Razlika 11 - 183-204

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

1/22

RAZLIKA/DIFFRANCERAZLIKA/DIFFRANCERAZLIKA/DIFFRANCERAZLIKA/DIFFRANCERAZLIKA/DIFFRANCE

183183183183183

Enver KazazEnver KazazEnver KazazEnver KazazEnver Kazaz

Tre}i svijetTre}i svijetTre}i svijetTre}i svijetTre}i svijetiiiiinjegova mudrostnjegova mudrostnjegova mudrostnjegova mudrostnjegova mudrost

isklju~enostiisklju~enostiisklju~enostiisklju~enostiisklju~enosti

(Slika imperijalne ideologije i prosvjetiteljskeutopije u Andri}evoj Travni~koj hronici)

Mada od svih Andri}evih romana najblia tradicionalnom romanesknommodelu, Travni~ka hronikaostvaruje se unutar modernisti~ke romaneskne

poetike i modela novohistorijskog romana. Aspekti transformacijetradicionalnog historijskog u novohistorijski roman ponajprije se ogledajuu konceptu povijesti razvijenom u ovom djelu. Kada se to ima u vidu,name}e se zaklju~ak da je Travni~ka honikasvojevrsni kulturolo{ki romanarhiv u kojem se nalazi slika jednog od grani~nih, prelomnih momenata ubosanskohercegova~koj povijesti tzv. konzulskih vremena u kojima sepo~inje destruirati tradicionalna kulturna paradigma, a sporo se uspostavljaprosvjetiteljska. Na toj osnovi ovo djelo spada u tzv. kulturolo{ke

novohistorijske romane koji istrauju kulturne hijatuse nastale u sudarudvaju kulturnih paradigmi, pri ~emu se jedna, starija, po~inje destruirati, anova se jo{ nije uspostavila kao dominantna kulturna norma. Nahistorijskom i politi~kom planu Hronika oslikava odjeke Napoleonovevladavine i velikih evropskih ratova u BiH kao zemlji i kulturi na periferijii Okcidenta i Orijenta. U takvom historijskom kontekstu roman prikazujesloene odnose imperijalnih ideologija prema BiH i njenim stanovnicimakoje se razvijaju u tri carstava, Austro-Ugarskom, Francuskom i

Osmanskom, a materijaliziraju u stavovima konzula i vezira u Travniku. Utom aspektu romaneskne pri~e opisuju se strategije proizvodnje negativnihpredodbi koje imperijalnoj ideologiji trebaju pribaviti moralno opravdanjeza koloniziranje BiH. U istom povijesnom kontekstu ispituje se i odnosprosvjetiteljske utopije i s njom uskla|ene ideje humanizma koja poku{ava

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

2/22


184184184184184

1 Nekrofilijski tok postmo-dernizma je ona literatura na

junosl av en skom kul tu rnomprostoru koja je u drugoj poloviniXX vijeka otvorila nekontroliranotri{te nacionalnih mitova (Mi{ko[uvakovi}), obnovila kolektivnifokus u izgradnji slike pro{losti, nazasadime desnih ideologijaiskonstruirala pitanje povijesnekrivice, {to je imalo za posljedicurazvijanje imperijalne ideologijeprema susjednim nacijama koje su

istrpile istu ili sli~nu povijesnusudbinu, a u tekstovima je razvilaniz negativnih predodbi odrugom, utemeljuju}i na taj na~insvoje ideolo{ko nacionalisti~kostanovi{te.

2 O tome sam op{irnije pisao uknjizi Bo{nja~ki roman XX vijeka,Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2004.

"emancipirati i civilizirati" BiH i njene stanovnike procesom proizvo|enjaevropskosti u prostoru i kulturi koje prosvjetiteljstvo unaprijed odre|uje

neevropskim.No, da bi se poblie objasnilaTravni~ka hronikakao novohistorijski ro-

man nuno je osvijetliti koncept povijesti u njoj. U skladu sa poeti~kimna~elima modernisti~kog novohistorijskog romana, Andri}ev narator urekonstruiranju povijesne slike ne koristi ni~eanski shva}enmonumentalisti~ki koncept povijesti kojemu je cilj da kroz pri~u o velikimljudima i doga|ajima kao sistemu kolektivnih uzora iz pro{losti izgradiherojsku sliku nacionalne historije. Monumentalisti~ki koncept povijesti

osnova je klasi~nog historijskog romana, onog, dakle, romana koji je najbliiepu i koji iz epa preuzima ne samo epski kulturni kod ve} i ideologijuheroja, herojsku kulturnu paradigmu koja nastoji da u pi{~evoj sada{njostiporadi na rje{avanju klju~nih problema monumentalno shva}enogkolektivnog identiteta. Klasi~an historijski roman i njegova formativnaobnova na junoslavenskom kulturnom prostoru u vidu maniristi~kogpostmodernog historijskog romana, zasnovanog na junoslavenskojpostmodernisti~koj nekrofiliji1 kao temeljnoj ideolo{koj matrici, nastoji

posti}i u~inak obrnute mimeze stvaranjem nacionalnih uzora s kojima bise ~itatelji trebali identificirati u ostvarivanju nekog od ideolo{kihnacionalnih ciljeva. Ba{ zbog toga heroj u klasi~nom historijskom romanu,ali i u ukupnoj epskoj tradiciji, ne prekora~uje granice egzistencije iegzistencijalne odre|enosti ~ovjeka, nije spoj boga i ~ovjeka kao npr. u gr~kim

mitovima, nego prelazi preko me|a etike ieti~ke dru{tvene normiranosti ostvaruju}isvoju politi~ko-ideolo{ku misiju.

