Velika skripta MKS

89
Izučavanje materijalne kulture – Uvodno predavanje Etnologija kao ˝nauka o narodu¨ -srpska etnologija nastaje u XIX veku, i slično etnologiji u ex YU bila je nacionalno orijentisana nauka koja pre svega izučava seljaštvo Korene toj praksi treba tražiti u romatičarskoj paradigmi. -kolektivni identitet i emocije Romantizam je bio orijentisan ka kolektivnom entitetu. Prema Herderovom učenju svaki narod je definisan kao organska, mitska zajednica, ima samo njemu svojstvene vrednosti, običaje, jezik i duh (Volksgeist) koji treba da budu proučavani. Narodni duh nije mogao opstati ako je bio izložen stranim uticajima i u urbanim područjima tako da je proučavanje seljaštva, narodne kulture, običaja postalo osnovni predmet proučavanja romatničara. -čist ’narodni duh’ mogao je da opstane samo u selima kao izolovanim, nekontaminiranim područjima Romantičarsku paradigmu u srpsku nauku uvodi Vuk Karadžić. Uviđa de nema srpskih elemenata u urbanoj kulturi, nego uglavnom turskih, orijentalnih, te pokreće istraživanje i skuplja umotvorine sa sela(u gradovima gotovo da nema srpske tradicije). Za njim romantičarskim stopama idu Jovan Cvijić, te prvi školovani etnolozi Jovan Erdeljanović i Tihomir Đorđević. Primarni zadatak bio je da se rekonstruiše narodna kultura , dok je Cvijić kao antropogeograf nastojao da utvrdi povezanost geografije i kulture to jest prilagođavanje kulture ekosistema. Nastoji da utvrdi rasprostranjenost pojedinih kulturnih krugova, uticaja prirodne sredine, metanastazička kretanja(velike migracije), granice rasprostranjenosti kulturnih areala. -Prva etnologija nije bila naročito teorijski razvijena iako su Đorđević i Erdeljanović koristili teze vezane za difuzionizam i evolucionizam Stanje u srpskoj etnologiji pre 1945. Karakteristična je ne upotreba teorijskih podloga. Sledila je osnovne postavke evolucionizma (Erdeljanović), difuzionizma( Đorđević). 1

description

sve sto vam treba za ispit iz materijalne kulture srbije prve godine etnologije antropologije

Transcript of Velika skripta MKS

Page 1: Velika skripta MKS

Izučavanje materijalne kulture – Uvodno predavanje

Etnologija kao ˝nauka o narodu¨

-srpska etnologija nastaje u XIX veku, i slično etnologiji u ex YU bila je nacionalno orijentisana nauka koja pre svega izučava seljaštvoKorene toj praksi treba tražiti u romatičarskoj paradigmi.-kolektivni identitet i emocije Romantizam je bio orijentisan ka kolektivnom entitetu. Prema Herderovom učenju svaki narod je definisan kao organska, mitska zajednica, ima samo njemu svojstvene vrednosti, običaje, jezik i duh (Volksgeist) koji treba da budu proučavani. Narodni duh nije mogao opstati ako je bio izložen stranim uticajima i u urbanim područjima tako da je proučavanje seljaštva, narodne kulture, običaja postalo osnovni predmet proučavanja romatničara.-čist ’narodni duh’ mogao je da opstane samo u selima kao izolovanim, nekontaminiranim područjima

Romantičarsku paradigmu u srpsku nauku uvodi Vuk Karadžić. Uviđa de nema srpskih elemenata u urbanoj kulturi, nego uglavnom turskih, orijentalnih, te pokreće istraživanje i skuplja umotvorine sa sela(u gradovima gotovo da nema srpske tradicije). Za njim romantičarskim stopama idu Jovan Cvijić, te prvi školovani etnolozi Jovan Erdeljanović i Tihomir Đorđević. Primarni zadatak bio je da se rekonstruiše narodna kultura , dok je Cvijić kao antropogeograf nastojao da utvrdi povezanost geografije i kulture to jest prilagođavanje kulture ekosistema. Nastoji da utvrdi rasprostranjenost pojedinih kulturnih krugova, uticaja prirodne sredine, metanastazička kretanja(velike migracije), granice rasprostranjenosti kulturnih areala.-Prva etnologija nije bila naročito teorijski razvijena iako su Đorđević i Erdeljanović koristili teze vezane za difuzionizam i evolucionizam

Stanje u srpskoj etnologiji pre 1945.

Karakteristična je ne upotreba teorijskih podloga. Sledila je osnovne postavke evolucionizma (Erdeljanović), difuzionizma( Đorđević).

Za vreme rata osnovnim teorijskim paradigmama pridružili su se istorijski materijalizam (Š. Kulišić i mali broj njegovih sledbenika) i funkcionalizam (M. Filipović).

Socijalistički režim je bio rezervisan prema etnologiji kao nacionalno orijentisanoj nauci. Srpska etnologija je u ovom periodu(do 70ih) stagnirala kako u teorijskom-metodološkom pogledu tako i u izboru tema(etnolozi su koristili zastarele upitnike, a tradicionalna kultura je nepovratno nestajala). Etnolozi i dalje okrenuti istraživanju tradicije sela i prošlosti. U toku su velike promene na selu, migracije i izmena strukture naselja ali one nisu bile naučno obrađivane. Izuzeci:1.Izučavanje partizanskih pesama u okviru folkloristike(jasan cilj: proučavanjem ovih pesama pisanih u desetercu, tradicionalnom obliku srpske pesme, navodi se da partizanski pokret pripada našoj tradiciji a sve u svrhu lakše tranzicije iz seljaštva u fabričko radništvo. 2. proučavanje varošica u Srbiji ali na vrlo tradicionalan način okrenut ka elementima stare kulture dok su savremene tekovine bile zanemarene(→nema napretka) Takvo stanje je trajalo do 1975 kada dolazi do veće liberalizacije jugoslovenskog društva koja dopušta intelektualnu kritiku. Pisalo se sve i svašta. U to vreme srpska etnologija se okreće prema stranim teorijskim paradigmama kako zapadnjačkim tako i sovjetskim. Bila je aktuelna funkcionalna analiza (klasična, revidirani oblici, strukturalizam, semiologija Rolana Barta, ruska semiotska škola, Sovjetske etno-genetske studije, teorije nacionalizma itd.). Prihvatanje ovih

1

Page 2: Velika skripta MKS

paradigmi podrazumevalo je usvajanje pratećih klasifikacija u odnosu između kategorija. Jedan od čestih načina podele kulture na analitičke kategorije bio je na:duhovnu (idejni nivo- pre svega religija),socijalnu/društvenu (struktura i društvena dinamika),materijalnu (materijalizacija načina života)

Materijalna kultura i antropologija

Ona je bila kamen temeljac u vreme formiranja antropologije kao samostalne discipline tokom druge polovine 19. Veka (Tajlor, Morgan, Racel). Prvi pravci su evolucionistički→Morgan:materijalni predmeti pokazuju razvoj čovečanstvaPrve zbirke nastale su nasumice, ali ubrzo dolazi i do stvaranja prvih sistematizovanih i precizno klasifikovanih muzejskih zbirki materijalne kulture (pod uticajem A.K. Hadona, Pit Riversa i Fansa Boasa). Te zbirke su kao objektivizirajuća reprezentacija udaljenih kultura svedočile:o univerzalnosti ljudskih zajednica da stvaraju materijalna dobra, razlčite stepene razvoja drugih kultura koje su postavljene u inferiorni položaj prema dostignućima evropskih društava, koja u sebi, duhu pravolinijske evolucije, dodeljivale mesto na vrhu lestvice modernosti i progresa.A.K.Hadon-1.ekspedicija na ostrva u Torezovom moreuzu (kod Nove Gvineje)-niz etnografskih predmeta koji su postali deo British Museumai Muzeja etnologije i antropologije na KembridžuPit Rivers-general, sakupio predmete pre svega sa Dalekog Istoka; svoju kolekciju 1884. Poklanja Oksfordu→Pit Riversov muzej pri Oksfordu pod uslovom da kustosi moraju biti i predavači na katedri za arheologiju i etnologiju Univerziteta OksfordBoas-predmeti sa teritorije Aljaske i britanske Kolumbije-cilj kolekcije je dvostruk:1.kulturna dobra2.stepen razvoja kulture

Kolekcije etnoloških predmeta imale su važno mesto u razvoju nacionalnih i državnih programa. Predmeti su često korišćeni za nacionalizaciju. Dok su materijalni predmeti nastavili da imaju značajnu ulogu, status materijalne kulture se drastično promenio od kad evolucionizam nije dominantan. Danas etnolozi i antropolozi odlaze na teren→ podaci o organizaciji, religiji, srodničkim odnosima→ pišu se etnografske monografije→ zapostavljenost izučavanja materijalne kulture i u Svetu i kod nas; bez empirijskih inovacija-izuzeci: arhitektura: Branislav Kojić, F. Rok, Finlih: unapređuju, ali pre sa arhitektonskog stanovišta

Materijalna kultura u romantičarkoj paradigmi

Imala je veoma važnu ulogu u razvijanju nacionalnih i državnih programa. Uloga u razvijanju nacionalnog identiteta i podizanja nivoa identifikacije sa nacijom. Granica rasprostranjenja materijalne kulture je svedočila o granicama nacija. Politčki zloupotrebljavani u pokretanju borbi za nezavisnost.

2

Page 3: Velika skripta MKS

Materijalna kultura i antropologija početkom 20. veka

Težište istraživanja je preneto sa evolutivnog razvoja (tehnologije proizvodnje artefakata) na strukturu i funkcionisanje društvene strukture, srodničkih odnosa, religijskih koncepata i sl. → zapostavljenost izučavanja materijalne kulture. Pažnja okrenuta ka funkciji društva i društvenoj strukturi. Pisanje antropoloških monografija i odlazak na teren. Malinovski, Retklif Braun.

Materijalna kultura i srpska etnologija

Izučavanje materijalne kulture biva zapostavljeno i u srpskoj etnologiji. Materijalna kultura prelazi u domene drugi nauka (folklorna arhitektura). Bitne promene u srpskoj etnologiji nastaju 1973. kada Đurđica Petrović formira i počinje da predaje Materijalnu kulturu Jugoslavije kao zaseban predmet na Odeljenu za etnologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. (izučavanje materijalne kulture u srednjem veku- kotorski i dubrovački arhiv??) Podstiču se interdisciplinarne pristupi materijanoj kulturi u svim vremenima i prostorima. Danas postoje dva predmeta Materijalna kultura Srbije i Anropologija materijalne kulture.

Izučavanje materijalne kulture u svetskim istraživačkim centrima 70ih

Artefakti materijalne kulture posmatrani su ka kompleksni fenomeni koji su povezani sa svim drugim relevantnim elementima kulture sa kojima zajedno ne samo da zadovoljavaju niz funkcija, već isto tako enkodiraju različita zanačenja. Predmeti su nosioci skrivenih značenja koji treba da budu otkriveni. Nove lingvističke definicije kulture uvode nove analitičke kategorije; umestno statične i ograničavajuće podele na vidove(materijalna, društvena,duhovna), u terminologiji Vorda Gudinafa pojavljuje se distinkcija između ideacijskog i pojavnog reda(slično odnosu jezik-govor). Prvi je skup ideja, vrednosti i verovanja koji deli određena ljudska zajednica (ideologija jednog društva). Te ideje služe određivanju šta je svet i kontroli ponašanja u okviru društveno prihvaćenih normi(članovi zajednice koriste da bi objasnili svet oko sebe). Pojavni red kulture je materijalizacija ideacijskog reda. On obuhvata skup ponašanja, događaja, artefakata. -Odnos međuzavisnosti ova dva reda; ideacijskim možemo razotkriti ideje, verovanja, kulturu.. -naučnik ide obrnutim redom od tvorca kada istražujeDekodiranje poruka sadržanih u pojavnim formama postepeno otkriva konceptualni nivo kulture. Sa komunikacijskog stanovišta materijalni predmeti prestaju da budu samo objekti, već postaju i znaci koji saopštavaju poruke(npr. Hipici: pojavni red-stil oblačenja, odeća, peace znak, rese, floralni print..;Ideacijski red: ideologija, odbacivanje urbane kulture, vraćanje prirodi..). Oni postaju simbolički odraz kulturnih ideja i društvenih odnosa koji su „organizovani u obrasce i nizove tako da prenose kodirane informacije analogno zvucima u rečenicama prirodnog govora“(E.Lič).

Materijalna kultura u teorijskom konceptu Denijela Milera

D.Miler je materijalnu kulturu definisao kao ’proces uzajamnog konstituisanja ljudi i stvari’ kroz koji se određuju, ispoljavaju i menjaju društveno i kulturno uspostavljene granice. =koncept objektifikacijeSuštinu svog koncepta objektifikacije Miler je objasnio rečima da ljudi najpre proizvode i klasifikuju predmete, a zatim ti isti, kulturno klasifikovani i označeni predmeti (kao i oni koji se povezuju s određenom klasom, rodom, uzrastom etničkom, nacionalnom ili potkulturnom grupom, ili određenim životnim stilom) ’proizvode’ i ’klasifikuju’ ljude koji ih koriste ili odbijaju.

3

Page 4: Velika skripta MKS

-predmeti kao neophodno gradivo identiteta -odnosi su fleksibilni i promenljivi kroz vreme-različiti ljudi pridaju različito značenje istim stvarima (svastika-Hindu, pankeri,nacisti; zihernadle:pankeri, 90ih Đani Versaće pravi haljinu spojenu zihernadlama-erotizovani predmeti) →odnos ljudi i stvari!

Primeri savremenih studija materijalne kulture

1.Studija Pjera Burdije, o simbolici kuće berbera The berber house or the world reverse 1973 objavljena u zborniku Rules and Meanings (ur M. Daglas). Strukturalistička analiza, stvaranje binarnih opozicaia (vatra-voda, priroda-kultura). Zapazio je da je mikrokosmos kuće berbera organizovan kao spoljašnji svet, kosmos a i da je njemu suprostavljen

2.Studija Majkla Hercfilada o arhitekturi drevnog ali dobro očuvanog naselja na Kritu 1991 pod nazivom A Place in History: Social and monumental Time in Cretan Town. Uticaj arhitekture na očuvanje socijalnih odnosa, srodstva, ideologije polova, političke afiliacije, kao i uticaj na integritet nacionalne teritorije. Period od 67-74, vojna hunta. Razmišljanje o rušenju džamija i objeka orjentalnog stila radi preventive od invazije i naseljavanja Turaka.

3.Studija Pjera Rejbinoua o arhiotektonskom modernizmu severne Afrike 1995 pod nazivom French Modern: Norms, and Forms of the Social Enviorement. Odnos arhitekture i moći-uticaj filozofije Mišela Fukoa( ,,Nadzirati i kažnjavati“- Bentamov ’panoptikum’). Podizanje modernih objekata u severnoj Africi od strane Francuske države u cilju dokazivanja moći u odnosu na Afričke narode u kolonijama.

4

Page 5: Velika skripta MKS

Narodno graditeljstvo

Određivanje narodnog graditeljstva (eng. vernacular architecture). Termin prvobitno korišćen od strane teoretičara arhitekture u 19. veku i odnosio se na tradicionalne ruralne građevine predindustrijske ere, odnosno na kuće seljaka/farmera za koje se smatralo da nisu svesno dizajnirane (arhitektura bez arhitekata) i nisu nastale pod uticajem intelektualnih i umetničkih strujanja

,,Pod narodnim neimarstvom se podrazumeva onaj način građenja i onaj građevinski stil, koji je iz njega proizašao u kome su građene stare seoske i varoške kuće, pre nego što je na građenje u varošima počela da utiče zapadnjačka arhitektura, a pre no što se selo u svom građenju počelo ugledati na varoš ili se počelo naglo menjati pod potrebama savremenih društvenih i ekonomskih prilika. (Aleksandar Deroko).

→ razlika između ove dve definicije: seoska arhitektura orijentalna -nakon turskog osvajanjaSličnost: arhitektura koja prethodi predindustrijskoj revoluciji(??)

Današnje značenje: Danas pod narodnom arhitekturom podrazmevamo manje pretenciozne primerke arhitekture bilo kog savremenog stila (19. i 20- vekovne masovno proizvedene kuće pripadnike srednje klase, industrijske građeveine, fast foodove, bilo koje građevine koja nije proizvod više klase, avantagrde i umetnosti).

Tipologija narodnog graditeljstva

Seosko narodno graditeljstvoBalkansko-orijentalna gradska arhitektura

Tipovi seoskih kuća na području Srbije

Panonska kućaDinarska brvnara (kuća u Šumadiji i kuća u zapadnoj Srbiji)Bondručare i čatmare (moravska kuća i kosovska kuća)

Podela izvršena na osnovu materijala i načina izrade. Panonska kuća je izrađena od NABOJA, zemlja pomešana sa blatom i plevom (ostaci prerade žita) izlivena u drvenom kalupu. Dinarska brvnara je izgrađena od TALPA, drvene daske debljine od 10 do 15 cm. Bondručare su izgrađene od BONDRUKA, drvene konstrukcije koja se može ispuniti različitim materijalom. ČATMA je dvojaka ispuna za bondurski kostur. Jedna vrsta je PLETER, upleteno pruće, druga vrsta je CEPKA napravljena od drveta obrađenog u oliku kaiševa koji se pletu po sistemu tkanja. ĆERPIČ je nepečena glina.

5

Page 6: Velika skripta MKS

Kuća u Vojvodini

Kuća izdužene pravougaone osnove, prizemna, izvučena na uličnu liniju sa uskim frontom na ulici, dvoslivnim krovom i podužnim tremom (kong, gonak, (nem. = hodnih)

Položaj kuće prema ulici određen koncepcijom planskog oblikovanja naselja u Vojvodini.Posle 1690. i 1739. Srbi masovno naseljavaju Vojvodinu i privremeno naseljavaju mesta koja su raštrkana, ulice nepravilnog oblika... Vlasti Austrije nalažu zbijanje naselja pridošlih Srba(naredbe o ušoravanju sela- čitav 18. i 19. vek). Naselja su onda dobila nepravilne oblike, krivudave ulice. Takvo stanje je karakteristično za prvu polovinu 18. veka. 1748 Austrijske vlasti izdaju naredbu o planskom oblikovanj naselja. Ta naselja prema zamisli trebaju da imaju pravilnu ortogonalnu šemu- ulice koje se seku pod pravim uglom, uža strana kuće prama ulici, razmak između kuća propisan na 17 metara radi protivpožarne zaštite. Ovakva koncepcija se naziva BAROKNOM. Preneta gradska koncepcija u seoska naselja. Barokna koncepcija je simbolisala 1.centralizam, apsolutnu vlast suverena i države kao i 2.red, zakonitost i uniformnost kao centralne vrednosti državnog poretka.*u planinskim krajevima nije bilo striktno poštovan plan o ušoravanju

Materijali za gradnju kuća u Vojvodini: naboj, ćerpič, pleter i opeka

Naboj( nabijena zemlja- zemlja se pomeša sa vodom i seckanom plevom-opna od žitarica, i tako se dobije gusta masa), kao građevinski materijal nesolidan i neotporan na vodu. Ćeprič( nepečena cigla-zemlja+voda+pleva, stavi se u kalup i čeka se dok se ne osuši na. Pleter- upleteno pruće. Drvo (retko). Opeka

Krov i krovni pokrivači: slama, trska, biber crep, šindra(Srem)

Krov je dvoslivan. Krovni pokrivači se izrađuju od slame, trske. Od kraja 19. veka koristi se biber crep( ravan i završava se polukružno; odlika imućnijih porodica, a od kraja 19.veka postaje opšta odlika. U Sremu se koristila šindra (drvene cepane daske)

Zabat (kibla) na kući u Vojvodini

Giebel(nem.)=zabat. Trouglasta površina izeđu dva sliva krova. Materijali korišćeni za izradu: pleteno pruće ili trska oblepljene blatom( prvi zabati, jednostavni); daščani zabati u vidu vertikalno slagane daske( nekad sa dekorativnim drvenim ornamentima); sunčani zabati (forme od drveta, radijalno slagane u obliku sunca; sa vertikalno postavljenim daskama;uglavnom dolina Tise, jer je tamo bio živ prevoz i trgovina drvetom→niske cene→dostupno→stanovništvo se poigrava sa dekorativnim formama);zidani zabati.

Zidani zabati-građeni opekom ili ciglomUkoliko pođemo od Milerovog koncepta objektifikacije(ljudi najpre proizvode i klasifikuju predmete, a zatim ti isti, kulturno klasifikovani i označeni predmeti (kao i oni koji se povezuju s određenom klasom, rodom, uzrastom etničkom, nacionalnom ili potkulturnom grupom, ili određenim životnim stilom) ’proizvode’ i ’klasifikuju’ ljude koji ih koriste ili odbijaju.), možemo reći da su zidani zabati bili kulturno klasifikovani i označeni arhitektonski element povezan sa:

Klasom(primetni uticaji raznih umetničkih stilova urbane arhitekture- barok, secesija, eklektika; nagoveštavaju položaj)

Etničkom grupom(oslikavanje zabata motivima iz etničke prošlosti-npr. Motiv Kosovke devojke→srpska etnička zajednica)

6

Page 7: Velika skripta MKS

Konfesijom(postavljanje kipova svetaca ili Bogorodice u udubljenom zasvođenom prostoru na sredini uličnog zabata-uglavnom katolici)

Zanimanjem(npt.rakijska boca kao simbol proizvođača brendija)

Osobenost zabata u Sremu, je da imaju trem, Na zabatu je obavezan otvor koji služi za ventilaciju.

