj sposobnosti da reflektira svjetlost

koja pada na njega. Boja zapravo nije fizikalno svojstvo nekog objekta, nego je čisti

osjetni doživljaj (3).

Boja, transparencija, opacitet i fluorescencija zubi nisu konstantne veličine. Zbog

različite debljine caklinskog omotača i dentinske jezgre dobiva se određena boja koja još

može varirati s obzirom na dob i time povezanu pojavu abrazije i atricije.

Razumijevanje boje zahtijeva poznavanje njezinih karakteristika, odnosa nijanse,

stupnja zasićenosti, svjetline i translucencije. U Munsellovoj analizi boje (Slika 3.)

translucencija se ne spominje, ali ona zapravo predstavlja jedan od najvažnijih

čimbenika u postizanju zadovoljavajućeg ishoda estetskog nadomjeska. Kad su

nadomjesci odveć neprozirni, mramorastog ili beživotnog izgleda, navedeno estetsko

ograničenje zapravo je rezultat loše reprodukcije translucencije. Translucencija

predstavlja trodimenzionalni prostorni odnos ili prikaz svjetline.

7


Nijansa jednostavno predstavlja ton boje, odnosno crvenu, plavu, žućkastu itd.

Izraz “nijansa” zapravo predstavlja sinonim izraza “boja” i koristi se u opisivanju boje

zuba ili zubnog nadomjeska (Slika 4.).

Slika 3. Modificirana Munsellova analiza boje prikazuje četiri parametra: nijansu,

stupanj zasićenosti, svjetlinu i translucenciju. (Preuzeto iz Gurel G: Boja. Znanje i

vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski, 2003.) (3)

8


Kromatografska vrijednost predstavlja intenzitet ili zasićenost tonom boje,

odnosno opisuje plavu boju svijetlom ili tamnom. Stupanj zasićenosti raste od zuba 11

do zuba 23. (Slika 5.).

Slika 4. Nijansa predstavlja osnovi ton boje, odnosno crvenu, plavu, žutu. (Preuzeto

iz: Gurel G. Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski, 2003.) (3)

9


Translucencija predstavlja trodimenzionalni prikaz svjetline. Ona je apstraktna i

neopipljiva, a danas ju je vrlo teško izmjeriti ili standardizirati. Translucencija se

najbolje prikazuje razlikama u svjetlini zuba ili nadomjeska. Visoko translucentni zubi

posjeduju manju svjetlnu s obzirom na to da dopuštaju svjetlosni prodor kroz tkivo (veća

apsorpcija svjetla) i apsorpciju sjena i tamnih dijelova usne šupljine te okolnih tkilva

(Slika 6.).

Slika 5. Kromatografska vrijednost predstavlja intenzitet ili zasićenost tonom boje.

(Preuzeto iz Gurel G:. Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski,

2003.) (3)

10


Slika 7. Neprozirni zubi (Preuzeto iz Gurel G.: Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih

keramičkih ljuski, 2003.) (3)

Neprozirni zubi ne dopuštaju veliki prodor svjetlosti. Posjeduju veću sposobnost

refleksije, te stoga izgledaju svjetliji (Slika 7.). Stoga, gradivi materijali moraju

posjedovati određenu translucenciju (Slika 8. i 9.). Translucencija i svjetlina

Slika 6.Visoko translucentni zubi (Preuzeto iz Gurel G: Boja. Znanje i vještina u izradi

estetskih keramičkih ljuski. 2003.) (3)

11


predstavljaju najvažnija svojstva pri odabiru boje, a svijetlije nijanse posjeduju vrlo

nizak stupanj zasićenosti (poput boje A1 i B1). (Slika 10.)

Slika 8. Neprirodan i beživotan izgled nadomjeska. (Preuzeto iz Gurel G.: Boja.

Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski. 2003.) (3)

12


Slika 9. Cilj optimalno izrađenog nadomjeska jest postizanje prirodnog izgleda.

(Preuzeto iz Gurel G.: Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski. 2003.)

(3)

Slika 10. Translucencija i svjetlina predstavljaju najvažnije parameter u odabiru

nijansi. (Preuzeto iz Gurel G.: Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih

ljuski. 2003.) (3)

13


4. KERAMIČKI MATERIJALI KROZ POVIJEST

Uvođenjem keramičkog materijala kao restaurativnog započela je nova era u

estetskoj stomatologiji. Prema današnjim standardima prvi su keramički materijali bili

prilično krhki i loši. Nakon što je potencijal keramičkog materijala prepoznat, dodatno je

modificiran i prilagođen korištenju na zubima. Stoga je razvoj keramičkog materijala

pratio i razvoj pomoćnih materijala i laboratorijske opreme.

Za prvi veći napredak u estetskim materijalima, osobito u smislu translucencije,

zaslužni su Vines i suradnici (4). Oni su razvili keramički prah pogodan za vakuumsko

pečenje i za niskotlačno pečenje u prisustvu zraka. Ranih 60-ih godina prošlog stoljeća

Weinstein i suradnici prvi su otkrili način svezivanja keramičkog materijala za zlatnu

leguru koristeći vakuumsko pečenje. Dodatni napredak činilo je takodjer i otkrivanje

fino granuliranog keramičkog praha koji je bilo moguće peći u vakuumu što je

označavalo novu eru u estetskoj stomatologiji. Zahvaljujući mogućnosti slojevitog

nanošenja i oblikovanja keramičkog materijala, stomatolozi i zubni tehničari postali su

svijesni estetskog značenja transmisije svjetlosti te promjena u refraktivnim indeksima

keramičkih materijala.

McLean i Hughes su 1965. opisali sinteriranu gliničnu keramiku koja se izvorno

koristila za izradu krunica i kraćih mostova u restaurativnoj stomatologiji u obliku

tvorničkih izrađenih profla (5). S obzirom na to da je materijal pokazivao sklonost

velikoj kontrakciji, od glinične keramike je bilo nemoguće izrađivati individualne

14


keramičke krunice. Prvi se komercijalni keramički materijal na tržištu pojavio 1966.

godine i opstao sve do današnjeg dana, već više od 40 godina (6).