Za razliku od tog toka romana, Andri}evnaratori u obje hronike, ali ne samo u njima,u fiktivnom rekonstruiranju bosanskepro{losti operiraju obrascima arhivarskog ikriti~kog koncepta povijesti, ali i onogkoncepta {to su ga postavili francuski analistii poslije njih novohistoricizam.2 Takav konceptpovijesti ovaj pisac ne nalazi jedino uNi~eovom djelu ili u teoriji historiografije,nego ga zati~e i u doma}oj knjievnoj tradiciji,ponajprije u franjeva~kim kronikama kojesvojim dokumentarizmom ne biljee veliku,politi~ku povijest, nego "golo doga|anje ivota"kako bi rekao Ivan Lovrenovi}. Franjeva~kekronike su svojevrsni dokumentarni arhivi

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

3/22


185185185185185

male povijesti, biljeenje poslova i dana, neka vrsta tekstualnih muzeja ukojima je pohranjeno kulturno pam}enje alternativno u odnosu na vladaju}e

historiografske diskurse u bosanskohercegova~koj pro{losti.Nepovjerenje u historiografski diskurs, koji je uvijek podloan

ideolo{kom centru mo}i i narativan u onoj mjeri u kojoj politi~ka mo}trai da historiografska interpretacija povijesti bude neka vrsta fiktivnenaracije uskla|ene sa klju~nim postavkama vladaju}e politi~ke ideologije,u Andri}evim romanima se izraava na nekoliko na~ina.

Naj~e{}i je svakako onaj u kojem se primje}uje dekonstrukcija nacionalnoodre|enih, me|usobno isklju~uju}ih, legendi i narodnih pri~a. On jenajprisutniji u romanu Na Drini }uprija, gdje su npr. dekonstruiranenarodne legende i pri~e o Crnom Arapinu, djeci uzidanoj u stub mosta,Radisavljevom grobu itd.,ali i u nizu pripovjedaka. U tom smislu moglo bise re}i da Andri}eva pri~a srno nastaje ba{ na postupku dekonstruiranjanacionalnih legendi, mitova i pri~a.3

Endru Baruh Vahtel u svojoj izvrsnoj knjizi Stvaranje nacije, razaranjenacijeanaliziraju}i ovaj Andri}ev postupak u romanu Na Drini }uprija

zaklju~uje: "Razume se, ovdje nije re~ o tome da li jedna ili druga pri~a ima~injeni~nu podlogu. Vano je to da ljudima koji ive pored mosta istina,ma kakv god bila, nije dostupna, a pripoveda~u jeste. Njihove pri~e seme|usobno mogu pomiriti, i istina se moe saznati i izraziti u pripovesti.Dakle, od su{tinske je vanosti za poruku ovog romana to da Andri}evpripoveda~ nije skeptik u pogledu mogu}nosti da se istina dozna, jer akoroman treba da stoji na jugoslovenskoj poziciji, razli~ita gledi{ta moraju seodmeriti i paljivo ispitati, a potrebno je da ~italac sazna gde lei istina." 4

Vahtel u ovom Andri}evom postupku otkriva pi{~evu pripadnostideologiji jugoslavenstva i njegovo nastojanje da prevlada tzv. sinteti~nimodel jugoslavenske kulture {ta ga ta ideologija zasniva u periodu izme|udva svjetska rata: "Za razliku od svojihme|uratnih prethodnika, Andri} ne tvrdi dase razlike mogu prevazi}i sintezom, ve}iskora~ivanjem izvan i iznad njih,sagledavanjem tih razlika sa pozicije jednog

nenacionalnog, ali saose}ajnog promatra~a.Kao zaklju~ak, moemo re}i da Andri}eviromani nude jedno osobeno shvatanjenadnacionalnog gledi{ta koje obuhvata, a neelemini{e gledi{ta razli~itih bosanskih nacija."5

No, bez obzira na ubjedljivost Vahteloveinterpretacije, valja napomenuti da do takvoggledanja na bosanskohercegova~ki kulturni i

3Takva je npr. pripovijetkaPri~a oVezirovom slonu, u kojoj tajpostupak dobija i obiljejamodernisti~ke metatekstualnosti ikoja u taknje svog fiktivnog svijetapolazi upravo od dekonstruiranjanarodnih pri~a koje prije dolasakarazli~itih vezira u Travnik putujupred njima ili ostaju u narodu izanjihove vladavine.

4 Endru Baruh Vahtel: Stvaranjenacije, razaranje nacije, Stubovikulture, Beograd, 2001, str. 212.

5 Isto, str. 212.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

4/22


186186186186186

povijesni identitet6 Andri} nije do{ao iz svoje apriorne odanosti ideologijijugoslavenstva, ve} mukotrpinim istraivanjem bosanskohercegova~ke

pro{losti i dekonstruiranjem historiografskog diskursa ili, pak, onoga {to seu narodnoj kulturi ho}e nametnuti kao kulturnopovijesna memorija. A toje zna~ilo razaranje epskog kulturnog koda, herojskog modela kulturnememorije i ideje nacionalnog monolita, te ideje apovijesnog, holisti~kikoncipranog kolektivno-autoritarnog koncepta nacionalnog identitetaprisutnih u epskoj poeziji i klasi~nom historijskom romanu romantizma irealizma na junoslavnskom kulturnom prostoru.

Andri}eva arhivarska i kriti~ka koncepcija povijesti, u ~ijoj je osnovi

prisutan proces deheroizacije modela junaka postavljenog u kulturnojtradiciji, po~iva, kako to podvla~i i Vahtel, na arheolo{kom postupkuizgradnje romaneskne pri~e o pro{losti.

Andri} je npr. u ]uprijidijahronijskim razmatranjem bosansko-hercegova~ke povijesti u periodu od nekoliko vijekova razvio niz simboli~kihpri~a o izuzetnom pojedincu koji po svojoj sudbinskoj predodre|enostinadilazi patrijarhalnu sredinu i okove povijesne i kulturne situacije. UHronici, pak, on uzima period konzulskih vremena (1806.-1813.) i vr{i

sinhrono ispitivanje povijesne i kulturne situacije i njihovog djelovanja naljudsku egzistenciju.