Boja u koju je okrečena fasada može da govori o etničkom identitetu (marker). Srpske kuće su uglavnom bele, slovačke plave. Mađari zeleno ili plavo (cokla ili stolarija), Rusini koriste zelenu a Rumuni žutu.Ne mora čitava fasada biti u toj boji, može samo stolarija(vrata i prozori) ili cokla(temeljni zid nad zemljom)

Teze o poreklu tremaVrata na uličnoj fasadi vode u ’kong’ (trem)Na vojvođanskoj kući trem se javlja od sredine 18.veka, a postoje rezne priče o njegovom poreklu:Element koji su Srbi doneli sa svog matičnog područja (Kosovo i Metohija). Ovu tezu o tremu srpskog porekla zastupa arhitekta Branislav Kojić koji povezuje kosovsku i vojvođanski kuću. Protivnici teze: organizacije prostora je različita! Trem je na kosovskoj kući povezan sa svim prostorijama i imao je ulogu komunikacije, dok u vojvođanskoj to nije slučaj jer se sa trema ulazi samo u centralnu prostoriju. I krov je različit.Trem nastaje pod uticajem javnih građevinaAutohtona tekovina Panonske nizije

Prostorna struktura kuće

Promene prostorne strukture kuće su odražavale ukupne društveno–ekonomske i političke promene.Ključni momenti: Karlovački mir(1699), Požarevački mir(1718), Beogradski mir(1739). Ključna promena odigrala se 1848, kada se ukinut feudalni sistem i prešlo se na kapitalizam→promena materijalnih slojeva→paori-seoska buržoazija=odraz na arhitekturiSa poboljšanjem društvenih prilika i sama kuća se razvijala. Na području vojvodine razlikujemo tri osnovne forme kuće:’Kuća dužom’,’ kuća na brazdu’:’Kuća na lakat’ (razvijena kuća, kuća bogatih) ’Г’ osnova’Preka kuća’, ’ispreka kuća’, ’kuća na front’ (kuća svjom dužom stranom okrenuta ka ulici)

Razvoj prostorne strukture; zemunice i poluzemunice(jednosobne sa ognjištem) karakteristične za početak 18.veka; putopisci opisuju sela kao ’sela pod zemljom’; počinju da se grade nadzemne; oko 1750. Vojvođanska kuća postaje dvoprostorna:sastavljena od ’kuće’ i sobe i dobija trem; Poboljšanjem društvenih uslova u 19.veku ona je troprostorna, pri čemu je ’kuća’ odnosno prostorija sa ognjištemcentralna + 2 sobe ; 20.vek: kuća dobija još jednu malu prostoriju (ĆELERAK) na uštrb trema koja služi kao ostava; oko 1920. još jedna prostorija→četvoroprostorna→ tada dolazi do pojave ’kuće na lakat’ koju paori počinju da grade i time pokazuju ekonomsko preimućstvo. Na njihovim ’kućama na lakat’ trem služi za komunikaciju između prostorija. One mogu biti i dužom stranom orijentisane ka ulici. AJNFORT je kapija koja preseca ulični front.

7

Page 8: Velika skripta MKS

Prostorna hijearhija prostorija

Soba sa ulice bila je reprezentativna soba kojom je porodica demonstrirala svoj socijalni status (’nameštena soba’, ’ekstrajnica’, ’stajaća soba’, ’čista soba’, ’paradna soba’) Služila je, pre svega, za prijem gostiju, ali i obavljanje ritualnih radnji i svečanosti (’smrtna soba’, ’soba radosti i žalosti’). Iz ove sobe je izvođena nevesta, obavljana slava, devojka se tu spremala pre igranke, odatle je iznošeno novorođenče kad se kretalo na krštenje; ponekad se spavalo- samo u slučaju velikih porodica

Na suprotnoj strani se nalizila soba u kojoj se odvijao svakodnevni život ukućana (’zadnja soba’, ’soba iz guvna ’(kružni prostor gde se žito odvaja od pleve i slame), ’stražnja soba’) Tu se ručava, spava, primaju se svakodnevni gosti i sprema se hrana.

Karakteristike enterijera

Tzv. Visoki horizont (podelu uspostavio M. Gavaci). On je podelio visinu nameštaja u odnosu na čoveka. Visoki predstavlja nameštaj koji je uobičajene visine za današnjeg čoveka.Niski-niži od čovekaGranica: v/n → Sava i Dunav/ Austrija i TurskaVojvodina-visoki

’Kuća’Prostorija sa ognjištemPod od nabijene zemlje, ognjište se nalazi odmah naspram vrataIznad ognjišta se pruža širok prostor kupastog pododžaka kojim se dim sprovodio kroz dimnjak u spoljašnji prostorNema prozora; otvori za peći u sobama;U kući se samo sprema hrana; skroman enterijer(Rodna kuća Mihaila Pupina)-?? Sta god

SobePodovi su uklavnom daščani, dok se tavanica uglavnom pravila od vitla( drveni štapovi oko kojih se obmotava uže od slame. Štapovi se potom uvaljaju u blato, slepe jedan uz drugi i uvaljaju u otvore tavanskih greda) ili trske olepljene blatom-enterijer: tkački razboj, kreveti, klupe

’soba iz guvna’-prevrtača(klupa): zadnji deo klupe se mogao prevrnuti i spojiti sa krevetom→veći broj ljudi može da spava)-visoki trbušasti jastuci za sobu do ulice; zavese sa rišeljeom(čipka); skupoceno posuđe →marker materijalnog statusa *slične karakteristike enterijera prisutne i u kućama drugih etničkih zajednica na prostoru Vojvodine

Prostorna organizacija domaćinstva

Ispred kuća na ulici nalazi se klupa koja je u funkciji socijalizacije i komunikacije sa drugim seljanima(informacije, ugovaranja, ogovaranja...). Izdvojenost ekonomskog dela dvorišta od ostatka dvorišta (ograda). Vajat u produžetku kuće ukoliko to brojnost porodice nalaže( velika porodica ili porodična zadruga). Tu spava oženjeni član porodice sa svojom sekundarnom porodicom. Poljski WC iza kuće. Iza kuće je i ekonomsko dvorište, posebna celina sa privrednim objektima i okućnicom: kotobanjom (ambarom), košem za

8

Page 9: Velika skripta MKS

kukuruz i stajama. U Sremu su ambari često bili postavljani na regulacionu liniju demonstrirajući ekonomsku moć porodice. Bunari na čekrk ukrašeni ’šlingerajima’ ili ’ciframa’, hlebna peć i pušnica za dimljenje mesa stajali su naspram glavne zgrade. U glavnom delu je kuća.

* Postoje dva oblika proširene porodice:Očinska zadruga: otac+sinovi i inokosne porodiceBratska zadruga: braća žive zajedno posle očeve smrtiTrebalo je odvojiti život inokosne porodice→vajat= dodatna prostorija nadograđena na kuću gde spavaju sinovi sa porodicama

Narodno graditeljstvo i turizam

Savremena tendencija revitalizacije salaša u turističko-ugostiteljske objekte-kuće su, iako nesolidne građevine, opstale jer veoma odgovaraju klimi: zimi ih je lako zagrejati, a leti je prijatno-period socijalizma: nepovoljna politika prema selu; zamljišni maksimum-10ha→onemogućio seljacima da se bogate→veliki broj domaćinstava zamrznut→kuće opstale-salaš=sekundarno stanište; neki salaši su postali i sela-veza ekoturizma i etnoturizma

9

Page 10: Velika skripta MKS

Dinarska brvnara

Rasprostranjenost dinarske brvnare: srednišnji i zapadni deo Srbije, Bosna, deo Hercegovine i veći deo Crne Gore. Naziva se još starovlaška , po Starom Vlahu gde se najviše gradi.

Osobine

Građevina izdužene osnove, sa dvoja vrata na ’kući’(prostoriji sa ognjištem), postavljena upravo na pad zemljišta pa je svojim zadnjim delom oslonjena ili ukopana u strmu stranu (ćelicu, cjelicu) a prednjim delom izdignuta nad podrumom(izba), sa visokom krovom čija kupa nadkriljuje zidove.

Kuća na ćelicu je oslonjena na strmu stranu;ukopana na strmu stranu- ima ATULU(pošto se ukopava ima taj kameni podzid da greda temeljača ne bi trulila.

Materijali za gradnju

Brvna se koriste veoma retko( kod nas za razliku od Bosne gde se koriste čak i u 20.veku). Najčešće se grade od talpe – daske debljine 10 do 15 cm a visine od 30 do 40 cm (kuće ’talpare’ ili ’talpinjače’ su najčešće). Koristi se bukovo ili hrastovo drvo, ređe četinarsko jer je listopadno čvršće. Dinarske brvnare se grade i od dizmi, vertikalno slaganih drvenih gredica.

Načini građenja talpare

-Ukrštanje talpi na ćert ili usek(stariji način): horizontalno se ređaju talpe sa usecima na krajevima koji uležu jedan u drugi; Ćert, veza talpi na uglovima. -Postoji i moderniji način gradnje, a to je veza talpi ˝na unizu˝ - krajevi talpe se pritešu na krajevima i potom unizuju u žljebove stubaca (?)

Izolacija i sprečavanje vitoperenja

Radi bolje uzolacije između brvana, greda ili talpi mogla se stavljati mahovina, ilovača ili balega.

Da ne bi došlo do ’vinčavljenja’ tj. vitoperenja talpi u stranu, talpe su se međusobno vezivale na rastojanju od 1 m drvenim klinovima (tzv. ’pišljaci’ ili ’moždanici’)

Zidovi podruma su od kamena.

Krov i krovni pokrivači

Krov je četvoroslivan i visok. Krovni pokrivači izrađeni su od: slame, bujad (paprat), šindra (najrasprostranjenija-drveni crep koji se postavlja tako što se svaki komad šindre preklapa jedan preko drugog, a i redovi šindre se često poklapaju; borovo ili jelovo drvo sa smolom→štiti krov od propadanja) , kamene ploče ili škriljci, ćeramida (u Šumadiji). Čeramida je olučasti crep od pečene zemlje, težak i ni čim se ne vezuje za krovne grde, pa je sama krovna kapa morala dobiti blaži pad. *kako vetar ne bi oduvao slamu sa krova→drvene daske

Krovnu kapu krasi

-Glava dimnjaka ˝kube˝, koja se još naziva ’kapić’ ili ’somić’ (Stari Vlah, užički kraj). Ovaj drveni dimnjak ima na gornjoj strani koničan(kupasti) završetak, koji štiti otvor dimnjaka, a završava se dekorativnom ’šibom’ sa ’jabukama’.

10

Page 11: Velika skripta MKS

Krovna dekoracija mogla je biti i marker verske pripadnosti, rezbarijom ukrašen krst ili polumesec (od Milerovog koncepta).*krst na Zlatiboru iz magijskih razloga- krst kao odbrana od delovanja mračnih sila jer su stalno umirala deca -Osim kroz kube dim izlazi i kroz badže na krovu. Badže suluže i za osvetljenje budući da kuće sa ognjištem nemaju prozore.(?)

Prostorna struktura kuće

Promene prostorne strukture odražavaju ukupne ekonomsko društvane promene u Kneževini / Kraljevini Srbiji. Brvnara je na početku 19. veka(hatišerifi→dvospratna) mahom jednoprostrona, da bi povoljnije društveno ekonomske i političke prilike dovele do povećanja broja prostorija i usložnjavanja samog domaćinstva. No, dvodelna brvnara (kuća i soba) može se smatrati osnovnim oblikom brvnare.(kuća je nad zemljom, soba nad podrumom)

Prostorna hijearhija prostorija

Dok je soba reprezentativna, te služi za obavljanje različitih religijskih(paljenje badnjaka) i porodične svečanosti (u njoj se izuzetno spava), u kući se odvijao svakodnevni život ukućana-soba je jedina zagrejana (ima peć) u njoj spavaju stara i bolesna lica i porodilje sa novorođenčetom

Karakteristika enterijera je niski horizont

Kuća ima pod od nabijene zemlje, nema tavanicu(zbog dimnjaka). Ima dvoja naspramno postavljena vrata i nema prozore.(izuzetno: usečeni mali otvor nalik na puškarnicu u talpu, koji se zatvara kapkom na smicanje)

Razlozi za postavljanje dvoja vrata(tako se osvetljavala)

Funkcionalni: preko velikih vrata komuniciralo se sa zgradama opstavljenim sa istočne strane (čista strana dvorišta, objekti za stanovanje i smeštaj hrane za ljudsku ishranu), dok se preko malih vrata postavljenim sa zapadne strane (prljavo dvorište – staje i objekti za životinjsku ishranu).Vrata na istoku(velika) na zapadu (mala)- nisu nuzno manja samo imaju manji simbolički značaj

Religijski: na istočna vrata unosio se banjak, slavski kolač, te se uvodila nevesta u kuću, dok se na zapadna vrata iznosilo smeće (kuća se čisti od velikih ka malim), žeravica, iznosio pokojnik.Istok: konotacija svetlosti, života; zapad: ugasnuće, smrt( Bog se prema narodnoj religiji nalazi na istoku, a na zapadu prebivaju duše pokojnika)

Emsko objašnjenje: mala vrata su tzv. ¨hajdučka vrata˝ koja služe za bežanje od neprijatelja. Oko Topole: bežanje ustanika, pa i samog Karađorđa na 2.vrata/ nemački ali i hajdučki zločini (bežalo se i od hajduka)

Emsko – narodsko mišljenje( subjektivno, svojstveno datoj kulturi, unutrašnje)Etsko – naučno mišljenje(svojstveno naučnom diskursu, spoljašnje)*savremena etnologija se trudi da preuzme emsko

Ognjište se nalazi u centru kuće, pravougaonog oblika je. Otvoreno. Postoja dva kamena koje nazivamo prijekladi ili preklad sa kamenom gredom nešto iznad nivoa ognjišta( da bi vazduh mogao da struji ka cepanicama). Ognjište je simboj porodične kohezije i bliskosti, ili simbol porodice uopšte. Kameni prekladi imaju posebno simboličko značenje. Verovalo se da vađenje preklada znači smrt člana ili članova porodice.

11

Page 12: Velika skripta MKS

Ognjište je središte života u Dinarskoj brvnari. Porodica se tu okuplja, primaju se svakodnevni gosti, ispredaju se predanja- centralna uloga; okruženo je zabranama i tabuima- kada se ruši kuća ognjište se ne zatire( selo Prote Matije Nenadovića- stare kuće srušene, ali ognjište je ostalo na njivi iako smeta).

Deo kuće prema zadnjm vratima se naziva počelje gde se porodica okuplja pri obedovanju. Sede na niskim tronošcima i niskom stolu za obedovanje zvanom sofra ili sinija. Porodica tu obeduje ali ne jedu svi u isto vreme i( obeduje se prema polu i uzrastu- prvo muškarci, pa potom žene i deca- odraz hijerarhijske porodične strukture; nisu ni svi muškarci među sobom jednaki- domaćin sedi u stolovači koja serazlikuje od tronožaca. On sedi u vrh ognjišta, licem okrenut ka istočnim vratima. Ipak, on je ravnopravan sa ostalim muškarcima jer odluke ne donosi samostalno→hijerarhija po polu ima prednost u odnosu na hijerarhiju po uzrastu.)Najpre su jeli muškarci i stariji, čime se predstavljao hijearhiski ideal. Postojanje zasebne stolice na kojoj je sedeo domaćin, stolovača. Ona ima naslon za ruke i leđa. Ona bi se postavlja na posebno mesto u počelju tako da domaćin gleda ka istočnim vratima. Iznad ognjišta se često postavlja čerjen, plitko korito od pletenog pruća koji služi za sušenje letine. Umesto čerjena su se postavljali i šašavci, proizvedeni od drvenih dašcica. Važan deo enterijera je perda, ograda najčešće od dasaka koja se postavlja uz istočna vrata, a pre svega je služila da zaštiti ognjište od udara vetra. Naćvar, pored ognjišta, je vrsta škrinje u kojoj se čuva brašno i mesi hleb. Dolap je polica koja je zatvorena nizom vrata, preteča savremene viseće kuhinje, u kojoj se čuvalo posuđe. U kući se nalazi i ložište za peć u sobi.(peć je u sobi ali je ložište u kući, tj. loži se iz kuće)

Soba

Pod je stepenik viši u odnosu nivo kuće i podaščan je. Tavanice su od šašovaca( fino obrađene daske užlebljene jedna u drugu i u žljebove u kamenim gredama).Ima ukupno tri prozora dva su bočno a jedan sa strane velikih vrata (stariji oblik sa drvenim kapcima na povlačenje, mlađe sa pendžerlijom (vrsta hartije), bešikom(životinjskom- elastična) ili staklom. Soba je bila veoma osvetljena.

Dve istorijske forme uređenja sobe

1.Sa sofrom, niskom klupom i tronošcima. Kreveti u sobi su takođe niski (starija forma).

2.Sa stolom i višim klupama i višim krevetima. Približavanje visokom horizontu. U sobi postoji peć sa pećnjacima, keramičkim lončićima koji odaju toplotu. Na istočnoj strani ikona sveca zaštitnika

Prostorna organizacija domaćinstva

Podela domaćinstva na čisto i prljavo uslovila je specifičan paspored privrednih i stambenih zgrada u domaćinstvu. Na samom prilazu imanju nalazi se gostinska kuća, za smaštaj putnika namernika, trgovaca. Tu ne borave svakodnevni gosti, već putnici namirnici, koje je nevreme ili noć naterala da tu prespavaju. Putujući trgovci i zanatlije, predstavnici vlasti i države koji su se tu zadesili- nepoznati ljudi → zato na samom ulazu, da bi se život porodice odvojio od nepoznatih i da bi se na miru obavljale svakodnevne aktivnosti. U istočnom delu dvorišta nalaze se i vajati koji služe za spavanje, prvenstveno oženjenih zadrugara( pre svega sina i inokosne porodice). U tom delu dvorišta nalaze se privredni objekti za proizvodnju i skladištenje hrane, mlekar. Zgrada za skladištenje kukuruza, koš i ambar za skladištenje žitarica. U prljavom dvorištu nalaze se staje pri čemu je običajnim pravom utvrđeno da staja mora biti na minimum 100m od kuće. Takođe u

12

Page 13: Velika skripta MKS

zapadnom delu dvorišta nalazi se kotar, prostor na kojem se skladišti seno( za stočnu ishranu).Tu se nalazi i kačara, zgrada gde su se čuvale kace sa rakijom. ( U kačeru( Rudnik) uz kačaru prostorija koja služi kao gostinjska soba).

Na prilazu imanju su gostinske zgrade grade samo imućniji (društvenim slojevima slabijeg imućnog stanja kao goostinska odaja služi posebna gostinska soba . Glavni podsticaj za nastanak ovih građevina bilo je ispunjenje obaveze gostoprimstva određene običajnim pravom. Osim toga, ove građevine su demonstrirale socio-ekonomski status porodice. Nije neobično da domaćin spava u gostinskoj zgradi, pokazujući tako hijearhijski red.

Na istočnoj strani su vajati(takođe od talpi; u njima se ne loži; negde zabeleženo da se žar sa ognjišta prenosi u keramičkim posudama; enterijer: skroman; negde i razboj i prateća oprema, ipak malo verovatno da se tu vezlo jer se nije grejalo) u kojima spavaju oženjeni članovi zadruge sa ženama. Postoje dve vrste porodične zadruge. Prva je očinska zadruga koju čini otac sa svojim oženjenim sinovima i njihovim porodicama a drugi tip su bratske zadruge koje nastaju kada otac umre. U zavisnosti od broja braće se gradilo toliko vajata u koji ma bi spavali dotični zadrugar sa njegovom porodicim. U vajatima se ne loži vatra. Ponekad se zagreva uz pomoć žari sa ognjišta kuće. To su jednoprostorne građevine, ali se u drugoj polovini 19 veka javljaju vajati sa tremovima. Unutrašnjost vajata je veoma skromna, krevet, škrinja. Lenka ili srga je vrsta motke na koju se kačila garderoba. Na toj strani dvorišta se nalazila i pekara za hleb kao i mlekar, koš za kukuruz od prućakoji je odignut od nivoa zemlje. Ambar je ima više pregrada za skladištenje različitih vrsta žitarica.

Na zapadnoj strani se nalazi kačara, staja i kotar. Kotar je ograđeni prostor za čuvanje sena.

Porodice koje su posedovale velike voćnjake imale su zgradu koja se nazva mišana. To je zgrada za sušenje voća (šljive). U dnu zgrade postoje ložišta. Šljive se onda poređane na lestama uz pomoć dima suše.

