SHIVA SAKHTI SWARUPA

© Sri Sathya Sai Books & Publications Trust Prasanthi Nilayam (INDIA).

First Edition April 2003 Reprint November 2003 Reprint May 2004Reprint November 2004 Reprint April 2007

Published by : The Convener, Sri Sathya Sai Books & Publications Trust Prasanthi Nilayam, India -Pin Code 515 134STD : 08555 ISD: 91 -8555. Phone: 287375 Fax: 287236

Printed at: Omkar Offset Printers # 3/3, 1st Main Road. NT PetBangalore -560 002. Telefax: (080) 26708186/26709026 e-mail: omkar@blr.vsnl.net.in website: www.omkarprinters.com

ZABILJEŠKA IZDAVAČA

Ova je knjižica izvorno tiskana i izdana 1963. od strane autora, pokojnog Kasturija osobno, sa predgovorom napisanim od strane Shri Dinesh Sedai, urednikom, Parijat Prakasjan, Mumbai.

Izuzetan događaj veći od čuda, opisan u ovoj knjizi, koji je osam dana držao pet tisuća poklonika suspregnutog daha, bio je veliko otkrivenje. Ono je razmrsilo misterij koji je obavijao trojstvo Sai Avatara, posebno priču vezanu uz rano razdoblje života Shirdi Babe. Sadašnja Siva Sakthi Swarupa Bhagawan Sri Sathya Sai Baba pojasnio je neke od događaja za koje se vjerovalo da su se odigrali u vrijeme Shirdi Avatara, time začudivši, a i pružajući zadovoljstvo svojim poklonicima.

Stil pitanja i odgovora preuzetog od strane autora u svrhu jedinstvenog pripovijedanja, samo je pridonio očekivanjima i strahopoštovanju izloženih činjenica, pored isticanja njihove autentičnosti. Ta vrsnost sadržaja, a i veliki pritisak javnosti zbog njegove izvornosti, natjerala je Book Trust da ga ponovo tiska i izda.

Uvjeren sam da će oni koji čitaju ovu knjigu uvelike uživati u ovom vrlo važnom dijelu otkrivenja od strane Samog Gospoda.

Sazivatelj

Siva Sakthi Swarupa

BOŽANSKO ČUDO

K: Želiš li da ti ispričam o velikom Čudu kojem sam nedavno svjedočio? Svjedočio sam mu zajedno sa 5000 osoba iz svih dijelova Indije, osoba različitih profesija, znanstvenicima, administratorima, doktorima, inženjerima, učiteljima, poslovnim ljudima, poljoprivrednicima…

Q: Naravno, nastavi! Ali zapamti, ja se ne dam zavarati. Ja ne vjerujem da se čuda mogu dogoditi; pozorno te slušam.

K: Dobro. Drago mi je da si takav. Samo se nadam da ćeš slušati sa pozornošću… Odmah ću krenuti. Sathya Sai Baba je imao napad cerebralne tromboze u 6:30, subotu, 29. lipnja 1963.

Q: Koliko mu je godina?

K: Trideset i šest. Krenuo je u Svoju sobu, sa južne verande Prasanthi Nilayama, kada je odjednom rekao, „Vrti mi se u glavi“, te pao.

Q: Tko je tada bio s Njim?

K: Ja. Držao sam Ga za ruku, pa pad na pod nije bio težak. Čim je pao, zamijetio sam da Mu se lijeva šaka zatvorila u čvrst stisak; lijeva Mu se noga ukočila, prsti noge zategnuli i ispružili. Znao sam da je On na sebe preuzeo paralizirajući udar, koji je trebao onesposobiti ili čak ubiti nekog Bhaktu.

Q: Čekaj, čekaj! Što to želiš reći? „Preuzeo na Sebe“… itd…?

K: Zaboravljam da ne znaš ništa puno o Sathya Sai Babi. Da. Baba preuzima bolest koju čovjek treba dobiti; On ih na taj način spašava, a On sam trpi oboljenje na simboličan način. To je dio Njegovog poslanja Milosti. On kaže da je takva Bhakta rakshana, Njegovo Djelo.

Q: Želiš li reći da On zna kada će oni oboliti i On „na neki način“ predvidi taj događaj; te privuče na sebe događaje predodređene drugima; to je ono što govoriš, zar ne? Te ih podnosi na simboličan način time spašavajući drugu osobu od posljedica? To je vrlo zanimljivo, nema sumnje, pod pretpostavkom da je istinito…

K: Slušaj me onda. Govorio sam ti da, kada je pao toga jutra, te se pojavili predvidljivi znaci cerebralne tromboze, pretpostavio sam da je preuzeo…

Q: Zasnovano na čemu?

K: Svjedočio sam takvim „preuzimanjima na Sebe“ mnogo puta ranije. Na primjer, prije nekoliko godina, kada je išao za New Delhi, čim smo stigli do Sundarnagar bungalova u kojem smo trebali odsjesti, Baba je pao i Njegova se desna šaka zatvorila u stisak…

Q: Paralizirajući moždani udar?

K: Izgledalo je tako; ali, On se oporavio, u par minuta! Zatražio je od nas da pošaljemo telegram na adresu u Bangaloreu tražeći od osobe da bude opreznija i da se ne kreće sama van kuće. Rečeno mu je da postoji opasnost od ponovnog pada… pada zbog moždanog udara.

Q: Ali, je li imao prvi napad… taj netko u Bangaloreu?

K: Ne. Bila je to „pretpostavka“, i „potrošena“ od Babe. On čak nije bio svjestan što je izbjegao. Vidiš, Baba ne spašava polovično; On spašava u potpunosti, ako uopće spašava!

Q: Mogu li te nešto pitati? Da li On preuzima i druge bolesti?

K: Nije bolest ta koja je važna. Stvar je u pojedincu koji je ugrožen, njegovim stečevinama, njegovoj predanosti, njegovim zaslugama. Pa… Krećem se uz Njega sada preko četrnaest godina i vidio sam kako na Sebe preuzima zaušnjake, tifusnu groznicu, krvarenje uha, trbušne bolove, …

Q: Takva vrsta milosti je nagrada za predanost Babi, zar ne?

K: Griješiš, ako misliš da su posebne pogodnosti rezervirane za osobnu predanost Sathya Sai Babi. Možda misliš da je Sathya Sai Baba došao pokrenuti novu vjeru, postaviti novi Lik. Ne, ne. On nema svoje osobno stado; cijeli je svijet Njegova Prijestolnica. Čovječanstvo je Njegovo stado. Unesrećeni, posvuda, Njegova su djeca. On je Gospod koji je došao ponovno obnoviti Pravednost na svijetu.

Q: Je li to znači da On spašava dobre ljude bilo kojeg podneblja, ako Ga zazivaju?

K: Čak i kada Ga ne zazivaju! … pružanje njihovog spasenja će ih učiniti pogodnijim instrumentima Njegove Namjene. Na primjer, On je napustio Svoje tijelo te pojurio spasiti Yogina koji je pao u podivljalu Gangu; to se dogodilo kada smo svi bili u Rishikeshu. Taj Yogi nije zazivao Sathya Sai Babino ime, ali je zazivao tisuće imena na tisuće jezika! Baba je rekao da ga je vukao uz obalu sve dok nije pristigla pomoć iz jedne naseobine uz obalu; jer „on je vatreni Sadhaka kojeg mogu iskrojiti u korisni instrument“. On nije ono što si obično predstaviš kada čuješ riječ, Baba ili Swami. On je Avatar, Gospod koji je na zemlju došao u ljudskome obliku.

Q: To je smiona izjava…

K: On ima smionost to učiniti, i Milost, te Moć i Mudrost dokazati to istinitim. Svojim riječima i djelima, On to dokazuje svakog trenutka Svojeg života. On je došao nahraniti korijene Vjere u tebi i meni.

Q: Oprosti. Kada si spomenuo ime, smatrao sam Ga samo još jednim „Babom“ i ništa više… Upravo si spomenuo da je napustio tijelo kako bi spasio Yogina!

K: Da, viđao sam takvo „čudo“ nekoliko puta. Kada je netko, koga On smatra vrijednim, na rubu katastrofe ili nesreće, Baba odbacuje svoje tijelo…

Q: Ah!

K: Te odlazi na mjesto događanja te ga spašava. Ili kada tijek njegovog života to opravdava, On se prikazuje pred njegovim očima u zadnjim trenucima njegove zemaljske karijere.

Q: Moram priznati, to je van mojih dosega.

K: U svojoj nemoći si u jako dobrome društvu. Ne brini. Dr. S. Bhagavantham, poznati fizičar, jedan od najboljih znanstvenika koje je Indija proizvela, jednom je napisao da je odustao od pokušaja rasplitanja Babine Misterije, jer je osjetio da su kategorije na koje je navikao nemoćne kao instrumenti znanja u područjima koja su se Njega ticala. Baba nas često savjetuje da ne trošimo vrijeme i energiju u ostvarenju nemogućeg zadatka – zadatka prodiranja kroz Njegov Misterij, nego da ih jednostavno koristimo za prikupljanje sreće tokom doživljavanja Njega.

Q: Pa, slijedimo onda Njegov savjet. To se čini razumnim pravcem. Korak po korak! Ne gomilaj čudo za čudom na mene jadnoga. Govorio si mi o tom slučaju „tromboze“.

K: Kada su ti potrebna dodatna objašnjenja o sličnim slučajevima i to sve…

Q: Obećavam da te neću prekidati… Nastavi.

K: Nakon nekoliko minuta lice se počelo trzati te su mišići povukli usta u desno… jezik se isplazio… Moja prva reakcija je bila da je On to preuzeo na Sebe, iz svoje neiscrpne Milosti, i da će uskoro biti ponovo normalan. Jer Baba je znao da toj osobi mora pružiti pomoć. To mogu zaključiti.

Q: Što! On je najavio da će imati moždani udar…?

K: Ne koristeći tako puno riječi. Ali prethodne me večeri u 20:15, pozvao na stranu, neposredno nakon Bhajana u dvorani, te me zamolio da najavim kako ljudima neće davati intervjue od subote 29., cijelih tjedan dana! On općenito započinje jutarnje intervjue u 7:00. Stoga je očito da je znao kako će morati preuzeti moždani udar ranije od 7 sati; jer da je vrijeme kada ga je predviđeni poklonik trebao dobiti bilo poslije 9:00, Baba bi zasigurno dao toliko željeni intervju nekome od hodočasnika koji su došli. To je veličina Njegove Preme prema neutješnima.

Q: Tako, zaključuješ da je On morao znati datum i vrijeme…

K: Točno. Usprkos „upozorenju“ koje nam je na taj način dao i našem prethodnom iskustvu Njegove Svemoći, moram priznati da je prethodno pouzdanje uskoro splasnulo, kako su se minute pretvarale u sate, osjećali smo se napuštenima, ostavljenima… nebo nam se srušilo na glavu. Koliko smo mogli čekati? Tjeskoba je prešla u dubine potištenosti…

Q: Trebali ste pojuriti po doktora!

K: Dr. B. G. Krishnamurthy iz Sathya Sai Opće Bolnice brzo je bio obaviješten i požurio se da pregleda pacijenta. Nije bilo prethodnih indikacija koje bi on mogao slijediti. Sve se odigralo toliko naglo i cjelovito. Babino fizičko tijelo ležalo je ispruženo, u komi, uhvaćeno u muku „apopleksije“ kako je on to dijagnosticirao. Vilica Mu je bila čvrsto stisnuta; otkucaji srca padali i rasli od 84, 86 pa sve do negdje 100.

Q: Mora da je bio zbunjen čudnošću bolesti… i brzinom kojom se na Njega obrušila.

K: Naravno. Obično on nikada ne bi pregledao pacijenta u bolnici bez prethodne molitve Babi. Ovo je bio prvi slučaj da je bio pozvan pregledati Babu u jedinstvenoj ulozi pacijenta.

Q: Kako je napad bio toliko jak i bez ikakvih slutnji, mogli ste poslati po specijalistu iz, na primjer, Bangalorea. To je nešto što bi bilo koja odgovorna osoba pored tako važnog bolesnika učinila, ispričavam se na drskosti. Ja sam samo tup čovjek…

K: Vidiš, nismo bili u potpunosti sigurni… gajili smo veliku nadu da će se On ustati, te se našaliti na našu paniku, kako što je to često činio! Nismo željeli proizvesti strah. Ali, negdje oko 10 ujutro, netko je izgubio strpljenje; nije više mogao čekati… pretpostavio je da je bolest autentična… imala je sve točne simptome, sve do zabrinjavajućih detalja; uletio je u auto i odjurio prema Bangaloreu, odlučan dovesti vrhunskog specijalistu.

Q: Cijenim njegovu dalekovidnost… znao je što treba biti učinjeno.

K: U međuvremenu, nastavili smo bespomoćno gledati, dok je Babino tijelo prolazilo kroz puni udar. Bio je nesvjestan tokom dana ispuštajući neke nerazgovjetne zvukove, s vremena na vrijeme, dok su se trzaji lica nastavili istim intenzitetom.

Q: Koliko je Bangalore udaljen od Puttaparthija?

K: Sto i šest. Doktor je mogao biti kontaktiran tek kasnije te večeri u Bangaloreu i stigao je negdje oko 1 ujutro. Bilo je prekasno da ga se prenese u bolesničku sobu. Što više, Baba je došao svijesti negdje oko 8 navečer na nekoliko minuta i… možeš li pogoditi što je rekao kada nas je ugledao oko Sebe? Pokušaj.

Q: Kako bi mogao?

K: Kada bi znao da je Baba izvor Milosti, pogodio bi. Gestikulirajući nam je pokazao da bi trebali otići jesti! Zraka svjetla i nade probila se kroz sobu kada smo čuli taj dokaz Babine nepromjenjive Milosti, bez obzira na Njegovo tjelesno stanje.

Q: Tko je bio doktor kojeg ste našli u Bangaloreu?

K: Dr. T. Prasannasimha Row, pomoćni upravitelj medicinskih usluga u državi Mysore.