Andri}evo nadnacionalno motri{te, kako ga tuma~i Vahtel, ne moe sereducirati samo na junoslavenski i bosanski pogled. Ono je, zapravo, znatnouop}enije, jer je odano konceptu modernisti~kog univerzalnog humanizmai transvremenog esencijalizma, te ideologiji estetskog utopizma, a rezultiraslikom Bosne kao policentri~nog, hibridnog, marginalnog, rubnogkulturnog identiteta, rubnog u odnosu i na Orijent i na Okcident. Ba{zbog te svoje rubnosti BiH je u Andri}evim romanima oslikana kao topospropusne granice, grani~no mjesto susreta i ijednog i drugog, i identiteta ialteriteta, ali i topos njihovih razlika. Granica, periferija i razlika tvoreAndri}evu BiH kao simboli~ki most izme|u dva centra, ali i topos na kojem

se svaki od tih centara, i Orijent i Okcident,susre}e sa svojom periferijom. Istodobno,unutra{njost tog rubnog identiteta ispresijecana

je granicama preko kojih se nerijetko grade

mostovi izme|u razli~ih nacionalnih kulturnihidentiteta. Zato Andri} i jeste do{ao do idejepolilo{ke utemeljenosti i dijalekti~kehibridnosti bosanskohercegova~kog kulturnogidentiteta kao mozai~ke cjeline.

6 Jasno je da ovakvo Vahtelovotuma~enje Andri}evog odnosaspram povijesnog identiteta BiH

stoji u punoj suprotnosti sa oniminterpretacijskim okvirima, una{em vremenu dominatnim, {toiz pozicije tzv. desnih nacionalnihideologija u tobonjem ~itanjupi{~evih djela vi{e ispisuju etno-konfesionalnu isklju~ivost svojeideolo{ke nomenklature nego {tointrepretiraju ta djela.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

5/22


187187187187187

No, ovaj arheolo{ki postupak u gra|enju romaneskne pri~e, kako gadefinira Vahtel, veoma je vaan za obja{njenje jo{ jednog aspekta pi{~eve

transformacije klasi~nog u novohistorijski roman i promjene filozofijehistorije koju ta transformacija podrazumijeva.Klasi~an historijski roman zasniva se na uvjerenju da je ~ovjek subjekt

povijesti, njen kreator i tvorac, dok se u Andri}evim romanima povijestsru~uje u i na ~ovjeka, on postaje njenim objektom, nekim ko trpi povijesneprocese. Tu se, zapravo, zbiva personalizacija povijesnog iskustva, za razlikuod kolektivizacije karaketristi~ne za klasi~an historijski roman.

Istovremeno sa procesom personalizacije povijesti, Andri}evi naratori

pristupaju i individualizaciji kulturnog modela. U svijetu bez luka~evskishva}enog mitskog jedinstva, svijetu stalne promjene, u stvarnosti koja je uprocesu stalno promjenjivog (jo{ ne) identiteta, oni tragaju za individuomkoja se na razli~ite na~ine hvata u ko{tac kako sa povijesnim procesimatako i sa silama kulturne, patrijarhalne tradicije i s njom uskla|ene kolektivnenormiranosti sudbine. Stoga Andri} i jeste pisac koji, pored ostalog,tematizira granice u vremenskoj osi kulture, ba{ kako se njegovi romanibaziraju na pri~i o granici i periferiji kao prostornim fenomenima. Te

vremenske granice u kulturi proizvode trenutak kulturnog hijatusa koji sejavlja u smjeni razli~itih kulturnih paradigmi. U tom hijatusu izuzetnipojedinac, ne pristaju}i na kolektivnu normiranost sudbine i na njenupovijesnu predestiniranost, zati~e se ili u donkihotskoj poziciji umu{kocentri~noj, patrijarhalnoj kulturi kao npr. ]orkan (lik u kojem seisputuje, uz ostalo, i modernisti~ka ideja umjetnika i s njom uskla|enaideologija estetskog utopizma) ili, pak, u hamletovskoj dilemi, kao FataAvdagina,7 koja i strada u jazu izme|u o~evogdai svogane. Njena tragi~na

sudbina rezultat je snage kolektivne patrijarhalne moralne i kulturne normei pojedin~eve nemo}i da pre|e preko njihovih granica.

Izme|u ove dvije krajnosti, donkihotske i hamletovske geste, nalazi seniz Andri}evih junaka koji na razli~ite na~ine oprobavaju odrivost kulturnihgranica. Zato oni i nisu heroji iz tradicije, bilo epske, bilo one koja se najunoslavenskom prostoru gradi jo{ od Maruli}eve Judite, prekoGunduli}evog, Pre{ernovog, Maurani}evog, ili Njego{evog modelabaroknog, odnosno romanti~arskog epa do klasi~nog historijskog romanaili modela junaka kao zastupnika kolektivnog stajali{ta u historijskomromanu tzv. nekrofilijskog, konzervativnog,ideolo{kog toka postmodernizma. Tigrani~nilikovi, kako bi rekao Damir [aboti},8 puna supotvrda redefinicije klasi~nog historijskog unovohistorijski roman koji funkcionira kaopolifonijski povijesni i kulturalni arhiv.

7 Oba lika su iz romanaNa Drini}uprija.

8 Isp. Damir [aboti}. Topos granicei simbol mosta u Andri}evomromanu Na drini }uprija, magi-starska radnja u rukopisu

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

6/22


188188188188188

Od grani~nih likova, preko ispitivanja granice u vremenu i prostoru u romanunaDrini }uprijamoe se prati ~itav niz drugih tipova granice. To su prije svega

prirodna, geografska granica, rijeka Drina, koja dijeli najprije ljude u zvi~ajuMehmed-pa{e Sokolovi}a, pa onda i civilizacije, kulture, religijske sisteme itd.Preko te prirodne granice, Mehmed-pa{a gradi most, koji nije samo simbolumjetni~kog djela baziranog na ideologiji estetskog utopizma. Taj se simbol,kroz pri~u Alihode, ~uvara pa{inog vakufa, uzidie u metafizi~ki beskraj Boijeporuke koju prenose meleci, pokazuju}i ~ovjeku kako da gradi mostove nakon{to je Sotona, zavide}i ljudima na zemlji kao ravnoj plohi neposredno postvaranju svijeta, izgrebao tu istu zemlju i na njoj stvorio neprelazne granice,

kanjone i urvine. Uz tu, Andri} razvija tip povijesne, vremenske granice, onekoja dijeli epohe, modernisti~ku i tradicionalnu, pa politi~ke, ideolo{ke, kulturne,identitarne, dravne, klasne, emocionalne, psiholo{ke, eti~ke, religijske, ~itavu,dakle, mreu granica sa kojima se nose i pojedinac i kolektiv.