McCulloch je 1968. godine prvi opisao metode u izradi umjetnih zubi, ljuski i

krunica iz staklokeramičnog materijala. Željena sjenčenja moguće je bilo postići samo

površinskim dodavanjem boja koje su pokazivale tendenciju erozije tijekom određenog

vremena (7).

U 70-im godinama prošlog stoljeća, metal-keramičke krunice izrađivale su se

novim, poboljšanim tehnikama. Novi su materijali posjedovali svojstva koja su

omogućavale višu temperature pečenja.

McLean i Sced 1976. razvili su prvi komercijalni, folijom poduprti sustav izrade

krunica (8). Zubna keramika mogla se ojačati disperzijom keramičkih kristala visoke

čvrstoće i elastičnog modula u staklenu matricu. McLean i Highes opisanu metodu

koristili su u svrhu razvijanja prvih gliničnih keramičkih materijala od kojih su

izrađivane krunice. Takvi ojačani keramički materijali posjedovali su čvrstoću od

180MPa. Gotovo dvostruko više od konvencionalnih (9).

Kasnije su se na tržištu pojavili materijali visoke čvrstoće nazvani In Ceram. Nije

bila riječ o čistom keramičkom materijalu, ali je on predstavljao korak naprijed u

postizanju čvrstoće do 630MPa (10). In-Ceram je zubnim tehničarima omogućio

napredak u postizanju estetike krunica na prednjim zubima bez istodobnog gubitka

čvrstoće. Nedvojbeno, ovo otkriće zaslužuje važno mjesto u povijesti stomatološke

keramike.

15


Anderson i Oden 1993. godine opisali su tehniku izrade individualnih

potpunokeramičkih krunica izrađenih od sinterirane glinice visoke čvrstoće. Naravno,

boja sinterirane glinice može varirati ovisno o uvjetima pečenja što predstavlja jednu od

manjkavosti (11).

Na Stomatološkom institutu Sveučilišta u Zurichu, Wohlwend je razvio i

predstavio tržištu novi materijal koji se bazirao na principu disperzije leucitnih kristala.

Ovaj materijal, Empress, sastoji se od vrlo sitnih leucitnih kristala, veličine samo

nekoliko mikrona, proizveden tehnikom kontrolirane kristalizcije posebne vrste stakla

(12).

Keramički materijali danas su postali glavno uporište estetske stomatologije.

Izrazito brz napredak u kvaliteti keramičkih materijala i tehnologija, učinili su mogućim

oponašati prirodu uspješnije nego prije. Neuspjeh u kliničkoj primjeni keramičkog

materijala i izradi nadomjeska izravno je povezan sa stručnošću i vještinama zubnog

tehničara, pogreškama u izradi te kompetenciji stomatologa.

16


5. KERAMIČKI MATERIJALI DANAS

Keramika se općenito može podijeliti u četiri kategorije:

- silikatna,

- oksidna keramika,

- neoksidna keramika,

- staklokeramika (13).

Silikatnu keramiku karakterizira amorfni stakleni matriks porozne strukture, čija

je glavna sastavnica silicij oksid uz male dodatke aluminij oksida, magnezij oksida i

cink oksida. Većina zubnih keramika pripada ovoj kategoriji.

Oksidnu keramiku karakterizira primarno kristalna faza (npr. aluminij oksid,

magnezij oksid) uz malo ili pak nimalo staklenog matriksa. Za upotrebu u stomatologiji

postoje i oksidne keramike s više različitih ili miješanih oksida.

Neoksidna keramika nije pogodna za uporabu u stomatologiji zbog visoke

temperature pečenja, složenosti postupka izrade i nemogućnosti postizanja odgovarajuće

estetike .

17


Staklokeramika je polikristalni material koji nastaje kontroliranom

kristalizacijom stakla. Nastala je razvojem silikatne kemije, dobivanjem i razvojem

stakla i njegove tehnologije (14).

Suvremeni keramički materijali prema indikacijama se dijele na one za izradu

krunica u prednjem dijelu zubnog niza, za izradu krunica u postraničnom dijelu zubnog

niza, izradu ljuski, izradu tročlanih ili visečlanih mosnih konstrukcija, keramike za

oblaganje osnovnih konstrukcija, glazure i posebne estetske učinke, korijenske kolčiće,

za izradu primarnih teleskopa i implantanata i suprastruktura na implantantima.

Prema sastavu dijele se na silikatne keramike i potpune keramike. Prema

intervalu pečenja dijele se prema različitim autorima (Lemons, Craig, Bouchers, Skiner).

Osnova navedenih podjela datira iz rane 1940., a zasniva se na trokomponentnom

sustavu keramike (glinica, kvarc, kaolin). Temperatura pečenja bila je određena

količinom pojedine sastavnice, a i temperaturne su se vrijednosti razlikovale od knjige

do knjige. Proizvođači keramike za upotrebu u stomatološkoj protetici snižavali su

temperature pečenja osnovnom keramičkom materijalu dodatkom najčešće borovih

oksida ili alkalnih karbonata i zajedno ih talili.

18


6. TERAPIJSKE MOGUĆNOSTI SANACIJE OŠTEĆENOG PREDNJEG ZUBA

Obzirom na sami stupanj oštećenja zuba, nedostatak se može sanirati

kompozitnim ispunom, ljuskom, djelomičnom krunicom ili potpunom krunicom.

- kompozitna restauracija,

- keramička ljuskica,

- djelomična krunica,

- potpuna krunica.

6.1 Kompozitna restauracija

Suvremena restaurativna stomatologija temelji se na načelima adhezije. Razorena

tvrda tkiva krune zuba nadoknađuju se estetskim materijalima koji se adhezijom vežu za

preostali dio krune. Estetskim materijalima vjerno se oponaša boja i oblik te vraća zub u

funkciju. Adhezijsko vezivanje omogućava žrtvovanje minimalne količine zdravog tkiva

prilikom preparacije za restauraciju. Vrlo važno je odrediti oblik krune (ovalan, kockast,

trokutast). Prilikom rekonstrukcije mora se obratiti pažnja na rubne linije. To su prijelazi

vestibularne plohe na aproksimalno i gingivalno zaobljenje, a označene su refleksijom

svjetla. Oblikovanjem rubnih linija može se optički zub prošitiri, suziti, povećati ili

smanjiti. Površina labijalne plohe sadržava plitke brazde koje idu od cerviksa prema

19


incizalnom bridu. Kod starijih ljudi te su brazde pliće uslijed abrazije kroz godine.