Ovakva organizacija domaćinstva karakteristična je za starovlaški tip naselja (čitavo imanje se nalazi oko kuće, njiva, voćnjak, zabran=šuma), koji je rasprostranjen od Užica do Kranjske u sloveniji. To je razbijeni tip naselja koji podrazumeva da nasamo zgrada i okućnica nego celo imanje nalazi oko kuće. Ova sela se sastoje od imanja poređanih jedno do drugog. Razlog ovakvoj organizacije imanja su uslovi brdovitog terena( geografski razlog) i uštede na transportu i odbrani imanja. Naime u 18 veku dolazi do masovnih migracionih talasa( istorijski razlog) iz Hercegovine i Crne Gore. Oni zaposedaju brdovite šumske prostore i krče šumu i ono što su zauzeli postaje njihovo imanje. Administrativni razlog: nadzor kao potreba; idealtipski raspored- nije uvek ostvariv

Ovakvi tipovi sela pokazuje da nije postojala snažna centralna vlast, kao što se vidi u u tipu sela u Vojvodini. Knez Miloš je nastojao da po ugledu na Austrijske vlasti ušori seoska naselja. Sela Mačve se odazivaju naredbi, a planinska naselja izbegavaju ušoravanje. 1837 prema svedočanstvu Hodžisa britanskog konzula, Knez Miloš donosi zakon o ušoravanju sela, a skupština odbija usvajanje takvog zakona. Vuk Karadžić svdoči o nezainterosovanosti za ušoravanje. U slučaju Vojvodine država određuje prostornu organizaciju, a u planiskom delu običajno pravo. .

Razvoj brvnare je višesmeran. Izdvajaju se sledeći pravci razvoja: kuća u Šumadiji, kuća u zapadnoj Srbiji, kuće u Sandžaku sa muslimanskim stanovnoštvom, kuća sa čardakom u krovu (srednja Bosna), čardaklija (srednja Bosna). Staje: donji nivo- krupna stoka; gornji- ovceKačara može da bude i sa istočne strane(neodređen položaj pokazuje ambivalentan odnos prema rakiji.

13

Page 14: Velika skripta MKS

Kuća u Šumadiji

Kuća u Šumadiji je proistekla iz dinarske brvnere i poseduje određene razlike. A to su: 1.promena građe, 2.pojava trema, 3.promene koje se tiču položaja ognjišta i načina sakupljanja dima, 4.promene prostorne strukture.1.građaKada je u pitanju Šumadijska kuća promene se sastoje u tome što su kuće građene od brvna a sobe od čatme, 1.polubrvnara-polučatmara. Da bi kasnije kuće građene u potpunosti od 2.čatme( nema više toliko drva u Šumadiji). Umesto slame i šindre, ćeramida predstavlja glavni krovni prekrivač.

Čatmara, cela kuća je građena u bondručnij konstrukciji sa ispunom od čatme.

2.Pojava terma

Podužni(trem duž čitave dužine kuće), podužni skraćeni, ili istureni doksat (kuće doksatlije, trem isturen izvan gabarita zgrade)

3.Promene koje si tiču položaja ognjišta i načina sakupljanja dima

Ognjište se pomera uza pregradni zid između kuće i sobe. Nad ognjištem se gradi komin(kapa za sakupljanje dima) koji s razvija u odžak(?), a tavanica u kuči se pokriva šašovcem, čime s sprečava gubitak toplote.

4.Promene prostorne struktureusložnjavanjeSoba se deli na dve prostorije, zatim se ’kuća’ deli na dve prostorije(1). Kuća se pregrađivala tako da je veći deo predstavljao sobu a manji odžakliju tj. prostoriju sa ognjištem(2). Odžaklija je uska duga prostorija, levo i desno su po dve sobe od kojih je jedna gostinjska(3). U poslednjoj fazi razvoja, jedna os soba preuzima ulogu kuće. Iz centralne prostorije s uklanja ognjište a druga vrata se postepeno gube. Zatvaranje drugih vrata bilo je u uskoj vezi sa promenama u strukturi naselja. Sela u Šumadiji se transformišu od sela starovlaškog tipa u sela tzv. Šumadijske vrst (J. Cijić). Razlozi za nestajanje vajata je raspadanje porodičnih zadruga. A glavna kuća kao jedina stambena zgrada nastavlja da se razvija. Razvijanje drumskih sela za koje je karakteristične da su kuće bliže jeda drugoj i putevima, na taj način smanjujući imanja i manjak prostora za izgradnju više zgrada. Smanjenjem potreba za oređenim građevina čistog dvorišta ono vremenom nestaje i podele dvorišta više nema. *zatvaranje 2.vrata: više stanovništva→sela se zbijaju→drumska sela→okućnica je manja→mala vrata gube funkciju

14

Page 15: Velika skripta MKS

Kuća u zapadnoj Srbiji

-Valjevska Podgorina, Pocerina, Jadar

Promene u odnosu na Dinarsku brvnaru:

1.Materijali: najvećim delom od čatme; ’kuća’ sa 3 strane ozidana zidom od kamena visine 1-1.20m, a prostor između atule i venčanice(grede koja drži krovnu konstrukciju) se ispuni unizanim šašovcima. Kuća je i dalje na zemlji a soba iznad podruma. Biber crep.

2.Promena položaja ognjišta:Iako je i dalje otvoreno, pomera se uza zid koji deli ˝kuću˝ od sobe. Uz pregradni zid- može jer he od čatme

3.Promena prostornr strukture:Soba se deli na dve prostorije: 1.svadbe, krštenja... 2.spavanje

Moravska kuća

Čatmara, bondučara.Moravska kuća je prepoznatljiva po beloj boji, dok se drvena kuća (Din. Brvnara) nikada ne kreči.

Rasprostranjenost moravske kuće

Ona je zastupljena u dolini Morave, istočnoj Srbiji, prodire u Šumadiju i okolinu Beograda.

Kuća je pravougane, češće nego kvadratne osnove, sa razvijeni tremom i dekorativnim lucima na tremu. Lukovi nemaju noseću funkciju nego isključivo dekorativnu.

Pozicioniranost kuće u odnosu na terenPodignuta na ravnom terenu ili podignuta upravno na pad terena (kuća na ’ćelicu’) →odgovor na prirodne uslove.

Materijali za gradnju

Bondručna konstrukcija sa ispunom od čatme. Postoje dve vrste čatme, pleter i cepka. Izgrađuju se i od tesanih talpi vezanih na ’ćert’. Ove kuće mogu cele graditi od kamena ili delovi, naprimer ˝iže˝ i zidovi podruma. Iža je ˝kuća¨.

Krov i krovni pokrivač

Krov je četvoroslivan. Prekrivač se izrađuje prvobitno od slame a potom od ćeramida.

Krovnom kapom dominira karakterističan dimnjak KOMIN. Sastavljen je od četiri uspravna, malo konvergentna drvena stubića sa tablom od dasaka (kvočke), koja je postavljena na stubiće malo koso, tako da brani otvor ne samo od kiše i snega, već i od pravca najnepogodnijeg vetra. Komin je odozgo prekriven ćeramidom. Uvek jedan komin, izuzetno: na slici, dva brata se dele→2 ognjišta

15

Page 16: Velika skripta MKS

Trem na moravskoj kući

Trem se naziva DIVANA ili AJAT. Prvobitno bez lukova sa jednostavno profilisanim stubovima. Pojava dekorativnih lukova u drugoj polovini 19 veka, gde je broj lukova simbolično označavao društveno-ekonomski status. Što je veći trem i više lukova→ bogatija kuća

Postoje različite pretpostavke o poreklu lukova na moravskoj kući. Jedna od teza je ugledanje na svodove starijih srednjovekovnih sakralnih građevina. Druga tvrdi da su nastali ugledanjem na lukove gradskih kuća koje su građene u stilu turskog baroka (u prilog ovoj tezi ide činjenica da su tremovi prisutni i u Bugarskoj i u Rumuniji). Treća teza tvrdi da su lukovi nastali iz praktičnik razloga, natkrivanjem daščica na kosnike (R. Findrik).*4: lukovi na tremu kao materijalizacija odnosa među polovima( Ana Dragojlović Stevanović) muški-ženski prostor u kući: muški- dvorište, spoljašnji prostor/ ženski-kuća, domaćinstvo; žena sme da izađe u međuprostor ali lukovi ipak ograničavaju otvorenost ka spoljašnjem svetu( teza je zanimljiva, ali je građa problematična jer je u istočnoj Srbiji položaj žene drugačiji nego u zapadnoj- manje porodice i muž dolazi u kuću žene (50%)Trem se zatvara lukovima jer žena izlazi iz kuhinje (?)

Tipovi trema na moravskoj kući

-Podužni skraćeni trem (sa ˝krevetom¨ ili bez njega): krevet-deo trema za nekoliko stepenika viši od trema gde se leti ponekad spavalo-Ugaoni trem + Ćoška je vrsta ugaonog trema van gabarita zgrade.-Centralni uvučeni(uglavnom ga imaju troprostorne kuće; trem je pod krovom) i centralni ispušteni.-Ispušteni doksat: forma trema poštuje oblik ćiriličnog slova G, a jedan deo je van gabarita zgrade( imućniji seoski sloj)

Funkcija trema na moravskoj kući

Praktična: leti se mnogo poslova obavljalo natremu, spavanje, tu se sklanjaju alatke i oruđa, tu se suše venci luka, paprike, duvana i sl. Simbolička granični prostor između spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta. Samo u izvesnoj meri granica muško/ženskog sveta jer su žene u ist. Srbiji slobodnije- odlaze na pijacu, bave se trgovinom. Estetska: ne samo da su lukovi natremu imali dekorativnu funkciju, već su na ogradi trema bile poređane saksije ili stari lonci sa cvećem. Saksije su se postavljale i na drvene police na slobodnim zidovima kuće.

Prostorna struktura kuće

Promene prostorne strukture odražavale su ukupne društveno ekonomske promene u 19 veku. Prostorni razvitak kuće se odvijao horizontalno (uvećanje broja prostorija) i vertikalni (pojava sprata)

Boriče. Ćiler. Mala prostorija napravljena na račun trema

Prostorna hijearhija prostorija

Dok su u ˝iži˝ obavljao svaodnevni život, ali i određene ritualne radnje, soba je namenjena spavanju. Ako kuća ima dve sobe, jedna je gostinska i služi za smeštaj gostiju i obavljanje porodičnih svečanosti (slave i sl.)

Ako kuća ima ćiler onda su u njemu spavali mladenci (boriče), gosti ili ima funkciju ostave.

16

Page 17: Velika skripta MKS

Karakteristike enterijera

Takozvani niski horizont.

˝Kuća˝

Pod kuće je od nabijene zemlje, Tavanica je od šašovca ili kolenike. Kolenike su gredice koje su valjane u gustu smešu blata a zatim ugrađivale u tavanicu korišćenjem blatnog maltera. Moravska kuća ima jedna vrata (prvobitno dvoja – nestanak drugih vrata tesno je povezan sa transformacijom prostorne strukture sela; kao u starovlaškom tipu sela: zbijaju se →imočki tip- ovalne strukture, mnogo krivudavih ulica koje vode u centar sela→ nestaje potreba za 2.vratima)) Nema prozore retko ŠUBER( vrsta prozora sa kapom na povlačenje). Ognjište je pomereno uz pregradni zid i ima kapu za sakupljanje dima – komin. Niski horizont; naćvar; police..

Soba

Pod je od nabijene zemlje. Tavanica je od šašovca (ili kolenike). Ima dva manja prozora. Ikonoluk(krst i ikona sveca zaštitnika)

Prostorna organizacija domaćinstva

U dvorištu su, pored kuće, smešteni su koš i ambar (najčešće pod istim krovom)Plevnja za seno i štala- privredni objekti

17

Page 18: Velika skripta MKS

Kosovska kuća sa tremom

Kuća pevougaone osnove sa podužnim tremom ravnih linija. Nema lukova- razlika u odnosu na moravsku! Izgrađuje se od bondučne konstrukcije sa ispunom od čatme. Krov je četvoroslivan, prvobitno pokrivan slamom, zatim ćeramidom i škriljcima(kamene ploče→ tamo gde ima kamenoloma)

Trem na kosovskoj kući naziva se AJAT. Za razliku od moravske kuće. Trem na kosovskoj kući ima funkciju komunikacije među prostorijama budući da one nisu međusobno povezane.

Prostorna struktura kuće

Promene prostorne strukture odražavale su ukupne društveno-ekomske i političke promene:Sve do 1912 kuća srpskog zavisnog seljaka ˝čifčije˝(kmetovi koji obrađuju zemlju feudalca) bila je prosta jednoprostorna građevina sa dvoja vrata(velika-jug/mala-sever), u kojoj su pod istim krovom bili smešteni ukućani i stoka. Nije imala trema= PLOTAKAOgnjište sa dva preklada; perda; velika klupa na kojoj sede muškarci desno od perde→ muška stranaUz mala vrata ženska strana- tronošci; duž istočnog zida omanja greda na kojoj je sedeo domaćin→ova podela odražava i hijerarhijsku prostornu i društvenu strukturu Nakon 1912( oslobođenja Kosova od Turaka) kosovska kuća počinje da se razvija i horizontalni i vertikalno. Horizontalni razvoj, povećanje broja prostorija. Na početku razvoja, kuća postaje dvodelna, nema trema ali si krov prepušta više praveći nadstrešnicu. Postepeno se pojavljuje trem iz koga se ulazi u prostorije. U sledećoj fazi kuća postaje trodelna i u sobe se ulazi sa trema.Horizontalni razvojUvećanje broja prostorija; + jos jedna prostorija-soba → dvoprostorna(ognjište uz pregradni zid); u svaku prostoriju se ulazi direktno sa trema; kad postane dvodelna dobija trem+ još jedna→troprostorna( jedna od prostorija ima ulogu kuće, dok su druge dve sobe- 1 ritualna namena, 2 se koristiPromena materijala: 3 spoljna zida- ćerpič, opeka; pregradni- čatmaKad postane dvodelna gube se 2.vrataPrema prostornoj strukturi sela čitlučki tip→TimočkiVertikalni razvojDobija sprat2 trema: AJAT u prizemlju; stepeništem se iz ajata izlazi na ČARDAK- trem na spratu

Prostorna hijearhija prostorija

Dvodelna kuća(kuća + soba) ima uobičajen raspored prostorija. Utrodelnoj kosovskoj kući, jedna od soba dobija ritualnu namenu: namenjena je prijemu gostiju o slavanja i drugim svečanostima

Kada je kuća spratna:U prizemlju je staja, dok su na spratu ˝kuća˝ i sobe/ U prizemlju su kuća i staja a gore sobe/ Stoka u staji, prizemlje- kuća, ostava i podrum, sprat-sobe

Karakteristike enterijeraTzv. Niski horizont. Gotovo sve karakteristike unutrašnjeg uređenja moravske kuće.

Prostorna organizacija domaćinstva

Domaćinstvo podeljeno na. Čisti (trem(isto što i vajat kod dinarske kuće), koš, ambar) i prljavi deo dvorišta (staje, plevnja, nužnik)

18

Page 19: Velika skripta MKS

Savremena seoska arhitektura

Istočna Srbija

Funkcija gastrabajterske kuće (primer funkcionalne analize)

Manifestna fukcija:

Stambena,Funkcija ulaganja,Funkcija isticanja društvenog statusa, Obredno religijskaEstetska

Latentna funcija bi bila održanje porodice na okupu

Komparativan rumunski materijal

Arhitektura rumunskih novobogataša poseduje slične, ali derastičnije elemente. Uglavanom u romskoj populaciji

19

Page 20: Velika skripta MKS

Kuća kao statusni simbol (Dobrila Bratić i Miroslava Malešević)

Kuća kao posledica migracija

• Posledica ekonomskih migracija početkom sedamdesetih godina

• Posebno zastupljena u severoistočnoj Srbiji

• Građenje kuća kao simbola ekonomske moći

• Funkcija koju ovakav tip kuće ime

Spoljašnjost kuće

• Dva sprata, potkrovlje i podrumske prostorije

• Fasada: beton i fugovana cigla

• Drvenarija od teškog drveta

• Metalne ograde živih boja

• U dvorištu ostaje i stara kuća

Unutrašnjost kuće

• Po uzoru na zemlju u kojoj se boravilo na radu

• Površine preko 200m2, sa i po 15 prostorija

• Uređene skupim i modernim nameštajem

• Prostorije:1.Kuhinja i trpezarija 2.Dnevni boravak 3.WC, često na svakom spratu 4.Spavaće sobe 5.Dečije sobe (za svako dete posebno)

Stara kuća

• Koristi se kao letnja kuhinja

• Dograđuje se uz poljoprivredne objekte

• Opremljene elementima potrebnim za svakodnevni život

• Dve prostorije i WC( Kuhinja I Prostorija sa kombinovanim nameštajem )

Upotreba i korišćenje

• Porodica vreme provodi zajedno najviše mesec dana

• Najstariji i najmlađi su prisutni tokom cele godine

• U letnjoj kuhinji se obavljaju sve dnevne aktivnost (1.Ne zagreva se iz praktičnih; 2. Iz praktičnih razloga)

20

Page 21: Velika skripta MKS

Nova kuća:

– Dečije prostorije se koriste donekle

– Spavaće sobe kad su pretežno odsutni članovi prisutni

– Gostinska i dnevna soba za svečanosti sa mnogo gostiju

Funkcija na nivou porodice

Manifestne funkcije

• Stambena funkcija

• Funkcija ulaganja (trošenja) kapitala

• Funkcija isticanja društvenog statusa

• Obredno-religijska funkcija

• Estetska funkcija

Stambena funkcija

• Pripremanje i konzumiranje hrane-U svakodnevnim prilikama se ne obeduje

• Spavanje i odmor -Povremeno

• Održavanje higijene -Povremeno

• Svakodnevni život ukućana -Ne odvija se u novoj kući

• Prostor za rad -Dečije sobe (ne preko cele godine)

• Primanje gostiju -Samo veći broj gostiju

Funkcija ulaganja (trošenja) kapitala

• Ne ispunjavaju praktičnu namenu

• Obezbeđivanje budućnosti

• Nepovoljan položaj poljoprivrede

• Investiranje bez profita

• Više trošenje nego ulaganje kapitala

Funkcija isticanja društvenog statusa

• Na ovo ukazuju:

1. Redukovana stambena funkcija kuće

2. Količina novca potrebna za izgradnju

21

Page 22: Velika skripta MKS

Posedovanje dovoljnog bogatstva da bi se takvi troškovi priuštili

• Kuća u službi simbola ekonomske moći – prenos poruke susedima

• Konkurentnost okoline

Obredno-religijska funkcija

Učestvuje samo uža porodica

– U letnjoj kuhinji

– Božić – obredi vezani za badnjak

• Učesnici van užeg porodičnog kruga

– U novoj kući

– Posebna prostorija za svečanosti

– Obredno-religijska funkcija u službi funkcije isticanja društvenog statusa

Estetska funkcija

• Boja fasade u skladu sa ostalim dvorišnim zgradama

• Enterijer u skladu sa gradskim načinom stanovanja

• Detalji što raskošniji, i sobre različitih boja

• Estetska funkcija podređena funkciji isticanja društvenog statusa

Latentna funkcija

↓ Rad u inostranstvu traje godinama

↓ Pretežno bračni par

↓ Porodica je na okupu tokom odmora i praznika

↓ Ne funkcionisanje porodice u tradicionalnom vidu

↓ Ulaganje u budućnost, ponovno okupljanje članova porodice

↓ Integracija porodice

22

Page 23: Velika skripta MKS

Balkansko orijentalna kuća

Pozicija kuće u odnosu na ulicuKuće su mogle biti i naslonjene jedna na drugu; same u dvorištu; ako su izvučene na regulacionu liniju→ rešetke na prozorimaSELAMLUK(isključivo pravo kretanja muškaraca)- HAREMLUK( žene i muškarci iz porodice) Mogla je biti izvedena na uličnu (regulacionu) liniju. U prostoriju ka ulici uglavnom nisu ulazile žene. A ako jesu prozori su bili prekriveni rešetkama, MUŠABECI i MUŠARABIJE da bi zaštitili ženu od pogleda prolaznika. Ako je uvučena u dvorište→ visoka ogradaIzdvojenost privrednog(čaršije podeljene po zanatima) i stambenog dela gradaStroga etnička segregacija

SpratnostZgrade ima najčešće prizemlje i jedan sprat. Konak kneza Miloša.

Materijali za gradnjuAko je kuća prizemna gradi se u bondruku sa ispunom od čatme. Kod spratnih prizemlje je od kamena, ćerpiča ili opeke a sprat u bondručnom sistemu sa ispunom od čatme ili ćerpiča.

Krov i pokrivačKrov je četvoroslivan, Pokriven je ćeramidom i ima duboku strehu. Dimnjaci koji se vitko dižu nad krovom završavaju se dekorativnim kapama. Ima ih onoliko koliko i peći.

Prozorski otvoriNa prizemlju su manji a na spratu većiSobe prema ulici ili muškoj avliji u kojima borave i rade žene imaju Mušepke ili Mušarabije.

