th

e c

en

tu

ry

of t

he b

rav

e

st

olje

Će h

ra

br

ih

2018

the century of the brave

stoljeĆe hrabrih

roman conquest and indigenous resistance

in illyricum during the time of augustus

and his heirs

proceedings of theinternational

conferenceheld in zagreb

22-26.9.2014.

rimsko osvajanje iotpor starosjedilaca u iliriku za vrijemeaugusta i njegovih

nasljednika

radovi meĐunarodnogskupa odrŽanog

u zagrebu22-26.9.2014.

sveučilište u Zagrebu / university of zagrebfilozofski fakultet / faculty of humanities and social sciences

odsjek za arheologiju / department of archaeology

ISBN 978-953-175-609-9

August - korice radova - dvostr-pozadina.indd 1 14.3.2018. 14:22:02

THE CENTURY OF THE BRAVE

Roman conquest and indigenous Resistance in illyRicum

duRing the time of augustus and his heiRs

STOljEćE HRABRIH

Rimsko osvajanje i otpoR staRosjedilaca u iliRiku za vRijeme

augusta i njegovih nasljednika

pRoceedings of the inteRnational confeRence

zagReb, 22-26. 9. 2014.

Department of Archaeology, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

Zagreb 2018.

NAKLADNIK / PUBLISHEROdsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Department of Archaeology, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

ZA NAKLADNIKA / REPRESENTING PUBLISHERVesna Vlahović-Štetić

UREDNICI / EDITORSMarina Milićević Bradač, Dino Demicheli

RECENZENTI / REVIEWERSMarin Zaninović, Ivan Radman-Livaja

PRIJELOM / LAYOUTIvanka Cokol

NASLOVNICA / FRONT COVERAna Demicheli

TISAK / PRESSTiskara Zelina d.d

NAKLADA / PRINT RUN300 primjeraka / copies

Izdavanje knjige financijski su poduprli Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Copyright © 2018

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za arheologiju

ISBN: 978-953-175-609-9

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000987773.

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI / PHOTO ON THE FRONT COVERKip cara Augusta iz Nina (Aenona), Arheološki muzej u Zadru, fotografirao Ivo Pervan

Statue of the emperor Augustus from Nin (Aenona), Archaeological museum in Zadar, photo by Ivo Pervan

THE CENTURY OF THE BRAVE

STOljEćE HRABRIH

Edited byMarina Milićević Bradač

Dino Demicheli

SADRŽAJContentS

PREDGOVOR / FOREWORD 7

Marina Milićević Bradač AB ExCESSU DIVI AUGUSTI – THE FORTUNES OF AUGUSTUS ON THE OCCASION OF THE 2000TH ANNIVERSARY OF HIS DEATH 11

Marjeta Šašel Kos OCTAVIAN’S ILLYRIAN WAR: AMBITION AND STRATEGY 41

Marin Zaninović ARBA OD LIBURNA DO RIMLJANA 59

Robert Matijašić RES GESTAE (28, 1) AND THE ESTABLISHMENT OF ROMAN COLONIES ON THE EASTERN ADRIATIC 69

Danijel Džino, Alka Domić KunićA VIEW FROM THE FRONTIER ZONE: ROMAN CONqUEST OF ILLYRICUM 77

Davide Faoro LA MACROPROVINCIA DELL’ILLIRICO, IL BELLUM BATONIANUM E L’IMMUNITAS DEI LIBURNI 89

Phyllis Culham THE STRATEGIC SIGNIFICANCE OF THE ADRIATIC AND IONIAN SEAS IN ROMAN CIVIL WAR FROM 49 TO 31 BCE 101

Dino Demicheli A SOLDIER OF THE LEGION xI CLAUDIA PIA FIDELIS FROM FORUM IULII ON THE INSCRIPTION FROM KAPITUL NEAR KNIN 117

Nikola Cesarik, Miroslav Glavičić CENTURIONI xI. LEGIJE U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI 125

Silvia Bekavac, Željko Miletić EqUES MARCELLUS’ CAREER IN THE ROMAN PROVINCE OF DALMATIA 137

Snežana Ferjančić RECRUITMENT OF AUxILIA IN ILLYRICUM FROM AUGUSTUS TO NERO 147

Olga Pelcer – Vujačić FROM EAST TO WEST RECRUITMENT OF SOLDIERS FROM ASIA MINOR IN LEGIO VII CLAUDIA AND LEGIO xI CLAUDIA 157