Q: Reci mi brzo, što vam je rekao… Njegove službene pozicije pokazuju njegovu vrijednost.

K: Pročitati ću pismo koje je napisao na povratku. To će ti pružiti sve željene informacije.

Q: Ajde…

K: „Bilo je to poslije podne 29. lipnja, subota, kada sam hitno pozvan k Stopalima Sri Sathya Sai Babe u Puttaparthi. Požurio sam, u društvu mog šogora, Sri Kesav Vittala, šumarskog službenika pokrajine, u mirovini… kako bi posvjedočio prizoru krajnje boli i patnje u Puttaparthiju. Stigli smo do područja Svetog Mjesta nakon ponoći. Gorljivo sam želio da budem upoznat sa svim detaljima incidenta koji je uzrokovao poziv, ali Njegova je volja bila da se suzdržim do slijedećeg jutra.“

Q: Niste ga odveli Babi čim je stigao? Zapanjen sam vašom hladnokrvnošću… Doktor je stigao ali nije odveden do pacijenta!

K: Bio sam ga baš izvijestio o detaljima napada te simptomima, i Dr. Krishnamurthy me opremio medicinskim rječnikom koji je informacije učinio jasnijima. Omogućili smo mu da prespava

najteži problem za kojeg je ikada koji doktor bio pozvan da ga riješi, dijagnozu Nedijagnostičkog, pripisivanje tretmana za Pacijenta, Njega Izvora i Održavatelja Svega.

Q: Kada je vidio Babu? Reci mi to… i rezultat.

K: Pročitati ću iz samog pisma: „Slijedećeg jutra kada sam odveden u sobu na prvome katu Nilayama, ugledao sam tamo kako leži ispruženo, fizički oblik i tijelo Sri Sathya Sai Babe, u položaju pacijenta u komi. Disanje je bilo povremeno piskutavo, lijeva strana tijela, gornji i donji udovi ukočeno su bili držani u istegnutom položaju. Povremeno su se pokazivali jaki trzaji lica sa desne strane. Glava bi se naglo trznula sa jedne na drugu strane uz uzvik tjeskobe i izgovor nerazumljivih slogova koji su bili posljedica oštećenja motorike govora; ukratko bila je to vrsta žargona.

Nakon analize znakova, simptoma i povijesti slučaja, morao sam zaključiti da semi-komatozno stanje i poprimljen stav mogu biti samo zbog zauzeća prostora u lubanji sa lokaliziranim znakovima prevladavanja nad desnom polovicom mozga u frontalnom području. Drugačija dijagnoza takvoga stanja kod osobe 30tih godina, nakon isključenja izdvojenih mogućnosti, svela me na zaključak „Tuberkuloznog Meningitisa“ sa mogućom „tuberculomom“, tihom kroz duže vrijeme.

Q: Koji je tretman preporučio?

K: Slijedeće poglavlje se na to odnosi: „Tretman ukazuje na jednu od energetskih anti tuberkuloznih mjera, sa podrškom simptomatičnim tretmanom intravenoznom supstitucijom i izmjenom kako bi se održala ionska ravnoteža i hranjenje. Dijagnostička punktura lubanje bila je jedna od hitnih mjera procjene slučaja.

Q: Je li to učinjeno?

K: Bio bi vrhunac svetogrđa to učiniti; jer Baba je osobno u nekoliko slučajeva zamahnuo Svojom rukom stvorivši medicinske instrumente te proveo punkturu lubanje i izvadio cerebro-spinalnu tekućinu… kako bi olakšao pritisak te smanjio napadaje, itd! Stoga su Bhakte apelirale na doktora da se toga okani… ali poslušaj sudbinu nečeg drugog, što je doktor pokušao učiniti.

Q: Što je to bilo?

K: Nastaviti ću čitati: „Moji su pokušaji da intravenozno primijenim glukozu bili gestikuliranjem i pokretima tijela potpuno onemogućeni, od strane Babe, ostavljajući me potpuno smetenog… i bespomoćnog pred licem Njegove Volje.“

Q: Je li Baba bio svjestan u to vrijeme?

K: Ne. Kada smo ga slijedeći dan pitali zašto je odgurnuo doktora, gurajući mu ruku nježno u stranu, i… Baba je naznačio da o cijelom slučaju ništa ne zna. On nije bio svjestan kada je doktor bio u sobi; On nije znao ništa o pokušajima intravenoznog tretmana. „Ali, ipak si odgurnuo ruku“, rekli smo Mu. I, upitali smo Ga o značenju geste sa srednjim prstom desne ruke na Njegovoj glavi. Netko je sugerirao da bi to moglo značiti: „vi ne znate ništa o bolesti“.

Q: Možda je pretpostavka bila točna.

K: Ne, Baba je to porekao, sa jakim protivljenjem. On je naveo da je mislio…

Q: Mislio? On je bio u nesvijesti cijelo vrijeme! Kako nesvjestan čovjek može „misliti“…?

K: Baba nikada ne može biti „nesvjestan“, to je stanje samo za tebe i mene! Baba je rekao, odnosno bolje, naznačio da je ono što je mislio, „Kada je uzrok bolesti ovdje, kako ga tvoja glukoza može izliječiti?“

Q: Što je tada Dr. Prasannasimharao učinio? Mora da se posavjetovao sa Dr. Krishna…?

K: Dr. Krishnamurthy? … da, oni su osmislili tretman glukozom, medom i mnogo slane vode, te periodično praćenje mjerenjem temperature i pulsa. Mislili su staviti nekoliko kapi coramina u slijedeću žlicu vode koju bi Mu dali, ali kada je žlica bila blizu Njegovih usta Baba ju je odgurnuo u stranu!

Q: Iako nesvjestan?

K: Da iako je bio „nesvjestan“ prema našim standardima. Doktor je tada otišao za Bangalore. On nam tada nije rekao, jer je takve stvari neprikladno reći otvoreno, ali pročitati ću slijedeći paragraf njegovog pisma, što će nam dati uvid na ono što je mislio, kako se vozio nazad prema kući.

Q: Pročitaj! Pročitaj!

K: Evo ga: „Kako sam se potpuno pokorio Njegovoj Volji… vratio sam se u Bangalore u nedjelju navečer, ucviljen nad svim nadama da ću više dobiti Njegov Darshan u tjelesnom obliku koji je preuzeo za ovu Inkarnaciju.“

Q: O, to je strašno. Stvari se kreću prema klimaksu tuge. Ako je doktor tako osjećao,… tada…

K: Ne, ne. Stani na trenutak. U nedjelju, negdje oko 5 popodne, pola sata nakon što je doktor teškoga srca otišao, Baba je došao svijesti! Zatražio je dnevnu poštu te je sam prošao kroz adrese zadržavajući pismo koje je želio pročitati. Tada smo shvatili da je izgubio vid na lijevom oku… jer pisma je držao samo blizu svog desnog oka. Pročitao je pismo koje je odabrao! Upitao nas je za osobu koja je bila odsutna iz sobe i kada Mu je rečeno da je on otišao da Mu nekoga dovede, On je nastavio, svojom uobičajenom ljubaznošću ispitivati o više detalja: je li on dobro poznavao put, je li imao dovoljno novaca sa sobom, itd. Babine misli, koliko god On bio zaokupljen ulogom bolesnika, uvijek su uz dobrobit onih koji su u Njemu pronašli utočište!

Q: Je li od tada na dalje zadržao svijest?

K: Ne; tijelo je i dalje izranjalo i uranjalo u nesvjesno ili polu svjesno stanje. Moram ti reći o još jednoj stvari koja zadaje brige, a dogodila se te noći; „angina pectoris“, Dr. Krishnamurthy mi je rekao kako se zove.

Q: Angina pectoris? Što je to?

K: Paroksizam intenzivne boli koja počinje od prsne kosti, te se odatle uglavnom širi prema lijevom ramenu i ruci. Tjelesni oblik koji je Baba nosio, stenjao je u boli, a poklonici u Nilayamu koji su bili gladni točnih vijesti o Babinom stanju i bili bacani iz jedne glasine u drugu, stajali su tiho ispod prozora Babine sobe kako bi uhvatili zvukove iz bolesničkog kreveta, te u očaju drhtali.

Q: To je bilo u nedjelju navečer?

K: Tijekom noći u nedjelju. Treći je dan osvanuo; Baba je koristio sve intervale svijesti kako bi s nama razgovarao nejasnom mješavinom gesti i mucanja, sa nakrivljenim ustima i jezikom u stranu. Oh, uhvatiti te zvukove i protumačiti ih bilo je srce-parajuće iskustvo. Tko bi razuman inače tražio od Babe da ponovi svoje zapovijedi? Ali morali smo pokazati da Ga nismo mogli razumjeti i vrlo često bi Baba pokazao ogorčenost na našu glupost. Mogli smo se samo proklinjati.

Q: Čime ste Ga hranili?

K: Drago mi je da te to zanima. Pa, većinom slanom i glukoznom vodom … i sa mnogo problema i beskonačnim ubjeđivanjem, kada god je bio svjestan, povremeno žlicom voćnog soka. Čak i inače, On ima averziju prema mlijeku i mliječnim proizvodima, voću i voćnome soku, te svemu slatkom; stoga morali smo potrošiti dosta vremena i nježnih molbi kako bi Ga natjerali da uzme te okrepljujuće supstance. U ponedjeljak, oko 11 sati ujutro, u sobi je primio ravnatelja Vedasastra Pathasala, Brahmasri Kameswara Gnapathi, te mu objasnio da se o djeci mora dobro skrbiti i da se poduka mora nastaviti uobičajeno. Pozvao je Sri Loganthana i Sri Suryaprakasaraoa, Sri Krishnapu i mene, pored Sebe, te nas uputio da nastavimo svoje dodijeljene zadatke u Nilayamu, kantine, bhajane i odnose sa javnošću brižno i nesmanjenom pozornošću. Tada su Mu se misli okrenule prema poklonicima. Upitao nas je: tko je sve došao; koje su bile njihove reakcije, da li su čuli za Njegovu bolest; kakve smo odgovore dali na čeznutljive upite… Opomenuo nas je o slijedećem: „Kada vam priđu za informaciju, nemoj te ih uplašiti ili na njih vikati. Naravno, vi ste sami po sebi zabrinuti, nemirni su vam umovi; ali to nije razlog da budete ljuti.“ „Govorite srdačno“, rekao je „Dajte im Vibhuti Prasad i zamolite ih da odu; mogu se vratiti u neko drugo vrijeme“.

Q: To je bilo ohrabrujuće …

K: Svakako. Ali, sjeti onih napada angine pectoris koje su ispunjavale intervale svijesti, poglavlja boli… Prema večeri su malo splasnuli. Kada je Baba jednom doveden iz kupaonice … jedan događaj koji je razotkrio Njegovu preplavljujuću Ljubav …

Q: Kupaonice! Misliš li ti to da ste podizali i odnosili pacijenta, sa svim tim kompliciranim tegobama i jadnim hendikepima u… kupaonicu?

K: Da; što smo drugo mogli? Njegova Volja mora prevladati. On je podignut te prenijet oslanjanjem na jednu osobu, stavljanjem lijeve noge svakim korakom u položaj i kroz dvoja vrata, od strane služećeg poklonika… , puls je svaki puta ukazivao na iscrpljenost tegobnim putem… ali mogli smo samo stiskati šake.

Q: Kršili ste sva pravila njegovanja, po cijenu rizika…

K: Do sada si morao shvatiti zašto! U ponedjeljak, oko 7 uvečer, netko Ga je upitao, „Baba! To nije Tvoja bolest, svi to znamo. Tko je taj koji ju je „morao“ dobiti? Baba je ukazao da neće otkriti ime.

Q: To znači da je potvrdio, nekoga je spašavao!

K: Implikacijom, da. Jer, moram biti točan u opisu događaja tog povijesnog tjedna. Kao što vidiš, konzultiram se svojim dnevnikom kojeg sam pisao o događajima svakoga dana. Znao sam da je to uzvišen događaj… Baba ne objavljuje i ne potiče druge da objavljuju Njegova djela Milosrđa. Niti dopušta primateljima da svijetu objavljuju način na koji su od Njega bili blagoslovljeni. To je stvar samo između Njega i Njegovog poklonika. Tako, kada Mu je postavljeno pitanje, On se samo nasmijao te izgestikulirao, „Svi ćete se obrušiti na njega!“ „Ne, Baba“, opravdali smo se. „Štovati ćemo ga jer je osvojio Tvoju Milost svojom Sadhanom“. Baba se ponovo nasmijao te počeo odgovarati. Vidiš, kada su se Njegove usne počele izvrtati i trzati, bio nam je to nagovještaj da On želi izgovoriti nekoliko riječi, stoga je jedan ili dvoje od nas zauzelo položaj blizu Njegovog jastuka, nagnute glave i spremnih ušiju, kako bi uhvatili, te interpretirali nerazumljive zvukove koji su dopirali nakon borbe sa jezikom. Natjerao nas je da razumijemo, „Ja znam, nećete ga štovati. Žaliti ćete se oko toga zašto on sam nije mogao to prolaziti; jer kada bi on to snosio, samo bi on patio; ali kako Ja kroz to prolazim, svi tuguju“.

Q: Mora da vam je spoznaja, da bolest nije bila Njegova, donijela olakšanje …

K: Da, da! Ali bilo je teško umiriti uzavrele strahove jer smo slušali jecaje i gledali hrvanje za promjenom položaja – ruka i noga su morali biti podignuti i stavljeni u položaj kada god bi se On poželio okrenuti… nije bilo suhoga oka, vjeruj mi, u toj sobi kao ni u Prasanthi Nilayamu. Mnogi od onih koji tamo prebivaju bili su prežalosni da bi redovito jeli.

Q: Mora da je Babu zabolio to slušati; nisu trebali ići do te granice. Prema onome što si govorio, to mogu zaključiti.