FasadaSpoljne površine su obrađene malterom i okrečeno uglavnom u belo. Na fasadama nema nikakve dekoracije Na uličnoj fasadi se često javljaju jedan ili dva erkera. Ispad jednog dela zgrade van gabarita radi proširenja prostorije. Postojanje erkera zahtevalo je složeniju konstrukciju krova.

Trem na balkansko orijentalnoj kući je okrenut prema dvorištu*kuća može iati trem u prizemlju(ajat) i na spratu (čardak) ili samo u prizemlju, ali je uvek ka dvorištu!

Tipologija balkansko orijentalnih gradskih kuća

1.Kuće simetričnog tipaI osnova i fasada simetričana.

Simetrija fasadePostojanje jednog erkera postavljenog na centralnom delu fasade iliPostojanje dva simetrična erkeraPostojanje trema prema dvorištu centralno postavljenog

Simetrija osnovePostojanje centralne prostorije, DIVANHANE, oko koje se simetrično postavljaju ostale, gde su sve prostorije uzajamno simetrične

23

Page 24: Velika skripta MKS

2.Kuće asimetričnog tipaI osnova i fasada su asimetrične.

Asimetrija fasade

Spoljnu fasadu odlikuje položaj trema koji je isturen van gabarita zgrade (forma isturenog doksata)

Asimetrija osnoveNemaju centralno postavljenu divanhanu, nego je na mestu nje prostorija odžaklija koja u zimskom periodu služi kao kuhinja. Sa trema se ulazi u najveću prostoriju pa iz nje u odžakliju.

Poreklo simetričnog i asimetrčnog tipa balkansko orijentalnih gradskih kuća Poreklo simetričnog tipa: vizantijsko orijentalna tradicija (ove reprezentativne zgrade podižu uglavnom Turci i a među Srbima kneževska porodica, visoki državni činovnici i bogati trgovci.

Poreklo asimetričnog tipa: atohtono (kuće ovog tipa podižu uglavnom Srbi) Kao i u seoskoj postoji ognjište oko koga se sve orijentiše. U hanumnani žene primaju svoje goste,; u divanhani- muškarci: samo kod Turaka!-u javnoj sferi i Srpkinje se ponašaju kao turske žene, ali u privatnoj ne!

Prostorna hijearhija prostorija

Kod građevina, koje imaju sprat, na njemu su reprezentativni prostori (sobe za prijem, sobe u kojima se spava), dok su u prizemlju prostorije za dnevni boravak i rad.

Pored radne, u kući je postojala i veoma izražena podela na deo za zimski i letnji boravak. Donja etaža ima bolju izolaciju zbog debljine zida i manjih prozora. Sprat je sav u jednostrukim prozorima, pa je zimi hladno,a leti prijatno.

U slučaju simetričnog tipa balkansko orijentalnih kuća kuhinja, MUTVAK, je bila posebna zgrada u dvorištu. Kod asimetričnog kuhinja je jedna od prostorija u kući.

Karakteristike enterijera

Orijentalni stil

Prizemlje gradske kućeKuća i druge prostorije za rad i dnevni boravak. Sama kuća, tj prostorija odžaklija je ista kao u seoskoj kući. Razlika je što se u ovoj prostoriji više ne jede nego u sobi. Za razliku od seoske kuće gde se i sprema i jede u kuhinji u gradskoj se jede u jednoj od soba

Ajat je trem u prizemlju, a čardak je trem na spratu. Preko ajata se dolazi na čardak. Čardak po uređenju nije zaostajao za kućom. Naročita pažnja pri uređivanju čardaka: tavanice dekorisane, kafe-odžak gde se peče kafa, minderluci- niska sedišta sa dekorativnim jastucima. Sa čardaka se ulazi na divanhanu, ukoliko je ima ili direktno u jednu od soba ukoliko nema divanhane.*u divanhani izdignuti deo: sa 3 strane minderluci, a u sredini mangal- na njega se prenosi žar sa ognjišta i tu se kuva kafa; jedna od soba ima ulogu trpezarije *čardak: emocionalna komunikacija orijentalnog čoveka koji je ograđen visokim ogradama;U svakom dvorištu žubori voda koja se skuplja u omalenom bazenu

24

Page 25: Velika skripta MKS

Sobe Svaka soba ima okolicu ili MUSANDRU. Musandra je dekorativni drveni pregradak u koji se smeštala peć sa pećnjacima, malo sobno kupatilo banjica, police za niše za ostavu pribora za kafu, plakar za posteljinu (dolap- nije isti kao u Dinarskoj brvnari!) i sl. U sobama su poređani minderluci. Minderluci služe za sedenje, a spavalo se na podu. Na minderlucima se nikad ne spava, već se sedi u turskom sedu; spava se na podu, tako sto se posteljina postavi po podu, a ujutro se skloni u dolap

Najjednostavnije tavanice su izrađivane od šašovca. Središnji deo tavanice je često ukrašavani rezbarijama. Uređenju tavanice je posvećena velika pažnja- uglavnom dekorisani rombovi i trouglovi

Kupatilo( sa vodonepropustivom strukturom, sa sudom gde se greje voda, a voda je odvođena pomoću keramičke cevi), banjica, amam amamdžik

Na policama je smešteno metalno, stakleno i porculansko posuđe(→ status). Među retkim komadima pokretnog mobilijara su i škrinje. Postoje male škrinja ČEKMEDŽE u kojima se čuvao novac. Ukoliko su kuće ovog tipa gradili hrišćani u jodnoj os doba u istočnom uglu bio je smešten drveni porodičn ikonostas, rezbarijoim ukrašen ormar sa ikonama. Umesto ikonostasa, kasnije se postavljala samo ikona porodičnog sveca sa kandilom. Škrinje obično u posebnoj prostoriji, kao savremeni garderober, a u velikim kućama i skrivnice ( za novac)

Prostorna organizacija domaćinstvaNužnik se gradio najćešće uz kuću. Izvan kuće su i prostorije za gosta, koje imaju zabranu da viđaju ženska lica, HAVALU (jedna i dve sobe a negde posebna zgrada). Grade se najčešće uz kapiju. Rođacima i prijateljima koji nemaju havalu namenjene su sobe u kući.

Straje, plevnje za seno, koševi za kukuruz čine sastavni deo ekonomskog dvorišta ukoliko to prostor dozvoljava.

Vrtovi i voda, uređenje bašte, egzotične biljke. Voda se dovodila u dvorište jazovima. Dovođenje vode u dvorište je karakteristično za orijentalne gradove. U funkciji rashlađivanja.

Kapidžici – su vrata koja se nalaze na bočnoj strani dvorišta i povezuje komšijska dvorišta. Preko ovih vrata žene su mogle da se nesmetano kreću, nepokrivene.( materijalizacija nepisanog pravila da je komšija bliži od ma kog svoga)

Primeri orijentalnih geradskih kuća van Srbije

Imaju iste ili slične karakteristike kako u pogledu arhitektonskih oblika i prostorne koncepcije, tako i u pogledu uređenja enterijera.

25

Page 26: Velika skripta MKS

Balkansko orijentalna arhitektura u Beogradu

Kafana ’?’, Muzej Vuka i Dositeja, Manakova kuća;Konak kneza Miloša, Konak kneginje Ljubice1815 – 1825. Faza orijentalne arhitektureSrbi naseljavaju gradske sredine; Beograd tada izgleda kao jedan orijentalan gradTada nastaju prvi pokušaji da se evropeizira unutrašnjost kuće- bilo je nekih elemenata nameštaja iz evropskog inventara. Tako na primer, ’Gospodarski konak’ kneza Miloša ima prostoriju koja je bila radna soba sa pisaćim stolom i evropski uređenu trpezariju Čaršije su ulice sa zanatskim radnjama. Gornja čaršija je bila u ulici Vasinoj, donja u Cara Dušana a glavna je bila Kralja Petra.

1825-1833. Prelazna fazaDolazi do kombinovanja evropske i orijentalne arhitekture, ali je i dalje dominantan orijentalni pečatKonak kneginje Ljubice (1829-31) i Konak kneza Miloša gradi domaći majstor Hadži- Nikola Živković. Prelaznim tipom ih čine: dekoracija na fasadi, ugaoni pilastri, zasvođeni prozori i dekorativni ukrasi ispod prozora i dimnjaci su kitnjasti

1833. Donošenje Prvog hatišerifa kojim Srbija postaje kneževina 1833-1839 u Beogradu preovladale savremene zapadne arhitektonske koncepcije. Dolazak srednje evropskih majstora i arhitekata. Orijentalno se tumači kao nazadno’turski jaram’: vekovno robovanje pod Turcima, Srbi pokazuju tendenciju da se odreknu svega turskog i okrenu se evropskoj civilizaciji

1862. događaj kod Čukur česme1867. predati ključevi grada knezu Milošu

Nakon 1862 i 1867. nastupio je još veći podstrek izgradnji predstonice i uklanjanju tragova dugotrajnog turskog boravka. Nakon bombardovanja Beograda Turci ga polako napuštaju, a posle ’67 i celu Srbiju. Događaji nakon Čukur česme. Turci napuštaju srpske gradove. Citat iz pisma Ministra građevine Državnom savetu:

Neće li vređati ponos naš, ako nam predstonica zadrži i dalje oblik kakav joj je davalo varvarstvo... Neka se razvitak slobode i napretka Srbije ogledaju u napredovanju njene predstonice., u prostranim širukim vidnim pravim ulicama i lepim građevinama njenim. Neka putnici koje dovode parobrodi sa sobom ponesu utisak da smo narod koji je raskrstio sa starm azijatskim životim i da volimo sve što je napredno i dobro.Turci su mračni azijati, varvari, a sve dobro potiče iz evropske kultureSve građevine se ruše već do međuratnog perioda

Balkansko orijentalna arhitektura van prostora Beograda

Ova arhitektura bila je uobičajena do kraja 19 veka u delovima današnje Srbije, koji su bili sastavni deo Otomanskog carstva sve do Berlinskog kongresa 1878. (vranjski, pirotski, niški i tolički region) kao i delovima Srbije u kojima je preovladavao muslimanski živalj (Sandžak). Na Kosovu i Metohiji u sastavu Srbije od 1912. Godine ove kuće su opstale sve do novih dana.

26

Page 27: Velika skripta MKS

Faza izgradnje kuća u stilu balkanske orijentalne arhitekture u unutrašnjosti Kneževine Srbije imala je produžen vek trajanja jer se u unutrašnjosti manje pažnje poklanjalo otklanjanju tragova orijentalne arhitektureTešnjar čaršija u ValjevuNiš Kazandžijsko sokače→ ne višeGrocka sačuvana čaršija*Stara srpska četvrt u Prizrenu danas je desetkovana; da li se može povući paralela Srbija 19.vek- Kosovo posle 2004?Da li su Albanci zatrli svako postojanje srpske kulture u Prizrenu, kao i mi orijentalne u Beogradu?Ista ravan- drugačija vremena

27

Page 28: Velika skripta MKS

Faze analize predmeta

Uvod u metodologiju obrade predmeta / Jil David Praun

Izučavanje materijalne kulture zahteva kako utvrđivanje informacija o samom fizičkom objektu (opis, klasifikacija, promene elemenata i sl. Prvi nivo analize) i njegovoj biografiji, tako utvrđivanje njegovih funkcija, značenja i vrednosti koje ima u kulturi u društvu. Istorija predmeta povezana sa biografijom ljudi koji taj predmet poseduju.

FAZE ANALIZE PREDMETADeskripcija, dedukcija i interpretacija (kontekstualizacija)

DESKRIPCIJAZadatak analitičara u ovoj fazi analize jeste da što potpunije i sveobuhvatnije opiše predmet koji se našao pred njim. U osnovi, zadatak prve faze analize je da pruži odgovor na pitanje: Šta je ovo?

Deskripciju čini nekoliko podfaza:Formalna analiza. Sastoji se od nekoliko koraka: Rekonstrukcija istorije tj. biografije predmeta (kada je izrađen, ko ga je i gde izradio, npr. Mukarci ili žene, karakteristike majstora, radionice, ime fabrike, da li je prizvedeno više sličnih predmeta ili je predmet unikatan, da li je majstor izrađivao još neke predmete i koje. Ko je bio prvi vlasnik predmeta i na koji način je došao u posedstvo predmeta? da li je predmet menjao vlasnika i na koji način? Drugi korak je utvrđivanje autorstva i autentičnosti predmeta, da li je original, reprodukcija, falsifikat ili reprodukcija-falsifikat napravljena sa namerom da se obani publikaAnaliza supstance (analiza fizičkih svojstava predmeta u trenutku ispitivanja. Utvrđivanje dimenzija, materijala korišćenih za izradu i promena nastalih na predmetu u odnosu na prvobitno stanje)Analiza materijala (proces izrade materijala od kojih je materijal napravljen ukoliko se radi o nekom jedinstvenom postupku o kojem se do sada nije pisalo u literaturi)Analiza tehnika izrade i ornamentacije predmetaAnaliza sadržaja. Ova faza je neophodna u slučaju umetničkih predmetatreba opisati ono što je na slici predstavljeno. Kad su dekorisani predmeti treba dešifrovati ukrasne motive, natpise, grbove ili grafičke prikaze, koji su ugravirani, izrezbareni, oslikani

DEDUKCIJADruga faza nam omogućava da odredimo mesto posmatranog predmeta u klasi srodnih predmeta. Predmet se smešta u jednu širu, opštiju kategoriju, što znači da na osnovu njegovih opštih svojstava utvrđujemo njegova specifičnija svojstva.

Dedukcija ima dve faze:Procena zanatskog (ili industrijskog predmeta) kvaliteta izrade predmeta (uzima se u obzir veština kreatora, ekspresivnost, odnosno izražajnost na nivou forma, stila i ornamenata)Poređenje analiziranog predmeta i srodnih predmeta u kvantitativnim terminima (redak, čest, vredan, necenjen, jedinstven, jedan od mnogih, unikat, proizvod masovne proizvodnje, itd.) Ovde je neophodno koristiti eksternu evidenciju koja daje podatke o predmetu i kontekstu u kome je nastalo.

INTERPRETACIJA (KONTEKSTUALIZACIJA)U trećoj fazi predmet se smešta u širi kulturni kontekst. Stoga su nam za ovu fazu analize, osim informacije koje smo dobili kroz prethodne dve faze analize, neophodna znanja i iz drugih oblasti kako bi smo mogli da utvrdimo mesto ispitivanog predmeta u kulturi u kojoj je izrađen i čiji je materijalizovani izraz predstavlja, a sa ciljem postavljanja hipoteze o njegovim mogućim značenjima.

28

Page 29: Velika skripta MKS

SMEŠTANJE PREDMETA U ŠIRI KULTURNI KONTEKSTJedan od načina za to je analiza funkcije predmeta, kako onih očiglednih, manifestnih, tako i latentnih. Do latentne funkcije artefakta možemo doći odgovarajući na sledeća pitanja. Na koji način atrefakt služi u društvenoj komunikaciji, označavanje statusa, ideja, vrednosti i osećanja.Važno je indetifikovati društvene grupe koje se okupljaju oko predmeta (bilokao stvaraoci bilo kao korisnici), jer se često neki predmeti namerno stvaraju da bi se preko njih plasirale neke ideje koje su u njih učitane (konstrukcija sveta i društva po svopstvenoj meri i ukusu). Zbog toga je bitno utvrditi ko (indentifikovati klasu, sloj, rod, etničku, nacionalnu ili kulturnu grupu ili pojedince koji proizvod koriste), KADA (identifikovati situacije – svakodnevne ili ritualne) i zašto (funkcija i značenje u svakoj od situacija) koristi predmet.

Drvengrad

Filmsko etno selo / grad na brdu Mećavnik na razmeđu Zlatibora i Tare nedaleko od sela Mokra gora.

Kusturica ističe da ovo nijegread otvorenog tipa nego njegov rezervat kulture, bez terora demokratije i diktature velikih korporacija.

Neki od objekata su autentični i preneiti iz okoline Drvengrada i Bosne dok ostali predstavljaju svojevrsni arhitektonski Bricolage

Stručni žiri Briselske fondacije za arhitekturu Filip Rotije 2006. Drvengrad proglasio za najbolje arhitektonsko ostvarenje u protekle tri godine u Evropi.

Sadržaj Drvengrada: Crkva Svetog Save, galerija slika, biblioteka, bioskop Underground, poslastičarnica sa domaćim kolačima i prirodnim sokovima, nacionalni restoran, prodavnica narodne radinosti.

Etno kuće

Ljiljana gavrilović polazi od samog pojma ETNO( vezano za lokalno, narodno, staro, ali ovaj pojam se odnosi i na nešto egzotično)

Etno se koristi umesto ’egzotično’ jer je korektnije; egzotično sugeriše nešto nerazvijeno Poces reizgradnje nacionalnog identiteta posle ’90 Amaterski pristup! Sopstveni identitet je smešten u prošlost Otvoreni-zatvoreni sistemi Otvoreni= restorani i ugostiteljski objekti; zatvoreni=etno kuće Koštunići: nije potpuno otvoreno: „Ravna Gora“- objekat dobija konotaciju koja ga zatvara

na neki način Termin ’brikolaž’ uveo je Klod Levi-Stros=kombinovanje elemenata

Hrana

29

Page 30: Velika skripta MKS

Sarma- jelo svih naroda koji su bili pod turskom vlašćuCicvara- autentično srpsko jelo- rastopljen kajmak sa kukuruznim brašnom i sirom= palenta spremljena na specifičan načinPopara- na širem području- Grci, Trci, miKajmak- ima i kod Hrvata; dinarsko područje, nema ga u istočnoj SrbijiKomplet lepinjaČvarci- i kod Mađara i HrvataSarmice sa zeljem- GrciSutlijaš- sa istoka, orijentalni recepti se dosta baziraju na pirinčuGibanica- ima i u Turskoj, GrčkojZeljanica- Grci, Turci,miPdvarak- čak i NemciPihtije, krvavice- šire u evropiSve ’autentične kuhinje’ su konstrukti; još jedan od načina da se konstruiše nacionalni identitetPalačinke- Austrija

Kako je došlo do orijentalizacije srpske kuhinje?

Nakon 2.srpskog ustanka kada Srbi dolaze u gradove→prihvatanje turske kuhinje i običaja1830/33.- procesi deotomanizacije su bili izraženi na polju materijalne kulture i odeće, a što se tiče muzike i hrane- suprotnoU prvoj polovini 19.veka: kisela čorba; sarma, musaka, ćufte; baklaveU drugoj polovini 19.veka: (austrijska) supa, rimflajš; bešamel(francuski); pudinzi od spanaća; doboš torta, reform torta →evropeizacija!*seosko stanovništvo od 2.polovine 19.veka počinje da prihvata tursku kuhinju→ kuhinja se otomanizovala po odlasku Turaka sa Balkana→ otpor globalizacijiBolje da prihvatimo tursko nego američko*razaranje McDonald’s restorana u Bgu: globalizam, američka ekonomija, nezdrava hrana, Amerika uopšte*muslimani: Mekakola-otpor globalizacijiProcesi autentizacije hrane→ daju joj dodatnu tržišnu vrednost

Domaćin deli hleb i meso, ostalo jedu iz činije→kohezijaMeri Daglas A+2/3BA-glavno jelo; B-dodatna jelaI glavno jelo može da se odredi pomoću ove formule- cicvara: A-kukuruzno brašno; B-kajmak, sir*društveno vreme: ljudi na osnovu proučavanja vremena i prirodnih pojava konstruišu društveno i kulturno vreme→godišnja doba;dan-noćSveto-profano(normalno) vremePrelazak između svetog i profanog→ ritualHrana ima veliki uticajPost- svakom postu prethode POKLADE( ritual neumerenog uzimanja hrane)Letnji postovi su manje poštovani, uglavnom ih drže starijiBela nedelja- sme sir i mleko, ali ne meso

Klod Levi-Stros

30

Page 31: Velika skripta MKS

Sirovo

Bareno Gnjilo

3 oblika hrane→ zaključak: sirovo i gnjilo spada u prirodu, a bareno- sfera kulture3 načina spremanja mesa

Pečeno

Dimljeno Bareno

Pečeno-neekonomičan, destruktivan; gubi se mast, služi se široj zajednici, spremaju muškarciBareno:žene, ekonomičan način spremanja hrane- čuva sokove i služi se porodiciBareno-kulturaDimljeno-priroda-nije potrebla posudaSa druge strane dimljeno bi moglo biti na strani kulture jer može da stoji, za razliku od pečenog i barenogSiromašni- božanstva u narodnoj tradiciji, religiji i pričamaDž.Rajad(?): ,,hrana je medijum razmene(dar za održanje kohezije i društvenih veza; rakija je roba, vino ne!), simbol različitih odnosa(ko u porodici deli hranu, odnos među članovima, autoritet) i sredstvo da se niz emocija izrazi u konkretnoj formi(religijska osećanja, osećanje zajedništva)

U savremenom kontekstu:1.Razmena: sirovine: rodbina sa sela daje povrće, a mi nosimo nešto od industrijske robe; piće i kafa- za proslave; ranije hrana2. različiti odnosi: hijerarhijski rang među polovima: muškarac sedi u čelu, sprema pečenjeIstočna Srbija- žene se ne služe rakijom; žena je negde ta koja poslužuje.