Péter Kovács NORTHERN PANNONIA AND THE ROMAN CONqUEST 163

Naser Ferri LA CONqUISTA ROMANA E LA MILITARIZZAZIONE DELLA DARDANIA 175

Dražen Maršić AUGUSTOVO DOBA I POČETCI PROVINCIJALNE NADGROBNE UMJETNOSTI U DALMACIJI 183

Emilio Marin A VIEW ON THE AUGUSTEUM IN NARONA TWO DECADES AFTER THE DISCOVERY 211

Marko Sinobad A CONTRIBUTION TO THE IDENTIFICATION OF A CUIRASSED STATUE OF AN EMPEROR FROM NARONA 233

Ivana Jadrić-Kučan IMPERIAL CULT IN THE ROMAN PROVINCE OF DALMATIA DURING THE REIGN OF EMPEROR TIBERIUS 243

Mirjana Sanader DIE INSCHRIFT DES GAIUS IULIUS MARTIALIS AUS NARONA. NEUE ÜBERLEGUNGEN ZU ZWEI ALTEN FRAGEN 257

Antonia Holden THE ABDUCTION OF THE SABINE WOMEN: SHIFTING PERCEPTIONS AND THE PAx ROMANA 269

Iva Kaić ENGRAVED GEMS AS PART OF THE AUGUSTAN PROPAGANDA. SOME ExAMPLES FROM CROATIA 279

Rubén Garcia Rubio WHEN THE AUGUSTUS’ ARCHITECTURE WOKE UP. THE CASE OF LOUIS I. KAHN AND THE AMERICAN ARCHITECTURE 291

Marina Milićević Bradač, Daniel Rafaelić ARA PACIS BETWEEN AUGUSTUS AND JOSEF VON STERNBERG 297

Bruno Bijađija CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE ABOUT EPIDAURUM BASED ON TWO OF THE INSCRIPTIONS OF DOLABELLA FROM CAVTAT 307

Mattia Vitelli Casella NOTE SUI MUNICIPI DI CIttADINI ROMANI IN ILLIRICO SULLA BASE DELLA TESTIMONIANZA DI PLINIO IL VECCHIO (NAT. 3. 144) 319

Ivan Milotić PEREGRINE COMMUNITIES IN DALMATIA AT THE BEGINNING OF THE 1ST CENTURY FROM PERSPECTIVE OF THEIR DISPUTES 331

Šime Vrkić ROMAN BOUNDARY WALLS ON THE LIBURNIAN TERRITORY 343

Nikola Cesarik, Ivo Glavaš NOVOOTKRIVENA TRASA RIMSKE KOMUNIKACIJE OD BURNA DO KAPITULA I PROBLEM CESTE AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM 353

Kristina Jelinčić Vučković, Asja Tonc CERAMIC FINDS FROM GRAVE 5 IN ILOK 361

Igor Borzić ALL ROADS LEAD TO LEGIONS - THE PROVENANCE OF POttERY FINDS FROM EARLY IMPERIAL LEGION CAMP IN BURNUM (CROATIA) 373

Inga Vilogorac Brčić VENUS ET CYBELE – MATRES ROMANORUM 385

Mladen Tomorad ANCIENT EGYPTIAN COLLECTION OF THE FRANCISCAN MONASTERY AT THE ISLAND OF KOŠLJUN: A CASE STUDY OF THE POSSIBLE EVIDENCE OF THE EARLIER PENETRATION OF THE ANCIENT EGYPTIAN ARTEFACTS IN ILLYRICUM 397

Ivan Radman-Livaja, Vlatka Vukelić THE WHEREABOUTS OF TIBERIUS’ DITCH IN SISCIA 407

353

Nikola Cesarik, Ivo Glavaš

NOVOOTkRIVENA TRASA RImSkE kOmUNIkACIjE Od BURNA dO kAPITUlA I PROBlEm CESTE Ad ImUm mONTEm dITIONUm UlCIRUm1

Nikola Cesarik Izvorni znanstveni članakSveučilište u Zadru UDK 904:625.7(497.5 Kapitul)”652”Odjel za arheologiju DOI 10.17234/9789531756099.28Obala kralja P. Krešimira IV 2, HR-23000 Zadar ncesarik@gmail.com

Ivo GlavašMinistarstvo kultureKonzervatorski odjel u ŠibenikuStube J. Ćulinovića 1/3, HR-22000 Šibenikivo.glavas@min-kulture.hr