K: U pravu si. On zna sve, posvuda; stoga, nije bilo potrebe da Mu govorimo o njihovom ponašanju. On nas je sam te noći upitao, negdje oko 8, kako… i… i… i neki drugi koje je imenovao (svatko, u stvari, tko se lišavao hrane iz krivo usmjerene predanosti) su reagirali na Njegovu bolest! Želio je da ih se dovede pored Njegovog kreveta. Kada su došli i počeli plakati, šokirani stanjem jezika, oka i udova, On ih je nježno izgrdio te im priopćio zapovijed da moraju uzimati svoju redovnu hranu, a ne Mu zadavati bol svojim ponašanjem. „Budite hrabri; budite odvažni; imajte Vjere; Ja ni malo ne patim; ako svaki puta dobro jedete, i Ja sam jeo; vaše zadovoljstvo je Moja hrana.“ Tada ih je ostavio da sjede u sobi na neko vrijeme, te ih poslao nazad dobro utješenima.

Q: I, vi ste svi bili sretni?

K: Kako bi mogao reći da jesmo? Grčevi boli u području srca nastavili su se te noći; Babino tijelo je bilo sve slabije; Njegov glas sve bljeđi i slabiji. Rekao nam je da ima jaku glavobolju i bol u prsima. Noć je prošla i utorak osvanuo – u stvari, četvrti dan nakon udara.

Q: Je li imao temperaturu?

K: Temperaturu? Da. Dr. Krishnamurthy ju je s vremena na vrijeme mjerio, ali samo nam je rijetko govorio rezultat. Možda je osjećao da ne bi trebao pridonositi potištenosti. On je na naše upite odgovarao općenito govoreći, „Samo mala vrućica, to je sve.“ „Nekoliko točaka iznad normalne.“

Q: Babino stanje mora da je do tada bilo poznato širom zemlje, zar ne?

K: Ne. Velika se pažnja pridavala tome. U samom Nilayamu, gotovo svatko tko se spustio iz Babine sobe poduzimao je specijalne mjere kako bi sakrio tjeskobu, te nabacio normalan izraz lica i nastavio sa uobičajenim poslom, kao da se ništa ozbiljnog ne događa. Baba nas je također uputio na to da nitko ne bi trebao slati pisma i telegrame svojima ili drugim poklonicima te širiti paniku. Vijest koja je revno širena bila je: „Baba je bio malo slab pa je uzeo potpuni odmor.“

Q: Dakle, nitko od poklonika nije pojurio prema Puttaparthiju?

K: Točno. Ali ja sam osobno u subotu odaslao tajnu poruku doktoru B. Sitharamiahu, Razole, istočni Godavari Dt. i on je došao u utorak, u 9 ujutro!

Q: Tko je on? Zašto si specijalno njega obavijestio?

K: Dr. Bikkini Sitharamiah je dugotrajni Babin poklonik, prvi medicinski službenik Sathya Sai bolnice u Prasanthi Nilayamu … (bolnica sa 12 kreveta, potpuno opremljena te vođena skrupuloznom brigom i predanom pažnjom, vjeruj mi)…

Q: Koja je bila njegova reakcija?

K: Čim je stigao, Baba ga je blagoslovio smiješkom, te umirio uzburkanost u njegovom srcu. „Kako si znao?“ upitao je, samo kako bi se on otvorio i dao odgovor. Tada, kako je bol osjećao nešto manje, Baba je svima rekao svoju dijagnozu bolesti koju je preuzeo.

Q: To je vrlo zanimljivo… On je analizirao svoju vlastitu bolest kažeš! Kako pacijent može…

K: Baba je sveznajući; On je Sarvajna; to je naše iskustvo. Pa, ti također sada dobivaš djelomični uvid u to preko mene. Slušaj što je rekao Dr. Sitharamiahu i Dr. Krishnamurthiju. Započeo je objašnjavati dijagnozu, te nam je rekao da je to sve uzrokovano „ugruškom“ u mozgu. On je rekao da injekcije nisu uvijek preporučljive u takvim slučajevima i da se čak mogu pokazati kobnima. Rekao je da nitko ne bi mogao preživjeti napad kojeg je On na sebe preuzeo; da je udar te žestine, još više pojačan sa četiri uzastopna srčana udara, mogao biti podnesen samo od Njega! „Poteškoće ovoga tijela su započele u mozgu“, izjavio je. Nije bilo pucanja ćelija, samo curenje uzrokovano slabljenjem zidova ćelija koje pohranjuju krv, On je to razjasnio! Nasmijao se na strah koji je poklonika natjerao da pojuri u Bangalore, te uznemiri Dr. Prasannasimha Rowa. Izjavio je, „Ja nisam bio svjestan njegovog dolaska, pregleda i pokušaja davanja lijekova, te njegovog odlaska“. „Što može neki stručnjak ili specijalist učiniti? Može Me samo vidjeti i otići“.

Q: Ali to je iz razloga jer se On ne dopušta tretirati. To je sve tako čudno!

K: Medicina je za tebe i mene. Što ona može učiniti Božanskom Fenomenu koji čini tolika čuda, kao preuzimanje bolesti.

Q: Baba je znao kada treba preuzeti udar. Je li znao kada će prestati?

K: Znao je. Tog utorka ujutro je to najavio. Dobro se sjećam što je izjavio. Rekao je, „To će trajati pet dana; subotu, nedjelju, ponedjeljak, utorak i srijedu; nakon toga, bol i osjećaj vrućine će nestati“. „Noppi thagguthundi“, rekao je na Telugu. Rekao je da samo određen tretman ledom, trenutno korišten u Americi, takvim slučajevima može pružiti olakšanje, ali, „Niti jedan doktor, lijek ili tijek liječenja ne može izliječiti poteškoće. Nitko drugi to čak ne bi preživio“, rekao je.

Q: Čak i u Americi, šanse su jako male. Jedan dan sam čitao knjigu naziva „Dajte nam alate“, od Henry Viscardija Jr. Tamo Viscardi spominje slučaj oduzete osobe koja je bila zaposlena u radionici za tjelesno hendikepirane. Desilo se da je jedan dan došao u ured, te izjavio da je skvrčio svoj mali prst, po prvi puta u deset godina. Viscardi je, čini se, bio vrlo zadovoljan time, ali, Dr. Sidney Glasser, poznati fizioterapeut, koji je vidio oduzetog upozorio ga je da ne gaji velika nadanja. Doktor je izjavio, „Kada se ljudska živčana stanica ili mišić unište, sve vježbe svijeta je ne mogu vratiti. To je poput električnog osigurača – kada jednom pregori, više ne radi!“

K: Kada je ta knjiga izdana?

Q: 1959.

K: Babino spominjanje nekog djelotvornog tretmana smrzavanjem koji daje olakšanje, mora da je bilo kasnijeg razvoja… Baba je dao nekoliko natuknica doktorima o načinima njegovanja takvih slučajeva.

Q: Čini se da je On sam stručan liječnik!

K: Nema sumnje. Slučajevi proglašeni neizlječivima od strane najvećih bolnica bili su izliječeni, Njegovom riječi, da, jednostavnom naredbom kojoj se bolesti nisu usudile suprotstaviti. Ili, znao je dati Vibhuthi iz Svoje ruke, ili dati lijek, ili…

Q: Jedini uvjet je da morate osvojiti Njegovu Milost?

K: Da… On mora steći pouzdanje da će zdravlje biti korišteno na ispravan način.

Q: Koje su bile natuknice o kojima ste govorili?

K: Oh, uglavnom o njezi oduzetih pacijenata. Savjetovao je veliki oprez pri davanju injekcija; rekao je da voćni sokovi imaju tendenciju opeći grlo, pogotovo ako su kiseli; želio je od ljudi da promatraju pacijenta do povratka njegove svijesti, kako bi sa njime mogli početi razgovarati. Doktori obično prisutnima ili rođacima zabranjuju da se obraćaju pacijentu, ali njemu se treba obraćati kako se ne bi osjećao zapostavljenim. Tuga će ga nadvladati, ako ga se ostavi samome sebi i njegovim strahovima od smrti. Razgovarajte s njim, učinite ga svjesnim da ima za nekoga ili nešto živjeti i on će se boriti za preživljavanje. Pored toga, Baba je naznačio da se pacijenta mora ohrabrivati da govori jer će u suprotnome jezik ostati slab; on se mora vježbati. On možda ima i na stotine stvari za reći; dopustite mu da ih izgovori, koliko god glas bio nerazumljiv. Pravite se da ste razumjeli. Ne tražite od njega da se napreže ponavljajući svaki izgovor sve dok ga ne uspijete razumjeti. To je lijepa nova lekcija za sve nas.

Q: Iz psihologije?

K: Ja ju radije zovem Sai-kologija, umjesto psihologije. Nadalje su Dr. Krishnamurthi i Dr. Sitharamiah obavljali svoje dužnosti na smjene u bolnici kao i u Nilayamu, ali ništa nisu mogli učiniti, osim zapisivanja, gledanja i molitve. Dr. Krishnamurthi je rekao, „Japam je jedina injekcija kojoj se On neće protiviti, koju će rado prihvatiti“. Noć je prošla… bez incidenta, mislili smo, ali,

Q: Zašto kažeš „ali“?

K: Baba nam je u zoru rekao da je imao još jedan srčani udar oko 1 ujutro kada su svi oko Njega čvrsto spavali! Kada smo izrazili zabrinutost oko te novosti, Baba je ispred nas ispružio pet prstiju, četiri savio i te boreći se izjavio, „Još samo ovaj jedan dan, za bol da prestane“. Još jedan dan! Ali kakav je to bio dan! Ja ga se ne mogu prisjetiti, bez suza, oprostite, i lupanja srca. Bio je to najmračniji dan od svih, i noć još mračnija.

Q: Ali to je bio peti i posljednji dan… Mora da vam je bilo drago…

K: Ali, tog dana je On najviše iskušao našu vjeru. Do 9 ujutro, Baba, koji se činio iscrpljenim od ponavljajućih srčanih udara i tromboze ili meningitisa ili „ugruška“ kako je On to nazvao, izgledao je kao da tone! Prvi znakovi upozorenja za one koji su gledali, bili su kratka štucanja, vrst borbe za dah… bili smo rastrgani nezamislivom tugom…

Q: Kako se to dogodilo?

K: Tko može prodrijeti u nedokučivo? Što mogu reći? „Roditelji“ se više nisu mogli držati; „braća“ i „sestre“ bili su izvan sebe od jada; ostarjeli poklonici, dugo navikli na Božanske Leele koje su obožavali, plakali su kao djeca bačena u paniku.

Q: Doktori?

K: Oni mogu pomoći samo smrtnicima… Za Babu, što tko može učiniti? Što oni mogu dijagnosticirati ili prepisati ili dati? Svejedno, auti su bili pripremljeni, adrese zapisane, planovi se pokrenuli kako bi se dovelo stručnjaka, preporučenog od nekih prijatelja iz Bangalorea… U međuvremenu, štucanje je prestalo i Baba je došao k svijesti!..., tada nitko nije imao hrabrosti krenuti u potragu za doktorom, bez Njegove izričite zapovijedi. I Baba je protresao glavu protiveći se.

Q: Kako su se Bhakthe u Prasanthi Nilayamu – mora da ih je u to vrijeme tamo bilo bar par stotina – kako su se oni ponašali u to vrijeme?

K: Mnogi nisu znali ozbiljnost situacije; bili su u blaženom neznanju. Drugi su pustili glasine da je Baba pod utjecajem neke crne magije, koja je na Njega bačena! Prije otprilike tri tjedna se baš vratio sa proputovanja Južnom Indijom i neuke osobe su došle do zaključka da Ga je srušio neki zao utjecaj! Apsurd, svi smo to žigosali. Nitko tko je imao nagovještaj i tisućitog djela Babine Slave nije se mogao upustiti u takvo vjerovanje. Drugi su govorili da je Baba bio u zavjetu šutnje i neaktivnosti; dok su drugi smatrali da je On ušao u Samadhi i da će Mu trebati neko vrijeme da iz njega izađe. Možda su neki od stanovnika Puttaparthija bili mudriji jer su Ga poznavali od Njegovog djetinjstva i vidjeli Ga kako leži u nesvijesti u Uravakondi od posljedica, kako su to oni nazvali, „misterioznog uboda škorpiona“; kasnije su saznali da je to bio slučaj Njegovog napuštanja tijela kako bi spasio poklonika, te su rekli da nema razloga uzbuni, jer Baba samo što nije ušao u još jedno zlatno poglavlje Svog života, nakon tog „Remonta“, kako su oni nazivali bolest i krizu.

Q: Vjerujem da je to bila drama, u kojoj je Baba, glavni glumac, cijelo vrijeme znao da samo glumi! Vi ste to samo s vremena na vrijeme nejasno shvaćali.

K: Istina. Ali bila je neophodna izvanredna vjera toga jutra kako bi se zadržala hrabrost. Auti su opozvani i mi smo se svi smjestili oko kreveta, u združenoj mirnoći, u vjeri da je to bila samo Njegova Leela.

Q: Odakle su ti auti bili?

K: Iza toga stoji priča. Vlasnik „Gopal Electric Press-a“, Sri Radhakrishna Chettiar iz Udumalpeta, dobio je od Babe dopuštenje, prije nekoliko mjeseci, da svoj 60. rođendan proslavi u Babinoj Božanskoj prisutnosti, u samom Prasanthi Nilayamu. Datum je bio 7. srpnja 1963.

Q: A srijeda o kojoj govoriš bila je 3. srpnja?

