8/18/2019 SDOS_lab01

1/13

1

SDOS – Laboratorijske vježbe - Vježba 1

Na laboratorijskim vježbama iz Sustava za digitalnu obradu signala bavit ćemo se uglavnom

programiranjem za Blackfin ADSP-BF533, DSP procesor tvrtke Analog Devices. Programi ćese pisati u asemblerskom jeziku za Blackfin procesore te u programskom jeziku C.

1.  Osnovna arhitektura Blackfin procesora

Jezgru Blackfin procesora čine:

1)  aritmetička jedinica za podatke

2)  adresna aritmetička jedinica

3)  kontrolna jedinica

Podatkovna aritmetička jedinica sadrži dva 16-bitna sklopa za množenje, dva 40-bitna

akumulatora, dvije 40-bitne aritmetičko-logičke jedinice (ALU), četiri 8-bitnih video ALU-a i

40-bitni bačvasti posmični sklop (engl. barrel shifter ), koji služe za obradu 8-, 16- ili 32-

bitnih podataka iz podatkovnih registara.

Procesor sadrži osam podatkovnih 32-bitnih registara (R0 – R7). Pri radu sa 16-bitnim

podacima, s ovim se registrima radi kao sa 16 neovisnih 16-bitnih registara (R0.L – R7.H).

Naime, korištenjem oznaka .H i .L može se pristupati gornjoj (H – high) ili donjoj (L – low)

polovici podatkovnih registara. Svi operandi u aritmetičkim operacijama se uzimaju iz

registara ili kao konstanta iz same naredbe.

ALU-i obavljaju uobičajeni skup aritmetičkih i logičkih operacija nad 16- i 32-bitnim

podacima, uz dodatak posebnih naredbi koje omogućuju bržu obradu raznih signala

(množenje po modulu 2

32

, detekcija broja postavljenih bitova u operandu, istovremenoobavljanje četiri 16-bitne ALU operacije korištenjem obje ALU jedinice i slično).

8/18/2019 SDOS_lab01

2/13

2

40-bitni posmični sklop obavlja operacije logičkog i aritmetičkog posmaka, rotacije,

postavljanja i ispitivanja vrijednosti bitova...

Kontrolna jedinica je zaduženja za dekodiranje naredbi, upravljanje redoslijedom njihovog

izvršavanja, obavljanje grananja i skokova u programu.

Adresna aritmetička jedinica se koristi za izračun dvije adrese koje služe za istovremeni

dohvat dva podatka iz memorije. Sadrži četiri skupa registara za rad sa cikličkim poljima (I,

L, B i M 0-4), te šest 32-bitnih pokazivačkih registra (P0 – P5). Uz njih, tu su i pokazivač na

stog (SP) i okvir (FP), koji se koriste za rad sa stogom.

2.  ipovi po!ataka

Blackfin procesori podržavaju rad s 32-bitnim riječima, 16-bitnim poluriječima i 8-bitnim

oktetima. 32- i 16-bitni podaci mogu biti cijeli ili frakcionalni brojevi, dok se okteti uvijeksmatraju cijelim brojevima.

2.1. 

"ijeli brojevi

Cijeli brojevi mogu biti sa ili bez predznaka (signed   ili unsigned ). Tako oktet može imati

opseg vrijednosti od 0 do 255 (unsigned ) ili od -128 do 127 (signed ), a poluriječ  od 0 do

65535 (unsigned ) ili od -32768 do 32767 (signed ). Pritom se negativni brojevi zapisuju

korištenjem dvojnog komplementa. Cijeli brojevi kojima je prvi (najvažniji) bit 1 su

negativni, a oni kojima je 0 su pozitivni. Negativna vrijednost nekog broja a  se može lako

izračunati tako da se izračuna prvi komplement broja a, pa se njemu doda 1, tj. 1+=−   aa . Na

primjer, kod 8-bitnih cijelih brojeva s predznakom vrijedi:

7 = 00000111 111110011111110001000001117   =+=+=−  

32 = 00100000 1110000011101111110010000032   =+=+=−  

127 = 01111111 10000001110000000101111111127   =+=+=−  

Najmanji cijeli broj s predznakom koji se može zapisati s n bitova je 1000...000 = -2n-1

, dok je

najveći broj 0111...111 = 2n-1

-1.