Svrzina kuća, Sarajevo

Prednji deo je namenjen muškarcima(selamluk)Na donjem nivou staja za konjeKamen binjktaš- da bi konjanik lakše uzjahao konjaDivanhana u Sarajevu=tremDo kamerije(soba gde muškarci čitaju Kuran) je soba za primanje muških gostijuKroz interni prolaz(mabejin) ulazi se u haremluk(ženski deo kuće)U devojačkoj sobi devojke vezuSoba uređena kao trpezarijaNiz stepenica- silazi se u drvenu avlijuTablani-halvat= za pranje i sušenje veša

31

Page 32: Velika skripta MKS

Čeme dulaf: po sistemu rotacije se okreće iz ženskog u muški deo kuće- sluga preuzme hranu sa druge strane

Uloge hrane u EUPažljivo se biraju gosti, jela i raspored gostiju za stolomPolitički korektna i nekorektna hranaŠveđani bojkotuju holandsku mesnu industrijuHranom se predstavlja osobenost kult. TradicijeSlava stranke- odnos sa tradicijomKada je Toma izašao iz Radikalne stranke- Klasičan evropski koktel kod NaprednjakaTito: Titovi kuvariKada je dolazila kraljica Engleske- leskovački roštilj

32

Page 33: Velika skripta MKS

Mirjana Prošić-Dvornić Kulturni i društveni značaj tradicionalne srpske kuhinje

Srpska etnologija

Srpska etnologija poklanja pažnju beleženju podataka o hrani, ishrani i običajima vezanim za jelo kao jednom od svojih prioriteta predmeta istraživanja u srpskoj ruralnoj populaciji. Izbor hrane, njena klasifikacija, način na koji se prbavlja, sprema, servira i konzumira pre svega su kulturno određeni. To je kulturna pojava, totalna društvena činjenica... Hrani se pripisuje velika simbolička vrednost i ona otkriva mnoge socijalne probleme.

Sredina (Šumadija)

Zapadni i istočni deo, regioni zapadno od linije podele koji ide duž padina Avale, Kosmaja, Venčaca, Oplenca i Rudnika, uglavnom su bili naseljeni imigrantima iz jugo-zapadne Srbije (Sjenica), severne Crne Gore i istočne Hercegovine, tj. stočarima i nosiocima dinarskih kulturnih karakteristika, dok su na istočnoj  polovini preovladavali starosedeoci heterogenog porekla iz južnih i istočnih zemalja. Takva populaciona struktura i raspored stvoreni su poslednjim masovnim doseljavanjem, krajem 18.veka, trajno naselivši Šumadiju.

Stočarstvo  zemljoradnja (primarno i sekundarno zanimanje)

Početkom prošlog veka (19.vek) zemljoradnja je bila od sekundarne važnosti, obezbeđivala je potrebe domaćinstva. Dok je uzgoj stoke na bogatim pašnjacima i gustim hrastovim šumama predstavljalo glavni izvor zarade i preživljavanja.

Krajem prve polovine veka, okolnosti se drastično menjaju. Stopa doseljavanja i gustina stanovništva znatno su porasle i, kada je zemlja postala retkost, doneti su zakoni koji su utvrđivali i štitili tipove vlasništva (privatno, seosko, državno) ukidajući tako mogućnost besplatnog zauzimanja zemljišta.Šume su uglavnom posečene i, zajedno sa pašnjacima pretvorene u obradive površine. Zemljoradnja je, umesto stočarstava, postala primarno zanimanje. Većina poseda bila je mala (prosečne veliline 5-9 hektara) i fragmentizovana zbog deobe širih porodičnih domaćinstava (zadruge) i obrazaca nasleđivanja po kojima su jednaki delovi pripadali njihovim osnivaćima.

Problem zaduženosti

Prilično primitivna tehnologija nije mogla da omogući proizvodnju većih viškova za tržište pa je novac, neophodan u novčanoj privredi ali teško dostižan u preovlađujućim okolnostima, bio stalni problem seljaka, vodeći još jednom- zaduženosti.

Seoska ekonomija i pomoć

Primarni cilj seoske ekonomije održanje porodice, vlastitim proizvodima. Pomoć se mogla dobiti uglavnom u društveno ustanovljenim i negovanim kanalima kao što su rodbinski i susedski odnosi, na temelju reciprociteta ili, unajmljivanjem radne snage u zamenu za novac ili robu. Iz egzistencijalnih razloga bilo je izuzetno važno očuvati tradicionalnu porodicu patrijarhalnog karaktera koji se izražavao u patrilinearnom nasleđivanju i muškoj dominaciji.

Moć imaginarnog

33

Page 34: Velika skripta MKS

Pomoć se tražila i u  metafizičkom nivou egzistencije, u sferi magijsko-religijskih koncepata i praksi. Postojao je jedan specifičan, religijski odnos između čoveka i prirode, dominantno zasnovan na animističkim konceptima, koji je bio posredovan i regulisan ritualnim ponašanjem, bilo proširivanjem običnih aktivnosti (magija, kult) bilo njihovim redukovanjem (tabui). Sve bitne faze proizvodnje bile su predmet magijsko-religijskih normi ponašanja. Tabu na rad određenjih dana u sedmici ili u period kada su nebeska tela u karakterističnom položaju. Na važne praznike, na važne praznike inkorporisane u hrišćanski kalendar, ali neposredno predhrišćanske sadržine.

Proizvodnja hrane I svakodnevna ishrana (žitarice)

Polja su uglavnom koristila za gajenje žitarica. Najvažniji usev bio je kukuruz, samleven u brašno i pečen kao hleb ili kuvan u void (palenta), osnovni sastojak ljudske ishrane. U imućnim domaćinstvima zrno je korišćeno i u prehrani svinja i živine, a stabljike i pleva   davani su stoci. Žito se gajilo za tržište (važan usev za prodaju, pogotovo po izgradnji železnice 1882.god) male količine čuvane su za seme i praznike. Ritualni hlebovi pečeni za važne religijske praznike i posebne prilike koje nalažu poslavu i gozbu, pravljeni su gotovo isključivo od pšeničnog brašna, dok je kuvano žitno zrno spremano za ritual posvećene kultu mrtvih, kao I za proslave porodičnog I seoskog sveca-zaštitnika, što je srpska religijska specifičnost, slava. Druge sorte žitarica koristile su se uglavnom za stočnu hranu: ječam (svinje), zob (konji za vuču), heljda, raž i proso (svinje i živina). Neke od njih su se mogle koristiti I u ljudskoj ishrani (ječam).

Stočarstvo

Značaj stočarstva je opao. Način uzgoja stoke se promenio, životinje su držane u štalama, oborima I svinjcima u krugu imanja. Volovi I konji držani su kaoživotinje za rad u zemljoradnji, I za kočije, dvokolice. Krave su davale mleko:) koje se dalje prerađivalo u mlečne proizvode. Ovce su davalae vunu neophodnu za kuću proizvodnju tkanina, mleko  i meso, posebno za svečanu pečenicu, a svinje mast (korišćenu za kuvanje), meso za pečenicu, sušeno, I tako čuvane za zimu, mada su prodavane na pijaci i dalje bile značajan izvor zarade.

Gajenje pčela smanjeno je zbog opštih ekonomskih  i ekoloških promena i dostupnosti industrijskog šećera.

Živina, kokoške, ćurke, ponegde guske  i patke, gajene zbog jaja, mesa, za domaću potrošnju, ali i za pijacu, uključujući  i perije.

Podela rada

Muškarci su se bavili zemljoradnjom, a žene živinom I njihovom prodajom, nova cod prodaje išao je njima a ne u kućni budžet.

Sezonsko povrće

Kupus, paprika, paradajz (od početka veka), pasulj, sočivo, crni I  beli luk, krastavac, šargarepa, cvekla, bundeva, dinja, lubenica, uglavnom su bili namenjeni kućnoj potrošnji. Konzumirani su sezonski, sa izuzetkom pasulja, sočiva, belog i crnog luka I krompira koji su čuvani, ili kao kupus I turšija (paprika, krastavci, plavi patlidžan celerov list) usoljeni čuvani za upotrebu tokom zime.

Sezonsko voće

ŠljiveJ sušene ili kao pekmez, jedan od osnivnih izvora prihoda. Destilacijom šljive dobijala se rakija, omiljeno svakodnevno I ritualno piće, ali I ROBA! Vino pravljeno od grožđa gajenog u

34

Page 35: Velika skripta MKS

porodičnim vinogradima, uglavnom se pilo u kući. Breskva, kruška, kajsija, dunja, dudinja, koje su se jele u kući ili sezonski prodavale gradskim piljarama. Samo jabuke i orasi mogli su potrajati do zime…

Priprema i podela obaveza oko hrane

Proizvodnja hrane bila je isključivo posao muškaraca, žene su se bavile svakodnevnom obradom hrane.

Hrana se spremala na ognjištu smeštenom u “kući”. Kulturna pravila su propisivala strukturu obroka I način konzumacije hrane.

Zima:Doručak u 8h, Ručak u 12h, Večera u 18h

Leto:Doručak pre šest, Ručak oko 10h, Užina oko 14h, Večera u 20h

Hijerarhijska društvena struktura

Obroci su bili vreme okupljanja porodice. U velikim proširenim domaćinstvima muškarci su heli prvi, dok su žene I deca jeli posle njih. Glava porodice delila je hleb I meso, dok su glavno jelo jeli iz iste posude, koja se nalazila na sredini stola, svako je imao svoju kašiku.

Od ranog proleća do kasne jeseni hrana je bila raznovrsna I uravnotežena, jela su bila prilično laka. Zimi znatno teža I jednoličnija, a istovremeno se konzumirala u većim količinama.

Doručak je najmanje zavisio od sezonskih varijacija, jedini se razlikovao od ostalih obroka. Za ručak, užinu I večeru često se jela hrana od prethodnog obroka.

Hleb, kuvana jela i mlečni proizvodi, način pripremanja

Hleb se jeo uz svaki obrok. Za doručak sir I kajmak uz rakiju. Jela su kuvana na masti, s lukom I brašnom, začinjana paprikom, biberom, belim lukom. Hrana je fermentisana, kuvana, pržena, pečena, dimljena, sirova. Meso se peklo na ražnju samo za velike praznike.

Svakodnevni jelovnik

JEDNO TOPLO JELO + JEDNO KUVANO GLAVNO JELO + DVA DO TRI DODATNA JELA.

A+2/3B; A(a+2b) -> Meri Daglas

Obrok je uvek sadržao nekoliko suprotnosti: toplo/hlasno, tečno/čvrsto, neutralno/jako začinjeno. Obrok slične structure iznošen je pred neočekivanog gosta, bez obzira na dan u nedelji. Sreda I petak bili su posni dani.

Četiri posta

Šestonedeljni post pre Božića;

Sedmonedeljni veliki post (njegov početak je varirao);

2-3 nedeljni post uoči Petrovdana (28.06/11.07);35

Page 36: Velika skripta MKS

Dvonedeljni post uoči Velike Gospojine (15/28.avgust);

Svakom postu prethode poklade – značile obilno konzumiranje hrane, porodičnu ritualnu gozbu. Na kraju posta bio je dugi praznik žrtvenog karaktera, koji se odvijao na svetac.

Gozbe

Za razliku od porodičnih gozbi, na sve ostale su se pozivali gost (lično ili ritualno).

Gosti koji nisu pozvani dodeljivano im je mesto na kraju stola. Na gozbama su pravila društvenog ranga, vanporodičnog nivoa, strogo poštovana.  Gozbe su bile pogodne prilike za dokazivanje domaćina., I sticanje ugleda u zajednici…..

36

Page 37: Velika skripta MKS

GASTRONOMSKE TRADICIJADE(1. deo), Ivan Kovačević

Gastronomske tradicijade

Opšte

Izmišljena tradija-namerno stvorena od grupe koja je na sebe preuzela ulogu predstavnika zajednice

Tradicionalna: redovnost i periodičnost Manifestacije spontane geneze-nisu projektovane od strane državnih i paradržavnih organa

već se naknadno uklapaju u manifestacioni turizam kojim se onda bave drž. i paradrž. institucije(ministarstvo za turizam, turističke agencije...)

Turizmološke klasifikacije GT svrstavaju u ’privredno folklorne manifestacije’=’one koje na zabavan način, uz poštovanje tradicije folklora i načina privređivanja stanovništva predstavljaju svoje privredne proizvode’

Najpoznatije: slaninijada, kobasicijada, kulenijada i bostanijada ’etnografske’ manifestacije: pitijada Po turizmološkim klasifikacijama: manifestacije vezane za berbe grožđa, vino i pivo Osnovne karakteristike manifestacije: zabava, folklor, tradicionalna privreda i predstavljanje

privrednih proizvoda

Nije do kraja jasan odnos ovih manifestacija i tradicije→ primaran privredni značaj

Insistiranje na ’tradicionalnim načinima privređivanja’ i ’tradicionalnim zanimanjima’ Spisak GT dug i nepotpun i nedovršen jer se svake godine javi po neka sasvim nova

tradicijada (nadležna institucija je Turistička organizacija Srbije u okviru sajta ’Kalendar priredbi’ sa osnovnim podacima o pojedinim manifestacijama. Ona je jedini organ koji nastoji da popiše sve GT i prezentira ih u turističkoj ponudi)

GT mogu biti i prateće manifestacije nekih drugih tradicijada (npr. Dani kosidbe, pudara, pastira, raznih berbi i vinsko-rakijskih tradicijada)

Vreme nastanka GT

1985-1990: 4

1991-1995: /

1996-1999: 6

2000-2007: 19

4 tradicijade u periodu predtranzicije Ni jedna u vremenima najveće krize 6 u periodu relativnog oživljavanja ekonomske delatnosti(+osloboađanja privatnog

preduzetnika socijalističkih zakonskoh stega)

Tek u prvoj postoktobarskoj tranziciji dolazi do prave eksplozije tradicijada →preko 19 za 7 god

→uzročnost između zakonskih okvira ekonomske delatnosti i specifičnih političkih i ekonomskih situacija (ratovi, sankcije, inflacija)

37

Page 38: Velika skripta MKS

 

Priče o postanku

 

Slaninijada(Kačarevo): seoska kafanska rasprava ko pravi najbolju, najukusniju,najdeblju itd slaninu u selu→takmičenje sa degustacijom→1988. Slaninijada koja vremenom prerasta u ’Svetsku slaninijadu’ jer ovakvo takmičenje ne postoji nigde drugde na svetu

Kobasicijada(Turija): prva 1985

(Godina je dskutabilna jer postoji rivalitet između 2 najstarije mesne GT koja se iskazuje u raspravi o tome koja je starija. Na sajtu slaninijade stoji da he kobasicijada nastala tako što su kobasičari rešili da zajedno sa slaninarima iz Kačareva na 4. Po redu slaninijadi naprave kobasicu dugu tačno 1km za Ginisovu knjigu rekorda.

Hronika turijske kobasicijade-počeci 1985. Kada je održano 1. Interno takmičenje u prostorijama lovačkog kluba.)

 ideja u dvorištu Miroslava Medurića Čike dok je on nadevao kobasice, a drugari se peckali međusobno čija je kobasica najbolja→’reč po reč, špricer po špricer...’

Paprikijada(Banatski Brestovac): 2003. Udruženje povrtara Banatskog Brestovca + Zemljoradnička zadruga ’Južni Banat’ + sponzori i pančevačke opštinske valasti

Pasuljijada(Tavankut): ideja Geze Vukovića koji je stalno hvalio pasulj svoje žene Gorice i govorio da bi mogli da organizuju takmičenje. Ona je bila član Udruženja žena, a godišnje su sadili 5-6 jutara pasulja. Kao pomoć mesnoj zajednici sponzorisali su sav pasulj

 

Mitologija postanka: dominantan je motiv takmičenja, a taj karakter se tokom decenija razradjuje i dodaju se nove forme→u okviru kobasicijade-grananje takmičarskih ’disciplina’, takmičenja privatnih proizvođača ’domaćina’ i zanatsko-klanične industrije i stranih učesnika u ’međunarodnoj konkurenciji’

Izdvaja se i zabavni unutarseoski karakter→dodela nagrada za učesnike iz Turija na ’balu kobasica’ sedam dana posle glavnog dana kobasicijade

 

Socijalno-istorijski kontekst:kompeticija u socijalizmu

Nepostojanje osnovne ekonomske konkurencije(tržišta) u socijalizmu stvorilo je niz supstitucija ekonomskoj(profitnoj) kompeticiji

1.Ideološka vodilja Lenjin-Staljinovog perioda ’Stići i prestići Ameriku’( takmičenje sa kapitalističkim sistemom i dokazivanje superiornosti sovjetskog socijalizma)

2.’radno takmičenje’  u najvećem delu analogno sportu-takmičenja kolektiva, timova u vidu fabrika, smena, radnih jedinica, brigada..(nagrade: titula, pehar,zastavica)

Podvrsta ovog takmičenja-obaranje rekorda ili višestruko premašivanje norme→u SSSRu dovelo do stahanovskog pokreta

3.vid socijalističog takmičenja-van redovne proizvodnje gde se ’proizvodne veštine’ sasvim tretiraju kao sportske discipline

Svi ovi oblici se javljaju i u socijalističkoj YU(odjeci stahanovizma naročito prisutni u prvoj deceniji socijalizma kada je najviše rude iskopao i sve rekorde oborio junak socijalističkog

38

Page 39: Velika skripta MKS

rada Alija Sirotanović). Poslednji oblik je brzo zamenjen pa se prešlo na 3.vid soc.takmičenja u formi rada shvaćenog kao sport( takmičenja metalostrugara ili traktorista postaju sama sebi svrha ne odvajaju se u okviru proizvodnog procesa u okviru ’radničkih sportskih igara’

Takmičenja ove vrste uspešno preživljavaju tranziciju zahvaljujući teškoćama u privatizaciji preduzeća i podršci od strane ’neosocijalističkih’ vlada i ministara(npr. 2003. U Temerinu uz učešće 29 firmi i 119 takmičara uz direktno učešće i podršku članova Vlade koji čak i otvaraju takmičenje(Ministar privrede Predrag Bubalo otvara 23.radno-proizvodno takmičenje metalaca 2006. U Novom Sadu)

*još! 122

Generisanje GT- organizatori i organizacija

Folklorne manifestacije koje nsu služile razvoju narodnog stvaralaštva su institucionalni proizvod niza ukomponovanih predstava na kojima je gradjen državni folklorizam najčešće ostvarian u okviru ’kulturno-umetničkih društava’

Smotre folklora(takmičarske/revijalne) su imale svoj opštinski, regionalni, republički i savezni nivo.

Uz zvanična takmičenja folklornih društava postojale su i druge manifestacije koje su se odnosile na neke pojedinačne elemente ’narodnog stvaralaštva’(najpoznatije: sabor trubača u Guči, takmičenje harmonikaša u Sokobanji, sabor frlaša ’Oj Moravo’ u Prislonici)

Sve te manifestacije pod snažnim uplivom države!(finansira amaterska takmičenja ili aktivno učestvuje u organizacijama ’sabora’)

Čak  i u lokalnim manifestacijama folklorističkog tipa

 

Mehanizmi generisanja gastronomskih tradicijada

Lančano uspostavljanje GT, naročito po Vojvodini posle 2000.=ugledanje na komšije koji već imaju svoju manifestaciju→’preturanje po tavanu’

Agensi ovakvog brikoliranja na 2 nivoa:

1. Ekonomski motivisani proizvođači2. Lokalna kulturna elita(poseduje sećanja vezana za tradiciju)

!u izmišljanje tradicije nisu uključeni eksperti čuvari tradicije(saranju bčlokira teška uskladljivost stručne koncepcije zasnovane na ’proverenoj tradiciji’ sa spoljnim oblicima i f-jama priredbi vezanih za industriju turizma i zabave + eksperti→holistički koncept tradicije koja se iscrpljuje u nefunkcionalnom pojedinačnom zaštićenom objektu dok je lokalna kulturna elita-amatersko znanje o tradiciji-daleko slobodnija u njenoj parcelizaciji i upotrebi elemenata dekonstruisane celine + tržišno ponašanje)

u većini slučajeva organizator=proizvođač ili grupa proizvođača→prvi institucionalni nivo je nivo seoskih institucija koje su najudaljenije od centralnih državnih institucija(ministarstvo privrede, trgovine i kulture). One su najčešće delovi civilnog društva(profesionalna udruženja, hobi društva, socijalne asocijacije) ili najniži organi državne uprave( Mesne zajednice, relikti samoupravne ekonomije=zemljoradničke zadruge)

39

Page 40: Velika skripta MKS

u međuodnosu inicijative proizvođača i okvira koji daju lokalne institucije nastaje organizacioni odbor koji vodi manifestaciju

proizvođači-lokalne institucije-organizacioni odbor

period predtranzicije i jednopartijskog političkog sistema je vreme u kome su spontano organizovane manifestacije(pogoovo u selima) izazvale sumnju kod lokalnih vlasti-lok. Političari socijalističkog tipa su protiv samoorganizovanja koje nije pod pokroviteljstvom partije ili parapartijskih organizacija.