K: Da. Ispisane pozivnice iz Udumalpeta su stigle poštom 2. srpnja; spomenuo sam to Babi. Čak je jednu i okrenuo, te pohvalio trobojnu sliku Babe kao Seshasayee, kvalitetu ispisa, itd. Rekao sam kako još uvijek ima vremena da se pošalje telegram, te ih se zamoli da prigodu slave ili kod sebe ili u nekom obližnjem svetištu. Ali Baba nam je Svojim gestama rekao da su slične pozivnice odaslane rođacima i prijateljima i iako bi poruka pomogla autobusu koji kreće iz Udumalpeta da ne krene, to neće pomoći ljudima koji dolaze sa sjevera, istoka i zapada. Da, tu je bio sin koji je dolazio ravno iz Hyderabada i drugi koji je prema planu dolazio iz Madrasa. Zato je Baba dao zeleno svjetlo toj proslavi, govoreći, „Ikkade Jarugani“ na Telugu. To je bila kap nektara za naše uši, jer je to značilo da će Babino stanje do tog datuma biti dovoljno dobro da blagoslovi par. Rekao je, „Chettiar i njegova žena mogu doći ovdje gore do ovoga kreveta i nakon primanja blagoslova mogu započeti vjerske ceremonije u samoj Molitvenoj Dvorani“. Auti iz Hyderabada i Madrasa stigli su u Puttaparthi ujutro 3. srpnja; upozorili smo ih čim su stigli da ponovo budu spremni za pokret po doktore ali, srećom, nije bilo potrebe da ih se koristiti.

Q: Jer se Baba potpuno oporavio od te jutarnje krize?

K: Mislili smo da je; ali, do 11 ujutro neugodno smo se uzdrmali. Babino disanje je postalo vrlo teško, uzdisao je i prevrtao se s jedne na drugu stranu.

Q: Još jedna kriza?

K: … Ekstremiteti su postali hladni. Sjedili smo u tišini i molili, usred suspregnutih jecaja…

Q: Do?

K: Do tri poslije podne. Tada je Baba otvorio oči, pogledao okolo i čak se nasmijao. Nakon otprilike jednog sata kasnije, On je polako opisao Svoje stanje tokom tih presudnih sati, koji su bili natovareni izravnim posljedicama za „drugu osobu“. Rekao je (i razumjeli smo što je rekao, nakon dobrog broja ponavljanja i pogađanja, koji su bili ili potvrđeni ili ispravljeni od Babe), „Um je poput lotosa sa tisuću latica, sa svakom laticom usmjerenom prema određenom objektu ili cilju, u stvari, nekoj posebnoj Vishayi. U samom centru tog lotosa, točno iznad te točke je plamen, plamen koji predstavlja anathah-karanu ili chiththam, aham-princip. Kada je plamen nagnut prema bilo kojoj od latica, odnosno, kada je aham motiviran nekim određenim objektom ili ciljem, tada na njega utječe uspjeh ili neuspjeh, tuga i radost, i slične dualnosti. Ali ako plamen gori uspravno i postojano,

nikada ne odstupajući prema niti jednom od 1000 ciljeva, tada ostaje udaljen, odvojen od tijela samoga i na njega ne utječe ništa što se događa tijelu ili umu, ili bilo kojem od vanjskih ljudskih instrumenata. E pa, ovoga sam jutra i podneva držao plamen uspravnim, bio sam udaljen, odvojen! Samo sam gledao što tijelo prolazi … bez utjecaja, bezbrižan.“

Q: Yogasakhti, pretpostavljam?

K: Ne baš. Baba nije Yogi, u smislu na koji koristiš tu riječ. Možda misliš da je On adept, praktičar, stručnjak u kontroli uma ili živaca ili čak u kontroli životnog etera. Ne; Baba je Yogiswara, u smislu kojim se i Krishna tako naziva.

Q: Kako onda objašnjavaš način na koji je On Sebe držao iznad i izvan fizičkog tijela?

K: To je Njegova priroda, Njegova osobina. On nema potrebe učiti ili prakticirati bilo koju vještinu. On je Swamiju Satchidanandi opisao Yogijsko iskustvo, koje je Swami imao, puno prije 1926. godine kada je Avatar Sathya Sai Babe došao u ljudskome obliku. On je Swamiju Amirthanandi rekao o pogreškama koje je napravio on i njegov ko-Sadhaka u Skanda Guha Thiruvannamalai, desetljećima prije Njegovog Adventa, te mu dokazao da je njegova astma posljedica tih određenih pogrešaka. Amirthananda je običavao govoriti da je Baba najveći autoritet u Yogi. Baba sam govori da je došao voditi sve Yogine i Sadhue.

Q: Nestrpljiv sam čuti kako je taj peti dan završio.

K: Kada bi se god molili Babi ili Ga preklinjali, „Baba, samo ti to možeš izliječiti; ti sam moraš odlučiti da to treba prestati“, On nam je običavao govoriti ili naznačiti „Samo još jedan dan“. Negdje u srijedu navečer, oko 7 sati, netko Ga je ponovo molio.

Q: I, mora da je odgovorio, „Neka prođe noć“. Zar ne?

K: Točno. Tada smo Mu postavili novo pitanje, napola uplašeni da nam može dati odgovor koji nam se možda neće svidjeti. Upitali smo Ga, „Baba! Hoće li i ove noći biti srčanog udara?“ I vjeruj mi kada ti kažem da je odgovorio „Da“. Njegova slijedeća rečenica ili bolje rečeno Njegov izričaj, užasno nas je preplašio kada smo ga shvatili; prošaptali smo ga jedan drugome.

Q: Što je to bilo?

K: Rekao je, „Svi vi noćas spavate ovdje“.

Q: Oh! To je u vas sigurno utjeralo ogroman strah.

K: To su bile riječi. Možeš zamisliti kako smo noć proveli, u strašnome strahu, svakoga trenutka očekujući jecaje srčanog udara… ali došao je i prošao bez puno boli… dvije ruke sata zajedno su polako i brzo kružile kako bi uvele u Dan Olakšanja, četvrtak, 4. srpnja 1963.

Q: A bol? Reci mi… je li prošla?

K: Bila je proglašena „otišlom“ od Babe u 6:30 ujutro! Rekao je svojim slabašnim zamuckivanjem, da su bol i osjećaj pečenja u prsima prestali! Pozvao me k Sebi i – samo obrati pažnju na Njegovu prvu narudžbu, čim se oslobodio tjelesne boli – i rekao je, „Sada morate urediti da svi Bhakthe dobiju Darsan“! Njegove su misli bile dolje sa stotinama, željnim, gladnim Darsana, koji su naprezali sluh kako bi uhvatili Njegov glas, naprezali vid kako bi uhvatili nešto nade na licima poklonika i ostalih koji su imali privilegiju biti gore u sobi, prisutni uz Babu. Kako se to moglo urediti? Tražeći od svakoga da se u redu popne po stepenicama gore, kako bi primio Babin Darsan u stanju u kojem se trenutno nalazio, te da se spusti po stepenicama dolje na udaljenom kraju verande, kroz sobu na suprotnome kraju? To bi bio dugačak vlak tuge, mislio sam. Nadali smo se da će se dovoljno brzo Baba nekako izliječiti. Mnogi poklonici su predlagali dugo razdoblje odmora, pored Bangalorea ili Madrasa, ili blizu Vellorea, (prema sponzoru odmarališta unutar udaljenosti cestovnog prijevoza od bolnice u tom gradu). Stoga, samo da dobijem na vremenu i da u međuvremenu razmotrim druge mogućnosti, predložio sam da bi Darsan mogao biti pružen u subotu, na dan Guru Pournime, kada smo svi znali da će stotine poklonika, ne, tisuće, biti očekivano da stigne autobusima, automobilima i vlakovima kako bi izrazili poštovanje Sai Sadguruu. Baba se složio: bili smo sretni da će dva dana predaha pomoći Njegovom oporavku, pa će Bhakthe moći dobiti Babin Darsan, malo boljeg zdravstvenog stanja nego u četvrtak. Baba je tada zatražio da to najavim u Molitvenoj Dvorani, po završetku jutarnjih Bhajana, u 9 ujutro.

Q: To mora da su bile vrlo ohrabrujuće vijesti, nakon svih tjeskobnih dana i noći.

K: Da, zaista. Nisam bio dovoljno hrabar da kažem stotinama poklonika kako je Baba na Sebe preuzeo „paralizirajući moždani udar“. Oni bi se slomili; i ja se također ne bi mogao suočiti sa skupom uplakanih lica bez da se sam slomim. Stoga, samo sam rekao „Od subote ujutro, Babino tijelo je bilo bolesno, očigledno zbog Njegove intenzivne preplavljujuće Milosti On je odlučio spasiti poklonika. Ovoga jutra, On je izjavio da je oslobođen boli i Njegove su prve misli bile uz vas svih, Bhakthe. On će svima dati Darsan, na dan Guru Pournime, na jedan dan u godini koji je rezerviran da učenici ponude zahvalno poštovanje svom Učitelju“. Tada sam otišao do Babe i izvijestio da je najava učinjena.

Q: I to da su svi Bhakthe bili vrlo sretni?

K: Da, to sam isto rekao. Ali Baba nije odobrio moju najavu.

Q: Zašto?

K: Upitao me je zašto Bhakthama nisam dao točan opis Njegovog tjelesnog stanja. Odgovorio sam da nisam bio siguran da će se simptomi nastaviti do vremena Darsana; ali On je pomeo tu nadu u stranu. On je inzistirao da moram koristiti riječ thesthamu (mi ćemo Da donijeti dolje), umjesto riječi vastharu (On će doći dolje), koju sam ja koristio. Rekao je da ne smijemo gajiti nikakve nade, kako se ljudi ne bi razočarali. On je također zatražio od mene da jasno opišem stanje Njegove noge, ruke, oka, jezika, itd. Zatražio je od mene da te detalje najavim na Telugu, Kannadu, Tamilu, Malayalamu i Engleskome jeziku – jer Bhakthe su se okupili iz cijele Indije. Najava na Hindi jeziku bi također bila dobra, ali ja to nisam bio u stanju jasno učiniti. Stoga je rekao da će Engleski biti dovoljan. Otišao sam u Dvoranu, nakon večernjih bhajana, oko 8 uvečer.

Q: Kako su Bhakthe primili tu najavu?

K: Radije me pitaj kako sam to uspio. Kada sam krenuo sa Telugu, prvo, ugledao sam sumornost i tugu kako raste na licima ispred mene i ja sam time toliko bio ponesen, da sam svoj govor mogao završiti samo sa velikom poteškoćom. Osjećao sam se nemoćnim da nastavim na drugim jezicima – kako bi tužne vijesti mogao ponavljati pet puta za redom?

Q: Da; zadatak je bio stvarno težak, priznajem. Iz srca suosjećam.

K: Baba me je također ispričao kada sam Mu rekao da najavu nisam mogao ponoviti na svim jezicima. Rekao je da će svi na neki način saznati, iz njihove nestrpljivosti, žudnje da saznaju kakve su vijesti o Babi.

Q: Pitam se kako je Baba tako točno predvidio da će bol i osjećaj pečenja te „angine pectoris“ prestati po završetku pet dana. Za bolest se ne zna da je takve vrste… da ima rok od samo pet dana.

K: Kada sve bolje i bolje počneš poznavati Babu, prestati ćeš se zapitkivati… početi ćeš Ga štovati! Tko ikada može objaviti, na primjer, tijekom patnje od smrtne bolesti, da se „ugrušak“ razgradio!

Q: On je to isto izjavio?

K: Da, je.

Q: Što su doktori imali za reći na to?

K: Dr. Sitharamiah je rekao „Mora da je tako, jer Babina Volja može postići i nemoguće“. On je imao dovoljno dokaza Babine Božanskosti u Sathya Sai Bolnici – razina šećera koja pada na nulu na Njegovu zapovijed, kamenje u bubrezima, koje su rendgenske zrake otkrile, razgrađeno u ništavilo, majke za carski rez koje imaju normalne, lake porode, itd. itd… Kada Baba kaže, bol će nestati – ona nestane; kada Baba kaže, ugruška „više nema“, njega „više nema“. To je kraj slučaju, u više od jednog smisla!

Q: Kako su ljudi reagirali na najavu da je Baba bio oduzet i da su Njegovi udovi pogođeni? Nemaju svi vjere da je On Božanski.

K: Oh, mnogi su bili otjerani u nevjericu… posebno oni koji su bili na rubu vjere. Neki od njih su odlazili do mjere pretpostavljajući da je sve gotovo i čak su pokušali hodočasnike odvratiti od njihovog dolaska! Oni nisu znali da Baba može prizvati, te i otjerati bolest.

Q: Zašto, ja još nisam uvjeren… napola sam sklon vjerovati da ju On nije sam na sebe navukao; ali bojim se da će trebati proći mjeseci, prije nego što On postane normalan i čak tada, bojim se, siguran sam, da će preostati neki ožiljak kao posljedica moždanog udara. Američka knjiga, na primjer…

K: Taj strah je progonio i mnoge Bhakthe također. Zato se predlagalo da Ga se skloni na neko drugo mjesto, te potakne Njegov oporavak na više, za zdravlje pogodnije, i tiho mjesto gdje bi se, ako bi se Ga molitvama uvjerilo da se složi, moglo kontaktirati „medicinske stručnjake“! Jer, bio je tjelesno vrlo iscrpljen i glas Mu je bio jadno nerazumljiv… i čak desna ruka je bila… oprosti, to ti još do sada nisam rekao, je patila od lagane paralize; nije mogao držati olovku, te se s njom čitko potpisati, čak ni šalicu, kao ni toplomjer. Svi smo Mu se molili da donese odluku da Sebe učini normalnim; to je sve što smo mogli učiniti. Do tada, On je bio naše utočište u nevolji i pogubnoj nesreći. Kada ta nevolja i pogubna nesreća postanu rezultati Njegove vlastite Leele, to je bilo samo to, znali smo.

Q: Četvrtak, kao i petak, je li malo došao k sebi? Nadali ste se da bude.

K: Ne uočljivo. Umarao bi se čak i od manjeg napora da s nama razgovara.

Q: O čemu?