Važna struktura krune su i produžeci dentinskih jezgri. Dentinske jezgre zovu se

„mammelones“. Što je pacijent stariji i mameloni su manje uočljivi jer abrazijom

prestaju biti vidljivi. Zbog toga je kod mlađih pacijenata i udaljenost dentinskih jezgri od

incizalnog brida veća nego kod starijih. Kod ovakve preparacije zuba dovoljno je rub

cakline zakositi u širini od 1-3mm, valovito. Na taj se način povećava površina

svezivanja za caklinu i skriva se prijelaz cakline i kompozita. Također je potrebno

zaobliti i unutrašnje rubove. Time se omogućava rasipanje svjetlosti koja prolazi kroz

restauraciju (Slike 11-14.).

20


Slika 11. Oštećenje incizalnog brida zuba 11. (Preuzeto iz Weiger R.: Restauracije

frontalnih zubi. 2010.) (15)

Slika 12. Kompozitna restauracija. (Preuzeto iz Weiger R.: Restauracije frontalnih zubi.

2010.) (15)

21


Kompozit se definira kao kombinacija dvaju ili više kemijski različitih materijala

s jasnim graničnim spojem između komponenti i svojstvima boljim od pojedinačnih

komponenti. Sastoje se od tri dijela: organske smolaste matrice, anorganskih čestica

Slika 13. Pogled s palatinalne strane. (Preuzeto iz Weiger R.: Restauracije frontalnih

zubi. 2010.) (15)

Slika 14. Klinička situacija nakon 6 mjeseci. (Preuzeto iz Weiger R.: Restauracije

frontalnih zubi. 2010.) (15)

22


punila i svezujućeg sredstva. U sastav kompozita ulaze i stabilizatori boje, inhibitori,

pigment i aktivatorski sustav.

6.2. Keramička ljuska

Engleski pojam „veneer” označava fasadu, furnir ili fasetu. Kao „veneeri” danas

se općenito označavaju različite varijante adhezijski pričvršćenih indirektno izrađenih

fasetnih ljuski ili nadogradnji zuba (16). (Slika 15. i 16.)

Slika 15. i 16. Sanacija zubi 11 i 22 ljuskicama, potpuno keramička krunica na zubu

12. (Preuzeto iz Weiger R.: Restauracije frontalnih zubi. 2010.) (15)

23


Restauracije u području frontalih zubi obuhvaćaju:

- labijalne ljuske na području frontalnih zubi,

- djelomične ljuske,

- “Non-prep” ljuske,

- 360 ljuske.

Kod veće destrukcije tkiva oblik preparacije prelazi u preparaciju za djelomičnu

krunicu. Ograničenje nije jednoznačno definirano. Tako postoje i pojmovi kao 360

“veneer”.

6.2.1. Indikacije i kontraindikacije za keramičku ljusku

Indikacije su:

- promjena oblika ili boje labijalne plohe zuba,

- caklinski defekti,

- zatvaranje dijasteme,

24


- produženje zuba u incizalnom smjeru,

- nadoknada incizalnih kutova,

- nadoknada traumom izgubljenih dijelova kliničke krune zuba,

- promjena prednjeg vođenja (17).

Kontraindikacije su:

- nedovoljna količina cakline,

- karijes i/ili ispuni na aproksimalnim plohama,

- nemogućnost jetkanja,

- parafunkcije.

6.2.2. Brušenje zuba za keramičku ljusku

U gingivni sulkus postavlja se retrakcijski konac. Labijalna ploha preparira se u

dubini 0.8 mm (osigurati 50% preparacije u caklini). Cervikalna stepenica je zaobljena,

širine 0.5-0.8 mm. Aproksimalno se ispreparira labijalna trećina tako da čini žlijeb sa

labijalnom plohom. Radi se prekrivanje incizalnog dijela uz izradu palatinalne stepenice.

25


Incizalno se skrati za 1 do 1.5 mm. Na palatinalnoj strani stepenica treba završiti oblim

unutarnjim rubom.

Preparacija sa incizalnim zakošenjem: Preparacija završava na prelasku

palatinalne plohe u incizalni brid. Preparira se koso od vestibularne na palatinalnu plohu.

Preparacija unutar labijalne plohe: granica preparacije je na prijelazu labijalne plohe u

incizalni brid. Preparacija do polovice incizalnog brida: preparacija završava na sredini

incizalnog brida.

6.3. Djelomična krunica

Krunice koje u potpunosti ne prekrivaju površinu zuba nazivaju se djelomične

krunice. Najčešće su napravljene iz legure koja pokriva sve brušene zubne plohe osim

vestibuarne plohe koja ostaje nebrušena. Vestibularna ploha iz estetskih razloga ostaje

intaktna i nepokrivena krunicom.

Prve djelomične krunice, Williamsove, bile su dvodjelne kovinske krunice sa

široko prorezanim vestibularnim otvorom pa su se navlačile preko nebrušene

vestibularne plohe zuba. Nebrušena vidljiva ploha zuba djelovala je kao uokvirena slika

sa zlatim okvirom. Carmichaelova krunica smatrala se prvom pravom tročetvrtinskom

krunicom.

Djelomične krunice u kovinskom obliku ne upotrebljavaju se na prednjim

zubima dugi niz godina. Kovinske krunice iz zlata na prednjim zubima ne odražavaju

26


više pojam ljepote. U današnjoj literaturi opisuje se u kliničkoj primjeni na prednjim

zubima obrnuta tročetvrtinska krunica. Indikacija za ovu krunicu su estetska i

protektivna (18).