Ukasnijim fazama u organizaciju se uključuju i lokalni i viši nivoi državne uprave(opštine i produženi organi države u vidu tzv.Turističke organizacije)

Kasnije, kao saradnici i korisnici-turističke agencije

→potreba za institucionalizacijom i profesionalizacijom→reorganizovanje ’organizacionih odbora’ kao udruženja građana ili firme

 

Studija slučaja- patlidžanijada

Neradin(Irig) Način da se žitelji oduže paradajzu (Neradinci ga zovu patlidžan) koji je od pamtiveka u

sremskoj ishrani i opovrgnu mišljenje da su neradnici 1. Patlidžanijada: 1000 posetilaca ;Centralna manifestacija na seoskom trgu Krasimira Svirčević iz Neradin-patlidžan čorba Zoran Veselinović-sveže ceđeni sok Razne salate Mladi:gađanje mete paradajzom→pokazuje koliko ga ima Etno izložba Takmičenja u spravljanju čorbe od paradajza, najlepže aranžirana salata, najboplji sok od

kuvanog paradajza, najmlađi-likovni radovi, najbolji proizvođač(2.5 hektara paradajza zasejanog pod folijom-Radoslav Janković), najteži paradajz(Dragomir Ivanović-800grama)

Upotreba i stvaranje tradicije

3 ’upotrebe’ tradicije na osnovu patlidžanijade:

1. Naglašavanje upotrebe tradicionalne tehnologije i tradic. Recepture spremanja čorbe od paradajza=funkcionalna upotreba tradicije( treba da ukaže na ’izvorni’, ’egzotični’ karakter manifestacije koja treba da je licencira na mapi sličnih manifestacija

2. Pravljenje ’etno-izložbe zaboravljenih predmeta’-ne bi imalo značaj samo po sebi, inače bi takva zbirka već postojala

3. Učestvovanje i koncert folklornog kulturno-umetničkog društva 

 

Takmičenja za najveći paradajz, najbolji sok i čorbu-direktna f-ja reklamiranja proizvoda Ova druga 2 otvaraju mogućnost stvaranja novih proizvoda pko ’tradicionalnboj recepturi’

→patlidžanijada stvara marketinške preduslove

40

Page 41: Velika skripta MKS

Gađanje u metu paradajzom→uključivanje mladih u manifestaciju koja svojim centralnim sadržajem angažuje starije muškarce ’domaćine’-proizvođače i žene koje se takmiče u pravljenju čorbe i salata(slična f-ja i izložbe dečijih crteža-uključivanje i te starosne grupe)

Unapređenje privredne proizvodnje i tehničke inovacije

U opisima 1.patlidžanijade nema direktnog očekivanja samih učesnika da će ona doprinositi unapređenju poljoprivredne proizvodnje  i korišćenju ili stvaranju tehnoloških inovacija

Sam sadržaj manifestacije se indirektno odnosi na razvoj osnovne delatnosti-proizvodnje paradajza

Jedna od disciplina je i ’najbolji proizvođač’-predstavlja zbirnu ocenu kvantiteta zasejanih površina,prinosa i kvaliteta proizvoda→f-ja poboljšanja i kvantiteta i kvaliteta proizvodnje paradajza

I proglašavanje za pobednika proizvođača sa najvećim paradajzem ima sličnu f-ju jer se takmičari spremaju za ovu ’disciplinu’ uz praćenje inovacija na polju razvitka novih vrsta paradajza i novih semenskih proizvoda i primene agrotehnike kroz razvoj relativno novog načina gajenja paradajza u plastenicima

Istorijat kobasicijada

Prva kobasicijada održana je 26. februara 1985. godine, u prostorijama lovačkog kluba u Turiji.

Druga kobasicijada: 22. februara 1986.,u kafani ‘Beograd’. Treća kobasicijada: organizacija je znatno poboljšana; novina je napravljena kobasica od

49,5m. Četvrta kobasicijada: 27. februara, u kafani ‘Beograd’. Na njoj se pojavljuje kobasica

dugačka 101m. Peta kobasicijada: dobija razmere prave manifestacije i traje 10 dana. Dužina kobasice na

petoj kobasicijadi dostiže 150m.Elementi kobasicijadeGlavni proizvodi:

- KobasiceLokacije:

- Lovački klub- Kafana- Hol osnovne škole- Centar sela- Centralna tribina- Glavni put (ulica)

Elementi tradicije:- Javni distonor (svinjokolj)- Izložba ručnih radova žena iz Turije- Tamburaški oskestri i folklorna duša.

Takmičenja:- Najbolja kobasica: domaćinska, zanatsko-klanička i međunarodna- Najbolja pušnica- Kuvanje svinjskog i lovačkog paprikaša- Brzo jedenje kobasica- Takmičenje za ‘naj-čoveka’ – najtežeg- Nagrada za gosta iz najudaljenijeg mesta

41

Page 42: Velika skripta MKS

- Skok u dalj iz mesta- Dzudo

Organizatori- Grupa građana- Dom kulture

Organizacioni izbor

Trća kobasicijada imala je značajniju ulogu. Javni dinostor javlja se kao tradicionalni element i mitski događaj uveden je u sadržaj

manifestacije 1990. godine. Manifestaciju sada prati i novonastali logo koji predstavlja kobasice i britvu.

Kobasicijada i Ginisova knjga rekorda Na četvrtoj kobasicijadi otpočinje ozbiljno razmatranje ulaska u svetsku enciklopediju-

Ginisovu knjigu rekorda. Rekord najduže kobasice se razvijao, pomerajući rekord svake godine. Kada je kobasicijada postala rekorder u spravljanju dugackih kobasica, i tada se našla u

Ginisovoj knjizi rekorda. Međutim,novih ideja je uvek bilo, te je tako 1991. godine na kobasicijadi predstavljen

hidraulicni špric – ‘pravi top za kobasice’.

Gastronomska tradicijada i turisti Posmatrati gastronomske tradicijade u turističkom kontekstu, podrazumeva nekoliko

aspekata:1. Turistička potražnja (interes turista za ovakve manifestacije)2. Turistička ponuda sa nekoliko različitih tema

Očekivanja organizatora dosežu i do 100.000.Informacije koje posedujemo sa sajtova i iz novinskih izveštaja, pokazuju da su među turistima zastupljene skoro sve vrste turističkih i drugih potrošača.

Dan manifestacionog turizma Održan je 14. oktobra 2006. godine, 3. dana sajma turizma u Novom Sadu. Predstavljene su brojne manifestacije kao što su:- Kobasicijada u Turiji- Slaninijada u Kacarevu- Kupusijada u fugotu- Staparski paprikaš- Vršačka berba grožđa (Sremskokarlovački Grožđebal)- Karneval cveća u Beloj Crkvi- Zlatiborska pršutijada

Gastronomske tradicijade i turističke predispozicije Prvobitni cilj turizma imao je potpuno drugačiji cilj od današnjeg poimanja. Osnov su činile prirodne lepote, planine, doline, šume, pašnjaci, najčešće sadržane u

sintagmi ‘prirodne lepote naše zemlje’ Drugi deo ove vrste patriotskog značenja predstavljalo je divljenje ‘kulturnom nasleđu’ Različite predstave o lepotama koje posedujemo služio je samo za unutrašnju upotrebu

Posledice ‘otvaranja prema spoljnom svetu’ Dobijanje pasoša i mogućnost putovanja, kao i otvorenost zemlje novim turistima, doprineo

je da ideološka tema postane jednoznačna

42

Page 43: Velika skripta MKS

Dolazak stranih turista sasvim je jasno govorio da za njih nije privlačno sve ono za šta se tvrdilo da je ‘lepo i vredno’

Vlast je snosila deo odgovornosti zbog čega strani turisti nisu bili dovoljno dobro upoznati sa svim elementima ‘lepota’

Tradicija u gastronomskim tradicijadama Tradicija se u gastronomskim tradicijadama ne shvata kao nešto zauvek dato već kao

rezervoar za turističke ponude Uz navedene gastronomske tradicijade, postoje i one vezane za sve vrste voća (Dani maline

u Brankovini, Dani jabuka u Beloj Crkvi, Dani šljive u Koštunićima, dani trešnje u Ritopeku, Dani višnje u Faketiću)

Zatim one koje su vezane za proizvodnju alkoholnih pića (vina,piva,rakije) I priredbe vezane za element privredne delatnosti (kosidba, pastirski i pudarski dani, pucanje

bičem)

Mud(R)ijada kao parodija

Takmičenje u spremanju specijaliteta od belih bubrega pod sloganom: ‘Svetu treba ponuditi dobra muda’

Podaci sa sajta Mud(R)ijade i novinski podaci pokazuju da je učešće na ovoj manifestaciji 2005. godine bilo 12 ekipa, a već sledeće godine 33 ekipe.

Vest o održavanju Mud(R)ijade preneli su domaći i strani mediji (RTL), kao i 500 inostranih internet sajtova

Organizator Mud(R)ijade izjavio je da ga je ‘podstakla činjenica da svi u Srbiji prave neke slaninijade, kobasicijade, kupusijade, bostanijade, a on se setio onoga što možemo strancima da ponudimo bez blama’.

Zaključak Organizatori gastronomskih tradicijada svesni su činjenice da njihova lokalna zajednica

nema drugih ponuda do proizvoda ‘upakovanog u gastronomsku tradicijadu’ Srpske planine teško da mogu da izdrže konkurenciju stotine mesta u nemačkim,

austrijskim, slovenačkim ili švajrarskim Alpima. Na samom kraju stavljam komentar novinara M. Živkovića, novinara lista ‘Danas’:

“ Svetu treba ponuditi dobra muda (...) Jer, neko ima Vindzor, neko Akropolis, neko Ermitaž – a mi imamo muda. Ali ovčija.”

43

Page 44: Velika skripta MKS

ODEVANJE

DEFINICIJA ODEĆE

Džoan Arčer i Meri Elen Rouč Higins definišu odeću kao skup telesnih modifikacija i/ili dodataka telu koji pokazuje osoba u komunikaciji sa drugim ljudskim bićima (frizure, tekstura materijala, zvuk, miris, oblik...)

MODA I FIKSIRANI/FIKSNI KOSTIM

Fligel je napravio razliku između fiksnog kostima i modnog načina odevanja:

Fiksni kostim se menja sporo kroz vreme, ali se veoma razlikuje u prostoru (zato što je vezan za fiksne lokalitete, izolovane socijalne zajednice tj. tradicionalna društva koja nisu zapadna). Modni kostim se menja rapidno kroz vreme, ali istovremeno malo razlikuje u prostoru (nastao na Zapadu u XV veku, ali se brzo proširio)

Fligelove ideje dalje su razvili Prokter i Polhemus. Ove dve vrste kostima ova dva autora povezuju sa vremenom koji odražavaju: „Tradicionalna, antimodna odeća je model kontinuiteta vremena (zadržava status quo), a moda model vremena kao promene“. SHVATANJE MODE I ANTIMODE U SAVREMENIM STUDIJAMA ODEĆE

Rigidno razlikovanje mode i anti mode danas je uglavnom prevaziđeno. Časopis Fashion theory modu definiše kao kulturnu konstrukciju otelovljenog identiteta.

ODEĆA KAO SREDSTVO KOMUNIKACIJE

Odeća je medijum kojim možemo poslati različite poruke (verska, nacionalna i klasna pripadnost, društveno ekonomski status, zanimanje, rod, doba starosti, bračno stanje i druge osobine članova društvene grupe).

Nošnje hidžabe,; šajkače, sarija Konfekcija-visoka moda(nije svuda isto, npr.na Zapadu Mango i Zaru nosi niža srednja

klasa) Uniforme Muška i ženska odeća se razlikuje: roze je nekada bila tipično ženska boja; muškarci su do

14.veka nosili suknje; kopčanje-muška i ženska strana; nakit, donje rublje, oblici šešira... Danas su razlike minimalne

Bračno stanje: danas burma, nekad mnogo kompleksnije(u tradicionalnoj nošnji pokrivene su sve kategorije bračnog stanja; takođe, muž je nekada imao pravo da unakazi raspuštenicu- seče joj jezik, nos ili barem kosu); usedelice zadržavaju devojačku odeću

Sinovi jedinci u Banatu nose minđušu

Tipovi seoskih kostima u Srbiji

44

Page 45: Velika skripta MKS

1. Panonski(Vojvodina; Šumadija, severni delovi Srbije)2. Dinarski(zapadna Srbija)3. Centralnobalkanski(KiM i južno)4. Šopski tip(istočna Srbija)

U drugoj polovini 19.veka dinarski tip je skoro isti kao panonskiPanonski tip≠dinarski tip košulje!

Panonski tip košulje podrazumeva košulju koja se šije iz dve pole platna, prednjeg i zadnjeg, koje se spajaju na ramenima i pri tome veoma nabiraju a potom se prišivaju rukavi.

Dinarski tip košulje se sastoji od jednog komada platna na kojem se napravi otvor za glavu a sa strane se ubace dve trouglaste površine kako bi se dobilo neophodno proširenje. Na kraju se uglave rukavi.

Materijali za izradu: Platno:Konopljano platno (košulje i gaće), laneno platno, pamučno platno (srpsko platno:

deblje niti se ubacuju što daje karakteristične pruge), Od životinjskih vlakana: vunene tkanine za pregače, pojaseve i torbe; sukno (vunena tkanina

koja se odnosi u valjarice-poput vodenice, gde se vunena tkanija sabija čekićima u toploj vodi. Tako se dobija nepromočivo sukno od koga se prave svi gornji delovi odeće) čoja(isto što i sukno samo fabričke izrade-finije), svila(u građanskim kostimima-skupa), filc tj. pust (kape), prizrensko platno(isti princip kao kod običnog platna-prugasti izgled), brokat(vrsta svile). Potkano platno od vune se moglo odneti u valjarice u kojima je u procesu vajanja dobijano sukno. Od sukna se izrađuju gunjevi, čakšire, kabanice.

Košulja može biti samo od platna, nikako od sukna!

45

Page 46: Velika skripta MKS

Panonski tip seoskih kostima

Rasprostranjenost: Vojvodina, severni delovi Srbije i Šumadija

Odlika seoskih kostima u Vojvodini

Panonski tip košulje. Nošenje platnenih delova odeće, koji se zimi dopunjuju suknenim i kožnim odevnim predmetima. Uticaj seoskih kostima i mode srednjeevropskog kulturnog kruga. Vegetabilni motivi.

Seoska odeća u Banatu

ŽENSKA ODEĆAOsnovni delovi odeće:

KOŠULJA je panonskog tipa, najčešće od kudeljnog platna, za svečane prilike pamučna. Dužine do kukova. Krajevi rukava ukrašavani čipkom ili vezom a praznične zlatovezom.

Ispod suknje, do tela žene su nosile SKUTI. Košulja i skuti- osnovna odeća. Žene do 19. veka nisu nosile gaće. Bifurkacija ili račvajne, razdvajanje ženskih butina smatralo se nemoralnim. Nosile su ih samo kurtizane što im je donelo još negativniju konotaciju. Od 19 veka gaće nose devojčice do puberteta i sportistkinje(npr.kad odlaze na jahanje). Odlika su i socijalnog preimućstva. Od druge polovine 19 v gaće postaju odevni predmet žena. Demonstracija feminističkih prava preuzimanjem muških odevnih predmeta. Na selu gaće se nose od druge polovine 20 veka.(selo kaska za gradom)

U vreme menstruacije do tela se nosila stara podsuknja kojom se brisala. Preko skuta se nosila DONJA SUKNJA, jedna ili dve, izvezene ručnim radom i nošene uglavnom praznikom (veština devojke u izradi ručnog rada), duža od skuta .GORNJA SUKNJA se nosi svakodnevno, od običnog je platna, bela, bez posebne dekoracije, a praznična od pliša, štofa ili svile-kupovne suknje.

PRSLUK(NE JELEK! Jer je Vojvodina deo habzburške tradicije-nema orijentalnih delova!) je najčešće crne boje, i kopča se ili pertlanjem ili pomoću dugmića. Materijali korespondiraju sa suknjom, te se izrađuje od svile, pliša ili štofa. Prsluci u obliku korseta, s tim što, za razliku od korseta koji treba za preoblikuje žensku figuru ističući grudi kao seksualne atribute, zadatak prsluka je bio da neutrališe seksualne atribute( u uskoj vezi sa patrijahalnim moralom). Žene u okolini Vršca su nosile prsluk na PEŠEVE, što proističe iz uticaja mode. Peševi su komadi tkanine prišiveni na prsluk.

PREGAČE (kecelje) su bile od kudeljnog platna ukrašene čipkom ili karnerom, ili od vunene tkanine plave boje. Žene iz većih mesta pod uticajem gradske nošnje ne nose pregače

Zimi se nosi GRUDNJAK i KOŽUH. Veoma dekorativni odevni predmeti, aplikacije od kože i vez, vegetativni motivi. Grudnjak je kožni prsluk bez rukava, najčešće od bele jagnjeće kože, ukrašen vezom,pre svega, floralnih motiva. Kožuh je odevni predmet sa dugim rukavima. Postoje kožusi za svakodnevni rad, bez dekoracija, pa bi tako u okolini Kikinde svaka kuća imala jedan nedekorisan kožuh koji bi nosila ’reduša’-ona koja je na redu da obavlja kućne poslove. Nosi ga da bi zaštitila odeću od prljanja.

46

Page 47: Velika skripta MKS

Oglavlje jasno definiše bračni status. Posebna ogavlja za devojku, nevestu i udatu ženu.

Devojke radnim danom nose maramu, praznikom gologlave.

Zlatna kapa, ZLATARA, jasno obeležava nevestu. Kapa je iz dva dela, kapa i dva para traka (jedan par 13cm pokriva samo vratni deo, drugi 80cm- pada duž leđa), sa buketom od veštačkog cveća na prednjoj strani. Gotovo čitava površina kape prekrivena je zlatovezom ugl.floralnih motiva. Obeležava socio-ekonomski status, a i etnički je marker, jer je nose samo Srpkinje. U Banatu status neveste je trajao od venčanja do rođenja prvog deteta- simbolika: tek kad se potvrdi kao majka dobija od zajednice status udate žene

Kapa nastaje nakon 1860. Kada dolazi do ukidaja u autonomije Vojvodine, tj.Srba u Hazburškoj monarhiji. Naime, 1848. Srbi na području Vojvodine proglašavaju autonomiju, ali je 1860. Franja Josif ukida, čime se pogoršava položaj Srba. Predmeti ovog tipa nastaju kao znak ekonomske moći naspram izgubljene političke moći. Zlatara je i etnički marker s obzirom na to da su je nosile samo Srpkinje.

Kapa DŽEGA označava udatu ženu.(tj ženu sa detetom). Okrugla kapa sa karakterističnim produžetkom na vratnom delu (listolik, srcolik, romboidan..). Nastala je stilizacijom marame vezane NA PERO. Svakodnevne su od manje skupocenog materijala. Mlađe žene nose crvene ili druge jarke boje, a starije crne.. Svečane su najčešće crne boje bez obzira na godine, od svile ili atlasa, dekorisane zlatom u vidu vegetativnih motiva. Pokazuju socio-ekonomski status, postoji sećanje da one bogato dekorisane vrede jutro i po zemlje (oko 1 hektar). Nije etnički marker jer ih nose i druge etničke zajednice na prostoru Vojvodine (Slovakinje, Mađarice)

OBUĆA: 1.opanci sa obojcima(komad platna koji se obavije oko nogu; pridržavaju iz kaiševi) 2. Praznikom: plišane papuče na ruže

ODEĆA KAO POKAZATELJ DRUŠTVENO-EKONOMSKOG STATUSA

Pjer Burdije piše: „’Ličnost’ je u igri, drugim rečima, kvalitet osobe se izražava kroz sposobnost da prisvoji neki predmet kvaliteta.“

Kvalitet ne postoji objektivno, već se pridaje predmetu na društvenom planu; simbolička vrednost koju mu daje kultura.

Zavisno od društveno-ekonomskog statusa ovi osnovni delovi odeće su se dopunjavali na sledeći način:

1.Preuzimanjem odevnih predmeta iz inventara tadašnje mode (sa vremenskim retardacijama – kašnjenjem u odnosu na urbanu modu: 1.) Preuzimanjem gotovo celokupnog jezika mode; 2.) Preuzimanjem pojedinih modnih elemenata (npr.mufovi, rukavice, suncobrani, kišobrani; haljine paorki(predstavnice seoske buržoazije) iste su kao i gradske, samo su materijali jeftiniji i nose se dukati

2.Nošenjem specifičnih odevnih predmeta koji jasno demonstriraju bogatstvo – npr. ĆURAK – ogrtač od crne čoje ili tamnoplavog pliša, postavljen krznom, sa velikom kragnom od astragana ili drugog skupocenog krzna

47

Page 48: Velika skripta MKS

Nošenjem specofičnog nakita (dukata koji se pojavljuju isto kao i zlatne kape, posle 1860.; SEFERINI – najcenjeniji među dukatima, oivičeni zlatnim vencem i ukrašeni poludragim kamenjem u boji. Obično se nalazi na centralnom delu među dukatima.Broj dukata sugeriše društveno-ekonomski status.