I Travni~ka hronika i Na Drini }uprija tako postaju arhivi bosanskihpovijesnih i kulturnih granica i razlika, ali i arhivi o susretu Okcidenta iOrijenta u zemlji na granici, ili preciznije re~eno modernisti~ki polifoni~niromani o egzistenciji na granici tokom povijesnih potresa i kulturnih promjena.

II

U Travni~koj hroniciperiod konzulskih vremenajeste, ustvari, povijesnitrenutak najdirektnijeg susreta/sudara Orijenta i Okcidenta u BiH, i tosusreta i u politi~kom, i u ideolo{kom, i u kulturnom, i u eti~kom, i u

religijskom, i u ekonomskom i ~itavom nizu drugih smislova. Ovaj susret/sudar je, naravno, uzrokovan velikim povijesnim promjenama {to ih donosena povijesnu scenu Napoleonova osvajanja i ratovi izme|u velikih imperijana prostoru Evrope. Njihovi odjeci dolaze u BiH, u kojoj se povijest nedoivljava kao stalni procesualni, ~esto kaoti~ni niz iznena|uju}ih promjena,nego kao neka vrstastati~nogvremena bez promjena. Svijet se mijenja tamonegdje iza granica BiH, a ona ostaje uvijek ista. Taj skepti~ni pogled otvorit}e Andri}u mogu}nost da razdvoji malu od velike povijesti, pri~u onih koji

su objekt povijesnih zbivanja od pri~e onih koji su uvjereni da tvore povijesti mijenjaju svijet, na koncu, privatnu malupri~u od visoke politi~ke i ideolo{ke kojomupravljaju ljudi poput Napoleona, za kojeg }ei Davil, do kraja odan herojskom mitu o svomcaru, ustanoviti da je lud9 i da je ludilo ta silakoja pokre}e i upravlja velikom povije{}u.

9 Kada se ima u vidu Andri}evopovijesno mjesto govora, kontekstII svjetskog rata u kojem pi{e svojroman, mogu}e je u ovomDavilom prozrijevanju da je Napo-leon lud prepoznati pi{~evuasocijaciju na Hitlera.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

7/22


189189189189189

Na tom pogledu sa periferije, unaprijed svjesnom svoje isklju~enosti,Andri} otkriva ono djelovanje sila i procedura u konzervativnom

monolo{kom konceptu identiteta (i Okcidenta i Orijenta) koji ideolo{kiproizvodi granicu, ~ime poku{ava {titi svoj projektivni centar i imperijalnumo} ne samo od drugog nego i od vlastite periferije. Identitet se tako tvorikoliko na granici sa drugim, susretu s njim i razlici prema njemu,uklju~ivanjem razlike u sebe, isto tako i na principu isklju~ivanja iz sebesvakog oblika drugosti i svoje periferije, jer je razli~ita od centra.

Ovaj monolo{ki koncept identiteta, ili ubila~kog identiteta, kako bi rekaoAmin Maluf,10 zasnovan je na kolonizatorskom konceptu mo}i i pogledu

na drugog i svaku vrstu drugosti. Pritom, valja imati u vidu da je stati~noshvatanje povijesti kod bosanskih etnija uzrokovano upravo njihovomsvije{}u da su marginalizirani i porobljeni, isklju~eni iz povijesnih procesai na koncu pretvoreni u njihov objekt, krvavi kusur u velikom ra~unumo}nih, da parafraziram Dervi{a Su{i}a.

Vahtel u svojoj knjizi tako|er posve}uje zana~ajnu panju shvatanjupovijesti kod bosanskohercegova~kih stanovnika: "Uprkos mnogobrojnim

dokazima koji ih okruuju, stanovnici Travnika na po~etku devetnaestogstolje}a (muslimani, hri{}ani i Jevreji) odlu~uju da svet tuma~e kao da jestati~an. Tamo{nji bogati muslimani, na primer, sebe smatraju izuzetim izistorijskog procesa, smatraju se silom koja obezbe|uje stalnost u svetu kojineprestano trai ne{to novo."11 Vahtel, nadalje, komentira razgovor izme|uSalamona Atijasa i Davila pri kraju romana, kada Salamon, nakon {to jeslomljeno Napoleonovo carstvo, Davilu posu|uje novac za odlazak izTravnika. Na kraju svog komentara Vahtel zaklju~uje: "Salamonov odgovorproet je mukom, ste~enom mudro{}u naroda ~ija je istorijska svest dubokoukorijenjena u jednu tradiciju izolovanosti."12 Tu se, uistinu, ne radi otradiciji izolovanosti, ve} o reakciji porobljenog i marginaliziranog na odnosimperijalnog identitarnog centra i njegove mo}i prema koloniziranimkulturama i prostorima, te prema svojoj periferiji.

Naime, stati~no tuma~enje svijeta kod bosanskih etnija nemogu}e jeanalizirati jedino tezom o izolacionisti~kom pogledu na svijet, nekakvominertnom mentalitetu i autisti~nom odbijanju da se pripada velikom svijetu

Okcidenta i Orijenta. Ono je izniklo na dugovjekovnoj historijskoj svijestiporobljenog, onog kojeg je mo} kolonizatora isklju~ila iz tzv. velike povijesti.Pritom, to je tuma~enje, zapravo, i pogled saperiferije i granice na projektivni, imperijalnoutemeljen, centar i Orijenta i Okcidenta. Ovajpogled koji unaprijed spoznaje svoju

10 Isp. Amin Maluf. Ubila~kiidentiteti, Paidea, Beograd, 2003.

11 E.B. Vahtel, nav. djelo, str. 204.

12 Isto, str. 204.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

8/22


190190190190190

isklju~enost, moda ponajbolje u romanu izraava Salamon Atijas, ba{ kadaDavilu posu|uje novac za odlazak iz Travnika:

"I vezir je o{tar i teak gospodin. Ali on jedanput ima posla sa Jevrejima,a mi smo preturili desetine i desetine vezira... Veziri se mijenjaju iodlaze... Odlaze veziri, zaboravljaju {ta su radili, i kako su postupali,dolaze novi i svaki po~inje iznova. A mi ostajemo, pamtimo, beleimosve {to smo podneli, kako smo se branili i spasavali i i predajemo odoca na sina ta skupo pla}ena iskustva. Eto zato na{a ~ekmedeta imajudva dna. Do jednog dopre vezirova ruka i isprazni sve, ali ispod togaostane uvek ne{to za nas i za na{u decu, da se spase du{a, da se pomognesvoj i prijatelj u nevolji."13