Točna lokacija podnožja zagonetne planine Ulcirus, do kojega je u duljini od 77,5 milja vodila rimska cesta (ad imum montem Ditionum Ulcirum), i danas je predmet raznih spekulacija. Još uvijek je najaktualnija teorija I. Bojanovskog, koji je podnožje plan-ine Ulcirus smjestio na područje Strmice, točnije na području oko prapovijesne gradine (Stražbinice) kraj srednjovjekovne utvrde u zaseoku Matos (poznate i kao Matas gradina). Strmica se nalazi u dolini rijeke Butižnice, između Orlovice i Derala ( planinu koja predstavlja razmeđe planinskih cjelina Dinare i Ilice). Između obronaka Dinare i Derala teče potok Mračaj, koji predstavlja prirodnu poveznicu između doline Butižnice i Grahovskog polja. Prema Bojanovskom, tu je bila granica Delmata i Ditiona, a cesta koja je vodila do podnožja planine Ulcirus (odnosno do Strmice), zapravo bi trebala biti nastavak ceste Salona – Andetrij (Via Gabiniana). Također, na temelju nekoliko miljokaza s područja Grahovskog polja, doline Unca i Petrovačkog polja, iznesena je i pretpostavka da je caput viae te druge trase zapravo bio legijski logor Burnum; odnosno da je cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, svojom završnom trasom vodila od Burna preko Kninskog polja sve do Strmice, ali i da je tijekom Klaudijeve vladavine dobila svoj nastavak prema Grahovskom polju i dalje prema Sisciji. S lijeve strane rijeke Krke, na području Oprominja, uočena je trasa rimske ceste koja povezuje današnja sela Marasovine i Bobodol sa Vrbnikom kod Knina. Hipotetski gledano, ta se trasa može uklopiti u brojčane udaljenosti uklesane na miljokazima pronađenim u Bosni i Hercegovini, pa se može i povezati s pretpostavkom I. Bojanovskog. Ot-krivena trasa neprekinuto je sačuvana u duljini od 4 rimske milje, položena je na povoljnom terenu, bez većih uspona. Trasa je očito povezivala legijski logor Burnum i legijsku ispostavu u Kapitulu kod Knina, koja je nadzirala nekoliko prirodnih puteva koji su vodili do Kninskoga polja.

Ključne riječi: Salona, Burnum, mons Ulcirus, Butižnica, Strmica, Mračaj, Grahovsko polje, Kapitul kod Knina, Marasovine, Bobodol, Vrbnik

1 Rad posvećujemo uspomeni na velikog arheologa Ivu Bojanovskog, bez čijih bismo dugogodišnjih predanih terenskih istraživanja najvažnijih rim-skih cestovnih pravaca u provinciji Dalmaciji i Panoniji, uglavnom bili okrenuti kabinetskim hipotezama s neizvjesnim rezultatima.

Stoljeće HRABRIH / tHe CeNtURY oF tHe BRAVe

354

O dOSAdAšNjIm ISTRAžIVANjImA CESTE Ad ImUm mONTEm

dITIONUm UlCIRUm

Prema natpisu s četvrte ploče nekad uzidane u zvonik split-ske katedrale, jedna je od rimskih cesta izgrađenih 19./20.

godine, vodila do podnožja planine Ulcirus, na području et-ničke zajednice Ditiona (CIL III 3198b = 3201 = 10156b = 10159; Abramić 1926/1927: 150-153; Bojanovski 1974: 203). U literaturi je još uvijek aktualna Bauerova teorija da podnožje planine Ulcirus valja tražiti „auf den Pass von Ra-stello di Grab“ (Bauer 1894: 138), odnosno na mjestu neka-dašnjeg mletačkog, te kasnijeg austrijskog raštela kod Graba u Strmici, koji je bio integralni dio nekadašnjeg dalmatinsko-bosanskog sanitarnog kordona (usp. Jelić & Zorić 1978). Na temelju njegove teorije, mons Ulcirus se počeo poistovjeći-vati sa planinom Ilicom (Ujilicom), odnosno sa najsjeverni-jim ogrankom planinskog masiva Dinare (Bojanovski 1974: 204).2 Bauer je, tako zamišljenu cestu, vodio dolinom gornjeg toka rijeke Cetine, preko Vrlike, sve do Knina i Strmice (Bauer 1894: 138). Slijedeći korak u istraživanju ceste do podnožja planine Ulcirus napravio je Phillip Ballif, koji je na osnovu Kla-udijevog miljokaza u Resanovcima u Grahovskom polju (CIL III 13329 = CIL xVII 4/2 276), zaključio da se milijacija od 36 milja odnosi na udaljenost od Burna (Ballif 1893: 15). Taj miljokaz, kao i svi daljnji Klaudijevi miljokazi u BiH, mogu se precizno datirati u 47. godinu, kada je car četrnaesti put akla-miran za imperatora, po četvrti put počeo obnašati konzulsku čast, postao cenzor te obnašao po sedmi put tribunsku ovlast (Kineast 2004: 90-91),3 tako da treba neznatno korigirati da-taciju Bojanovskog (Bojanovski 1974: 37 i 212).

Tako je Ballif, istražujući rimski cestovni pravac koji je dolinom Mračaja povezivao dolinu Butižnice i Grahovsko polje, te dalje vodio prema dolini Sane, zapravo pretpostavio da je caput viae ad imum montem Ditionum Ulcirum bio legij-

ski logor Burnum. Prema tome, po takvoj je teoriji cesta išla od Salone, preko Burna sve do Strmice, da bi u Klaudijevo vrijeme dobila integralni nastavak prema dolini Sane, te da-lje prema Sisciji. Nastavak ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum, kako ju je definirao Ballif, predstavlja najkraći spoj legijskog logora u Burnu sa Siscijom, čime je jasno naglašena strateška važnost tog pravca.