K: Na primjer, o pripremama za Udumalpetovu proslavu. Pitao je tko sve zauzima razne prostorije i na kraju je sam predložio građevinu za njih: govorio je o vjerskim ceremonijama koje bi mogli izvoditi i o svim pogodnostima koje im moramo pružiti. Tražio je od nas da budemo posebno ljubazni prema njima jer bi ih atmosfera u Nilayamu mogla obeshrabriti. Oni su sanjali i planirali ovu proslavu (proslava šezdesetog rođendana koja se naziva Shasthiabdapurthi na Sanskrtu i slavi se kao vjenčanje starijeg para, sve do zadnje ceremonije uključujući Mangalya Dharanu). U četvrtak navečer dopustio nam je da Ga podignemo sa kreveta, te Ga smjestimo na fotelju, sa nogama ispruženim na povišeno, ali uskoro je otkrio da Mu je to jako neudobna pozicija i morali smo Ga ponovo smjestit na krevet.

Q: Čime se hranio? Neka okrepljujuća hrana? Tonici?

K: Ne znam da li mlaćenicu možeš tako nazvati. Vidiš, On je sam predložio da je mlaćenica puno bolja od glukozne vode i drugih stvari koje smo mu pokušavali davati; tako, povremeno jednokratno uzimanje te tekućine bilo je jedino okrepljenje koje je uzimao, od jutra trećeg dana… a sada smo na šestome.

Q: A čovjek kojeg je spasio, sve te dane je obavljao svoje normalne poslove! To je ono što me čudi kod putova providnosti… Čudno, zar ne?

K: To je put Saija, to je ono što ti mogu reći. Jer, čak i kada je Sathya Sai bio u svojoj prethodnoj Sariri, On je spašavao poklonike od bolesti i smrti sam podnoseći bolesti koje su drugi trebali dobiti.

Q: Prethodnoj Sariri?

K: O, to pitanje upućuje na to da ti još ne znaš glavne činjenice Sathya Sai Babinog života. On je rođen u ovom malenom seocetu 1926. godine; čak i kao dijete imao je na stotine talenata, glazba, ples, poezija, pjesma; tendencija da ispravi ponašanje i opominje svakoga, zbog čega je stekao nadimak Guru i Brahmajnani, kao dječak od pet ljeta; i iznad svega, čudnovate moći kojima je stvarao sve što bi Mu palo na pamet, olovku ili komadić gumice za svoje prijatelje, ili loptu ili keks; ili figuricu idola, te sliku Svojim prijateljima kako bi ih štovali, ili vijenac cvijeća za njihovo štovanje tokom Puje; kada Mu je bilo 14 godina On se odlučio objaviti. Do tada bi objašnjavao čuda koja je On izvodio kao rukotvorinu Sakthi, koja je ispunjavala Njegove želje; ali jedne večeri u Uravakondi, gdje je On pohađao školu, odbacio je svoje knjige i otišao do bratove kuće govoreći, „Ja vama ne pripadam; Ja imam Svoj posao za obaviti; Moje Me Bhakthe zovu!“

Q: Dječak od 14 godina da tako nešto objavi? Njegov Rad! Njegove Bhakthe! To mora da je bila prava senzacija.

K: Bila je, slušaj. Kada je rekao da je On Sai Baba… to je stvorilo senzaciju.

Q: Sai Baba iz Shirdija?

K: Da; Sai Baba iz Shirdija… zašto? Običavali smo imati Bhajan susrete organizirane čak kada nam je bilo sedam godina, te smo pjevali pjesme skladane od Njega o Shirdi Dwarakamayi, Margosa drvetu, Putimandiru, itd… dječaci su ih pjevali nesvjesni gdje je to ili tko je to bio, a stariji su se samo čudili i šutjeli. Sada kada je rekao da je Sai Baba…

Q: Je li taj Sai Baba najavio da će biti ponovo rođen?

K: Je; rekao je Kaka Sahebu da će se ponovo pojaviti nakon 8 godina, ali to je zapisano od njegove strane godinama kasnije, i na krivi način. On je napisao, „Baba mi je rekao da će doći kao osmogodišnji dječak“.

Q: Po kojem autoritetu ti tvrdiš da je to netočno?

K: Sathya Sai Babinom; kada je nećak Kaka Saheba došao u Puttaparthi, gdje je Prasanthi Nilayam, On ga je odmah prepoznao kao starog posjetitelja Dwarakamaye u Shirdiju; pozvao ga je k sebi; rekao mu je, „Došao sam baš kao što sam jamčio tvom stricu, 8 godina nakon Njegovog odlaska od tamo“. Tada je sam krenuo govoriti kako je u Mahratti Sai Sathcharithi, Kaka Saheb unio svoju zabilješku krivo.

Q: Želiš reći da je On nastavak istog Saija?

K: Nesumnjivo; Baba to govori i tisuće je to doživjelo. Baba nam je rekao mnoge činjenice iz života prethodnog Saija, koje do sada nisu bile zabilježene. On opisuje Shirdi i njegovu okolicu jednako dobro kao i Bhakthe koje su običavale tamo odlaziti i jednako točno kao što to jedino Sai Baba može.

Q: Je li ti rekao o nekim sličnim slučajevima Shirdi Sai Babe u kojima je On preuzeo na Sebe bolesti kako bi spasio poklonike?

K: Je: Sathya Sai Baba je govorio o Dr. Pillayovoj boli u trbuhu, na primjer, i Taty Patilovoj vrućici i bubuljicama sina Dada Saheba.

Q: Što je onda sa zakonom Karme? Ako Baba sprječava njeno djelovanje, kao na ovaj način, i na taj način oslobađa čovjeka od nje, je li… to je ono što me zabrinjava. Vrlo dobro mogu razumjeti zakon: „Kako siješ, tko žanješ“. Ali u ovom slučaju čovjek sije trnje, a žanje pšenicu!

K: Ne, ne. Ne žanje ništa, jer do vremena kada treba žeti trnje, dobrostiva ruka ih je uklonila. Ti govoriš o željeznom zakonu Karme… da pojedinac mora snositi posljedice svojih djela. Čak da je i uzmemo željeznom kao što ti vjeruješ da je, kako znamo da to spašavanje nije također bilo pravovremeno, prema balansu iz prošlih života? On je mogao steći Božju Milost te osigurati izuzetak koji mu je u zadnjem trenu dodijeljen. Mi govorimo o ubrzanoj Karmi; bježanje od posljedica jedne Karme može vrlo lako biti posljedica druge Karme. Ako je sve što se dogodi posljedica Karme, sve ono što se ne dogodi je također posljedica djelovanja Karme.

Q: Zvuči moguće!

K: Isto tako, moramo prihvatiti još jedan argument. Baba govori da Onaj tko je postavio zakone također ima moć davanja izuzetaka. „Pravilo desne strane“ je zakon koji provodi prometna policija kako bi osigurala siguran promet; on se također drži pravila desne strane. Ali, u posebnim prilikama, posjeta utjecajne osobe ili povorke, on može, on čini izuzetak tom pravilu. To nije željezni okvir; „Pravilo desne strane“ se ukida i „Pravilo lijeve strane“ postaje legitimno. Isto tako Baba govori da Njegova Milost može poništiti presudu Karme, te produžiti život kao u slučaju Marakandeye, ili dodijeliti potomstvo ili oprostiti grijeh. Baba govori da Njegova Anugraha može prevladati zle učinke Navagrahe!

Q: Što Githa govori?

K: Točno ono što ovaj Githacharya govori sada! „Predaj se Bogu, odričući se vezanosti i djela rođenih od vezanosti i On će te spasiti od posljedica tvojih djela, tvojih grijeha“. Također je rečeno da će Jnana ili spoznaja Osnovne Jedinice Srži cjelokupnog ovog materijalnog svijeta (Brahmam), spaliti spone Karme. Baš kao spaljeno uže, koje je samo uže od pepela i ne može sputati ili zadržati. On je oslobođen!

Q: Još nešto. Priznajem da ga je Baba obasuo Svojom Milošću te mu podario, za što ima svu moć da to učini, posebno izuzeće, u pogledu svih kvalificirajući zasluga. Ali ne mogu razumjeti zašto je On sam morao toliko izuzetno igrati ulogu pacijenta. Mogao je jednostavno reći „Izuzeće“, te šutjeti. To bi Njega, a i sve vas spasilo od tolikih tegobnih dana.

K: Pa, mogu ti samo dati odgovor koji je Baba sam jednom dao nama. Netko Ga je pitao na obalama Kanyakumari, „Bog se inkarnira kada god Dharma propada i sada si Ti stigao u Ljudskome Obliku kako bi čovječanstvo spasio od Dharmičke propasti. Rekao si da je čovjek sam pao u strahovitu zabludu i stoga je Bog stigao kao čovjek. Zašto bi Bog trebao sve to prolaziti? Jednostavnom demonstracijom Svoje Volje, On može ispraviti svijet, zar ne?“Tada je Baba odgovorio, „Kada bi svijet u trenu bio ispravljen demonstracijom Njegove Volje, kako bi vi imali svu ovu sreću da gledate, krećete se, razgovarate, štujete Gospoda u Ljudskome Obliku?“ Zaključak je slijedeći: Gospod izvodi Leele samo kako bi nam omogućio priliku da svjedočimo Čudu, te produbimo našu vjeru usađujući Ga dublje u naša srca. Baba je često znao reći, da je došao sa Četiri ruke, i slično, prema opisima Purana, mi bi Ga izložili te skupljali novac od razgledavanja! A da se pojavio, te ponašao i djelovao kao običan smrtnik, nitko Ga ne bi zamijetilo ili slušao. Stoga On mora biti poput nas, govoriti naš jezik i kretati se sa nama kako bi stekao našu lojalnost i ljubav. On povremeno mora pokazati Svoju Slavu i Veličanstvenost kako bi mi mogli biti ispunjeni strahopoštovanjem i osjećajem zadivljenosti, što su polja vjere na kojima sjeme Sadhane može biti zasijano. Stoga je On ovaj tjedan „paralize“ uredio kako bi demonstrirao Svoju Slavu. On je nekoga morao osloboditi posljedica Karme kako bi tu smrtonosnu bolest iskoristio u tu svrhu. To je moje tumačenje zakona Karme, u toj mjeri koliko je on vezan uz tu Babinu Leelu. Možda sam u krivu, jer ja nisam veliki Pandit. Ja sam baš kao i ti, amater, u školskoj smislu.

Q: Pandit ili ne, po meni bi trebao biti razborit; davao si odgovore koje je Baba davao, i slično, koje sam ja spreman prihvatiti.

K: Čak i u prethodnoj Sariri Baba je rekao, „Smrt je došla kako bi odvela…, ali ja Joj nisam dopustio.“ Ovdje također, u ovoj Sariri, kada je imao „trombozu“, suđenu drugome, On je rekao, „Samo iz razloga što je ovo tijelo na sebe preuzelo cijeli taj udar, ovo je preživljavanje moguće. Niti jedno drugo fizičko tijelo to ne bi moglo podnijeti. Niti jedan doktor to ne bi mogao izliječiti ili spasiti osobu od ralja smrti.“ To je jednako kao da je rekao da je spasio drugu osobu od sigurne smrti.

Q: Oprosti na tome prekidu oko Karme i ostalog. Žao mi je. Nastavi o čemu si govorio, molim te. Uzmi svoj dnevnik… i nastavi. Bili smo negdje oko petka u podne.

K: Petak, oko 4 sata poslijepodne Baba je od nas zatražio da ispred Nilayama postavimo ukrašene jarbole za zastave, te pripremimo vijence od mangova lišća i drugog zelenja, kao ukrase za Guru Pournimu. Autobusi i auti su pristizali cijeli dan i Baba je s vremena na vrijeme propitkivao tko je došao. On je sam zatražio od nekoliko Bhaktha da dođu na dan Guru Pournime. Stoga, mogao se primijetiti osjećaj razočaranja na njihovim licima kada nisu mogli dobiti uobičajeni Babin Darsan. Osmjeh koji je pozdravljao odgurnutu dušu, podignuti dlan koji je smirivao srce, to nisu mogli dobiti. Neki su nas čak izgrdili za postavljanje vijenaca, dok je Baba bio vezan uz krevet. Udumalpetova povorka stigla je oko 9 uvečer te sam sjeo među njih, na pijesku daleko od Nilayama, te im dao sliku događaja zadnjih šest dana; uvjerio sam ih da će par dobiti očekivani „Namaskaram i Blagoslove“ u Babinoj sobi, prije nego što formalne ceremonije započnu u nedjelju ujutro. Njihova potištenost nije bila odagnana mojim riječima. Pokazao sam im strnadice i vijence te ih uvjerio da su oni podsjetnici Babine uviđavnosti za osjećaje Udumalpetovih poklonika. Bio bi vrlo povrijeđen kada se oni ne bi osjećali utješenima, rekao sam. Baba nam je također rekao da uredimo dvoranu jer je Udumalpetova proslava uključivala pripremnu kalasa puju, itd. već 5., dana prije njihove redovite Shashtipurthi ceremonije. Nabrana svila obješena je uzduž svih zidova; slično je ukrašen i prvi kat, zajedno sa verandom i trijemom, u punoj dužini.

Q: Sve to možda kao nadoknada za razočaranje…

K: To je ono što smo i mi mislili. Kako bilo, Baba nije bio za potpuno razočaranje tisuća Bhakthi… Namjeravao im je dati Darsan, zar ne? To je samo po sebi bio veliki čin Milosti.

Q: U subotu, kada ste Ga donijeli dolje? Reci mi o tome.

K: Cijeli petak navečer, duboko u noć i čak u subotu ujutro, pokušali smo Ga odgovoriti od prijedloga da Ga nosimo dolje jer je trebao biti nošen uskim kružnim stepenicama, preko nekih 18

stepenica, posebno po vrlo uskim zavojima. Nadalje, željeli smo izbjeći šok koji bi Bhakhtama svakako bio neizdržljiv. Također smo bili zabrinuti od povrede Babinog zdravlja, ako bi Ga podvrgli naporu nošenja prema dolje… i također onoga što smo osjećali još većom poteškoćom i kompliciranom operacijom, Njegovog nošenja nazad gore!

Q: Zar nije bilo drugog mjesta s kojeg bi On mogao dati Darsan ljudima?