6.3.1. Obrnuta tročetvrtinska krunica na prednjim zubima

Ovaj oblik estetske tročetvrtinske krunice za prednje zube sličan je keramičkoj

jacket krunici s time što preparacija ne seže do gingivnog ruba oralno. Indikacije za

izradu ove krunice su frakturirani incizalni rubovi, potamnjeli zubi, zatvaranje dijastema

i nadoknada ostećenih vestibularnih ploha (19). Kontraindikacija za izradu ove krunice

povezana je s oštećenjem oralne plohe zuba nosača. Prednost primjene ove krunice u

uspredbi s potpunom krunicom su u poštedi zubnog tkiva kod preparacije zuba nosača.

6.3.2. Brušenje zuba za djelomičnu krunicu

Vestibularna ploha zuba stanji se za debljinu keramičkog sloja krunice od 1 do

1.5 mm s rubom preparacije koji završava supragingivalno. Ovakvim pristupom u

preparaciji zuba postiže se i izvrsna parodontoprofilaksa.

Aproksimalne se plohe izbruse do kontaktnih točaka prema istim načelima koji

vrijede za jacket krunicu. Incizalni brid se skrati za 1.5 mm i zakosi prema oralno radi

estetskih razloga i čvrstoće. Estetski su razlozi za ovakvu preparaciju postizanje

27


dovoljne debljine keramičkog sloja čime se dobije prirodnija subincizalna transparencija

boje nadomjestka. Svi rubovi preparacije moraju se blago zaobliti da bi se smanjile

koncentracije naprezanja koje se prenose sa zuba na krunicu i obratno.

6.4. Potpuna krunica

Krunica je nadomjestak koji se izrađuje na jednom zubu i najčešće pokriva cijelu

njegovu krunu. Najčešće se izrađuje na zubima koji su teško oštećeni karijesom ili

traumom, zbog čega je potrebno nadomjestiti velike defekte zubne krune. Također se

može izraditi i zbog estetskih zahtjeva. Tada se izrađuje na prednjim zubima u svrhu

poboljšanja oblika ili boje zuba. Nadalje, zbog oštećenja cakline u području zubnog

vrata i izloženosti dentina, zub može biti preosjetljiv na toplo, hladno ili slatko.

Prekrivanjem zuba krunicom zaštićuje se ogoljeli dentin od utjecaja iz usne šupljine i

preosjetljivost nestaje.

Prije izrade krunice potrebno je promijeniti stare ispune i potom izbrusiti sve

površine zuba. Brušenjem se sa svih ploha zuba odstranjuje sloj tvrdog zubnog tkiva i

zub se preoblikuje tako da ima lagano zakošene (skoro paralelne) plohe na koje će se

poput košuljice navući krunica. Opseg brušenja ovisi o izabranom materijalu i vrsti

krunica. Neke vrste krunica i određeni materijali zahtijevaju veću debljinu pa je za njih

potrebno zub opsežnije izbrusiti.

28


Brušenje zuba može biti bolno, jer se prilikom zahvata odstrani caklina i izloži

dentin. Brušenjem dentina otvaraju se dentinski kanalići i podražuju živci na krajevima

kanalića. S druge strane, ako se radi o zubima koji su pretrpjeli višestruka oštećenja,

zubima starijih osoba ili endodontski liječenim zubima, brušenje može biti potpuno

bezbolno. Višestruko oštećeni zubi kao i zubi starijih ljudi imaju sužene ili zatvorene

dentinske kanaliće i zbog toga su slabije osjetljivi ili neosjetljivi na mehanički podražaj

pri brušenju.

Budući da je za izradu krunice potrebno određeno vrijeme, između brušenja zuba

i postavljanja krunice pacijent se opskrbljuje privremenim krunicama čime se

uspostavlja estetika i funkcija te ne narušava fonacija. Psihološki momenat je ovdje i te

kako značajan. Bolnost izbrušenih zubi može se izbjeći i premazivanjem zuba lakovima

koji zabrtve dentinske kanaliće i sprječavaju nastanak bolnog podražaja. Iako je ova

metoda brza i jednostavna, kratkog je vijeka trajanja jer se lak brzo skine s površine

zuba, a osim toga ne rješava problem estetike. Stoga je bolje rješenje izrada privremenih

krunica koje uz trajnu zaštitu od osjetljivosti osiguravaju i zadovoljavajuću estetiku.

6.5. Privremena krunica

Privremene krunice su nadomjesci koji se postavljaju na izbrušene zube do

izrade konačnog nadomjeska. Privremeni nadomjestak nalikuje konačnom nadomjesku,

ali ima slabiju estetiku, lošije je prilagođen zubima i kraćeg je vijeka trajanja. Naime, za

izradu preciznog nadomjestka od kvalitetnog materijala potreban je veći broj faza i duže

29


vrijeme. Pri izradi privremenog nadomjestka koriste se materijali i tehnike koje ne

zahtijevaju toliko velik broj faza (najčešće se izradi u samo jednoj fazi, neposredno

nakon brušenja), što rezultira slabije prilagođenim nadomjeskom niže kvalitete i

trajnosti. Svrha ovog nadomjestka je da se za vrijeme izrade konačnog nadomjestka

zaštite izbrušeni zubi i osigura estetiku. Zbog manje mehaničke otpornosti, privremeni

nadomjestak se može oštetiti ili puknuti, a zbog svojstva materijala nakon dužeg nošenja

izgubi estetsku vrijednost, promijeni boju i deformira se. Tada ga je potrebno zamijeniti

novim privremenim nadomjeskom koji će štititi izbrušene zube do završetka konačnog

nadomjeska i ujedno spriječiti njihov pomak.

6.6. Nadogradnja

Retencija krunice se osigurava veličinom površine zuba i njegovim oblikom.

Ako su zbog oštećenja dimenzije krune premale, u nekim se slučajevima ona može

nadograditi restaurativnim materijalima do oblika potrebnog za izradu krunice. Ako

nedostaje veći dio krune ili čak cijela kruna, a korijen zuba ima zdrav parodont, može se

na zubu napraviti individualna ili cementirati konfekcijska nadogradnja.