Na Tabula Peutingeriana, zabilježen je cestovni pravac od Salone do Burna u slijedećem nizu:

Salona XVI Andretio XIV Magno VIII Promona XVI Burno.4

Kada se ukupna duljina od 54 milje, koliko prema Peu-tingerovoj karti iznosi udaljenost od Salone do Burna, odbije od ukupne duljine ceste do podnožja planine Ulcirus (77,5 milja), ostaje 23,5 milje, što bi u teoriji moglo odgovarati udaljenosti od Burna do Strmice. Na temelju tih podataka, Bojanovski je pretpostavio da bi podnožje planine Ulcirus trebalo tražiti negdje oko prapovijesne gradine Stražbinice (usp. Hrvatsku osnovnu kartu, 1:5000, list Strmica, 5 K 10 - 46) smještene kraj srednjovjekovne utvrde u zaseoku Matos u Strmici (poznate i kao „Matas gradina“), koja je kontrolira-la utok Mračaja u Butižnicu, odnosno prirodnu vezu između doline Butižnice i Grahovskog polja (Bojanovski 1974: 211). Tako je Bojanovski pretpostavio da je na tom području bila granica Delmata i Ditiona, a cesta koja je vodila do podnož-ja planine Ulcirus (odnosno do Strmice), zapravo bi trebala predstavljati nastavak ceste Salona – Andetrij (Via Gabinia-na) izgrađene tri godine ranije (Bojanovski 1974: 206).5

Cesta koje je vodila do podnožja planine Ulcirus, u Klau-dijevo je doba dobila i nastavak koji je dolinom Mračaja po-vezao dolinu Butižnice sa Grahovskim polje, te dalje sa doli-nom Unca, Petrovačkim poljem, te dolinom Sane. Budući da je legijski logor Burnum predstavljao ključnu prometnu toč-ku tog pravca, milijacija zabilježena na miljokazima u Gra-hovskom polju, dolini Unca, te Petrovačkom polju, odnosila se upravo na Burnum. Primjer takvog označavanja, može se

2 Problem poistovjećivanja Ilice (Ujilice) sa mons Ulcirus predstavlja činjenica da se planina Ilica nalazi nešto sjevernije od Strmice, te da Strmica uopće nije smještena u njezinu podnožju. Strmica se nalazi u dolini Butižnice, u podnožju Orlovice i Derala, na mjestu utoka Mračaja u Butižnicu (gdje je zapravo krajnji rub planinske cjeline Dinare). Dolina Mračaja usjekla je prirodnu komunikaciju između Grahovskog polja i doline Butižni-ce, a samim time i vrlo važnog Kninskog polja. Sjeverno od Malog Mračaja, između Debelog brijega i Zekinice, nalazi se i prijevoj Derala (kojega valja razlikovati od planine) preko kojega danas vodi moderna cesta, tako da se to sedlo čak naziva i „Kninska vrata“. Mjesta u dolini Butužnice, koja su smještena u podnožju Ilice, su Drenovac Osredački te Tiškovac Lički, koja se nalaze 9, odnosno 16 km sjeverno od Strmice.

3 [Ti(berius) Claudius] / [Caesar Aug]ustu[s] / Germanicus / pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia) pot(estate) VII / imp(erator) XIIII co(n)s(ul) IIII p(ater) p(atriae) / censor / (millia passuum) XXXVI.

4 Andretio je očigledna koruptela imena putne postaje na Tabula Peutingeriana jer treba stajati Andetrio (usp. CIL III 3200 = 10158).5 Prema Plin. Nat. Hist., III, 142, i Delmati i Ditioni pripadaju salonitanskom konventu.

Nikola Cesarik, ivo Glavaš, NovootkriveNa trasa rimske komuNikaCije od BurNa do kapitula i proBlem...

355

pronaći i na miljokazu pronađenom kod Runovića u Imot-skom polju (s magistralnog pravca Akvileja – Dirahij) gdje je uklesana udaljenost od Tilurija (ILJug 2982 = CIL xVII/4,2 342). Isto tako, na cesti koja povezuje rimske utvrde i logore duž dunavskog limesa u Panoniji, miljokazi označavaju uda-ljenost od niza važnih točaka na toj trasi, kao što su primje-rice legijski logori Brigetio (CIL III 4625; CIL III 4626; CIL III 4627; CIL III 4634; CIL III 4638) i Carnuntum (CIL III 4641; CIL III 4644; CIL III 4645).