8-bitni cijeli brojevi s predznakom 16-bitni cijeli brojevi s predznakom

Binarno Decimalno Binarno Decimalno

0111 1111 127 0111 1111 1111 1111 32767

0111 1110 126 0111 1111 1111 1110 32766

0111 1101 125 0111 1111 1111 1101 32765

... ... ... ...

0000 0010 2 0000 0000 0000 0010 2

0000 0001 1 0000 0000 0000 0001 1

0000 0000 0 0000 0000 0000 0000 0

1111 1111 -1 1111 1111 1111 1111 -1

1111 1110 -2 1111 1111 1111 1110 -2... ... ... ...

8/18/2019 SDOS_lab01

3/13

3

1000 0010 -126 1000 0000 0000 0010 -32766

1000 0001 -127 1000 0000 0000 0001 -32767

1000 0000 -128 1000 0000 0000 0000 -32768

2.2. 

#rakcionalni brojevi

Kod cijelih brojeva ne koristi se decimalna točka, tj. ona se nalazi desno od najmanje

značajnog bita u broju, tako da svi bitovi imaju težinu jednaku ili veću od jedan. Kod

frakcionalnog formata zapisa brojeva decimalna se točka nalazi unutar broja, tako da bitovi

lijevo od točke imaju težinu veću od ili jednaku jedan, dok bitovi desno od točke imaju težinu

manju od ili jednaku 0,5. Ukupna se vrijednost broja dobiva zbrajanjem težina svih

postavljenih bitova, kao i kod cijelih brojeva. Pretpostavimo da je neki broj zapisan u formatu

5.3 ima vrijednost 0101 0011. Ime formata govori da ovaj broj ima 5 binarnih znamenki lijevo

i tri znamenke desno od decimalne točke.

težina znamenke 2^4 2^3 2^2 2^1 2^0 1/(2^1) 1/(2^2) 1/(2^3)

0 1 0 1 0 0 1 1

Dakle, vrijednost ovog broja je 23 + 2

1 + 1/2

2 + 1/2

3 = 8 + 2 + 0,25 + 0,125 = 10,375

Razmislimo malo o frakcionalnim brojevima s predznakom tipa 1.2 i 1.3. To su brojevi

kojima se lijevo od točke nalazi samo znak predznaka (ako je taj bit 0, broj je pozitivan, a ako je 1 onda je negativan), dok su svi ostali bitovi desno od točke. Njima se mogu zapisati

sljedeći brojevi:

Format

1.2 Vrijednost

Format

1.3 Vrijednost

011 0,75 0111 0,875

010 0,5 0110 0,75

001 0,25 0101 0,625

000 0 0100 0,5

111 -0,25 0011 0,375

110 -0,5 0010 0,25

101 -0,75 0001 0,125

100 -1 0000 0

1111 -0,125

1110 -0,25

1101 -0,375

1100 -0,5

1011 -0,625

1010 -0,75

1001 -0,875

1000 -1

8/18/2019 SDOS_lab01

4/13

4

Očito je da dodavanje jedne znamenke nije značajno utjecalo na povećanje raspona

vrijednosti koje ovi brojevi mogu imati. Naime, brojevi formata 1.X uvijek će imati

vrijednosti u rasponu [-1, 1>. Međutim, povećanjem broja bitova dobila se finija podjela tog

raspona.

Pretpostavimo da u formatu 1.2 trebamo zapisati broj 0,6. Iz gornje tablice je očito da je to

nemoguće, pa bismo ga aproksimirali kao 010, tj. zapisali bi ga kao broj 0,5 i napravili greškuod 0,6 – 0,5 = 0,1. Ako bismo 0,6 napisali u formatu 1.3 (i dalje ne možemo zapisati to čan

broj, nego moramo aproksimirati), to bi učinili kao 0101 i tako napravili grešku od 0,625 –

0,6 = 0,025. Dakle, iako se u formatima 1.2 i 1.3 mogu zapisati brojevi iz istog raspona,

format s većim brojem bitova može točnije aproksimirati željene vrijednosti.