30


7. VRSTE KRUNICA OBZIROM NA GRADIVNI MATERIJAL

Za izradu krunica postoji mnogo različitih materijala i tehnika izrade, a s

obzirom na materijal, krunice se mogu pojednostavljeno podijeliti na:

Potpuno kovinske krunice

Estetske krunice:

- polimerne,

- fasetirane polimerima,

- metal-keramičke krunice,

- potpuno keramičke krunice.

7.1. Potpuno kovinska krunica

U potpunosti je izrađene od određene protetske slitine. Koriste se plemenite

slitine: zlata, platine, srebra i paladija te neplemenite: kobalta, nikla i kroma. Ove

krunice su boje metala i stoga neestetske pa se koriste samo u predjelima zubnog luka

koji nisu vidljivi pri govoru ili smijanju. U prošlosti su se zlatne krunice izrađivale i u

vidljivom predjelu zubnog luka, ali iz drugih razloga – nošenje zlatnog zuba bio je

simbol bogatstva i moći. Metalne krunice mogu biti vrlo male debljine, što omogućava

31


poštedno brušenje bez uklanjanja veće količine tvrdih zubnih tkiva. Uz ovo dobro

svojstvo, prednost im je i izrazita otpornost na djelovanje žvačnih sila i velika trajnost.

7.2. Polimerna krunica

Polimerne krunice zbog loših mehaničkih svojstava samog materijala spadaju u

privremene. Zbog male tvrdoće vrlo se brzo troše u funkciji, a zbog poroznosti dolazi do

retencije plaka i promjene boje što kompromitira estetiku.

7.3. Krunica fasetirana polimerima

Krunica fasetirana polimerima je u osnovi metalna krunica koja s vanjske

(vidljive) strane ima estetsku fasetu od polimernog materijala koja imitira izgled

prirodnog zuba. Sve ostale plohe krunice su od metala i nisu pokrivene estetskim

materijalom zbog čega ove krunice imaju manju estetsku vrijednost. Uz to, polimerni

materijal s vremenom mijenja boju, a zbog slabe veze s metalom često se odvaja od

krunice i ispada. Polimernom fasetom nije moguće postići tako dobre estetske rezultate

kao primjenom keramike (kod metal-keramičke ili potpuno keramičke krunice).

Prednost fasetiranih krunica je njihova niža cijena u odnosu na ostale estetske krunice. U

prošlosti su se više primjenjivale, a danas ih zbog bolje estetike i veće trajnosti sve više

zamjenjuju metal-keramičke i potpuno keramičke krunice.

32


7.4. Metal-keramička krunica

Napečenje keramike na metalnu konstrukciju postupak je spajanja dva protetska

materijala u fiksnoprotetski rad kao terapijsko sredstvo u sanaciji protetskog pacijenta.

Riječ je o standardnom postupku u stomatološkoj protetici uvriježenog naziva metal-

keramika. Lijevana metalna konstrukcija osigurava čvrstoću, trajnost i stabilnost

nadomjeska. Ona se u potpunosti ili djelomično prekriva keramikom u boji prirodnog

zuba čime osigurava estetiku. Metal-keramičkim nadomjescima uspješno se saniraju

pojedinačni zubi, ali i cijeli zubni nizovi.

Indikacije za izradu metal-keramičke krunice su: estetska, protektivna,

profilaktična i protetska. Kontraindikacije za izradu metal-keramičke krunice su:

periapeksne lezije ili nekorektno endodontsko liječenje, nezbrinuta parodontološka

bolest, zubi s niskim kliničkim krunama, izražena morfologija pulpne komorice (mlade

osobe). Nedostaci ove terapijske mogućnosti su: obilnije brušenje tvrdih zubnih tkiva,

često prosijavanje metalne konstrukcije u vratnom dijelu krunice, moguće trošenje zuba

antagonista, na opterećenje reagira pucanjem (ne deformacijom), relativno težak

popravak faseta (20).

33


7.4.1. Brušenje zuba za metal-keramičku krunicu

Brušenje zuba za metal-keramičku krunicu provodi se u skladu sa biološkim,

mehaničkim i estetskim načelima. Biološka načela se odnose na očuvanje tvrdih tkiva i

vitalnost brušenog zuba kao i na zaštitu susjednih zuba i okolnih mekih tkiva tijekom

brušenja. Mehanička načela uključuju osiguranje retencije i rezistencije te sprječavanje

deformacije nadomjestka u funkciji. Estetsko načelo brušenja zuba zahtijeva pomni

pregled pacijenta, uočavanje vidljivosti kliničke krune zuba i marginalnog parodonta,

dobar plan terapije, odabir odgovarajućeg gradivnog materijala, smještaj ruba

preparacije i način preparacije u vratnom dijelu uporišnog zuba. Opseg brušenja određen

je debljinom nadomjestka, odnosno vrstom materijala. Plemenite legure zahtijevaju

nešto više prostora (0.3-0.4mm) dok se neplemenitim legurama mogu dobiti gracilniji

odljevi debljine (0.2-0.3mm). Također se mora osigurati dostatna debljina keramičkog

materijala (0.5-1.5mm) kako ne bi došlo do prosijavanja metalne konstrukcije ili pucanja

keramike. Preparacija započinje ubrušavanjem orijentacijskog žlijeba po sredini i još

jednog na svakoj polovini vestibularne zubne plohe dijamantnim svrdlom. Orijentacijski

žlijebovi sežu do ruba gingive. Odnosi se 1.2-1.5 mm zubnog tkiva, a sa incizalnog ruba

oko 2 mm. Nepobrušeni dio vestibularne plohe i susjedni zubi služe za usporedbu.

Brušenje aproksimalnih strana kompliciranije je ako je zubni niz potpun. Preporuča se

postaviti zaštitu foliju (metalnu trakicu) i tankim koničnim dijamantnim brusnim

sredstvom odrezati dio bočne strane zuba. Interdentalna papila mora ostati netaknuta.