Tako bi cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, na dije-

lu od Salone do Andetrija, zapravo išla zajedničkom trasom s cestom Via Gabiniana, i to preko Klis-Grla, Prugova i Giz-davca, gdje izbija na prostor Mučkog polja, sve do auksili-jarnog logora Andetrij u Muću Gornjem (Bojanovski 1974:

206). Trasa ceste od Andetrija do Burna načelno je dobro poznata, a prvi ju kao dio magistralnog pravca Akvileja - Di-rahij opisuje Miletić (Bojanovski 1974: 206-209; Miletić 2006: 130-131).6 Posljednjih 23,5 milje, na trasi kakvu je pretpostavio Bojanovski, trebalo bi tek utvrditi. Cesta sa-građena u vrijeme Klaudija, koja dolinom Mračaja povezuje dolinu Butižnice i Grahovsko polje, te nastavlja sve do do-line Sane, dobro je istražena i dokumentirana (Ballif 1893: 12-16; Bojanovski 1974: 212-219). Postavlja se i logično pitanje, zašto tako važna cesta nije tradirana u rimskim itine-rarima? Bojanovski, koji se među ostalima opširnije osvrnuo na taj problem, drži da je razlog tomu bila činjenica da na trasi ceste nema niti jednog značajnijeg naselja osim moguće Splona, čija ubikacija nije posve izvjesna (Bojanovski 1974: 212; Bojanovski 1988: 255 i 290-291).

6 Koautor ovog rada Ivo Glavaš, na dijelu načelno utvrđene trase od Andetrija do Burna u dolini rijeke Vrbe, 2014. godine pronašao je sačuvani seg-ment rimske magistrale Akvileja-Dirahij u Bračevićima u zaseoku Odaci. Rasprava o tome izlazi izvan okvira ovog rada i bit će cjelovito obavljena nakon dodatnih terenskih ispitivanja trase do Muća Gornjeg.

Slika 1. Dionica ceste od Vranješova do Đakovića (izradio N. Cesarik; izvor: https://geoportal.dgu.hr/)

Stoljeće HRABRIH / tHe CeNtURY oF tHe BRAVe

356

Na trasi ceste od Grahovskog polja do doline rijeke Sane, miljokazi su uglavnom nađeni in situ. Svi su izrađeni u okvi-ru istog građevinskog poduhvata za vrijeme cara Klaudija, te od iste vrste kamena (Bojanovski 1974: 37). Upućuje li nas činjenica da nije pronađen niti jedan miljokaz iz razdoblja 3. i početka 4. stoljeća na zaključak da cesta nakon demilitari-zacije Burna početkom 2. stoljeća gubi na značenju? Sigurni smo da barem završni segment te prometnice sve do kraja antike služi za strategijsku dopremu sirovina u Sisciju iz rud-ničkih i metalurških prostora u dolinama rijeka Sane i Japre (Sergejevski 1963: 85-102; Buzov 2000: 60).

TRASA NOVOPRONAđENE RImSkE CESTE Od BURNA dO kAPITUlA

U okviru završne trase ceste do podnožja planine Ul-cirus, Bojanovski je hipotetski predložio trasu koja bi išla lijevom, odnosno prominskom stranom rijeke Krke; i to pravcem Burnum - Puljane - Čitluk - Vrbnik - Knin - Go-lubić - Strmica (Bojanovski 1974: 210).7 Tijekom teren-skog rekognosciranja u veljači 2014. godine, na području Oprominja, nešto zapadnije od prostora kojega je predlo-žio Bojanovski, pronašli smo neprekinutu dionicu rimske ceste, koja u duljini nešto više od 4 milje povezuje današnja sela Marasovine i Bobodol sa Vrbnikom kod Knina.8 Ce-sta je odlično sačuvana, a sama trasa je geografski polože-na na vrlo povoljnom pravcu, bez gotovo ikakvih uspona (sl. 1). Cesta cijelom svojom dužinom zadržava širinu od 15 rimskih stopa, a duž nje se na obje strane uočava rub-no kamenje (sl. 2.). Od zaseoka Zelići u Bobodolu, preko Kovačuše, pa sve do zaseoka Vranješovi u Matasima (usp. Hrvatsku osnovnu kartu, 1:5000, list Knin, 5 K 9 - 41), ce-sta je dijelom nasuta i pretvorena u makadamski put koji se i danas koristi (sl. 3.). Nakon Vranješova, cesta dolazi do najvećeg uspona preko Lisnika (kota 365, 8), nakon koje-ga se polagano spušta prema zaseoku Đakovići u Vrbniku (sl. 4.). Duž trase na više se mjesta uočavaju skupine pra-povijesnih tumula i vrtače s vodom (primjerice Šeatovac u Pirevištima zapadno od Đakovića) koje su mogle služiti za napajanje putnih životinja. Izmjerom je utvrđeno da se sačuvana trasa ceste teoretski može uklopiti u udaljenost

Slika 2. Ostatci rubnog kamenja (snimio I. Glavaš, 2014).

Slika 3. Ostaci ceste u Matasima između Kovačuše i Vranješova (snimio I. Gla-vaš, 2014).

7 Treba napomenuti da Bojanovski nije bio u mogućnosti terenski ispitati trasu koju je predložio.8 Zahvaljujemo na informaciji o mogućoj rimskoj cesti na tom pravcu koju nam je pružio Marko Sinobad, arheolog-konzervator u Konzervatorskom

odjelu u Šibeniku.