III

Proizvodnja negativnih predodbi o BiH, kojima je cilj pribavljanjemoralnog opravdanja za kolonizaciju, na identi~an na~in ostvaruje se u

pogledu oba vezira na BiH i njene stanovnike kao i kod svih konzulaevropskih imperijalnih sila u Travniku.14 I Davil, i fon Miterer, i fon Pauli},i oba vezira u romanu, Husref Mehmed-pa{a i Ibrahim-pa{a, gotovo potpunoisto gledaju na "divlja{tvo, necivliziranost, neemancipiranost,neracionalnost, pokvarenost, zlo" stanovnika u BiH. To je proces stvaranjanegativnih predobi o porobljenom koji je u slu~aju Travni~ke hronike

ponajblii pojmu balkanizma kakao gadefinira Marija Todorova u Imaginarnom

Balkanu.15

Todorova nastanak balkanizma kaodiskursa vee za tzv. balkanske ratove,dokazuju}i u analizama mnogobrojnihputopisa, novinskih napisa, ideolo{kih,politi~kih i drugih diskursa da se Balkan kao"unutra{nja drugost" Evrope negativnokvalificirao i prije ovih ratova.

Andri}ev narator u Travni~koj hronicikroz

stavove zastupnika politi~ke i imperijalne mo}iupravo potvr|uje stavove Todorove, pri ~emuse hegemonijska i kolonijalna mo} javlja kaoideolo{ki manipulativni sistem. Ukonstruiranju negativnih predobi o BiHzastupnici imperijalne mo}i potvr|ujudefinicijske okvire ideologije strukturalnih

13 Ivo Andri}. Travni~ka hronika,Dani, Sarajevo, 2004, str. 390.

14 Midhat [ami} je u svojojizvrsnoj studiji Istorijski izvoriTravni~ke hronike(Sarajevo, 1962)objasnio odnos povijesnih doku-menta i njihove umjetni~ketranspozicije u Andri}evomromanu. Ovaj rad umnogomepodrazumijeva [ami}eva istra-ivanja, bez namjere da ponavljanjihovu detaljnost, i implicitno ihuklju~uje u sasma druga~iju

teorijsku aparaturu. Za dateljanijeispitivanja dokumenata u kojima jemogu}e ~itati balkanizam kaodiskurs imperijalnih sila eventalni~italac moe podrobnije ispitati[ami}evo djelo.

15 Isp. Marija Todorova.Imaginarni Balkan, Beograd, 1999.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

9/22


191191191191191

marksista (L. Althussera i njegovih nastavlja~a), koji smatraju da "svojstvoideologije jest upravo da se prikriva i izmi~e, da djeluje tamo gdje najmanje

o~ekujemo."16

Otud su mo}nici u ovom romanu potopljeni u imperijalneideologeme, koje nastoje nametnuti stvarnosti kao istinu o njenompostojanju. To je ono nastojanje ideolo{kog diskursa da svoju imaginacijunametne kao sveobuhvatnu istinu u kojoj bi ljudi trebali da "ive svojeimaginarne odnose prema stvarnim uvjetima postojanja".17 Upravo na tojosnovi Andri}ev narator razobli~uje balkanolo{ki diskurs kao imperijalno-ideolo{ku konstrukciju, otkrivaju}i ga kako u imperijalnoj mo}i Osmanskogisto tako i Francuskog i Austrougarskog carstva. Zato i postoje osnove da se

balkanizam ne vidi samo kao rezultat evropocentri~nog, ve} i imperijalnog,osmanskocentri~nog i orijentalnocentri~nog diskursa. Ti diskursi kojiproizvode negativnu stereotipiju o BiH ponajbolje se o~ituju u slijede}imrije~ima vezira Ibrahim-pa{e: "Sami vidite, plemeniti prijatelju, gde ivimoi sa kim ja imam da se rvem i nosim. Krdom divljih bivola ~ovek bi lak{eupravljao nego ovim begovima i ajanima. To je divlje, divlje i nerazumno,grubo i prosto a osetljivo i nadmeno, svojeglavo i prazne glave. Verujte mikad vam kaem: ovi Bosanci nit imaju ose}anja ~asti u srcu ni pameti u

glavi. Oni se takmi~e u me|usobnim sva|ama i podvalama, i to je jedino{to znaju i umeju."18

Osim {to ovim rije~ima Ibrahim-pa{a nastoji prikriti svoju nemo} daugu{i ustanak u Srbiji, on poku{ava da se priblii Davilu, a posredno i fonMitereru, prozrijevaju}i da i oni imaju identi~ne stavove o BiH kao "divljoj,zapu{tenoj, neciviliziranoj zemlji".

Sumiraju}i rezultate balkanolo{kog diksursa, Todorova dolazi doslijede}eg zaklju~ka: "Kao i u slu~aju Orijenta, Balkan je posluio kaoskladi{te negativnih karakteristika naspram kojih je konstruisana pozitivnai samohvalisava slika Evropejacai Zapada. Ponovnom pojavom Istoka iorijentalizma kao nezavisnih semanti~kih vrednosti, Balkan je ostao kmetEvrope, anticivilizacija, njen alter-ego, njena tamna strana. Razmi{ljaju}i ogeniju Evrope, Agne{ Heler tvrdi da je priznavanje dostignu}a drugih oduvekbilo sastavni deo evropskog identiteta, da mit Zapada i Istoka ne implicirasamo pore|enje civilizacije i varvarstva, nego pre pore|enje dvaju razli~itihcivilizacija, te da se evropski (zapadni)kulturni identitet u podjednakoj meridoivljava i kao etnocentri~an i kao anti-etnocentri~an. Ako je Evropa stvorila ne samorasizam nego i anti-rasizam, ne samomizoginiju nego i feminizam, ne samo