Brušenje oralne strane zuba također počinje urezivanjem orijentacijskog žlijeba. Sastoji

se od dviju faza, prva je brušenje iznad, a druga ispod cinguluma. Konkavni dio se brusi

34


sredstvom ovalnog ili točkastog oblika. Paralelnost tog dijela oralne plohe s gingivalnom

polovinom labijalne plohe pridonosi boljoj retenciji i stabilizaciji krunice, posebno pri

opterećenjima u oralnolabijanom smijeru. Brušenje zubnih stijenki završava se

zaobljavanjem i poliranjem rubova kako bi se spriječilo pucanje tankih, nepoduprtih

dijelova cakline. Brušenje vratnog dijela zuba posebno je osjetljiva radnja.

Tangecijalnom preparacijom iritira se marginalni parodont i ne osigurava prostor za ovu

vrstu krunice odnosno ne osigurava se strukturalnu trajnost nadomjeska (21). Zato je

kontraindicirana. Stepenica je uvijek poželja zbog dva razloga: statičkog (osigurava

pravilan prijenos tlaka na fundament) i biološkog (štiti marginalni parodont). Širna

stepenice je različita. Na vestibularnoj strani prosječno iznosi 0.5-0.8 mm, a na oralnoj

0.5 ovisno o vrsti materijala. Da bi se mogla pravilno izvesti, nužno je postaviti

retrakcijski končić u sulkus. Stepenica može biti pravokutna pod kutem od 90 stupnjeva.

Takva stepenica će osigurati prostor za dovoljnu debljinu čak i kada rubovi krunice

završavaju keramikom. Zaobljenjem prijelaza među stranicama preparacije smanjit će se

naprezanje u cementnom sloju i u samoj krunici. S obzirom na oštar rub, dio cakline

ostaje nepoduprt i stoga sklon pucanju pri opterećenju. Pravokutna stepenica s dodatnim

zakošenjem od 45 stupnjeva spriječit će pucanje cakline, ali rub krunice tada mora

završiti u metalu jer keramika ne može pratiti takva tanka mjesa. Usto je izvedba vrlo

komplicirana. Zaobljena stepenica jednostavna je za izvedbu. Osigurava strukturnu

trajnost metal-keramičkog nadomjeska, a zubno tkivo se ne brusi previše. Svakako je

preporuka za ovu vrstu nadomjeska.

35


7.5. Potpuno keramička krunica

Metal-keramički sustavi u suvremenoj fiksnoj protetici nailaze na sve veće

kritike. Nedovoljna transmisija svjetlosti, smanjena translucencija i povećana refleksija

zbog metalne konstrukcije u podlozi, s jedne strane, te mogućnost pojave korozijskih

procesa u ustima i sve veća pojava alergijskih bolesti, s druge strane, pokrenuli su razvoj

potpuno keramičkih zubnih nadomjestaka.

Mostovi i krunice izrađeni od potpune keramike danas predstavljaju estetski

vrhunac protetske rehabilitacije u ustima, bilo da se radi o restauraciji jednog zuba, ili

nadomještanju više zubi. Prednost potpuno keramičkih radova je njihova

transparentnost, koja dopušta prolaz svjetlosti kroz materijal, isto kao kod prirodnog

zuba. Na taj način postiže se vrhunski estetski rezultat (22). Osim toga, kod potpuno

keramičkih radova i nakon povlačenja zubnog mesa nije vidljiv crni metalni rub krunice

kao kod metal- keramičkih radova. Indikacije za izradu potpuno keramičke krunice su

iste kao i za metal-keramičke krunice s posebnim naglaskom na estetici.

7.5.1. Brušenje zuba za potpuno keramičku krunicu

Brušenje zuba za potpuno keramičku krunicu provodi se istim tijekom kao i za

metal-keramičku s različitostima u opegu brušenja. Opseg brušenja zuba ovdje je veći

zbog osiguranja dovoljnog mjesta za općenito nešto deblju krunicu. Ovisi također i o

vrsti keramičkog materijala. O vrsti keramičkog materijala ovisi i oblik stepenice. Za

36


krunice od keramičkih materijala koji imaju savojnu čvrstoću veću od 350 MPa kao što

su litijdisilikatna keramika, staklom infiltrirana i oksidna keramika radi se zaobljena, a

kod keramika sa savojnom čvrstoćom manjom od 350 MP-a radi se pravokutna

stepenica. Brušenje započinje urezivanjem orijentacijskih žljebova, 1mm širine i 0.5 mm

dubine te odnošenjem tkiva između njih. Na taj način brušenje je kontrolirano i s aspekta

količine odnešenog zubnog tkiva i postizanja optimalnog položaja bataljka. Zub u

prednjem dijelu zubnog niza skraćuje se za 1.5 -2mm. Koristan vodič u kontroli opsega

brušenja je i silikonski ključ koji se izradi prije brušenja, i koji daje terapeutu u svakom

trenutku uvid u količinu odnesenog zubnog tkiva. Širina stepenice kreće se od 0.8 mm

za litijdisilikatne i 0.5 mm za oksidne keramike.Za izradu krunice iz silikatne keramike,

širina stepenice prosječno je od 0,8-1,0 mm. Na gornjim središnjim sjekutićima širine je

1.0 mm, na gornjim drugim sjekutićima 0.7 mm i iznimno 0.5 mm na donjim

sjekutićima (23). Smješta se iznad ili u razini gingivnog ruba. Kritično mjesto

preparacije jest nepčana strana gornjih zuba, koju je potrebno brusiti u dvjema

ravninama (Slika 17.).

37


Slika 17. Izgled preparacije zuba za potpune keramičke krunice na prednjem zubu.

(Preuzeto iz Mehulić K.: Keramički materijali u stomatološkoj protetici.) (24)

38


8. PRIČVRŠĆENJE KERAMIČKOG NADOMJESKA

Cementiranje fiksno protetskog nadomjeska u usnu šupljinu predstavlja

postavljanje stranog tijela u biološki medij i predstavlja jednu od najvažnijih faza za

uspješan ishod protetske terapije. Za kliničara je izrazito važno poznavanje vrsta

cemenata, njihovih svojstva kao i tehnike cementiranja. Cementiranje keramičkih

nadomjestaka se može provesti na dva načina, konvencionalnom i adhezivnom

tehnikom. Konvencionalni cementi su cinkfosfatni, polikarboksilatni i stakloionomerni

cement. Adhezivni cementi su kompozitni i hibridni cementi. Koji cement će se koristiti,

ovisi o vrsti nadomjeska, tj vrsti gradivnog materijala. Potpune keramike sa savojnom

čvrstoćom većom od 350MPa mogu se pričvrstiti konvencionalno ili adhezivno.