U radu s Blackfin procesorima koristit ćemo najčešće frakcionalne brojeve s predznakom tipa

1.15 i 1.31. To su brojevi koji imaju jedan bit predznaka i 15 odnosno 31 bit desno od

decimalne točke. I u ovom slučaju je najveća vrijednost koja se može zapisati nekim od ovih

zapisa uvijek manja od 1, dok je najmanja vrijednost koja se može zapisati jednaka -1.

Međutim, kao i u gornjem primjeru s formatima 1.2 i 1.3, dodatnih 16 znamenki kod formata

1.31 u odnosu na 1.15 se koristi za finiju podjelu raspona [-1, 1>, odnosno za pove ćanjepreciznosti zapisa.

Najveći broj koji se može zapisatu u formatu 1.15 je 0111 111 i on iznosi (0 je oznaka

pozitivnog predznaka broja i nalazi se lijevo od decimalne točke) 1/(21) + 1/(2

2) + ... + 1/(2

15)

= 0,5 + 0,25 + ... + 0,0000305175 = 0,999969482421875

Najmanji pozitivni broj u istom formatu je 0000 0001 = 1/(215

) = 0,000030517578125.

Općenito, najveći broj koji se može zapisati u formatu 1.X je 1 – 1/(2x), a najmanji pozitivni

broj je 1/(2x).

Pri operacijama zbrajanja i oduzimanja, oba operanda trebaju biti zapisani u istom formatu (sa

ili bez predznaka, s decimalnom točkom na istoj poziciji), a rezultat operacije bit će također

iskazan u tom formatu. Međutim, kod množenja to nije slučaj. Operandi mogu biti različitih

formata, a o njima ovisi i format u kojem će biti zapisan rezultat. Kod Blackfin procesora

moguće je prilikom množenja specificirati imaju li oba operanda predznak, samo jedan ili

nijedan. Pozicija decimalne točke u rezultatu može se odrediti na temelju njene pozicije u

operandima. Produkt dva 16-bitna broja bit će 32-bitni broj. Općenito, ukoliko su operandi

zapisani u formatu M.N i P.Q, njihov produkt bit će zapisan u formatu (M + P).(N + Q). Na

primjer, produkt brojeva od kojih je jedan formata 1.15, a drugi formata 13.3, bit će u formatu

14.18.

$.  Osnovne operacije s re%istri&a

$.1. 

Loa!

Svi registri (podatkovni, pokazivački, registri za rad s cikličkim poljima) kod Blackfin

procesora, osim akumulatora A0 i A1, su 32-bitni.

32-bitna konstanta

8/18/2019 SDOS_lab01

5/13

5

Operacija upisivanja 32-bitne konstante u neki registar obavlja se u dva koraka.

Pretpostavimo da je u registar R2 potrebno upisati konstantu 0x1A2B3C4D („0x“ označava

heksadecimalni zapis broja, jedna znamenka predstavlja četiri bita u binarnom zapisu). To se

može uraditi sljedećim naredbama:

R2.H = 0x1A2B;

R2.L = 0x3C4D;Prva naredba u gornju polovicu registra R2 (važnijih 16 bitova registra) upisuje vrijednost

0x1A2B, dok druga naredba u donju polovicu istog registra upisuje 0x3C4D. Svaka naredba

završava točkom-zarezom (;).