16 Vladimir Biti. Pojmovniksuvremene knjievne teorije, MaticaHrvatska, Zagreb, 1997, str. 133

17 Isto, str. 134.

18 Ivo Andri}, nav. djelo, str. 174.

19 Marija Todorova, nav. djelo, str.323-324.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

10/22


192192192192192

antisemitizam nego i njegovu osudu, onda za takozvani balkanizam jo{uvek nije prona|en komplementaran i oplemenjuju}i par."19

No, ako, ~itanje Travni~ke hronikepokazuje da je za~etak balkanizmakao diskursa koji producira negativnu sliku Balkana mogu}e pomjeritiznatno dalje u povijest od granice balkanskih ratova, te da je mogu}eredefinirati centre mo}i koji ga proizvode, postavlja se pitanje o prirodiperifernosti Balkana. Balkanizam, kako je ve} nagla{eno, ima izvore uimperijalnim evropskim centrima, ali i u imperijalnosti osmanskocentri~neideologije i s njom uskla|ene imperijalne mo}i Osmanskog carstva. Tako|er,balkanizam ima dvostruke izvore u kulturalnim ideologijama:

evrpocentri~noj i orijentalnocentri~noj.20 Otud se Balkan i BiH kao njegovsastavni dio u Travni~koj hronici pojavljuju kao ideolo{ki konstruiranadvostruka periferija, ~ak dvostruka unutra{nja drugost, unutra{nja drugosti Evrope i Orijenta. Pri tom, ta je drugost izloena vi{estrukim oblicimakoloniziranja i kulturne dominacije. Ba{ zbog toga Travni~ka hronikapokazuje da su granica i periferija ideolo{ke konstrukcije, a imperijalnaideologija sva tri carstva nastoji ih predstaviti kao fenomene prirodnerealnosti. Zato slika BiH kao negativne drugosti u iskazima zastupnika

imperijalne mo}i, i oba vezira i sva tri konzula, prvo polazi od o{tre klime,21da bi se razvila na sve planove ivota. Ono alitserovsko skriveno u takvoj

ideolo{koj konstrukciji divlje BiH, jeste cilj,sam proces koloniziranja kojeg i veziri ikonzuli nastoje predstaviti u ideolo{koj igriobmana kao emancipiranje, prosvje}ivanje,civliziranje "bosanskohercegova~ke divljine".

IV

No, bez obzira na turkofilsku, austrofilskuili frankofilsku identifikaciju kod stanovnikaBiH, koje se razvijaju unutar kulturnoghijatusa {to su ga stvorila konzulska vremena

i koje se u romanu, pogotovo iz Defoseoveperspektive daju tuma~iti i kao auto-koloniziraju}e geste pripadnika razli~itihbosanskih etnija, imagolo{ka stereotipijazastupnika kolonijalne mo}i rezultirasamoosvje{}enjem identiteta kod svihbosanskih etnija. Od Ahmet-bega Ceri}a, koji

20 Svaka imperijalna ideologija idominantna kultura nastojeproizvesti divlju drugost. Me|utim,one u podre|enim, porobljenim ikoloniziranim prostorima ikulturama proizvode i sisteme

samoosvje{}uju}ih reakcija. Tako jeu reakcijama bo{nja~kih pisaca,koji za vrijeme vladavineOsmanskog carstva Bosnom pi{una turskom, arapskom i persijskomjeziku, na osmanskocentri~ni iorijentalnocentri~ni diskursmogu}e prepoznati processamoosvje{tenja kulturnogidentiteta, ne samo u onomatributu Bosnevi koji ovi pisci daju

uz svoje ime i prezime, nego i upolemi~kim pjesmama saosmanskocentri~nim iorijentalnocentri~nim kulturalnimstajali{tima.

21 U Andri}a je to ~est motiv idrugima djelima, a tu mu sepridruuje i Selimovi}, pogotovo uromanu Dervi{ i smrt.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

11/22


193193193193193

je po" tradiciji begova sa krajine mrzeo i prezirao vezira, retko dolazio uTravnik i odbijao da prima ma od koga upustva ili zapovedi", preko fra

Julijana, Salamona Atijasa do pravoslavnih sve{tenika, otkrivaju se identi~nereakcije, bez obzira na razlike u etni~koj i vjerskoj pripadnosti, bosanskihstanovnika na imperijalne ideolo{ke stereotipe o Bosancima. Na toj osnovise i formira Kolonjina projekcijatre}eg svijetakoji trpi proces porobljavanjai marginalizacije i uspijeva osvijestiti poziciju svoje isklju~enosti, aliidentitarne vi{epripadnosti i hibridnosti.

No, u Travni~koj hronici date su i napukline u evropocentri~nom iosmanskocentri~nom pogledu na BiH, tj. mjesta sukoba unutar njih samih.

U osmanskocentri~nom pogledu na BiH mjesta sukoba su politi~kiodre|ena, ponajprije u surovoj borbi za vlast, a svoj puni intenzitet imaju uIbrahim-pa{inoj pri~i o padu Selima III, sultana koji poku{ava reformiratiOsmansko carstvo. Ti politi~ki sukobi posvjedo~uju surovost politi~kihborbi u carstvu koje je posrnulo, zahva}eno dekadencijom sistema vrijednostina kojem postoji, a Ibrahim-pa{ino nasilje prema stanovnicima BiH, prijesvega pripadnicima islamske vjere uklju~enim u sistem vlasti, na povijesnomi kulturnom horizontu BiH rezultirat }e, u sadejstvu sa ~itavim nizom drugih

povijesnih faktora, neposredno iza konzulskih vremena, idejom bosanskeautonomije.

Mjesta sukoba u evropocentri~nom imperijalnom pogledu rezultat suratova na evropskom tlu, ali se daleko bitniji sukob zbiva izme|u imperijalneideologije i prosvjetiteljske utopije sa svojom projekcijom univerzalnoghumanizma i emancipacije ~ovje~anstva. To je sukob izme|u birokratskoguma i politi~ki postuliranog mi{ljenja {to ga zastupa Davil i prosvjetiteljskogpoleta {to ga zastupa mladi Defose. Andri}ev narator u ovom sukobu nevidi samo sudar izme|u razli~itih generacija Napoleonove diplomatije, negodaleko vi{e sudar imperijalnog, politi~kog, i prosvjetiteljskog, kulturolo{koguma. Dok je za Davila BiH bezuslovno divlja, za Defosea ona je samosvojnacivilizacija i kultura. Imaginirana bosanska divljina Davilu slui kao ideolo{kimaskiran razlog za koloniziranje BiH, isto kao i fon Mitereru i fon Pauli}u,a Defoseu bosanska samosvjesnost i civlizacije i kulture postaje razlogomza njihovo evropeiziranje.

