Skini Broj 1 (.pdf)

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E

Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo

EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – E4E International Journal of Education for Entrepreneurship

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

ISSN 1849-7845 (tisak) ISSN 1849-661X (online)

UDK 33:37

Volumen 5/Volume 5 Broj 1/Number 1, 2015

Glavni urednik/Editor in Chief

Ivica Katavić, Vitomir Tafra

Zagreb, 2015.

Urednički odbor/Editorial board

dr.sc. Marina Gregorić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Mirjana Pejić-Bach (Zagreb,

Croatia), dr.sc. Ivica Katavić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Jozsef Poor (Budapest, Hungary), Vitomir Tafra (Zagreb, Croatia), mr.sc. Zdravko Tkalec (Zagreb, Croatia),

dr.sc. Aljoša Šestanović (Zagreb, Croatia)

Širi urednički odbor/Extended editorial board

dr.sc. Ružica Beljo Lučić, (Zagreb, Hrvatska), dr. sc.João Manuel da Silva Carvalho, (Maia, Portugal), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Arthashes Gazaryan, (Klaipeda, Lithuanija), dr. sc. ÅsaHagberg-Andersson, (Turku, Finland),

dr.sc. Jan Jonker, (Nijmegen, Nizozemska), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Tanja Mihalič (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia),

mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mitar Perušić (Zvornik, Bosna i Hercegovina), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Gyula Vatai

(Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia)

Za nakladnika/For Publisher

Ivica Katavić

Nakladnik / Publisher

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Croatia

Naslovna strana / Front pageMarina Rogić

Grafičko oblikovanje / Graphic design Marina Rogić

Tisak / Print PrintHoa

Naklada 350 primjeraka / Edition 350 copies

SADRŽAJ

1. Uvod 5

2. Introduction 5

3. Drago Pupavac

POTREBA ZA POSTIGNUĆEM – TEMELJNA ZNAČAJKA STUDENATA PODUZETNIŠTVA / NEED FOR ACHIEVEMENT – BASIC FEATURE OF ENTREPRENEURSHIP STUDENTS 7

4. Vesna Župan

SUVREMENI BIBLIOTEČNI IZVORI U DOMENI EKONOMIJE I MENADŽMENTA: ISKUSTVO IZ SRPSKOG AKADEMSKOG DIGITALNOG OKRUŽENJA / CONTEMPORARY LIBRARY RESOURCES IN THE DOMAIN OF ECONOMICS AND MANAGEMENT: EXPE-RIENCE FROM SERBIAN DIGITAL ACADEMIC ENVIRONMENT 19

5. Mirjana Babić

MODEL UPRAVLJANJA INTELEKTUALNIM KAPITALOM U FUNKCIJI UNAPREĐENJA IMIDŽA GRADSKOG KOMUNALNOG DRUŠTVA KD AUTOTROLEJ D.O.O. RIJEKA / MODEL OF INTELLECTUAL CAPITAL MANAGEMENT IN ORDER TO IMPROVE COR-PORATE IMAGE IN MUNICIPAL UTILITY COMPANY KD AUTOTROLEJ D.O.O. RIJEKA 35

6. Asa Hagberg-Andersson

RAZVOJ OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO – IZAZOVI I RAZVOJNI ALATI „RAZ-VIJANJE VJEŠTINA ZA BUDUĆE POSLOVE” – PRIMJER FINSKE / DEVELOPMENT OF EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – CHALLENGES AND DEVELOPMENT TOOLS. “DEVELOPING SKILLS FOR FUTURE JOBS” - CASE FINLAND 49

7. Zvonimir Babić, Ivica Katavić

ANALIZA UTJECAJA DUGOTRAJNOSTI MENADŽERSKOG POLOŽAJA NA POSLOVNO ODLUČIVANJE / THE IMPACT OF LENGTHY MANAGERIAL POSITIONS ON THE BUSI-NESS DECISIONS 61

8. Joško Lozić

PODUZETNIŠTVO U POSTMODERNOJ: VERTIKALNO INTEGRIRANE MEDIJSKE KOR-PORACIJE I PODUZETNIŠTVO 21. STOLJEĆA / ENTREPRENEURSHIP IN THE POST-MODERN: VERTICALLY INTEGRATED MEDIA CORPORATIONS AND ENTREPRENEUR-SHIP OF THE 21ST CENTURY 81

9. Mirjana Nedović, Darija Ivanković, Dušanka Miščević

STAKLENI STROP – POLOŽAJ ŽENA U SUSTAVU ZNANOSTI 91

10. Nevenka Breslauer, Marina Gregorić, Ivana Hegeduš

ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI / SUSTAINABLE DEVELOP-MENT OF TOURISM IN COUNTY OF MEĐIMURJE 99

11. Marina Gašić

RAZVOJ POZITIVNOG ODNOSA PREMA CJELOŽIVOTNOM UČENJU UNUTAR PO-DUZETNIŠTVA 111

12. Aljoša Šestanović, Jurica Vukas, Marijana Stojanović

VAŽNOST NOVČANOG TOKA KAO POKAZATELJA KVALITETE PODUZETNIČKOG US-PJEHA / THE IMPORTANCE OF CASH FLOW AS QUALITY INDICATOR OF ENTREPRE-NEURIAL SUCCESS 123

13. Željko Šundov, Marina Gregorić

POZITIVNA KULTURA UČENJA U ORGANIZACIJAMA / POSITIVE CULTURE OF LEAR-NING IN ORGANISATIONS 137

14. Vesna Dimitrijević, Slađana Milošević

PODUZETNIČKA PEDAGOGIJA – ISKUSTVA IZ SRBIJE/ ENTREPRENEURIAL PEDA-GOGY – ENTREPRENEURIAL KIDS 149

15. Upute za autore 157

16. Guidelines for authors 161

5

UVOD

Pred Vama je znanstveno-stručni časopis koji je promijenio naziv iz Učenje za podu-zetništvo u Obrazovanje za poduzetništvo. Časopis Obrazovanje za poduzetništvo objavljuje izvorne znanstvene i stručne radove koji neposredno ili posredno reflek-tiraju tematiku odgoja, učenja i obrazovanja za poduzetništvo te povezanih tema. Svrha časopisa promocija je znanosti i struke u obrazovanju za poduzetništvo. Cilj časopisa doprinos je razvoju empirijskih, metodoloških, teorijskih i praktičnih spo-znaja u području odgoja, učenja i obrazovanja za poduzetništvo te srodnih disci-plina. Tematska orijentiranost časopisa je na društvenim znanostima s fokusom na ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje te disciplinama koje se bave odgojem, učenjem i obrazovanjem za poduzetništvo. Časopis Obrazovanje za poduzetništvo podržava regionalno i međunarodno usmjerenje i namijenjen je akademskoj, gos-podarskoj i društvenoj zajednici. Uredništvo prima isključivo prethodno neobjav-ljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku i to samo u elektroničkom obliku na adresu [email protected]. Časopis provodi dvostruko slijepi recenzijski postupak u kojem recenzenti daju preporuku o klasifikaciji i objavljivanju zaprimljenih rado-va.

Glavni urednici

INTRODUCTION

What you have in front of you is a new issue of the academic journal which has changed its title from Entrepreneurial Learning to Education for Entrepreneurship. The journal Education for Entrepreneurship publishes original scientific and profe-ssional papers that indirectly or directly reflect the topics of education, learning and education for entrepreneurship as well as other related topics. The aim of the journal is to contribute to the development of empirical, methodological, theoreti-cal and practical knowledge in the field of education, learning, education for entre-preneurship and related disciplines. The journal covers topics in the field of social sciences with a focus on economics, entrepreneurship, managment and disciplines dealing with education, learning and education for entrepreneurship. It is an inter-national journal intended for the academic, economic and social community. The editorial board accepts only previously unpublished papers in Croatian and English language which should be submitted in electronic form to the following address [email protected]. The journal uses a double-blind review process in which re-viewers give recommendation on the classification and publication of submitted papers.

Editors in chief

Uvod / Introduction

7

POTREBA ZA POSTIGNUĆEM – TEMELJNA ZNAČAJKA STUDENATA PODUZETNIŠTVA

Dr.sc. Pupavac Drago, prof.v.šk., Veleučilište u Rijeci

Vukovarska 58, 51000 Rijeka, Republika Hrvatska

Telefon: 0038551353737, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Temeljni cilj ovoga rada jest istražiti sekundarne potrebe studenata specijalističkog diplom-skog stručnog studija Poduzetništva Veleučilišta u Rijeci, i to potrebu za postignućem i po-trebu za društvenim odobravanjem. Potrebe su izvor motivacije. Potrebe ne izazivaju uvijek izravno ostvarivanje ciljeva kojima se one mogu zadovoljiti. To znači da je studente kroz ob-razovanje za poduzetništvo nužno stalno poticati da se njihovi motivi vezani za pokretanje poslovnog pothvata aktualiziraju, da ožive i da se realiziraju. Da bi se dokazala postavljena hipoteza o visokoj razini potrebe za postignućem studenata stručnog studija poduzetništva korištene su brojne znanstvene metode od kojih se izdvajaju metoda intervjuiranja, metoda analize i sinteze i komparativna metoda. Empirijsko istraživanje provedeno je metodom in-tervjuiranja na Veleučilištu u Rijeci među studentima specijalističkog diplomskog stručnog studija u zimskom semestru akademske 2012/2013 i akademske 2013/2014. godine. Anke-tiranjem je obuhvaćeno 78 studenta. Među sudionicima istraživanja njih 21 (26,9%) bilo je muškog, a 57 (73,1%) ženskog spola dok se dob ispitanika kretala od 21 do 26 godina. Re-zultati istraživanja ukazuju na iznad prosječnu (ne i visoku) razinu potrebe za postignućem i srednju razinu potrebe za društvenim odobravanjem.

Ključne riječi: poduzetništvo; potrebe; motivacija; studenti

Potreba za postignućem – temeljna značajka studenata poduzetništva

8

1. UVOD

Poduzetništvo je u svojim temeljima osobno, pretpostavlja ljudsku viziju, namjeru i promišljanje da se poslovna ideja prevede u uspješan proizvod ili uslugu. Poduzet-nikove osobne karakteristike najvažniji su čimbenik za uspjeh biznisa – važnije čak i od poslovne ideje. Sukladno tome, ne čudi da je interes psihologije za poduzetniš-tvo izravno usmjeren određivanju osobina i tipičnog ponašanja poduzetnika, mo-tivima i načinima donošenja poduzetničke odluke, te rjeđe faktorima uspješnosti ili opstanka u tom poslu. Najčešće citirani rad Davida McClellanda (The Achieving Society,1961), pretpostavio je da su poduzetnici osobe s izraženijim “motivom za postignućem”. Potreba za postignućem ogleda se u u tome da pravi poduzetnik uvijek želi postići više, kontinuirano proširuje (unapređuje) svoj posao i preuzima nove (veće) rizike. Preuzima osobnu odgovornost za odluke, razmišlja unaprijed, preferira rad sa stručnjacima, a ne s prijateljima.

Psihologija je odigrala značajnu ulogu u legitimizaciji i popularizaciji poduzetništva, premda su korijeni poduzetništva dobuko usađeni u ekonomiji. Naime, početkom 20. stoljeća ugledni ekonomisti Schumpeter (1911), Tausig (1915) i Knight (1921) u poduzetnicima prepoznaju glavne agente promjena i nositelje gospodarskog rasta. Schumpeter (1911) ističe da je poduzetnik inovator. Poduzetnik uvodi novi proi-zvod, novu proizvodnu metodu, nova tržišta, nove izvore materijala, ili novu orga-nizaciju. On definira poduzetnika kao osobu koja ima „san i volju da pronađe vlasti-to kraljevstvo, obično ali ne nužno dinastiju... želju za osvajanjem; borbenost kao impuls da dokaže vlastitu superiornost u odnosu na druge, želju za uspjehom ne zbog plodova koje uspjeh donosi već zbog uspjeha samog po sebi... (i) zadovoljstva kreacije, činjenja da stvari funkcioniraju, ili jednostavno vježbanja vlastite energije i genijalnosti“. Ističući ulogu pojedinca u tehnološkom progresu i gospodarskom rastu Schumpeter osniva 1946. godine Centar za istraživanje povijesti poduzetnika čija je zadaća bila teorijski poduprijeti postavljanje standarda za „Veliku osobu“ („Great Man“). Utjecaj Schumpeterovog odabira modela „Velike osobe“ bio je od značaja iz razloga što je sugerirao da se potencijalni poduzetnici mogu identificirati i poduprijeti što će rezultirati gospodarskim rastom i razvojem.

Schumpeterov fokus na pojedinca potaknuo je profesora psihologije s Harvarda Davida McClellanda da istraži kako se potencijalni poduzetnici (osobe s izraženim motivom za postignućem) mogu obučiti za poduzetništvo, odnosno koje se pred-nosti mogu ostvariti takvom obukom. Pažljivo provedeno psihološko istraživanje u Indiji metodom kvazi-eksperimenta pružilo je valjane dokaze i postalo „zlatnim standardom“ važnosti obrazovanja i obuke za poduzetničko ponašanje. Naime, po-laznici koji su prošli obuku vezanu uz razvoj potrebe za postignućem, nakon toga pokretali su više novih poslovnih pothvata, bili više uključeni u zajednicu, investi-rali više u proširenje svog poslovnog pothvata i zapošljavali dvostruko više radnika u odnosu na one koji nisu prošli takvu obuku (McShane & Von Glinov, 2010). Povi-jesno je poduzetništvo bilo povezano isključivo s malim poduzećima, te ne čudi da je sličan program obuke izgrađen na Mclellandovim idejama započeo 1972. godine na Američkoj poslovnoj školi za mala poduzeća (US Small Business Administration). Ovi programi nisu provedeni na odjelu za psihologiju, na kojemu je bio McClelland, već na poslovnom odjelu. Rezultati su bili fantastični. Vlasnici malih poduzeća koji su prošli obuku ostvarili su nakon toga dramatično povećanje dobiti.

Drago Pupavac

9

Mclellandov uspjeh u korištenju motivacijske teorije postignuća u razvoju podu-zetničkog ponašanja potaknuo je brojna istraživanja karakteristika osobnosti kako bi se identificiralo i potaknulo potencijalne poduzetnike.

2. TEORIJSKI OKVIR, PROBLEM I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Prema McClellandu potreba za postignućem manifestira se kod poduzetnika kao: preferiranje odluka koje uključuju rizik koji nije niti jako visok, niti jako nizak, vje-rovanje da će nečiji napori imati utjecaja u postizanju nekog cilja, percepcija da je vjerojatnost uspjeha u postizanju cilja relativno visoka, potreba za povratnom informacijom, sposobnost planiranja unaprijed, želja za preuzimanjem osobne od-govornosti za odluke, želja za dostizanjem savršenstva, interes za konkretne rezul-tate koji proizlaze iz odluka. Kroz svoje istraživanje, McClelland je također otkrio da poduzetnici nastoje preuzeti odgovornost za svoje odluke, preferiraju odluke koje uključuju umjeren stupanj rizika, zainteresirani su za rezultate odluka i ne vole rutinski rad. Njegovo istraživanje u zaključku iznosi da su poduzetnici s najvećim rezultatima imali veliku potrebu za postignućem (Sedlan-König, 2012).

Validnost motivacijske teorije postignuća potvrđena je i kroz dva novija istraživa-nja. Ova dva istraživanja sugeriraju da vlasnici poduzeća u usporedbi s ostalom populacijom, imaju izraženiju potrebu za postignućem (korigirani r = 0,227 i r = 0,242; Rauch & Frese, 2005. i Collins et al., 2004. respektivno). U skladu s tim, po-duzetnička potreba za postignućem pozitivno je korelirana s poslovnim uspjehom (korigirani r = 0,314 i r = 0,260; Rauch & Frese, 2005. i Collins et al., 2004. respektiv-no). Jakost ove korelacije jednaka je jakosti korelacije između tableta za spavanje i rješavanja problema nesanice (koja je r = 0,30; Meyer et al., 2001.). Ovi podatci sugeriraju da je potrebe za postignućem važna značajka uspješnih poduzetnika i da bi trebala biti dominantna kod studenata stručnog studija poduzetništva.

Da bi u Republici Hrvatskoj nakon sedam mršavih godina (negativne stope rasta BDP-a počev od 2009. vrlo vjerojatno zaključno s 2015. godinom) nastupilo barem sedam godina obilja uloga poduzetnika nezamjenjiva je, a u skladu s tim i uloga stu-denata stručnog studija poduzetništva kao budućih poduzetnika. Ono što zabrinja-va jest činjenica da je u skupini zemalja čija se gospodarstva temelje na efikasnosti Hrvatska u 2008. godini bila na razini prosjeka tih država po poduzetničkoj aktiv-nosti mladih, ali u narednim godinama učešće mladih u Hrvatskoj pada i stalno je ispod prosjeka tih država, da bi u 2010. godini bila čak država s najnižim učešćem mladih u poduzetničkim aktivnostima. Takva situacija otvara pitanja doprinosa obrazovanja u jačanju osposobljenosti za samozapošljavanje mladih (Singer,S., et al., 2010), ali se i nameće pitanje, Imaju li studenti stručnih studija poduzetništva izraženu potrebu za postignućem, kao jednu od temeljnih značajki poduzetničke osobnosti?

Kako bi se ostvarili svrha i cilj istraživanja, riješio problem istraživanja i pronašao odgovor na postavljeno pitanje, u radu se dokazuje glavna hipoteza: H0: Studenti stručnog studija poduzetništva imaju izrazito visoku potrebu za postignućem.


10

Postavljena je i jedna pomoćna hipoteza: H1: Studenti stručnog studija poduzet-ništva pokazuju nisku razinu potrebe društvenog odobravanja. Pomoćna hipote-za definirana je iz razloga što je McClelland (1961) također identificirao potrebu za pripadnošću, kao važnu poduzetničku karakteristiku. Potreba za pripadnošću može se opisati kao nečija potreba za razvijenim društvenim i osobnim vezama, potreba za pripadnošću nekoj društvenoj grupi ili organizaciji. McClelland ističe (1965) da potreba za pripadnošću može biti kontraproduktivna za poduzetništvo jer može dovesti do traženja odobravanja, ponašanja koje u pravilu nije povezano s preuzimanjem rizika.

U radu se koriste uobičajene znanstvene metode: analize i sinteze, deskripcije, eksplanacije, komparacije, indukcije i dedukcije, dok su primarni podaci korište-ni u ovom radu prikupljeni anketnim upitnikom. Anketiranjem su bili obuhvaćeni redovni studenti prve godine specijalističkog diplomskog stručnog studija podu-zetništva Veleučilišta u Rijeci (N=78), i to tijekom akademske 2012./13 (N=40) i akademske 2013./14. (N=38). Anketni uputnik je pripremljen prema Goldberg, et al. (2006.) i Martin, J. (1984.). Za obradu, analizu i interpretaciju prikupljenih poda-taka korištene su upute prema McShane & Von Glinov (2010.).

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

Dvije se različite metode koriste za mjerenje motivacije za postignućem. David Mclelland koristio je projektivnu tehniku, test asocijacije na temu (TAT), Radi se o tehnici u kojoj se ispitanicima pokazuje slike, a od njih se traži da o tome napišu priču (tumačenje slika). Slikovitost napisanih priča se nakon toga boduju i dobiveni broj bodova označava razinu potrebe za postignućem. Drugi pristup temelji se na izravnom odgovaranju na postavljena pitanja od strane ispitanika (testovi samo-procjene osobnosti ispitanika). Pomoću njih nastoji se utvrditi posjeduju li pojedin-ci određene osobine i, ako ih imaju, u kojoj razini ih posjeduju. Rezultati se redovno mogu iskazati brojem. U ovome radu korišten je samoprocjenjujući anketni upitnik sastavljen od 15 tvrdnji. Distribucija stupnja slaganja ispitanika s navedenim tvrd-njama prikazana je u tablici 1.

Drago Pupavac

11

Tablica 1: Distribucija stupnja slaganja ispitanika s tvrdnjama koje opisuju njiho-ve sekundarne potrebe (n=78)

R. br. Postavljena pitanja

Vrlo točan opis

Umjere-no točan

opis

Niti točan niti netočan

Um-jereno

netočan opis

Vrlo netočan

opis

1.Radije bih bio ja, nego se pravio da sam netko drugi da bi ljudi pozitivno mislili o meni

54 21 3 0 0

2. Tip sam osobe koja nikada ne odustaje

32 30 14 1 1

3. Kada se ukaže prilika želim preuzeti odgovornost

39 28 9 1 1

4. Pokušavam ne govoriti stvari koje drugi ne bi htjeli čuti

10 21 22 19 6

5.Teško mi je govoriti o mojim idejama ako su one suprotne od onoga što grupa misli

7 19 17 20 15

6. Nastojim preuzeti kontrolu 9 33 26 8 2

7. Nisam visoko motiviran za us-pjeh

0 1 9 33 35

8.Obično se ne slažem s ostalima samo ako znam da će me pri-jatelji podržati

5 4 27 19 23

9. Nastojim biti najbolji u onome što radim

41 29 6 2 0

10. Rijetko se ispričavam zbog svog ponašanja

10 16 17 25 10

11. Ako me itko kritizira, ja to mogu podnijeti

25 29 19 4 1

12. Pokušavam nadići druge 8 25 24 13 8

13.Rijetko mijenjam mišljenje ako se ostatak grupe ne slaže sa mnom

17 18 29 8 6

14. Nastojim postići više nego drugi

19 26 23 7 3

15.Da bi se slagao i dopadao dru-gima nastojim biti ono što se očekuje od mene

13 25 18 12 10

Izvor: Vlastito istraživanje


12

Upitnik se sastojao od 15 tvrdnji uz napomenu da se razina potrebe za postignu-ćem procjenjivala temeljem odgovora na tvrdnje 2,3,6,7,9,12 i 14. Temeljem odgo-vora na ostale tvrdnje procijenjena je razina potrebe za društvenim odobravanjem studenata specijalističkog diplomskog studija poduzetništva. Nakon što su ispita-nici na Likertovoj skali izrazili svoj stupanj slaganja s ponuđenim nizom tvrdnji koje ih najbolje opisuju (Vrlo točan opis ..., Vrlo netočan opis) svakoj tvrdnji (pitanju) pridružen je odgovarajući broj bodova (od 0 do 4) temeljem uputa iz tablice 2.

Tablica 2: Bodovanje opisnih tvrdnji

Za tvrdnje pod rednim brojem 2,3,4,5,6,8,9,12,14,15

Za tvrdnje pod rednim brojem 1,7,10,11,13

Vrlo točan opis = 4

Umjereno točan opis = 3

Niti točan niti netočan opis = 2

Umjereno netočan opis = 1

Vrlo netočan opis = 0

Vrlo točan opis = 0

Umjereno točan opis = 1

Niti točan niti netočan opis = 2

Umjereno netočan opis = 3

Vrlo netočan opis = 4

Izvor: Priredio autor prema: McShane & Von Glinow, 2010., p.516

Potreba za postignućem:

Broj mogućih bodova za procjenu vlastite potrebe za postignućem kretao se na skali od 0 do 28 i svaki od studenata je mogao procijeniti razinu svoju potrebe za postignućem u odnosu na prosječnu razinu potrebe za postignućem svojih kolega. Druga mogućnost bila je usporediti ostvareni rezultat sa skalom ponuđenom u tablici 3.

Drago Pupavac

13

Tablica 3: Interpretacija ostvarene razine potrebe za postignućem

Ostvareni broj bodova za procjenu razine potrebe za postignućem

Interpretacija

24 do 28

18 do 23

12 do 17

6 do 11

0 do 5

Visoka razina potrebe za postignućem

Iznad prosječna razina potrebe za postig-nućem

Prosječna razina potrebe za postignućem

Ispod prosječna razina potrebe za postig-nućem

Niska razina potrebe za postignućem

Prosječan broj ostvarenih bodova za procjenu razine potrebe za postignućem izno-sio je 20,5 što ukazuje na iznad prosječnu razinu potrebe za postignućem stude-nata specijalističkog diplomskog stručnog studija. Prosječni rezultati za procjenu razine potrebe za postignućem neznatno su bili različiti za anketirane studente u akademskoj 2013./14 (20,89) u odnosu na anketirane studente u akademskoj 2012./13 godini (20,125).

Ukupan broj bodova ostvaren po pojedinim tvrdnjama koje su imale za cilj procije-niti razinu potrebe za postignućem prikazan je slikom 1.

Slika 1: Ostvareni broj bodova za tvrdnje kojima se procjenjuje razina potrebe za postignućem

0

50

100

150

200

250

300

Tip sam osobe koja

nikad ne odustaje

Kada se ukaže prilika

želim

odgovornost

Nastojim

kontrolu

Nisam visoko

uspjeh

najbolji u onome što

radim

Pokušavam Nastojim

nego drugi


14

Temeljem slike 1 razvidno je da su studenti najmanji broj bodova ostvarili na tvrd-njama da pokušavaju nadići druge (168), da nastoje preuzeti kontrolu (195) i da nastoje postići više nego drugi (207). Ovi rezultati upućuju na potrebu zamjene rada studenata poduzetništva u grupama i timovima individualnim radom na na-stavnim zadacima i projektima. Od posebnog značenja bi bilo kada bi se taj rad odvijao u suradnji s uspješnim poduzetnicima. Obrazovanje za poduzetništvo treba se temeljiti na sustavu vrijednosti koji potiče samopouzdanje, pobjednički mentali-tet i ambiciju. Julije Cezar bio je poznat po izjavi da bi više volio biti prvi u galskom selu nego drugi u Rimu. Američki pjesnik Ralph Waldo Emerson ističe da je svako saksonsko dijete odgajano da želi biti na prvom mjestu. Najbolji uvijek imaju velika očekivanja, ili kako to prof. Srića slikovito ističe, pokreće ih potreba da pucaju iznad cilja kako bi ga sigurno pogodili (Srića, 2010.,103).

Potreba za društvenim odobravanjem:

Broj mogućih bodova za procjenu razine potrebe za društvenim odobravanjem kretao se na skali od 0 do 32 i svaki od studenata mogao je procijeniti razinu svoju potrebe za društvenim odobravanjem u odnosu na prosječnu razinu potrebe za društvenim odobravanjem. Druga mogućnost bila je usporediti ostvareni rezultat sa skalom ponuđenom u tablici 4.

Tablica 4: Interpretacija ostvarene razine potrebe za društvenim odobravanjem

Ostvareni broj bodova za proc-jenu razine potrebe za postig-nućem

Interpretacija

28 do 32

20 do 27

12 do 19

6 do 11

0 do 5

Visoka razina potrebe za društvenim odobravanjem

Iznad prosječna razina potrebe za društvenim odobra-vanjem

Prosječna razina potrebe za društvenim odobravanjem

Ispod prosječna razina potrebe za društvenim odobra-vanjem

Niska razina potrebe za društvenim odobravanjem

Izvor: Priredio autor prema: McShane & Von Glinow, p.516

Drago Pupavac

15

Prosječan broj ostvarenih bodova za procjenu razine potrebe za društvenim odo-bravanjem anketiranih studenata iznosi 12,6 što ukazuje na prosječnu razinu potre-be za društvenim odobravanjem studenata specijalističkog diplomskog stručnog studija. Prosječni rezultati za procjenu razine potrebe za društvenim odobrava-njem neznatno se razlikuju za anketirane studente u akademskoj 2013./14 (12,71) u odnosu na anketirane studente u akademskoj 2012./13 godini (12,525).

Ukupan broj bodova ostvaren po pojedinim tvrdnjama koje su imale za cilj procije-niti razinu potrebe za društvenim odobravanjem prikazan je slikom 2.

Slika 2: Ostvareni broj bodova za tvrdnje kojima se procjenjuje razina potrebe za društenim odobravanjem

175

124

83

165

105

139

166

27

Rijetko mijenjam mišljenje ako se ostatak grupe ne slaže sa mnom

ponašanja

ako su one suprotne od onoga što grupa misli

Radije bih bio ja, nego se pravio da sam

meni


16

Temeljem podataka sa slike 2 razvidno je da su studenti najveći broj bodova ostva-rili na tvrdnjama, da bi se slagao i dopadao drugima nastojim biti ono što se oče-kuje od mene (175), pokušavam ne govoriti stvari koje druge ne bi htjeli čuti (166) i rijetko se ispričavam zbog svog ponašanja (165). Veliki broj bodova ostvaren na ovim tvrdnjama značajno je podigao prosječnu ocjenu vezanu uz potrebu za druš-tvenim odobravanjem. Srednja razina potrebe za društvenim odobravanjem kod studenata specijalističkog diplomskog studija ne mora nužno biti loša jer u suvre-menom poučavanju poduzetništvu naglasak treba biti i na poznanstvima, stva-ranju mreža i osobnom razvoju studenta. Poduzetništvo je kao i druge poslovne aktivnosti društvena aktivnost. Poduzetnici mogu biti više neovisnim nego drugi koji slijede pravila, ali oni uvijek trebaju poslovne partnere i društvenu mrežu da bi uspjeli. Primjeri: Steve Jobs i Steve Wozniak (Apple), Bill Gates i Paul Allen (Micro-soft), Sergey Brin i Larry Page (Google), Mark Zuckerberg, Dustin Moskovitz i Chris Hughes (Facebook). Suvremeni fenomen poduzetništva je svakako i činjenica da poduzetništvo cvjeta u clusterima.

4. ZAKLJUČAK

Temeljna značajka poduzetničke osobnosti jest potreba za postignućem. Uspješ-ni poduzetnici imaju višu razinu potrebe za postignućem vjerojatno i zbog toga što si postavljaju izazovne ciljeve i usmjereni su na konkurenciju. Ovo istraživanje produbljuje spoznaje o sekundarnim potrebama studenata stručnog studija podu-zetništva. Općenito govoreći rezultati istraživanja ne potvrđuju temeljnu hipotezu da studenti stručnog studija poduzetništva pokazuju visoku razinu potrebe za po-stignućem. Naime, rezultati istraživanja ukazuju da anketirani studenti imaju iznad prosječnu razinu potrebe za postignućem. Kako se radi o naučenim (sekundarnim) potrebama kroz sustav specijalističkog diplomskog stručnog studija moguće je razi-nu potrebe za postignućem studenata podići na visoku razinu i tako izravno i bitno pridonijeti iskorištavanju poduzetničkog potencijala Republike Hrvatske. Prosječna razina potrebe za društvenim odobravanjem koju pokazuju studenti specijalistič-kog diplomskog stručnog studija poduzetništva nije sama po sebi ni dobra ni loša, premda je neprijeporna činjenica da poduzetnici imaju više izraženu potrebu za neovisnošću, a niže za društvenim odobravanjem.

Drago Pupavac

17

NEED FOR ACHIEVEMENT – BASIC FEATURE OF ENTREPRENEURSHIP STUDENTS

ABSTRACT

The basic objective of this paper is to explore the secondary needs of students of specialist graduate studies of Entrepreneurship at the Polytechnic of Rijeka. Those are the need for achievement and the need for social approval. Needs are a source of motivation, but they do not always directly bring the realization of goals which would gratify them. This means that students should be constantly encouraged, so as to help the actualization of their business ventures, to bring them to life and to attain them. To prove the hypothesis on the great need for achievement of entrepreneurship students, numerous scientific methods were applied, among them interview, methods of analysis and synthesis, and comparative method. Empirical research was conducted through interviews with students of specialist graduate studies of Entrepreneurship at the Polytechnic of Rijeka during the winter seme-ster of academic years 2012/2013 and 2013/2014. Seventy-eight students were included in the survey, 21 of them were male (26,9%) and 57 were female (73,1%), within the age group of 21-26. The results thus obtained suggest above the average level of need for ac-hievement (but not a high level) and an average need for social approval.

Key words: entrepereneurship; needs; motivation; students


18 Drago Pupavac

LITERATURA

1. Collins, C. J., Hanges, P. J., & Locke, E. E. (2004). The relationship of achievement motivation to entrepreneurial behavior: A meta-analysis. Human Performance, 17(1), 95-117.

2. Goldberg, et al. (2006.). The International Personality item Pool and the Future of Public-Domain Personality Measures, Journal of Research in Personality, 40, p.84-96.

3. Knight, F. (1921). Risk, uncertanity, and profit, New York: Augustus Kelly.4. Martin, J. (1984.). A Revised Measure of Approval Motivation and its Relationship

to Social Desirability, Journal of Personality Assessment 48, p. 508-519. 5. McClelland, D. (1965). Achievement Motivation Can Be Developed, Harvard Busi-

ness Review 43, p. 6-24.6. McClelland, D. (2010). The Achieving Society, Pober Publishing Company (Reprint

of 1961 edition), New York. 7. McShane, Steven; Von Glinov, Mary Ann (2010). Organizational Behaviour, 5th

edition, Boston [etc.], McGraw-Hill/Irwin.8. Meyer, G. J., Finn, S. E., Eyde, L. D., Kay, G. G., Moreland, K. L., Dies, R. R., Eisman,

E. J.,Kubiszyn, T. M., & Reed, M. (2001). Psychological testing and psychological assessment: A review of evidence and issues. American Psychologist, 56(2), 128-165.

9. Rauch, A., Frese, M. (2005). Let’s put the person back into entrepreneurship rese-arch: A meta-analysis on the relationship between business owners’ personality and business creation and success, European Journal of Work and Organizational Psychology, Retriewed from: http://www.tandf.co.uk/journals/pp/1359432X.html.

10. Schumpeter, J. (1911). The theory of economic development, Cambridge, MA: Harvard University Press (Revised edition 1934. i 1961).

11. Sedlan-König, LJ. (2012). Metodologija visokoškolskog obrazovanja u funkciji po-ticanja poduzetničkog ponašanja, neobjavljena doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

12. Singer, S., et al. (2010). GEM istraživanja, Retriewed from: http://www.gemhrvat ska.org

13. Srića, V. (2011). Hrvatska 2020., Profil i Delfin, Zagreb.14. Tausig, F.W. (1915). Principles of economics (rev.ed., Vol II), New York, Macmi

llian.

19

CONTEMPORARY LIBRARY RESOURCES IN THE DOMAIN OF ECONOMICS AND MANAGEMENT

EXPERIENCE FROM SERBIAN DIGITAL ACADEMIC ENVIRONMENT

Vesna Župan, M.Sc.E., The “Svetozar Marković’’ University Library in Belgrade

Bulevar kralja Aleksandra 71, 11000 Belgrade, Republic of Serbia

Fax: 00 381 11 3370 354 E-mail: [email protected]

ABSTRACT

This article is focused on digital and electronic resources in Serbian academic libraries. The text emphasizes the role of materials in economics and management. Statistical as well as an empirical access is used in order to describe the situation in the academic libraries of Serbia. The article explains also the role of open digital repositories such as PHAIDRA and DART-Europe. The census from 2011 shows that 7.120.666 persons live in Serbia. There are 242.848 students among them including those who are postgraduate students as well as those who study according to the previous programme. Statistical data show that 89.287 students and 1.700 postgraduate students attend the University of Belgrade which is al-most 37,69% of the total number of students in Serbia. At this university 4.289 persons work in the educational process. The structure of library collections shows the potentia-lity of a university for educational and scientific work. The library collections in academic Serbia are illustrated in the paper. The retrievals of electronic information resources are carried out. All library materials in all the languages are taken into consideration having in mind economics and management. The number of bibliographic descriptions which refer to the economics and management of Serbia, ex-Yugoslavia, Balkans, and generally speaking Europe are compared. The aim was to present realistically the structure of collections in Serbian academic librarianship. The retrieval of the cumulative e-catalogue COBIB.SR whi-ch has approximately 2.822.600 bibliographic descriptions is carried out. It is obvious that it exists only 381 references on human resources in Serbia, four on those in ex-Yugoslavia, zero on those on the Balkans and only five on these resources in Europe. It is out of approxi-mately 43.000 references published in 2014 which have their bibliographic description in e-catalogue COBIB.SR that only 5 references on human resources generally speaking exist, only 98 references on entrepreneurship, and 129 on economic development. This is rela-tively little having in mind that library materials include not only books but also articles. This paper didn’t go in for the quality of acquired library materials. It is clear on the base of presented results that the acquisition of publications on human resources should be in-creased particularly on those in ex-Yugoslavia, on the Balkans and wider – in Europe, then on entrepreneurship on these locations having in mind the importance of multinational companies. The collection of The ‘’Svetozar Markovi’’ University Library in Belgrade is par-ticularly retrieved. Linguistic structure of the acquired library materials is presented in the paper after the retrieval of the cumulative e-catalogue COBIB.SR was carried out.

Key words: libraries; resources; economics; management; Serbia.

Suvremeni bibliotečni izvori u domeni ekonomije i menadžmenta

20

1. INTRODUCTION

The quality of an academic librarianship will depend very much on the structure of the literature on economics and management, upon its acquisition, cataloguing and classification. Professional library materials are indispensable as every nati-onal economy faces different challenges such as: the rate of economic growth, a volume and the quality of exports, a volume and the quality of imports, the rate of inflation, the level and the structure of foreign investments, the limit in energy resources, financial results of banks and enterprises, the policy of interest rates, sustainable development etc. The census from 2011 shows that approximately 7.146.759 persons live in Serbia. There are 242.848 students among them inclu-ding those who are postgraduate students as well as those who study according to the previous programme (Zvanični sajt Republičkog zavoda za statistiku Srbi-je). Statistical data show that 89.287 students and 1.700 postgraduate students attend the University of Belgrade which is almost 37,69% of the total number of students in Serbia. At this university 4.289 persons work in the educational proce-ss (Univerzitet u Beogradu, Vikipedija).

Essentially, human element was earlier, as it still is, the most important for the improvement of working process in librarianship and informatics. Focus can be changed sometimes because library users have to face problems looking for indis-pensable information and library materials. The libraries of different type, dimen-sions and level of digitization pass through different phases of their development. Their activity is determined by normative acts in Serbia. Librarians in Serbia una-voidably follow the trends in scientific and information development in the world. Therefore academic librarianship is being promoted by planning and carrying out projects which are oriented towards the realization of institutional decisions. New services in libraries are being introduced in order to make the work of librarians and library users more efficient for their profession and specialization.

Vesna Župan

21

2. SERBIA ON ITS OWN WAY TOWARDS EUROPEAN UNION

Serbia is oriented towards European Union. It makes efforts to fulfil indispensable criteria in order to become its member. Croatia officially became a member of the European Union in 2013. All the countries of Western Balkans are interested in membership in the European Union. Having this in mind, researchers of the institute Osteuropa from Munich carried out an evaluation in order to estimate whether these countries are ready for the membership.

That evaluation is based on these 12 criteria:

◊ Macroeconomic stability

◊ Liberalization of prices and trade

◊ Easy entrance a market and leaving it

◊ Privatization and the regulation of enterprises

◊ Arranging financial sector

◊ Consensus on natural policy

◊ Human capital, investment and infrastructure

◊ Trade integration with the European Union

◊ Adequate policy for the protection of competition

◊ The policy of development of small and medium enterprises

◊ State management, corruption and legal certainty

◊ Poverty and social cohesion (Vincentz, V. & Knogler M., 2004, p. 12).

The results of the analysis have shown that two criteria are fulfilled in the case of Serbia and Montenegro. These two criteria are: the liberalization of prices and trade, and the policy of development of small and medium enterprises (Ibid., p. 3).

Unemployment in Serbia is one of key problems the creators of macroeconomic policy should face in the following period. There is a lack of good and qualitative investments. Information and communication technologies are being used more and more intensively.