K: Bilo je, na primjer, na istoj razini sa prostorijom u kojoj je bio, na samom prvom katu, mogao je biti lagano odnesen prema centru trijema, blizu Krishnine slike… te podignut na platformu i posjednut u stolicu. Njegovu desnu ruku u Abhaya položaju bi Bhakthe mogle vidjeti kada bi se okupili ispred Nilayama. To je ono što je većina od nas zagovarala. Drugi su govorili da bi On mogao biti odnesen čak i kraći put, uz manji umor, do mjesta gdje bi Bhakthama okupljenim u Molitvenoj Dvorani mogao dati Darsan. Zavjesa bi se mogla povući u stranu kako bi se On prikazao u cijelosti i kada bi Darsan završio, ona bi se mogla ponovo povući i On tada mogao biti vraćen u krevet. To je bio vrlo domišljat prijedlog, proračunat kako bi najmanje šokirao Bhakthe te zadao najmanje povrijede već ionako oslabljenom i oštećenom Babinom fizičkom obliku.

Q: Babina riječ koju si koristio u najavi „thestamu“ će također time biti poštovana jer ćete Ga morati „nositi“, čak i da je u pitanju manja udaljenost.

K: Umjesto da Ga nosimo dolje, predložili smo da Ga prenesemo kraćim putem. Kada bi Ga morali nositi na trijem, Bhakthe bi tako morale vidjeti Babino tužno putovanje nekih otprilike šezdeset stopa; gledali bi kako Ga se podiže na platformu i to bi bilo previše za one koji Babu vole kao svog najdražeg i najbližeg. Stoga, druga alternativa Njegovog nošenja do centralnog mjesta s kojeg može dati Darsan je bila bolja.

Q: Vrlo pametno od vas da ste se toga sjetili.

K: I tako, Baba je to izravno osudio. Rekao je da nemamo pojma o žudnjama dolje okupljenih, osoba od kojih su mnogi već bili na granici ludila iz želje sa Darsanom njihovog Gospoda; On je indicirao da mora biti odnesen dolje. Konačno, morali smo najaviti da će Baba dati obećani Darsan navečer, oko šest sati, kada će čak i oni koji su dolazili podnevnim vlakom u Penukondu i Dhramavaram i dalje putovali autobusom i zaprežnim kolima stići na odredište.

Q: Baba je i te ljude morao uzeti u obzir? One koje dolaze u jedanaest sati?

K: Baba je personificirana Prema; često je govorio da nećete pogriješiti ako Ga zovete utjelovljenjem Preme.

Q: Koji je uobičajeni program u Prasanthi Nilayamu na dan Guru Pournime?

K: To me podsjetilo. Drago mi je da si to spomenuo. Baba me zamolio da „kažem“ nekoliko riječi o značenju i značaju Vyasa Pournami, kako se još naziva Guru Pournima. Nečiji govor na tu temu je bio uobičajen na taj dan. Ja sam jednom prije govorio, prije dvije godine.

Q: I pristao si na to?

K: Babina se naredba mora poslušati. On će vas obdariti hrabrošću, vještinom i idejama te izražajem. Ali preklinjao sam Ga; molio sam Mu se da mi dopusti okupljenim Bhakthama pružiti neke dobre vijesti, što će oni cijeniti više od najuzvišenijeg i razmatrajućeg govora.

Q: Ne mogu razumjeti što si točno tražio od Babe?

K: Ali netko pored mene, je. On mi se pridružio, te Babi predložio da me ovlasti kako bi u dvorani najavio da će Baba sam Sebe osloboditi oduzetosti, posljedica „cerbralne tromboze“, u vrijeme Dasare, u Listopadu, za još nekih sto dana. Rekao je da će se Bhakthe oduševiti i vratiti kućama sretni.

Q: Samo bi čudo moglo učiniti da sve ozlijede budu popravljene u sto dana! „To je poput električnog osigurača… kada pregori, više ne valja“.

K: Poslušaj reakciju na taj prijedlog. Svi su osjećali da je Dasara predaleko, puna tri i pol mjeseca.

Q: Što je Baba odgovorio?

K: Samo nam se smijao, šašavoj djeci koja se blesavo igraju sa vremenskim rasporedima. Netko je tvrdio da je Dasara predaleko. „Baba! Najaviti ćemo da ćeš im na dan Gokulashtami, za samo 40 dana, Ti dati Darshan po starome, potpuno oslobođen svih ovih posljedica“.

Q: Ljudske ambicije nemaju granica; paralizirana ruka i noga, lagano paralizirana desna ruka, lijevo oko potpuno zahvaćeno, oštećenje organa govora… i sve to da se ispravi u 40 dana! To je nemoguć zahtjev čak i za samog Gospoda, mogu tvrditi!

K: Baba se također nije složio sa prijedlogom. Zatražio je od mene da govorim o Guru Pournimi, i unatoč mojim ponavljanjima da sa Njime u ovakvom stanju nitko neće imati strpljenja slušati ničiji govor Baba je gurnuo u stranu sve prigovore i pokazao želju da ta rasprava mora završiti.

Q: I morali ste napraviti pripreme da se Njega spusti dolje?

K: On je sam imenovao osobe koje će Mu pomoći. Zatražio je da se fotelja postavi u privatnu sobu, na dnu stepenica, kako bi se mogao malo odmoriti prije nego što se vrata otvore i On se pokaže vani okupljenima. Zatražio je da bhajani počnu u 5 poslije podne, da se pripreme mikrofon i zvučnici te dobrovoljci okupe i zauzmu pozicije.

Q: Je li bilo puno okupljenih?

K: Rekao bi da je. Jer, vijest se proširila da će Baba biti donesen dolje usprkos stanju Njegovih udova i to je podiglo znatiželju stanovnika Puttaparthija i susjednih sela. Bio je to kao golemi sajam. U tom šarenilu okupljenih bilo je najpobožnijih i najnepobožnijih. Dvorana je bila ispunjena kao nikada prije i otvoreni prostor ispred prenatrpan.

Q: Napetost je sigurno rasla kako se sat približavao šestici.

K: Naravno; ali su ih dobrovoljci pod vodstvom bojnika Dr. M. Bhanua iz pokrajine Coimbatore, točnije Palladam i Dr. Krishna Raoa iz Kurnoola sve ubjeđivali da sjede te ih molili da se ne podižu ili kreću prema naprijed kada Baba izađe iz privatne sobe na verandu i zatim u dvoranu. U međuvremenu, Baba se pripremao za neminovno putovanje prema dolje ovalnim stepenicama. Netko je došapnuo da će Njegovo nošenje po stepenicama prema gore biti još više iscrpljujući podvig, te nas upozorio da bi morali razmisliti i o tom aspektu problema, i tu smo učinili prvi korak u Njegovom nošenju dolje prema dvorani.

Q: Da, čudno mi je zašto ste svi zaboravili na taj slučaj.

K: Nismo zaboravili; znali smo; ali što smo mogli učiniti? Gledaj, svi smo bili uhvaćeni u kompleks vjere i straha, hrabrosti i kukavičluka, sumnje i predanosti; Baba je na tu činjenicu ostao tih… i mi smo se samo mogli nadati da će na neki način biti moguće Njega ponijeti gore uz stepenice. Tu se radilo o Njegovoj Volji; mi smo bili samo instrumenti. O tome smo se izjasnili na polju Kurukshetre, ali naš ego to nije htio prihvatiti.

Q: Ukočena lijeva ruka… i oslabljena desna…

K: One, a i ukočena lijeva noga, su bili najteži problemi. Pažljivo se brinući o njima od strane poklonika, Baba je spušten dolje, stepenicu po stepenicu, izvanredno pomno, osiguravajući Mu dovoljno vremena da se oporavi. Konačno, prizemlje je dosegnuto; trebalo je točno 12 minuta za spuštanje niz stepenice. Baba je posjednut na fotelju, te postavljen pred ventilatore na neko vrijeme. Tada Mu je pružena pomoć da ustane, ili točnije, osloni se na Raju Reddyja, dok je Krishtappa na podu podizao Njegovu lijevu nogu prema naprijed, svaki puta kada je desna učinila korak.

Q: Njegova kosa? Ta dražesna aura slave…

K: Oh, ona je morala biti zavezana i pokrivena maramom. Ležanjem sedam dana i noći kosa se sva nakrivila, na mjestima zapetljala… više-manje. Narasla Mu je brada što je bio čudno tužan izgled. Stoga je marama morala biti svezana da Mu pokrije kosu i više od pola lica. I lice se također trzalo.

Q: Bhakthe mora da su jako bili šokirani.

K: To je ono što je Dr. Bhanu rekao u svom pismu; „Svatko je sa nestrpljenjem čekao Darsan u pretrpanoj molitvenoj dvorani, kao i vani, na verandi, pod trijemom, preko cijelog

Lotosovog Kruga i prednjeg otvorenog prostora. Oko 5:30 poslije podne Kasturi se spustio i rekao mi da Baba želi da budem blizu vrata privatne sobe, te ulaznih vrata u molitvenu dvoranu, na tom kutu, kao dobrovoljac, te da se pobrinem da ljudi ne potrče i da se ne bacaju ničice pred Njim kada On izađe iz sobe. Tako sam imao čast biti blizu ulaza, pored otvorenih vrata sa punim pogledom na srebrnu stolicu gdje će Baba biti smješten! Osjećao sam da je to poseban dar za mene, ta Zapovijed… Odjednom sam začuo zvuk vrata; kvaka se okrenula i vrata se otvorila.

Q: I Baba se pojavio?

K: Doktor piše: „Ugledao sam Babu kako izlazi uz pomoć troje Bhaktha, Njegova noga je lagano bila podizana preko praga uz pomoć jednog od njih; Njegovo geganje je bilo tipično za hemiplegičara, paralizirana lijeva noga koja se vukla u polukrugu, prsti koji su se vukli po podu. Vidjevši Babu u takvom stanju čak su i najhrabriji na glas plakali“.

Q: Suze mi dolaze na oči čak i kada to zamišljam… sada.

K: Jadikovka je bila toliko jaka da su seljani pomislili kako je kraj stigao; potrčali su nazad u selo kako bi drugima prenijeli vijest. Mnogi od seoskih starješina su izrazili ogorčenost nad suviše predanom grupom muškaraca koji su previše riskirali i nemarno se igrali sa životom takve posebne Osobnosti.

Q: Gdje je Baba posjednut?

K: Unutar molitvene dvorane, na njenom sjeverozapadnom uglu, Njegovom uobičajenom mjestu, na srebrnu stolicu koja je spuštena sa platforme jer se On ne bi mogao toliko podignuti. Posjednut je u stolicu koja je bila podstavljena sa jastucima kako bi Mu tijelo držali u položaju. Mali jastuk je postavljen u predjelu Njegovih prsa i mlitava lijeva ruka podignuta i postavljena u poziciju na njega, od strane Raja Reddiya.

Q: Srce-parajući prizor, uistinu.

K: Da. To je podiglo jecaj iz svakog srca. Nitko nije ni sanjao da bi Baba, slatki, voljeni, aktivni, dražesni Kralj njihovih Srca mogao biti doveden, usprkos Svojoj vlastitoj Sankalpi, u takvu nepriliku.

Q: Što je bilo sa tvojim govorom?

K: Čekaj… Čekaj… Baba me pozvao pored sebe te dao znak da prenosim ono što je imao za reći, preko mikrofona. Pripremio sam se i kleknuo sa pažnjom pored Njega kako bi uhvatio i protumačio glas.

Q: Naravno, mora da je tebe odabrao jer si ti imao neko iskustvo sa raspoznavanjem riječi.

K: Točno. Prve riječi koje sam uhvatio bile su „Ne tugujte. To nije moja bolest; to je bolest koju sam preuzeo. Ja nikada neću oboliti, ne, nikada.“

Q: Po prvi puta od subote 29., kada je jasno izjavio da nekoga spašava. Jako dobro. Onda se tvoja pretpostavka pokazala točnom.

K: On je zatražio od mene da izgovorim i ove riječi; „Nemojte se obeshrabriti; ako vi osjećate tugu, to će Mene boljeti“. Na te riječi suze su tekle iz svakoga oka i nisu mogle biti zaustavljene. Njegova Milost i Prema su bili svladavajući. Tada mi je dao znak da održim govor, kojeg mi je dao u zadatak, i rekao (rečenicu koju sam rekao preko mikrofona) … „Nakon što Kasturi završi Ja ću ponovo govoriti“.

Q: On se već previše naprezao!

K: Da; svaki put kada se borio da govori, grč tuge provalio se nad poklonike. Jedan stari Bhaktha je bio toliko jako depresivan da se zaletio u drvo i udario glavom u deblo…

Q: Netko Ga je trebao moliti da odustane od Svog drugog govora…

K: U međuvremenu, ja sam započeo svoj zadatak. Atmosfera je bila jako odbojna. Rekao sam „Gospod ima dva imena među ostalih 1008 koje mi u ovom trenutku padaju na pamet; Bhayakrith, Bhayanasana… Onaj koji proizvodi strah. Onaj koji uništava strah… i tako, oboje dolaze zajedno, bez i jednog drugog imena između… to je iz razloga jer Gospod proizvodi strah i odmah ga uništava… stoga, također je Baba stvorio strah i On će ga ukloniti. Zato, pomolimo Mu se, jer kome

drugome se možemo okrenuti u nevolji?“ Tada sam iznio jednu od svojih pametnih, jednu bolju od one dvije predložene gore u Babinoj sobi.

Q: Što je to bilo?

K: Želio sam precizno usmjerili pažnju svih koji su ispred mene tugovali na datum, do kojeg Baba mora, kao rezultat zajedničkih molitvi, u potpunosti Sebe izliječiti.

Q: I što si učinio?

K: Gore u sobi, oni su spomenuli dva dana od kojih je oba Baba odgurnuo u stranu slegnuvši ramenima: Dasara i Gokulashtami; usudio sam se predložiti bliži datum. Rekao sam „Danas je pun mjesec Gurua, ali naša su srca u tami mladog mjeseca. Molimo se Babi da učini dolazeći pun mjesec, punim mjesecom za sve nas.“

Q: Odnosno, Baba bi trebao biti oslobođen svih simptoma u petnaest dana! Iznenađen sam tvojom smjelošću, pred licem neoborivih činjenica.