Nikola Cesarik, ivo Glavaš, NovootkriveNa trasa rimske komuNikaCije od BurNa do kapitula i proBlem...

357

od 36 milja od Burna koja je uklesana na miljokazu iz Re-sanovaca (CIL III 13329 = CIL xVII 4/2 276).

Nakon Đakovića, cesta se teoretski mogla račvati u dva smjera. Logičan je njezin nastavak prema Kninskom polju (južno od Ljubačke strane), ali ne treba isključiti niti pravac prema Kosovom polju, koji bi išao kroz Klanac s južne stra-ne brda Konj. U Kapitulu kraj Knina, na ušću Kosovčice u Krku, bila je smještana ispostava legijskog logora Burnum, na kojoj su posvjedočeni vojnici xI. legije (CIL III 9903, 9904, 9906, 9908, 9909),9 te III. kohorte Alpinaca (CIL III 9907 = 14321,5). S druge strane, Kosovo je polje evidentno bilo prata legionis, na čijim su rubnim dijelovima bili postavljeni međaši (AE 1988, 923 u Lužinama na samom južnom ula-zu u polje, te CIL III 13250 podno toponima „Brijeg“ koji se nalazi poviše oranice „Vedro polje“). Ulaz u Kosovo iz Knin-skog polja nadzirala je ispostava u Kapitulu kod Knina, dok je južni ulaz, iz Petrovog polja, nadzirala ispostava u Klancu kod Tepljuha (vojnik xI. legije: CIL III 6419 = 9897; tegule s pečatom IV. legije: CIL III 15110 d-e; pripadnici auksilijar-nih postrojbi: CIL III 9829, 9834, 13229). Dakle, evidentno je da je otkriveni pravac bio značajan strateški segment legij-

Slika 5. Trasa novootkrivene ceste u odnosu na cestu od Burna do Ramljana (izradio N. Cesarik; izvor: https://geoportal.dgu.hr/)

Slika 4. Ostaci ceste preko Lisnika (snimio I. Glavaš, 2014).

9 U Kapitulu kod Knina, nedavno je pronađen još jedan natpis vojnika xI. legije. Više o njemu vidjeti u radu A soldier of the Legion XI Claudia pia fidelis from Forum Iulii on the inscription from Kapitul near Knin, kojega u priopćenjima s ovoga kongresa objavljuje kolega Dino Demicheli.

Stoljeće HRABRIH / tHe CeNtURY oF tHe BRAVe

358

skog garnizona u Burnu, jer je načelno povezivao Burnum s dvije važne komponente – Kosovim poljem (prata legionis), te s vrlo važnom ispostavom u Kapitulu u Kninskom polju, koje samo po sebi predstavlja prirodnu poveznicu nekoli-ko značajnih geografskih cjelina. Iako se ne može tvrditi sa sigurnošću da se ta trasa može poistovjetiti s dijelom ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum, prisutnost vojnika na području Kapitula kod Knina, te činjenica da Kninsko polje predstavlja prirodnu poveznicu s dolinom Butižnice, a time i Strmicom, svakako mogu biti osnova za takvu pretpostavku.

No, valja napomenuti i mogućnost da je trasa cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum od Burna išla i desnom (bu-kovičkom) stranom Krke. Legijski logor u Burnu, osim što je nadzirao važne prijelaze preko sedrenih barijera gornjeg toka Krke (na nekadašnjoj granici Liburna i Delmata), tako-đer je predstavljao i važno cestovno raskrižje koje je omogu-ćavalo prometovanje različitim smjerovima (Miletić 2010: 117-119). Identična je situacija i s položajem legijskog logora Tilurij (Sanader & Tončinić 2010: 42), te auksilijarnog lo-gora na Gračinama u Humcu kod Ljubuškog (Bojanovski 1972/1973: 305-308). Taj desni pravac, možda bi se mogao poistovjetiti sa ostacima rimske ceste od Radučića do Stare Straže, koju u suštini prati legijski akvadukt Plavno – Burnum, te koja dolinom Radljevca vodi prema Plavnom (Ilakovac 1980). Ta je cesta vrlo jednostavno mogla imati i nastavak prema Golubiću (dolinom Radljevca južno od Momića), te nastaviti dolinom Butižnice prema Strmici. Jedini natpis vojnika xI. legije na području Strmice pronađen je „podno Orlovice, u luki Dragaševoj“ (CIL III 6417). Iako u dolini Butižnice postoji više zaselaka nazvanih po Dragašima, vrlo je vjerojatno riječ o Dragašima kod toponima Orašje u Strmi-ci. Tu se nalazi i zaselak Vidovići, nedaleko kojega je Werner Buttler identificirao utvrdu na kojoj je pronašao ulomke rim-ske keramike i tegula (Buttler 1933: 190).10 Možda je upravo tu bila legijska ispostava, odnosno podnožje planine Ulcirus? U svakom slučaju, postajanje alternativnih pravaca svakako odgovara vojnoj i strateškoj potrebi, te na neki način, u su-štini, oba pravca mogu predstavljati dio iste komunikacije, budući da povezuju identične strateške točke (u ovom smislu Burnum i dolinu Butižnice).