MUŠKA ODEĆA

KOŠULJA je panonskog tipa: svakodnevna od kudeljnog platna, praznična od pamučnog, dekorisana vezom u boji, belim vezom ili zlatovezom.

FORMET: nose ga mladići iz imućnijih kuća; to je komad platna koji prekriva nedra košulje, dekorisan zlatovezom

(Narukvice: komadi pliša izvezeni zlatovezom ili dekorisani perlicama)

GAĆE: obavezno se nose, duge i široke

PRSLUK: najčešće crn, mogao je imati revere, karakteristika banatskog: ukrojeno prava kragna(ruska) i zakopčava se dugmadima (BULIJE) od srebra ili neke legure

Zimi se ovi odevni predmeti dopunjuju suknenim i kožnim:

ČAKŠIRE: od belog sukna najčešće, kasnije i od tamnog; mogu imati dvojaku stilizaciju: 1.ukrašene vojničkim šarama (zato što je Banat bio deo Vojne Krajine; odlika jedinice kojoj je pripadao) ili 2.floralnim motivima, pre svega lalama (otuda i naziv LALE za Banaćane)

Odevni predmeti od kože:

DOROC: vrsta kaputa ob belog sukna

GRUDNJAK: od kože, bez rukava, sa vezom u boji ili čak ogledalcima

KOŽUH: sa i bez rukava, najčešće od smeđe kože. Ivice prednjih pola su se završavale u špic tako da se preklapaju kada se zakopča. Kožuh oženjenog i neoženjenog muškarca se razlikuje: momačka grana – izvezena na zadnjoj strani kožuha, koja se para kada se momak oženi kod siromašnijih, dok bogatiji nabavljaju novi kožuhBatajnica(Srem) pomišnjak- kopča se ispod miške

GUBERAŠI: karakteristišni šeširi sa malom glavom i širokim obodom

ŠUBARE za zimu

Obuća: opanci sa obojcima; opanci KAPIČARI – posebna vrsta opanaka izrađenih od jednog komada kože koji formom podsećaju na cipele; klompe pod uticajem Nemaca; papuče sa kožnim licem za svakodnevne, a sa somotskim(plišanim) za svečane prilike

Zavisno od društveno-ekonomskog statusa ovi osnovni delovi odeće su se dopunjavali na sledeći način:

48

Page 49: Velika skripta MKS

1.Preuzimanjem građanskog kroja odeće (za urbanu sredinu XIX veka karakteristično je nošenje odela, a Banaćani preuzimaju kroj odela iz gradskoh sredina sa modifikacijama; sako koji se zakompača metalnim dgmićima, šubara od astragana, čizme...)

Nošenje nakita tj. TOKA.One su vrsta remena i mogu biti srebrne ili čak pozlaćene; remen se kači na jedno rame, spušta se ispod grudi i kači na drugo rame; vrednost se ceni po broju ruža tj. sastavnih delova remena; nosili su ih oženjeni muškarci prvih dana posle ženidbe.( na Marini sefirini, au Đoke zlatne toke)

2.Nošenjem specifičnih odevnih predmeta koki jasno demonstriraju bogatstvo (ĆURDIJA, KABANICA, OPAKLIJA, DUCIN)

ĆURDIJA: vrsta veoma dugačkog kaputa koji je postavljen i fatiran (ispunjen pamukom), krojen u struk, sa tri do četiri reda srebrnih dugmadi; toke su se mogle nositi preko

KABANICA: izrađena od sukna, duga, široka, dekorisana bogatim vezom, izvezena raznobojnim koncem sa specifičnim krojem; specifična zbog zašivenih rukava koji služe da se tu stave stvari potrebne na putu, pošto su se kabanice uglavnom nosile kada se kretalo nekud-funkcija više džepova, a ne rukava; posebnu vrednost joj daje vez, a nosila se prebačena;( mogu da označavaju profesiju – pastiri su uvek nosili kabanicu)

OPAKLIJA: ogrtač od ovčije kože(7 ovčijih koža za 1), bez rukava, dug do članaka, veoma širok, obično nije dekorisan i glavni ukras mu je krznena kragna (JAKA) koja štiti od vetra

DUCIN: kožni kaput do članaka ali sa rukavima, zakopčava se od grla do pojasa, ima krznenu kragnu i pozadi šlic kako bi se olakšalo kretanje.

*Postojala je preksa pozajmljivanja delova odeće ili zajedničko ulaganje u kupovinu određenih delova odeće s obzirom na težak ekonomski položaj većeg dela seljaštva u svrhu stvaranja lažne predstave o ekonomskoj poziciji radi ugovaranja što boljeg braka

Suprotno urbanim društvima, u tradicionalnim ruralnim sredinama dekorisana odeća je oznaka maskuliniteta. Osim toga tradicionalna muška odeća uključivala je, iz perspektive buržoaske kulture, aberantne(odbačene u odnosu na urbanu sredinu) forme odeće i nakit (suknje, minđuše- u levom uvetu-sin jedinac). Suknje su nosili momci u svečanim prilikama i nedeljom. I to plisirane, po borduri ukrašene vezom; nošene preko gaća. Suknje nose i Albanci (fustanele) i Grci(300 nabora- simbol 300 godina pod Turcima). Poreklom od Grka, ali uopšte- starobalkanska tradicija! (U južnoj Srbiji se naziva toska.)Pre 19.veka muška odeća je bila dekorisana kao i ženska, ali se posle Francuske revolucije menjaju društveni kodovi i muškarci počinju da nose rigidna odela kako bi sugerisali uključenost u svet poslovanja.*Slika Paje Jovanovića ,,Borba petlova“-muškarac u suknji

49

Page 50: Velika skripta MKS

Seoski kostim u Srbiji – Panonski tip

Šumadijska nošnja

Osnovne odlike seoskih kostima u severnim delovima uže Srbije i Šumadije:

Prečanski uticaji paralelno sa dinarskim; prečanski uticaj je iz Vojvodine, preko Save i Dunava, a dinarski uticaj iz zapadne Srbije, Hercrgovine.Panonski tip košulje – šivena iz jednog delaDvopregačni sistem kao oznaka bračnog statusa ženeUticaj vojničke uniforme na muški kostimOdevni elementi proizlašli iz orijentalnog inventara odeće i orijentalna ornamentika.

Seoski kostim u Šumadiji

1. ŽENSKA ODEĆA DO 1830. GODINEOsnovni odevni predmeti:Košulje dinarskog tipa, u kombinaciji sa jelekom i pregačomSukneni zubun (orijentalni odevni predmet bez rukava različite dužine), a zimiAljina: dugih rukava, spreda se nije zakopčavala

Bračni status žene mogao se otkriti preko oglavlja:Devojke išle gologlave ili su, kao sasvim mlade, uplitale kosu u dve pletenice i nosile ih spuštene niz leđa. Kada stasaju za udaju devojke uvijaju oko glave pletenice. Najčešće gologlave a praznikom ukrašavale cvećem, trakama, novcem. U određenim krajevima Šumadije, Kačer, Gruža, Kosmaj, Kolubara, devojke koje su za udaju su nosile specijalne vrste kapa koje se nazivaju ĆELEPAŠI. Ćelepaš je plitka crvena kapa izrađena od sukna( fenomen dugog trajanja na ovim prostorima- pominju putopisci u 16. veku) Buzbek i Brown pominju plitku crvenu kapu kukastog oblika koja svojim opisom podseća na ćelepašu.

Neveste su nosile kapu SMILJEVAC, praveći ih sa svojim drugaricama ritualno uz pesme a svaki deo kape ima jasno značenje. Kapa se sastoji od nanizanih novčića. Na kapi je moglo biti do 300 cvanciha ili turskih aspri. Mogli su se naći i zlatni novčići. Jasna poruka o socio-ekonomskom statusu neveste. Gornji deo kape je ukrašavan biljem, nana, majčina dušica i svaka biljka ima posebno mesto u skladu sa magijsko-religijskim kontekstom. Bosiljak-zaštita od zlih sila. Najčešće je korišćeno SMILJE, devičansko bilje koje predstavlja nevestu(devicu). Vrh kape krasi paunovo perje koje ima značajno mesto u religijsko magijskim konceptima, ima moć da odvrati zle poglede. Naime, smatra se da je devojka pre braka u liminalnoj fazi, i da je samim tim osetljiva, te će okce na paunovom peru odvratiti zle poglede od neveste. Simbol je i socijalne diferencijacije, jer se paunovo perje skupo plaćalo. Trake sa PRAPORCIMA izazivaju buku pri kretanju neveste, a po napodnom verovanju zli demoni beže od buke. Pozadi se pričvršćivao peškir od tankog belog platna DUVAK, koji je padao niz leđa do kukova, koji je mlada koristila za pridržavanje smiljevca, kada je ljubila ruku uglednim svatovima. Nevesta je nosila smiljevac svakodnevno 40 dana i tokom praznika tokom godinu dana( produženi status neveste!). Nakon toga bi rasformirao smiljevac, novac se čuvao kao dragocenost ili dekoraciju drugih predmeta, a ponekad se ustupao za druga venčanja.

Posle godinu dana stiče se status udate žene, koja nosi oglavlje koja se u Šumadiji naziva KONĐA. Sastoji se iz drvenog podmetka i UBRADAČA. To je bela kvadratna marama koja se savijala po

50

Page 51: Velika skripta MKS

dijagonali i čija su tri kraja slobodno visila. Da bi se sakrio drveni podmetak, postavljena je dekorativna traka KUMAŠ. Konđa se razlikovala od konđi u Mačvi i drugih je to što se postavljao visoko na temenu što ostavlja veliki deo glave nepokrivenim(karakteristika šumadijske konđe!)

Od obuće se nose opanci od presne neštavljene kože, presni opanci, od kože koja nije prethodno obrađena, sami ih izrađuju-nije zanatski proizvod nego domaće radinosti.

2. ŽENSKA ODEĆA OD 1830-1875

1830.I hatišerif1875. pred Berlinski kongres- nezavisnost

Uticaj panonskog tipa iz Vojvodine i povećanje orijentalnog uticaja. Odeća je proizvod domaće radinosti. Odeća doživljava vrhunac esetetskog razvoja. U ovoj fazi dolazi do upotrebe panonskog tipa košulje, ali sa mnogo više nabora, drugačijeg kroja. U odnosu na Vojvodinu gde se košulja nosi sa skutima i kratka je, šumadijska košulja je duga do članaka sa specifičnim rukavima koji se skupljaju oko lakata odakle se lepezasto šire. Posebnu stilsku odliku košuljama daju prišiveni ukrašeni rukavi koji se zvonasto šire ka šaci.

Uz košulju i pregače žene su nosile JELEK. Jelici mgu biti od sukna ili čoje, izvezeni srmom, zlatnim ili pak vunenim gajtanom (orijentalni način ukrašavanja).

Preko jeleka devojke i udate žene su nosile dve pregače, što je karakteristika starijeg tipa panonske nošnje. Njih su nosile devojke stasale za udaju i udate žene. Prednja pregača je šira i veća, ukrašena ćilimskim šarama, (stubovi sa cvetovima) dok je zadnja pregača manja i ima ornamentiku samo na pri dnu. Zadnja pregača je obično tamna dok je prednja šarenaSamo devojke su nosile 1 pregaču.

Obavezno se nosi i ZUBUN, je odevni predmet bez rukava koji je izrađen od sukna različite dužine. Ukrašen različitim tehnikama veza, crnim kitkama.

Zimi se nose PAMUKLIJE sa dugim rukavima, koje proističu iz orijentalnog nasleđa i gradske sredine. To su pamučni odevni predmeti, ispunjeni pamukom a potom štepovani. One imaju peševe na preklop. Letnje pomuklije nemaju rukave. PEŠEVI su prednji delovi gornje odeće.

U ovoj fazi, od polovine 19 veka, po pitanju bračnog statusa žena ĆELEPAŠ zamenjuje FES, koji je znatno plići od muškog (5cm), i bio je izrađen od crvene čoje. Obavezno je bio dekorisan svilenim crnim kićankama, a isto tako mogao je biti dekorisan novčićima, vezom, gajtanima, metalnim TEPELUCIMA koji je pričvršćivan za gornju površinu fesa. Oko fesa devojke bi obmotavale pletenice. Kad je u pitanju oglavlje neveste nije bilo promena, osim nošenja samo jedne pregače. Udate žene kao i u prethodnom periodu nose Konđe i dve pregače.

Obuća:Opanci su proizvod zanatske izrade, izrađuju se sa prepletom i imaju karakterističan šiljak. Obuća može sugerisati socio-ekonomski status. Imućnije žene nose gradsku obuću orijentalnog tipa JEMENIJE, koje su nazvane po Jemenu gde se proizvode.

51

Page 52: Velika skripta MKS

3. ŽENSKA ODEĆA 1875-1914

Do Prvog svetskog rata dolazi do velikog uticaja srpskog građanskog kostima kao i mode. Nema više zubuna, košulja je i dalje panonskog tipa. Glavna promena u odevanju jeste pojava suknje, koja je jednobojna i od vune, VUNJARKA ili VUNJAČA, nastala u narodnoj radinosti po ugledu na gradsku suknju. Pojava suknje u potpunosti je istisnulo nošenje zadnje pregače i zubuna. Suknja je menjala dužinu prema zahtevima mode ali isto tako način ukrašavanje. Za ovaj period karakteristična je bordura od kupovne tkanine ukrašena floralnim motivima (koji odgovaraju čarapama i pregačama). Suknja istiskuje iz upotrebe zadnju pregaču i zubun. Ostali odevni predmeti se pojednostavljuju i tipiziraju.

Košulje se kroje po uzoru na gradske i skraćuju se do ispod kukova. Jelek se isključivo proizvodi od pliša, sukno se ne koristi. Koristi se vez sa utkanim floralnim ornamentima Pregače se uklapaju sa bordurama suknje i čarapama i imaju utkane floralne elemente.

Oglavlje se pojednostavljuje, odbacuju se komplikovana oglavlja; devojke nose frizure po zahtevima mode: raspuštenu kosu, seku šiške(1880.), talasasto oblikovane frizure (KOLMOVANJE) prema trendovima u gradskim sredinama. Sve manje se nosi fes. Status neveste, i dalje nošenje smiljevca,ali oko 1860. potiskuje FES, koji kao oznake neveste ima dodatke koje su je razlikovali od devojke – venčić od cveća i beli veo, po ugledu na gradsku nevestu. ( krajem 19.veka fes sa velom skoro potpuno potiskuje smiljevac) Udate žene i dalje nose konđu. Paralelno sa konđom počinju da nose FES sa TEPELUKOM i BAREŠom. Bareš je ukrasna traka ukrašena novčićima i poludragim kamenjem koja odvaja udatu ženu od devojke.

Obuća su opanci od štavljene kože ali uticaj mode uvodi i modne cipele ŠTIKLETNE, po uzoru na grad. To su duboke cipele na pertlanje kjoje pre svega nose mlade žene.

Krajem 1880 preko odela neveste u šumadijsku žensku nošnju ulazi SRPSKI GRAĐANSKI KOSTIM.

On predstavlja specifičan odabir predmeta iz orjentalnog inventara kao i specifičnu kombinaciju i dalju stilizaciju prema normama srednje evropske mode. Fes sa tepelukom. Košulja. -Marama koja se ukršta na grudima i uvlači u tvor jeleka ili se stavlja iza pojasa. Maramu su nosile zajedno sa svojom seoskom odećom-Pafte- dekorativne kopče na pojasuHaljina sa srcolikim otvorom na grudima FISTAN, Otvor se popunjava maramom.. Kratka jakna sa zvonastim rukavima koja se naziva LIBADE i nosi se sa BAJADEROM -svilenim pojasom sa dugim resama pri krajevim vezanim oko struka u kombinaciji sa suknjom i košuljom. Ovi elementi građanskog kostima osim venčanja nosili su se i drugim praznicima, slave, vašari, pričest a najčešće su sahranjivane u ovakvoj odeći.*Značenja:

društveni rang- bogatiji mogu da priušte odeću iz grada nacionalna konotacija:sama činjenica da je srpski građanski kostim potreba seoskih žena za identifikacijom sa socijalno i kulturno superiornijim varošankama

Pored fiksiranog načina odevanja usvajani su mnogi modni elementi (frizure, suncobrani, krojevi suknji i bluza, i dr). Domaća štampa reogavala je oštro na ove modne promene seoske odeće. Strahovalo se za nacionalonu ekonomiju (pad obima uzgoja kultura za tkanine, pad narodne radinosti, povećan uvoz jer se ovi materijali nisu mogli naći u Srbiji, zelenaši, zaduživanje), Od gubljenja nacionalnog identiteta (nošnja smatrana najbitnijim simbolom nacionalnog identiteta). Preuzimanje delova srpskog građanskog kostima i evropske mode dovođeno je u vezu sa slomom tradicionalnih moralnih normi.

52

Page 53: Velika skripta MKS

4. ŽENSKA ODEĆA ISMEĐU DVA SVETSKA RATAPreko košulje vezane oko laktova crvenom mašnom, jelek od pliša, suknja u karo dezenu( ’sa motivima u kocke’) i pregače od pliša sa izvezenim floralnim ornamentima. Devojke su gologlave ili kvadratne marame, savijene dijagonalno i vezaneispod brade. Ili nose cveće u kosi. Neveste nose samo venčić od cveća i veo, fes se izbacuje. Udate žene se zagrađuju maramama koje se veži ispod brade i industrijski dezenirane

Muška odeća

1. MUŠKA ODEĆA DO 1830.

- Košulja dinarskog tipa, gaće i retko čakšire od belog sukna; zimi uglavnom više pari gaća(velika oskudica)

- Jelek- Zimi gunj- jakna od sukna dugih rukava- Pojas- Kape: ĆULAV ili ĆELEPUŠ, mogla je biti bele ili crvene boje, danas poznata kao KEČE

(nose Albanci) :bela, poluloptasta kapa- Opanci od presne kože- Narodni prvaci (vođe I i II ustanka) prihvatili su bogatu istočnjačku svečanu odeću izrađenu

od skupocenih materijala: nose košulje i čakšire POTURLIJE- veoma široke čakšire sa jako širokim i nabranim turom koji je visio

- Kao prsluk nošen je DŽEMADAN, odevni predmet bez rukava, do kukova, uvek crvene boje sa peševima na preklop (prednje pole su se preklapale na grudima)

- Preko džemadana nošen je MINTAN kratka jakna, dugih rukava, dužine ispod kukova- Preko nose DOLAMU dužine do kolena, čiji rukavi nemaju praktičnu nego dekorativnu

funkciju (ČEPKEN rukavi). Ti orijentalni rukavi nisu bili sastavljeni već vise kao ukrasi- dokolenice bez stopala- TOZLUCI- na nogama JEMENIJE- cipele od crvene kože nazvane po Jemenu- oko struka- svileni pojas TROMBOLOS, a uz njega SILAV- kožni pojas u kome je držano

oružje- FES sa dugom svilenom kićankom, ili pak kapa DINJARA (liči na kriške dinje) opervažena

krznom*obično stanovništvo se oblačilo skromno, dok prvaci svojom odećom naglašavaju socijalno i političko preimućstvo

2. MUŠKA ODEĆA 1830-1876/78

Posle Hatišerifa, poboljšanja uslova života. Orijentalna odeća postaje jedan od uzora kopiranjem celokupnog jezika odevanja ili usvajanjem pojedinih odevnih predmeta i njihovim kombinovanjem sa ranije poznatom odećom.

Orijentalna odeća ima nacionalnu,građansku konotaciju, a ne orijentalnu!*оријентална одећа постаје један од узора:1.копирањем целокупног језика одевања;2.усвајањем појединих одевних предмета и њиховим комбиновањем са раније познатом одећом.

- Preuzimaju se: čakšire, gunj, preko njega jelek(orijentalni način: prvo dugi pa kratki rukavi), tozluci; negde šubara umesto fesa

53

Page 54: Velika skripta MKS

Kombinovanje:- Karakteristično za letnji period- Košulja panonskog tipa sa dosta nabora; nosi se preko gaća u kombinaciji sa džemadanom

ili jelekom, tozlucima, jemenijama i fesom

3. MUŠKA ODEĆA OD 1876/78 DO 1914.

Seoska populacija odbacuje sve što je tursko kao neprikladno. Inspiracija za stvaranje novog tipa nošnje pronađena je u odeći različitog porekla:

- Levantinskoj (tada shvaćene kao kao srpsko- građanske)- Gradskoj zapadnoj- Vojničkoj

Levantinska:- Preuzima se šubara, odbacuje se fes kao direktno orijentalno nasleđe- Odbacuju se poturlije umesto kojih se nose čakšire turače sa mnogo plićim turom( isto su

orijentalne, ali se doživljavaju kao srpske građanske pantalone)- Gunj: sada se naziva KOPORAN ili ANTERIJA i preko njega jelek- Čitavo odelo je mrke boje ukrašeno crnim vunenim gajtanima- Kape: šeširi od filca i šajkača

Vojna:- Postoje različite priče o natsnku šajkače- da je od šajka(materijal) ili da je bila namenjena

šajkašima, graničnicima u Habzburškoj monarhiji, navodno se nije svidela vlasti pa su sve rasprodali; 1870. navodno postaje zvanična kapa Narodne vojske Srbije. U 19. i s početka 20.veka bila je plave boje. Na prostoru Srbije je očigledno bila prisutna i pre: svedoče dokumenti: 1865.među stvarima na spisku nekog odbeglog vojnika pominje se i ova kapa pod tim nazivom; 1868. bugarski legionari na obuci u Srbiji( fotografija)- Balkanski savez pa su Bugari na obuci→preuzimaju ovu vrstu kape→šajkača je preuzeta iz vojne odeće!