Therefore this sector needs qualified staff. Serbia has that staff. ‘’An outstanding pool of intellectual capital, attractive labour costs, excellent worker skills, a good communications network and a high fluency in English are just some of the key competitive advantages that should persuade international companies to expand their business to Serbia’’ (Danilovic Grkovic G., Jevtic B., Cukic D., 2012, p. 157.).


22

3. THE STRUCTURE OF LIBRARY COLLECTIONS

Adequate literature is very often a main precondition for a high-quality profes-sional and scientific work. Writing on disciplines which are included into the ma-nagement of libraries, Thierry Giapiccony mentions, for example: the law and the administration of libraries, cultural policy, library marketing, strategic marketing of libraries, constructing and arranging libraries, the development of collections, bibliography, managing warehouses, and on-line services (Giappiconi, T., 1998, p. 28). The development of collections is very important for library management as well as for the studies of management in all other activities of human society.

Only the academic library with an adequate acquisition policy will be in a position to develop the loyalty of its users. As far as indispensable library materials are con-cerned, the staff responsible for marketing should follow the needs of users per-manently. Although libraries are mostly non-profit institutions they may address useful suggestions to higher levels concerning the acquisition of book and non-bo-ok materials. If a library focuses on the end user, it would be desirable to carry out surveys and focus interviews regularly in order to meet users’ expectations and satisfy their professional needs. Tables 1 and 2 illustrate the situation in the colle-ctions of the academic Serbia (table 1) as well as in the collections of The ‘’Svetozar Markovi’’ University Library in Belgrade (2) which has a leading role in the practice of Serbian academic librarianship. It is in this library that there is a permanent lack of financial means for the acquisition of library materials. It means that economics and management are also partly neglected because all important editions cannot be acquired.

During the retrieval based on economic topics, all library materials in all langua-ges were included. Cumulative e-catalogue has of course much more bibliograp-hic descriptions which refer to economics and management in comparison to the e-catalogue of the central library of The University of Belgrade e.g. The ‘‘Svetozar Marković’’ University Library. It is not difficult to notice that the collections of this library are not rich as far as economics and management are concerned.

Vesna Župan

23

Table 1. The number of bibliographic descriptions for library materials which refer to economics and management in Serbia, Yugoslavia, Balkans, and Europe: all forms of materials in all the languages

Term (Serbian) Serbia Yugoslavia Balkans Europe

Business 231 4 2 33

Competition 528 27 10 71

Computing 2722 38 6 16

Costs 551 42 1 11

Economy 11198 1631 156 931

Economic development 1651 309 43 205

Economic information 356 47 4 10

Economic policy 2886 673 54 396

Entrepreneurship 476 16 1 16

Export 135 36 3 14

Finance 2730 317 25 186

Human resources 71 2 0 3

Import 36 11 1 3

Macroeconomics 213 21 0 8

Marketing 1451 120 17 63

Management 4383 93 19 159

Microeconomics 81 0 0 0

Multinational companies 33 2 0 3

Planning 2736 220 15 107

Prices 264 28 0 8

Quality 2160 64 15 65

Taxes 347 73 2 30

Trade 2625 288 35 189

Traffic 2552 259 6 58

Resource: E-catalogue of The ‘’Svetozar Marković’’ University Library in Belgrade (Acce-ss 17.04.2015.)


24

This paper does not concentrate on the quality of the acquired library materials. However, every library performs its activity in accordance with the type it belongs to. Library materials are acquired by purchasing, exchange, gifts, or a compulsory copy if a library is included into that system. The system of compulsory copy is not always efficient in Serbia. As The National Library of Serbia does not receive com-pulsory copies in all the cases from editing houses, its position is becoming even more difficult. The e-catalogue of The ‘’Svetozar Marković’’ University Library is retrieved. It is out of approximately 293.500 references which have been down-loaded in it. There is a very small number of bibliographic descriptions for library units on entrepreneurship, human resources, multinational companies and micro-economics.

Vesna Župan

25

Table 2. The number of bibliographic descriptions for library materials which refer to economics and management in Serbia, Yugoslavia, Balkans, and Europe: all forms of ma-terials in all the languages

Term (Serbian) Serbia Yugoslavia Balkans Europe

Business 1933 49 15 299

Competition 4715 379 52 536

Computing 23459 452 66 296

Costs 1862 177 0 44

Economy 52617 10550 796 5070

Economic development 10023 2592 205 875

Economic Information 2151 578 13 76



Export 1626 584 32 113

Finance 19561 2701 137 1139


Import 685 273 7 38

Macroeconomics 847 110 6 51

Management 31943 679 115 955

Marketing 9737 788 85 376

Microeconomics 255 4 0 6

Multinational companies 210 8 0 17

Planning 15922 1766 95 543

Prices 2118 483 7 40

Quality 13533 596 46 308

Taxes 3190 591 5 233

Trade 24221 3409 237 1478

Traffic 14348 3646 70 690

Resource: cumulative e-catalogue COBIB.SR (Access 18.04.2015.)


26

Cumulative e-catalogue COBIB.SR is retrieved. It is out of approximately 2.822.600 references that very small number of library units exists on human resources, mul-tinational companies and entrepreneurship. Only four references on human reso-urces refer to those in ex-Yugoslavia. There is a lack of literature in microeconomi-cs. Only 20 references refer to the entrepreneurship on the Balkans.

Chart 1. Linguistic structure of literature in management

77%

20%

1% 2%

Serbian

English

German

Other

Resource: cumulative e-catalogue COBIB.SR (Retrieval 25 April 2015.

56%24%

4%3%

4% 9%

Serbian

English

German

French

Russian

Other

Chart 2.

Resource: cumulative e-catalogue COBIB.SR (Retrieval 25 April 2015.

Vesna Župan

27

The linguistic structure of literature in management is as follows:

77% of bibliographic descriptions e.g. library units (full texts) are in Serbian. It may be said that 20% of the total number of library units on management are in Engli-sh. The rest is in other languages.

As far as literature on economics is concerned, 56% of library units (full text) are in Serbian. Even 24% are in English. It is not amazing because this is a leading business language in the world. Only 4% is in German, 3% in French, 4% in Russian, and 9% in other languages.

It is quite realistic that English will remain the leading one among foreign languages as far as literature is concerned. These monographies, articles as well as non-book materials are being acquired through the exchange of publications, by gifts and not so often through the process of purchasing library materials. Financial means for the acquisition of library materials remains a permanent problem in academic Serbia.

4. THE ACQUISITION OF LIBRARY MATERIALS

The problems of library materials in academic Serbia are old as the academic libra-ries themselves. Although digital resources compensate for the lack of literature in marketing, business, organization of enterprises, information sciences and mana-gement, printed form is the most reliable. Its importance is not under a question tag. The next two tables illustrate the acquisition of books in economics and ma-nagement in Serbian academic libraries, particularly in The ‘’Svetozar Marković’’ University Library in Belgrade.


28

Table 3. The acquisition of books in economics and management by the central library of The University of Belgrade (editions 2011-2014)

Term (Serbian) 2011 2012 2013 2014

Business 5 1 4 4

Economics 299 227 196 164Economic development 55 66 46 28Economic information 13 14 7 7




Marketing 42 27 27 18

Management 211 144 165 109

Trade 85 40 40 27

Resource: e-catalogue of The ‘’Svetozar Marković’’ University Library in Belgrade (Ac-cess 20.04.2015.)

Table 4. The acquisition of books in economics and management in Serbian aca-demic libraries (editions 2011-2014)

Term (Serbian) 2011 2012 2013 2014

Business 73 163 120 136

Economy 960 1259 777 633Economic development 157 192 143 129Economic information 41 43 43 28




Marketing 378 477 234 264

Management 1216 1243 1044 727

Trade 384 512 243 186

Resource: cumulative e-catalogue COBIB.SR (Access 20.04.2015.)

Vesna Župan

29

Chart 3. Books on economic development, human resources and management in Serbian academic librarianship (editions 2011-2014)

157 192 143 129

1216 1243

1044

727

13 18 8 50

200

400

600

800

1000

1200

1400

2011 2012 2013 2014

Ec. devel. Managem. Human res.

Resource: cumulative e-catalogue COBIB.SR (Retrieval 20.04.2015.)

As it may be noticed on the chart no. 3, the literature in management is being in-tensively acquired in Serbian academic libraries. As far as economic development is concerned, the situation is quite different. The literature on human resources is neglected. However, library units (full texts) on management may include also those library monographies and articles which refer to the human resources ma-nagement.


30

5. ON E-JOURNALS AND E-BOOKS

The users of The ‘’Svetozar Marković’’ University Library may, of course, retrieve Internet and the aggregated databases with e-articles in full text. The Consortium of Coordinated Acquisition of Serbian Libraries (KOBSON) created financial conditi-ons for libraries – members to improve their offer of services. A library which wo-uld like to receive a subscription to an e-journal may succeed in it within KOBSON under more favourable conditions than if it would try to finance that subscrip-tion quite alone. Professional environment imposes a cooperation to the libra-ries. E-services which may be used for economic research in an academic library in Serbia are, for example: EBSCO, Emerald, Cambridge University Press, JSTORE, Science Direct.

In libraries – members of the Consortium, e-books may be found in PDF (Portable Document Format) by the retrieval of e-resources. The site of The National Library of Serbia is a very reliable for that purpose as well as for the retrieval of e-journals. E-service ‘’Electronic Books’’ can be retrieved on the site of The National Library of Serbia. It is due to this service that more than 90.000 titles of e-books from all scientific fields may be found. The retrievals may be carried out according to the following criteria: ISBN number, title, author or editing house. The web address of KOBSON is: kobson.nb.rs.

DOAB (Directory of Open Access Books) is, for example, a service due to which bo-oks in free access may be found. These are monographic publications by more than 20 editing houses. The publications are from all scientific fields and may be down-loaded by users. It is possible to carry out the retrievals according to the name of an editing house, scientific field, title, or the name of an author, key words, ISBN (International Standard Book Number) etc.

Although it is not a public library, The ‘’Svetozar Marković’’ University Library has similarities with such libraries. Its bibliographic descriptions are in free access due to e-catalogues. Classical catalogues are also being used. The library cooperates permanently with The National Library of Serbia particularly in the field of training courses for librarians of all professional ranks.

The central university library of The University of Belgrade is a non-profit institu-tion. However it has precious book and non-book materials in economic develop-ment, economic policy, marketing, the organization of enterprises, international finance, statistics, economic planning, econometrics, etc. Methodological as well as theoretical editions in economics have been acquired in Serbian and in foreign languages having in mind the tasks of this library determined by its statute.

Vesna Župan

31

6. DIGITAL REPOSITORIES

Digital repository of The University of Belgrade – PHAIDRA relies on PHAIDRA of The University of Vienna (Universität Wien). Its digital repository was created ear-lier. PHAIDRA is also known as the net of academic institutions: Academic insti-tutions which are included into the net are located in different European cities: Vienna, Graz, Linz, Padova, Belgrade, Kragujevac, Niš (PHAIDRA – Permanent Ho-sting, Archiving and Indexing of Digital Resources and Assets). The ‘’Svetozar Mar-ković’’ University Library is a deposit one for doctoral dissertations in all the scien-tific fields by those authors who finished their doctoral studies at the University of Belgrade. It has been since September 2013 that full texts of doctoral disserta-tions in economics and economic aspects of management have been downloaded into the digital repository of The University of Belgrade – PHAIDRA in PDF format (E-theses of The University of Belgrade).

Digital repository for similar purposes e.g. PHAIDRA is created also at The Uni-versity of Kragujevac. Doctoral dissertations in PDF format are downloaded in it (E-theses of The University of Kragujevac). Except this, digital repository – PHAI-DRA is also created at The University of Niš with the same purpose – to download doctoral dissertations in PDF format (E-theses of The University of Niš).

These three PHAIDRA repositories allow readers to access full texts of doctoral dissertations on-line. Many doctoral dissertations are in free access for real and potential library users which contributes much to the dissemination of knowled-ge. Although it is the content of doctoral dissertations which is downloaded into PHAIDRAs, it will be noticed whether some other materials (normative acts of the universities, tests for student exercises etc.) will be also downloaded into these repositories in the future.

The University of Novi Sad also made it possible for doctoral dissertations to be located in free access. Full texts of some free accessible doctoral dissertations from this university may be found by retrieving the site of The National Library of Serbia (Doktorske disertacije u slobodnom pristupu). It will be noticed in the future how many doctoral dissertations in economics and management will be found in free access.


32

SUVREMENI BIBLIOTEČNI IZVORI U DOMENI EKONOMIJE IMENADŽMENTA

ISKUSTVO IZ SRPSKOG AKADEMSKOG DIGITALNOG OKRUŽENJA

SAŽETAK

Ovaj rad se fokusira na digitalne i elektroničke resurse u akademskom knjižničarstvu Srbi-je. Tekst naglašava ulogu građe iz ekonomije i menadžmenta. U ovome članku koriste se statistički i empirijski pristupi kako bi se opisala situacija u akademskim knjižnicama Srbije. Ovaj rad pojašnjava ulogu otvorenih repozitorija poput PHAIDRA-e i DART-Europe-a. Pre-ma statističkim podacima u Srbiji živi približno 7.146.759 ljudi. Studentska populacija broji ukupno 242.848 ljudi. Sveučilište u Beogradu pohađa 89.287 studenata i 1.700 studenata poslijediplomskog studija što je 37,69% ukupne studentske populacije u Srbiji. Osim toga, na ovome Sveučilišta radi 4.289 nastavnog osoblja. Struktura knjižničarskih fondova osli-kava potencijal sveučilišta za obrazovno-znanstveni rad. U ovome radu ilustrirana je struk-tura knjižničarskih fondova u akademskoj Srbiji. Provedena su pretraživanja elektroničkih informacijskih resursa. Pri pretraživanju uzeta je u obzir cjelokupna knjižničarska građa na svim jezicima, imajući na umu ekonomiju i menadžment. Izvršena je komparacija knjižni-čarske građe koja se odnosi na ekonomiju i menadžment Srbije, zemalja bivše Jugoslavije, Balkana i općenito Europe. Cilj je bio da se na realan način sagleda struktura fondova u akademskom knjižničarstvu Srbije. Izvršeno je pretraživanje kumulativnog e-kataloga COBIB.SR koji ima približno 2.822.600 bibliografskih opisa. Očigledno je da postoji mnogo toga: 381 referenca o ljudskim resursima u Srbiji, četiri o onima u Jugoslaviji, nula o onima na Balkanu te samo pet o tim resursima u Europi. Od približno 43.000 referenci objavljenih u 2014. godini za koje postoji bibliografski opis u e-katalogu COBIB.SR, postoji svega 5 referenci o ljudskim resursima, 98 o poduzetništvu, kao i 129 o ekonomskom razvoju, što je relativno skromno s obzirom na to da građa obuhvaća ne samo knjige, nego i članke. Na osnovi prikazanih rezultata jasno je da bi trebalo povećati nabavu publikacija o ljudskim resursima, naročito u ekonomiji zemalja bivše Jugoslavije, ekonomijama Balkana i Europe, zatim o poduzetništvu na ovim prostorima, a posebnu pažnju obratiti pri tome na građu o multinacionalnim kompanijama. Pretražen je posebno fond Sveučilišne knjižnice „Svetozar Marković“ u Beogradu. Jezična struktura nabavljene knjižničarske građe prikazana je u ovom radu, nakon što je izvršeno pretraživanje kumulativnog e-kataloga COBIB.SR.

Ključne riječi: knjižnice; resursi; ekonomija; menadžment; Srbija

Vesna Župan

33Suvremeni bibliotečni izvori u domeni ekonomije i menadžmenta

LITERATURE

1. Gordana Danilovic Grkovic, Boris Jevtic, Dusan Cukic, The ICT clusters and employment – Serbian case. In: Employment, education and entrepre-neurship, The first international conference, 12-14 december 2012, Volume 2, Employment, Belgrade, Faculty of Business Economics and Entrepre-neurship, 2012, p. 157.

2. DART-Europe E-thesis Portal http://www.dart-europe.eu/ (Access 21 April 2015.)

3. Doktorske disertacije u otvorenom pristupu http://www.doiserbia.nb.rs/phd/ (Access 24 April 2015.)

4. E-theses of The University of Belgrade http://eteze.bg.ac.rs (Access 23 April 2015.)

5. E-theses of The University of Kragujevac http://eteze.kg.ac.rs (Access 24 April 2015.)

6. E-theses of The University of Niš http://eteze.ni.ac.rs (Access 24 April 2015.)

7. Thierry Giappiconi, De la bibliothéconomie au management. Subordonner la gestion aux missions, Bulletin des Bibliothèques de France, Paris, 1998, XLIII, 2, p. 28.

8. Zvanični sajt Republičkog zavoda za statistiku Srbije webrzs.stat.gov.rs/WebSite/ (Access 04.05.2015.)

9. Univerzitet u Beogradu sr.wikipedia.org/sr/Универзитет_у_Београду (Access 04.05.2015.)

10. Universität Wien. PHAIDRA https://phaidra.univie.ac.at/ (Access 22 April 2015.)

11. PHAIDRA – Permanent Hosting, Archiving and Indexing of Digital Re-sources and Assets https://www.phaidra.org/ (Access 23 April 2015.)

12. Vincentz, V. and Knogler M. Balkanlander und oklomishe EU – Beit-rittskriterien, Sudosteuropa Mitteilungen, 2004, p. 12. According to: Dušica Karić, Radoje Zečević i Miodrag Paspalj, Pravno-ekonomska pripreml-jenost zemalja Jugoistočne Evrope u procesu integrisanja u Evropsku uni-ju, Ekonomika, Niš, Vol. 58, 2012, no. 2, p. 2.

35

MODEL OF INTELLECTUAL CAPITAL MANAGEMENT IN ORDER TO IMPROVE CORPORATE IMAGE IN MUNICIPAL UTILITY COMPANY

KD AUTOTROLEJ D.O.O. RIJEKA

Mirjana Babić, Phd., Department of Strategic Development and Project Management, Poslovni sustavi d.o.o.

Školjić 15, Rijeka, Croatia

Telephone: ++ 385 51 311 505, e-mail: [email protected]

ABSTRACT

The primary goal of utility companies is to serve local authorities, enterprises, instituti-ons and citizens with the maximum social benefit. Therefore, they must behave as they are entrepreneurs themselves and increase efforts to raise the quality of services and im-prove their corporate image. An extremely important role in shaping and improving the corporate image has the intellectual capital of utility company. Namely, the utility com-pany without quality and efficiency of intellectual capital cannot build a strong corporate image. Therefore any utility company that wants to improve its corporate image must incorporate the intellectual capital management in its business practices. But the problem is that hardly any utility company monitors its image reputation and inputs efforts on its improvement, and even rarer are utility companies that follow the movement of its in-tellectual capital and its impact on corporate image. Consequently, the task of this paper is to explore the value of corporate image and intellectual capital of the utility company KD Autotrolej d.o.o. Rijeka, their mutual relationship, the value of certain elements of in-tellectual capital and to form a model of managing intellectual capital in order to improve the image of the utility company. To achieve this more scientific methods were used: met-hod of analysis and synthesis, comparative methods, descriptive statistics and correlation analysis. The study was conducted on a sample of 420 adult respondents. In the opinion of the majority of respondents (67%) KD Autotrolej has a mediocre image, average (mean) of external image was 2.89. The average score of intellectual capital is 2.71. Generally, the weakest links of the intellectual capital are: market research and market communication, criteria for employment, professional training system, organizational structure, encoura-ging the creation of value, information and communication systems, system of reward and progression, relationship with clients, job satisfaction, leadership, motivation, organi-zational culture and climate, creativity and PR. Correlation analysis showed a statistically significant and medium correlation between intellectual capital and general image of KD Autotrolej Rijeka (Pearson’s correlation coefficient r=0,758). Based on these findings and research results, the ICCI (Intellectual Capital-Based Corporate Image) model of managing intellectual capital in order to improve the image of municipal utility company KD Autotro-lej Rijeka is proposed. By applying the proposed model of managing intellectual capital, KD Autotrolej would increase customer satisfaction and improve its corporate image.

Key words: Intellectual capital; Corporate image; Municipal utility companies

Model upravljanja intelektualnim kapitalom u funkciji unapređenja imidža gradskog komunalnog društva kd autotrolej d.O.O. Rijeka

36

1. INTRODUCTION

Utility companies have an irreplaceable role in ensuring living conditions of po-pulation and efficiency increase of utility services is one of the prerequisites for increasing the efficiency of entire economy. Therefore, they have to behave as if they were entrepreneurs themselves.

Nowadays, towns, among other things, compete with the standard of providing utility services to their citizens. The image of utility companies has an extremely large importance in the formation of conscience of the citizens about the quality of life in a specific town. Therefore, towns among other things compete with the standard of providing utility services to their citizens (Pupavac, Maršanić & Babić, 2009, 772). In this regard, the utility companies must make greater efforts in cor-porate image improvement (Babić & Babić ,2011, 34). An extremely important role in shaping and improving the corporate image has the intellectual capital of utility company.

The image of municipal utility companies in the Republic of Croatia is not impres-sive. Hardly any utility company monitors its image reputation and inputs efforts on its improvement, and even rarer are utility companies that follow the move-ment of its intellectual capital and its impact on corporate image. In this regard, the dissatisfaction of citizens’ quality of life in cities is growing. Consequently, the task of this paper is to explore the value of corporate image and intellectual ca-pital of utility company KD Autotrolej d.o.o. Rijeka, their mutual relationship, the value of certain elements of intellectual capital and to form a model of managing intellectual capital in order to improve the image of the utility company. The ob-jective of this paper is to encourage utility companies in the city of Rijeka on con-tinuous monitoring of image and intellectual capital, and shaping its own image strategy model based on intellectual capital, which would enhance and strengthen corporate image. To achieve this more scientific methods were used: method of analysis and synthesis, comparative methods and surveys.

Mirjana Babić

37

2. TERM, IMPORTANCE AND FEATURES OF UTILITY SERVICES

Utility Services implies the performance of utility activity, particularly the provisi-on of utility services in interest of natural and legal persons as well as financing the construction and maintenance of facilities and equipment of utility infrastructure as an integrated system in local government.

Utility services as an industry is significantly involved in the overall economy. It employs about 4% of total employment, realizes total revenue of about 2% of total public revenue, and the value of its assets amounts about 4% of total assets of the economy.

Utility services comprises are a part of economy, which refers to the provision of services of utility activity, which, because of its specificity, demands special legal definition and regulation of relationships within the area.

The specificity of this business is in the type of services they cover - these are servi-ces that are essential for urban living. The utilities include: water supply, drainage and wastewater treatment, gas supply, heat supply, passengers transport in public transport, cleaning, waste disposal, maintenance of public areas, maintenance of unclassified roads, retail markets, maintenance of cemeteries and crematories and conducting funeral business, chimney sweeping and street lighting (Babić & Babić, 2012). Utility activities are carried out as a public service.

Utility services may be performed by a company established by local governments, public institutions established by local governments, self-propelled service establi-shed by local government, legal and natural persons under contracts of concessi-ons and legal or natural person under contract of delegation of utility business.

Utility companies have an irreplaceable role in ensuring living conditions of po-pulation and efficiency increase of utility services is one of the prerequisites for increasing the efficiency of entire economy.

Funding for utility services are provided from cost utilities, utility charges, bud-gets of local governments and state subsidies. But regardless of utility companies reliance on the support of local and state authorities in their operations, they will have to increasingly apply modern methods of management in their operations because they must comply with various institutions and groups (local authorities, enterprises, citizens). The primary goal of utility companies is to serve those in-stitutions and groups with the maximum social benefit. Therefore they have to behave as if they were entrepreneurs themselves, which means that they should keep in mind to cut down the costs as much as possible, and to level up the quality of their services as well as their customer relationship.

Utility companies need to ensure continuity and quality of utility services with maximum respect for environmental and public interest of local communities in which they operate, along with ongoing efforts to increase the satisfaction of their employees and all users of its services. In this regard, the utility companies must make greater efforts in corporate image improvement.


38

3. THE CONCEPT AND IMPORTANCE OF CORPORATE IMAGE IN UTILITY COMPANIES

Utility companies need to ensure continuity and quality of utility services with maximum respect for environmental and public interest of local communities in which they operate, along with ongoing efforts to increase the satisfaction of their employees and all users of its services. In this regard, the utility companies must make greater efforts in its corporate image improvement.

Image is a set of beliefs, ideas and impressions a person has in relation to a speci-fic object. People’s opinions and activities related to a specific object are mostly conditioned by the image of that object (Kotler, 1997). Corporate image is the re-putation of the firm with the various audiences that are important to it. Corporate image is a means for the public to know the company, to see what and how it works, what it aims at, which are its products and services, its economic indices and which its reputation is (Babić, 2004, 27).

A company’s image is made of six basic elements: manager’s image, business po-licy, organizational structure and organizational culture, market identity, product/service image and visual identity (Babić, 2004, 28). Each of the mentioned ele-ments contributes differently to the overall image of the company. In a competiti-ve business climate, many businesses actively work to create and communicate a positive image to their customers, shareholders, the financial community, and the general public.

Corporate image is psychological construct that determines directly the business or market attitude towards services and company, and the construct can be either positive or negative. The positive construct is the result of the work on perfection adequate presentation and promotion. The negative construct is created by poor work and is the consequence of events caused by fear and insecurity, such as ban-kruptcy, fraud, irresponsible business behavior, disregarding of rights and similar.

Image is the consequence of the felt not of the real quality of the company. The wrong or bad perception that is once acquired is changed with difficulty. The per-ception created does not always need to reflect the real profile of the company (Gregory & Wiechmann, 1998). This means that the desired image can be percei-ved erroneously if not directed and managed efficiently. Therefore managers have to take the following steps toward improving their companies’ image: focus on the firm’s long-term reputation; base actions on substantive policies; insist on candor in all business dealings; and uphold the stakeholders’ right to know (Young, 1996).

The creation of corporate image is a demanding, long-term and expensive opera-tion which includes numerous activities, but it brings along significant direct and indirect effects. Direct (communications) effects include: respectability, public fa-voring attitude, loyalty of members, employees and management, authority and satisfaction of employees, owners and management. Indirect effects include: se-lling rate growth, efficiency rate growth, profit increased. Good corporate image can take years to build and only moments to destroy. Therefore utility companies must manage their corporate image.

Mirjana Babić

39

In the process of managing corporate image, the fundamental variables are: cor-porate identity, corporate communication, corporate image, and feedback. Cor-porate identity is the reality of the corporation—the unique, individual personality of the company that differentiates it from other companies. Corporate communi-cation is the aggregate of sources, messages, and media by which the corporati-on conveys its uniqueness or brand to its various audiences. Corporate image is in the eye of the beholder—the impression of the overall corporation held by its several audiences. The objective in managing corporate image is to communicate the company’s identity to those audiences or constituencies that are important to the firm, in such a way that they develop and maintain a favorable view of the company (Pupavac, Maršanić & Babić 2011, 773).


40

4. THE ROLE OF INTELLECTUAL CAPITAL IN SHAPING THE IMAGE OF UTILITY COMPANIES

The term intellectual capital of company conventionally refers to the difference in value between tangible assets (physical and financial) and market value (Magrassi, 2002). Karl-Erik Sveiby, Leif Edvinsson and Tom Stewart were among the first to popularize the term.

There are many definitions of intellectual capital of company. Here are some of them.

Intellectual capital is intangible asset, ‘’knowledge that can be converted into val-ue or profit“ (Sullivan, 1998). It is ‘’the value embedded in the ideas embodied in people, processes, and customers/stakeholders“. Intellectual capital is ‘’the intel-lectual material that has been formalized, captured, and leveraged to produce a higher-valued asset“. Intellectual capital is ‘’the ability to transform knowledge and intangible assets into wealth-creating resources“. Intellectual capital ‘’intangi-ble resources that are a vital compo nent of the value in an organization and that those resources must be recognized and mobilized for the benefit of the organi-zation“.

So, intellectual capital is intangible value, arising from the applied knowledge in the organization, processes and management, capacity and efficiency of employees and customer service, which creates competitive advantage, thereby affecting the competitiveness of national economy. However, intellectual capital is not suffi-cient itself to increase the competitiveness of companies. In fact, the competitive-ness of companies is created on interaction of intellectual capital, financial capital, infrastructure and superstructure of the legislative and market environment.

Intellectual capital is most valuable asset and resource of company because it affe-cts the productivity gains and value-added products/services. This leads to the competitiveness growth, enabling the survival and development of company.

Intellectual capital is intangible value, arising from the applied knowledge in the organization, processes and management, capacity and efficiency of employees and customer service. It is normally classified as follows (Choong, 2009; De Ca-stro, López Sáez, Navas López, 2009; Lim & Dallimore, 2011):

◊ Human capital - it includes values such as: skills, know how, competencies (professional and social), motivation, relationships (which is the ultimate goal of creating value) etc.

◊ Structural capital - the supportive infrastructure, processes and databases of the organisation that enable human capital to function (hardware, software, processes, patents, and trademarks, corporate image, organization, information system, process and innovation capital, and proprietary databases).

◊ Relational capital - consists of more items such as customer interactions and relationships, Public relations etc.

Mirjana Babić

41

So, the intellectual capital of the company is located in people, systems and re-lationships. Managing intellectual capital enables the optimization of potentials, increases employee satisfaction, and thus the efficiency and added value, impro-ves quality of supply and consumer satisfaction, and improves corporate image. The relationship between intellectual capital and corporate image can be seen in Scheme 1.

Scheme 1: Relations between intellectual capital and corporate image

Source: Author

Intellectual capital affects what company is doing, it shapes its identity and mode of communication and thus forms a corporate image, and corporate image affects the identity formation and communication. It also influences on what the com-pany will do in the future and affects the value of company’s intellectual capital. Thus, the company without quality and efficiency of intellectual capital cannot build a strong corporate image, and without a strong image there is no increase of company’s intellectual capital value. The relationship between intellectual capital and corporate image is proven by the correlation analysis on the example of servi-ce industry - Pearson’s correlation coefficient r=0.764 (Babić, 2009, 224).

In this regard, any utility company that wants to improve its image must incorpo-rate the intellectual capital management in its business practices.

human capital

relation capital

structural capital

identity

comunication

activity

CORPORATEIMAGE


42

5. PROPOSAL OF INTELLECTUAL CAPITAL MODEL IN ORDER TO IMPROVE THE CORPORATE IMAGE OF UTILITY COMPANY KD

AUTOTROLEJ RIJEKA

In order to form a model of managing intellectual capital to improve the image of KD Autotrolej, the value research of its current image and intellectual capital as well as their interrelationship was carried out on a sample of 420 adult respon-dents (face-to-face surveys).

KD Autotrolej Rijeka is a company for organized transport of passengers in urban and suburban area that was founded in 1899. City of Rijeka is the majority owner of KD Autotrolej with a share of 83%.

How the respondents evaluated corporate image of KD Autotrolej can be seen on Chart 1.

Chart 1:

Source: Babić, M. & Babić, M. (2012). Internet – important factor in promotion of utility compa-nies. In Križman Pavlović, D., Benazić, D. (Ed.), Marketing challenges in new economy, University of Pula, Department of Economics and Tourism, Pula, pp. 257-276

Excelent2%

Very favourable

8%

Good67%

Unfavourable13%

Very unfavourable

10%

Mirjana Babić

43

In the opinion of the majority of respondents (67%) KD Autotrolej has a mediocre image, average (mean) of external image was 2.89. Only 2% of respondents rated the image of KD Autotrolej excellent, and it is considered very favourable 8% of respondents. However, even 13% of respondents considered the image that com-pany to be unfavorable, and 10% very unfavorable.

The shape of intellectual capital in KD Autotrolej can be seen on Chart 2.

Chart 2: Intellectual Capital Rating of KD Autotrolej

Source: Research results

1,93%

2,81%

3,01

2,72

2,61

3,69

3,42

2,13

2,72

2,68

2,21

2,51

2,27

1,96

1,72

3,28

2,53

3,15

3,16

2,97

3,25

employment criteria

professional competence

employees ethics

…

leadership

system of reward and progression

…

professional training system

…

services user loyality

compliance with customer …

PR

0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0


44

The average score of intellectual capital is 2.71. Human capital is best evaluated (average score 2.88), slightly less relational capital (average score 2.86), and stru-ctural capital was rated the weakest (average score 2.35). Generally, the weakest links of the intellectual capital are: market research and market communication, criteria for employment, professional training system, organizational structure, en-couraging the creation of value, information and communication systems, system of reward and progression, relationship with clients, job satisfaction, leadership, motivation, organizational culture and climate, creativity and PR.

Correlation analysis showed a statistically significant and medium correlation between intellectual capital and general image of KD Autotrolej Rijeka (Pearson’s correlation coefficient r=0,758).

Based on these findings and research results, the ICCI (Intellectual Capital-Based Corporate Image) model of managing intellectual capital in order to improve the image of municipal utility company KD Autotrolej Rijeka is proposed, that can be seen on Scheme 2.

Scheme 2: Model of corporate image improvement based on intellectual capital (ICCI)

Source: Author

Therefore, to improve the image of KD Autotrolej Rijeka it is necessary to imple-ment the model of managing intellectual capital that is focused on employees, organization and relations. In terms of managing the human capital it is necessary to: 1) employment by the criteria of professional, personal and social competence, 2) motivate employees to work, learning, innovation and team work, and 3) conti-nued examination of employee satisfaction at work and increase work satisfaction and company loyalty.

employeesfocus

organizationfocus

relations focus

employment based on

competence

motivation for working, learning,

innovation and team work

satisfaction at work and

company loyality

soft management

fleksible organizat. structure

friendly organizat.

culture

communic. in all

directions

quality motivation

and education system

customer relationship management (CRM)

ongoing market research

marketing communications

building and nurturing quality PR strengthening of trust

Custo

mer

satis

fact

ion

incr

ease

IMPR

OVE

MEN

T O

F CO

RPO

RATE

IMAG

E

Mirjana Babić

45

Management of structural capital requires: 1) implementation of soft manage-ment, 2) forming flexible organizational structure, 3) forming friendly organizatio-nal culture and climate, 4) system of transparent information and communication in all directions, 5) forming a quality motivation system, and 6) forming a quality system of continuous target education and training of employees.

Critical points of relational capital KD Autotrolej are relationships with customers, market research and market communications, as well as public relations. In this connection it is necessary to: 1) implement the system of customer relationship management, 2) continuously research the market, 3) improve marketing commu-nication, 4) build and nurture quality relationships with the public, and 5) strengt-hen the trust of all segments of the public.

By applying the proposed model of managing intellectual capital, KD Autotrolej would increase customer satisfaction and improve its corporate image.

6. CONCLUSION

Utility companies have an irreplaceable role in ensuring living conditions of po-pulation and efficiency increase of utility services is one of the prerequisites for increasing the efficiency of entire economy. Therefore, they have to behave as if they were entrepreneurs themselves.

Nowadays the image of utility companies has an extremely large importance in the formation of conscience of the citizens about the quality of life in a specific town. Therefore the utility companies must make greater efforts in corporate image im-provement.

Utility Services as an industry is significantly involved in the overall economy. It employs about 4% of total employment, realizes total revenue of about 2% of total public revenue, and the value of its assets amounts about 4% of total assets of the economy.

The utilities include: water supply, drainage and wastewater treatment, gas supply, heat supply, passengers transport in public transport, cleaning, waste disposal, maintenance of public areas, maintenance of unclassified roads, retail markets, maintenance of cemeteries and crematories and conducting funeral business, chi-mney sweeping and street lighting. Utility activities are carried out as a public service.

Utility companies need to ensure continuity and quality of utility services with maximum respect for environmental and public interest of local communities in which they operate, along with ongoing efforts to increase satisfaction of their employees and all users of its services. In this regard, utility companies must make greater efforts in corporate image improvement.


46

Corporate image is the reputation of the firm with the various audiences that are important to it. Corporate image creates satisfied employees and satisfied cu-stomers. Therefore utility companies must manage their corporate image. In the process of managing corporate image, the fundamental variables are: corporate identity, corporate communication, corporate image, and feedback.

Intellectual capital is intangible value of company. The fundamental elements of intellectual capital are: human capital, structural capital and relational capital. In-tellectual capital affects what company is doing, it shapes its identity and mode of communication and thus forms a corporate image. In this regard, any utility company that wants to improve its image must incorporate the intellectual capital management in its business practices.

In order to form a model of managing intellectual capital to improve the image of KD Autotrolej, the value research of its current image and intellectual capital as well as their interrelationship was carried out on a sample of 420 respondents.

In the opinion of the majority of respondents (67%) KD Autotrolej has a mediocre image, average (mean) of external image was 2.89. However, even 13% of respo-ndents considered the image of the company to be unfavorable, and 10% very unfavorable. The average score of intellectual capital is 2.71. Human capital is best evaluated (average score 2.88), slightly less relational capital (average score 2.86), and structural capital was rated the weakest (average score 2.35). Generally, weak links of the intellectual capital are: market research and market communication, criteria for employment, professional training system, organizational structure, en-couraging the creation of value, information and communication systems, system of reward and progression, relationship with clients, job satisfaction, leadership, motivation, organizational culture and climate, creativity and PR.

Correlation analysis showed a statistically significant and medium correlation between intellectual capital and general image of KD Autotrolej Rijeka (r=0.758).

Based on the research results, the ICCI (Intellectual Capital-Based Corporate Ima-ge) model of managing intellectual capital in order to improve the image of KD Autotrolej Rijeka is proposed. By applying the proposed model of managing in-tellectual capital, KD Autotrolej would increase worker and customer satisfaction and improve its corporate image.

Mirjana Babić

47

MODEL UPRAVLJANJA INTELEKTUALNIM KAPITALOM U FUNKCIJI UNAPREĐENJA IMIDŽA GRADSKOG KOMUNALNOG DRUŠTVA

KD AUTOTROLEJ D.O.O. RIJEKA

dr. sc. Mirjana Babić, Odjel za strateški razvoj i projekte, Poslovni sustavi d.o.o.

Školjić 15, Rijeka, Hrvatska

Telefon: ++ 385 51 311 505, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Primarni cilj komunalnih društava jest da služe lokalnim vlastima, poduzećima, instituci-jama i građanima uz maksimum društvene koristi. Stoga se ona moraju vladati kao da su i sami poduzetnici te uvećati napore za podizanje razine kvalitete usluga i unapređenje korporativnog imidža. Iznimno važnu ulogu u oblikovanju i unapređenju imidža komunal-nih društava ima intelektualni kapital. Naime, ni jedno komunalno poduzeće ne može iz-graditi jak korporativni imidž bez kvalitetnog i efikasnog intelektualnog kapitala. Stoga, svako komunalno poduzeće koje želi unaprijediti svoj korporativni imidž mora upravlja-ti svojim intelektualnim kapitalom. Problem je što rijetko koje komunalno društvo prati reputaciju svog imidža i ulaže napore u njegovo poboljšanje, a još rjeđa su komunalna društva koja prate kretanje svog intelektualnog kapitala i njegov utjecaj na korporativni imidž. S tim u vezi, temeljna svrha ovog rada jest istražiti vrijednost korporativnog imidža i intelektualnog kapitala Komunalnog društva Autotrolej d.o.o. Rijeka, njihov međusobni odnos, vrijednost pojedinih elemenata intelektualnog kapitala te oblikovati model uprav-ljanja intelektualnim kapitalom kako bi se unaprijedio imidž tog komunalnog društva. Da bi se to postiglo korišteno je više znanstvenih metoda, uključujući: metodu analize i sinteze, metodu komparacije, deskriptivnu statistiku i korelacijsku analizu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 420 odraslih ispitanika. Prema mišljenju većine ispitanika (67%) KD Autotrolej ima osrednji imidž, prosječna ocjena eksternog imidža je 2,89. Prosječna ocjena intelektualnog kapitala je 2,71. Općenito, najslabije karike intelektualnog kapitala su: istraživanje tržišta i tržišne komunikacije, kriteriji za zapošljavanje, sustav profesionalne edukacije, organizacijska struktura, poticanje stvaranje vrijednosti, informacijski i komu-nikacijski sustav, sustav nagrađivanja i napredovanja, odnos sa klijentima, zadovoljstvo poslom, vodstvo i motivacija.