Na topografskoj karti Dalmacije Antonija Grandisa iz 1791. godine, koja prikazuje prometnice koje su se koristile

kroz srednjovjekovlje, te u doba turske i mletačke vladavine, prikazana su oba putna pravca prema Kninu, lijevom i de-snom obalom Krke (Slukan Altić 2007: 94). Ako se prihvate ranije pretpostavke o smjeru ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum (posebno one I. Bojanovskog), postavlja se logično pitanje koji od navedenih pravaca predstavlja trasu te ceste? Mogli bismo se zalagati za segment trase kojega smo otkrili i prezentirali u ovom radu, no ipak, konačne zaključke po tom pitanju valja ostaviti za neka buduća vremena, kada ćemo ras-polagati s detaljnijim terenskim podatcima. Određeni oprez posebno nalaže činjenica da su miljokazi pronađeni uz trasu ceste od Grahovskog polja prema dolini Sane, postavljeni pu-nih 27 godina nakon što je izgrađena cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum. Dakle, u tih 27 godina cestovna je mreža mogla biti samo još gušća, a razlika u duljini cestovnih prava-ca lijevom i desnom obalom rijeke Krke nije tako velika da se pravac desnom obalom Krke ne bi mogao uklopiti u podatke s Dolabelinih natpisnih ploča koje su bile uzidane u zvoniku splitske katedrale. Na prostoru sela Bobodol, cesta koja do-lazi iz smjera Vrbnika spaja se s glavnim magistralnim prav-cem Akvileja – Dirahij (sl. 5.) i nastavlja dalje prema Burnu preko nekadašnje sedrene barijere Čavlinova buka, trasom koja je terenski utvrđena kroz Donje Radiće (Glavaš 2015: 132-133).

* * *

Rimske ceste, sagrađene od 16./17. do 19./20. godine, koje su vodile iz Salone u unutrašnjost Ilirika, bile su dio sve-obuhvatnog programa namjesnika Publija Kornelija Dolabe-le (Wilkes 1969: 452-455; Bojanovski 1974: 16-19). Njihova izgradnja imala je iznimnu stratešku važnost, jer su omogu-ćavale brzo interveniranje rimske vojske te opskrbu prema Savi, odakle su druge rimske ceste vodile prema granici na Dunavu (Wilkes 1969: 452). U okviru sadašnjeg shvaćanja, cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum i njezin nastavak prema Grahovskom polju i dolini Sane, te dalje u smjeru Sis-cije, najkraća je veza Burna i Siscije tijekom 1. stoljeća. Postoji realna mogućnost da je pronađeni segment rimske ceste od sela Marasovine i Bobodol, sve do Vrbnika i dalje do Kapitula kod Knina, upravo dio te vrlo važne komunikacije, koja je 20. godine dovršena do podnožja planine Ulcirus.

10 Na Topografskoj karti 1:25000 (list Strmica 4416-2-4-1, godina izvornika: 2006) naznačen je samo toponim Orašje, dok su na Hrvatskoj osnovnoj karti 1:5000 (list Strmica 5 K 10 - 45, godina izvornika: 1998) naznačeni i zaseoci Dragaši, te Vidovići.

Nikola Cesarik, ivo Glavaš, NovootkriveNa trasa rimske komuNikaCije od BurNa do kapitula i proBlem...

359

kRATICE

AE L’Année épigraphique, ParisAEM Archaeologisch-Epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich-UngarnCIL Corpus Inscriptionum Latinarum, BerlinGZM Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i HercegovineILJug Anna et Jaro Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMxL et MCMLx

repertae et editae sunt (Situla 5, Ljubljana 1963); Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMLx et MCMLxx repertae et editae sunt (Situla 19, Ljubljana 1978); Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII et MCMxL repertae et editae sunt (Situla 25, Ljubljana 1986).

VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

IZVORI

Plin, Nat. Hist. C. Plinius Secundus, Naturalis historia, Libri XXXVII, Lipsiae 1906.

lITERATURA

Abramić 1926/1927 M. Abramić, O novim miljokazima i rimskim cestama Dalmacije, VAHD 49, Split 1926/1927, 139-155.

Ballif 1893 P. Ballif, Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina, Wien 1893.Bauer 1894 A. Bauer, Zum dalmatisch-pannonischen Krieg 6-9 n. Chr., AEM 17, Wien 1894, 135-148.Bojanovski 1972/1973 I. Bojanovski, Problem ubikacije Bigeste, GZM 17-18, Sarajevo 1972/1973, 301-311.Bojanovski 1974 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo 1974.Bojanovski 1988 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo 1988.Buttler 1933 W. Buttler, Burgwälle in Norddalmatien, Bericht der Römisch-Germanischen Kommission 21

[1931], Frankfurt am Main 1933, 183-198.Buzov 2000 M. Buzov, Topografija antičke Siscije na temelju arheološke baštine (disertacija), Zadar 2000.Glavaš 2015 I. Glavaš, Vojno značenje cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji za principata (disertacija), Zadar

2015.Ilakovac 1980 B. Ilakovac, Razvoj ceste Stara straža - Radučić u odnosu na trasu akvedukta Plavno Polje

- Burnum, in: I. Mikl-Curk (ed.), Putevi i komunikacije u antici (Materijali XVII), Beograd 1980, 109-122.