K: Sa tom zamolbom, koja je primila spreman odgovor iz svakog uplakanog srca, pomaknuo sam se od mikrofona. Baba je tada dao znak da se mikrofon približi Njegovim ustima.

Q: Obećani govor…?

K: Da. Ne, On je u Njega rekao „Vinipistunda?“ – riječ koju toliko dugo nije koristio tijekom bolesti i mi je nismo mogli razaznati. On je ponavljao riječ… jednom… dva puta… čak i tri puta…, tada ju je Raja Reddy razaznao i izgovorio u mikrofon.

Q: Što je ona značila?

K: Ona je značila, „Čujete li Me?“ Naravno da su čuli, ali nisu mogli razumjeti izraz. Bio je toliko nerazumljiv. Baba je očevidno bio iscrpljen od tolikog napora; zatražio je vode; u srebrnoj čaši Mu ju je donio Krishtappa, a pridržavao Mu ju je Raja Reddy. Možda ju je poželio sam primiti u ruku… jer Njegova je desna ruka pošla prema njoj; borila se da ju primi… ali svi smo vidjeli kako kliže i pada. Prsti su taknuli vodu u čaši. Tada je malo srknuo od toga.

Q: Nakon što je umočio prste?

K: Očigledno… Tada je ponovo uronio prste. Ovoga puta je vodom pošpricao svoju lijevu ruku četiri puta…!

Q: Zašto?

K: Mislili smo da je to učinio kako bi smirio osjećaj vrućine. Ali pokazalo se da smo u krivu… sve pretpostavke su se pokazale krivima. On je pošpricao vodom i lijevu nogu također.

Q: Zašto?

K: Tada, u djeliću sekunde, On je desnom pogladio lijevu ruku, pogladio lijevu nogu sa OBJE ruke i povlačeći noge u udobniji položaj, s lijevom nogom preko desne, On je podigao OBJE ruke u Abhaya položaj i rekao „Premaswarupulaaraa!“ Svojim uobičajenim srebrnim glasom!

Q: Bože! Koje čudo!

K: Mi smo plesali, skakali; zaboravili smo na sebe u poplavi veselja. Oh, koje Čudo na Čudima. Iz najdubljih dubina tuge, On nas je u pola sekunde prenio u sedmo nebo Ushita. Nismo mogli vjerovati našim očima i ušima. On je govorio, brzo i tečno, na slatkom pijevnom Telugu i ostali smo bez riječi. Bojnik Bhanu piše: „Doktor nad Doktorima se izliječio… ostavivši me zapanjenim od Čuda.“

Q: O čemu je govorio?

K: U prvoj rečenici je izjavio: Ja nikada neću oboljeti: to je bilo preuzeto od bespomoćne napuštene osobe jer Gospod sam je utočiše bespomoćnima. On ne bi preživio užasan udar, paralizirajući napad, srčane udare, itd. Stoga sam ga Ja morao spasiti. Znam da su razne krive i smiješne priče kružile ovih dana. Ali zapamtite, Ja ne moram davati nikakva obećanja, Ja nemam stupanj Samadhija za postići i iskusiti. Niti crna magija može na Mene utjecati; Moja Volja mora preko svega prevladati.“

Q: On je u stvari došao k Sebi ponovo!

K: Da, ista rječitost, ista snaga, ista hrabrost, isti humor, ista samilost, ista univerzalna ljubav… ista dražesnost! Tada nam je dao genezu bolesti i razloge zašto ju je na Sebe morao preuzeti.

Q: Ime čovjeka kojeg je blagoslovio? Je li to otkrio?

K: Ne. Slušaj. Činjenice su stvarno vrijedne strahopoštovanja: stoljećima unazad, u Threta Yugi, tercijarnom razdoblju ljudske povijesti, postojao je mudrac imenom Bharadwaja, rekao je… Baba pripada Bharadwaja Gothri; On je to objavio, kada Mu je bilo četrnaest godina.

Q: To je kada je rekao da je Sai Baba?

K: Da. Kada je od Njega zatraženo da se točno izjasni tko je, kako ne bi bili zavedeni Njegovom svojstvenošću i moćima, On je već kao dječak rekao da je Sai Baba, od Bharadwaja Gothre i Apasthamba Suthre, istog duhovnog klana i Vedske škole kojoj je Shirdi Sai Baba pripadao. Tog nezaboravnog Guru Pournima dana, nakon nezaboravnog čuda, On je rekao, „Sve ove godine sam od svih vas čuvao jednu tajnu o Sebi; danas ću vam je otkriti; vrijeme je došlo kada ju trebate znati.“… da. To su bile riječi.

Q: Možda to ima kakve veze sa bolešću i ozdravljenjem.

K: To je upravo razlog zašto je to morao otkriti. Mudrac Bharadwaja je napravio pripreme za izvođenje Yage, koju je naučio od nikoga drugoga nego samog Indre, vrhovnika Bogova. Indra je u Bharadwaji vidio vrijednog učenika Veda, koji je težio da njima svima ovlada; svojim asketizmom i revnošću, Bharadwaja je osvojio Indrinu milost, ali je svaki puta tražio produžetak života. On ga je udostojio Svoje vizije, produžetka života, kako bi on mogao Vedama dublje ovladati. Na posljetku, Indra mu je morao reći da su Vede nebrojene i njihovo učenje nikada ne može doći kraju; stoga je inicirao mudraca u Yagu koja će mu podariti spoznaju, koju je očekivao od Veda. Indra je mudracu pokazao na tri planinska vrha i zatražio od njega da sa svakog uzme tri šake pune zemlje. On je mudračevo veliko postignuće usporedio sa ta tri pregršta zemlje. Tako je Bharadwaja izrazio zahvalnost, te odlučio provesti Savithra Yagu, prema uputama. Pošao je na Kailasu kako bi se molio Sakthi za Njenu prisutnost na Yagamantapi, jer je Ona božanstvo Duhovne Sakthi kao svake druge manifestacije Slave.

Q: Je li Threthayuga period vremena? Je li Kailasa mjesto u prostoru?

K: Baba je rekao da je Yuga stanje individualne duhovne čistoće; takva osoba može biti u Kaliyugi čak i dok je u prethodnim Yugama vremena. On je također rekao da je Kailasa točka duhovne Sadhane, trenutak Uzvišenog Blaženstva. Stoga pretpostavljam, moramo zaključiti da je Bharadwaja svojom Dhyanom i Dharanom ušao u Samadhi i tamo pokušao uspostaviti kontakt sa Prakrithi aspektom Svemira, Sakthi aspektom, Srži Energije koja je tajna atoma i sunca te cijelog Svemira.

Q: I Baba to sve što se dogodilo stoljećima unazad zna?

K: Čekaj dok čuješ cijelu priču koja je pala s Njegovih usana, te večeri ispunjene čudom.

Punih osam dana on je mogao vizualizirati samo Sivu, Purushu – ne Sakthi, Prakrithi Princip, iako su oni nerazdvojni i međusobno povezani, poput riječi i njenog značenja. Čak je Sivu vidio u Thandava plesu, uronjenog u ushit stvaranja, održavanja i razaranja, plesa u kojem je jedan korak „evolucija“, a drugi „involucija“. Tako se dogodilo da su se u određenim vezanim okolnostima, Purusha i Prakriti upustili u konkurentne, ne komplementarne uloge, pri tome oboje plešući Thandava ples! Tako se Bharadwaji Prakriti nije prikazala. Bharadwaja je bio tužan i utučen. Siva je upozorio Sakthi na posljedice zapostavljanja težnji mudraca, jer je čak i Ona imala svoje dužnosti za ispuniti. Tada se Sakthi pojavila ali se samo smijala, te nastavila Kozmički ples. Bharadwajin očaj se udvostručio; okrenuo se sa Kailase, kako bi se vratio u svoje normalno prebivalište.

Q: Odnosno, on se spustio sa Kailasa stupnja Samadhija?

K: Točno. Ali kako se okrenuo od Sakthinog osmjeha, njegovi udovi se nisu htjeli pokrenuti; izgubio je glas i pola svog vida!! I tako se Siva nad njime sažalio; vratio mu je zdravlje špricanjem vode iz Svoje kamandhale.

Q: Simbolizirajući Milost?

K: Da; i on je ponovo postao normalan… odnosno, bio je u mogućnosti ponovo se uspeti na Kailasa stupanj Samadhija. Ovoga puta on je dosegao vrh i oboje, Purusha i Prakrithi, Aktivni i Inertni, Značenje i Riječ, Pokretni i Nepokretni, Siva i Sakthi… su mu dali Blaženu Viziju. Rekli su mu da će oboje biti prisutni u vrijeme pridavanja žrtve.

Q: Jer žrtva je najduhovnija od svih Sadhana, nije li?

K: Točno. I kada je Yaga završila, oni su se ponovo pojavili… te ga ponovo blagoslovili. Rekli su da će uzevši ljudski oblik doći na zemlju, tri puta, u pokoljenju Bharadwaje, Gothre, kako bi se reklo. Prvi će se roditi Siva sam (kao Shirdi Sai Baba), tada će SIVA-SAKTHI SWARUPAM biti uzeta (kao Sri Sathya Sai Baba) i kasnije će Sakthi sama uzeti ljudski oblik, kao Prema Sai Baba.

Q: Znači Sathya Sai Baba je Siva-Sakthi-Swarupam…!

K: To je tajna koju je držao od objave trideset i šest godina, kako je On sam to rekao tog čudesnog dana Guru Pournime! Ta nas je izjava natjerala da jasno razumijemo mnoge stvari koje su nas do tada zbunjivale.

Q: Kao na primjer?

K: Njegovo inzistiranje, dok je bio dijete, da na Svom čelu mora nositi Vibhuthi, svojstvo Sive i Kumkum, svojstvo Sakthi. Zapravo, ja sam zapisao, ne znajući značenje i prikladnost, ništa drugo nego tu dječačku osobinu, „On je Siva, On je Sakthi. On mora imati i jedno i drugo, Vibhuthi i Kumkum“ (10. Poglavlje Sathyam, Sivam, Sundaram, 4. Dio). Ponovo, prije nekoliko godina, točnije četiri, kada je Baba otišao na van-tjelesno putovanje kako bi spasio dijete koje je trebalo doživjeti slom u brzo jurećem autu, koji je iz Bangalorea krenuo u Prasanthi Nilayam,…

Q: Van-tjelesno putovanje?

K: Baba koji odlazi nekoga spasiti, napuštajući Svoje fizičko tijelo… putovanje sa sukshma sarirom…! On je otišao kao siromašan seljanin i kada su Ga pitali za ime, On je odgovorio, Jodi Adipalli Somappa. Kada je pitan zašto je uzeo to ime, On je odgovorio, „Adi-palli je Prvo Boravište, Kailasa; a Jodi je značilo „pripadanje oboje, Sivi i Sakthi“. Na taj način je dao nagovijestiti da je Siva-Sakthi Swarupam. Znam da je nekim poklonicima dao Darsan kao Uma-Maheswara. To mogu jamčiti. Tako, nagovještaji su bili davani, tu i tamo, ali je objava dana 6. srpnja bila najdramatičnija i izravna.

Q: Reci mi kako je to sve vezano uz bolest koju je On tako čudesno prevazišao?

K: Baba je u tom Svom Povijesnom govoru objavio, tim novo obnovljenim prekrasnim glasom, drugi blagoslov, koji je Siva dao Bharadwaji na kraju Yage. Slušaj sada pažljivo slijedeće; Ne smiješ propustiti niti riječi.

Q: Sav sam u pozornosti.

K: Siva je rekao, „Sakthi ti je uzrokovala patnju na 8 dana, dala ti je Darsan i čak tada si doživio toliko razočaranje da su ti se udovi umrtvili, te glas ugasio i tvoj vid – njegova polovica – bio izgubljen. E pa. Kada ćemo mi oboje uzeti ljudski oblik u tvojoj lozi, kao SIVA-SAKTHI, ova ovdje Sakthi će patiti 8 dana, kako si ti patio sada i na kraju tog perioda, ja ću je pošpricati vodom te ju povratiti kao što sam učinio i tebi.“ To je bolest koju ste gledali zadnjih 8 dana, Baba je rekao, jer ovo su ti Siva-Sakthi.

Q: I tako, ona nije preuzeta kako bi se spasila dobra osoba?

K: To je također bilo to. Vidiš, kada Baba djeluje više od jedne pogodnosti proizlazi iz svakog tog djelovanja. Baba je čekao na šansu da spasi nekoga, prije nego što je donio odluku da otplati stari Threthayuga dug!

Q: Sakthi se morala razboljeti – i Siva ju je morao ozdraviti…

K: To se moralo dogoditi, te je slučajno spašena i dobra osoba! Stoga, to čudo je moralo čekati sve dok dobra osoba nije trebala dobiti moždani udar. U tome je bilo i određene žurbe.

Q: Što je to bilo?

K: Čini se da je tada Siva rekao da će Sakthi patiti 8 dana muke, između dvije Yage Bharadwaja gothra – Siva-Sakthi Avatara!

Q: O, to me podsjetilo. U vrijeme zadnje Dasare provođena je Yaga u Nilayamu, zar ne?

K: Da, i u nadolazećoj Dasari se sprema još jedna. Stoga je taj obred pokajanja morao proći između zadnje i dolazeće Dasare. To je razlog zašto je Babina Vama-bhaga, lijeva strana, polovica koja ukazuje na Sakthi, bila oduzeta.

Q: A, Siva…?

K: Desna polovica, koja je pošpricala vodom, te ozdravila Sakthi.

Q: Čekaj, čekaj. Pojasni mi malo bolje. Sakthi, kako je učinila da Bharadwaja pati 8 dana, te ga bacila u muku nečega kao „djelomične oduzetosti“, je morala proći kroz to iskustvo…

K: Da; i Siva ju je morao ozdraviti, te učiniti kraj patnji.