Ključne riječi: intelektualni kapital; korporativni imidž; gradska komunalna društva


48

REFERENCES

1. Babić, M. (2004). Korporativni imidž. Rijeka: Adamić. 2. Babić, M. (2009). Intelektualni kapital u funkciji unapređenja imidža uslužnih dje-

latnosti (doctoral disertation). Rijeka: University of Rijeka, Faculty of Economics. 3. Babić, M. & Babić, M. (2012). Internet – important factor in promotion of utility

companies. In Križman Pavlović, D., Benazić, D. (Ed.), Marketing challenges in new economy, University of Pula, Department of Economics and Tourism, Pula, pp. 257-276

4. Choong, K. K. (2009). Intellectual capital: definitions, categorization and reporting models. Retrieved from http://www.emerald-library.com/10.1108/14691930810913186.

5. De Castro, G. M., López Sáez, P. & Navas López, J. E. (2009). The role of corporate reputation in developing relational capital. Retrieved from http://www.emeraldinsight.com/Insight/ViewContentServlet?Filename=Publis-hed/EmeraldFullTextArticle/Articles/2500050404.html.

6. Gregory, J. & Wiechmann, J. (1998). Marketing corporate image: the company as your number one product, 2nd ed. Chicago: NTC Business Books.

7. Kotler, Ph. (1997). Marketing Management. 9th ed. New Jersey: Prentice Hall In-ternational.

8. Lim, L. & Dallimore, P. (2011). Intellectual capital: management attitudes in service industries. Retrieved from http://www.emeraldinsight.com/Insight/ViewContentServlet?Filename=Publis-hed/EmeraldFullTextArticle/Articles/2500050110.html.

9. Magrassi, P. (2002). A Taxonomy of Intellectual Capital. Research Note COM-17-1985. Gartner.

10. Pupavac, D., Maršanić, R. & Babić, M. (2009). Corporate image management in municipal utility companies. In Katalinic, B. (Ed.): DAAAM International Scientific Book 2009, DAAAM International, Vienna, pp. 771-778.

11. Sullivan, P.H. (1998). Profiting from Intellectual Capital – Extracting Value from Innovation. Wiely & Sons.

12. Young, D. (1996). Building Your Company’s Good Name: How to Create and Pro-ject the Reputation Your Organization Wants and Deserves. New York; Toronto: AMACOM.

Mirjana Babić

49

DEVELOPMENT OF EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP – CHALLENGES AND DEVELOPMENT TOOLS.

“DEVELOPING SKILLS FOR FUTURE JOBS” - CASE FINLAND

Åsa Hagberg-Andersson, PhD.

Novia University of Applied Sciences

Vasa, Finland

e-mail: [email protected]

ABSTRACT

High unemployment figures in Europe creates a need for innovation and focus on entre-preneurship as one way of meeting current challenges. There is an ongoing discussion on how to develop entrepreneurship education in European schools. In many places we have a situation where old models need to be exchanged for new ones that serve as a better interaction base with the outside business world and society. Pedagogical tools are being developed alongside with the changing economic structures in society and schools in order to better meet the changes and challenges in the global world. In many schools teaching methods and tools do not foster the students to face the business reality after graduation and these educational institutions are in danger of being left behind. Therefore many busi-ness schools and universities look for new solutions to current challenges internationally in the form of strategic networks. International networks and cooperation within education enable schools and universities to exchange best practices and ideas on a bigger scale. Educational networks within business education can include exchange within both pedago-gical as well as cultural factors that affect and drive innovative business education. These areas of exchange are to be found in the results of the project “Developing Skills for Future jobs” that took place within the EU during year 2013 – 2014. This paper will highlight re-sults and conclusions of the project and new ideas that the project resulted in.

Key words: entrepreneurship; education; challenges; teaching methods

Razvoj obrazovanja za poduzetništvo – izazovi i razvojni alati „razvijanje vještina za buduće poslove” – primjer Finske

50

1. INTRODUCTION

In many countries change is on the agenda and politicians together with econo-mists and the business world are planning together on what will be the solution to the challenges that markets and nations face. Suggestions for how to choose a successful way forward varies depending on who is discussing and new and old al-ternatives are on the agenda. New combinations of previous pieces combined with new knowledge are also alternatives and this is often a way forward. Education is a word that is often chosen as the solution in areas in crisis and innovative solu-tions are looked for. A focus on entrepreneurial education is also something that has received more and more attention in Europe as local business has received more and fierce global competition and therefore we have seen many business areas in great difficulties. A question that is often on the agenda is what kind of areas, business and competence should Europe represent tomorrow. The answer to these questions is often something that you need to look for a bit deeper – and often you find the answers in your network. Network research has actively been in focus for the last decades as one view of business reality where relationships and links connect actors, resources and activities (Håkansson and Johanson,1992). The solution and path for continuous development often lie in the exchange that takes place between actors, resources and activities in networks of organizations.

Our world is characterized by differences and similarities. Our regional and na-tional differences create possibilities and trade has traditionally been built upon these possibilities (Pekkarinen and Sutela,1984). In todays’ world trade the goods are somewhat different than before and therefore we need to rethink what kind of business structure we want to create possibilities for within our countries or the borderless areas where we live and work. This is also what is on the agenda in Finland (https://www.tem.fi/sv/arbete/tillgangen_pa_arbetskraft ) and the rest of Europe. Today Finland is in need of more workforce for the upcoming years as well as new ideas for what to produce and work with the upcoming years in a fierce global competition. As a small country Finland has always relied on exports. The type of products exported has also varied through the years. One of the most known brands that has originally been born in Finland is the telecommunication company Nokia – an innovator of core technologies and the supplier networks that has been born in connection to these innovative areas (http://www2.nokia.com/en_int). This company is also a good example of a company that grew from being a producer of different products than it is known for today (http://company.nokia.com/en/about-us/our-company/our-story). The company has also shaped the little country into what it is today because of its size and supplier network. The key words connected to this company also changed the Finnish economy. The edu-cation system was built up with a strong focus and determination. Today Finland has one of the best education systems in the world that has been ranked in the top year after year (Meyer and Benavot 2013). So during the last years Finland has been visited by representatives that are interested in learning the reasons behind the Pisa success and how this little country has built itself up from a poor country to a rich country with a great educational system. So, what is the key to it?

Åsa Hagberg-Andersson

51

When you study the education system in Finland you also study a society that is currently quite equal. All children get an education and this is one of the top priorities in the society. The level of education is high, all children get the support they need with supporting extra teachers. And this last issue is one of the things that differentiates Finland from many other countries and is one of the keys to the successful results within the school system – the equality (Heinz-Dieter Meyer and Benavot, 2013). So education on a high level has been a high priority in Finland. And the teachers are respected in the classroom – this also gives a status to the work and it feeds the educational system with ambitious people that continues to see the work as important.

With education as the answer to change and development the Finnish education system has also been as open as the rest of this little country. The openness of a country can be measured by its cultural index (Minkov, Hofstede and Hofstede 2011) and this affects both education and business behavior.

Finland has built its wealth to a great deal upon exports and good education of people for this workforce. According to the resource view you act according to the resources and the possibilities (Grant, 2013). he Finnish educational network is also characterized by this openness and the low power distance. This can be seen in the democratic foundation when it comes to access to education – to reach everyone. A base for life-long learning has also been built up for many years in or-der for the education system to feed the society and business life with knowledge. The openness in the education system also opens up and connects with business life in cross border projects, guest lecturers and visits and thesis work that bene-fits all parties involved. One example of these cross border projects is presented further on in this paper. The project is called “Developing Skills for Future Jobs”.


52

2. NETWORKS FOR COMPETITIVE ADVANTAGE

Working in networks means possibilities of exchanging experiences, sharing knowledge and extending your network. (Håkansson, 1982) This is important in to-days’ entrepreneurship education. Education of today means a challenge in getting access to resources like knowledge bases and actors, innovations and network hubs (Gadde and Håkansson, 2001). Getting these resources in right time also me-ans a lot in the process of being a more successful business education. Awareness is important and the key to success.

Nowadays networks compete against each other where actors, resources and acti-vities are used and created and knowledge exchanged (Möller and Halinen, 1999; Ghauri, Tarnovskaya and Elg, 2008). Being part of a good network also affects one’s competitive advantage. Relationships in networks can be seen as channels to reso-urces (Hammarkvist, Håkansson and Mattsson, 1982) as well as knowledge (Möller and Svahn 2006) and development of competitiveness in the market (Ghauri, Tar-novskaya and Elg, 2008). In the relationships lies internationalization opportunities (Ghauri and Holstius, 1996) and the network itself provides opportunities for qua-lity improvements (Hagberg-Andersson, 2006) as well as an opportunity to access the resources available elsewhere in the network. Working together in different kind of networks gives the cooperation partners the opportunity to cover and gather information opportunities and how to improve the competitive advantage of the involved actors. All of these relationships are filled with unique opportu-nities, complex interactions and adaptations made (Brennan and Turnbull, 1999; Brennan, Turnbull and Wilson, 2003; Hagberg-Andersson, 2007, Hagberg-Ander-sson and Grønhaug, 2009) and depending on how these are handled the actors become stronger on not on the market. Uncertainty can be avoided by working closely together with carefully selected partners. The focal actor carefully selects partners for closer cooperation and the actors choose vice versa the most suitable network partners for closer and more long-term cooperation.


53

Short term Exchange episodes

Long term Relationships Institutionalization

Adaptations

Organization

* Technology

* Structure

Individual

* Aims

Organization

* Technology

* Structure

Individual

* Aims

Interaction

Figure 1. The network interaction model

Environment

* Market structure

* Dynamism

* Internationalization

* Position in the manufacturing channel

* Social system

Atmosphere

* Power/dependence

* Cooperation

* Closeness

* Expectations

Product/Service

Information

Financial

Social

(Håkansson, 1982)


54

3. CASE THE PROJECT “DEVELOPING SKILLS FOR FUTURE JOBS”

The project “Developing Skills for Future Jobs” was financed by the European Commission, DG Employment, Social Affairs and Inclusion and it happened during the years 2013 – 2014. Cooperation partners in this entrepreneurial project were: University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski – Croatia; ISMAI – University Institute of Maia – Portugal; Faculty for Com-mercial and Business Sciences – Slovenia; and Novia University of Applied Sciences in Finland.

The base and motive for this project was a need for updating the entrepreneurial education in Europe. The reality for the entrepreneurs is global competition and a need to prepare the new generation of a global competitiveness in business.

The teaching methods were video lectures with entrepreneurs, job shadowing, creating of a web portal for knowledge transfer and communication and a face-book group for creating international networks for the business students. The vi-deo lectures with entrepreneurs in another country was a new experience to the business students and this extended their views on entrepreneurship in another country. They also had the possibility to ask questions from the entrepreneur. Du-ring the project a portal was also created on the internet. There useful information for students and others was put in order to create an international platform for knowledge creation and exchange. The platform lives on after the project ended in the end of 2014 and it is possible to further develop it. A Facebook group for the students was also created in order to activate the students from the beginning of the project with a working tool they already mastered and could develop them-selves. In the Facebook group they could gather participants for activities in the project, keep contact and also post results from their own activities performed du-ring the project time. The Facebook group was also something that left as an active tool after the project ended and the students could continue to have contact with each other after the project ended, they stop their studies and hopefully start their own business after the studies in business end. In the Facebook group they can still keep contact with other students/entrepreneurs in the other countries – Cro-atia, Slovenia, Portugal and Finland. This also means that it is possible to even find business possibilities with the tools that the project made possible. The students and teachers can also still exchange information and experience during the time to come with other persons that they know from before. In these more long term exchange networks it is possible to create value for all involved.

In global business and a cross cultural work you also need to understand what is said and not said if you are to meet the finishing line you set up as your goal (Gu-irdham, 2005). During the project the partners also exchanged experiences and information about cultural differences in entrepreneurship. For example whether there are differences in terms of the view on failure and entrepreneurship in di-fferent countries. In some countries is the view on entrepreneurs that start up a successful business that it requires its trials and errors. This means that in some countries you do not lose your face if you go bankrupt a few times – this is in some cultures just a way of learning. And as you continue in the learning curve (Grant 2013) you move closer to success.


55

In some languages the word entrepreneur can mean different things. In Finland the word “Yrittäjä” is used in Finnish and that means someone that tries. The co-untry is bilingual and the name for entrepreneur in Swedish is “företagare”. This means someone who owns a business. During the project period the “Failure day” was celebrated as a national “Failure day” that wanted to raise a discussion about our views on failure and entrepreneurship. The view on failure is very negative in Finland – both the view on individuals failing (for example students) and entrepre-neurs.

This view was discussed and compared to the view on failure in cultures that ranks higher on Hofstede’s list on individuality - for example USA and entrepreneurship (Minkov, Hofstede and Hofstede 2013) and why there are differences. At the same time as the theme of “Failure day” was discussed in Finland the Finnish ambassa-dor was lecturing in Croatia about the reasons for failure day and the long journey that Finland had taken from being a really poor country to the developed country it is today. But, the focus this year is still on the fact that this journey is still just as hard to travel today – just new kinds of challenges that lie in front of us. And on the road in front of us lie stones that represent our own attitudes and fears of taking wrong decisions and being afraid of putting on the wrong shoes on our journey forward. Therefore, it is a good thing to discuss with other partners what kind of shoes we put on in order to continue to travel with some comfort on the rocky way forward.


56

4. CONCLUSIONS

The teaching methods in this included video lectures with entrepreneurs in one country, job shadowing, creating of a web portal for knowledge transfer and com-munication and a face book group for creating international networks for the bu-siness students. These new methods had not been used before in the business schools. Job shadowing of other teachers and colleagues was very rewarding for the participating persons. Being a teacher often means that you work alone and seldom have other professionals that function as a shadow in your work. This also means that in a project like this you have the possibility to develop professionally with the help of colleagues in the same profession: colleagues that work within the same areas, face the same challenges and problems. If you also – in addition to these teachers – have entrepreneurs in other countries that you can connect with when needed – this means that you have a much bigger business network that co-ver the reality each day. This is extremely valuable for a teacher within business – a knowledge area that changes every minute as we speak in our classrooms – and very valuable as a practical application from a project like this.

From a cultural perspective the results of a project like this is also very valuable. When we work cross borders and cultures we learn to understand better who we are through other glasses. From a clearer identity we understand better the plat-form we stand on and how we ,from these resources, can produce value, and not only something empty of no value to anyone. From this platform we can also start our innovative journey toward something that the world is waiting for. And in this awareness we can create more value for tomorrow’s world. Because we have more examples in Europe of old ways that need to be exchanged by something new. By connecting areas we also enable innovative thinking – by for example connecting the business world of entrepreneurs and universities. In the best of worlds we have confrontation as a result – where ideas and real world collide and interact with better solutions as a result. In strategic educational business networks with projects this is possible – creating interaction platforms with enough oxygen for new ideas to live further on.

These kind of projects are very valuable – they were before, but especially now when economic times are hard. In these exchange networks we can create more focused value than alone. One university can cover less of the world – together we can interpret more of the world and understand which changes take place around us. The world changes and we need to change with it. But in order to understand what to do we need to interpret it first and in the best of worlds create value that we can build further on as the history continues. For that we need projects that support and boost innovative thinking and a more open world around us – and resources that enable this: For instance, a project such as ”Developing Skills for Future Jobs”.


57

RAZVOJ OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO – IZAZOVI I RAZVOJNI ALATI

„RAZVIJANJE VJEŠTINA ZA BUDUĆE POSLOVE” – PRIMJER FINSKE

SAŽETAK

Visoki broj nezaposlenih u Europi stvara potrebu za inovacijama i usredotočenost na podu-zetništvo kao jedan od načina suočavanja s trenutnim izazovima. U tijeku je rasprava kako razviti obrazovanje za poduzetništvo u europskim školama. U mnogim mjestima imamo situaciju u kojoj stari modeli trebaju biti zamjenjeni novim modelima koji bi poslužili kao bolja interakcijska osnova s vanjskim poslovnim svijetom i društvom. Pedagoški se alati ra-zvijaju zajedno s promjenom ekonomskih struktura u društvu i školama kako bi se lakše su-očili s promjenama i izazovima u globalnom svijetu. U mnogim školama nastavne metode i alati ne potiču učenike na suočavanje s poslovnim svijetom nakon završetka škole. Stoga mnoge poslovne škole i sveučilišta traže nova rješenja na međunarodnoj razini za trenut-ne izazove u obliku strateških mreža. Međunarodne mreže i suradnja između obrazovnih institucija omogućuju školama i sveučilištima razmjenu najboljih ideja i praksi na višem stupnju. Obrazovne mreže unutar poslovnog obrazovanja mogu uključivati razmjenu kako pedagoških tako i kulturnih čimbenika koji utječu na inovativnu poslovnu edukaciju. Ta po-dručja razmjene nalaze se u rezultatima projekta „Razvijanje vještina za buduće poslove“ koji se održao unutar EU u razdoblju od 2013 do 2014. Ovaj rad ističe rezultate i zaključke projekta te nove ideje koje je on potaknuo.

Ključne riječi: poduzetništvo; obrazovanje; izazovi; metode poučavanja


58

LITERATURE

1. Brennan, R., and Turnbull, P., (1999) Adaptive behaviour in buyer-seller relation-hips, Industrial Marketing Management, Vol. 28, pp.481-495.

2. Brennan, R. Turnbull, P. and Wilson, D. (2003) Dyadic adaptation in busine-ss-to-business markets, European Journal of Marketing, 37, (11-12), pp.1636-1664.

3. Gadde, L-E and Håkansson, H. (2001) Supply Network Strategies. West Sussex.4. Ghauri, P.,Tarnovskaya, V., & Elg, U. (2008) Market driven multinationals and their

global sourcing network, International Marketing Review, Vol. 25, No 5. 5. Grant, M., (2013) Contemporary Strategy Analysis, 8th edition, Wiley.6. Guirdham, M. (2005) Communicating across cultures at work, N.Y., Palgrave.7. Hagberg-Andersson, Åsa (2006), “Does adaptation pay off?, Industrial Marketing

Management, Vol 35, pp. 202-209.8. Hagberg-Andersson, Åsa (2007) “Adaptation in a Business Network Cooperation

Context”, ISBN 978-951-555-944-9, Swedish School of Economics, Helsinki, Fin-land.

9. Hagberg-Andersson, Å. and Grønhaug, K. (2009) Adaptations in a Supplier-Ma-nufacturer Network, European Journal of Marketing.

10. Hammarkvist, Håkansson and Mattsson (1982), Hammarkvist, K-O, H. Håkansson and Mattsson, L-G, Marknadsföring för konkurrenskraft, Liber, Malmö.

11. Handbook of Good Practices – How to bring Entrepreneurial Spirit at Your Univer-sity, ISBN 978-953-56685-2-7, reference: VS/2013/0547, S12.665230).

12. Meyer H-D. & Benavot, A. (Ed.), (2013) Pisa, Power and Policy: the emergence of global educational governance. Symposium books. Oxford.

13. Håkansson, H. & Johanson, J. (1992)14. Meyer, H-D., & Benavot, A. (2013) Pisa, Power and Plicy – The emergency of glo-

bal educational governance. Oxford Studies in Comparative Education. Symposi-um Books. Oxford.

15. Minkov, M., Hofstede, G. J. & Hofstede, G. (2011) Organisationer och kulturer. Studentlitteratur.

16. Möller, K., & Halinen, A. (1999) Business Relationships and networks, Managerial Challenges of Network Era, Industrial Marketing Management, Vol 28, pp. 413-427.

17. Möller, K. and Svahn, S. (2006) Role of value creation in business nets, Journal of Management Studies, 43, 5, pp. 985-1007.

18. Nokia today, http://www2.nokia.com/en_int, 2015,05.1519. Nokia and our history http://company.nokia.com/en/about-us/our-company/our-

story, 2015.05.1520. Pekkarinen, J.and Sutela, P. (1984) Nationalekonomi, Juva, WSOY.21. Työ ja elinkeinoministeriö/ Ministry of Employment and the Economy https://

www.tem.fi/sv/arbete/tillgangen_pa_arbetskraft, 2015.05.15


59

BIBLIOGRAPHY

Åsa Hagberg-Andersson received her PhD from Swedish School of Economics and Business Administration, Department of Management and Organization in Vaasa, Finland. She is working with educational and business networks, international projects and lecturing at Novia University of Applied Sciences. Her research has been published in Industrial Marketing Management and European Journal of Marketing.


61

ANALIZA UTJECAJA DUGOTRAJNOSTI MENADŽERSKOG POLOŽAJA NA POSLOVNO ODLUČIVANJE

Zvonimir Babić, spec.oec., Veleučilište VERN

Wickerhauserova 12, Zagreb, Hrvatska

Telefon: 095-9006004 E-mail: [email protected]

dr.sc. Ivica Katavić, prof.v.š., dekan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

Telefon: + 385 (0)99 369 55 85; e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Iako smo već duboko u drugom desetljeću 21. stoljeća, još uvijek nije dovoljno istražen fenomen utjecaja dugotrajnosti menadžerskog položaja na donošenje poslovnih odluka. S obzirom na ograničena empirijska istraživanja u svezi s utjecajem dugotrajnosti menadžer-skog položaja na poslovno odlučivanje, ovo istraživanje dodaje empirijske dokaze na temu povezanosti dugotrajnosti menadžerskog položaja i kvalitete poslovnog odlučivanja. Ovaj rad bavi se analizom utjecaja dugotrajnosti menadžerskog položaja na poslovno odlučiva-nje korištenjem tri zavisne varijable: brzine odlučivanja, stupnja prihvaćanja rizika i uklju-čivanja suradnika u proces donošenja poslovnih odluka. Kvantitativnim istraživanjem (na populaciji od 2.784 srednja i velika poduzeća [N=2.784] na uzorku od 91 menadžera (N=91) iz 58 poduzeća pomoću Pearsonovog koeficijenta korelacije dokazana je pozitivna kore-lacija između nezavisne varijable (dugotrajnost menadžerskog položaja) i svake pojedine zavisne varijable. Osim korelacijske analize provedena je regresijska analiza kojom se do-kazala signifikantnost svake varijable u promatranom modelu. Značaj ovog rada temelji se na signifikantnom doprinosu nadogradnji poduzetničkog i menadžerskog znanja. Prvo, ovaj rad popunio je jaz u razumijevanju kako dugotrajnost menadžerskog položaja utječe na donošenje poslovnih odluka. Drugo, rezultati kvantitativnog istraživanja pomogli su u profiliranju željenog menadžera prilikom donošenja odluke za izbor menadžera jer se nave-dena odluka po automatizmu dodiruje i s uspješnosti poslovanja, a sposobnost menadžera od iznimne je važnosti za kvalitetno poslovanje poduzeća.

Ključne riječi: poslovno odlučivanje, dugotrajnost menadžerskog položaja, brzina odlučiva-nja, stupanj prihvaćanja rizika, sudjelovanja zaposlenih u odlučivanju

Analiza utjecaja dugotrajnosti menadžerskog položaja na poslovno odlučivanje

62

1. UVOD

Pod utjecajem globalizacije i tehnološkog napretka poslovno okruženje postaje sve dinamičnije, a proces donošenja odluka postaje sve kompleksniji. Sve dostupnije i mnogo brojnije informacije, ne samo da otežavaju ocjenjivanje raspoloživih alter-nativa, već je poslovno odlučivanje ograničeno nizom društveno uvjetovanih, or-ganizacijskih, situacijskih faktora te osobnim karakteristikama samog menadžera, donositelja odluke. Iako je način na koji menadžeri donose odluke predmet mno-gih istraživanja na području teorije odlučivanja (Teale, 2003) zbog velikog broja faktora koji imaju utjecaj na donositelja odluke još uvijek ne postoji jedinstvena definicija kako menadžeri donose odluke.

Istraživanja su se fokusirala na izučavanje samo određenih faktora koji se tiču do-nositelja odluke (npr. način na koji se procesiraju informacije, osobnost, percepcija menadžera i slično). Koliko je menadžer aktivni sudionik u procesu donošenja po-slovnih odluka i koliko utječe na konačan ishod procesa poslovnog odlučivanja te oblikuje isti, ostaje otvoreno pitanje i danas mnogim poduzećima prilikom sagleda-vanja segmenta poslovnog odlučivanja. U literaturi se učestalo spominju četiri te-meljne skupine faktora koji imaju utjecaj na donositelja odluke: faktori okruženja, situacijski (specifični) faktori, organizacijski faktori te faktori koji se tiču samog me-nadžera kao donositelja odluke (Tipurić, 1994). Četvrtoj skupini faktora se manje pridavala pažnja.

Sukladno gore navedenom, problem istraživanja ovog rada nedovoljno je istra-žen utjecaj dugotrajnosti menadžerskog položaja na brzinu odlučivanja, stupanj prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces donošenja poslovnih odluka (Teale, 2003). Nedovoljno razumijevanja načina na koji menadžer donosi odluke može uvelike naštetiti poslovanju (Hansen i Mowen, 2009) te utjecati na smanjenje prihoda ili povećanje troškova. Načini na koje menadžer donosi odluke su brojni stoga se problem istraživanja u ovom radu suzio samo na područje dugotrajnosti menadžerskog položaja. Zbog toga je svrha ovog istraživanja unaprijediti razumi-jevanje o utjecaju dugotrajnosti menadžerskog položaja na ključne čimbenike po-slovnog odlučivanja.

Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između faktora odluči-vanja koje predstavlja dugotrajnost menadžerskog položaja te brzina odlučivanja, stupanj prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces donošenja poslovnih odluka. Istraživanjem je utvrđena veličina i smjer korelacije između dugotrajnosti menadžerskog položaja (nezavisna varijabla) i brzine odlučivanja, stupnja prihva-ćanja rizika i uključivanje suradnika u proces donošenja odluke (zavisne varijable). Sukladno definiranim ciljevima, postavljene su tri ključne hipoteze:

H1: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno je koreliran s br-zinom odlučivanja

H2: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno je koreliran sa stupnjem prihvaćanja rizika.

H3: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu negativno je koreliran s uključivanjem suradnika u proces donošenja poslovnih odluka.

Zvonimir Babić, Ivica Katavić

63

Pozitivna korelacija znači da ukoliko se vrijeme provedeno na radnom mjestu po-veća, tada se povećava brzina odlučivanja i poveća stupanj prihvaćanja rizika, ali ukoliko se vrijeme provedeno na radnom mjestu poveća, smatra se da će tako povećati i samostalnost menadžera u radu što bi trebalo rezultirati smanjenjem korištenja savjetovanja prilikom odlučivanja i to je onda negativna korelacija.

2. PREGLED LITERATURE

Teorija odlučivanja nije jednoobrazno definirana. Stoga je moguće govoriti ili o ne-koliko različitih teorija ili o različitim pristupima jedinstvenoj teoriji koja je u nasta-janju. Fokus ovog poglavlja je na menadžerskom donošenju odluka i karakteristika-ma menadžera u procesu donošenja odluka.

2.2. Menadžersko donošenje odluka

Menadžersko donošenje odluka usko je povezano s načinom vođenja poduzeća. U teoriji i praksi menadžerskog odlučivanja prisutni su brojni načini donošenja od-luke odnosno odlučivanja koji se kreću u rasponu između dvije krajnosti. Jednu krajnost predstavlja autokratski stil odlučivanja, dok drugu predstavlja potpuno demokratski stil odlučivanja. Iako se niti jedan od ova dva stila donošenja odluka ne može nazvati najboljim, demokratski stil više je upotrebljavan, naročito u tvrt-kama koje karakterizira uporaba visoke tehnologije kao i različitost proizvodnje te decentralizacija organizacijske strukture poduzeća.

Autokratski stil donošenja odluke

U ovom slučaju radi se o donošenju odluke kod kojega jedna osoba ima neogra-ničenu vlast i moć u odlučivanju. Ostali zaposleni u poduzeću samo su izvršitelji odluka glavnog menadžera, odnosno direktora koji odlučuje na taj način. Primjena autokratskog stila odlučivanja najčešća je u manjim poduzećima, s manjim brojem zaposlenih. Menadžeri autokrati u poduzećima dizajniraju složeniju organizacijsku strukturu, koja samo formalno egzistira, dok je stvarno u procesu odlučivanja mar-ginalizirana, s obzirom da sve ključne odluke donosi samo jedna osoba (Sikavica i sur., 1999).

Demokratski stil donošenja odluke

Demokratski stil donošenja odluke karakterizira uključivanje ne samo nižih razina menadžmenta, nego i suradnika i ostalih zaposlenih u poduzeću. U demokratskom stilu odlučivanja donositelj odluka konzultira suradnike (podređene) prije nego do-nese svoju odluku (Sikavica i sur., 1999) te stoga ovaj stil zovemo i participacijsko demokratskim stilom donošenja odluka. Stvarni demokratski stil donošenja od-luka podrazumijeva: postojanje više razina odlučivanja u poduzeću, stvarnu moć u odlučivanju nižih razina menadžmenta, poštivanje hijerarhije odlučivanja, jasno razgraničavanje odluka po vrstama na više i niže razine menadžmenta i slično.


64

Donošenja odluke prema organizacijskoj kulturi

Basi (1998) podijelio je donošenje odluka s obzirom na organizacijsku kulturu u kojoj razlikuje tri menadžerska stila: zapovjedni, upravljajući i promišljen stil odlu-čivanja. Na slici 2.1. prikazano je da kretanjem od paternističke prema sinergičnoj organizacijskoj kulturi utjecati na stil odlučivanja koji će se kretati od autokratskog odlučivanja prema demokratskom odlučivanju.

Slika 2.1. Organizacijske kulture i stilovi odlučivanja (Basi, 1998)

2.3. Karakteristike menadžera u procesu donošenja odluka

Papadakis (2003) spominje dva osnovna smjera istraživanja u pogledu uloge me-nadžera u poslovnom odlučivanju: „determinizam okoline“ i „strateški izbor“. Prva skupina istraživanja temelji se na ideji da je proces donošenja odluka adaptacija na vanjske prilike, prijetnje, ograničenja i ostala obilježja okoline i da menadžer, u skladu s navedenim, ima funkciju da proces odlučivanja prilagodi vanjskim prilika-ma. S druge strane, model „strateškog izbora“ promatra menadžera kao aktivnog sudionika u poslovnom odlučivanju gdje će veliki utjecaj na ishod procesa poslov-nog odlučivanja imati biheviorističke komponente i sklonosti menadžera. Kakav je utjecaj menadžera na oblikovanje konačne strateške odluke ovisi o karakteristika-ma menadžera kao što su: osobnost, inteligencija, percepcija, motivacija, učenje, procesiranje informacija, stavovi te političke aspiracije.

Osobnost

Osobnost je kompleksan skup ponašajnih, spoznajnih i emocionalnih karakteristika koje definiraju jedinstvenost osobe. Različite reakcije odražavaju različite osobno-sti. Prema Robbinsu i Coulteru (2007), osobnost je jedinstvena kombinacija psiho-loških karakteristika koje utječu na to kako osoba reagira i kakvu ima interakciju s drugima. Najčešća metoda identifikacije talenta, lidera i menadžera je testiranje.

Organizacijske kulture:

Stilovi donošenja odluka:

Paternalističko

Liderdonosi odluku(diktatorski)

Birokratsko

Lider donosi odluku podložnu promjeni(direktivni)

Sinergističko

Lider definiraparametre odluke(dogovorni)


65

Inteligencija

Inteligencija je sposobnost prilagodbe različitim situacijama (starim i novim); spo-sobnost učenja; sposobnost korištenja apstraktnih koncepata i korištenja širokog spektra simbola i koncepata (McKenna, 2000). Danas se pojam inteligencija često zamjenjuje s pojmom „kognitivna sposobnost“. Prema Hubeyu (2002) kognitivna sposobnost je nasljedna i to ne manje od 40%, a ne više od 80%. Na području menadžmenta, usko vezano uz pojam inteligencija često se pojavljuje pojam emo-cionalna inteligencija, koja se razlikuje od općeg shvaćanja inteligencije, razvija se tijekom čitavog života, a može se pojačati različitim edukativnim programima. Emocionalna inteligencija (Bagshaw, 2000) je kapacitet prepoznavanja vlastitih i tuđih osjećaja, kapacitet vlastitog motiviranja, kapacitet upravljanja vlastitim emo-cijama i emocijama u poslovnim odnosima.

Percepcija

Lippmann (1993) argumentira da „čovjek ne vidi prvo pa onda definira, već prvo definira, a tek onda vidi“ (str. 38). Lippmannov citat jasno ukazuje na činjenicu da čovjek percipira ono što želi vidjeti, no najčešće toga nije niti svjestan. Menadžer se nalazi u kompleksnom poslovnom okruženju koje svakodnevno proizvodi velike količine stimulansa, odnosno podataka i informacija. Percepcijski proces određuje kako menadžer interpretira te stimulanse iz svog neposrednog okruženja. Percep-cijski proces se sastoji od pet faza: a) stimulans, b) pažnja, c) organizacija stimulan-sa, d) interpretacija, e) odgovor (McKenna, 2000).

Motivacija

Motivacija je aktivno sudjelovanje i predanost postizanju zadanih ciljeva (Halepo-ta, 2005). Postoji značajna poveznica između motivacije i organizacijskih ishoda poput: produktivnosti, predanosti i zadovoljstva na poslu. Kako je teško sagledati svaki mogući motiv koji utječe na smjer kojim se razvija proces donošenja odluka, faktori koji utječu na motivaciju menadžera objašnjeni su putem temeljnih teorija motivacije: Maslowljeva teorija (hijerarhijska ljestvica potreba: fiziološka, potrebe za osjećajem sigurnosti, potreba pripadanja, potreba za samopoštovanjem i po-treba za samoaktualizacijom), McGregorova teorija (Teorija X , ljudi su po prirodi lijeni i Teorija Y, ljudi sposobni i spremni na konstruktivan rad, McKenna, 2000) i Herzbergova teorija (higijenski faktori i motivatori, Jones i Lloyd, 2005).

Učenje

Neupitno je da organizacijska kultura ima veliku ulogu u promicanju učenja. U te-oriji organizacijskog učenja spominju se dva pristupa (Yeo, 2002): bihevioristički i kognitivan pristup. Bihevioristički govori o učenju putem prilagodbe ponašanja (ovisno o stečenom iskustvu), a koje će ovisiti o tome u kojem smjeru se organiza-cija razvija. Kognitivan pristup se bavi proučavanjem procesa razmišljanja i emo-tivnih reakcija pojedinca. Kognitivno učenje smatra se kompleksnim procesom koji uključuje vještine poput: mentalnih mapa, intuicije, mašte i rješavanja problema.


66

Procesiranje informacija (memorija)

U organizacijskoj teoriji općenito je prihvaćeno razmišljanje da se informacije ko-riste kako bi se smanjila ili uklonila nesigurnost (Aksu i Ozdemir, 2005). Menadže-ri imaju veliki problem prilikom donošenja strateških odluka zbog turbulentnog okruženja koje je prepuno novih, kompleksnih i nejasnih informacija. Ukoliko me-nadžeri krivo percipiraju i interpretiraju informacije, smanjuje se mogućnost do-nošenja efikasnih strateških odluka. U procesu obrade informacija Wang i Chan (2005) razlikuju tri osnovna koraka: sagledavanje (opseg informacija prema kojima je usmjerena menadžerova pažnja), traženje (aktivnost prikupljanja onih informa-cija koje menadžer smatra važnima za proces donošenja odluka) i interpretacija (analize informacija i utvrđivanje je li predmetna informacija ispravna i bitna za donošenje odluke.

Političke aspiracije menadžera

Političke aspiracije menadžera se ne moraju nužno promatrati kao negativne poja-ve u organizaciji, no ukoliko te aspiracije narušavaju proces realizacije organizacij-skih ciljeva, onda se smatraju nepoželjnim čimbenicima utjecaja. U nastojanju da analiziraju kako pojedinci, kada se ponašaju politički, donose odluke, Lawrence i Elliott (1985) analizirali su: predmet odluke, proces odlučivanja, premise odlučiva-nja, razmotrene alternative, informacije o alternativama te sudionici u odlučivanju.


67

3. METODE ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja nedovoljno je istražen utjecaj dugotrajnosti menadžerskog položaja na brzinu odlučivanja, stupanj prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces donošenja poslovnih odluka (Teale, 2003) te nedovoljno razumijevanja na-čina na koji menadžer donosi odluke (Hansen i Mowen, 2009). Sukladno navede-nom problemu, ovaj rad analizira utjecaj dugotrajnosti menadžerskog položaja na poslovno odlučivanje korištenjem tri zavisne varijable: brzine odlučivanja, stupnja prihvaćanja rizika i uključivanja suradnika u proces donošenja poslovnih odluka. U svrhu unapređenja razumijevanja o utjecaju dugotrajnosti menadžerskog položaja na ključne čimbenike poslovnog odlučivanja, postavljene su tri hipoteze:

H1: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno je koreliran s br-zinom odlučivanja

H2: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno je koreliran sa stupnjem prihvaćanja rizika.

H3: Menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu negativno je koreliran s uključivanjem suradnika u proces donošenja poslovnih odluka.

Istraživačke metode i dizajn

Prikupljanje podataka i informacija temeljile su se na sekundarnim izvorima (znan-stvene i stručne literature) i primarnim izvorima podataka (anketni upitnici). Me-todom ispitivanja (upitnikom) pokušalo se utvrditi vrijednost pojedinačnih vari-jabli u poslovnom odlučivanju i zatim ih staviti u relaciju. Metodom deskriptivne analize napravljen je statistički postupak kojim su opisani podaci prikupljeni anke-tom. Metodom koeficijenta korelacije – napravljen je statistički postupak kojim su obrađeni prikupljeni anketom.

Populacija i uzorak

Ciljana populacija za ovaj rad sastoji se od 2.784 poduzeća (2.203 srednjih i 571 velikih poduzeća, Hrvatska Gospodarska Komora, 2013). Razlozi izbora navedene populacije je u tome što srednja i velika poduzeća imaju striktno odvojenu funkciju menadžera.

Iz populacije od 2.784 poduzeća slučajnim odabirom identificiran je uzorak od 91 menadžera iz 58 poduzeća. Anketni upitnik napravljen je u elektroničkom obliku i poslan elektroničkim putem.


68

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Ovo poglavlje sastoji se od tri potpoglavlja: rezultati, evaluacija rezultata i zaključci. Fokus prezentacije rezultata istraživanja usmjeren je na anketna pitanja koja testi-raju prihvatljivost/odbacivanje istraživačkih hipoteza.

Demografski podaci

Demografski podaci odnose se na sljedeće elemente: županije u kojima se nalaze poduzeća koja su predmet istraživanja, gospodarski sektori poduzeća, veličinu po-duzeća, broj zaposlenih u poduzećima, spol menadžera te starost menadžera. U tablici 4.1 prikazan je broj zaposlenih u istraživanim poduzećima.