Sličan je slučaj i s pokazivačkim registrima. Ako u registar P1 želimo upisati memorijsku

adresu 0xFF801234 (sve su memorijske adrese kod Blackfin procesora 32-bitne), to ćemo

učiniti naredbama

P1.H = 0xFF80;

P1.L = 0x1234;

Međutim, ako smo u programu već deklarirali neku varijablu u memoriji, imena moja_var ,

tada se adresa te varijable u pokazivački registar može upisati s:

P1.H = moja_var;P1.L = moja_var;

Naime, procesoru moja_var  nije ništa drugo nego 32-bitna memorijska adresa, a asembler će

automatski odabrati ispravnu polovicu adrese koju treba upisati u registar ( u .H će upisati

gornju polovicu adrese, a u .L će upisati donju polovicu).

16-bitna konstantaAko se u registar želi upisati 16-bitna, a ne 32-bitna vrijednost, to se može napraviti u jednom

koraku. Neka u registar R3 treba upisati broj 5000 (heksadecimalno 0x1388, dakle 16-bitna

vrijednost). To bi, naravno, mogli napraviti korištenjem dvije naredbe:

R3.H = 0x0;

R3.L = 0x1388;

Prva naredba briše sadržaj gornje polovice registra R3, a druga u donju polovicu upisuje

željeni broj. Međutim, isto se može postići i naredbom:

R3 = 0x1388 (Z); 

Ova naredba u donju polovicu registra R3 upisuje 16-bitnu vrijednost, dok opcija Z govori da

se u gornju polovicu registra treba upisati 0. Osim ove opcije, postoji i opcija X, koja u gornju

polovicu registra upisuje 16 bitova predznaka 16-bitnog broja (0x0 za pozitivne i 0xFFFF za

negativne brojeve). Pretpostavimo da u registar R5 želimo upisati broj -4 (0xFFFC za 16-

bitne ili 0xFFFFFFFC za 32-bitne brojeve). To bismo učinili naredbom:

R5 = 0xFFFC (X);

Ova naredba u donju polovicu registra upisuje 16-bitni broj -4, dok se gornja polovica punipredznakom (16 jedinica ili 0xFFFF). Tako i registar R5 kao cjelina nakon ove naredbe sadrži

32-bitni broj -4.

Obično će se opcija Z koristiti pri radu s brojevima bez predznaka, a opcija X u radu s

brojevima s predznakom.

32-bitna varijablaOsim konstanti u registre se može upisivati i sadržaj s neke memorijske lokacije. Tada je

moguće jednom naredbom napuniti čitav registar, tj. upisati 32 bita (a ne 16 po 16 bitova).

Neka pokazivački registar P0 sadrži adresu 32-bitne varijable moja_var . Naredbom

R1 = [P0];

8/18/2019 SDOS_lab01

6/13

6

u registar R1 će se upisati 4 okteta s memorijske adrese sadržane u registru P0, tj. u R1 će se

upisati vrijednost varijable moja_var . Uglate zagrade [ ] u ovoj naredbi označavaju da se

naredba odnosi na sadržaj na memorijskoj adresi.

Vrlo često će se u radu s nizovima (poljima) koristiti naredbe oblika

R2 = [P3++];

Kod ove naredbe će se u registar R2 upisati sadržaj s memorijske lokacije čija je adresazapisana u registru P3, nakon čega će se sadržaj registra P3 uvećati za broj okteta koji je

pročitan iz memorije, u ovom slučaju 4. Ako je prije ove naredbe P3 pokazivao na

memorijsku adresu 0xFF800004, nakon naredbe sadržaj P3 će biti 0xFF800008. Slično, osim

ovakvog post-inkrementa, nad pokazivačkim registrom se može raditi i post-dekrement pri

čemu se sadržaj pokazivačkog registra ne uvećava, nego umanjuje za onoliko koliko je okteta

pročitano iz memorije:

R5 = [P2--];

16-bitna varijablaAko se u memoriji nalaze 16- a ne 32-bitni podaci, tada ćemo iz memorije čitati samo 16

bitova korištenjem naredbi oblika:R0.H = W [P0]; ili

R1.L = W [P3];

Kod ovih naredbi „W“ označava da se iz memorije čita samo 16 bitova (poluriječ). Poluriječ s

adrese u registru P0 se sprema u gornju polovicu registra R0, dok se dva okteta s adrese u

registru P3 spremaju u donju polovicu registra R1.