Jelić & Zorić 1978 R. Jelić & I. Zorić, Dalmatinsko-bosanski sanitarni kordon, in: J. Vodopija (ed.), Sanitarni kordon nekad i danas, Zagreb 1978, 33-66.

Kineast 2004 D. Kineast, Römische Keisertabelle. Grundzüge einer römishen Kaiserchrologie, Darmstadt 2004.Miletić 2006 Ž. Miletić, Roman Roads along the Eastern Adriatic: State of Research, in: S. Čače – A. Kurilić

– F. Tassaux (eds.), Les routes de l’Adriatique antique. Géographie et économie / Putovi antičkog Jadrana. Geografija i gospodarstvo, Bordeaux – Zadar 2006, 125-136.

Miletić 2010 Ž. Miletić, Burnum – vojničko središte provincije Dalmacije / Burnum – a Military Centre in the Province of Dalmatia, in: I. Radman-Livaja (ed.), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj / Finds of the Roman Military Equipment in Croatia, Zagreb 2010, 113-141.

Stoljeće HRABRIH / tHe CeNtURY oF tHe BRAVe

360

Sanader & Tončinić 2010 M. Sanader & D. Tončinić, Gardun – antički Tilurium / Gardun – the Ancient Tilurium, in: I. Radman-Livaja (ed.), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj / Finds of the Roman Military Equipment in Croatia, Zagreb 2010, 33-53.

Sergejevski 1963 D. Sergejevski, Rimski rudnici željeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM 18, Sarajevo 1963, 85-102.

Slukan Altić M. Slukan Altić, Povijesna geografija rijeke Krke. Kartografska svjedočanstva, Šibenik 2007.Wilkes 1969 J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969.

NEwlY dISCOVEREd PART OF A ROmAN ROAd ROUTE FROm BURNUm TO kAPITUl ANd THE PROBlEm OF THE ROAd Ad

ImUm mONTEm dITIONUm UlCIRUm

The Roman road ad imum montem Ditionum Ulcirum, which started from Salona in the length of 77.5 Roman miles, was built in 19/20 AD. As its name says – it led to the foothill of mount Ulcirus on the territory of the ethnic community of Ditiones, for which location I. Bojanovski proposed the area around the hillfort Stražbinica in the hamlet of Matos in Strmica.According to Bojanovski, the road ad imum montem Ditionum Ulcirum was actually the continuation of Via Gabiniana constructed in 16/17 AD, which led from Salona to Andetrium. Since the proposed parts of the road ad imum montem Ditionum Ulcirum – from Salona to Andetrium, and Andetrium to Burnum – are located in the field, it is left to determine the last proposed part of the road, which led from Burnum to the foothill of the mountain Ulcirus. Recent reconnaissance brought to light a new evidence of excellent preserved and uninterrupted line of Roman road in the length of nearly 4 Roman miles, which connected the legionary fortress in Burnum with the fortlet of smaller detachments in Kapitul near Knin. The road leads from the river crossing over the former travertine barrier of Čavlinov buk, to the village of Đaković in Vrbnik south of Knin. It is built on a karstic plateau with minimal elevations and is located on the left bank of the Krka River. There is a high possibility that this line represents the last part of the road ad imum montem Ditionum Ulcirum which started from Burnum and led to Strmica. The extension of the road ad imum montem Ditionum Ulcirum was built in the time of Claudius. It led through the valley of Mračaj to Grahovsko polje, and further to Siscia in Pannonia; and was the shortest connection between Siscia and Burnum. The evidence of that route can be traced on the milestones from Bosnia and Herzegovina, erected during the reign of Claudius. The distance recorded on them corresponds to the distance from Burnum, so Phillip Ballif concluded that Burnum was caput viae of that route. Roman fortlet in Kapitul near Knin was occupied by the soldiers of legio XI Claudia Pia Fidelis, as well as the members of cohors III Alpinorum, and it controlled several natural passages which led to the area of Kninsko polje.There is a possibility that a slightly shorter route connected Burnum with the valley of Butižnica (i.e. Strmica), which might have been traced on the right bank of Krka River. It is possible that such a route can be connected with the Roman road from Radučić to Stara Straža, which potentially led to Golubić, and further to Strmica.

Keywords: Salona, Burnum, mons Ulcirus, Butižnica, Strmica, Mračaj, Grahovsko polje, Kapitul near Knin, Marasovine, Bobodol, Vrbnik