Tablica 4.1. Broj zaposlenih u poduzećima

Veličina poduzeća Broj (n) Postotak (%)50 do 249 zaposlenih 26 44,8%

250 do 499 zaposlenih 2 3,4%više od 500 zaposlenih 30 51,7%

Ukupan broj 58 100,0%

Vlasnička struktura poduzeća menadžera koji su sudjelovali u istraživanju prikaza-na je u tablici 4.2. Vidljivo je da je 34 poduzeća bilo u većinskom vlasništvu države dok su 24 poduzeća u većinskom privatnom vlasništvu.

Tablica 4.2. Vlasnička struktura

Vlasnička struktura Broj (n) Postotak (%)većinsko državno vlasništvo 34 58,6%većinsko privatno vlasništvo 24 41,4%

Ukupan broj subjekata 58 100,0%


69

Veličina poduzeća prikazana je u Tablici 4.3. Uzorak obuhvaća 30 poduzeća srednje veličine i 28 velikih poduzeća. Udio srednjih poduzeća iznosi 51,7% dok udio velikih poduzeća iznosi 48,3%.

Tablica 4.3. Veličina poduzeća

Veličina poduzeća Broj (n) Postotak (%)srednje poduzeće 30 51,7%veliko poduzeće 28 48,3%


Od ukupno 91 menadžera koji je obuhvaćen istraživanjem u 58 poduzeća muškog spola je bio 51 menadžer dok je ženskog spola bilo 40 menadžerica. Muški spol u udjelu predstavlja 56% dok ženski spol ima udio od 44%. Tablica 4.4. prikazuje spol menadžera.

Tablica 4.4. Spol menadžera

Spol menadžera Broj (n) Postotak (%)

Muški 51 56,0%

Ženski 40 44,0%


Analizirajući dob menadžera u tablici 4.5. najviše menadžera bilo je između 31 i 40 godina te je tim rasponom obuhvaćen 41 menadžer što predstavlja udio od 45,1%. Iduća skupina su menadžeri do 30 godina starosti, zatim slijede menadžeri od 41 do 50 godina, dok je najmanje (samo 3) menadžera bilo od 51 do 60 godina. Veo-ma su zanimljivi podaci o godinama pogotovo ukoliko ih usporedimo s podacima iz tablice 4.2 u kojoj je vidljivo kako je većina poduzeća bila u državnom vlasništvu. Jedno od objašnjenja koje može opravdati ove podatke je da su mlađi menadžeri skloniji ovakvim tipovima analize.


70

Tablica 4.5. Dob menadžera

Dob menadžera Broj (n) Postotak (%)do 30 godina 37 40,7%

od 31 do 40 godina 41 45,1%od 41 do 50 godina 10 11,0%od 51 do 60 godina 3 3,3%

od 60 godina 0 0,0%Ukupan broj 91 100,0%

Rezultati anketnog ispitivanja

Anketni upitnik namjerno je izrađen na način da pitanja za svaku hipotezu ne idu rednim brojevima što je prikazano u tablici 4.6. Razlog tome je sličnost pitanja koja dokazuju istu hipotezu te bi se tako ispitaniku, odnosno menadžeru moglo činiti ukoliko pažljivo ne pročita da su pitanja ista. Zatim je u tablici 4.7 prikazan broj odgovora na svako pitanje prema skali od 1 do 5. Za svako pitanje izračunati su udjeli i napravljena je deskriptivna analiza putem broja opservacija (N), aritmetičke sredine (engl. Mean), standardne devijacije (engl. Standard Deviation), koeficijen-ta varijacije (engl. Coeficijent of Variation), minimalnog podatka (engl. Minimum), maksimalnog podatka (engl. Maximum) i raspona varijacije (engl. Range). Značenje pitanja i odgovora prikazano je u idućem poglavlju u kojem se prikazuje evaluacija rezultata istraživanja.

Tablica 4.6. Pitanja po hipotezama

Hipoteza 1 pitanja:Pitanja 2, 4 i 9.

Hipoteza 2 pitanja:Pitanja 3, 6 i 7.

Hipoteza 3 pitanja:

Pitanja 5 i 8.


71

Tablica 4.7. Rezultati anketnog upitnika

Pitanje 1: Vrijeme menadžera provedeno na poziciji

Odgovor: 1 2 3 4 5 Ukupno:

Broj odgovora: 14 25 16 23 13 91

Udio: 15,4% 27,5% 17,6% 25,3% 14,3% 100,0%

Broj opservacija Aritmetička sredina

Standardna devijacija

Koeficijent varijacije

Minimum Maksimum Raspon varijacije

91 2,96 1,32 45% 1 5 4

Pitanje 2: Brzina odlučivanja u svakodnevnim poslovnim odlukama kraća je od pola sata

Odgovor: 1 2 3 4 5

Broj odgovora: 3 16 38 29 5 91

Udio: 3,3% 17,6% 41,8% 31,9% 5,5% 100,0%





3,19 0,91 28% 1 91 4

Pitanje 3: Kod manjih poslovnih odluka nikada ne tražim suodgovornost djelatnika

Odgovor: 1 2 3 4 5

Broj odgovora: 12 32 19 16 12

Udio: 13,2% 35,2% 20,9% 17,6% 13,2% 100,0%





91 2,82 1,25 44% 1 5 4

Pitanje 4: Brzina odlučivanja kod izlaska na novo tržište ili plasiranja novog proizvoda manja je od jednog mjeseca

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 8,8% 2,2% 15,4% 52,7% 20,9% 100,0%





91 3,75 1,09 29% 1 5 4


72

Pitanje 5: Kod poslovnih odluka ne tražim savjete suradnika

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 22,0% 45,1% 17,6% 11,0% 4,4% 100,0%





91 2,31 1,07 46% 1 5 4

Pitanje 6: Kod svakodnevnih poslovnih odluka rizik ne dijelim s djelatnicima koji su pripremili dokumentaciju

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 22,0% 26,4% 24,2% 20,9% 6,6% 100,0%





91 2,64 1,22 46% 1 5 4

Pitanje 7: Kod značajnih poslovnih odluka ne tražim suodgovornost djelatnika

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 30,8% 22,0% 16,5% 12,1% 18,7% 100,0%





91 2,66 1,49 56% 1 5 4

Pitanje 8: Kod većih poslovnih odluka ne uključujem i djelatnike izvan moje nadležnosti (npr. drugih sektora)

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 36,3% 28,6% 14,3% 13,2% 7,7% 100,0%





91 2,27 1,29 57% 1 5 4

Pitanje 9: Brzina odlučivanja kod kadrovskih odluka je manja od tjedan dana

Odgovor: 1 2 3 4 5


Udio: 3,3% 7,7% 24,2% 45,1% 19,8% 100,0%





91 3,70 0,98 27% 1 5 4


73

U tablici 4.8. prikazani su koeficijenti korelacije između pitanja 1 s pitanjima 2, 4 i 9. Rezultati istraživanja potvrdili su hipotezu 1, što znači da je menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno koreliran s brzinom odlučivanja. Hipoteza 1 dokazana je Pearsonovim koeficijentom korelacije koji se računa kao omjer kova-rijance između zavisne i nezavisne varijable s umnoškom standardnih devijacija za-visne i nezavisne varijable. Nezavisna varijabla u svim hipotezama je pitanje 1 dok su kao zavisne varijable prilikom ispitivanja hipoteze 1 korištena pitanja 2, 4 i 9.

Tablica 4.8. Koeficijenti korelacije za H1

Pitanja za H1 1 i 2 1 i 4 1 i 9 1 i prosjek 2, 4, 9Koeficijent korelacije 0,50** 0,22* 0,27** 0,58**

*p<0,05; **p<0,01

Koeficijenti korelacije kojima se testirala hipoteza 1 su pozitivni te je dobivena srednje jaka povezanost između pitanja 1 i pitanja 2, ali i između pitanja 1 i od-govora na pitanja 2, 4 i 9 te prosjeka odgovora na pitanja 2, 4 i 9. Slaba pozitivna korelacija dobivena je između pitanja 1 i 4 te između pitanja 1 i 9. Uz razinu signi-fikantnosti od 5% zaključujemo da su sve varijable značajne u modelu te prihvaća-mo hipotezu 1, odnosno, da je menadžerov dugotrajni položaj na radnom mjestu pozitivno koreliran s brzinom odlučivanja. U nastavku je korištenjem statističkog alata SPSS provedena regresijska analiza za svaku pojedinu zavisnu varijablu radi utvrđivanja, koliko raste zavisna varijabla ukoliko se nezavisna varijabla poveća za 1. Rezultati su prikazani u idućim tablicama.

Tablica 4.9. Regresijska analiza za hipotezu 1 (zavisnost brzine odlučivanja u sva-kodnevnim poslovnim odlukama o dugotrajnosti menadžerskog položaja)

Zavisna varijabla: Pitanje 2

Koeficijent P-vrijednost

Konstanta 2,16 0,00

Nezavisna varijabla: Pitanje 1 0,34 0,00

Interpretacija koeficijenta 0,34: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 (vrije-me menadžera provedeno na poziciji) poveća za 1, procijenjeno povećanje odgo-vora na pitanje 2 (brzina odlučivanja u svakodnevnim poslovnim odlukama kraća je od pola sata) u prosjeku iznosi 0,34. Iz p vrijednosti koja iznosi 0,00% zaključuje-mo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti.


74

Koeficijenti korelacije kojima se testirala hipoteza 2 pozitivni su te je dobivena srednje jaka povezanost između svih pitanja. Uz razinu signifikantnosti od 1% (ili uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti) zaključujemo da su sve varijable značaj-ne u modelu te prihvaćamo hipotezu 2. U nastavku korištenjem statističkog alata SPSS provedena je regresijska analiza za svaku pojedinu zavisnu varijablu radi utvr-đivanja, koliko raste zavisna varijabla ukoliko se nezavisna varijabla poveća za 1.

Tablica 4.13. Regresijska analiza za hipotezu 2 (zavisnost brzina odlučivanja kod kadrovskih odluka o dugotrajnosti menadžerskog položaja)



Konstanta 1,02 0,00


Interpretacija koeficijenta 0,61: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 (vrije-me menadžera provedeno na poziciji) poveća za 1, procijenjeno povećanje odgo-vora na pitanje 3 (kod manjih poslovnih odluka nikada ne tražim suodgovornost djelatnika) u prosjeku iznosi 0,61. Iz p vrijednosti koja iznosi 0,00% zaključujemo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti.

Tablica 4.14. Regresijska analiza za hipotezu 2 (zavisnost dijeljenja rizika s dje-latnicima u svakodnevnih poslovnih odlukama o dugotrajnosti menadžerskog položaja)



Konstanta 1,19 0,00


Interpretacija koeficijenta 0,49: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 poveća za 1, procijenjeno povećanje odgovora na pitanje 6 (kod svakodnevnih poslovnih odluka rizik ne dijelim s djelatnicima koji su pripremili dokumentaciju) u prosjeku iznosi 0,49. Iz p vrijednosti koja iznosi 0,00% zaključujemo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti.


75

Tablica 4.15. Regresijska analiza za hipotezu 2 (zavisnost traženja suodgovor-nosti kod značajnih poslovnih odluka o dugotrajnosti menadžerskog položaja)



Konstanta 0,99 0,00


Interpretacija koeficijenta 0,56: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 po-veća za 1, procijenjeno povećanje odgovora na pitanje 7 u prosjeku iznosi 0,56. Iz p vrijednosti koja iznosi 0,00% zaključujemo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti. Hipotezom 3 pretpostavljena je negativna korela-cija između menadžerovog dugotrajnog položaja na radnom mjestu i uključivanja suradnika u proces donošenja poslovnih odluka. Hipoteza je testirana izračunom Pearsonovog koeficijenta korelacije između varijabli prikazanih u tablici 4.16.

Tablica 4.16. Koeficijenti korelacije za H3

Pitanja za H3 1 i 5 1 i 8 1 i prosjek 5, 8 Koeficijent korelacije 0,39** 0,42** 0,48**

*p<0,05; **p<0,01

Koeficijenti korelacije kojima se testirala hipoteza 3 pozitivni su te je dobivena sla-ba pozitivna povezanost između svih pitanja. Uz razinu signifikantnosti od 1% (ili uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti) zaključujemo da su sve varijable zna-čajne u modelu te odbacujemo hipotezu 3. U nastavku je korištenjem statističkog alata SPSS provedena regresijska analiza za svaku pojedinu zavisnu varijablu radi utvrđivanja, koliko raste zavisna varijabla ukoliko se nezavisna varijabla poveća za 1.


76

Tablica 4.17. Regresijska analiza za hipotezu 3 (zavisnost traženja savjeta od su-radnika pri poslovnim odlukama o dugotrajnosti menadžerskog položaja)



Konstanta 1,35 0,00


Interpretacija koeficijenta 0,29: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 (vri-jeme menadžera provedeno na poziciji) poveća za 1, procijenjeno povećanje od-govora na pitanje 5 (kod poslovnih odluka ne tražim savjete suradnika) u prosjeku iznosi 0,29. Iz p vrijednosti koja iznosi 0,00% zaključujemo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti.

Tablica 4.18. Regresijska analiza za hipotezu 3 (zavisnost uključivanja djelatnika izvan nadležnosti menadžera kod većih poslovnih odluka o dugotrajnosti me-nadžerskog položaja)



Konstanta 1,06 0,00


Interpretacija koeficijenta 0,41: ukoliko se vrijednost odgovora na pitanje 1 poveća za 1, procijenjeno povećanje odgovora na pitanje 8 (kod većih poslovnih odluka ne uključujem i djelatnike izvan moje nadležnosti) u prosjeku iznosi 0,41. Iz p vrijed-nosti koja iznosi 0,00% zaključujemo da je varijabla značajna uz bilo koju teorijsku razinu signifikantnosti.


77

5. ZAKLJUČAK

S obzirom na nedovoljno istražen utjecaj dugotrajnosti menadžerskog položaja na brzinu odlučivanja, stupanj prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces do-nošenja poslovnih odluka, svrha ovog istraživanja bila je unaprijediti razumijevanje o utjecaju dugotrajnosti menadžerskog položaja na ključne čimbenike poslovnog odlučivanja. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između fak-tora odlučivanja koje predstavlja dugotrajnost menadžerskog položaja te brzina odlučivanja, stupanj prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces donošenja poslovnih odluka. U ostvarenju glavnog cilja bilo je nužno utvrditi veličinu i smjer korelacije između dugotrajnosti menadžerskog položaja (nezavisna varijabla) i br-zine odlučivanja, stupnja prihvaćanja rizika i uključivanje suradnika u proces dono-šenja odluke (zavisne varijable).

Hipoteze istraživanja nisu u potpunosti potvrđene jer se hipotezom 3 testirala pretpostavka da je dugotrajnost menadžerskog položaja na radnom mjestu nega-tivno korelirana s uključivanjem suradnika u proces donošenja poslovnih odluka, dok je rezultatom istraživanja potvrđena pozitivna korelacija. Hipotezama 1 i 2 dokazana je pozitivna korelacija između dugotrajnosti menadžerovog položaja i brzine odlučivanja i stupnja prihvaćanja rizika. Istraživanje je dovelo do zaključ-ka kako je menadžerov dugotrajan položaj na radnom mjestu pozitivno koreliran s brzinom odlučivanja, stupnjem prihvaćanja rizika i s uključivanjem suradnika u proces donošenja odluka.

Preporuke za daljnja istraživanja temelje se na usporedbi rezultata istraživanja provedenih nad hrvatskim menadžerima i rezultata istraživanja iz drugih dijelova svijeta. Ovim istraživanjem otvaraju se brojne potencijalne teme za buduća istra-živanja koja bi trebala istražiti pojedine segmente ovog istraživanja i ograničiti ovo istraživanje prema strukturi na: (a) menadžere starije od 40 godina, (b) industrij-sku granu kojoj pripada poduzeće, (c) samo privatna poduzeća i (d) samo državna poduzeća.


78

THE IMPACT OF LENGTHY MANAGERIAL POSITIONS ON THE BUSINESS DECISIONS

ABSTRACT

Although we are already deep into the second decade of the 21st century, the phenomena of influence longevity of managerial positions in business making is still not explored. Given the limited empirical research regarding the influence longevity managerial positions in business decision-making, this study adds empirical evidence on the linkage lengthy mana-gerial position and quality of business decision-making.

Quantitative research (on a population of 2,784 medium and large enterprises [N = 2,784] and the sample of 91 managers (N=91) from 58 companies, using Pearson’s correlation coefficient demonstrated a positive correlation between the independent variables (length of managerial positions) and of each dependent variable. In addition to correlation analysis regression analysis was performed to demonstrate the significance of each variable in the model. The significance of this work is based on the significant overall contribution to upgrading the entrepreneurial and managerial knowledge. First, this paper filled the gap in understanding how longevity of managerial positions affects the decision-making process. Second, the results of quantitative research helped in identifying the desired managers in making decisions for the selection of managers, because named decision is automatically touches in business performance, and the ability of managers is crucial for quality business enterprises.

Key words: decision making, longevity managerial position, speed decision-making, the degree of risk acceptance, involvement of staff in decision making.


79

LITERATURA

1. Aksu, A.A. i Őzdemir, B. (2005). Individual learning and organization culture in learning organizations - Five star hotels in Antalya region of Turkey. Managerial Auditing Journal, 20 (4), 431-445.

2. Bagshaw, M. (2000). Emotional intelligence - training people to be affective so they can be effective. Industrial and Commercial Training, 32 (2), 61-69.

3. Basi, R.S. (1998). Administrative decision making: a contextual analysis. Manage-ment Decision, 36 (4), 239.

4. Bassett-Jones, N. i Lloyd, G.C.(2005). Does Herzberg’s motivation theory have staying power?. Journal of Management Development, 24 (10),932-955.

5. Drucker, P.F. (1954). The Practice of Management. New York: Harper.6. Halepota, H.A. (2005). Motivational Theories and Their Application in Constructi-

on. Cost Engineering, 47 (3), 14-31.7. Hansen, D.R. i Mowen, M.M. (2009). Cornerstones of cost accounting. Issues of

Acconuting Education, 25(4), 31-65.8. Hubey H.M. (2002). Evolution of intelligence Direct modeling of temporal effects

of environment on a global absolute scale vs statistics. Kybernetes, 31 (¾), 362-366.

9. McKenna, E. (2000). Business psychology and organizational behavior: A student s handbook 3rd ed. Hove: Psychology Press.

10. Sikavica, P., Bebek, B., Skoko, H. i Tipurić, D. (1999). Poslovno odlučivanje, Zagreb: Masmedia.

11. Teale, M., Dispenza, V., Flynn, J. i Currie D. (2003) Management decision making – Towards an itegrated approach. Prentice Hall: Pearson Education.

12. Tipurić, D. (1994). Odlučivanje kao proces. Zagreb: Ekonomski analitičar.13. Wang, P. i Chan, P.S. (2005). Top management perception of strategic information

processing in a turbulent environment, Leadership and Organizational Develop-ment Journal, 16(7), 102-125.

14. Yeo, R. (2002). From individual to team learning: practical perspectives on organi-zational learning. Team Performance Management: An International Journal, 8(7), 15-60.

15. Yeo, R. (2002). Learning within organisations: linking the theoretical and emirical perspectives. Journal of workplace learning, 14 (3), 109-110.


81

PODUZETNIŠTVO U POSTMODERNOJ: VERTIKALNO INTEGRIRANE MEDIJSKE KORPORACIJE I

PODUZETNIŠTVO 21. STOLJEĆA

Mr.sc. Joško Lozić, Tehničko veleučilište Zagreb,

Vrbik VIII, 10000 Zagreb

mob. 098 891 896, e-mail [email protected]

SAŽETAK

Cilj je ovoga rada ukazati na promjene koje je donijela postmoderna u gospodarskim ak-tivnostima, poslovnim strategijama i poduzetništvu u cjelini, a što je izravno ostavilo trag u svim društvenim kretanjima. Razvoj poduzetništva, kao organizirane kapitalističke proi-zvodnje, povezan je sa začecima moderne. Industrijska revolucija, a još više revolucija eko-nomske misli zabilježene u liberalizmu Adama Smitha, postavit će temelje podjele rada i masovne proizvodnje roba. Postmoderna će postaviti temelje proizvodnje roba i usluga koje će imati višestruko veću dodanu vrijednost od roba koje se proizvode za skladištenje i distri-buciju putem modernističkih distribucijskih kanala. Medijska industrija otišla je najdalje u brisanju čvrstih granica između robe kao fizičkog proizvoda i njenog nematerijalnog oblika i vrijednosti. Poduzetništvo medijske industrije, medijskih korporacija i pojedinaca unutar medijskih timova koji rade na fundamentalnim istraživanjima, ali i na operativnom razvoju sadržaja i fizičkih proizvoda medijske industrije, pomaknulo je granice koje su postavili po-duzetnici mančesterizacije te njihovi sljedbenici u vremenima koja su slijedila. Poduzetniš-tvo je dobilo novi okvir u kojem ga treba promatrati jer se proširio horizont obuhvata koji ga definira. Vertikalno integrirane cross medijske korporacije preuzele su atribute poduzet-nika koji stvara novi proizvod i novu industriju te su kroz digitalizaciju provele konvergenci-ju djelatnosti i zavladale globalnim tržištem. Vertikalnom integracijom ostvarile su efekte ekonomije razmjera i ekonomije obujma, što im je osiguralo dodatna sredstva koja ulažu u fundamentalna istraživanja, razvoj i obrazovanje. Nastale na temelju resursnog pristupa i stalnog razvoja ljudskih potencijala, američke globalne medijske korporacije ovladale su svjetskim medijskim tržištem. Hrvatska medijska industrija nije pokazala dovoljno podu-zetničke inicijative u napuštanju prevladanih poslovnih modela te su medijska poduzeća zadržala organizacijske oblike i poslovnu filozofiju koja je napuštena još krajem moderne.

Ključne riječi: ekonomija znanja; medijska industrija; medijske korporacije; poduzetniš-tvo; postmoderna

Poduzetništvo u postmodernoj: vertikalno integrirane medijske korporacije i poduzetništvo 21. Stoljeća

82

1. UVOD

Prošlo je već pet stotina godina otkako je Gutenberg otisnuo prvu pjesmu na sto-lu s pomičnim slovima, a jednostavna tiskarska tehnika izrasla je u respektabilnu industrijsku granu. Ne samo da se transformirala u jednu od vodećih industrija dvadesetog stoljeća i kraja moderne, već je aktivno sudjelovala u promjenama društvenih paradigmi. Kunczik (Malović, 2014., 23), podsjeća kako je olovo pro-mijenilo svijet više od zlata, a više od olova u puškama svijet je promijenilo olovo u kutiji sa slovima. Otkriće tiskarskog stroja omogućilo je tiskanje knjiga i pojavu novinske industrije, ali u prvom redu, omogućilo je distribuciju znanja i razvoj pro-svjetiteljstva. Promjene društvenih odnosa bit će nezaustavljive, a znanje će se gotovo euforično širiti zahvaljujući razvoju nakladništva. Neće sve promjene proći bez negativnih posljedica (Katunarić, 1990.), o čemu će Max Horkheimer i Teodor Adorno, u Dijalektici prosvjetiteljstva zapisati: „Posve prosvijećena zemlja sja u znaku pobjedonosnog zla.“

Descartes će ostati zapamćen kao jedan od pionira prosvjetiteljstva, razdoblja koje je ustvari uvod u modernu. Za Descartesa čovjek je tvar koja misli, misleća tvar. Cjelokupna čovjekova bit je njegov um. Suština uma nije inteligencija, nego svje-snost, svijest o vlastitim mislima i njihovim objektima (Kenny, 2001., 116). Descar-tes će razviti kontinentalni racionalizam, dok će se u Britaniji razviti paralelna, a u svojoj biti jednaka ideja, pod nazivom empirizam. Utemeljitelji empirizma, Locke, Berkeley i Hume, smatrali su da su stvarni samo pojedinačni predmeti i fenomeni. Ispravna upotreba razuma može ih poredati i iz njih izvlačiti induktivne zaključke (Kunzmann, Burkard, Wiedmann, 2001., 103). Empirizam će prvo pustiti korijene u državama s jakom protestantskom tradicijom. Na istim će temeljima nastati filo-zofski pravac pod nazivom pozitivizam, a tradicija empirizma i pozitivizma će svoje najsnažnije korijenje pustiti u državama anglosaksonskog uređenja.

Liberalizam vuče korijene iz prosvjetiteljstva. Sama riječ ima korijen u riječi libera-lis što bi, u slobodnom prijevodu, značilo slobodan. Liberalizam (lat. liber - slobo-dan) je pokret i doktrina uspinjućeg trećeg staleža, građanstva, protiv svih sred-njovjekovnih, duhovnih, političkih, kulturnih i tvarnih ograničenja u vođenju života te neograničene vlasti vladara (Milardović, 1996., 54). Liberalizam se temelji na principu individualnih sloboda i demokraciji pri kojoj dolazi do decentralizacije i okretanja poluga vlasti prema pojedincima. Jačanjem individualizma, u modernoj, dolazi do nestanka feudalizma (Hicks, 2004., 10). Prema profesoru Dragičeviću, liberalizam traje od industrijske revolucije do prevlasti monopola, odnosno od kra-ja osamnaestog stoljeća do posljednje četvrtine devetnaestog stoljeća. Osnovne značajke ovog razdoblja mogu se svesti na: strojnu proizvodnju, slobodno tržište, poduzetništvo, inovacije, masovnu proizvodnju, ali i višak radne snage krizu i neza-poslenost (Bilić, 1996., 92).

Povjesničar Arnold Toynbee istaknuo je kako su dvije osobe, Adam Smith i James Watt, bile ključne za dekonstrukciju stare Britanije, gradnju nove i pokretanje svije-ta u smjeru industrijalizacije. Smith je pokrenuo revoluciju u ekonomskom pristupu i razmišljanjima, a Watt revoluciju u industriji i korištenju parnog stroja. Parni stroj srušio je cijenu proizvodnje, cijene gotovih proizvoda i proširio tržišta.

Joško Lozić

83

Duh inovativnosti vodio je novim otkrićima, inovacije su otvarale nove tvornice, a to sve vodilo je prema razvoju upravljanja i menadžmenta (Wren, 2005, 41). Upravo će duh liberalizma i nevidljiva ruka Adama Smitha, uz prevlast kapitalistič-kog načina proizvodnje, donijeti prevlast u gospodarskom razvoju državama anglo-saksonske tradicije nakon industrijske revolucije pa sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Otkrićem tiskarskog stroja u 15. stoljeću, mada postoje dokazi kako su Kinezi vrlo sličnu tehniku koristili već u 10. stoljeću, Gutenberg postavlja temelje jedne sasvim nove industrijske grane. Želja za inoviranjem progonila ga je cijelog života pa je to rezultiralo i stalnim tehnološkim unapređenjima tiskanja. Koliko je on sam imao poduzetničkih sklonosti, sada više nije toliko bitno, koliko je značajan fundamen-talan utjecaj na kasniji razvoj cjelokupne industrije. Industrijalizacija i urbanizaci-ja, a uz to i proces poznat kao mančesterizacija, stvorit će uvjete naglog razvoja tiskarstva, novinstva, proizvodnje knjiga i sličnih proizvoda na papirnom mediju. Kraj devetnaestog stoljeća i seljenje kapitala u SAD, označit će erupciju novinske industrije. Nova industrijska grana je rođena. Neće proći dugo, te će već početkom dvadesetog stoljeća, doživjeti revolucionarne promjene divergencijom u elektro-nički sektor. Radio se već probijao, a nedugo nakon toga, televizija će otkriti prije-nos političkih skupova i sportskih događaja u živo.

Europa je modernu izvezla preko Atlantika u Novi svijet. Duh liberalizma će se po-kazati u svojoj punini u razvoju američkog kapitalizma. Max Weber će tek nakon povratka iz SAD-a napisati svoje najpoznatije djelo Protestantsku etiku i duh kapi-talizma (Daft, 2010., 45). Jedan od temeljnih motiva koji su ga naveli na proučava-nje djela Martina Luthera i Johna Calvina bio je pronalaženje načina kako stvoriti gospodarske temelje pomoću kojih će se tradicionalno njemačko društvo početi mijenjati te odgovoriti, na već očevidnu, dominaciju američkog kapitalističkog ra-zvoja. Duh američkog liberalizma, oslonjen na inovacije, poduzetništvo i ekonomi-ju znanja, u vrlo kratkom razdoblju preuzet će prevlast u razvoju tiskarstva i novih elektroničkih medija, te će udarati ritam razvoja sasvim nove industrijske grane. Medijska industrija je rođena.


84

2. PREGLED LITERATURE

Postoji čitava lepeza učenja o povijesti i razvoju poduzetništva, ali većina auto-ra navodi kako se poduzetništvo povezuje uz Cantilliona koji već na početku 18. stoljeća, a važno je naglasiti kako je to bilo prije izuma parnog stroja, primjećuje kako je poduzetnik osoba koja preuzima rizik kupujući i prodajući proizvode na tržištu očekujući od toga dobit. Osobe koje preuzimaju rizik mogu biti trgovci, se-ljaci, obrtnici i svi drugi (Hisrich, Peters, Shepard, 2008., 8). Cantillion svoju teori-ju temelji na iskustvima prvih privatnih bankara u 17. stoljeću, koji su poslovali u okolnostima jakog utjecaja središnje države te su cjelokupan rizik poslovanja pre-uzimali na sebe. Napuštanjem merkantilizma i preuzimanjem prevlasti od strane fiziokrata, napokon se stvaraju uvjeti za razvoj poduzetništva u obliku kakav se razvijao do današnjeg vremena.

Općenito, razvoj poduzetništva povezuje se s razvojem liberalizma i slobodnog tr-žišta. U tome prednjači Say koji mehanizam Smithove nevidljive ruke, slobodnog tržišta i poduzetničke slobode vodi u konačan krah i veliku gospodarsku krizu u po-četku 20. stoljeća. Drucker (1985., 33) navodi kako je pojam poduzetništva stvorio upravo J. B. Say kako bi služio kao manifest i deklaracija nezadovoljstva. Međutim, ono što je ostalo puno poznatije od toga, dolazi od Schumpetera koji navodi da je dužnost poduzetnika stvaralačko uništavanje.

Poduzetništvo je proces stvaranja novog, pri čemu se pretpostavlja mogućnost dobiti ili gubitka (Hisrich, Peters, Shepard, 2008., 8). Daft (i dr.) definira poduzetniš-tvo kao proces započinjanja poslovnog procesa, organizirajući potrebne resurse i prihvaćajući odgovarajuće dobitke, ali i rizik od propasti. Poduzetnik je osoba koja prepoznaje održivu ideju za proizvodnju proizvoda i usluga te svoju ideju provodi u djelo (Daft, Kendrick, Vershinina, 2010., 201). Poduzetnici prebacuju resurse iz pod-ručja niske produktivnosti i dobiti u područja veće proizvodnosti i dobiti. Naravno, postoji i rizik od neuspjeha. Poduzetnik uvijek traga za promjenom, reagira na nju i koristi je kao priliku (Drucker, 1985., 34-35).

Istraživanja poduzetništva i inovativnosti unutar medijskih korporacija relativno su novijeg datuma. Khajehein (2013., 125–142) navodi istraživanja Hang i Van Weeze iz 2007., Achtangen iz 2008. te Khajaheian i Arbatani iz 2011. godine. Razlog tomu možemo potražiti u relativno mladom području za istraživanje jer se suvremena medijska industrija, kao globalni fenomen, razvila tek 90-ih godina dvadesetog stoljeća. Ovdje treba odmah naglasiti kako se poimanje istraživanja poduzetništva unutar medijske industrije više ne vezuje za pojedince početnike koji preuzimaju cjelokupan poslovni rizik na sebe, već se promjene odvijaju unutar globalnih kor-poracija.

Kuratko (Kuratko, 2010.) razdvaja poduzetnički proces u korporativnom upravlja-nju na dio koji se odnosi na korporacijska ulaganja i upravljanje core djelatnošću te na dio koji se odnosi na razvijanje strategijskog inovacijskog procesa unutar korpo-racije. Procesi ulaganja u nove proizvodne procese dominantni su u razvoju verti-kalno integriranih medijskih korporacija. Akvizicijama i spajanjima nastale su danas najveće cross medijske korporacije koje dominiraju globalnim medijskim tržištem.

Joško Lozić

85

3. KRAJ MODERNE I POJAVA POSLIJEINDUSTRIJSKOG DRUŠTVA

Ranije smo spomenuli kako je Europa, općenito govoreći, izvezla modernu, kapi-talizam i nakladništvo u Ameriku. Krajem 20. stoljeća dogodio se sličan, ali obr-nut proces. Europa je iz Amerike uvezla postmodernu, poslijeindustrijsko društvo, američki liberalni oblik kapitalizma, razvijenu medijsku industriju, a sve zapakirano u američku verziju društva spektakla. U tom procesu prednjačile su američke ver-tikalno integrirane medijske korporacije. Osamdesete godine 20. stoljeća označile su preokret u društvenim i filozofskim kretanjima. Nacionalna tržišta već su bila zasićena, a poslovna paradigma moderne na izdisaju. Kao što je poentirao Milton Friedman u svojim ranim radovima, poslovna filozofija neoliberalizma je zapravo nešto što se već dogodilo raspadom merkantilizma. Liberalizacija i seljenje kapitala izvan nacionalnih tržišta otvorili su put stvaranju američkih globalnih vertikalno integriranih medijskih korporacija.

Kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća ostat će ubilježen i kao razdoblje naglog tehnološkog razvoja. Divergencija tehnoloških rješenja, unutar medijske industrije, bila je na svom vrhuncu te je nastala potreba ujedinjavanja različitih medijskih su-stava. Prvi broj online časopisa Media industry, u članku koji je potpisala redakcija, naglašava kako je medijska industrija svoj nagli razvoj i procvat doživjela tek osam-desetih godina 20. stoljeća, što su znanstvenici prepoznali kao rezultat značajnih promjena u medijskom prostoru. Takvu promjenu pripisuju razvoju tehnologije u medijskom prostoru te pojavi medijskih korporacija koje naglo šire svoje poslova-nje izvan nacionalnih granica (Editorial, 2014, 1)

Postmoderna i globalizacija su primijenile, u jednom dijelu, i paradigmu podu-zetništva. Globalizacijom tržišta stvoreni su uvjeti nastanka vertikalno integrira-nih korporacija u svim industrijama, pa tako i u medijskoj. Unapređenja poslovne prakse i operativnih rješenja u svakodnevnim operacijama, postali su sastavni dio korporacijskog upravljanja. Korporacije su bile prisiljene stvarati inovativnu i po-duzetničku korporacijsku kulturu unutar samih organizacija. Poduzetnička filozofija stvaranja malih poslovnih subjekata i njihov kasniji razvoj nije više bio privilegij samo poduzetnika pojedinca.

Korporacijsko poduzetništvo je sveukupnost korporacijske inovativnosti, održivog razvoja i napora u realizaciji roba na tržištu (Moris, Kuratko, Covin, 2011., 11). Kor-poracije koje su željele dugoročno opstati na tržištu, morale su spojiti sva tri spo-menuta čimbenika kako bi mogle računati na dugotrajno poslovanje. Više nije bilo dovoljno samo pratiti konkurente na tržištu, hodati uz njih, već i trčati kako se ne bi izgubio korak u budućem razdoblju. Benchmarking je sustav predviđen za one koji žele biti drugi. U svijetu bez granica pojedinci ili tvrtke, koji se čine samo jedan posto bolji od drugih, ili oni koji prvi krenu i uspiju iskoristiti tu prednost kako bi još više dobili na reputaciji i tržišnom udjelu, mogu uništiti sve ostale (Ridderstrale, Nordstrom, 2002., 149).


86

Kraj dvadesetog stoljeća obilježen je divergencijom medijske industrije i daljnjim rastom medijskih korporacija. Broadcasting je preuzeo dominantnu poziciju unu-tar kategorija medijske industrije, a nakladništvo je već bilo na kraju zrele faze te je bilo očevidno kako će početi ponirati. Digitalizacija je došla naglo, nezaustavljivo i bučno. Smrtna zvona su se oglasila za različite sektore i kategorije unutar medijske industrije. Inovativnost, kreativnost i poduzetnička kultura medijskih korporacija srušile su stare navike proizvodnje. Glazbena industrija je, preko noći, promijenila poslovnu paradigmu. Industrija zabave, a naročito igraćih konzola, osvajala je kla-sične oblike društvenih igara. Bližio se kraj stoljeća, a internet je bio pred vratima.

Još jedan kompletan preokret. Još jednom se poslovna paradigma mijenja iz teme-lja. Prošlo je 500 godina otkako je Gutenberg otisnuo svoju prvu pjesmu na stolu s pomoćnim slovima. I došao je kraj jedne veličanstvene industrije. Neće novine sasvim nestati, neće nestati ni papira, ni olova, ni tiska. Ali, ono olovo koje je bilo opasnije od olova u puškama, pretočit će se u digitalne zapise. Biddle Ian u članku pod nazivom The Print Media Industry: A model Under Change, iz svibnja 2014. (EBSCO), naglašava kako je kriza novinske industrije u Americi dovela do umirovlje-nja 21 % novinara od 2001., a u Europi se očekuje da će do 2020. biti umirovljeno više od 50 % novinara.

4. DIVERGENCIJA I VERTIKALNO INTEGRIRANE KORPORACIJE

Konstantan tehnološki razvoj bio je preduvjet divergencije medijske industrije. Tra-dicija inovativnosti i istraživačkih napora pojedinaca preseljena je unutar globalnih korporacija. Duh pojedinca poduzetnika prilagođen je izgradnji poduzetničke orga-nizacijske kulture unutar korporacija. Pojedinačna inkrementalna otkrića i inovaci-je pojedinca ukomponirana su unutar globalnih sustava. Danas su korporacije kao npr., Time Warner, Walt Disney, New’s Corporation, Vivendi, Sony, Google i druge, dio svakodnevne konzumacije. Sve one dijele zajedničko tržište, ali se istovremeno i fokusiraju na pojedine tržišne niše. Čak i kada biste željeli zaboraviti na postojanje takvih brendova, podsjetila bi vas na njih vaša djeca, susjedi, prijatelji, poslovni partneri ili jednostavno ne biste mogli živjeti bez konzumacije nekog od sadržaja koje oni proizvode.

Gutenberg je bio genijalni pojedinac koji je živio duh poduzetništva moderne. Me-dijske korporacije su taj duh utkale u razvoj industrije i društva kao organizirane cjeline. Konvergencija medijske industrije posljedica je inoviranja i razvoja elek-troničkih tržišta. Divergencija je rezultat tehnološkog razvoja kao poduzetničkog procesa kojim se omogućuje distribucija istog sadržaja kroz različite medije. Razvoj interneta je poduzetnički proces koji je bio fokusiran na mrežno povezivanje glo-balnog tržišta. Web 3.0. već je prisutan, a globalne medijske organizacije koriste social media organizaciju kao kanal za distribuciju sadržaja.