Iz građanskog zapadnog kostima: - slamnati šešir, sat sa lancem, prsluci, gradska obuća

*proces širenja šumadijskog kostima na ostale krajeve- Vojvodina, istočna Srbija, Kosovo, BiH...

4. MUŠKA ODEĆA IZMEĐU DVA RATA- Jača uticaj vojničke uniforme i dolazi do srbifikacije- delovi kostima poprimaju nacionalno i

etničko obeležje- Čakšire: jahaće pantalone francuskog kroja-bridž pantalone- Nose se u kombinaciji sa anterijom( od kvalitetne plave čoje; ukrašavane uglavnom mrkim

gajtanima) i jelekom- Od 1908.-promena boje uniforme vojske ( do tada plava, posle 1908.maslinasto zelena-

maskirna)- Šajkača: siva maslinasto zelena kao i celo odelo- Gubi se bogata dekoracija na anteriji i jeleku čime se potpuno militarizuje telo- Tradicionalno shvaćen maskulinitet-muškarac shvaćen kao ratnik

5. MUŠKA ODEĆA NAKON DRUGOG SVETSKOG RATA- Kačketi, kožni džemperi, razne kombinacije...

54

Page 55: Velika skripta MKS

Тезе Богатирјева(zašto su se muški odevni predmeti zadržali do danas)

Са својим функцијама ношња је део свеопште структуре живота. “Само они делови одеће који показују тенденцију да бар у неким својим деловима

остану непромењени...осећају се као нераздвојни елементи групе”.Узроци опстанка елемената шумадијске ношње:

конзервативност друштва; чврста веза између знака и означеног; у условима социјализма који је имао негативан однос према сељаку, задржавање

традиционалне одеће могло је бити облик отпора; наглашена милитаризација тела израз је традиционално схваћеног маскулинитета.

- Šajkača kao element etničke pripadnosti i simbol istorijskog iskustva- Kapa kao oblik otpora socijalističkoj vlasti- Ona je govorila ’ja sam Srbin, seljak, Šumadinac!’- Kapa je znak- Šajkaču su nosili četnici u II ratu- ’uprljana’- Karikatura: seljaci i radnici treba da slome birokratiju

Шајкача у савременом српском политичком животу:- уздигнута на ниво националног симбола. Међутим, њена суптилна значења одређена

су увек контекстом.

- ’90- jačanje nacionalizma- danas je i u Vojvodini moguće videti šajkaču - Oznaka radikalne desnice i nacionalnog identiteta- Crna boja šajkače+kokarda=nosioca određuje kao pripadnika radikalne desnice- ’90 čak i SPOovci nose nošnju- Nakon 2000.samo radikali- ultradesničarska opredeljenja

55

Page 56: Velika skripta MKS

CENTRALNO-BALKANSKI TIP SEOSKOG KOSTIMA

Ženska nošnja:preko nošnje dinarskog tipa nošena je spreda otvorena suknja-BOJČE TRVELJI(frizura) sa različitim vrstama preveza-oznaka statusa udate žene. U muškoj nošnji beli sukneni odevni predmeti ukrašeni vunenim gajtanima Dekoracija:kosovski vez, vez visoke umetničke vrednosti

Ženska seoska odeća

Košulja dinarskog tipa, pojas, bojče i jelek Košulja:dinarskog tipa sa karakterističnom uspravnom kragnom duga do lista ili članaka

vezena na grudima, rukavima i po dnu zlatnom žicom, raznobojnim koncem, vunicom ili svilom, šljokicama ili perlama

Rukavi ukrašeni i raznobojnim kiticama sa perlama Karakteristike:krupniji ornament se sastoji od niza sitnijih ornamenata koji se ponavljaju pri

čemu se postiže apsolutna simetrija;ova tehnika veza je slična srednjovekovnoj u Vizantiji i na Zapadu(fenomen dugog trajanja);dobija ime po motivu(kukana, lozana, zmijana, krstanka)

Oko struka:širok pojas pri čemu je glavni ornament simbol krsta oko koga su raspoređeni drugi sitni ornamenti

Suknja bojče:kratka suknja od tamno sivog sukna spreda nesastavljena i pri dnu ukrašena raznobojnim koncem, srmom i šljokicama

Jelek:od crvenog sukna, kratak(ispod grudi)u odnosu na šumadijski da bi pojas došao do izražaja i mogao se zakopčavati kopčom

Zubun:belo sukno sa crvenim vezom, sa vegetabilnim ili geometrijskim motivima Oglavlje:označava status;devojke-kosu spliću u dve pletenice koje padaju niz leđa, kapa od

tamno crvene čoje sa belom maramom i tepelukom okićenim novcem i različitim đinđuvama;udate žene:status se iskazuje posredstvom frizure i oglavlja, trvelji uz karakteristično oglavlje koje se sastojalo iz otoza i peškira sa crvenim kitkama;savijaju pletenice u predelu ušiju

Trvelji su vunene pletenice koje se nose i u Povardarju(Makedonija) ali i u istočnoj i južnoj Srbiji. Trvelji se nose jer je ideal bila što bujnija kosa

Poreklo trvelja-iz Vizantije:teza Sime Trojanovića da su trvelji poreklom iz Vizantije a da su prvo usvojeni u Povardarju preko mozaika iz Ravene „Carica Teodora sa pratnjom“ gde jedna od pratilja nosi trvelje

Žene su se veoma retko češljale i prale kosu što je izazvalo niz kožnih bolesti. Stoga su sreski načelnici donosili niz pravila o zabrani nošenja trvelja. Zene nisu htele to da prihvate zbog čvrste veze znaka i označenog(trvelj-status udate žene) i lepotnog ideala

Otoz je komad uvijenog platna kružnog oblika i predstavlja ekvivalent konđi. Prko toga peškir

Obuća:Opanci u kombinaciji sa čarapama crvene boje;kondure-vrsta dubokih cipela Crvena-dominantna boja na kosovskom kostimu Ovoj nošnji je pridavan najveći simbolički značaj u 19. I 20. Veku. Jovan Cvijić da je

kosovska nošnja najlepša. Ona podseća po zvonastim dugim rukavima na srednjovekovne duge haljine širokih rukava. Posebna sličnost je i vez kao tehnika ukrašavanja, ali su motivi različiti. Može da podseća na nošnju ’srpskih vlastelinskih žena’(Cvijić). Kao razlog Cvijić navodi pseudoistorijsku vezu između kosovskog i vizantijskog kostima

косовској је придаван највећи симболички значај:

56

Page 57: Velika skripta MKS

бројне jавнe личнoсти истицале су дa je кoсовкса сеоска одећа најлепша од свих типова женске традиционалне одеће. Тако је Јован Цвијић гoворио да »koсoвској сељачкој ношњи по богатству и лепоти нема равне«. Она подсећа на ношњу »‘владика’, српских властелинских жена«:

креирајући ову псеудоисторијску везу Цвијић је потврдио уврежену националну идеологију пo кojoj jе Кoсoвo митски простор, који нас спаја са срењевековном српском државом, која треба да чини окосницу српског идентитета;

осим тога, успостављајући континуитет између косовске сеоске одеће и средњевековног начина одевања Цвијић је конструисао и модел националне културе погодан за потврђивање идеалних граница распрострањења нације/државе.

Симболички значај косовске ношње: омиљени избор неких грађанки на костим баловима или Свесловенским баловима; od

19. veka građanke se prerušavaju u seljanke(jačanje nacionalnog identiteta) на српским разгледницама с краја 19. и почетка 20. века на којима је представљан

народни живот чест мотив била је ношња из “косовског вилајета”.(političke implikacije- borba za oslobođenje Kosova i nacionalni motivi)

Функција репрезентације косовске ношње пре 1912. године:• Репрезентација сеоске ношње из области под директном управом Отоманске

Империје имала је јасне политичке импликације с циљем да се пробуде национална осећања и подстакне борба за независност Косова.

57

Page 58: Velika skripta MKS

Seoska muška odeća na Kosovu

• U razvoju tradicionalne muške odeće Srba na prostoru Kosova uočavaju se dve faze:1. Do 1912.2. Nakon 1912.

Muška odeća do 1912.• Odevni predmeti od belog sukna ukrašeni crnim vunenim gajtanom nošeni su sa kapom pod

nazivom keče• Keče je danas albanski nacionalni simbol na području Kosova• U 17. i 18.veku bio je oznaka određenih društvenih kategorija i etničkih skupina; nosili su je

janičari i italo-albansko stanovništvo na jugu Italije i siciliji• U 19.veku- oznaka pripadnika seoskog društvenog sloja na području Balkana: Šumadija,

Raška, CG, KiM, Makedonija. Nose je sve etničke zajednice koje pripadaju ruralnom sloju• U 20.veku- Srbi je odbacuju i ona polako postaje simbol etniciteta Albanaca na prostoru

KiMMuška odeća nakon 1912.

Otpočinje proces uraznoličavanja muške odeće srpske populacije u odnosu na, pre svega, albansku etničku zajednicu. Linije razgraničenja povlačile su se:

-bojenjem odevnih predmeta(nisu više bele boje)-uvođenjem uraznoličenih krojeva odeće-nošenjem srbiziranih odevnih predmeta, odnosno nošenjem predmeta eksplicitno nacionalne konotacije (šajkača i bridž pantalone) Košulja dinarskog tipa, od kudeljnog platna, čakšire od crnog sukna, jelek, pojas i koporan;

stariji su nosili čakšire šireg, a mlađi užeg tura; širok i dug pojas prugastih motiva Jelek od sukna ili čoje; 2 vrste:1.tipa džemadana-preklop, 2.prsluk Zimi: koporan od crnog sukna ili pak crvenog, dugačkih rukava, dug do ispod pojasa Plitke kape od tamnog (crnog/sivog) sukna Usvajanje elemenata porekla iz šumadijskog kostima; nakon 1920.na Kosovu- bridž

pantalone i šajkača Sve izrazitija društvena diferencijacija markirala se preuzimanjem odevnih predmeta iz

inventara urbane orijentalne kulture (fermen, čepken) Obuća običnog stanovništva: opanci u kombinaciji sa čarapama

58

Page 59: Velika skripta MKS

Građanski kostim u Kneževini/Kraljevini Srbiji(1815-1890)

Ženski građanski kostim

Razvoj ovog kostima možemo pratiti kroz tri faze:1. do 1830, odnosno 1833;2. 1830-1860;3. 1860-1890.

5. Ženski kostim od 1830/33. Još uvek nije pravno regulisan status Srbije Prihvatanje svečane orijentalne nošnje: 1.kombinacija: svilene košulje, dimije, jeleci ukrašeni zlatovezom; džube nekad umesto

jeleka(= zubun na selu); širok svileni pojas koji se obmotavao oko struka 2.kombinacija: košulja, šalvare, anterija( duga haljina srcolikog izreza na grudima,dugih

rukava Na glavi fes sa dukatima i kićankom oko koga se obmotavaju pletenice, pri čemu je kao

znak udate žene bio BAREŠ- uvijena marama koja se postavljala oko fesa Sandale Kada bi izlazile na ulicu preko lica bi nosile TULBET, a preko odeće FEREDŽU- dugu

haljinu tamnih boja→nisu se razlikovale od muslimanki Identifikacija sa građanskom sredinom, diplomatski odnosi; Funkcija nošenja ovog kostima: prihvatanjem svečane orijentalne nošnje Srbi su

demonstrirali svoj novoizvojevani položaj (isto i nošenjem zabranjenih odevnih predmeta( krzno, srma)

6. Ženski kostim između 1830. i 1860. Formiranje fiksiranog ’srpskog građanskog kostima’(nije se menjao od 1830-60) Do tela je svilena košulja, preko nje haljina srcolikog oblika na grudima-FISTAN(od

svilenih prugasto dezeniranih materijala ili tkanina sa floralnim elementima); široka nabrana suknja; veoma uski rukavi; svileni pojas- BAJADER sa utkanim ili štampanim vegetativnim motivima koji je imao na krajevima duge rese

Marama je ukrštena na grudima i udenuta u fistan- prihvaćen kao modni trend u svim orijentalnim zemljama

Preko fistana LIBADE od kadife, pliša ili atlasa sa dugim zvonastim rukavima i ukrašen zlatnim gajtanima; nekad je imao i obod od krzna

Javlja se i bunda( Evropa od 17-19.veka) tamni atlas ili pliš/somot sa dekorativnim obodom od krzna

1. Filigranska pločica koja se postavlja na vrh kape2. Komad čoje kružnog oblika na koju su se našivali novčići3. Plitka kapa ukrašena vezom od bisera(samo u Srbiji!)

Oko fesa kosa se splitala u pletenice BAREŠ- uvijena marama koja se nosi oko tepeluka dekorisana zlatnicima,

biserima→marker statusa one koja nosi tepeluk

Specifičnost srpskog građanskog kostima: U osnovi svi glavni odevni elementi srpskog građanskog kostima su orijentalnog porekla

(fistan, libade, fes); međutim, specifična kombinacija i izbor odevnih elemenata, kao i njihova dalja stilizacija shodno onovremenim evropskim modnim tokovima (pripijeni gornji deo haljinje, naglašen struk, široka duga suknja) kreirala je posebnu varijantu levantinsko-balkansog kostima

59

Page 60: Velika skripta MKS

*naš fistan nastaje stilizacijom anterije Funkcija srpskog građanskog kostima: uraznoličenje odevnih kodova u odnosu na Istok i

Zapad u cilju obeležavanja nacionalnosti i građanskog sloja; demonstriranje autonomije, udaljavanje od orijentalnog, ali i od Zapada→kombinacija, stvaranje nacionalnog identiteta; ekonomski marker u odnosu na seosko stanovništvo

Uporedo sa stvaranjem srpskog građanskog kostima odvija se proces evropeizacije: naročito uticaj Budima i Pešte, tek kasnije Pariza

*Anka Konstantinović, ćerka Avrama Obrenovića, prva je prihvatila moderan kostim.

7. Ženski kostim između 1860. i 1890. Tursko vojno i civilno stanovništvo napušta gradove Sve veći broj školovanih intelektualaca u Srbiji; domaća inteligencija školovana na Zapadu-

nove navike pa i u odevanju Razvijaju se kapitalistički odnosi te dolazi i do raslojavanja društva Srpski građanski kostim dobija karakteristike modnog kostima: poznaje kategoriju

inicijatora i sledbenika- jasno označava sloj (fistan se nosi preko krinolina- žičane konstrukcije, da bi zatim potpuno nestao iz upotrebe i bio zamenjen haljinama i suknjama evropskog kroja)

Libade i tepeluk se i dalje nose jer se doživljavaju kao ključna oznaka grupe; bajader se nosi koliko i fistan, a onda i on isčezava

Transformacija načina nošenja marame: nosi se marama ukrštena preko čitavog gornjeg dela tela

Zadržava se fes sa tepelukom(libade i tepeluk su i dalje oznaka grupe- nacije pre svega, ali i građanskog sloja)

*bajader se nikada nije nosio sa haljinom evropskog kroja-greška na slici

Paralelno sa transformacijom srpskog građanskog kostima sve očitiji je i proces usvajanja evropske modne odeće

Funkcija transformisanog srpskog građanskog kostima: pored funkcije označavanja nacionalnosti i građanskog sloja (libade, fes), ženski građanski kostim stiče funkciju obeležavanja nejednakosti i raslojenosti u okviru srpskog građanskog kostima ( modni kostim je reklama za društvenu pokretljivost). Istu funkciju ima i evropski modni kostim.

8. Ženski kostim nakon 1890. Evropski modni kostim je dominantan način odevanja građanki Srpski građanski kostim postaje obeležje posebnih kategorija društvenih slojeva i grupa:

1. Trgovačko-zanatlijskog sloja slabijeg ekonomskog statusa2. Starije generacije građanki3. Seoskog stanovništva(preko venčane i praznične odeće)

60

Page 61: Velika skripta MKS

Muški građanski kostim

Razvoj ovog kostima možemo pratiti kroz tri faze:1. do 1830, odnosno 1833;2. 1830-1878;3. Nakon 1878.

1. Muški građanski kostim do 1830/33. Prihvatanje tursko-levantinske odeće, naročito materijala i boja koje su do tada bile

zabranjene u srpskom kostimu Obavijanje čalmi oko glave bilo je zabranjeno nemuslimanskom stanovništvu, zelena boja,

ukrašavanje odeće krznom i zlatnim gajtanima takođe Dva obrasca odevanja

1. anterija( 3. značenje: duga haljina dugih rukava), preko košulja, svilen pojas, preko anterije-duge haljine dužine do članaka dugih rukava, zimi se nose i dimije; tozluci i jemenije; slika: knez Miloš: ćurak: kaput opervažen uglavnom lisičijim krznom2. (ustanički prvaci): nošena je košulja sa džemadanom, preko njega mintan, čakšire- široke poturlije skupljene oko kolena; oko struka trombolos, a preko njega silav- za oružje; dolama sa čepken rukavima; tozluci i jemenije; fes sa dugom kićankom ili kapa dinjara

Funkcija ovog kostima: demonstracija novoizvojevanog položaja posle ustanaka

2. Muški građanski kostim do 1830. do 1878. Odbacivanje odevnih predmeta koje zajednica doživljava kao eksplicitno turske- npr.čalmi

*Dimitrije Davidović, sekretar kneza Miloša, kada je čitao hatišerif razmotava čalmu sa glave i šalje je kući- bitna simbolika!

Paralelno sa procesom evropeizacije načina odevanja odvijala su se dva nezavisna procesa ’nacionalizacije kostima’:1.modifikacija pređašnjeg raskošnog i višebojnog tursko-levantinskog modela (selekcija predmeta iz orijentalnog inventara odeće- poturlije, fes, tozluci, jemenije, košulja, džemadan, mintan, trombolos, silav(ima ga jedno vreme, pa se gubi), ćurak; gube se: čalma, anterija i haljina2.pokušaj kreiranja ’nacionalnog’ kostima odozgo: elita pokušava da kreira kostim koji će biti opšteprihvaćen

Standardizacija kroja, tkanina, boja, vrste i mesta ukrašavanja odevnih predmeta: osnovna boja je plava- dobija nacionalnu konotaciju; ovi plavi prdmeti se ukrašavaju crvenim ili mrkim gajtanima; stišavanje kako kolorita, tako i ornamentacije→ kostim koji odgovara potrebama nove elite; jeste bila u neku ruku tradicija, ali i karakteristika kapitalističke ekonomije

Prilagođavanje evropskom ukusu podrazumevalo je: frizure, crne marame oko vrata, štifletne sa što većom potpeticom

Nacionalizacija kostima: ovaj kostim, iako nesumnjivo orijentalnog porekla, ima nacionalnu konotaciju

Funkcija nacionalizovanog kostima: odigrao je značajnu ulogu u stvaranju identiteta nacije i građanskog društva u formiranju

Pokušaj kreiranja nacionalnog kostima ’odozgo’: od 1840ih srpski licejci i gimnazijalci nosili su odeću zasnovanu na, kako su govorili, ’starom srpskom odelu’ u kojem je dominirala dušanka( upućuje na cara Dušana jer je tada Srbijom vladao kult cara Dušana- najveća Srbija. Ipak, ovaj tip košulje pripadao je evropskom inventaru odeće, samo mu je dato ovo ime.) Dušanka dostiže svoj vrhunac za vreme druge vladavine kneza Mihaila (1860-1868); nošena je za sve bitne praznike.

Pored dušanke, nošen je husarski gornji kaput sa brandenburškim načinom kopčanja( husari:konjanici nastali u Mađarskoj u XV veku)

61

Page 62: Velika skripta MKS

Paralelno sa ’nacionalizacijom’ odvija se i proces evropeizacije odeće; proces evropeizacije muške odeće bio je brži od istog procesa kod ženske(logično- muškarci su više uključeni u evropske tokove); ulogu čuvara nacionalnog identiteta preuzima ženski kostim pa je muški mogao da bude oslobođen te konotacije

Doktor Gabler(1853.) od viđenijih ljudi samo Toma Vučić Perišić nosi taj kostima, dok ga kasnije svi nose (?)

3. Muški građanski kostim nakon 1878. Nakon sticanja nezavisnosti, muška odeća se u potpunosti evropeizira; nošenje srpske

građanske nošnje odraz je konzervativnosti- otpor evropeizaciji i sociokulturnim promenama; nose ga pridošlice iz sela, građani onih gradova koji su tek 1878. ušli u sastav Srbije (Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski okrug)

SREĆNO

62