Korištenjem opcija Z i X moguće je jednom naredbom popuniti cijeli registar iako se iz

memorije čita samo poluriječ. Ona se sprema u donju polovicu registra, dok se u gornju

polovicu upisuju nule (opcija Z) ili se puni predznakom (opcija X), kao u naredbama:

R1 = W [P3] (Z); i

R4 = W [P2] (X);

Iako post-dekrement pri čitanju dva okteta iz memorije nije podržan, moguće je obaviti post-

inkrement nad pokazivačkim registrom, ali uz manje izmjene u odnosu na slučaj s četiri

okteta. Naime, on se obavlja na sljedeći način:

P0 = 2 (Z);

R4.L = W [P3++P0];

Prvom se naredbom (P0 = 2 (Z); ) u jedan pokazivački registar upiše vrijednost koju ćemo

kasnije koristiti za inkrementiranje drugog pokazivačkog registra. Druga naredba čita 16

bitova s memorijske adrese zapisane u pokazivačkom registru (P3) i sprema ih u specificiranu

polovicu podatkovnog registra (R4.L), nakon čega se sadržaj pokazivačkog registra uveća za

vrijednost koju smo prethodno upisali u registar P0. Dakle, naredba

R4.L = W [P3++P0];zamjenjuje dvije naredbe

R4.L = W [P3];

8/18/2019 SDOS_lab01

7/13

7

inkrement ili dekrement, pri čemu se sadržaj pokazivačkog registra uvećava ili smanjuje za 1

(budući da je pročitan samo jedan oktet podataka):

R2 = B [P0++] (Z);

$.2. 

Store

Osim čitanja podataka iz memorije u registre moguće je, naravno, i spremiti podatke iz

registara u memoriju, i to četiri, dva ili jedan oktet podataka.

32-bitna varijablaNaredbama

[P0] = R0;

[P1] = P2;

u memoriju se spremaju čitavi registri (32 bita). Prva naredba na memorijsku lokaciju čija je

adresa sadržana u pokazivačkom registru P0 upisuje sadržaj podatkovnog registra R0. Druga

naredba na adresu sadržanu u registru P1 upisuje sadržaj pokazivačkog registra P2. I kodnaredbi za pohranu podataka u memoriju mogu se koristiti post-inkrement i dekrement opcije

nad pokazivačkim registrima, pa bi se nakon naredbi

[P3++] = R2;

[P4--] = P5;

sadržaj registra P3 uvećao, a registra P4 umanjio za 4, budući da se u memoriju spremaju

četiri okteta podataka.

16-bitna varijablaZa spremanje gornje ili donje polovice podatkovnog registra (16 bitova) u memoriju koristi se

oznaka W. Gornju polovicu registra R2 možemo upisati u memoriju na adresu koja piše u

pokazivačkom registru P1 naredbomW [P1] = R2.H;

Donju polovicu nekog registra možemo spremiti u memoriju na dva načina:

W [P3] = R4.L; ili

W [P3] = R4;

Budući da se u memoriju upisuju samo dva okteta, u drugoj naredbi se podrazumijeva da se to

odnosi na donju polovicu registra.

Kao i u slučaju čitanja 16 bitova iz memorije, ni pri spremanju 16 bitova u memoriju nije

dozvoljena operacija post-dekrementa nad pokazivačkim registrom. Post-inkrement je

podržan i obavlja se na sličan način:

P0 = 2 (Z);

W [P3++P0] = R4.H;

Druga naredba obavlja spremanje gornje polovice registra R4 u memoriju na adresu zapisanu

u registru P3, nakon čega se sadržaj registra P3 (tj. memorijska adresa na koju on pokazuje)

inkrementira za onoliko koliko piše u registru P0 (za 2). Dakle, naredba

W [P3++P0] = R4.H;

zamjenjuje dvije naredbe

W [P3] = R4.H

8/18/2019 SDOS_lab01

8/13

8

čime se na adresu zapisanu u registru P2 sprema donjih 8 bitova iz registra R2. Pri korištenju

post-inkrementa i dekrementa, kao u naredbama

B [P2++] = R2; i

B [P2--] = R2;

vrijednost pokazivačkog registra se mijenja za jedan.