Joško Lozić

87

5. PITANJA UMJESTO ZAKLJUČKA

Pitanje koje se nameće, nakon svega navedenog, fokusirano je na kulturološki as-pekt prihvaćanja različitih oblika poduzetničke djelatnosti. Medijske korporacije su se uvijek brže razvijale u državama anglosaksonske tradicije, kao i u onima koje su imale jaku protestantsku tradiciju. Izdavaštvo i danas ima jake korijene u nordij-skim zemljama. Descartes, kao katolik, umire u protestantskoj Švedskoj na dvoru kraljice Kristine, kao njen osobni učitelj filozofije. Izdavaštvo, a prvenstveno no-vinstvo i tiskanje knjiga, još uvijek odolijeva postmodernističkim trendovima koji dolaze s druge strane oceana. Duh Leibnitza i Spinoze živi u Nizozemskoj, Lockea i Humea u Britaniji, a Kantova i Hegleovska tradicija u Njemačkoj. Čak će i fran-cuski postmodernisti svoje učenje temeljiti jednim dijelom na Marxu i njegovom nasljeđu. Lyotard i Foucault nisu nikada bili oduševljeni smjerom kojim se medijska industrija razvila te posljedicama koje je donijela.

Baudrillard se već 80-ih godina dvadesetog stoljeća, putujući po Americi, okomio na medijsku sliku i američke medijske korporacije. „To je cirkus“; „To je kazalište“; „To je kino“; stare su uzrečice, stare naturalističke optužbe. No više nije riječ o tome, ovoga je puta riječ o satelitizaciji stvarnosti, o stavljanju u orbitu neodredive stvarnosti koja nema ničeg zajedničkog s fantazijama što su je nekoć ilustrirali. Ta je satelitizacija uostalom materijalizirana u modelu dvosobni stan-kuhinja-tuš koji smo uistinu uzdigli u orbitu, podarili mu prostornu moć, kazali bismo, zajedno s posljednjim mjesečevim modulom (Baudrillard, 2001., 105). Čitajući Baudrillarda i njegove dojmove o SAD-u s kraja 20. stoljeća, postavlja se pitanje jesu li američke medijske korporacije toliko razvile svoje poduzetničke sposobnosti da su počele stvarati sasvim umjetnu sliku društva. Koristeći McLuhanov koncept implozije, Baudrillard tvrdi kako u postmodernom svijetu granice između imagea ili simulaci-je i realnosti implodiraju, i svijet realnoga nestaje (Best, Kellner, 1991, 119). U 21. stoljeću društvo spektakla nezaustavljivo se prelilo na sve kontinente. Poduzetniš-tvo američkih vertikalno integriranih medijskih korporacija pokazalo je svu svoju moć.

Društvo spektakla se, kroz različite manifestacije društvene stvarnosti, prenijelo i u Republiku Hrvatsku. Iako mislimo da možemo odoljeti poduzetničkom malju globaliziranih korporacija, nismo ni svjesni upliva koji imaju na naš život. Gotovo svakodnevno koristimo različite usluge i servise. Od YouTubea, Playstation konzo-le, HBO kabelskog programa, MTV-a, a holivudizacija je već odavno sastavni dio života. Prisutnost medijskih korporacija svakim danom postaje sve veća. Globalno poduzetništvo širi se različitim strategijama i ne ostavlja mjesta za one koji žele biti drugi. Domaća medijska industrija nije pokazala poduzetničke sposobnosti koje bi joj omogućile neku dugoročnu perspektivu. Razloge koji su doveli do takve situaci-je ostavit ćemo istraživačima i znanstvenicima iz područja poduzetništva.


88

ENTREPRENEURSHIP IN THE POSTMODERN: VERTICALLY INTEGRATED MEDIA CORPORATIONS AND

ENTREPRENEURSHIP OF THE 21ST CENTURY

Mr. sc Joško Lozić, University of Applied Sciences Zagreb

Vrbik VIII, 10000 Zagreb

mob. 098 891 896, e-mail [email protected]

ABSTRACT The aim of this paper is to point out the changes brought by the postmodern in economic activities, business strategy and entrepreneurship in general, which directly left their tra-ces in all social movements. Enterprise development, such as organized capitalist produ-ction, is associated with the beginnings of modernity. The industrial revolution, and even more so the economic thought revolution recorded in Adam Smith’s liberalism, set up the base of division of labor and mass production of goods. Postmodern will lay the ground for the production of goods and services that will have significantly greater added value than goods which are produced for the storage and distribution through modern distribu-tion channels. The media industry has made most progress in erasing the solid bounda-ries between goods as physical product and its non-material forms and values. Entrepre-neurship of media industries, media corporations, and individuals within the media teams working on fundamental research, but also on the operational development of content and the physical product media industry, has shifted the boundaries set by the manche-sterisation entrepreneurs and their followers in subsequent periods. Entrepreneurship has received a new framework in which it should be seen, as the horizon that it defines has expanded. Vertically integrated cross media corporations have taken the attributes of entrepreneurs who create new product and new industry, and have through digitization implemented convergence of the activities and have taken over the global market. With vertical integration they have achieved the effects of economies of scale which provided them additional funds that invest in basic research, development and education. Created on resource access and continuous development of human resources, the American global media corporations have conquered the global media market. Croatian media industry has not demonstrated sufficient entrepreneurial initiatives in the abandonment of surpa-ssed business models and the media companies kept organizational forms and business philosophy that were abandoned already at the end of modernity.

Key words: knowledge economy; the media industry; media corporations; entrepreneurs-hip; postmodern

Joško Lozić

89

LITERATURA

1. Baudrillard, J. (1989). America. , London. Verso.2. Best, S.; Kellner, D. (1991). Postmodern Theory - Critical Interrogations, New

York, The Guilford Press.3. Bilić, I. (1996). Politička ekonomija. Split. Sveučilište u Splitu. Pravni fakultet u

Splitu.4. Daft, R.; Kendrick, M.; Vershinina, N. (2010). Management: International Edition.

Cengage Learning. EMEA.5. Drucker, P. (1985) Inovacije i poduzetništvo – praksa i načela. Zagreb. Globus na-

kladni zavod.6. Editorial Collective. (2014). „Welcome to Media Industries“, Media Industries Jo-

urnal 1, str. 1– 3.7. Hesmondhalgh, D. (2013). Cultural Industries. 3rd Edition. London. SAGE publica-

tions Ltd. 8. Hicks, R.C.S. (2004). Explaining Postmodernism – Scepticism and Socialism from

Rousseau to Foucault. Wisconsin. Scholarly Publishing.9. Hisrich, R.D.; Peters, M.P.; Shepherd D.A. (2008). Entreprenaurship- International

edition. New York. McGrow-Hill Company Inc.10. Katunarić, V. (1990). Teorija društva u Frankfurtskoj školi. Zagreb. Sociološka

hrestomatija. ITP Naprijed.11. Kenny, A. (2001). The Oxford Illustrated History of Western Philosophy. Oxford

University Press.12. Khajehein, D. (2013). „New Venture Creation in Social Media Platform; Towards

a Framework for Media Enterprenaurship“, ed., Friedrichsen, M.; Muhl-Bennin-ghaus W., Handbook of Social Media Management – Value Chain and Business Models in Changing Media Markets. Berlin Heidelberg. Springer-Verlag.

13. Kunzmann, P.; Burkard, F.P.; Wiedmann, F. (2001). Zagreb. Atlas filozofije. Golden Marketing Zagreb.

14. Kuratko, F.D. (2010) „Corporate Entreprenaurship – An Introduction and Research Review“. ur. Acs, Z.J.; Audretsch, D. Handbook of Enterpreanuer Research – An Interdisciplinary Survey and Interducition, London, Springer

15. Malović, S. ur. (2014) Masovno komuniciranje. Zagreb. Golden-tehnička knjiga. Sveučilište Sjever.

16. Milardović, A. (1996). Uvod u politologiju. Osijek. Pan – Liber.17. Moris, H.M.; Kuratko, F.D.; Covin, G.J. (2011). Corporate Entreprenaurship and

Innovation: Entreprenaurial Develpment within Organizations. Third edition. So-uth-Western. Cengage Learning.

18. Nordstrom, K.J.; Ridderstrale, J. (2002) Funky business: Kapital pleše samo sa bogatima. Zagreb. Differo d.o.o.

19. Wren, A.D. (2005). The History of Management Thought. Fifth Edition. John Wiley & Sons Inc.


91

STAKLENI STROP – POLOŽAJ ŽENA U SUSTAVU ZNANOSTI

dr. sc. Mirjana Nedović, mr. sc. Darija Ivanković, Dušanka Miščević, mag. oec. Poslovni odjel, Veleučilište „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru

Županijska 50, Vukovar, Hrvatska

Telefon: 032-444-688 Fax: 032-444-686 E-mail: [email protected]

SAŽETAK

„Stakleni strop“ pojam je koji se koristi kada se govori o sprječavanju napredovanja žena na više hijerarhijske razine na radnom mjestu. Razvojem društva mijenja se i položaj žena u društvu, koje postaju sve obrazovanije i koje žele participirati u rukovodećim poslovima. Bolje plaćena rukovodeća mjesta u većini slučajeva su dodijeljena muškim kolegama, iako obrazovane žene vrlo otvoreno iskazuju svoju ambiciju i znanje. Pitanje ravnopravnosti spolova, prava žena i njihovo mjesto u radnoj okolini postaje izrazito aktualno za cjeloku-pan društveni život. Cilj i svrha ovog rada jest istražiti zastupljenost žena na rukovodećim mjestima u sustavu znanosti te ocijeniti postojeću spolnu strukturu. Istraživanje je prove-deno putem Interneta, slučajnim uzorkom te se uz pomoć statističke metode utvrdio posto-tak žena na visoko rukovodećim mjestima. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da su žene podzastupljene na visoko pozicioniranim radnim mjestima u sustavu znanosti na odabranom fakultetima, što ukazuje na potrebu ozbiljnijeg shvaćanja tog problema kao i preispitivanje uloge žena u poslovnom okruženju. Iako postoje mali pomaci, neosporno je da žene danas vrlo teško probijaju stakleni strop, odnosno nevidljive barijere koje spreča-vaju njihov napredak u poslu.

Ključne riječi: stakleni strop; spolna ravnopravnost; karijera; napredovanje

Stakleni strop – položaj žena u sustavu znanosti

92

1. UVOD

Osnovni cilj ovog istraživanja jest prikupljanje relevantnih podataka koji će upu-ćivati na zaključak o spolnoj ravnopravnosti žena i muškaraca kada su u pitanju više hijerarhijske pozicije na radnom mjestu. Situacija u Hrvatskoj jest prilično loša kada je u pitanju pozicioniranost žena unutar tvrtke ili u sustavu znanosti. Iako su žene u svim dobnim skupinama do pedesete godine obrazovanije od muškaraca, njihova zastupljenost na vodećim pozicijama u tvrtkama zanemariva je, očito zbog prevladavajućeg stereotipa koji liderske funkcije namjenjuje „muškarcima“ u „oz-biljnom i stvarnom“ svijetu u kojem za „žene“ nema mjesta (Lučić, 2014). Žene su danas obrazovane i ne zadovoljavaju se više s niže plaćenim poslovima. Žena svoju ambiciju uglavnom realizira na poslovima nižeg i srednjeg menadžmenta, dok su poslovi na razini visokog menadžmenta uglavnom namijenjeni muškim kolegama. U literature se također spominje i riječ “labirint” kao moderniji izraz, tj. metafora kojom se pokazuje da neke žene uz puno napora uspijevaju doći do najviših pozici-ja, ali se na njima teško dugoročno održe. Stakleni strop kao izraz više nije pogodan iz razloga što su žene dosegle određene pozicije u vodstvu, uključujući i nacionalni lidership pa se sugerira izraz labirint (Eagly & Carli, 2007). Takav trend se treba mijenjati i upravo je to razlog zašto se otvoreno treba razgovarati o preprekama, o „staklenom stropu” te iznalaziti načine kako ga prevazići ili razbiti.

Sveučilište u Rijeci u svojoj je 40 godina dugoj povijesti imalo tek jednu rektori-cu, što ide u prilog tezi da su u feminiziranom obrazovnom svijetu top menadžeri muškarci. Iako u većini čelni ljudi visokoobrazovanih ustanova (koji su uglavnom muškarci) smatraju da je spolna diskriminacija isključena, ipak podaci pokazuju su-protno. Prema prof. dr. Vrcelj koja se bavi ovom tematikom, navodi da posljednjih godina pomaka ima i da u hrvatskom menadžerskom svijetu unatoč vladavini kluba muškaraca pristup ženama nije onemogućen, dok je u nekim drugim zemljama situacija puno gora pa u top menadžmentu nema traga nježnijem spolu. U Hrvat-skoj, kaže, ipak vlada »soft« varijanta stereotipa (http://www.novilist.hr-tesko-op-staju-u-top-menadzmentu).

Mirjana Nedović, Darija Ivanković, Dušanka Miščević

93

2. STAKLENI STROP I KAKO GA RAZBITI?

Izraz stakleni strop postao je popularan nakon što je objavljen u listu The Wall Street Journal autora Hymnowitz and Schellhardt 1986. (Smith, Caputi, & Critten-den, 2012). Od tada pa do današnjeg vremena nije se puno toga promijenilo u korist žena. Nadalje izraz stakleni strop upotrijebila je i komisija (GCC, 1991) koja je proučavala korporacije u SAD-u, a željela je istražiti zašto razina uključenosti zaposlenih žena u SAD-u nije bila razmjerna njihovoj zastupljenosti u višem me-nadžmentu (Risper & Anesh, 2013).

Promatrajući visokoobrazovni sustav bilo bi sasvim logično za očekivati neposto-janje rodne diskriminacije, međutim statistike pokazuju da u svijetu znanosti još uvijek postoje muški lobiji koji teško ženama daju naprijed. Prema dostupnim po-dacima među voditeljima znanstvenih projekata znanstvenica je tek 10-20 posto (Mesarić, 2010). Ova poražavajuća činjenica zapravo obvezuje društvo da ukloni prepreke koje se stavljaju pred žene, ali i da motivira žene za „daljnju borbu” ukla-njanja prepreka.

Postavlja se pitanje kako i na koji način razbiti stakleni strop? Zasigurno je po-trebno odgovoriti na sljedeća pitanja:

◊ Zašto je, uz iste kvalifikacije, manje žena na najvišim rukovodećim pozicijama?

◊ Zašto žene u znanosti i visokom školstvu, iako ih ima više, ne participiraju u jednakom postotku na rukovodećim mjestima kao i muškarci?

◊ Zašto žene sporije i manje napreduju?

◊ Kakve su to nevidljive barijere?

◊ Da li žena gubi svoje poželjne karakteristike (brižne majke, supruge) ako iskaže ambiciju, autoritet, samopouzdanje, kompetentnost?

Odgovori na ova pitanja rasvijetlit će mnoge dileme kada je u pitanju žena i stakleni strop. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2013. godini Republika Hr-vatska imala je 4.255.689 stanovnika, od toga su žene činile 51,7 posto. Promatra-jući situaciju na visokim učilištima u akademskoj godini 2013./2014. visoka učilišta upisalo je 56,8 posto žena. Kada gledamo postotke diplomiranih studenata, podaci su opet na strani žena. Od ukupnog broja diplomiranih na visokim učilištima 2013. više od polovice čine žene, čak 58,9 posto. Identična je situacija i među magistrima znanosti, sveučilišnim specijalistima te doktorima znanosti. Žene su zastupljene s 57,9 posto u ukupnom broju magistra znanosti i sveučilišnih specijalista te s 54,7 posto u ukupnom broju doktora znanosti u 2013. Dakle, iako je žena u postotku više, neosporno su podzastupljene na rukovodećim položajima.

Stakleni strop za žene odražava zapravo općenito uvjete na radnom mjestu žena u nekoj zemlji kao cjelini (Economist, 2011).


94

Prema nekim autorima (Prijić-Samaržija, Avelini Holjevac, & Turk, 2009, str. 1059) na razini sustava temeljnu zapreku dosljednoj primjeni zakonskih i etičkih normi vezanih za ravnopravnost spolova predstavlja općeniti izostanak „vladavine nor-mi“. Društvena i politička praksa koja ne počiva na strogoj provedbi normi omogu-ćuje da se one ne provode ni na razini institucija.

Isti autori nadalje navode da na razini institucija zapreke provođenja antidiskrimi-nacijskih praksi mogu se svrstati u tri skupine: tradicionalne akademske predra-sude, običaji koji čuvaju moć akademskih elita i autoritarne metode upravljanja.

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno putem Interneta, odnosno prikupili su se podatci uz po-moć kojih se analizirao položaj žena, odnosno njihova zastupljenost na najvišim rukovodećim pozicijama u sustavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Analizom dostupnih podataka dobili su se postoci žena i muškaraca koji obnašaju funkcije prodekanskih i dekanskih mjesta na jedanaest fakulteta u sklopu Sveuči-lišta u Osijeku.

Osječko Sveučilište u svom sastavu ima 17 znanstveno-nastavnih sastavnica: 11 fakulteta i 5 sveučilišna odjela, 1 umjetničko nastavnu sastavnicu – Umjetničku akademiju te 4 sastavnice: 3 sveučilišne infrastrukturne ustanove: Gradska i sve-učilišna knjižnica Osijek, Studentski centar u Osijeku i Studentski centar u Slavon-skom Brodu te trgovačko društvo Tehnologijsko-razvojni centar u Osijeku u vla-sništvu Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka i Sveučilišta (http://www.unios.hr/?g=4&i=38).

Tablica 1. Fakulteti unutar Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera

Fakulteti Dekani Dekanice Prodekani ProdekaniceM Ž M Ž

1. Ekonomski fakultet 1 0 2 12. Elektrotehnički fakultet 1 0 3 13. Filozofski fakultet 0 1 1 34. Građevinski fakultet 1 0 3 15. Katolički bogoslovni fakultet 1 0 2 16. Medicinski fakultet 1 0 3 27. Poljoprivredni fakultet 1 0 3 18. Pravni fakultet 1 0 2 19. Prehrambeno-tehnološki fakultet 1 0 1 110. Strojarski fakultet 1 0 2 011. Fakultet za odgojne i obrauovne znanosti 1 0 0 4

ukupno: 10 1 22 16% 90% 10% 58% 42%

Izvor: izrada autora


95

Graf. 1. Zastupljenost žena na dekanskoj pozici

Izvor: Izrada autora

Graf. 2. Zastupljenost žena na prodekanskoj poziciji

Izvor: izrada autora

Dekani90%

Dekanice10%

Prodekani58%

Prodekanice42%


96

4. ANALIZA DOBIVENIH REZULTATA

Sagledavajući dobivene rezultate može se zaključiti da su žene podzastupljene na rukovodećim položajima unutar promatranih jedanaest fakulteta koji su sastavni-ce Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od jedanaest fakulteta čak na njih deset dekani su muškarci, a samo na jednom fakultetu (Filozofski fakultet), na dekanskim mjestu je žena. Ova činjenica doista je zabrinjavajuća ako uzmemo u obzir ravnopravnost spolova. Nadalje, mali pomaci vide se na prodekanskim mje-stima kada je u pitanju zastupljenost žena. Ovdje je situacija puno bolja jer 42% prodekanskih mjesta zauzimaju žene, a 58% zauzimaju muškarci. Vidljivo je da ni ovdje ne postoji rodna jednakost u punom smislu riječi, no ipak nije izražena tako vidljiva razlika kao kod dekanskih radnih mjesta. Dobiveni rezultati govore o či-njenici da je žena još uvijek teže napreduje kada su u pitanju čelne pozicije i takvu nezavidnu situaciju treba mijenjati, a prvi korak je svijest o postojanju nejednakosti muškaraca i žena.

5. ZAKLJUČAK

Evidentno je da postoje elementi staklenog stropa kada su u pitanju žene u zna-nosti. Ravnopravnost spolova znači da su muškarci i žene jednako zastupljeni u svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake moguć-nosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Zakon o ravnopravnosti spolova donesen je u srpnju 2008. godine u Republici Hrvatskoj. U 2011. godini u Republici Hrvatskoj donesena je i Nacionalna politika ravnoprav-nosti spolova za razdoblje od 2011. do 2015. s ciljem uspostavljanja stvarne rav-nopravnosti spolova (DZS, 2013) te je potrebno sustavno analizirati stvarnu situ-aciju o položaju žena i usklađivati je s donesenim aktima. Akti sami po sebi neće promijeniti situaciju ako se dosljedno ne provode u stvarnosti, stoga je potreban dodatan napor da se zamišljeno i napisano provede u praksu. Postojanje „stakle-nog stropa“ uočava se i u sustavu znanosti, što je vidljivo iz provedenog istraživa-nja. Kontinuiranim radom, samosvjesnosti o vlastitoj vrijednosti, moguće je razbi-jati nevidljive barijere koje priječe put k napredovanju. Stoga mukotrpan rad ostaje na ženama i njihovoj jakosti volje da mijenjaju situaciju sebi u korist. Žene moraju osvijestiti svoju neravnopravnu poziciju i aktivno se suprotstavljati diskriminiranju.


97

ABSTRACT

The term ‘’glass ceiling“ is a term used in reference to obstacles hindering the advance-ment of women to the upper rungs of the corporate ladder. Societal development includes changes in the position of women within the society, who become more and more educa-ted and who want to participate in management business. Management workplaces with higher salaries are most often assigned to their male colleagues, although many educa-ted women express their ambition and knowledge very openly. The question of gender equality, women’s rights and their position in the working environment have become an important social issues on the whole. The aim and purpose of the paper is to explore the representation of women in management positions in science, and to assess the existing gender structure. The surveys have been randomly conducted through the Internet. Sta-tistical methods have been used in order to determine the percentage of women in higher management positions. The research results suggest that women are underrepresented in high-ranking positions in science in selected universities, which points to the need for more serious understanding of the problem as well as a review of the role of women in the business environment. Although there are small improvements, it is undeniable that wo-men today are very difficult to break through the glass ceiling: those invisible barriers that prevent their progress in work.

Key words: glass ceiling; gender equality; career; advancement


98

LITERATURA

1. Državni Zavod za Statistiku. (2013). Žene i muškarci u Hrvatskoj. Preuzeto s: http://www.dsz.hr/Hr_Eng/menand.

2. Eagly, A. H., & Carli, L. L. (2007). Throught the Labyrinth: The Truth About How Women Become leaders. Boston, MA: Harvard Business School.

3. Economist. (26. November 2011). Special Report: women at work. Preuzeto s: http://www.economist.com/blogs/newsbook/2011/11/special-report-women-and-work.

4. Glass Ceiling Commision (1991). Dohvaćeno iz Executive Summary: Fact Finding Report of the Federal Glass Ceiling Commission: Retrived from http://www.doi.gov/oasam/programs/history/reich/reports/ceiling

5. Lučić, M. (2014). Žene i liderstvo. qLife znanost i umjetnost liderstva, 1, str. 7-8.6. Mesarić, V. (28. 1 2010). Puca li “stakleni strop” nad glavama mladih znanstvenica?

Preuzeto s: http://www.dw.de/puca-li-stakleni-strop-nad-glavama-mladih-znan-stvenica/a-5176500.

7. Prijić-Samaržija, S., Avelini Holjevac, I., & Turk, M. (2009). Žene u znanosti: Stakleni strop. Društvena istraživanja (6), str. 1049-1073.

8. Risper, E. K., & Anesh, M. S. (2013). The glass ceiling: a perspective of women wor-king in Durban. Gender in Management: An international Journal, 1, str. 28-42.

9. Smith, P., Caputi, P., & Crittenden, N. (2012). Amaze of mataphors around glass ceilings. Gender in Management: An International Journal, 7, str. 436-448.


99

ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI

Dr.sc. Nevenka Breslauer, prof.visoke škole, Međimursko Veleučilište u Čakovcu

Ulica J.Jelačića 22a, 40000 Čakovec, E-mail: [email protected]

Broj mobitela: 099 5206 872

Dr.sc. Marina Gregorić, predavač, Međimursko Veleučilište u Čakovcu

Ulica J.Jelačića 22a, 40000 Čakovec, E-mail: [email protected]


Mr.sc. Ivan Hegeduš, viši predavač, Međimursko Veleučilište u Čakovcu

Ulica J.Jelačića 22a, 40000 Čakovec, E-mail: ivan.hegeduš@mev.hr


SAŽETAK

Danas je turizam jedna od najbrže rastućih industrija svijeta i mnogi krajevi i naselja di-ljem svijeta pronalaze priliku za svoj napredak upravo u razvoju turizma. Današnji moderni turist sve više se distancira od masovnog turizma i svoj odmor i razonodu traži u mjestima koja još nisu toliko poznata na globalnom tržištu, a odišu mirom, čistoćom i sigurnošću. Međimurje kao turistička destinacija još uvijek je nepoznato na globalnoj turističkoj karti Europske Unije, budući da većina turista koja dolazi u Republiku Hrvatsku pretežno svoj godišnji odmor koristi na jadranskoj obali i jadranskim otocima. Unutrašnjost Hrvatske, a pogotovo sjeverozapadni kraj, još uvijek se slabo promovira i ogroman broj turista nikada nije ni čuo za Međimurje. Međimurje je danas jedna od najrazvijenih županija u Republici Hrvatskoj, a ono po čemu je među najpoznatijima upravo je uređenost infrastrukture. Me-đimurci su poznati kao vrijedni, marljivi, pedantni i uredni ljudi. Njihove kuće, dvorišta, vrto-vi pa i parkovi oduvijek su bili primjer ostalim krajevima u Hrvatskoj kako i na koji način tre-ba održavati i voljeti svoj kraj i svoje mjesto. Zbog toga mnogi nazivaju ovaj sjeverozapadni dio Hrvatske „Horvatskim cvetnjakom“. Upravo zbog dobrog planiranja i suradnje lokalnih i županijskih vlasti, Međimurje je primjer kako se može dobro organizirati određena regija da bi bile zadovoljne sve strukture društva: gospodarstvenici, turistički djelatnici, lokalna vlast, lokalno stanovništvo, turisti, a da time nije narušen održivi razvoj regije.

Ključne riječi: lokalno stanovništvo; netaknuta priroda; održivi razvoj; sigurnost; turizam

Održivi razvoj turizma u međimurskoj županiji

100

1. UVOD

Međimurska županija smještena je na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske, graniči s Republikom Mađarskom i Slovenijom odnosno s Koprivničko-križevačkom i Varaždinskom županijom. Omeđena rijekama Murom i Dravom (od kuda dolazi povijesni naziv Insula intra Dravum et Muram), s površinom oko 730 km2 i oko 113.804 stanovnika, odnosno 156 stanovnika/km2 (nažalost i u Međimurskoj žu-paniji dolazi do smanjena broja stanovnika), najmanja je i najgušće naseljena hrvat-ska županija. Prema teritorijalnom ustroju, Međimurska županija podijeljena je u tri grada i 22 općine. Čakovec (ima oko 27.104 stanovnika, prema popisu stanovniš-tva, kućanstva i stanova 2011.) je upravno, kulturno i gospodarsko središte župa-nije te uz Prelog i općine na osi Mursko Središće-Čakovec predstavlja najrazvijeniji dio županije.

Međimurje se nalazi u radijusu od 300 km od velikih urbanih aglomeracija Zagreba, Beča, Budimpešte i Ljubljane. Dobro je prometno povezano s obzirom da ovuda prolazi autocesta A4, koja je dio međunarodnog pravca Budimpešta-Rijeka, Ča-kovec se nalazi na magistralnoj željezničkoj pruzi 1. ranga, a međunarodne zračne luke Zagreb i Maribor (SLO) udaljene su, za transfer prihvatljivih, 100 km. Prema nekim statističkim pokazateljima autocestom A4 godišnje prolazi oko 3-4 miliju-na putnika u tranzitu. Infrastrukturna opremljenost Međimurske županije izvrsna je s vrlo visokim udjelom pokrivenosti prostora vodovodom (98%), električnom (98%), plinskom (98%) i telekomunikacijskom (90%) mrežom. Međimurska župani-ja i nadalje je predvodnik u gospodarenju otpadom (o tom opširnije u sljedećem poglavlju) koji se razvrstava na cijelom prostoru, angažirana je u korištenju čistih izvora energije (npr.biomasa, bioplin, geotermalna energija) te raspolaže izdašnim kapacitetom podzemne vode i izvorima pitke vode. Vizualno se može reći da je vrlo skladno uređen prostor i da se upravo taj sklad uređenosti prirode i prostora može prepisati vrijednim, marljivim i skromnim Međimurcima koji oduvijek žive na tim prostorima. Gotovo svaka kuća i dvoriše koje se nalazi u Međimurju je uređeno i čisto. Dvorišta i balkoni odišu cvijećem, a kada danas govorimo o ekološkom i odr-živom razvoju određene regije, može se samo konstatirati da Međimurska županija može biti dobar primjer cijeloj Republici Hrvatskoj.

Usprkos, svim tim pokazateljim i poslovičnoj marljivosti Međimuraca, u odnosu na ostatak RH, obrazovna struktura stanovništva ispodprosječna je, a također je Međimurska županija prepoznatljiva kao županija s najnižim plaćama, gdje su plaće puno niže od prosjeka. Paradoks svega navedenog je i taj da se unatoč svim tim pokazateljima Međimurska županija ubraja u jednu od gospodarski najuspješnijih u Hrvatskoj. Orijentirana je na prerađivačku industriju, trgovinu, građevinarstvo i poljoprivredu, a izrazito je i izvozno orijentirana (Njemačka, Austrija i Italija). Po razvijenosti tradicijskih obiteljskih obrta te malog i srednjeg poduzetništva i dalje je u samom vrhu. (http:www.medjimurska - zupanija.hr).

U proteklih desetak godina Međimurje postupno gradi poziciju privlačne i atraktiv-ne turističke destinacije s ponudom raznolikih turističkih segmenata i iskustava, od izleta motiviranih gastronomijom i vinom do izuzetno složenih turističkih proizvo-da vezanih uz zdravlje i rekreaciju.

Nevenka Breslauer, Marina Gregorić, Ivana Hegeduš

101

Kako bi se što bolje prezentiralo i promoviralo Međimurje, Međimurska županija je u sklopu EU projekta Joint planning for long-term development in cross-border region financiranog iz Programa IPA, pristupila izradi Strateškog marketing plana turizma Međimurske županije za razdoblje od 2014. do 2020. godine, polazeći od planskog okvira postavljenog u Strategiji razvoja turizma RH do 2020. godine.

Polazeći od postojeće pozicije Međimurske županije na turističkom tržištu, njezi-nim ogromnim resursima i potencijalima, idejni cilj projekta je pridonijeti izgradnji i prepoznatljivosti identiteta Međimurske županije kao zasebne turističke cjeline koja svojom bogatom kulturno-povijesnom baštinom, specifičnim kulturnim sadr-žajima, bogatom eno-gatstronomskom ponudom i nizom različitih oblika selektiv-nih vrsta turizma, može značajno pridonijeti poboljšanju turističke ponude kako na regionalnoj, tako i na nacionalnoj razini.

2. KLJUČNA NAČELA ODRŽIVOG TURISTIČKOG RAZVOJA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE

Održivi razvoj je razvoj kojim se zadovoljavaju potrebe današnjih naraštaja, a da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih naraštaja u zadovoljavanju njihovih potre-ba. To znači da pri odlučivanju i provođenju aktivnosti kojima svaka organizacija stvara vrijednost treba sustavno uzimati u obzir ekonomske i društvene činitelje te činitelje vezane uz zaštitu okoliša. Održivi razvoj takav je razvoj u kojem su procesi promjena, upotrebe resursa, smjer intervencija, tehnološki razvoj i institucionalne promjene koje se provode u skladu s potrebama današnjih i budućih generacija (Bačun i sur., 2012). Upravo u tom segmentu može se opisati i turistički razvoj Me-đimurske županije. Svakoj turističkoj destinaciji i prostoru bitno je privući što više turističkih posjetitelja i ostvariti što veću ekonomsku zaradu, ali ono što je ključno i nužno prilikom stvaranja bilo kakve strategije potreba je ograničenja posjeta. Bilo koji segment flore i faune koji se može vidjeti i posjetiti, mora u sebi sadržavati i ograničenje pristupa. Danas u svijetu već postoji veliki broj turističkih destinacija i atrakcija gdje je pristup ograničen. Bilo koja prirodna turistička destinacija koja se posjeti i koja primi nekoliko tisuća posjetitelja, mora imati u sebi programirano i određeno vrijeme za oporavak.

Turizam je prema Gluucksmannu kretanje u prostoru izvan mjesta stalnog boravka u cilju upoznavanja novih stvari, ljudi i njihova života za vrijeme prolaznog boravka u drugom mjestu (Bilen, 2006).

Nakon prolaznog boravka u drugom mjestu svaki bi turist iza sebe morao ostaviti čistu i netaknutu prirodu, kao da tamo nitko nije i boravio. Koliko su o tome osvi-ješteni i obrazovani pojedini turisti, drugo je pitanje. Održivi razvoj turizma u Re-publici Hrvatskoj, odnosno dugoročno upravljanje i ukupna raspoloživost turistič-kog prostora u Republici Hrvatskoj, danas je u najvećoj mogućoj mjeri uvjetovan odredbama Zakona o prostornom uređenju i zakona o gradnji.


102

Da bi se omogućio održiv razvoj turizma u sadašnjosti i budućnosti, potrebno je osigurati kvalitetnu razvojnu strategiju, ali i novčana sredstva za upravljanje turiz-mom. Pritom bi trebalo primjenjivati tri najvažnija načela održivog razvoja: ekološ-ku, sociokulturnu i ekonomsku održivost (Bartoluci, 2013).

Cilj ovog rada je ukazati na potrebu za održivim turističkim razvojem te tako utvr-diti na koji način održivi razvoj utječe na turizam, a samim time i na cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske. Bitno je također i probuditi svijest lokalnog sta-novništva i lokalne zajednice, ponuđača proizvoda i usluga, turista i ostalih djelat-nosti vezanih uz turizam o važnosti održivosti destinacije u turizmu. U budućnosti će opstati samo one turističke destinacije i atrakcije koje će znati gospodariti svo-jim turističkim prostorom i koje će znati zaštiti svoj prostor od masovnog turizma.

Možemo navesti 3 temeljna stupa održivog razvoja turizma:◊ resursi okoliša koji su ključni element održivog turističkog razvoja treba

iskorištavati na optimalan način;

◊ poštivati društveno-kulturnu autentičnost destinacije te isto očuvati za buduće generacije;

◊ osigurati dugoročne i održive gospodarske aktivnosti detinacije uz pravednu raspodjelu i korist svim dionicima.

Također potrebno je poticati zapošljavanje, zaradu društvenim uslugama u zajed-nici te smanjivati nezaposlenost

Pridržavajući se ovih načela, održivi turizam mora turistiu tružiti visoki stupanj za-dovoljstva, a isto tako turistima treba paralelno razvijati svijest o održivosti turiz-ma te ih poticati da promiču koncepciju održivog turizma među sobom.

Poželjan turistički razvoj Međimurske županije odražen je u marketinškoj koncep-ciji turizma i cjelokupnoj komunikaciji županije s turističkim tržištem, podrazumi-jeva upravljanje ukupnim županijskim resursima na način koji će pridonijeti dugo-ročnom održivom razvoju i blagostanju lokalne zajednice. Rukovodeći se razvojnim načelim hrvatskog turizma, kako su definirani u Strategiji razvoja turizma RH do 2020. (Ministarstvo turizma RH, 2013), odnosno europskom razvojnom strategi-jom EUROPA 2020 - Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast (Europska komisija, 2010), postavljaju se sljedeća razvojna načela turističkog razvoja župa-nije:

- Partnerstvo - polazeći od činjenice da je turistički proizvod „agregat“ sadržaja i usluga u ingerenciji većeg broja različitih institucija i ponuđača, konkurentnost destinacija nužno podrazumijeva umrežavanje i stalnu komunikaciju dionika, kako kroz horizontalnu i/ili vertikalnu suradnju, tako i kroz suradnju javnog i privatnog sektora. Partnerski odnos složenog sustava dionika županije jedan je od principa na kojima se temelji turistički razvoj Međimurja. Možemo reći da gotovo i ne po-stoji niti jedan segment u društvu koji na direktan ili indirektan način nije povezan sa turizmom ili održivim razvojem.


103

- Osjećaj za mjesto - doživjeti autentičnost određenog mjesta ili autentični doživ-ljaj određene seoske sredine od iznimne je važnosti za svakog turista. Šarm prošlih vremena, zaboravljeni rituali, tradicije i norme od izuzetne su važnosti za turistič-ku ponudu. Očuvanje i promocija nekadašnje kulturno-povijesne baštine također može biti kotač razvoja, svakog pojedinog mjesta.

- Ekološka odgovornost - očuvanje prirodnih resursa temeljna je vrijednost svakog društva, a ekološka osviještenost je itekako bitna za razvoj turizma i turističke de-stinacije. Promoviranje turizma na ekološkoj i sociokulturnoj osviještenosti može biti jako dobra polazna osnova za razvoj održivog turizma. Ekološka odgovornost ljudi koji žive na određenoj destinaciji bitan je čimbenik i kvalitetne turističke po-nude. U mom segmentu bi Međimurska županija mogla brendirati i promovirati sebe riječima: “Međimurje-ekološki najosvještenija i najuređenija regija Republike Hrvatske“.

Inovativnost - Međimurci su prepoznati kao dobri gospodarstvenici i dobri inova-tori. Diljem svijeta osvajaju nagrade za inovativnost u poslovanju i gospodarenju odpadom. Sve navedene ideje i inovacije i te kako se mogu pretočiti u zanimljivu i jedinstvenu turističku ponudu i promociju.

Kultura kvalitete - Ogromna briga za goste i sve putnike dobronamjernike koji posjećuju Međimurje, iskazana je kroz niz kvalitetnih turističkih sadržaja. Poznata međimurska gostoljubivost odražava se prije svega u širokoj i bogatoj gastronom-skoj ponudi.

Zadovoljstvo i ponekad pretjerana briga da gost slučajno ne bude gladan ili žedan, samo su jedan mali segment brige o gostu i zadovoljenju svih njegovih duhovnih i materijalnih potreba. „Kultura kvalitete boravka“ i „način ljubaznog ophođenja“ sa svim posljetiteljima koji posjete Međimurje jedan je od bitnih principa na koji-ma se temelji turistička ponuda.

Ukoliko sublimiramo sve navedeno i proklamirajući društvene vrijednosti i tržišne trendove, možemo zaključiti da navedena razvojna načela održivog razvoja turiz-ma u Međimurskoj županiji imaju snagu osigurati dugoročnu razvojnu strategiju turizma, na obostranu korist svih koji jesu i koji će biti uključeni u turizam i turistič-ke tokove.


104

3. GOSPODARSTVENICI UKLJUČENI U ODRŽIVI RAZVOJ U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI

3.1 Kompanija Tehnix

Kompanija Tehnix vodeća je eko industrija, koja proizvodi strojeve i opremu za zaštitu okoliša. Njihov cilj je zajednička primjena novih tehnologija sa kojima će svi ostvarivati veće rezultate u gospodarenju otpadom, koji bi morao postati izvorom novih sirovina te bi se kompostiranjem organski otpad pretvarao u eko gnojivo. Razvojem novih tehnologija mogu se lakše ostvariti ciljevi održivog ra-zvoja, zaustaviti klimatske promjene planeta. Inovativnim tehnologijama zaustavit će se zagađenje zraka, vode i zemlje te se na taj način može ostvariti i održiva budućnost.

Poduzeće Tehnix izradilo je niz inovacijskih proizvoda po kojim su postali prepo-znatljivi brend po cijelom teritoriju Republike i diljem svijeta.

Neki od njihovih proizvoda su:

• Sortirnica korisnog komunalnog otpada Poduzeće Tehnix sa svojim iskustvom i proizvodno-montažnim te kadrovskim ka-pacitetima u vrlo kratkom roku završilo je izgradnju sortirnice za korisni otpad na reciklažnom dvorištu Treskavac na otoku Krku. Poduzeće Ponikve Eko otok Krk na taj je način dobilo najmoderniju tehnologiju koja je sufinancirana od Fonda za za-štitu okoliša i energetsku učinkovitost te je sada u tehnološkoj mogućnosti sprove-sti sustav prikupljanja otpada od „vrata do vrata“ s jasnim vremenskim ciljem do 2020. godine, 80% odvojenog otpada.