Tako ni Defose sa svojom prosvjetiteljskom utopijom ne}e uma}i zamcievropocentrizma (u ovom radu to }e se kasnije podrobnije elaborirati), bezobzira {to je u njegovim stavovima prisutna kritika imperijalne mo}i iFrancuskog i Austrougarskog carstva.

I dok se imperijalne projekcije i mo}nici smjenjuju jedan za drugim navlasti, stanovnici Bosne u pogledu odozdo na hijerahiju vlasti i mo}ivijekovima stvaraju mudrost isklju~enosti kao osnovu filozofije i povijesti i

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

12/22


194194194194194

egzistencije. U njoj se, odjednom, ono {to se na prvi pogled ~ini da jepasiviziranje, odsustvo svake akcije i spremnosti da se bude mjenjala~kom

snagom povijesti, pokazuje kao snaga i trpljenja i tvorenja, akcija malog,obi~nog ~ovjeka unutar svakodnevnice, tj. male povijesti.

Tu mudrost isklju~enosti ponajbolje izraavaju Salamon Atijas, travni~kibegovi, ali i bosanski fratri, pa i hri{}ani u romanu. Salamon Atijas naeksplicitan na~in obja{njava Davilu bosanski stati~ni pogledna veliku povijest,nakon {to ga ovaj upozori da je vezir sebe smatrao veoma lukavim i vje{timu uzimanju nameta od bosanskih stanovnika:

"Ne ne}u da kaem da nije. O, da to su ve{ta i mudra gospoda. Samo,znate, kako je, gospoda su mudra; silni ljudi, kao zmajevi su na{agospoda, ali gospoda ratuju, gospoda se sudaraju, tro{e. Jer, znate kakokod nas kau, gospodstvo je kao veliki vetar, kre}e se kida i osipa. A mimirujemo i radimo, sti~emo. I zato u nas due traje i uvek se na|e.".22

Stav o gospodstvu koje se besmisleno kida i tro{i, sudara i ratuje,predstavlja pogled iz perspektive marginaliziranog i porobljenog na hijerahijumo}i tvoraca povijesti, obiljeenu stalnim nestajanjem, tro{enjem,

uru{avanjem, te je ona protiv logike malog ivota kao stalnog tvorenja inapredovanja. Ako je velika povijest ru{ila~ka i zatorna snaga, mala je, upravosuprotno, tvora~ka i gradila~ka. Tako se mudrost isklju~enosti nadaje kaomudrost odanosti onim vrijednostima koje su trajne onoliko koliko je trajanivot po sebi.

Ovo Salamonovo saznanje proiza{lo je iz op}eg horizonta povijesnogpreloma, a taj prelom i strah od njega najbolje se izraava u slijede}emstavu Travni~anina s po~etka romana:

"Vremena su takva da se ni~em prijatnom nije moglo nadati, da dobronije moglo do}i. Zato su gordi Travni~ani eleli da uop{te ni{ta ne do|e,da se ivi koliko je mogu}no bez promena i iznena|enja... a bog da nassa~uva od slave, krupnih gostiju i velikih doga|aja". 23

Jasno je daslava, krupni gosti i veliki doga|ajijesu instrumenti politi~ke,tj. osvaja~ke mo}i koja upravlja povijesnim zbivanjima, a na op}empovijesnom horizontu oni se pojavljuju u formi straha ~ovjeka tradicionalne

kulturne i svake druge paradigme, obiljeene luka~evski shva}enim mitskimjedinstvom svijeta, pred onim {to donosi nemirna, brzo promjenjiva epohamoderne sa svojom kolonizacijom, dramom ateizacije i idejom stalnogtehnolo{kog napretka i razvoja. Njen ideologijski karakter i utopijski duh

proizvest }e najkrvavije povijesne doga|aje,kolonijalna osvajanja i svjetske ratove, aemancipatorska ideja zavr{it }e se reizacijom

22 Isto, str. 390.

23 Isto, str. 11.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

13/22


195195195195195

~ovjeka i njegovog duhovnog svijeta. Utopijski duh i optimizam modernetrebao je, da parafraziram Vislavu [imborsku, dati najbolje od svih vjekova,

19. i 20., a ostvario je one najkrvavije.Andri}ev narator kroz filter bosanskog skepticizma i stati~nog tuma~enja

povijestikoje se boji promjena, proiza{lih iz, kako sam naglasio, svijesti osvojoj marginaliziranosti i porobljenosti, te filter filozofije patnje kroz kojislika stanje ljudske egzistencije, a o kojem govori Tvrtko Kulenovi},24

pokazuje nali~je okcidentalnosti moderne, ali i hegemonijskepostamentiranosti orijentalnocentri~ne kulturne ideologije.

To mu omogu}uje ba{ pogled iz perspektive tre}eg svijeta, pogled onihisklju~enih i iz okcidentalnog i iz orijentalnog sredi{ta koja su ih okvalificiralakao neemancipiranu, divlju drugost. Zato Travni~ka hronika u svojojpolifonijskoj strukturi jest roman koji samoosvje{}uje pogled na historiju ikulturnu povijest iz perspektive periferije. A to zna~i da ovaj roman poku{avadecentrirati i orijentalnocentri~nu i evropocentri~nu kulturnu ideologiju,kako bi namjesto dvocentri~no utemeljenog svijeta moderne otvorioperspektivu za konstruiranje njegove policentri~nosti. Tre}i, ~etvrti ili n-ti

svijet u takvoj policentri~noj konstrukciji nadaje se kao eti~ki korektiv ukulturnoj i svakoj drugoj komunikaciji, ali i preduslov da se u rasredi{tenom(policentri~nom) svijetu uspostavi neophodni konsenzus o istini.