Q: To je razlog zašto je Baba pošpricao vodu desnom rukom, te pogladio lijevu ruku i nogu…?

K: Točno. Nakon još nekoliko minuta govora o Vyasi i Guruu, Baba je spomenuo moj opis umova svih okupljenih u dvorani kao „mračnih poput mladog mjeseca“; rekao je da um koji je jednom dotakao Gospoda, srce koje je u sebe ugradilo sliku Gospoda, nikada neće imati mladi mjesec; Tada je presretne Bhakthe zamolio da nastave sa bhajanima i On je sam otpjevao nekoliko Namavalija kako bi ih oni ispravno ponavljali i u zboru. Kada je počeo u jako brzom tempu, Namavali „Harahara Sivasiva Subrahmanyam, Sivasiva Haraha Subrahmanyam, Sivasaravanabhava Subrahmanyam Harasaravanabhava Subrahmanyam“, bojnik Dr. Bhanu pojurio je unutra u velikoj žurbi.

Q: Zašto?

K: Pročitati ću njegovo pismo; „Zaboravio sam da sam dobrovoljac i da trebam ostati hladan. Razlog zašto sam požurio unutra bio je da ničice padnem pred Babina stopala te Mu se molim da ne nastavi s tom pjesmom.“

Q: O Bože. Zašto bi se protivio toj pjesmi?

K: On piše: „Bio sam uplašen da bi Njegov jezik, izvodeći sve te akrobacije, i tek što je povratio snagu, mogao ponovo posustati. Ali na samom ulazu u dvoranu, stao sam obuzdavajući se. Sjetio sam se čuda kojeg sam vlastitim očima vidio; Sjetio sam se glasa koji se u trenu vratio. I zašutio sa. „Tko sam ja da provjeravam Boga?“

Q: Njegov zdravstveni oprez je iz njega izvukao bolju stranu.

K: Dalje piše; „Kontrolirao sam se te ostao vani“.

Q: Hvala Bogu da je.

K: Nakon bhajana, Baba se uspeo uz 18 stepenica svojom uobičajenom okretnom brzinom. Tokom govora promatrao sam lakoću kojom su se prsti pregibali i sagibali, pokrete nožnih prstiju, sjaj u oku, geste koje su naglašavale bit onog o čemu je govorio, zbijanje šala… Oh, to je bio najsretniji sat mojeg života… i života mnogih okupljenih! Naš Baba nam se vratio u djeliću sekunde… oni koji su se bojali da Ga neće dobiti nazad, ranije od Dasare ili Gokulashatmi, ili koji su predložili kao ciljni datum slijedeći mladi mjesec… bili su svi ugodno iznenađeni. Zaboravio sam spomenuti: Baba je prije odlaska na kat najavio da će svakome pružiti priliku za Namaskaram, slijedećeg jutra u 7.

Q: Tako je vaša briga o tome kako Babu podići na kat…

K: Iz srca smo se tome smijali. Bila je tamo Nadaswaram povorka iz Mettupalayama, koja je dovedena za proslavu šezdesetog rođendana. Bili su presretni da sviraju na svoje frule u slavu tome čudu…!

Q: Tako iznenadno čudo… toliko dramatično… toliko nemoguće… pred tolikima…

K: Kada smo otišli gore da Mu se pridružimo, Baba nam je otkrio još jednu zanimljivost: Sakthi je pokoru morala proći kroz cijelih 8 dana, 8 punih dana. Taj period bi završio tek u 6:30, slijedećeg jutra, nakon subote 29.

Q: Oh! Baba se izliječio čak i prije roka!

K: Rekao je da kada je vidio veliki skup poklonika uronjen u tugu, pomislio je da se odmah mora osloboditi okova u koje se bacio… Stoga, pokazao nam je prst lijeve noge, koji je još uvijek bio pod utjecajem… još uvijek ukočen, napet, zategnut. To će se nastaviti; prst će biti normalan sutra ujutro u 6:30, rekao je… Bhakthe su se u međuvremenu veselile nad čudesnim ozdravljenjem, time veselo kršeći i pravilo ponašanja Prashanthi Nilayama da svi moraju govoriti malo i tiho!

Q: Što je jeo te noći?

K: Vrlo primjereno pitanje…! Netko je pitao Babu, „hoćemo li Ti donijeti uobičajenu hranu?“ i On je odgovorio „Može“! Oh kako su svi bili sretni! On je pojeo Svoju hranu, malo riže, currija i rasama, baš kao što je običavao prije nego što je pokajanje Sakthi započelo! Kada smo Ga pitali, „Hoćemo li donijeti „pan“?“ obradovao nas je odgovorivši, Da, i za to isto. On nije uzimao „pan“ od te subote ujutro!

Q: Više nije bilo potrebe za mjerenjem temperature i pulsa.

K: Kao da je bilo potrebe i do sada! Kada smo Ga donijeli dolje temperatura Mu je bila 100 stupnjeva! A kada se popeo nazad gore, pala je na normalnu! Prva stvar koju smo učinili kada smo se vratili gore je da smo uklonili toplomjer, posudu sa glukozom, vrč sa vodom i bolesničku opremu iz sobe. Cijelu je noć Prasanthi Nilayam brujao od govora o čudesnom događaju te večeri… kako je to pokazalo Babinu Božanskost…kako je to bilo jedinstveno u povijesti Avatara, itd. itd. Slijedećeg se jutra Baba obrijao; zablistao je veličanstvenije nego ikada, u Svojoj svilenoj odjeći, te se spustio dolje među redove posjednutih Bhakthi, muškaraca, žena i djece, kako bi im podario dugo očekivani Namaskaram. Svi su naročito bili željni dodirnuti tu lijevu nogu, jer, osjetili su patnju koju je prolazila; oni su je vidjeli, ukočenu i šepavu kako se vuče po podu i podiže preko praga… i vidjeli su je kada je Baba okretno hodao, stoga ju je svatko morao pomilovati i te joj izraziti molitvu poštovanja. Trebalo je gotovo dva sata da Baba završi prolazak kroz sve redove poklonika. Tada je ušao u dvoranu te prošao redovima Shashti-Purthija. Zamahnuo je rukom, onom ukočenom prethodne večeri, te u njoj stvorio Zlatnu Mangalyu za „mladenku“ da joj se stavi oko vrata od strane sedamdesetogodišnjeg mladenca!

Q: Je li i te večeri držao govor?

K: Oh, i tog dana je dao prelijepi govor. Rekao je da je bolest poslužila dobroj svrsi; ona je Bhakthama pružila priliku za intenzivan Thapas. „Noć i dan, svih ovih 8 dana, svih 24 sata, imali ste samo jednu misao; Jednu molitvu, jedno ime, jedan oblik u vašim umovima. Taj intenzitet ste mogli steći samo godinama Sadhane“. On je osudio prirodu lakoumnih ljudi koji uživaju u lošim vijestima, te ih šire kako bi razorili vjeru. On je izjavio, „Poslušajte Me. Ja ovo sada najavljujem. Od ovoga dana ništa ne može zaustaviti ili ometati rad ovoga Avatara; svjedočiti ćete još većim čudesima, većim čudima. Kod prijašnjih Avatara samo je jedan Govardhanagiri podignut i držan uzdignut. Ali kod ovoga, mnoge će planine biti držane uzdignutima! Ova Ganga se neće pokoriti niti jednoj prepreci. Ubuduće će teći u punoj veličanstvenosti. Ova poplava će oploditi korijenje cijelog čovječanstva. Moram poći i u zemlje preko mora također, jer i tamo su ljudi u nevolji, ljudi koji su dobri i kreposni, te uronjeni u ljubav za Boga žudeći za vizijom. Ako spoznate Moju Istinu i ako ju krenete živjeti te primjenjivati, tada sam Ja vaš i vi ste Moji.“

Q: Koja je to Istina, reci mi, koliko o tome znaš.

K: On je Sathyam Sivam Sundaram, po Njemu sam nazvao knjigu koju sam napisao 1961. godine. I, zaučudo, Baba se u Svom govoru 7. srpnja osvrnuo na te tri riječi! Rekao je, „Sathyam je u ulozi intelekta, Sivam u ulozi svijesti i Sundaram, srca; Sathyam je veličanstvenost, a Sivam prepoznavanje istine u njoj i Sundaram, priroda te istine. Sathyam je Jnana, Sivam je Karma i Sundaram je Bhakthi. On je rekao da je sinteza svih antiteza, sklad iznad svih prividnih nesklada, melodija koja umiruje svu uznemirenost. On je unutarnji Princip kao i vanjska Sila. Rekao je, „Ja sam u vama, sa vama, pored vas, iza vas, ispred vas. Gdje god postoji vapaj „O Gospode! Možeš li ovo vidjeti? Zar nemaš oči?“ Moje su oči tada tamo! Gdje god postoji vapaj, „O Gospode, zar nemaš uči

da čuješ moj vapaj patnje?“ Moje su oči u tom trenutku tamo! Ako samo pažljivo slušate, možete čuti Moje korake uz vas kada god se krećete; možete osjetiti toplinu Mog daha, uvijek i zauvijek“.

Q: Sretni smo mi koji živimo u ovaj sat.

K: Neka postanemo djelotvorni instrumenti Njegovih ruku u bilo kojem zadatku koji Nam dodijeli.

Q: Da, to neka nam bude molitva.

K: „Jai Sri Bhagawan Sathya Sai Babaji Ki Jai“

27-9-1963

Prasanthi Nilayam

Ured Sanathane Sarathi

POJMOVNIK

Abhaya: Oslobođen straha

Abhaya Gesture: Ruke podignute za oslobođenje od straha

Aham principle: Egoizam

Anthahkarana: Unutarnji porivi, instinkt, inteligencija

Anugraha: Milost

Apastamba: Veliki Vedski mudrac

Apastamba Suthra: Škola Vedskog tumačenja koju je osnovao

Avathar: Božanska inkarnacija

Baba: Termin umiljatosti i štovanja: Otac

Bhajan: Grupno pjevanje u Slavu Gospoda

Bhaktha: Onaj tko je predan Gospodu

Bhaktharakshna: Njegovanje poklonika

Brahmajnani: Onaj tko je spoznao osnovno jedinstvo svemira

Chiththam: Sposobnost donošenja odluke

Darsan: Pogled na Svetu osobu koja nekoga pročišćuje

Dharana: Nepokolebljivo razlučivanje uma

Dhyana: Koncentracija i kontemplacija

Dwarakamayi: Građevina posvećena od Shirdi Sai Babe

Gokulashtami:Rođendan Sri Krishne koji je tako nazvan iz razloga što je On bio Gokula kao Gopala

Gothra Podrijetlo, klan

Guru: Duhovni vođa

Ikkade Jarugani: (Telugu) Neka sam zauzme mjesto

Japam: Sustavno ponavljanje Gospodnjeg imena

Kailasa: Sivino prebivalište

Kalasapuja: Postavljanje i štovanje posude sa svetom vodom

Kaliyuga: Doba podlosti i poroka

Kamandalu: Posuda s vodom koju koriste askete

Kanyakumari: Naj-južnija točka Indijskog poluotoka

Karma: Misli, riječi i djela koje rađaju posljedice

Karuna: Božanska milost

Kumkum: Grimizni prah korišten za ukrašavanje čela točkom

Leela: Božanska igra

Mangalasuthra: Posebni ukras udane žene

Mangalyadharana: Nošenje tog ornamenta

Markandeya: Duhovni junak koji je spašen od sudbonosne smrti

Nadaswaram: Glazbeni puhači instrument obično praćen bubnjem

Namavalis: Niz Božanskih imena pjevanih u zboru

Namaskaram: Prostiranje kao znak predaje

Navagrahas: Devet planeta u astrologiji

Nilayam: Boravište

Noppi Thagguthundi: (Telugu) Bol će se smanjiti

Pan: Žvakanje lišća betela, navika koja podaruje zdravlje

Prakrithi: Materija, kada se smatra odvojenom od energije

Prasadam: Posvećena hrana koju poklonici dobivaju

Prasanthi: Mir koji nadilazi razumijevanje

Prema: Ljubav neokaljana željom za nagradom

Puranic: Kao što je opisano Puranama ili pričama o Bogovima

Purusha: Princip energije svemira

Puti Mandir: Građevina posvećena od Shirdi Sai Babe

Rasam: Rijetka juha napravljena o dala, tamarina, voća i čilija

Sadhaka: Praktikant duhovnih disciplina

Sadhana: Duhovna disciplina

Samadhi: Odsustvo svijesti uslijed duhovnog napora

Sarira: Fizičko tijelo

Sarvajna: Onaj tko sve zna

Sastras: Knjige znanosti i umijeća spoznaje

Shashtipurthi: Završetak šezdeset godina života, svečani dan

Sukshmasarira: Suptilno tijelo

Suthra: Ključ Vedskih učenja

Swami: Učitelj

Swarupam: Stvarnost; utjelovljenje

Thandava:Kozmički Sivin ples koji simbolizira vječno kretanje koje prožima, promovira i prelama svemir

Thesthamu: (Telugu) Donijeti ćemo

Uma-Maheswara.:Siva i Njegova pratiteljica, u vječnom nerazdvojnom odnosu

Vamabhaga: Lijeva strana, strana u kojoj prebiva ženski princip

Vastharu: (Telugu) On će doći

Vibhuthi:Sveti pepeo, koji je Shirdi Sai Baba davao kao čin milosti (Udi) i kojeg daje i Sathya Sai Baba

Vyasa pournami:Dan punog mjeseca izdvojen za štovanje sakupljača Veda, autora Mahabharathe, Bhagavathe, Brahmasutri, itd.

Yaga: Vedski ritual, žrtvovanje

Yagamantapa:Mjesto posvećeno mantrama ili svetim formulama te pripremljeno za Yagu

Yogi: Osoba koja je sobom ovladala

Yogiswara:Gospodar svih koji je postigao uspjeh u Yogi, Krishnin atribut