• Kontejnerski moduliU prvom tromjesječju Kompanija Tehnix bilježi značajne aktivnosti u kontejner-skoj proizvodnji. Samo u mjesecu ožujku proizvedeno je i uspješno isporučeno 330 komada različitih kontejnerskih modula što je daleko najbolji rezultat u cijeloj po-vijesti Tehnixa, što se tiče kontejnerske proizvodnje. Uspješnu proizvodnju prate brojne prodajne i marketinške aktivnosti Tehnix-ovih izvoznih managera koji su već sada uspjeli osigurati istu količinu kvalitetnih projekata i za sljedeće tromjesječje. Taj je uspjeh još značajniji kad se uzme u obzir da se više od 98% svih proizvoda te grupe izvozi u zemlje zapadne Europe.

• Reciklažna dvorištaKomunalno poduzeće Medeko servis d.o.o. iz Medulina prvi je korisnik mobilno reciklažnog dvorišta kojeg su uz sufinanciranje fonda za zaštitu okoliša instalirali u općini Medulin. Proizvod je tvrtke Tehnix d.o.o. koji je prilagođen na „vozilo podi-zač“ s mogućnošću prikupljanja svih (33) ključnih brojeva prema zakonu o otpadu.


105

• Tehnix biorotori - u funkciji zaštite okoliša turističkih destinacijaUoči ljetne sezone, 2014. godine, u Istri je pušten u rad najmoderniji zabavni park Istralandija. Jedan od vitalnih logističkih objekata u parku je i uređaj za proči-šćavanje sanitarnih otpadnih voda. Ugrađen je uređaj posljednje generacije koji objedinjava više faza u procesu pročišćavanja otpadnih voda. Unatoč ekstremnim uvjetima i opterećenjima kojima je uređaj bio izložen, uspješno je odradio svoj dio zadaće.

• MALL OF SPLIT: Specijalni separator 150/500 L/sZa potrebe građevinskog projekta MALL OF SPLIT, izradili su i isporučili specijalni separator zapremnine 30000L: nazivnog protoka 150/500 L/s.

• Mobilna reciklažna dvorišta◊ sve u skladu sa zakonom o otpadu RH

◊ mogućnost prijevoza: navlakačem, podizačem, grajferom, viličarom, dizalicom

◊ spremnici prema svim ključnim brojevima ugrađeni u spremištu

◊ pravilno fiksirani za sigurni transport

◊ posebno odvojeni dio spremišta za nauljeni otpad

◊ certifikat ovlaštenog instituta za sigurnost

• Modularna kontejnerska stepeništaModularna kontejnerska stepeništa i kontejneri u flat-pack izvedbi samo su dio noviteta kojima kompanija TEHNIX ispunjava zahtjeve Europskih kupaca. Modu-larno kontejnersko stepenište razvijeno i proizvedeno u pogonima kompanije TEHNIX izrađeno je prema iznimno visokim europskim standardima pouzdanosti i sigurnosti. Stepenište je izrađeno od pocinčanog čelika debljine 3mm, čime je osigurana robusnost stepeništa te otpornost na oštećenja i koroziju. Stepenište je u potpunosti modularne izvedbe što omogućuje jednostavnu i brzu izgradnju kon-tejnerskih naselja ili se može primjeniti kao dodatno stepenište na već postojećim objektima.

• Poduzeće TEHNIX - kao globalna kompanijaTehnix uređaji instalirani su po cijelom svijetu. Instalirali su uređaj kapaciteta 1250ES za potrebe pročišćavanja sanitarnih i fekalnih otpadnih voda za tvornicu „OMEGA LINE“ u Sri Lanki, u mjestu Sandalankawa.


106

• Suradnja s kompanijom Lafarge iz FrancuskeNa poziv kompanije Lafarge iz Francuske održali su sastanak u Egiptu u gradu Kairu, a tema poslovnog sastanka bila je izgradnja „MBO-T“ tvornice za reciklažu komu-nalnog otpada u Egiptu, točnije za reciklažu – sortiranje miješanog komunalnog ot-pada te specijalno kao dodatak za proizvodnju „RDF goriva“ iz ostataka miješanog komunalnog otpada.

• Suradnja s norveškim poduzećimaTvrtka Tehnix već niz godina uspiješno surađuje sa nizom norveških firmi koje proizvode opremu i uređaje za distribuciju električne energije. Tehnix proizvodi specijalne tehnološke kontejnere u koje se navedena oprema montira te takve kompletene funkcionalne transformatorske i distributivne kontejnere predaje na upotrebu krajnjem kupcu za područje cijele Skandinavije.

3.2. Poduzeće Čakom iz Čakovca

Gradsko komunalno poduzeće Čakom bavi se održavanjem čistoće i javnih površi-na grada Čakovca

Njihova predanost kvaliteti, zaštiti okoliša, zdravlja i sigurnosti bazira se na slje-dećim segmentima:

◊ stalno unapređivanje integriranog sustava upravljanja u skladu s međunarodno priznatim normama ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001

◊ stalno poboljšavanje učinka rada na okoliš, zdravlje i sigurnost

◊ sprečavanje zagađenja kada je to moguće i odgovorno gospodarenje prirodnim resursima

◊ djelovanje u skladu sa zakonima Republike Hrvatske

◊ stalno promicanje timskog duha i osiguranje poticajnog radnog okruženja za sve zaposlenike Čakoma.

Poduzeće Čakom odvaja i selekcionirala otpad na sljedeće segmente:

Komunalni otpad - otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem javnih i pro-metnih površina, otpad sličan otpadu iz kućanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima.

U posude za komunalni otpad zabranjuje se odlagati: tekuće i polutekuće tvari, žar, lešine životinja, električne baterije, akumulatore, auto-gume, otpad iz klaoni-ca, mesnica i ribarnica, zeleni otpad, građevinski otpad, opasni otpad, ambalažni otpad.

Glomazni otpad - otpad iz kućanstva koji se sastoji od dijelova putničkih automo-bila, automobilskih guma, pokućstva i sličnih proizvoda koji su postali otpad.

Elektronički otpad -usluga odvoza i zbrinjavanja otpada financira se iz sredstava FZOEU i za korisnike je besplatna.


107

Zeleni otpad - je otpad koji je nastao košnjom trave, obrezivanjem drveća, čišće-njem korova, lišće, otpad iz vrtova, voćnjaka i vinograda i drugi otpad biljnog pori-jekla podesan za kompostiranje.

Građevinski otpad - je otpad od iskopa, otpad s gradilišta, otpad od rušenja, lo-mljeni materijal od razgradnje i rekonstrukcije cesta i slično. Poduzeće „Čakom“ među prvima je u Repubici Hrvatskoj započelo s odvajanjem otpada i danas je mnogim komunalnim poduzećima uzor.

4. ZAKLJUČAK

Bez obzira na SWOT analize, Međimurje ima ogroman turistički potencijal za razvoj turizma. Može se još uvijek reći da je Međimurje nedovoljno turistički prepoznato na turističkoj karti Hrvatske, a da ne govorimo o široj regiji. Ono što nedostaje Međimurskoj županiji je svakako, dobra turistička promocija. Tek unatrag nekoliko godina počelo se na Međimurje gledati kao na „Neotkriven turistčki pontencijal“. Čista priroda, još uvijek nedovoljno neiskorišteni i netaknuti turistički resursi, samo su neki od potencijala buduće turističke ponude. Gledamo li s današnjeg vremen-skog odmaka, možda je dobro da se u turističkom smislu Međimurje nije puno bolje razvilo budući da sada imamo mogućnost prezentiranja „neotkrivenog turi-stičkog dragulja“. Na lokalnoj i regionalnoj zajednici je ogroman zadatak da taj svoj neotkriveni turistički dragulj promovira i prezentira, kako bi se ostvarila određena ekonomska korist, ali je ujedno i vrlo bitno znati taj turistički potencijal i zaštititi. Međimurje je u samome vrhu u Republici Hrvatskoj po ekološkoj osviještenosti, a to je sve postignuto upravo zahvaljući izvrsnom suradnjom gotovo svih segmenata društva u Međimurskoj županiji.

Razumijevanje i potpora jedinica lokalne samouprave također je vrlo bitan čimbe-nik. Ipak, pokretačka snaga za planirane iskorake Međimurja na turističkom tržištu u dužem vremenskom razdoblju je u rukama sustava turističkih zajednica (odno-sno budućeg sustava destinacijskog menadžmenta). Samo dobrim planiranjem i umrežavanjem svih segmenata koji su ključni za razvoj određene regije, moguće je postići određene rezultate, a turistički procvat Međimurske županije tek slijedi. Ukoliko još niste posjetili Međimurje, pozvani ste. „Kaj se čeka?“


108

SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF TOURISM IN COUNTY OF MEĐIMURJE

ABSTRACT

Tourism today is one of the fastest growing industries of the world and many places or parts of the world search for their development in tourism sector. Modern tourist today is more distanced from mass toursim and searches for vacation and holidays in places which are not yet that famous on the global market, but are characterized by peace, cleanleness, and security. Međimurje as a tourism destination is still not known on the global map of Eu-ropean Union, considering that most of the tourists visiting Croatia spend their vacation at the Adriatic coast and Croatian islands. Continental Croatia, especially northwestern part, is still less promoted and most of the tourists have never heard of its beauty and attracti-ons. Međimurje is one of the most developed Counties in Croatia and is well known for its developed infrastructure. Local population of Međimurje are known as hard working, neet and percise people. Their houses, gardens and parks were always famous as examples of how people should take care of their neighbourhood and how to maintain and love their place and origin. Therefore many people call this part of Croatia Horvatski cvetnjak which can be translated as Croatian flower garden. Precisely due to good planning and good co-operation beteween people and the local county government, Međimurje can be seen as an example of how a county can be well organized in order to satisfy all social structures: entrepreneurs, tourism employees, local government and citizens as well as tourists. At the same time it shows the possibility to maintain sustainable development of nature without endangering society, nature and economic development.

Key words: local population; security; sustainable development; untouched nature; tourism


109

LITERATURA

1. Bačun, D, Matešić, M. Omazić, M.A. (2012). Leksikon održivog razovja. Zagreb: Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj.

2. Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva-turistička politi-ka, razvoj i poduzetništvo u turizmu. Zagreb: Školska knjiga.

3. Bilen, M. (2006). Turizam i prostor-ekonomsko-geografski aspekti turističke valori-zacije prostora u turizmu. Karlovac: Veleučilište u Karlovcu

4. Čakom. (2015). Preuzeto s: http://www.cakom.hr/o-tvrtki/opcenite-informacije.html

5. Državni zavod za statistiku. (2011). Popis stanovništva i kućanstva i stanova 2011. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

6. Međimurska županija. (2015). Preuzeto s: http:www.medjimurska-zupanija.hr7. Narodne novine. (2013). Zakon o gradnji. Zagreb: Narodne novine d.d. Preuzeto s:

http://www.zakon.hr/z/690/Zakon-o-gradnji8. Održivi turizam. (2015). Preuzeto s: http://www.odrzivi.turizam.hr/default.

asp?id=979. Razvojna strategija Međimurske županije 2011.-2013. Čakovec.10. Tehnix. (2015). Preuzeto s: http://www.tehnix.hr/tehnix/gospodarenje-komunal-

nim-otpadom/gospodarenje-komunalnim-otpadom.aspx/1000089-groupaspx


111

RAZVOJ POZITIVNOG ODNOSA PREMA CJELOŽIVOTNOM UČENJU UNUTAR PODUZETNIŠTVA

Marina Gašić mag. ing. agr., Hrvatski zavod za zapošljavanje Beketinci, Čepinska 148, 31 403 Vuka, Hrvatska

Telefon: 00385911895040 Fax: 0038531389470 e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Programom Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 2011. do 2015. godine te Strate-gijom razvoja poduzetništva od 2013. do 2020. godine nastao je „Poduzetnički impuls“ 2015. Temeljem takvih programa postignuti su pozitivni pomaci te rast ukupnog gospo-darstva bez obzira na gospodarsku krizu. Sektor malog i srednjeg poduzetništva za 2013. godinu pokazuje porast investicija u visini od 19,83%, čime su i ukupni prihodi porasli za 5,6%, kao i broj zaposlenih te izvoz. Zakonom o trgovačkim društvima, odnosno izmjena-ma i dopunama, omogućeno je jednostavnije poslovanje, čime se ostvaruje porast broja otvorenih poduzeća. Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske naglašava kako je u posljednje tri godine provedbom navedenog Zakona, otvoreno 34.198 tvrtki i 25.818 obrta. Unutar Zakona o obrtu smanjen je iznos obveznog doprinosa za 50% te je ukinut varijabilni dio komorskog doprinosa. Strategija Europa 2020 i Zajednički strateški okvir omogućuju sredstva za kohezijsku politiku Republike Hrvatske s ciljem zapošljava-nja, povećanja energetske učinkovitosti i iskoristivosti obnovljivih izvora energije, rast ulaganja u istraživanje i razvoj, ulaganje u obrazovanje te smanjenje siromaštva. Aktiv-nostima Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija zemalja jugoistočne Europe podiže se svijest svakog pojedinca unutar formalnog i neformalnog obrazovanja. Cjeloživotno učenje važno je za razvoj malog i srednjeg poduzetništva kako bi se postigla što bolja učinkovitost te kako bi se zapošljavale osobe s visokom akademskom kvalifikaci-jom. Takav obrazovni kadar u potpunosti lakše može dostići konkurentniju razinu pojedi-nih proizvoda i usluga te učinkovitiji poslovni model u pogledu inovacija.

Ključne riječi: samozapošljavanje; obrazovni kadar; konkurentnost; učinkovitost

Razvoj pozitivnog odnosa prema cjeloživotnom učenju unutar poduzetništva

112

1. UVOD

Europsko vijeće je odredilo strateški cilj povećanja razine znanja unutar Europske unije, kako bi se postigao održiviji ekonomski rast uz bolju socijalnu koheziju.

S obzirom na navedeno bilo je potrebno iznijeti i provesti niz mjera o čemu govori Lisabonska deklaracija. Unutar deklaracije određene su vrste intelektualnog kapi-tala.

Zemlje koje su bogate znanjem ostvaruju vrlo visok rast i razvoj. Upravo zbog tog strateškog cilja potrebno je cjeloživotno učenje u svim oblicima. Republika Hr-vatska je u procesu ubrzane poduzetničke tranzicije stvarajući klimu za razvijeno tržišno poduzetničko društvo.

Važno je napomenuti kako vrlo mali broj hrvatskih tvrtki omogućuje svojim djelat-nicima izražavanje inovativnosti i znanja koja posjeduju.

U svijetu je problem permanentnoga obrazovanja jednim dijelom riješen na način da su napravljene reforme. Postoji reforma koja zastupa tehnički aspekt, odno-sno sagledava aktivnosti unutar obrazovanja samog sustava školstva te strukturna reforma. Strukturna reforma je vezana uz gospodarski, socijalni i politički sustav. Ovakva podjela je naišla na brojne kritike jer je posao enorman, ali rezultati vezani uz obrazovanje pokazuju kristalnu sliku.

Razvijene zemlje poput Japana i Amerike uložile su u obrazovanje svojih zaposle-nika jednaku količinu sredstava koliko i obrazovne institucije sve zajedno. Podatak u prethodnoj rečenici ukazuje kako inoviranje znanja zaposlenih doprinosi većoj poslovnoj izvrsnosti. Ulaganjem u gospodarstvo nemoguće je postići tako veliki koeficijent povrata, kao ulaganje u znanje. Međunarodna komisija za obrazovanje unutar Europske unije donijela je prijedlog ulaganja 6% bruto nacionalnog dohotka zemalja članica u obrazovne potrebe (Vujić, 2004, 222).

2. PERMANENTNO OBRAZOVANJE

Nažalost, postizanje određenog broja visokoobrazovanih nije dovoljan uvjet kon-kurentnosti.

Unutar gospodarstva svake zemlje svakim danom sve više raste potreba za inovira-njem znanja i stjecanje novih radnih vještina. Shodno tome, razlikujemo formalno, neformalno i informalno obrazovanje. Formalno obrazovanje u Republici Hrvat-skoj podrazumijeva redoviti obrazovni sustav. Neformalno obrazovanje se odvija u određenim poslovnim školama ili organizacijama za izobrazbu u obliku strukturira-nih programa. Informalno obrazovanje se odnosi na samoučenje.

Poduzetničko obrazovanje u razvijenijim zemljama bazira se na korištenje informa-cijske obrazovne tehnologije s programima za brzo učenje. Multimedijsko daljinsko elektroničko obrazovanje predstavlja jednu od mogućih metoda za stjecanje zna-nja, no ista nije pretjerano zastupljena na tržištu Republike Hrvatske. U svijetu je ovakav način učenja u posljednjih petnaestak godina znatno uznapredovao.

Marina Gašić

113

Ljudski potencijali su postali bitan čimbenik svakoga poduzeća, stoga je potreb-no razvijati strategijski plan permanentnog obrazovanja. Navedeni plan trebao bi obuhvaćati pomnu analizu vještina djelatnika, potrebe za kadrom koji je tek zavr-šio školovanje, kao i one koji su zaposleni, zatim obrazovanje uz rad i bez rada te evaluacija školovanja i osposobljavanja. Ovakvim načinom raspodjele postiže se gospodarska i socijalna zadaća, jer nije postizanje znanja samo radi znanja, nego i sredstvo pomoći čovjeku u njegovoj djelatnosti.

Niska razina obrazovanja utječe na ekonomske rezultate i razvoj društva te dugo-trajnu nezaposlenost i socijalnu isključenost. U konačnici to nije dobro za pojedin-ca u okvirima društvene zajednice.

Obrazovanje je snaga iz koje društvo raste i razvija se velikom brzinom. Elementi permanentnog obrazovanja sastoje se od objektivnih mogućnosti tržišta, sredine iz koje pojedinac potječe, emocionalne inteligencije, društvenog statusa te materi-jalne vrijednosti i zadovoljstvo poslom.

Obrazovni rast predstavlja rezultat dobre organizacije društva. Također, dobra or-ganizacija kvalitetnog kadra na ključnim pozicijama može funkcionalno upravljati kvalitetom permanentnog obrazovanja.

U Republici Hrvatskoj prožet je negativan stav unutar društva u pogledu cjeloži-votnog učenja, jer mnogi pojedinci obrazovanje smatraju nepotrebno izgubljenim sredstvima. Takvo stanje treba iskorijeniti te obrazovanje, posebice cjeloživotno, imenovati „investicijom“. Poražavajuće su činjenice da Hrvatska pokušava pratiti razvijene zemlje u pogledu permanentnog obrazovanja, ali sve stoji samo na papi-ru, ništa nije praktično. Budžetna sredstva za navedeno su izrazito mala, kao i plaće djelatnika u prosvjeti.


114

3. POKUŠAJI I REZULTATI PERMANENTNOG OBRAZOVANJA

Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske unutar poduzetničkog im-pulsa 2014. navodi mjeru D1 Obrazovanje za poduzetništvo kojoj je cilj usvajanje znanja i vještina predstavljajući ključne elemente za poduzetništvo, odnosno ini-ciranje socijalne poduzetničke kulture, razvoj pozitivnog odnosa prema cjeloži-votnom obrazovanju te postizanje veće stope samozapošljavanja. Svrha mjere je ulaganje u obrazovne programe s funkcijom samozapošljavanja postižući time rast i razvoj poduzetništva.

Tablica 1: Rezultati mjere D1

MJERA D1: Obrazovanje za poduzetništvoOSTVARENI REZULTATI

Proveden 1 program u dijelu promocije poduzetništva na visokoobrazovnoj instituciji

Potaknut rad 9 učeničkih zadruga i 15 vježbovnih tvrtki

Potaknut rad 3 studentska inkubatora

Izvor: Vlada Republike Hrvatske; Poduzetnički impuls 2015.

Pojedine aktivnosti koje su se provodile unutar navedene mjere bile su vezane uz studentske inkubatore, učeničke zadruge i vježbeničke tvrtke. Čak se provodila manifestacija „Dječji tjedan poduzetništva“. Ovdje se ističe angažiranost države u pogledu razvoja obrazovanja u poduzetništvu počevši od formalnog obrazovanja. To je potrebno našem društvu. Potrebno je već u osnovnoškolskim klupama go-voriti o poduzetništvu. Takvim pristupom pojedincima bi bilo lakše odlučiti koje školovanje nastaviti.

U okviru mjere D1 zaprimljeno je 97 prijava, a samo njih 28 je odobreno. Uku-pan iznos dodijeljenih sredstava je 1.000.000,00 kuna, što bi u konačnici prosječan iznos dodijeljene potpore iznosio 35.714,28 kuna.

Također, Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske unutar poduzet-ničkog impulsa 2014. navodi i mjeru D2 Obrazovanje za obrt čiji je cilj usvajanje znanja i vještina predstavljajući ključne elemente za obrtnička zanimanja, zatim povećanje interesa mladih za deficitarna obrtnička zanimanja te poticanje obrta za obrazovanje mladih. Svrha mjere je ulaganje u obrazovne programe s funkcijom stvaranja kvalitetnih i motiviranih kadrova u obrtništvu postižući time rast i razvoj obrtništva.

Marina Gašić

115

Tablica 2: Rezultati mjere D2

MJERA D2: Obrazovanje za obrt

OSTVARENI REZULTATI

1665 osoba s unaprijeđenim znanjima i vještinama za obavljanje obrtničkih djelatnosti

347 stipendiranih učenika koji se obrazuju u deficitarnim obrtničkim djelatnostima

Potaknuta 34 subjekta malog gospodarstva na obrazovanje učenika koja se obrazuju u obrtničkim zanimanjima

Izvor: Vlada Republike Hrvatske; Poduzetnički impuls 2015.

Aktivnosti navedene mjere su permanentno obrazovanje za obrtnike, stipendira-nje učenika koji se školuju za deficitarna obrtnička zanimanja te naukovanje za obrtnička zanimanja.

U okviru mjere D2 zaprimljeno je 1.929 prijava, a 1.197 je odobreno. Ukupan iznos dodijeljenih sredstava je 5.673.000,91 kuna, što bi u konačnici prosječan iznos do-dijeljene potpore iznosio 4.739,35 kuna.

Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske od 2013.do 2020. ističe pro-midžbene aktivnosti poduzetništva i obrtništva s ciljem povećanja konkurentnosti malog gospodarstva. Ovakve i slične aktivnosti provode se kroz organiziranje znan-stveno-stručnih skupova, izložbi i sajmova. Ovim Projektom educirano je 7.000 malih i srednjih poduzetnika i obrtnika.

Važno je napomenuti Regionalni centar za razvoj poduzetničkih vještina za zemlje jugoistočne Europe – SEECEL, predstavljen kao prvi projekt u Republici Hrvatskoj koji je sufinanciran iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, a odnosi se na programsko razdoblje od 2014. do 2020. u sklopu Operativnog programa „Kon-kurentnost i kohezija“ odobrenog od strane Europske komisije 12. prosinca 2014. godine.

Bez dobro organizirane i stručne kadrovske funkcije gotovo je nemoguće organizi-rati kvalitetno inoviranje znanja te izgraditi uspješan poslovni sustav.

Aktivnosti UNESCO-a su temeljene na sagledavanju reformi obrazovanja. Reforme mogu izmijeniti sadržaje obrazovanja, ali nije dokazano da imaju veći učinak na rezultate.

Iskorištavanje ljudskih potencijala pronalazi novi način permanentnog obrazova-nja, no problem je poslovnih sustava što uče preko pojedinca. Učeće poduzeće je potrebno temeljiti na poslovnoj viziji i politici, a obrazovanje djelatnika putem projekata i poticaja.

Umni rad dominira nad fizičkim. Albert Einstein istaknuo je da značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu biti riješeni na istoj razini razmišljanja kako su kreirani. Stoga, svi današnji problemi povlače za sobom poveznicu iz jučerašnjih rješenja.


116

U tom smislu će svako društvo, odnosno poslovni sustav, kao i svaka osoba postati društva koja uče.

Prema podacima iz 2008. godine rezultati istraživanja pokazuju kako je u Republi-ci Hrvatskoj tek svaka pedeseta osoba sudjelovala u produbljivanju svoga znanja, dok u Švedskoj to čini svaka treća odrasla osoba, a u Sloveniji svaka sedma odrasla osoba (Sundać, 2009, 322).

Također, podaci Svjetske banke iz 2009. godine pokazuju da svaki treći građanin Republike Hrvatske s diplomom živi u inozemstvu. Tada je Hrvatska sa stopom mi-gracije od 29,4% zauzela prvo mjesto u Europi po odlasku visokoobrazovanih ljudi. U 2013. godini migriralo je 15.000 ljudi. Procjenjuje se da je oko 70.000 građana odselilo u posljednje tri godine, a destinacije odlazaka su Kanada, SAD, Australija, Njemačka, Bugarska i Švedska. Odljev mozgova je postala naša stvarnost.

Marina Gašić

117

Tabl

ica

3: U

pisa

na d

jeca

, uče

nici

i st

uden

ti pr

ema

razi

nam

a ob

razo

vanj

a na

poč

etku

škol

ske

godi

ne

Godi

na

Pred

škol

sko

obra

zova

nje

(NSK

O 0

)O

snov

no o

braz

ovan

je(N

SKO

1 i

2)Sr

ednj

e ob

razo

vanj

e(N

SKO

3)

Viso

ko o

braz

ovan

je(N

SKO

5)

Dječji vrtići

Djeca

Odgojitelji i učitelji

Škole

Učenici

Učitelji

Škole

Učenici

Nastavnici

Visoka učilišta

Studenti

Nastavnici i suradnici u nastavi

2009

./ 2

010.

1 44

499

317

9699

2 13

136

1 05

232

083

713

180

582

24 0

0413

214

5 26

315

863

2010

./ 2

011.

1 49

510

1 63

810

046

2 13

035

1 34

532

213

711

180

158

24 2

2313

314

8 61

616

319

2011

./ 2

012.

1 51

310

2 85

710

464

2 13

634

2 02

832

394

715

183

807

24 7

3713

415

2 85

716

594

2012

./ 2

013.

1 53

410

4 08

010

591

2 14

033

4 07

032

310

724

184

793

25 0

3213

415

9 58

916

975

Izvo

r: Dr

žavn

i zav

od za

stati

stiku

. Sta

tistič

ki lj

etop

is 20

14.

Unu

tar t

ablic

e su

nav

eden

i pod

atci

gdj

e su

ukl

juče

ni sv

i nas

tavn

ici i

sura

dnic

i koj

i pre

daju

na

viso

kim

uči

lištim

a te

je

broj

nas

tavn

ika

i sur

adni

ka u

nas

tavi

prik

azan

ekv

ival

ento

m p

une

zapo

sleno

sti št

o od

gova

ra st

varn

om b

roju

fizič

kih

osob

a.


118 Ta

blic

a 4:

Uče

nici

i st

uden

ti ko

ji su

zavr

šili

osno

vnu

ili sr

ednj

u šk

olu

odno

sno

dipl

omira

li na

vis

okim

uči

lištim

a

God

ina

Uče

nici

koj

i su

zavr

šili

osno

vnu

škol

u(N

SKO

2)

Uče

nici

koj

i su

zavr

šili

sred

nju

škol

u(N

SKO

3)

Stud

enti

koji

su d

iplo

mira

li na

vis

okim

uč

ilišti

ma

(NSK

O 5

)

Stru

čni s

tudi

j (N

SKO

5.

2)Sv

euči

lišni

stud

ij(N

SKO

5.1

)

2010

.47

630

44 8

109

670

22 7

08

2011

.49

586

42 6

6911

153

25 3

35

2012

.47

959

43 2

4811

557

25 4

07

2013

.45

749

44 3

2411

329

23 9

23

Izvo

r: Dr

žavn

i zav

od za

stati

stiku

. Sta

tistič

ki lj

etop

is 20

14.

Marina Gašić

119

Stopa nezaposlenosti radne snage u dobi od 25 do 29 godina sa završenim ter-cijarnim obrazovanjem u 2013. godini iznosila je 23,5% što predstavlja enorman problem. Veću stopu nezaposlenosti u 2013. godini u usporedbi s Republikom Hr-vatskom imale su Grčka i Španjolska.

Hrvatski zavod za zapošljavanje ističe kako je tijekom 2014. godine broj nezapo-slenih koji se zaposlio u inozemstvu iznosio 3.484, od čega su 1.029 osobe u dobi od 15 do 29 godina. Enorman je broj razloga zašto ljudi odlaze. Povrh financijske situacije i životnog standarda, većina odlazi zbog usavršavanja znanja u svjetskim istraživačkim centrima.

Naglasak unutar izobrazbe bi se trebao staviti na rukovoditelje, odnosno osobe koje imaju direktan kontakt s kupcima na nacionalnim i regionalnim tržištima. Si-gurna potvrda valjanosti proizvoda ili usluge svake tvrtke je povratna informacija zadovoljnih kupaca.

5. ZAKLJUČAK

Ekonomija znanja, odnosno ljudski kapital i konkurentnost u svezi s time treba uči-niti takvim da pridonosi razvitku hrvatskoga gospodarstva. Do toga će doći kada se isti bude prepoznavao kao proizvodna snaga. Stoga, pred nama je dugi period u kojem će biti potrebno pronaći reforme i dostatna sredstva kako bi se mogli postići pozitivni rezultati.

Ljudski kapital Hrvatske nije dovoljno obrazovan i kvalitetan da bi odgovorio na teške zahtjeve suvremenoga gospodarstva.

Doživotno učenje je postalo prioritetno područje unutar kreiranja obrazovnih poli-tika. UNESCO je uložio ogromne napore da se u zemljama članicama prihvati kon-cepcija „doživotnog učenja“. Takvim pristupom cjeloživotno učenje se počelo shva-ćati kao sredstvo osobnog razvoja, sredstvo borbe protiv socijalne isključenosti, odnosno sredstvo socijalne kohezije.


120

ABSTRACT

The program of the Croatian Government for the period 2011 to 2015 and Entrepreneurship Development Strategy 2013 to 2020 created the “Business impulse” in 2015. Positive pro-gress and growth of the entire sector, regardless of the economic crisis, have been achieved on the basis of such programs. Sector SMEs in 2013 shows an increase of investments by the amount of 19.83%, thus the total revenue increased by 5.6%, as well as the number of employees and the exports. Companies Act and Amendments have enabled one to run a business more smoothly resulting in an increase of opened companies. The Ministry of En-trepreneurship and Crafts of the Republic of Croatia points out that in the last three years the implementation of the above mentioned Act have resulted in opening 34.198 compa-nies and 25.818 trades. Within the Crafts Act there has been a reduction in the amount of mandatory contributions by 50% and abolished the variable part of the chamber contribu-tions. The Europe 2020 strategy and the Common Strategic Framework provide funds for Croatian cohesion policy in order to increase employment, energy efficiency and utilization of renewable energy, investment in research and development, investment in education, and poverty reduction. Activities of the Regional Centre for Entrepreneurial Learning SEE countries raises the awareness of formal and informal education. Lifelong learning is im-portant for the development of SMEs in order to achieve the best efficiency, and to employ people with high academic qualifications. It is absolutely easier for educated personnel to reach a more competitive level of individual products and services, and more effective business model in terms of innovation.

Key words: self-employment; educators; competitiveness; efficiency

Marina Gašić

121

LITERATURA

1. Državni zavod za statistiku. (2014). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2014. Zagreb: Državni zavod za statistiku.

2. Divjak, T. (2006). Life coach: Kako upravljati karijerom. Zagreb: Lider press 3. Ermin, K. (2012). Značaj obrazovanja menadžera. Zbornik radova Međimurskog

veleučilišta u Čakovcu, 3 (2012), 1.4. Marušić, S. (2001). Obrazovanje menadžera. Odgoj i obrazovanje: bijeli dokument

o hrvatskom obrazovanju. Zagreb: Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske.5. Marušić, S. (2001). Upravljanje ljudskim potencijalima. Zagreb: Adeco: Ekonomski

institut.6. Plantić, D. (2005). Koncepcijom cjeloživotnog učenja do veće konkurentnosti Hrvat-

ske. Ekonomski pregled, 56 (1-2), 93-101.7. Pastuović, N. (2008). Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju. Odgojne znano-

sti 10, 2 (16), 253-267.8. Sundać, D. (2009). Vrijednost ljudskog kapitala u Hrvatskoj – usporedba s odabra-

nim europskim zemljama. Ekonomski pregled, 60 (7-8), 315-331.9. Škreblin, T. (1999). Cjeloživotno učenje: sudbina suvremenog čovjeka. Obrazovanje

odraslih, 43 (1/4), 89-96.10. Tunjić, N. (2009). Formalno i neformalno cjeloživotno obrazovanje – imperativ

učinkovitosti odgoja u novoj Europi. Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih. Zagreb: Hrvatsko andragoško društvo, 20, 59-72.

11. Tadin, H. (2007). Cjeloživotno učenje za povećanje konkurentnosti poduzeća u Europskoj uniji. Ekonomija, 14 (1), 143-150.

12. Vlada Republike Hrvatske. (2015). Poduzetnički impuls 2015.Program poticanja poduzetništva i obrta. Zagreb: Ministarstvo gospodarstva i obrtništva.

13. Vujić, V. (2004). Menadžment ljudskog kapitala. Rijeka; Opatija: Fakultet za turi-stički i hotelski menadžment.


123

VAŽNOST NOVČANOG TOKA KAO POKAZATELJA KVALITETE PODUZETNIČKOG USPJEHA

dr. sc. Aljoša Šestanović, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“, Selska cesta 119, 10110 Zagreb, Hrvatska, telefon: +385 1 4002 003, e-mail: [email protected]

dr. sc. Jurica Vukas, Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Jordanovac 110, 10000 Zagreb, Hrvatska,

telefon: +385 91 8972 111, e-mail: [email protected];

mr. sc. Marijana Stojanović, Hrvatsko mirovinsko investicijsko društvo d.o.o., Bakačeva 5, 10000 Zagreb, Hrvatska,

telefon: +385 1 4874 332, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

U bilježenju poslovnih transakcija primjenjuju se dva ključna računovodstvena principa. Prema principu novčanog toka, prihodi, rashodi i ostale transakcije se ne priznaju dok no-vac nije primljen ili plaćen. Prema obračunskoj metodi (obračunskoj osnovi), koji je danas opće prihvaćeni računovodstveni princip, performanse i pozicija poduzeća mjere se prizna-vanjem ekonomskih događaja bez obzira na novčanu realizaciju transakcije. Obračunska računovodstvena osnova stoga omogućuje poduzećima kombiniranje informacija o teku-ćim priljevima i odljevima s budućim očekivanim novčanim priljevima i odljevima u cilju stjecanja pouzdanije slike o tekućem financijskom položaju poduzeća. Obračunsko raču-novodstvo i računovodstveni standardi poduzećima dozvoljavaju do određene mjere izbor (između različitih opcija) u računovodstvenom tretmanu poslovnih transakcija. Ponekad bilježenje računovodstvenih kategorija ne odražava istinsku novčanu supstancu transak-cije, omogućujući prezentiranje veće ili manje dobiti u odnosu na ekonomsku stvarnost. Prepoznajući ovu mogućnost za poduzeća, investitori su u posljednjih desetak godina sve više pažnje posvećivali izvještaju o novčanom toku kao vrijednom izvoru u ocjeni kvalitete dobiti. Iako je ovo razboriti korak, investitori moraju biti posebno oprezni. Menadžment je implementirao kreativne načine umjetnog povećanja novčanog toka iz operativnih aktiv-nosti. Novčani tok iz operativnih aktivnosti je ključni pokazatelj na koji se oslanjaju investi-tori u procjeni poduzeća da kreira novac, kao i njegovu kvalitetu dobiti. Članak osvjetljuje važnost izvještaja o novčanom toku i razmatra određene probleme pri klasifikaciji u kreira-nju izvještaja o novčanom toku.

Ključne riječi: novčani tok; financijski pokazatelji; kvaliteta dobiti

Važnost novčanog toka kao pokazatelja kvalitete poduzetničkog uspjeha

124

1. UVOD

S obzirom na brojne računovodstveno-financijske skandale koji su uključivali ma-nipulacije računovodstvenim (obračunskim) kategorijama (poput dobiti) na što je u većem broju slučajeva ukazivao divergentni trend dobiti i operativnih novčanih tokova promatrano u razdoblju od nekoliko godina, izvještaj o novčanom toku se iznjedrio kao jedan od načina utvrđivanja kvalitete dobiti, odnosno uspjeha u opredmećivanju objavljenih obračunskih računovodstvenih kategorija u novac i novčane ekvivalente. Realizacija novca iz operativnog poslovanja, odnosno opred-mećivanje dobiti u novac je jedan od ultimativnih ciljeva poduzetnika. Cilj rada je argumentirati važnost novčanih tokova kao relevantnog pokazatelja kvalitete po-duzetničkog uspjeha. Nakon uvoda, u prvom dijelu rada izlaže se struktura i sadržaj novčanih tokova, odnosno klasifikacija novčanih tokova i izvještavanje poduzetni-ka o novčanim tokovima. Drugi dio rada posvećen je novčanom toku kao važnom izvorištu informacija za poduzetnike i za eksterne korisnike financijskih izvještaja. U trećem dijelu rada izlažu se osnovne forme surogata stavki novčanog toka, njihovi nedostatci, te se ukazuje na važnost korištenja novčanih tokova i u financijskim pokazateljima kojima se ocjenjuje poslovni uspjeh i financijski položaj poduzetnika. U zadnjem dijelu iznose se najvažniji zaključci.

2. STRUKTURA I SADRŽAJ NOVČANIH TOKOVA

Sposobnost generiranja novca u poduzetništvu je od iznimne važnosti. Ostvari-vanje dobiti nije nužno povezano s generiranjem novca ili novčanih ekvivalenata. Naime, u praksi se pojavljuju slučajevi da poduzetnik posluje profitabilno, odnosno ostvaruje dobit, dok istovremeno nema sposobnost podmirenja obveza u njiho-vom roku dospijeća, što se definira kao nelikvidnost, a manifestira se kao deficiti najlikvidnije stavke imovine poduzetnika – novca i novčanih ekvivalenata.

2.1. Klasifikacija novčanih tokova

Iz Izvještaja o novčanim tokovima, kao jednom od temeljnih financijskih izvješta-ja, poduzetnici i drugi zainteresirani dionici mogu razaznati izvore novca i način njegove uporabe. Radi preglednosti i različitog karaktera pojedinih izvora i načina uporabe novca, izvještaj o novčanim tokovima grupira poduzetničke aktivnosti u tri glavne skupine: poslovne (operativne) aktivnosti, ulagačke (investicijske) aktiv-nosti i financijske aktivnosti.

Točka 6 MRS-a 7 definira poslovne aktivnosti1 kao glavne prihodovno-proizvodne djelatnosti subjekta i druge aktivnosti, osim ulagačkih ili financijskih aktivnosti.

1 Umjesto izraza poslovne aktivnosti, u članku se koristi izraz operativne aktivnosti koje bolje odražavaju priro-du takvih novčanih tokova.