$.$. 

'ove

Osim iz memorije u registar te iz registra u memoriju, podaci se mogu prebacivati između

registara. Čitav sadržaj (32 bita) registra reg1 se može upisati u drugi registar reg2 naredbama

oblika

reg2 = reg1;

gdje su reg1 i reg2 bilo koji podatkovni ili pokazivački registar, na primjer

P3 = R1;

Prebacivanje 16 bitova iz jednog registra u drugi moguće je samo među podatkovnim

registrima, korištenjem opcija Z i X:R0 = R1.L (Z); ili

R3 = R5.L (X);

Gornja polovica odredišnog registra (R0 i R3) se puni nulama (opcija Z) ili predznakom

(opcija X), dok se u donju polovicu odredišnog registra sprema donja polovica izvorišnog

registra. Naredbe kojima bi se u odredišni registar kopirala gornja, a ne donja polovica

izvorišnog registra nisu podržane.

Slično vrijedi i za prebacivanje samo jednog okteta među podatkovnim registrima:

R0 = R1.B (Z);

R3 = R5.B (X);

Može se primijetiti da se osim oznakama .H i .L, dijelovima podatkovnog registra može

pristupiti i korištenjem oznake .B. Ona označava najmanje važnih 8 bitova promatranogpodatkovnog registra. Ovim naredbama se donji oktet registara R1 i R5 upisuje na donji oktet

registara R0 i R3, dok se gornjih 27 bitova odredišnih registara puni nulama (R0) ili

predznakom (R3).

(.  Struktura ase&blersko% pro%ra&a

Predložak za pisanje asemblerskog programa izgleda:

.SECTION data1;

8/18/2019 SDOS_lab01

9/13

9

.GLOBAL _main;

8/18/2019 SDOS_lab01

10/13

10

).1. 

*okretanje VisualDS*++VisualDSP++ se pokreće odabirom Start -> Programs -> Analog Devices -> VisualDSP++

5.0 -> VisualDSP Environment. Ako se na računalu već  pokretao VisualDSP++, a u

Settings -> Properties je odabrana opcija Reload last project at startup, VisualDSP++ će

otvoriti posljednji aktivni projekt. Kako biste ga zatvorili, odaberite File -> Close -> Project.

).2. 

reiranje i o!abir sje!niceProjekti se u VisualDSP-u pokreću kao tkz. sjednice za debagiranje. Sjednicu definiraju tri

elementa:

•  Procesor – procesor za kojeg se piše program

•  Tip veze – kontrolira debagiranje projekta, ovisno o tome koja je od tri opcije

izabrana: simulator (nije potrebno sklopovlje za debagiranje projekta), EZ-KIT Lite

(za debagiranje je potrebna prava pločica s prethodno navedenim procesorom) ili

emulator (za debagiranje je potreban poseban sklopovski modul koji emulira rad

procesora)

• 

Platforma – odnosi se na konfiguraciju procesora kojem je projekt namijenjen. Zaodabrani procesor i tip veze može biti ponuđeno više platformi

Nova se sjednica kreira klikom na Session -> New Session i odabirom sljedećih postavki:

•  za rad sa simulatorom

Processor Family: Blackfin

Target Processor: ADSP- BF533

Connection Type: EZ-KIT Lite

Session Name: (ostavite podrazumijevano ime)

Platform: ADSP-BF5xx Single processor simulator

• 

za rad s EZ-KIT Lite pločicomProcessor Family: Blackfin

Target Processor: ADSP- BF533

Connection Type: EZ-KIT Lite

Session Name: (ostavite podrazumijevano ime)

Platform: ADSP-BF533 EZ-KIT Lite via Debug Agent

Kada se jednom kreira sjednica, pri sljedećim pokretanjima VisualDSP-a moguće ju je

odabrati klikom na Session->Select session i odabirom željene sjednice.