Mehanička svojstva tih materijala dopuštaju pričvršćenje čak i cinkoksifosfatnim

cementom. Što se tiče adhezivnog cementiranja, njegova prednost u cementiranju stoji u

stabilizaciji uporišnog zuba toliko dugo dok postoji sloj cakline. Pri tome se stvara

adhezivna veza između tvrdog zubnog tkiva i nadomjestka. Vezanje za dentin znatno je

teže postići nego za caklinu, zbog unutrašnje vlažnosti dentina, tubularne mikrostrukture

i velikog udjela organskih komponenti. Poznavanje svojstava pojedinih cemenata kao i

tehnike cementiranja od velike je važnosti. Nepravilno odabran cement i neadekvatno

rukovanje cementom mogu ugroziti ishod terapije.

39


9. TRAJNOST KERAMIČKOG NADOMJESKA

Trajnost fiksnoprotetskih keramičkih radova ovisi o biološkim tkivima, njihovom

zdravlju i kvaliteti nadomjeska. Razlikuje se biološka, tehnološka i funkcijska trajnost.

Biološka trajnost uvelike će biti određena stupnjem higijene te učestalošću kontrolnih

pregleda, a definira zdravlje bioloških struktura. Pritom je potrebno educirati pacijenta o

važnosti, načinu i mogućnostima provođenja oralne higijene. Tehnološka trajnost govori

o trajnosti fiksnoprotetskog rada u užem smislu, dok funkcijska objedinjuje oba pojma i

ukazuje na kvalitetu protetskog rada, njegovu ulogu u usnoj šupljini i estetsku

komponentu.

40


10. RASPRAVA

Odabir terapijskog rješenja ovisi o stupnja destrukcije zuba. Mala oštećenja se

vrlo jednostavno mogu sanirati kompozitnim ispunima i pri tomu potpuno zadovoljiti

kako estetske tako i funkcijske zahtjeve. Zapravo, sanacija takvih defekata protetskom

terapijom predstavljala bi pogrešku jer je osnovni postulat protetske terapije očuvanje

tvrdih zubnih tkiva.

Veće destrukcije često obuhvaćaju i gubitak vitaliteta i nadoknadu tvrdih zubnih

tkiva nadogradnjom i pri tomu estetski konfekcijsi kolčići su za prednje zube primarno

rješenje, posebice, ako je očuvan cervikalni dio zuba koji je odgovoran za odupiranje

kosim silama koje nastoje izvrnuti nadomjestak.

Kod mladih pacijenata koji su npr. doživjeli traumu, kompozitne restauracije su u

većini slučajeva bolji izbor. Time se može spriječiti oštećenje pulpe zbog dodatne

preparacije zubi s velikim volumenom puple. Doduše, potrebno je evaluirati uvjete za

dobru prognozu kako se ne bi neznatna invazivnost kompozitnih restauracija poništila

čestim izmjenama ispuna i time dodatnim i ponovnim gubitkom tkiva.

Laboratorijski izrađeni keramički nadomjesci pokazuju svoje prednosti kada su

prisutni opsežniji defekti tkiva na zubu ili je iz estetskih razloga potrebno opskrbiti cijeli

zub. Keramički materijali nude mogućnost postizanja izvrsne estetike uz umješnost i

sposobnost zubnog tehničara.

41


11. ZAKLJUČAK

Oštećenje prednjeg zuba predstavlja prvenstveno estetski, a potom funkcijski

problem. Odabir terapijskog rješenja, a samim time i gradivnog materijala ovit će o

stupnju destrukcije zuba. Manja oštećenja kod kojih nije došlo do oštećenja pulpnog

prostora vrlo uspješno se rješavaju kompozitnim ispunom. Veće destrukcije tkiva

potrebno je nadoknaditi nadogradnjom i krunicom. Estetska nadogradnja svakako je

izbor zato što je glavni kriterij u sanaciji prednjeg zuba estetika. Lijevana individualna

metalna nadogradnja u frontalnoj regiji zubnog niza indicirana je u rijetkim slučajevima

i to kod velike destrukcije s ulomljenošću stijenke ispod nivoa gingive i nemogućnosti

izrade potpunokeramičke krunice. Defekti incizalnog ruba, dijasteme ili promjene boje

uspješno se rješavaju ljuskama. Sanacija oštećenog zubnog tkiva može se provesti

parcijalnim ljuskama čak i bez potpunog prekrivanja labijalne plohe sve dok se može

očuvati boja zuba. Takvi zahvati su isto tako minimalno invazivni kao slične restauracije

kompozitom, koje većinom predstavljaju ekonomičniju i u nekim studijama

jednakovrijednu alternativu. Najteže je vaganje između količine izgubljenog zubnog

tkiva i održivosti ili postizanja estetskog rezultata protetske terapije. Dvojba povlači

načelo “ nil nocere” (obavezno očuvanje zubne tvari) ili načelo “extension for

prevention” (širenje radi prevencije).

42


12. SAŽETAK

Kompozit u potpunosti rješava saniranje zuba kako funkcionalno tako i estetski.

Nekada su postojale dvojbe o trajnosti ovog materijala pa su se koristili kod izrade

ispuna prednjih zubi koji nisu podložni jakom trošenju i velikom žvačnom tlaku.

Današnji kompozitni materijali u potpunosti zadovoljavaju sve zahtjeve moderne

stomatologije. Indicirani su kod manjih destrukcija zubnog tkiva. Oštećenja vestibularne

plohe, nezadovoljavajuća boja, manji pomaci u položaju zuba, oštećenja incizalnog brida

ili prisustvo dijastema rješava se izradom ljuskica. Primjena keramike u tim slučajevima

osigurava estetiku koja se ne može dobiti drugim gradivnim materijalima uz

istovremenu čvrstoću koja osigurava trajnost. Naravno, keramika zahtijeva preciznost u

radu i pravilno provođenje laboratorijskog dijela rada. Krunica se izrađuje u slučajevima

kada je zub toliko oštećen da se na njemu ne može napraviti ispun ili kod opetovanih

ispadanja ispuna. Kod endodontski liječenih jako destruiranih zuba potrebno je zub

dodatno ojačati nadogradnjom. Za prednje zube najčešće se koriste estetske.