Aljoša Šestanović, Jurica Vukas, Marijana Stojanović

125

Tablica 1 – Primitci i izdatci od poslovnih (operativnih) aktivnosti

Primitci IzdatciGotovinska prodaja kupcima Isplate zaposlenicima za plaće i ostalo

Naplata potraživanja od kupacaPlaćanja dobavljačima dobara i uslu-ga

Primljeni predujmovi od operativnih aktivnosti Plaćanje poreza i kazni Primitci od naplaćenih kamata, naknada, provizija Povrati novca kupcima

Povrati novca od dobavljačaDani predujmovi za operativne aktiv-nosti

Primitci od dobivenih sudskih parnica, penala Karitativna plaćanja, donacije i sl.Primitci od refundacija, milodara, donacija, sub-vencija i sl.

Izvor: Belak, V: Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2006.

Ulagačke aktivnosti su aktivnosti stjecanja i otuđivanja dugotrajne imovine i dru-gih ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente. U smislu odljeva, radi se o investicijama, odnosno izdatcima za nabavu dugotrajne materijalne i nemate-rijalne imovine te izdatcima za stjecanje prinosa od financijske imovine. U smislu priljeva, ulagačke aktivnosti predstavljaju otuđenje dugotrajne imovine kojom se stječe novac. Evidentno je riječ o aktivnostima koji se, bilančno gledano, zbivaju u dugotrajnoj (investicijskoj) imovini poduzeća.

Tablica 2 – Primitci i izdatci od ulagačkih (investicijskih) aktivnosti

Primitci Izdatci

Primitci od prodaje dugotrajne imovine Izdatci za nabavu dugotrajne imovine

Novčani primitci od prodaje udjela u drugim tvrtkama ili u zajedničkim pothvatima

Isplate za stjecanje udjela u drugim trgovačkim društvima ili u zajedničkim pothvatima

Novčani primitci od prodaje dužničkih instru-menata

Plaćanje stjecanja obveznica drugih društava

Novčani primitci temeljem ugovora za ročnice (futures), ugovora za opcije i zamjene (swaps)

Gotovinski izdatci za otplate zajmova uzetih od trećih stranaka (osim fi-nancijskih institucija)

Gotovinski primitci od naplate zajmova danih trećim strankama (osim financijskim instituci-jama)

Izdatci temeljem ugovora za ročnice (futures), ugovora za opcije i zamjene (swaps)

Izvor: Belak, V: Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisi-ma, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2006.


126

Financijske aktivnosti su aktivnosti čija su posljedica promjene veličine i sastava uplaćenoga kapitala i dugovanja subjekta. Promatrano bilančno, evidentno se radi o promjenama u izvorima imovine, odnosno u odnosima društva i vlasnika (osniva-ča, dioničara) i kreditora društva.

Tablica 3 – Primitci i izdatci od financijskih aktivnosti

Primitci Izdatci

Primitci novca od izdavanja dionica ili drugih vlasničkih instrumenata

Izdatci za stjecanje ili otkup vlastitih dionica

Primitci od izdavanja obveznica i drugih vrijed-nosnih papira

Otplata instrumenata dužničkog kap-itala

Primitci novca od povrata glavnice kratkoročnih i dugoročnih posudbi drugima

Vraćanje gotovinskih pozajmica

Primitci kredita od financijskih institucija Vraćanje glavnice duga od krat-koročnih i dugoročnih kreditnih aranžmana

Izvor: Belak, V: Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisi-ma, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2006.

2.2. Izvještavanje o novčanim tokovima poduzetnika

Pri izvještavanju o novčanim tokovima, subjekti mogu koristiti (a) izravnu metodu, sukladno kojoj se objavljuju glavne skupine bruto novčanih primitaka i bruto nov-čanih isplata; ili (b) neizravnu metodu, sukladno kojoj se dobit ili gubitak usklađuju za učinke transakcija nenovčane prirode, za sva razgraničenja ili obračunske izno-se proteklih ili budućih poslovnih novčanih primitaka ili isplata, te za stavke pri-hoda ili rashoda povezane s ulagačkim ili financijskim novčanim tokovima2. Točka 19 istog standarda subjektima preporučuje izvještavanje o novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti primjenom izravne metode. Naime, „izravnom se metodom pružaju podaci koji mogu biti korisni u procjenjivanju budućih novčanih tokova, a koji nisu raspoloživi ako je koristi neizravna metoda“. Razlozi kojima se u praksi preferira neizravna (indirektna) metoda, u današnje vrijeme kada je s razvijenim računovodstvenim programima omogućeno relativno lako kreiranje izvještaja o novčanom toku prema obje metode nisu posve jasni. 1

2 Točka 4. i 5. MRS-a 7 Izvještaj o novčanim tokovima. Slično tome, HSFI 1 Financijski izvještaji u točki 1.21. is-tiče da informacije o novčanom toku pružaju korisnicima financijskih izvještaja osnovicu za ocjenjivanje sposob-nosti poduzetnika da stvara novac i novčane ekvivalente kao i potrebu poduzetnika da koristi te novčane tok-ove.


127

U prilog navedenoj argumentaciji ide i činjenica da u godišnjim financijskim izvje-štajima za 2013. godinu za prvih 10 društava koji su uvršteni na Zagrebačku burzu s najvećom likvidnošću (čije su dionice ostvarile najveći promet u razdoblju od 1. siječnja – 30. lipnja 2014. godine), samo jedno od njih izvještava po izravnoj (direk-tnoj) metodi. Možda je navedeno pokazatelj koliko se investitorima i analitičarima na našoj burzi pridaje malo pažnje, no možebitno ukazuje na nezainteresiranost i/ili neupućenost dijela investitora u novčani tok.

Ipak, bez obzira uređenu klasifikaciju novčanih tokova, MRS 7 ostavlja određeni manevarski prostor poduzetnicima u klasifikaciji pojedinih vrsta novčanih tokova (posebno kamata i dividendi), a to je eksplicitno rečeno i u točki 11 u kojoj se navodi da subjekt prezentira vlastite novčane tokove od poslovnih, ulagačkih i fi-nancijskih aktivnosti na način koji najbolje odgovara njegovom poslovanju. U tom slučaju, poriv je menadžmenta (osobito poduzeća s vrijednosnim papirima uvršte-nih na burzi) stavke priljeva, za koje postoji opcija klasifikacije, uvrstiti u operativne novčane tokove. Slično tome, za stavke odljeva za koje postoji opcija klasifikacije, a radi prikaza većeg operativnog novčanog toka, menadžment ih može svrstati u ulagačke ili financijske aktivnosti. Tablica 2 sažima opcionalne klasifikacije prema MRS-u 7.

Tablica 4 - Opcije klasifikacija primitaka i izdataka izvještaju o novčanim toko-vima

Poslovne aktivnosti

Ulagačke aktivnosti

Financijske aktivnosti

Plaćene kamate X XPrimljene kamate X XIsplaćene dividende X XPrimljene dividende X XPlaćeni porez na dobit* X* X* X*

*Iznimno, ako je moguće povezati porezni novčani tok s određenom transakcijom koja dovodi do nastanka novčanih tokova koji se razvrstavaju među ulagačke ili financijske aktivnosti, porezni se novčani tok razvrstava kao ulagačka ili financijska aktivnost, ovi-sno o slučaju (točka 36 MRS-a 7).


128

3. IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU KAO IZVOR INFORMACIJA PODUZETNIČKOG USPJEHA

Jedan od bitnih razloga što se danas premalo pažnje pridaje informacijskom sa-držaju novčanog toka snosi i računovodstvena profesija u procesu visokoškolskog poučavanja budućih menadžerskih kadrova jer se - u želji za cjelovitim izlaganjem voluminoznog gradiva o računovodstvu u vrlo ograničenom vremenu (koje je nuž-no isprepleteno s poreznim zakonodavstvom koje u našoj zemlji obiluje gotovo svakodnevnim promjenama), nedovoljno pažnje pridaje izvještaju o novčanim to-kovima. Drugi razlog je posljedica dugogodišnje računovodstvene prakse pri čemu se gotovo isključivo izrađuje i prezentira izvještaj o novčanom toku u indirektnoj formi. Takav oblik izvještaja o novčanom toku je nefinancijskom menadžmentu obično intuitivno nedohvatljiv.

3.1. Informacijski sadržaj novčanog toka

Bez intencije da se ovdje obrazlaže detaljna struktura i sastavnice izvještaja o nov-čanim tokovima, potrebno je istaknuti nekoliko zanemarenih činjenica o novča-nom toku. Prvo, bez zdravog operativnog novčanog toka poduzeće teško može računati na izdašne kreditne i druge financijske izvore (dio novčanog toka od finan-cijskih aktivnosti), a još teže razmišljati o investicijskim, kapitalnim izdacima (dio novčanog toka od investicijskih aktivnosti). Drugim riječima, bez svježeg vanjskog izvora novca, manjak operativnog novčanog toka vodi u akutnu nelikvidnost, na-kon čega, ako u međuvremenu nema priljeva svježeg novca, dolazi faza kronične nelikvidnosti i kao krajnja konzekvenca – stečaj poduzetnika.

Drugo, s obzirom na manipulacije s obračunskim računovodstvenim kategorijama koje su se događale u prošlosti, na razvijenim tržištima kapitala operativni novčani tok poduzeća nalazi se pod jakim povećalom investitora i analitičara. Štoviše, neki investitori i analitičari operativni novčani tok vide kao preferirani, glavni pokazatelj performansi poduzeća i njegovog financijskog zdravlja. U pravilu, iako su manipula-cije informacijama iz izvještaja o novčanim tokovima teže ostvarive, nisu nemogu-će. Cilj „kreativnih“ računovodstvenih tumačenja u sferi novčanih tokova je stvoriti iluziju o operativnim novčanim tokovima poduzeća koja će zainteresirane strane (analitičare, investitore, dobavljače, kreditore itd.) pogrešno navesti na zaključak o boljem operativnom zdravlju poduzeća nego što ono stvarno jest. Informacijski sa-držaj novčanog toka je izdašan jer govori o sposobnosti subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente te o potrebama za korištenjem novčanih tokova. Nakon gole-mih računovodstveno-financijskih skandala koji su uključivali manipulacije računo-vodstvenim obračunskim kategorijama poput prihoda, rashoda, dobiti i dr., a koji su dobrano protresli svjetske burze, čini se da se novčani tok (posebno segment novčanog toka od operativnih aktivnosti) kao koristan informacijski sadržaj kod dobrog dijela investitora na našoj Zagrebačkoj burzi još uvijek prilično zanemaruje i to ne samo kod malih, neprofesionalnih investitora već i kod iskusnijih investitora, a nažalost takva je situacija i kod nefinancijskog menadžmenta.


129

Štoviše, uz bilješke, izvještaj o novčanom toku je, naročito na manje razvijenim trži-štima kapitala, u pravilu najzanemareniji dio godišnjih financijskih izvještaja. 1 Tre-će, porazno je pročitati i statistiku financijske pismenosti nefinancijskih menadžera u zemljama prijestolnicama tržišta kapitala. “3 Paradoksalno, upravo je sposobnost stvaranja novca i novčanih ekvivalenata u samoj srži ekonomskih odluka koje do-nose korisnici financijskih izvještaja jer „ekonomske odluke koje donose korisnici financijskih izvještaja zahtijevaju ocjenu sposobnosti subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente, te pravodobnost i sigurnost njihova stvaranja… mogućnost subjekta da plati svojim zaposlenicima i dobavljačima, isplati kamate, vrati kredite i isplati dividende vlasnicima…“4

Uostalom, sastavnica definicije - imovine poduzetnika jest da se od nje očekuju buduće ekonomske koristi koja „utjelovljena u imovini jest potencijal da se do-prinese, izravno ili neizravno, priljevu novca i novčanih ekvivalenta u subjekt“5. U pravilu, operativni novčani tok i računovodstvena dobit (uvećana za amortizaci-ju) kroz duže razdoblje bi trebali imati isti trend. Ekstremni slučaj iz naše prakse je nedavni slučaj jednog velikog poslovnog subjekta koji je (sasvim legalno, poštujući računovodstvene standarde) ostvario godišnju računovodstvenu dobit u iznosu od 630 milijuna kn (i amortizaciju u iznosu nešto većem od 10 milijuna kn), dok je operativni novčani tok bio negativan u iznosu od 248 milijuna kn, što čini ogromnu supstancijalnu razliku između računovodstvene dobiti uvećane za amortizaciju i operativnog novčanog toka od gotovo 890 milijuna kn.

3 „Rezultati istraživanja o financijskoj osviještenosti nefinancijskih menadžera u Sjedinjenim Američkim Drža-vama su porazni - 62 posto ih ne razumije osnovne financijske pojmove potrebne za korektno komuniciranje unutar organizacije, odnosno nisu u stanju korektno interpretirati računovodstvene i druge poslovne podatke financijskog karaktera koji su im potpora za kvalitetno odlučivanje. Ne razumiju npr. razliku između dobiti i gotovine kao ni ostale bitne ekonomske kategorije. Istraživanja provedena u srednjoj Europi njemačkog govornog područja (Austrija, Njemačka i Švicarska) pokazuju da ispitanici - visokoobrazovane osobe iz svijeta biznisa - u 85 posto slučajeva ne razumiju niti elementarne ekonomske pojmove.“ (Izvor: Vlatka Sakar, Zašto je financijska pismenost važna, dostupno na: http://www.poslovni.hr/poduzetnik/zasto-je-financijska-pis-menost-vazna-263352).


130

3.2. Računovodstveni standardi i novčani tok

Važnost Izvještaja o novčanim tokovima evidentan je iz posebno dediciranog MRS-a 7 Izvještaj o novčanim tokovima (odnosno u sažetijoj mjeri u HSFI-ju 1 Financijski izvještaji). MRS 7 eksplicitno izdvaja koristi od izvještaja o novčanim tokovima: „… kad se koristi s ostalim financijskim izvještajima, pružanje infor-macija koje korisnicima omogućuju ocjenjivanje promjena neto imovine subjek-ta, njegove financijske strukture (uključujući likvidnost i solventnost subjekta) te njegove sposobnosti utjecanja na iznose i vrijeme novčanih tokova kako bi se prilagodio promjenjivim okolnostima i prilikama… pri procjenjivanju sposob-nosti subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente, te omogućuju korisnici-ma razvijanje modela za procjenu i usporedbu postojeće vrijednosti budućih novčanih tokova različitih subjekata... povećavaju usporedivost izvještaja o po-slovnoj uspješnosti različitih subjekata budući da uklanjanju učinke različitih ra-čunovodstvenih postupaka za iste transakcije i poslovne događaje… koriste kao pokazatelj iznosa, vremena i izvjesnosti budućih novčanih tokova... u provjera-vanju točnosti prijašnjih procjena budućih novčanih tokova i u ispitivanju odno-sa između profitabilnosti i neto novčanoga toka, te utjecaja promjene cijena“. Iako menadžment, radi obmanjivanja investitora u slučajevima kad poduzetniku nedostaje novca, kratkoročno može utjecati na veličinu prikazanih operativnih novčanih tokova promjenama u sferiradnog (obrtnog) kapitala6, dugoročni efekt koji se manifestira u kroničnoj likvidnosti, ne može se izbjeći ako se ne poduzmu ozbiljniji koraci u restrukturiranju (ročnosti i vrsti) financijskih izvora. Naime, krat-koročno, investitori i analitičari to mogu protumačiti kao razborito upravljanje novcem. Očekivanja unapređenja u operativno novčanom toku u idućim razdoblji-ma mogu stoga biti nerealna, vodeći se činjenicom da se prosječni dani plaćanja obveza prema dobavljačima ne mogu protezati unedogled, naročito ako poslovni subjekt nema jaki pregovarački položaj prema dobavljačima. Stoga, efekti ovakvog artificijelnog načina povećanja operativnog novčanog toka nikad nisu dugoročno održivi”. 1

4 Točka 15. Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja.5 Točka 53. Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja.


131

Na slici 1 prikazana je klasifikacija četiri glavne skupine kreativnih postupaka u iz-vještavanju o novčanim tokovima. Prve dvije skupine spadaju u klasifikacijske ma-nipulacije novčanih tokova. Zadnje dvije skupine predstavljaju način „umjetnog“, odnosno neodrživog povećanja operativnih novčanih tokova. Svim metodama za-jedničko je artificijelno povećanje ili održavanje postojeće razine operativnih nov-čanih tokova i/ili promjena vremenskog rasporeda dospijeća novčanih tokova kako bi se umanjile sezonske fluktuacije operativnih novčanih tokova.

Slika 1 Klasifikacija računovodstvenih manipulacija s novčanim tokovima

Izvor: Schilit, H. M., Perler, J., Financial Shenanigans, Third Edition, 2010.

1. Klasifikacija primitaka od financijskih novčanih tokova u

operativne novčane primitke

3. Povećanje operativnih novčanih tokova preuzimanjima (spajanjima) i

prodajama dugotrajne imovine

2. Klasifikacija operativnih novčanih izdataka u novčane tokove od

investicijskih aktivnosti

4. Povećanje operativnih novčanih tokova neodrživim aktivnostima


132

4. FINANCIJSKI INDIKATORI I NOVČANI TOK

Pri ocjeni kvalitete financijskih izvještaja, nezaobilaznu vrijednost daju financijski pokazatelji koji uključuju elemente novčanog toka. U nekim slučajevima se umje-sto elemenata novčanog toka koriste svojevrsni surogati koji u pravilu nisu dobra aproksimacija novčanih tokova, iako se zapravo često primjenjuju u praksi (i na ne-kim opće korištenim informacijsko-financijskim servisima). Jedan od takvih često korištenih agregatnih surogata novčanog toka je dobit prije amortizacije, kamata i poreza (EBITDA, earnings before interest and taxes). Iz njegova sadržaja, evidentne su velike manjkavosti ovog indikatora, koji se inače lako izvodi iz računa dobiti i gubitka (unatoč tome što – kao pozitivnu stranu - uključuje amortizaciju kao bitni operativni nenovčani trošak). EBITDA kao indikator ne uključuje investicije, odno-sno izdatke u kapitalnu imovinu, investicije u sferi obrtnih sredstava, kao ni porez na dobit. To znači da, primjenom ovog surogata novčanog toka umjesto operativ-nog novčanog toka iz izvještaja o novčanim tokovima, ovaj indikator može značaj-no precijeniti operativne novčane tokove koje ostvaruje poduzetnik. Drugi često korišteni pokazatelj kao surogat operativnog novčanog toka je neto dobit uvećana za iznos amortizacije. Niti taj pokazatelj ne vodi računa o investicijama u sferi du-gotrajne i kratkotrajne imovine. Bez informacija o investicijama u kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu i o amortizaciji, ovaj surogat novčanog toka može značajno podcijeniti ili precijeniti operativni novčani tok. 1

6 Npr. jedan od jednostavnijih načina povećanja operativnog novčanog toka je usporavanje dinamike plaćanja dobavljačima, što je evidentno kao usporavanje koeficijenta obrtaja plaćanja obveza prema dobavljačima, odnosno kao povećanje dana podmirenja obveza prema dobavljačima.


133

Jedan od najvažnijih reprezenata novčanih tokova je slobodni novčani tok za tvrt-ku (FCFF, free cash flow to firm). Ovaj pokazatelj predstavlja razliku operativnih novčanih tokova i kapitalnih izdataka (CAPEX, capital expenditures) koji pokazuje kapacitet društva da iz operativnih novčanih tokova financira redovna ulaganja u kapitalnu imovinu i to barem u dovoljnom iznosu koji je potreban za održavanje proste reproduktivne sposobnosti (kojim se održava ista vrijednost investicijske imovine u funkciji stvaranja prihoda). Drugim riječima, FCFF je operativni novčani tok koji je raspoloživ svim financijerima društva (osnivačima, odnosno dioničari-ma i kreditorima, odnosno dobavljačima tuđih izvora financiranja) nakon odbitka ulaganja u kapitalnu imovinu, što znači da predstavlja izvor koji je raspoloživ za podmirenje kamata i glavnice financijerima tuđih izvora, te za isplatu dividendi vlasnicima, odnosno dioničarima društva. Velika prednost ovog pokazatelja je da se, bez obzira ako je neki novčani odljev (namjerno ili omaškom) klasificiran kao stavka investicijskog novčanog toka umjesto operativnog novčanog toka, FCFF će pokazati isti rezultat jer uvažava odljeve i u operativnom i u novčanom toku. Ovaj novčani tok se koristi i u praksi kapitalnog budžetiranja, odnosno pri ocjeni finan-cijske održivosti u analizi troškova i koristi nekog projekta.

Drugi oblik slobodnog novčanog toka je slobodni novčani tok za vlasnike (FCFE, free cash flow to equity). Pozitivni FCFE predstavlja sposobnost poduzeća da iz operativnih novčanih tokova pokriva ulaganja u kapitalnu imovinu, kao i da uspješ-no podmiruje glavnicu i kamate financijerima tuđih izvora. Ovo je iznos koji pre-ostaje dioničarima za isplatu nakon podmirenja svih operativnih troškova (uklju-čujući investicije u obrtnu imovinu), kapitalnih investicija, te kamata i glavnice za spomenute financijere tuđih izvora.

U kreditnim aplikacijama banaka, pri ocjeni kreditne sposobnosti poduzetnika, analiza novčanog toka je nezaobilazna. Jedan od pokazatelja pri ocjeni sposobnosti financiranja dugotrajne (investicijske) imovine i ocjeni poštivanja ročnosti financi-ranja7 od strane poduzetnika koji se često koristi stavljanje je u omjer operativnog novčanog toka uvećanog za dugoročne izvore financiranja u odnosu na investicije (kapitalne izdatke). Na taj način utvrđuje se financira li poduzetnik dugotrajnu imo-vinu na teret dobavljača ili kratkoročnih izvora financiranja. Naime, poduzetnici ne uviđajući odmah krajnje konzekvence takvog načina financiranja i u nedostatku drugih dugoročnih izvora za financiranje investicija, ponekad posežu za financira-njem na teret dobavljača, što se u praksi vrlo brzo manifestira u oskudici novca za odvijanje redovnog poslovanja, odnosno za isplatu plaća, podmirenje dobavljača i drugih operativnih troškova.

Ipak, uvažavajući iznimke, u financijskim indikatorima koji se prezentiraju u našoj stručnoj praksi, novčani tok još nije dobio mjesto koje zaslužuje. Naime, financijski pokazatelji koji uključuju neto dobit kao jednu od sastavnica, mogu se dopuniti na način da se umjesto neto dobiti kao relevantna sastavnica uzme operativni novča-ni tok. To znači da se marža neto dobiti može promatrati i kroz realizirani novčani tok, čemu se pridaje znatno manje pažnje.

1

7 Poštivanje bilančne ročnosti znači da su dugoročni izvori financiranja najmanje jednaki ili veći od dugotrajne imovine poduzetnika.


134

U konačnici, treba spomenuti i da se operativni novčani tok može koristiti kao po-kazatelj kvalitete računovodstvene dobiti. Kvaliteta računovodstvene dobiti u ko-načnici se manifestira u opredmećivanju, odnosno realizaciji računovodstvenih pri-hoda i potraživanja, te troškova i obveza u novcu i novčanim ekvivalentima. Može se konstatirati da poduzetnici koji ostvaruju veću kvalitetu dobiti koriste u pravilu konzervativnije računovodstvene politike i bolje opredmećuje dobit u obliku nov-ca i novčanih ekvivalenata u odnosu na poduzetnike koji primjenjuju „agresivne“ računovodstvene politike i gdje postoji značajni stupanj neizvjesnosti realizacije računovodstvene dobiti u novac i novčane ekvivalente.

5. ZAKLJUČAK

Računovodstvenim izvještavanjem o ostvarenim transakcijama zahvaća se eko-nomska suština transakcija. Pa ipak, neke računovodstvene stavke, poput neto dobiti, ne moraju se nužno opredmetiti u novčanim tokovima. Štoviše, neto dobit rijetko odgovara operativnim novčanim tokovima za isto obračunsko razdoblje. U poslovnoj praksi koja prevladava u RH, u ocjenama performansi poduzetnika, a naročito onih čiji su financijski instrumenti uvršteni na uređenom tržištu (burzi), novčani tok je značajno podcijenjen izvještaj. Posebno mjesto u analizi performan-si poduzetnika zaslužuje novčani tok, odnosno ona kategorija koja mjeri operativ-ni uspjeh poduzetnika, a to je novčani tok iz poslovnih (operativnih) aktivnosti. O ostvarenom novčanom toku će ovisiti dugoročni opstanak poduzetnika, budući da se operativni troškovi podmiruju novcem. Bez operativnih novčanih tokova, po-duzetnici ne mogu računati na dugoročne izvore financiranja (novčani tok iz finan-cijskih aktivnosti) niti na investicije (novčani tok iz ulagačkih aktivnosti). Posebnu vrijednost u analizi uspjeha poduzetnika ima FCFF, kao i oni financijski pokazatelji koji kao jednu od sastavnica uzimaju novčani tok iz operativnih aktivnosti. Naža-lost, korištenje takvih pokazatelja svedeno je na rijetke primjere u praksi. Ovim člankom želi se ukazati na važnost promatranja i analize novčanog toka koja podu-zetniku može ukazati na dinamiku izvora i upotrebe novca, a eksternom korisniku (investitoru ili dobavljaču) može dati vrijedne informacije koje mu mogu pomoći pri donošenju investicijskih i drugih poslovnih odluka.


135

THE IMPORTANCE OF CASH FLOW AS QUALITY INDICATOR OF ENTREPRENEURIAL SUCCESS

ABSTRACT

There are two key accounting principles in recording business transactions. Under the cash flow principle, revenues, expenses and other transactions are not recognized until cash is actually received or paid. Under the accrual method (accrual basis), which is nowadays widely accepted accounting principle, performance and position of a company is measu-red by recognizing economic events regardless of when cash transactions occur. Accrual basis of accounting thus allows the current cash inflows and outflows information to be combined with information about future expected cash inflows and outflows in order to acquire a more reliable picture of a company’s current financial position. Accrual accoun-ting and accounting standards allow to certain degree for companies to choose (among available options) accounting treatment of transactions. Thus certain accounting records may not reflect true economic substance of transactions allowing earnings to be presented in opposite to its economic reality. Recognizing this opportunity for companies, in the last decade investors have increasingly turned their attention to cash flow statement as a valu-able source in evaluating quality of earnings. While this can be a wise step, investors must be particularly careful. Management employed creative ways as well to artificially inflate reported cash flow from operations. Cash flow from operations is a key indicator investors rely upon to assess both a company’s ability to generate cash and its quality of earnings. This article enlightens importance of cash flow statement and discusses certain classifica-tion issues in creating cash flow statement.

Key words: cash flow; financial indicators; earnings quality


136

LITERATURA

1. Belak, V. (2006). Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima. Zagreb: Zgombić & Partneri.

2. International Accounting Standards Board (IASB). Međunarodni računovodstveni standard 7 Izvještaj o tijeku novca.

3. International Accounting Standards Board (IASB). Okvir za sastavljanje i prezenti-ranje financijskih izvještaja.

4. Odbor za standarde financijskog izvještavanja. HSFI 1 Financijski izvještaji.5. Sakar, V. Zašto je financijska pismenost važna. (dostupno na: http://www.poslovni.

hr/poduzetnik/zasto-je-financijska-pismenost-vazna-263352)6. Schilit, H. M. i Perler, J.(2010). Financial Shenanigans, Third Edition.7. Zakon o računovodstvu (NN 109/07, 54/13, 121/14).


137

POZITIVNA KULTURA UČENJA U ORGANIZACIJAMA

Željko Šundov, Karmen poslovno savjetovanje d. o. o., 10 000 Zagreb, Kneza Višeslava 5

Telefon: +385 1 4611 120e-pošta: [email protected]

Dr. sc. Marina Gregorić, Međimursko veleučilište u Čakovcu, 40 000 Čakovec, Bana J. Jelačića 22 a

Telefon: +385 40 396990e-pošta: [email protected]

SAŽETAK

Svatko od nas prošao je i iskusio razne škole, fakultete, seminare i treninge. Na temelju takvih iskustava, svjesno ili nesvjesno, mislimo da je isporuka znanja i učenje najbolji način (često i jedini) u procesu razvoja zaposlenih na očekivanu razinu. Je li to dovoljno? Zašto se tako ponašamo? Mnoge kompanije ne investiraju dovoljno u razvoj svojih ljudi iz različitih razloga, ali i kada investiraju mnogi od njih su koncentrirani na isporuku znanja, ad hoc događaje, ali ne i na osiguranje vještina i implementaciju. Taj proces možemo zvati kultura učenja, ali rezultat je da su sposobnosti kompanije i kultura učenja nedovoljno razvijene i čini se da u „zrak“ bacamo više novca, nego dobivamo natrag. Kultura učenja u organi-zaciji odražava uvjerenja voditelja učenja, ali i samog poslovnog okruženja o ulozi učenja i o tome kada, kako i gdje se proces učenja realizira. Kako bi osigurali bolji povrat novca na ulaganja u razvoj, zadovoljstvo ljudi, njihovu pravu razinu profesionalnosti, trebamo mijenjati kulturu učenja u pozitivnom smjeru. Krećemo s traženjem specifičnih sposobnosti koje nam mogu donijeti najveće vrijednosti. To radimo kroz definiranje onih sposobnosti koje najviše mogu utjecati na potencijal kompanije i izgradnju individualnih vještina svakog zaposlenog. Kako bi na pravi način podržali razvoj projekta učenja, sve definirane elemente trebamo ugraditi u kompanijske procese, sustave i alate. U ovom radu, autori analiziraju važnost kreiranja i održavanja pozitivne kulture učenja. Rad je baziran na dugogodišnjem iskustvu autora u području razvoja ljudi i nekim međunarodnim istraživanjima. U radu ar-gumentiramo, da se snažna kultura učenja temelji na dokazanim primjerima u teoriji uče-nja i praksi, na nekoliko važnih principa i na standardiziranom procesu razvoja ljudi.

Ključne riječi: implementacija; kultura; ostvarenja; ponašanje; pozitivna; principi; procesi; znanja v.s. vještine

Pozitivna kultura učenja u organizacijama

138

1. UVOD

Više od 20 godina radimo i djelujemo u području edukacije i razvoja ljudi u po-slovnom okruženju, sa stalnom željom i pokušajima mijenjanja tvtke, menadžera i pristupa ljudi samom razvojnom procesu i učenju. Uložili smo i ulažemo značaj-ne napore kako bi pokazali i dokazali da postoji značajna razlika između klasičnog školskog učenja i razvoja koji se mora odvijati u poslovnom okruženju. Radeći s mnogim tvrtkama i njihovim odjelima za ljudske potencijale, nastojali smo mije-njati njihov pristup poslovnom razvoju. Nažalost, i dalje mnogi od njih gledaju u proces učenja kao na edukaciju. U ovom materijalu nastojat ćemo pokazati zašto je edukacija bitna, ali ne i dovoljna i što nam još nedostaje da bi proces učenja doveo do najbitnijeg elementa u poslovnom okruženju, a to je ROI – povrat na uložena sredstva u taj proces.

Velike promjene u našem okruženju traže od svih tvrtki da stalno razvijaju svoje kompetencije i unapređuju postojeće. Mnogi od nas su se suočili ili se još uvijek su-očavaju s utjecajem globalne recesije. Zato je neobično važno proces učenja učiniti efikasnim i sastavnim dijelom kulture učenja. Potrebno je dosta vremena kako bi zaposlenici dosegli punu razinu produktivnosti i usvojili potrebne kompetencije te neovisno i samostalno ostvarivali zacrtane rezultate. No, usprkos svim tim zahtje-vima oko nas postoji čitav niz procesa učenja koji su skupi, prepuni nepotrebnih komponenti, nedovoljno su pažljivo planirani i sadrže puno promjenjivih elemena-ta u samom procesu razvoja.

Zbog svega toga menadžeri vrlo teško opravdavaju investicije u ono što je možda najvažnija imovina tvrtke – svoje ljude, dok u isto vrijeme bez problema to isto rade s investicijama u ostalu imovinu.

Danas mnoge organizacije gledaju na trening kao na sredstvo podrške koje osigu-rava učenje u razredima i školovanje kroz isporuku odabranih tema. Pristup trenin-gu i treniranju ljudi gotovo u potpunosti nalikuje edukativnim modelima u školama ili na fakultetima. To je vjerojatno zbog toga jer je ovakav pristup lakše osmisliti i isporučiti, no u isto vrijeme to je daleko od ključnih elemenata koji osiguravaju da se ono što se uči transferira u svakodnevni posao.

Razlog za izradu ovog materijala leži i u činjenicama da:

◊ se percipirane koristi treninga u mnogim organizacijama smanjuju zbog niskog ROI-a

◊ postoji korist od ubrzavanja i strukturiranja procesa učenja – vrijeme je novac! Odnosi se na brzinu učenja, brzinu ostvarenja ciljeva i brzinu u razvoju.

◊ edukatori trebaju postati stručnjaci i provoditi najbolju praksu

Željko Šundov, Marina Gregorić

139

2. PROCESI

Na učenje treba gledati više kao proces, nego pojedinačni događaj ili seriju tečaje-va. Ustvari, trebali bi gledati na postojeće procese učenja od prvog dana kad poči-njemo s procesom do trenutka kada ostvarimo punu produktivnost. Proces učenja uvijek je vezan uz trenutnu razinu kompetencija u organizaciji i budućih ciljeva koje organizacija mora ostvariti. Ono što se danas događa oko nas je to da je učenje u organizacijama neformalno, neobvezujuće, vrlo nestrukturirano, ad hoc i s dosta varijabilnosti. Gledajući na razvoj ljudi u organizaciji kao na proces, u mogućnosti smo koristiti razne alate za poboljšanje procesa koji utječu na skraćivanje rokova za razvoj, nepotrebnih područja, kao i na promjenjivost. Takav pristup nam omo-gućuje restrukturiranje procesa kad je to potrebno, na način, da poboljša transfer znanja i vještina na samo izvršenje posla ( Mercuri International, 2003).

Prije mnogo godina čuli smo i pročitali izjavu Curta Abrahamssona u kojoj navodi kako se klijentu nikada ne treba pružiti onu razinu usluge koju nismo u mogućnosti ponoviti na istoj razini (Edsta, 2013). Danas, kao iskusnije osobe iz poslovnog okru-ženja, možemo reći da je bio potpuno u pravu i da je kvaliteta izvršenja u bliskoj vezi s dosljednošću. Klijenti daju veću vrijednost dosljednosti u isporuci usluga, nego onima koje su iznad prosjeka, ali stalno variraju. Tako je i kod treninga. Po-trebno je jasno definirati procese učenja kako bi se osiguralo okruženje u kojem stalno organiziramo dobre treninge koji utječu na rezultate tvrtki.

Koje su kvalitete dobro organiziranog procesa razvoja i treninga?

Prvo, taj proces mora imati izvor u ciljevima tvrtke i biti za njih vezan. To je prva od šest disciplina iz djela Six Disciplines of Breakthrough Learning (Wick, Pollock, Jefferson, 2014).

Drugo, proces mora sadržavati kompletan plan razvoja, a ne samo plan pojedinač-nih treninga. Ono što se dogodi prije i poslije treninga jednako je važno kao ono što su naučili i usvojili na samom treningu.

Treće, proces treba biti učinkovit. Vrijeme je novac kad su u pitanju razvojni tre-ninzi.

Dobar proces razvoja osigurava da je proizvod takvog razvoja identičan, neovisno od toga tko izvodi ili dizajnira sam trening. Mi vodimo jednu organizaciju, a ne njih 30, a stvaranje jednog koncepta učenja i procesa rada osigurava jedinstveni stan-dard, razinu i kvalitetu rada.


140

3. PRINCIPI

Što su principi učenja? Zašto je potrebno imati principe učenja? Principi učenja su sažeta razmišljanja o načinima na koji ljudi uče i u koje mi vjerujemo, a definirani su kao dio naše kulture učenja. Da bismo ih definirali, moramo postići konsezus među svim sudionicima procesa i publicirati ih u sklopu materijala vezanih za procese učenja. Oni određuju načine i metode razvoja ljudi u kompaniji.

Pomoću njih nastojimo ubrzati proces učenja i olakšati dosezanje potrebne razi-ne produktivnosti kroz:

◊ održavanje treninga „u pravo vrijeme“ kako bi se stečena znanja i vještine koristile prije nego se zaborave,

◊ obavljanje stvari „ispravno od početka“ što utječe na eliminiranje skupih i vremenski zahtjevnih novih treninga

◊ fokusiranje na vlastiti proces učenja, a ne na pojedinačne treninge

◊ kreiranje treninga na način da ljudi stvarno uče i nauče, a ne samo da uzmu ono „što im se sviđa“

◊ štednju vremena i novca kroz korištenje metoda „čišćenja otpada“

4. NEKI MOGUĆI PRINCIPI UČENJA

Svatko od nas poznaje mnoge principe učenja, bez obzira na to je li stručnjak ili samo sudionik. Tijekom godina obrazovanja i rada, upoznali smo se s mnogima od njih. No, kada principe učenja treba koristiti i implementirati u tvrtkama, potrebno je razlikovati očekivanja koja imamo u školi, na fakultetu, u sportskoj organizaciji ili u nekoj tvrtki. Kad principe učenja koristimo u tvrtki, postoje neke značajne i dramatične razlike koje su definirane obvezom ostvarenja rezultata, interesa svih sudionika i zacrtanog ROI-a. Cilj treninga u tvrtki poboljšanje je ostvarenja i pro-mjena ponašanja, a ne usvajanje znanja, iako je to prvi korak u tom procesu.

Svaka kompanija i profesionalci za razvoj ljudi, zajedno s menadžmentom odlučuju koje će principe učenja koristiti, koji su bitni za tu organizaciju i u što vjeruju. Ne treba ih biti puno, ali moraju usmjeravati proces učenja i biti svima poznati.


141

4.1. Znati vs. znati napraviti

Je li to što znamo napamet 6 koraka u radu s „teškim” klijentom dovoljno da kad se nađete oči u oči s njim pravilno reagirate i riješite situaciju na način da je klijent prihvati i da osigurate dobru percepciju Vaše tvrtke? Koliko Vas, gledajući teniski meč, znate sva pravila i bez potrebe da Vam komentator pojašnjava, razumijete što se događa u meču, tj. znate što je gem, set, backend, forehand, slize, kada je lopti-ca vani i sl.? No, biste li mogli odigrati meč s npr. nekim prosječnim tenisačem? U tome je razlika. Mi u tvrtkama, ne možemo dozvoliti da netko „samo“ zna 6 koraka u radu s „teškim” klijentom, on ili ona moraju to znati i koristiti na način da osigura-ju zadovoljstvo klijenta i uspjeh tvrtke. I to moraju znati dovoljno dobro napraviti i stalno ponavljati. To što znamo je dobro i može nam pomoći položiti test, ispit ili da budemo zapaženi među svojim kolegama po znanju, ali to nije garancija da ćemo ta znanja znati primjeniti u samom poslu i na očekivanoj razini. Prečesto se treninzi fokusiraju na znanja i tu završavaju. Znanja je lako podučavati, ali i kontrolirati te testirati.

Prema Heinzu Goldmanu nije isto reći i čuti, odnosno čuti ne znači i razumjeti ono što smo čuli, kao što ni razumijevanje ne znači da se slažemo, a posebice ne i da primjenjujemo, a primjenjivanje ne znači nužno da ponavljamo na ispravan način (Goldman, 1957). Ovim primjerom možemo i na drugi način pojasniti problematiku procesa razvoja ljudi u tvrtkama. Ovaj stav pokazuje svu kompleksnost učenja, ali i prihvaćanja činjenica, znanja, metoda koje se traže od strane zaposlenih i koliko je dug proces od slušanja do stalnog primjenjivanja ispravnog.