).$. 

reiranje projektaKreiranje projekta započinje odabirom File->New->Project, čime se otvara Project Wizard.U njemu se odabere tip projekta (Standard application), odabere ime i odredi lokacija. U

izborniku Select processor  odabere se ADSP-BF533  iz Blackfin  obitelji procesora. U

Application settings prozoru odabere se opcija Add template source code to the

application, a kao željeni jezik se postavi Assembly. Kao željena izlazna datoteka projekta

odabere se Executable (.dxe)  i klikne Finish. Time se završava kreiranje novog projekta

kojem je automatski dodana i prva datoteka za izvorni kod.

).(. 

Do!avanje novih i postojeih !atoteka projektu

Postojeće datoteke s izvornim kodom aktivnom se projektu mogu dodati tako da se nakonklika na Project->Add to project->File(s) odabere jedna ili više datoteka koje želimo dodati.

8/18/2019 SDOS_lab01

11/13

8/18/2019 SDOS_lab01

12/13

12

Budući da je prethodno odabrana opcija Load executable after build, po završetku uspješnog

bildanja započet će izvršavanje programa.

Možete primijetiti da se na početku funkcije main nalaze smeđi krug i žuta strelica. Smeđi

krug (●) govori da je na toj naredbi postavljena točka prekida (eng. breakpoint ), a žuta strelica(➨) označava da je procesor trenutno zaustavljen na promatranoj naredbi. Kada

VisualDSP++ učita vaš program u ciljani uređaj (simulator ili stvarni procesor), obično

automatski postavi nekoliko točaka prekida, na primjer na početku i na kraju koda koji se

izvršava.

Moguće je postavljati vlastite točke prekida na željenim naredbama tako što se kursor postavi

na tu naredbu i pritisne F9.

Kada program zastane s izvođenjem zbog dolaska do točke prekida moguće je opet pokrenuti

njegovo izvršavanje i to naredbu po naredbu (pritiskanjem F11) ili do sljedeće točke prekida

(pritiskom F5).

)./. 

*raenje vrije!nosti u re%istri&a i &e&orijiPrilikom debagiranja programa moguće je pratiti promjene vrijednosti u registrima i memoriji

Blackfina.

U izborniku Register->Core nudi se mogućnost prikaza sadržaja podatkovnih, pokazivačkih i

drugih registara Blackfin procesora. Također, moguće je vrijednosti u registrima prikazati kao

binarne, decimalne ili heksadecimalne vrijednosti, 8-, 16- ili 32-bitne cijele ili frakcionalne

brojeve sa ili bez predznaka... Potrebno je samo nakon desnog klika u prozor s promatranom

grupom registara odabrati željeni prikaz vrijednosti:

Sadržaj memorije može se prikazati odabirom Memory->BLACKFIN memory. Za prikaz

sadržaja neke memorijske lokacije potrebno je, u za to predviđen text-box, utipkati adresu

lokacije (npr. 0xFF900008) ili ime varijable koja je pohranjena na toj lokaciji (npr. varijabla

rijec iz gornjeg primjera asemblerskog programa).

8/18/2019 SDOS_lab01

13/13

13

/.  0a!atak

Potrebno je napisati asemblerski program u kojem se:

a)  deklarira i inicijalizira jedna 32-bitna i jedna 16-bitna varijabla

b) 

sadržaj 32-bitne varijable upisuje u registar R0 (load)c)  sadržaj registra R0 kopira u registar R1 (move)

d)  sadržaj 16-bitne varijable upisuje u gornju polovicu registra R2 i donju polovicu

registra R3 (load + load)

e)  u 16-bitnu varijablu upisuje gornja polovica 32-bitne varijable (store)

Po završetku kodiranja bildajte projekt i pokrenite ga. Sve naredbe izvršavajte korak po korak

(F11), prateći pritom promjene u sadržaju registara (P i R) i memorije.