Odabir terapijskog rješenja ovisi o stupnju destrukcije zuba, vitalitetu, raspoloživosti

opreme i gradivnih materijala u zubnom laboratoriju, stručnosti, znanju i vještini zubnog

tehničara, kompetenciji liječnika dentalne medicine, financijskim mogućnostima i

preferencijama pacijenta te stupnja higijene.

43


13. SUMMARY

CONSOLIDATION OF DAMAGE OF FRONTAL TOOTH WITH CERAMIC

REPLACEMENT

Composite completely solves consolidation of the teeth, functionally and

aesthetically. Long time ago there were dilemma about the permanence of this

particular material so it was used for the fillings of the front teeth that are not subject to

abrasion and great masticatory pressure. Nowadays composite materials completely

satisfy all the requests of the modern dental medicine. They are indicated with the

minor destructions of the teeth tissue. Damages of the vestibular area, dissatisfying

color, minor movement in teeth position, damages of the incisal edge or presence of the

diastema is being solved with the making of the ceramic teeth scales. Usage of

ceramics in these cases assures aesthetics that can’t be achieved with other materials

guaranteeing at the same time firmness that assures durability. Of course, ceramics

requires precision while working and correct enforcement of the part of the laboratory

work. Teeth crowns are made in the cases when the teeth are so damaged that can’t be

fixed with the filling or when the filling falls out continuously. When the teeth were

endodontically treated it is needed to firm the teeth additionally with the composite

adding. For the anterior teeth usually the aesthetical are used.

44


Selection of therapeutical solution depends on the level of destruction of the teeth,

vitality, available equipment and materials in the laboratory, expertise, knowledge and

skill of the dental technician, doctor’s competence of the dental medicine, financial

ability and preferences of the patient and the level of hygiene.

45


14. LITERATURA

1. Preuzeto iz: http://bs.wikipedia.org/wiki/Estetika

2. Gurel G. Estetska stomatologija. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski.

London, Chicago, Berlin: Quintessence Publishing; 2003. p.19-47.

3. Gurel G. Boja. Znanje i vještina u izradi estetskih keramičkih ljuski. London,

Chicago, Berlin: Quintessence Publishing; 2003. p.157-204.

4. Vines RF, Sammelman JO, Lee Pw, Fonvielle FD. Mechanisms involved in securing

dense, vitrified ceramics from pre-shaped partly cristalline bodies. J Am Ceram Soc.

1958;41:304-8.

5. McLean JW, Hughes TH. The reinforcement of dental porcelain with ceramic oxides.

Br Dent J. 1965;119:251-67.

6. McLean JW, Hughes TH. Evolution of dental ceramics in the twentieth century. J

Prosthet Dent. 2001;85:61-6.

7. McCulloch WT. Advances in dental ceramics. Br Dent J. 1968;124:361-5.

8. McLean JW, Sced IR, The bounded aluminia crown. 1. The bonding of platinum to

aluminous dental porcelain using tin oxide coatings. Aust Dent J. 1976;21:119-27.

9. McLean JW, Hughes TH. The reinforcement of dental porcelain with ceramic oxides.

Br Dent J. 1965;119:251-67.

46


10. McLean JW. New dental ceramics and esthetics. J Esthet Dent. 1995;7:141-9.

11. Anderson M, Oden A. A new all-ceramic crown. A dense-sintered, high-purity

aluminia copinf with porcelain. Acta Odont Scand. 1993;51:59-64.

12. Wohlwend A. Vefahrenund often zur Herstellung von Zahnersatzteilen. European

patent 0231773 (1987.)

13. Griggs JA. Recent Advantages in Materials for All-Ceramic Restorations. Dent Clin

N Am. 2007;51:27-71.

14. McLean JW. Evolution of dental ceramics in the twentieth century. J Prosther Dent.

2007;85:6-61.

15. Weiger R. Restauracije frontalnih zubi. Quintessence international, Publishing;

2010.

16. Aristidis GA, Dimitra B. Five-year clinical performance of porcelain laminate

veeers. Quintessence Int. 202;33:185-9.

17. Lang SA. Castable glass ceramics for veneer restorations. J Prosthet Dent.

1992;67:4-59.

18. Ćatović A. Djelomične krunice. In: Ćatović A. editor. Klinička fiksna protetika.

Zagreb. Stomatološki fakultet;1999. p. 210-4.

19. Ćatović A. Djelomične krunice. In: Ćatović A. editor. Klinička fiksna protetika.


47


20. Wu YT, Hsu CS. The shear bond strenght of porcelain and base alloys for metal-

ceramic crown the study of metal roughness and microstructure. Kaohsiung J Med Sci.

1996;12:36-72.

21. Ćatović A. Izvedbena faza terapije. In: Ćatović A. editor. Klinička fiksna protetika.


22. McLean JW. Ceramics in clinical dentristy. Br Dent J. 1988;12:87-164.

23. Setz J, Weber H. Ceplatec-Sintertechnik. Teil 1. Quintessence international.

1992;43:57-93.

24. Mehulić K. Potpuno keramički sustavi. Keramički materijali u stomatološkoj

protetici. Zagreb: Školska knjiga; 2010.

48


15. ŽIVOTOPIS

Marko Petrić rođen je 14. rujna 1980. godine u Dubrovniku, Republika

Hrvatska. Pohađao je Osnovnu školu Marin Getaldić u Dubrovniku, nakon koje je

upisao gimnaziju u Dubrovniku. Maturirao je 1999. godine. Iste se godine upisuje na

Medicinski fakultet, Studij stomatologije u Rijeci. 2004. godine upisuje Stomatološki

fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvira 2012. godine.

49

Consolidation of damage of frontal tooth with ceramic replacement

Documents

Transcript of Consolidation of damage of frontal tooth with ceramic replacement