No, kao što smo naveli u primjerima velika je razlika između znati nešto i znati to napraviti. Kada to shvatimo, tada mijenjamo svoj pristup i fokus s učenja prebacu-jemo na stvaranje procesa učenja u kojem je naglasak na primjenu stečenih znanja i vještina. Ciljevi treninga postaju potpuno drugačiji i fokusiraju se na načine na koje ćemo ostvariti potrebne rezultate ili ciljeve, a ne proći test. Osim toga, sam trening i način izvođenja izgledaju drugačije. Manje je lekcija, PowerPoint prezen-tacija i jednostranih predavanja, a više prakse, vježbe, rasprava, zaključaka, koji se kasnije vežu na vježbe u realnim situacijama, npr. (Hartley, 2000).

4.2. Napraviti u pravo vrijeme

Kada ćete ljude učiti o sigurnosti poslovanja (npr.ISO 27001) ili što se događa kada svoje ljude u prodaji učite o proizvodnim znanjima i prodajnim tehnikama odvojeno i bez povezanosti između ove dvije teme? Što se dešava kad ljudi uče francuski jezik, a ne nemaju nikakve kontakte s francuskim tvrtkama? Dat ćemo jedan primjer. Prije par godina, pozvani smo da za jednu osiguravajuću kuću predložimo program razvo-ja ljudi iz prodaje u kojoj će glavna tema biti nalaženje – akvizicija novih klijenata, jer je po planu prodaje za 2013. godinu predviđen rast premija i polica imovinskih osiguranja kod novih klijenata za 25%.


142

Napravili smo prijedlog, na temelju njega i analizu poslovanja, kako bismo mogli utvrditi razinu znanja i vještina prodavača i prilagoditi trening i proces učenja tre-nutnoj razini polaznika. Održali smo prezentaciju Upravi i sve je prošlo u najboljem redu. Do danas razvoj nije ostvaren. Prodaja novim klijentima nije rasla, a nitko od konkurenata ili interno nije radio na razvoju ljudi.

Ovo je samo dio slike. Vrlo često postoji potreba za profesionalnim razvojem ljudi, ali čekamo sredstva te dovoljan broj ljudi kako bi se formirala skupina. Prečesto se događa da se ljudi ne razvijaju u profesionalnom smislu onda kada je to potrebno, onda kada imaju prilike razvijati vještine u realnoj situaciji, tj. kada su im ta znanja i vještine potrebne.

Jedan od autora bio je dio projekta u razvoju poslovnih novina koje su bile u vla-sništvu velikog međunarodnog konglomerata. Novine su izlazile tjedno i nakon 3 godine rada donesena je odluka da prelazimo na dnevni tempo izdavanja novina, što je bila velika promjena, najviše za redakciju od 40-tak ljudi. Što su napravili strani vlasnici? Mjesec dana prije početka izlaženja u dnevnoj dinamici poslali su svoj tim koji je odžao edukaciju. Krenulo se s prezentacijama metoda rada, procesa i standarda. Nakon 10 dana počelo se s vježbama definiranja dnevnih izdanja, defi-niranja timova, načina donošenja odluka, uloga u timovima itd. U zadnjem periodu svaki dan vježbalo se izdavanje dnevnih novina uz mjerenje vremena, tiskanje no-vina i sl., kako bi timovi u realnoj situaciji dosegli dnevni tempo i bili u mogućnosti isporučiti tekstove za tisak u točno zadano vrijeme.

Trenirajte ljude i razvijate ih u onim područjima koja trebaju i točno kada trebaju, inače je to gubitak vremena, ali i uloženog novca.

4.3. Izbacite otpad iz procesa učenja

Otpad u procesu učenja ili pojedinačnom treningu sve je što ne donosi dodanu vrijednost, a na što trošimo vrijeme, resurse i novac. To je jedan od najučinkovitijih i najisplativijih načina u smanjenju troškova treninga i povećanju produktivnosti, npr. (DeFeo, & Barnard, 2003).

Kako bi na pravi način eliminirali otpad ili nepotrebne stvari iz treninga, trebamo najprije napraviti sliku, tj. pregled trenutnog procesa učenja i iz njega izbaciti sve nepotrebne korake, metode i načine razvoja. Uz to, postojat će i neki dijelovi pro-cesa koje treba zadržati, ali korake treba doraditi, adaptirati trenutnoj situaciji ili izvoditi na drugačiji način. Npr. umjesto da znanja o proizvodima prezentiramo u učionici, možemo organizirati različite korake razvoja u proizvodnim pogonima ili zajedno s menadžerima proizvoda.


143

Kako smo već pisali na ovu temu, samo ćemo spomenuti neka područja u kojima se mogu naći elementi otpada: previše teorije, vrijeme koje čekamo za organizira-ciju treninga, previše razvoja u kratkom vremenu, nema podrške menadžmenta, nagrađivanje prisustva na treningu, a ne onoga kako radimo, premalo prakse i im-plementacije kroz posao itd.

Traženje nepotrebnih elemenata procesa učenja, samo je jedan od načina pobolj-šanja kvalitete treninga, no sigurno da je jedan od najboljih načina da se to napravi vrlo brzo i bez velikih troškova, npr. (Rosenbaum & Williams, 2004).

4.4. Učenje je proces, ne jednokratni događaj

Cilj kompanijskih treninga ili učenja promjena je ponašanja zaposlenih i poboljša-nje rezultata, bilo da se radi o prihodima ili kvaliteti usluga koju pružaju. To nije i ne može biti jednokratan događaj, jer postoje ograničenja u tome što se može postići kroz jedan trening, e-learning učenje i sl. No, takvi događaji, kombinirani sa satima i satima prakse, trebaju biti povezani s onim što se na treninzima učilo.

Zato se potrebno od početka kreiranja procesa učenja fokusirati na kvalitetu izvr-šavanja posla, a ne na učenje. Pitajte sebe i svoje ljude: „Ako stvarno želimo da naši ljudi rutinski obavljaju svoj posao na opisani način, što još trebamo dodati procesu učenja da bi dosegli tu razinu rutine?” (Wick, Pollock & Jefferson 2014, 173.). Osim toga, prilagodite proces tako da on sadrži potpuni put učenja do dosezanja pune produktivnosti, neovisno obavljate li taj dio puta interno ili s vanjskim konzultanti-ma. Ako to nije slučaj, vratite ih na doradu jer program koji se fokusira samo na taj događaj, jednostavno nije potreban.

4.5. Dobro nije dovoljno dobro

Što se događa kada ljudi prođu test za vozačku dozvolu sa 70% točnih odgovora ili prodavači imaju 85% točnih odgovora o svojstvima i koristima proizvoda ili kada ljudi u proizvodnji imaju 80% točnih odgovora na testu sigurnosti poslovanja?

U poslu postoje neka područja, gdje ovakva prolaznost jednostavno nije moguća, jer se očekuje da osoba u potpunosti vlada predmetnim područjem. Koju razinu prolaznosti i što sve zaposleni na kojoj poziciji moraju znati i znati raditi, treba pažljivo odrediti jer je to razina koju nazivamo puna produktivnost i prema toj lje-stvici kreiraju se i procesi učenja i metodologije rada.


144

Dok kod znanja vrlo lako možemo utvrditi razinu znanja pojedinca (testiranja, usmeni razgovori i sl.), postavlja se pitanje kako testirati tzv. on-the-job perfor-manse ili ostvarenja na poslu ili drugim riječima vještine. Posao čini količina rada, kvaliteta i smjer rada. I dok je količinu rada lako mjeriti, npr. kroz broj komada pro-izvedenih u danu, broj aktivnosti prodavača u mjesecu, ostvarenim prihodima itd., a podatke dobiti iz ERP sustava tvrtke, malo je teže raditi kad je u pitanju kvaliteta rada koja se odnosi na razinu kompetencija ljudi (znanja, vještine, motivacija, sta-vovi i „talent”). Za praćenje kvalitete rada potrebno je imati definirane standarde ponašanja i ponekad matricu kompetencija, kako bi se ostvarenja na poslu mogla pravilno ocijeniti i pratiti te kako bi se proces učenja prilagodio tim standardima.

Zato, kada prilagođavamo principe učenja, mi želimo postići što je moguće veći standard od onih spomenutih 70%. To samo znači da uspješni treninzi trebaju po-kriti sve elemente razvoja potrebne za dostizanje zacrtanih standarda.

Kada prihvatimo stav da dobro nije dovoljno dobro ili da proći na testu nije do-voljno, prestajemo u svojim izvještajima stavljati podatke o broju polaznika na tre-ningu, postotak prolaznosti na testu i okrećemo se mjerenju ostvarenja zacrtanih standarda od strane polaznika na samom poslu i koliko su te standarde brzo usvo-jili. Ovakav pristup nas usmjerava da kreiramo kompletan put učenja s ciljem da ostvarimo ciljeve, a ne da položimo test ili stavimo kvačicu na listu treninga koje smo slušali.

4.6. Učenje je odgovornost svih

Postoji vjerovanje, ali i praksa u mnogim organizacijama da je odjel za provođe-nje treninga sam odgovoran za razvoj zaposlenika. Činjenica je da u njemu rade stručnjaci za to područje, ali oni teško mogu do kraja poznavati područje iz kojeg pojedini polaznik dolazi. Bez aktivnog uključivanja i podrške ostalih menadžera u organizaciji, a tu su najvažniji menadžeri polaznika, trening će imati mali ili nikakav utjecaj.

Vrlo često se događa da je menadžer polaznika ili dio budućih rješenja i aktivni su-dionik ili izvor svih problema. Svaki razvoj ljudi, a time i koncepta učenja zahtjeva aktivnu ulogu nadređenog menadžera u svim područjima utjecaja na poboljšanje rezultata, a time kreiranja cijelog procesa učenja. Njihova aktivna uključenost u proces, sudjelovanje u kreiranju alata i metoda rada, restrukturiranju dosadašnjeg načina rada nužna je potreba. Oni su ti koji trebaju pomoći polazniku nakon trenin-ga, aktivno se uključiti u implementaciju i redovito davati povratnu informaciju na ostvarenja i način rada.

Trening je dio menadžmenta promjena koji pomaže zaposlenicima mijenjanje po-našanja u boljem smjeru. Njihovi menadžeri i ostali sudionici u tom procesu igraju vrlo važnu ulogu.


145

5. ZAKLJUČAK

U ovom radu, autori su obratili pažnju na važnost drugačijeg pogleda na način i kulturu učenja u tvrtkama i različitim očekivanjima koje ima razvoj u tvrtkama ili u edukativnim ustanovama. Svoj pogled temeljili smo na iskustvima iz svog dugo-godišnjeg rada, važnosti stvaranja procesa učenja i razlozima zašto je stvaranje jedinstvenog procesa važno za uspjeh cjelokupnog razvoja i poslovanja kompani-ja. Različite organizacije birat će i različite principe svoga rada, koji su dio kulture tvrtke i njenih ciljeva. Ti principi moraju biti jasno definirani i komunicirani unutar organizacije. I na kraju, odgovornost za uspjeh zaposlenika ne nalazi se u uredu odjela za provođenje treninga, već u rukama linijskih menadžera koji rukovode za-poslenicima tj. polaznicima unutar procesa učenja.


146

POSITIVE CULTURE OF LEARNING IN ORGANISATIONS

Željko Šundov, Karmen poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, Kneza Višeslava 5,

Phone: +385 1 4611 120, [email protected]

Marina Gregoric, Ph.D., Polytechnik of Međimurje in Čakovec, Čakovec, Bana J.Jelačića 22a

Phone: +385 40 396990, [email protected]

ABSTRACT

As human beings, we went through different schools, faculties, trainings and seminars. Based on this experience, consciously or unconsciously, we all think that receiving knowled-ge and learning is the best way (sometimes the only way) to develop organizational and personal skills on the expected level. Is this enough? Why do we act in such a way? Many companies underinvest in the development of their people due to different reasons, but also when investing many of them are concentrated on knowledge delivering, ad hoc events and not on people’s skills and their implementation. We can call this learning cultu-re, but as a result of this, companies’ capabilities and learning culture are underdeveloped and they throw away more value than they realize. The learning culture of an organiza-tion reflects the beliefs of the business and learning leaders about the role of learning and when, where, and how learning occurs. To secure better return of investment, better company results, employee satisfaction, their proper professional skills level, we need to change learning culture in a slightly positive direction. We start with identifying specific ca-pabilities that can create most value. We are doing that by figuring out capabilities which have the greatest potential to contribute to a company’s potential and build employees’ skills. To support all learning projects, we need to embed them in their processes, systems and tools. In this paper, authors looked at the importance of creating and maintaining po-sitive learning culture. Paper is based on the long author’s experience in development area and few international researches. We argue that strong culture is based on demonstrated expertise in learning theory and practice, a few core principles and robust and standardi-zed process of development.

Key words: behavior; culture; implementation; knowledge vs. skills; performance; positive; principles; processes.


147

LITERATURA

1. DeFeo, J.A. & Barnard, W.W. (2003). Juran Institute’s Six Sigma Breaktrough and Beyond: Quality Performance Measurement System, New York: Mc-Graw-Hill

Edsta, B. (2013). The Man Who Made Mercuri International a World Lead-er, Hardcover, Ekerlids, Stockholm

2. Goldman, H. (1957). The Art of Selling, Copy paper edition

3. Hartley, D.E. (2000). On Demand Learning: Training in the New Millennium, Amherst, MA: HRD Press

4. Mercuri International, Learning Paths Presentation Materials (2003),

5. Rosenbaum, S. & Williams, J. (2004). Learning Paths – Increase Profits by Reducing the Time it Takes Employees to Get up to Speed, Pfeiffer and Willy & Sons

6. Wick, C., Pollock, R., Jefferson, A. (2010 and 2014). The Six Disciplines of Breakthrough Learning, Pfeiffer


149

PODUZETNIČKA PEDAGOGIJA – ISKUSTVA IZ SRBIJE

Vesna Dimitrijević, Osnovna škola „Moma Stanojlović”, Ulica Kneza Mihaila 40, 34000 Kragujevac, Srbija, tel.00381/34304-195,

e-mail: [email protected];

Slađana Milošević, Osnovna škola, „Vuk St. Karadžić“, Ulica Čegarska 3, 34000 Kragujevac, Srbija, tel.00381/34335-464,


SAŽETAK

U Europskoj Uniji uvidjeli su kako je poticanje poduzetnosti, inovativnosti i kreativnosti cje-lokupnog stanovništva ključni faktor povećanja gospodarske konkurentnosti s ostatkom svijeta. Ključni dio sveukupne strategije održivog rasta i razvoja Europske Unije nazvane „Europa 2020“, sadrži akcijski plan čiji cilj je oslobađanje poduzetničkog potencijala i ukla-njanje postojećih prepreka razvoju poduzetništva i osnaživanje poduzetničke kulture Euro-pe. Cjeloživotno učenje podrazumijeva unapređivanje znanja i vještine unutar naše osobne, društvene i poslovne perspektive. Poduzetništvo je jedna od ključnih kompetencija cjeloži-votnog učenja koju je potrebno sustavno razvijati i kroz osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. S obzirom da pedagogija kao znanost podrazumijeva skup znanja o metodama, sredstvima i principima odgoja i obrazovanja, ona treba uključiti poduzetnički aspekt pedagogije i de-finira je, po mogućnosti, kao zasebnu disciplinu koja bi se bavila primjenom odgojno-obra-zovnih metoda usmjerene razvijanju poduzetničkog duha od najranijeg uzrasta: „Poduzet-nička pedagogija trebala bi biti znanstvena disciplina/grana unutar područja pedagogijske znanosti koja bi se bavila istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese. Nacionalna strategija obrazovnog sustava Srbije prepoznala je poduzetništvo kao jednu od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Kroz različite projektne aktivnosti koje se odnose na razvoj vještina i unapređivanja znanja učenika pre-poznat je značaj neophodne sustavne implementacije poduzetništva u školske programe na svim obrazovnim nivoima. Sustavno uključivanje poduzetničke kompetencije učenika osnovnih škola u školske kurikulume važan je faktor njegove implementacije. U Europskom projektu: „Poduzetnička pedagogija – poduzetna djeca” istražujemo mogući pristup k rea-lizaciji ovog izazova.

Ključne riječi: cjeloživotno učenje; pedagogija; poduzetnička kompetencija; nacionalna strategija; učenici osnovnih škola

Poduzetnička pedagogija – iskustva iz Srbije

150

1. UVOD

Ovaj je rad nastao je kao rezultat provedenih aktivnosti u okviru projekta „Podu-zetnička pedagogija - poduzetna djeca“ (projekt br.2013-3947/001-001 LLP, koordi-nator projekta Obrazovna grupa Zrinski) koji se realizira uz financijsku podršku Eu-ropske Komisije, za period 2013-2015 koji je dio Programa za cjeloživotno učenje kao potprogram Comenius multilateralnih projekata. Cilj projekta razmjena je pe-dagoške prakse u vezi poduzetničkog obrazovanje, kod nastavnika i menadžmenta škole, a utječe i na razvoj vještina kod djece. Ovaj projekt je pokazao mogućnosti u načinu uvođenja poduzetništva u školama u Srbiji.

2. PROJEKTNE AKTIVNOSTI

Dinamika realizacije aktivnosti odvijala se prema akcijskom planu definiranom u aplikaciji projekta. Na početku se odnosila na međusobno upoznavanje svih par-tnera, predstavljanjem vlastitih resursa, akcijskog i financijskog plana projekta, kao i korake u ostvarivanju ciljeva projekta.

2.1. Info - dani

U cilju upoznavanja šire javnosti i značaja odobrenog projekta, realizirani su in-fo-dani koji su popraćeni od strane predstavnika tiskovnih i elektronskih medija. U tom predstavljanju projekta sudjelovali su, pored timova škola i direktora, načelnik Školske uprave, član Gradskog vijeća Kragujevca za obrazovanje kao i predstavnici Regionalne Agencije za ekonomski razvoj Šumadije i Pomoravlja, roditelji učenika uključenih škola. Svim sudionicima podijeljeni su letci i plakati o projektu koji su istovremeno bili istaknuti na oglasnim pločama škola i naselja. Istaknut je cilj pro-jekta koji razvija multidisciplinarne vještine kod djece, a u skladu s reformama u obrazovanju kao primjer promjene kulturnog i društvenog obrasca.

2.2. Anketiranje nastavnika i učenika

Metodološki pristup podrazumijevao je predanalizu poduzetničkih vještina nastav-nika putem anketnog upitnika (kombinirani tip anketiranja) – Samovrednovanje poduzetničkih vještina. Upitnik je popunilo više od 80% stalno zaposlenih nastav-nika u sve tri škole, a nakon toga napravljena je evaluacija. Ukupan broj ispitanih nastavnika je 175. Rezultati su pokazali da samo 10% anketiranih učesnika ima karakteristike lidera, uspješnog u poslovanju, a više od 45% imaju karakteristike poduzetnika i oni mogu prevladati svoje slabosti, kako bi unaprijedili mogućnost uspjeha u poslovanju. Oko 15% anketiranih nema karakteristike poduzetnika, ali bi mogli biti dobri menadžeri. Oni moraju raditi na svojim slabim stranama prije ula-ska u bilo koji poslovni projekat. Ne posjeduju karakteristike poduzetnika oko 20% ispitanika i njihovi kvaliteti upućuju na to da više preferiraju da budu sljedbenici nego vođe.

Vesna Dimitrijević, Slađana Milošević

151

Anketa među učenicima provedena je na temu istraživanja trenutnog mišljenja o planu i programu rada škole. Obrađeni podaci pokazali su da od 784 anketiranih učenika svih škola oko 75% učenika misli da je nastavni plan i program u skladu s trenutnim potrebama tržišta rada i da omogućava učenicima stjecanje potrebnih vještina za samostalni rad, primjenom aktivnih metoda učenja i poučavanja koje su bitne za odgojno-obrazovni proces. Polovica ispitanika smatra da plan i program prirodnih nauka u većoj mjeri obuhvaća poduzetnička znanja i vještine. Učenici su podržali uvođenje učeničkih zadruga (48% od ukupnog broja ispitanika) kao aktiv-nu metodu stjecanja vještina i znanja i smatraju da treba biti obvezan predmet (međupredmetne teme kao metode učenja vrlo su inspirativne za učenike škola). Najveći broj ispitanika smatra da je poduzetništvo namijenjeno svim učenicima.

2.3. Obuke i radionice

Kao platforma za razvijanje poduzetničkih vještina menadžmenta škole i nastavni-ka održane su radionice pod nazivom - Izgradnja poduzetničke institucije.

Njihov sadržaj odnosio se na:◊ povezivanje nastavnih metoda i poduzetništva,

◊ ugradnju poduzetničkog duha u nastavne programe,

◊ kreiranju poduzetničke atmosfere u školi.

Održana su predavanja sa sadržajem koji se odnosio na povijest i teoriju podu-zetništva, menadžerske vještine i njihovo korištenje u obrazovnim ustanovama, nastavnim metodama, evaluaciji znanja u školama i biznis planiranju.

Kao primjeri dobre prakse, predstavljeni su i praktični radovi:◊ prezentacija rada učeničke zadruge jedne od partnera škola,

◊ prezentacija edukativne predstave na istu temu,

◊ virtualna prezentacija organizacije i aktivnosti u trening firmama.

Iskustva iz oblasti Poduzetnički nastavnici prezentirane su kao teme:◊ poduzetništvo u osnovnom obrazovanju,

◊ aktivne metode učenja – projektni pristup,

◊ poduzetništvo kao međupredmetna tema,

◊ aktivne metode učenja: razvijanje poduzetničke kompetencije putem učeničke zadruge,

◊ edukativno kazalište - kazališno poduzetničko obrazovanje.


152

Nastavnici su pokazali veliki interes za organiziranje rada učeničkih zadruga i im-plementaciju poduzetništva kao međupredmetne teme u nastavni plan i program. Radionica pod nazivom Kroskulikularni projekti upoznala je nastavnike s osnovnim poduzetničkim pojmovima kao što su: nabava materijala, proizvodnja, formiranje cijene, troškovi, prihod, rashod, prezentacija, reklama. Svi nastavnici su po grupa-ma s učenicima imali zadatak osmisliti međupredmetne projekte koje mogu pri-mjenjivati, a zatim su iste predstavili na završnoj prezentaciji. Prikazali su svoje proizvode i reklamne kampanje koje su za njih osmislili. Teme kazališnih predstava bile su poduzetništvo i socijalno odgovorno ponašanje.

Priznanja za uspješno realiziranu finalnu prezentaciju proizvoda, uručili su pred-stavnici Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, Ru-kovoditelj sektora za predškolsko i osnovno obrazovanje, načelnik Školske uprave Šumadije, Član gradskog vijeća za negospodarske djelatnosti i predstavnik Regio-nalne agencije za ekonomski razvoj.

Poslovne i ekonomske teme, kao što su marketing, poslovna organizacija, e–poslo-vanje, financijsko i računovodstveno upravljanje projektom doprinijele su razvoju vještina i znanja kod nastavnika. Također su predstavljeni i sadržaji „Školska zadru-ga i marketing” s naglaskom na razvoj poduzetničkih kompetencija kod nastavnika i učenika, a održano je i predavanje na temu „Poduzetništvo u globalnom kontek-stu”.

2.4. Dječji tjedan poduzetništva

Primjenom novih nastavnih metoda nastavnici i rukovodstva škola unaprijedili su svoja poduzetnička znanja, a učenici svoj poduzetnički duh kroz Dječji tjedan podu-zetništva. Da bi se sve dobro organiziralo potrebno je imati dovoljno prostora i biti dobro organiziran. Nosioci tog dijela pripreme su učenici zajedno sa svojim nastav-nicima kojima takva iskustva pričinjavaju veliko zadovoljstvo. Potrebno je izbjeći moguće teškoće u samoj pripremi događaja pa je neophodno razmotriti mnoga pitanja prije samog početka rada. Uspjeh ovisi od toga imamo li podršku svih neop-hodnih aktera – učenika, nastavnika, roditelja, direktora škole, lokalne zajednice, resornih Ministarstava, medija, svih gospodarskih i negospodarskih subjekata kao i podršku Regionalne agencije za ekonomski razvoj. Učenički radovi vrednovani su na najbolji mogući način pa je kod svih aktera prisutan osjećaj posebnosti, zasluž-nosti za sve provedene aktivnosti.

Osiguravanje poticajnog okruženja za stvaranje poduzetničkih škola je i edukativna brošura koja predstavlja skup sistematiziranih iskustava, usvojenih vještina i steče-nih saznanja za one koji žele promjene i imaju vjeru u ono što rade, a svoju viziju mogu prenositi dalje.


153

3. ZAKLJUČAK

U ovom radu analizirane su projektne aktivnosti škola iz Srbije, zajedno s partne-rima iz Hrvatske (koordinator projekta – Obrazovna grupa Zrinski) i partnerima iz Njemačke.

Njegovanje suradnje između partnera i unošenje pravih europskih vrijednosti vrlo je važno kako bi se svaki projekt učinkovito završio. Kroz sve realizirane aktivnosti, prošlo je 180 nastavnika i 1000 učenika - sudionika radionica, roditelja, građana za koje je njegovanje poduzetništva i smisla za inicijativu značajna pretpostavka u odgoju djece. Prepoznat je i značaj međupredmetnih sadržaja kao sredstva u pro-cesu razvoja poduzetništva kod učenika, kao jedne od 11 kompetencija usvojenih u dokumentima Međupredmetne kompetencije za kraj osnovnog obrazovanja u Srbiji i Međupredmetne kompetencije za kraj srednjeg obrazovanja u Srbiji. Ostva-ren je cilj projekta jer je ojačan poduzetnički duh među nastavnicima i učenicima škole, napravljena je razlika u poduzetničkom pristupu u školama, unaprijeđen je razvoj transverzalnih vještina među učenicima i naučeno je kako svoju školu učiniti poduzetničkom. Također je značajno poslati pravu poruku pravoj publici (poruka disiminacije), fokusirati se na jasne i jednostavne poruke koje su lako razumljive, objasniti stručne pojmove i fokusirati se na pozitivne rezultate i koristi koje oni donose. Zato je potrebno podići svijest i pokazati drugima što radimo, informirati – educirati zajednicu, dobiti povratnu informaciju zainteresiranih grupa i promovi-rati, prodati rezultate.

Održivost prijenosa rezultata u novi kontekst veoma je važna, kao i komercijaliza-cija projektnih rezultata, a to čini projekt vidljivim.


154

ENTREPRENEURIAL PEDAGOGY – ENTREPRENEURIAL KIDS

Vesna Dimitrijević, Osnovna škola „Moma Stanojlović”, Ulica Kneza Mihaila 40, 34000 Kragujevac, Srbija, tel.00381/34304-195,

e-mail: [email protected];

Slađana Milošević, Osnovna škola, „Vuk St. Karadžić“, Ulica Čegarska 3, 34000 Kragujevac, Srbija, tel.00381/34335-464,


ABSTRACT

Encouraging entrepreneurship, innovation, and creativity of the entire population have come to be seen, in the European Union, as a key factor in boosting economic competi-tiveness with the rest of the world. The key part of the overall strategy for sustainable growth and development of the European Union called ‘’Europe 2020’’, contains an action plan which aims to release the entrepreneurial potential and removal of existing obstac-les to the development of the entrepreneurial culture in Europe. Lifelong learning implies improving the knowledge and skills within our personal, social, and business perspective. Entrepreneurship is one of the key competences of lifelong learning that needs to be sys-tematically developed through primary school education. Given that pedagogy as a scien-ce implies knowledge about methods, means, and principles of education and training, it should include the entrepreneurial aspect of pedagogy and defines it, preferably, as a separate discipline which would deal with the application of educational methods that aim to develop the entrepreneurial spirit from an early age: ‘’Entrepreneurial pedagogy should be a scientific discipline/branch within the field of pedagogical science which would research and implement didactic-methodical models into educational processes. National strategy of educational system in Serbia has recognized entrepreneurship as one of the key competences of lifelong learning. It has been recognized, through various project activities related to the development of skills and advancing knowledge of students, the importance of essential systematic implementation of entrepreneurship into curricula at all educatio-nal levels. The systematic inclusion of entrepreneurial competence of elementary school students into school curricula is an essential factor of its implementation. In the European project ‘’Entrepreneurial pedagogy - entrepreneurial children’’ a possible approach towar-ds the realization of this challenge is being researched.

Key words: lifelong learning; pedagogy; entrepreneurial competence; national strategy; primary school students


155

LITERATURA

1. Damjanović, R. (2010). Finski obrazovni sistem. Kragujevac.2. Klajn, I. i Šipka, M. (2008). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej.3. EU komisija. (2004). Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje. EU referentni

okvir. 4. Okvir nacionalnog kurikuluma – Osnove učenja i nastave (radni nacrt). (2013).

Beograd.5. Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine. Službeni glasnik RS,

br.107/12.6. Tafra, V. (2011). Nacionalna strategija učenja za poduzetništvo. Učenje za poduzet-

ništvo, 1(1). 7. Tkalec, Z. (2012). Pedagogija poduzetništva i cjeloživotnog učenja. Učenje za po-

duzetništvo, 2(2). 8. Vrančić, M. (2013). Učenje za poduzetništvo u osnovnoj školi. Zagreb: Grafing.


157

Upute za autore

NASLOV RADA

< dva reda razmaka >

Autor sa titulom, odjel, udruženje, tvrtka ili sveučilište

Potpuna adresa: Ulica, Mjesto, Država

Telefon: 00-000-000 Fax: 00-000-000 E-mail: autor@domena

(red razmaka)

SAŽETAK

Uredništvo prima neobjavljene radove na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažetak rada mora biti napisan u jednom odlomku na hrvatskom i engleskom jeziku fontom italic/ukoše-no. Sažetak treba ukazati na problem i ciljeve istraživanja, korištene metode istraživanja, populaciju, veličinu uzorka, najvažnije rezultate i zaključak. Prilaže se na posebnom papiru, s navedenim naslovom rada, imenom i prezimenom autora, afilijacijom autora na oba je-zika i oznakom (SAŽETAK eng. ABSTRACT) veličine od 150 do 300 riječi. Sažetak na jeziku članka treba smjestiti između naslova i teksta članka, a sažetak na drugom jeziku iza teksta članka prije popisa literature.

(red razmaka)

Ključne riječi: ispod sažetaka navesti 3 do 5 ključnih riječi, razdvojiti ih „;“ (točka zarez-om).

(dva reda razmaka)

1. UVOD

(red razmaka)

Časopis OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pre-gledne i stručne radove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo te povezanih tema. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi. Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znan-stvenika, napose glede korištenja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornosti da isti rad nije prethodno već negdje objavljivan. Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvanredni brojevi.

Radove uredništvu treba dostaviti u elektroničkom obliku, Word formatu na adre-su: [email protected]. Zadatak autora je što detaljnije poštivati pravila izgleda rada i dostaviti lektoriran tekst pregledan odgovarajućim spelling check-om (hr-vatski, engleski). Opseg radova, uključujući sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge može iznositi najviše 5000 riječi.

(dva reda razmaka)

Upute za autore

158

2. NASLOV

(red razmaka)

Nužno je koristiti obostrano poravnanje, prored 1,5, Arial, veličina slova 12pt. Iz-među poglavlja koristiti dva reda razmaka, a između naslova poglavlja i teksta ko-ristiti red razmaka.

◊ Naslov poglavlja poravnati na sredinu između dviju margina članka, pisati velikim tiskanim slovima veličine 14pt, stil fonta podebljano/bold

◊ Naslove potpoglavlja pisati malim tiskanim slovima, veličine 14 pt, koristiti lijevo poravnanje i stil fonta podebljano/bold

◊ Naslove poglavlja i potpoglavlja numerirati arapskim brojevima

◊ Za format stranice odrediti margine: gornja, donja, lijeva i desna 20 mm.

-

(red razmaka)

2.1. Citati

(red razmaka)

Svaki put kad se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u tekstu (APA stil), a ne u bilješkama ispod teksta. U bilješkama se mogu navoditi samo pojašnjenja (terminologija itd). Referenca se stavlja u zagradu te sadrži prezime autora, godinu izdanja i stranicu, npr. (Holmberg, 1977, 23), a u slučaju parafraziranja navoda u zagradu se stavlja prezime autora i godinja izdanja, npr. (Holmberg, 1977).

(red razmaka)

2.2. Slike, tablice, grafikoni

(red razmaka)

Grafički prilozi (tablice i slike (grafovi se tretiraju kao slike)) moraju biti izraženi crnobijelo. Svaku tablicu i sliku treba numerirati (slika 1, 2, 3,…). Nazive grafičkih priloga navesti iznad priloga, a izvore ispod.

(dva reda razmaka)

Upute za autore

159

3. ZAKLJUČAK

(red razmaka)

U zaključku sumirati ključne spoznaje i rezultate istraživanja, te praktičnu primjenu rezultata istraživanja.

LITERATURA

(red razmaka)

U popis literature na kraju rada navesti podatke o svim djelima koja se spominju u referencama i to abecednim redom po prezimenu autora te numerirati arapskim brojevima.

1. Aras, G., & Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publis-hing.

2. Avery, G. C., & Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhan-cing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Na¨si, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking, LSR-Julkaisut Oy, Helsinki, pp. 75-96.


6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Entrepreneurship and Macroeco-nomic Management: Vol. 2. Reflections on the World in Turmoil (pp. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135.

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepre-neurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

Upute za autore

160

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Har-vard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.

RADOVI KOJI SE NE PRIDRŽAVAJU UPUTA PISANJA NEĆE BITI PRIHVAĆENI ZA OBJAVU U ČASOPISU. UREDNIŠTVO PRIDRŽAVA PRAVO ODLUČIVANJA O IZBORU

TEKSTOVA I REDOSLIJEDA OBJAVLJIVANJA. NAJMANJE DVA NEOVISNA RECEN-ZENTA RECENZIRAT ĆE SVE PRISPJELE RADOVE. RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISU

OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO SE NE HONORIRAJU.

Upute za autore

161

Guidelines for authors

TITLE OF THE PAPER

< 2 line spacing >

The name of the author, title, affiliation

Complete address

Telephone: 00-000-000 Fax: 00-000-000 E-mail: author@domain

(one line spacing)

ABSTRACT

The editorial board accepts unpublished papers in Croatian and English language. The ab-stract must be submitted in English and Croatian language. The text of an abstract has to be written in one paragraph in italic. The abstract should address the problem and the goals of the research, the methods used, population, sample, the most relevant results and the conclusion. It should be submitted separately, together with the title, the name of the author, their affiliation, in both languages and should be marked SAŽETAK, English ABSTRACT. The length of the abstract is between 150 and 300 words. The abstract written in the same language as the paper should be placed between the title and the text, and the abstract in a different language should be placed after the text before the references.

(one line spacing)

Key words: provide 3 – 5 key words separated by semicolon immediately after the abstract

(two line spacing)

1. INTRODUCTION

(one line spacing)

Journal EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP publishes original scientific papers, scientific reviews, professional reviews and professional papers directly or indire-ctly related to learning and education for entrepreneurship and related topics. The journal publishes only previously unpublished papers. Authors are responsible for adhering to scientific ethics, especially with regards to using parts of texts from ot-her authors as well as submitting papers that have not been previously published. The journal is published twice a year. If necessary, extra editions will be published.

Papers should be submitted electronically, in word format to: [email protected]. Authors should follow the guidelines for paper submission and their texts have to be previously proofread and spell checked. The length of the paper, including ab-stract, bibliography, notes and appendices should not exceed 5000 words.

(two line spacing)


162

2. TITLE

(single line spacing)

It is mandatory for the title to be fully justified with 1.5 line spacing, font Arial and text size 12pt. Paragraphs must be separated by two line spacing whereas the title of the paragraph and the text should be separated by single spacing.

◊ Paragraph title should be centrally justified between the two article margins, with mandatory use of upper case letters size 14pt, font bold

◊ Subparagraph title should be written in lower case letters size 14pt with left justify and font bold

◊ Paragraph and subparagraph headings must be numbered as Arabic numerals

◊ Set margins for page form: upper, lower, left and right 20 mm


2.1. Quotations


Every time someone else’s words, sentences, phrases, data, etc. are quoted, the source must be cited in the text (APA style), not in the footnotes below the text. The footnotes can only include explanations (terminology, etc.). References should be quoted in brackets and they should include the author’s name, year of publi-cation and page number, e.g. (Holmberg, 1977, 23). In case of paraphrasing quo-tations the author’s name and the year of publication is placed in brackets, e.g. (Holmberg, 1977).


2.2. Figures, tables, graphs


Graphic file formats (tables and graphs (graphs are treated as figures)) must be in black and white. All tables and figures should be numbered (figure 1, 2, 3,...). The title of the graphic file formats needs to be cited above and the sources below.

(double line spacing)


163

3. CONCLUSION


Conclusion should contain key notions and research results as well as their practi-cal application.

LITERATURE

(one line spacing)

The literature at the end of the paper should contain information on all sources mentioned in the references. They should be listed alphabetically according to author’s last name and numbered using Arabic numerals.

1. Aras, G., & Crowther, D. (2009). The durable corporation. Farnham: Gower Publis-hing.

2. Avery, G. C., & Bergsteiner, H. (2011). Sustainable leadership practices for enhan-cing business resilience and performance. Strategy & Leadership, 39(3), 5-15. doi:10. 1108/108785711 11128766

3. Baker, M. (2003). Corporate Social Responsibility – What does it mean? Retrieved from http://www.mallenbaker.net/csr/CSRfiles/definition.html

4. Brenner, S. (1995). Stakeholder theory of the firm: Its consistency with current management techniques. In Na¨si, J. (Ed.), Understanding Stakeholder Thinking, LSR-Julkaisut Oy, Helsinki, pp. 75-96.


6. Hisrich, R. D., Peters, M. P. i Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate.7. Kopecki, D. i Katavić, I. (2011). Emotional intelligence: The challenge for managing

resources in the globalized and changing world - a case of the insurance industry. In K. Afrić Rakitovac, V. Šugar i V. Bevanda (Eds.), Entrepreneurship and Macroeco-nomic Management: Vol. 2. Reflections on the World in Turmoil (pp. 1317-1341).

8. Nancy, S. (2011). The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepreneurial Attitudes. Retrieved from http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf

9. O’ Keefe, E. (n.d). Egoism & the crisis in Western values. Retreived from http://www.onlineoriginals.com/showitem.asp?itemID=135.

10. Narodne novine (1996). Zakon o visokim učilištima. Preuzeto s: http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/264876.html (2.5.2014.)

11. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb s learning style theory to entrepre-neurship learning aims and contents. International Journal of Business Research, 11(2), 216-223.

12. Stewart, T. A. (2006). Corporate social responsibility: Getting the logic right. Har-vard Business Review, 84(12), 14–14. Retrieved from http://hbr.org/

13. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.


164

PAPERS WHICH DO NOT COMPLY WITH THE GUIDELINES WILL NOT BE PUBLISHED IN THE JOURNAL. THE EDITORIAL BOARD DECIDES ON THE CHOICE OF THE TEXTS

AND THE PUBLICATION ORDER. ALL PAPERS WILL BE REVIEWED BY AT LEAST TWO INDEPENDENT REVIEWERS. AUTHORS DO NOT RECEIVE FEES FOR THE PA-

PERS PUBLISHED IN THE JOURNAL.


BILJEŠKE

Skini Broj 1 (.pdf)

Documents

Transcript of Skini Broj 1 (.pdf)