V

Travni~ka hornikaje, dakle, roman o vremenskoj granici, gdje kratki

period konzulskih vremena za BiH zna~i razdavajanje tradicionalne od epohemoderne sa njenim utopijskim kulturalnim postavkama. Stoga je ovo ro-man o kulturnom hijatusu, gdje se jedan kulturni sistem, onaj patrijarhalni,mu{kocentri~ni, herojski, po~inje destruirati, a drugi, kulturni sistemprosvjetiteljske moderne sa svojom individualizacijom, idejom gra|anskekulture i utopijskim duhom jo{ se nije uspostavio kao vladaju}a norma.Politi~ki i ideolo{ki smisao te granice ozna~ava ne samo direktni susretbosanskog stanovni{tva sa imperijalnim tenjama zapadnoevropskih sila

nego i susret sa Prvim srpskim ustanakom, te otvaranjem nacionalnog pitanjana Balkanu i uvodom u tenje balkanskih naroda da se oslobode odOsmanskog carstva.

Taj aspekt konzulskih vremena Andri} slikana po~etku romana, u reakciji Travni~ana naglasove o dolasku francuskog konzula uTravnik:

24 Isp. Tvrtko Kulenovi}. Rezime,Me|unarodni centar za mir, Sara-jevo, 1995.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

14/22


196196196196196

"Travni~ki Turci su, naravno, bili isuvi{e mudri i ponosni da svojeuzbu|enje pokau, ali ga u razgovorima u ~etiri oka nisu krili.

Odavno njih mu~i i zabrinjava saznanje da je carska taraba na granicamaposrnula i da Bosna postaje razgra|ena zemlja po kojoj gaze ne samoOsmanlije nego i kauri iz bela sveta, u kojoj ~ak i raja die glavu, drskokao nikad dosad. A sada treba da navale i neki kaurski konzuli i uhode,koji }e na svakom koraku slobodno isticati vlast i silu svojih careva.Tako }e, malo po malo, do}i kraj i dobrom redu i lijepoj ti{initurskeBosne, koju je i onako ve} odavno sve tee braniti i ~uvati. Boija jevolja da vlada ovakav red: Tur~in do Save a [vabo od Save. Ali protivtog jasnog boijeg nare|enja radi sve {to je kr{teno i cima tom ogradom

na granici i potkopava je danju i no}u, javno i tajno. A u poslednjevreme i ta sama boja volja biva nekako sve manje vidna i izrazita [tajo{ ne}e do}i i ko jo{ ne}e nai}i pitali su se stari Turci sa iskrenimogor~enjem."25

I dok je za jednu bosansku etni~ku skupinu period konzulskih vremenagranica krize i uvoda u neizvjesnost, za druge je to granica sa koje se ukazujeperspektivizam budu}nosti i nada:

"I zaista, ono {to je je povodom vesti o otvaranju stranih konzulatagovorio kr{ten svet, pokazivalo je da turska zabrinutost nije neopravdana.- Razvi}e se barjak! {aputali su ljudi a o~i su im sevale prkosno kao da}e to biti njihov barjak. Ustvari, niko nije pravo znao kakv bi to barjaktrebalo da bude ni {ta bi moglo da se desi kad se on pojavi, ali samapomisao da se osim zelenog turskog barjaka mogu razviti i druge boje islobodno lepr{ati pored njega izaizavala je kod sveta neki radostan blesaku o~ima i podizala nade koje samo raja moe da ima i poznaje."26

Ovdje Andri}ev narator otvara pitanje poliperspektivnosti i polilo{keutemeljenosti, dijalekti~ke napetosti i mozai~ne hibridnostibosanskohercegova~kog povijesnog, kulturnog i svakog drugog oblikaidentiteta. Granica izme|u tradicije i prosvjetiteljske epohe, odjednom se,na bosanskom planu ukazuje i kao uvod u ~itavu mreu unutranjih granica.Tu se moe govoriti o pozama{nom tipolo{kom nizu unutranjih bosanskihgranica, religijskih, etni~kih, kulturalnih, klasnih itd., a konzulska vremenazna~e za sve bosanske identitete uvod u njihovo samoosvje{}enje. Te granice

zna~e i razli~ite vidove dijalekti~ke napetosti, mjesta me|usobnog, lokalnogsudara onog {to u hibridni bosanskohercegova~ki identitet donose globalnakretanja. Sada se odjenom ona mudost isklju~enosti ukazuje na fonuoslu{kivanja glasova izvana, sa globalnog povijesnog plana, kao sloen

postupak uspostavljanja novih identitarnihprocedura.

25 Isto, str. 15.

26 Isto str. 15.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

15/22


197197197197197

Konzulska vremena su, dakle, ozna~ila kulturni i povijesni hijatus unutarkojeg se na bosanskom planu razvijaju razli~ite identifikacije lokalnog

stanovni{tva sa Orijentalnim i Okcidentalnim sredi{tima. Njih, u razgovorusa mladim fra Julijanom, ponajbolje obrazlae Defose kao zastupnikprosvjetiteljske kulturne utopije i utopijskog duha novovjekovnoghistoricizma koji povijest tuma~i kao emancipaciju ~ovje~anstva i ~ovjeka.

"-Kako je mogu}no pitao se Defose da se ova zemlja smiri i sredi ida primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najblii susedi imaju, kad

je narod u njoj podvojen kao nigde u Evropi? ^etiri vere ive na ovomuskom, brdovitom i oskudnom komadi}u zemlje. Svaka od njih je

isklju~iva i strogo odvojena od ostalih. Svi ivite pod jednim nebom iod iste zemlje, ali svaka od te ~etiri grupe ima sredi{te svoga duhovnogivota daleko, u tu|em svetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, Meki,

Jerusalimu ili sam bog zna gde, samo ne onde gde se ra|a i umire. Isvaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni {tetomi nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak moe bitisamo na njenu {tetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti na~inila najve}umogu}u vrlinu i svaka o~ekuje spasenje odnekud spolja, i svaka izprotivnog pravca".27

U ovim Defoseovim kriti~kim stavovima, izniklim na horizontuprosvjetiteljskog utopizma i s njim uskla|ene ideje emancipacije, u kriticikoja trai od itelja Bosne da njihovi stavovi ne budu puke apstrakcije negou slubi ivota (" - Mi ~uvamo svoj stav i niko se ne moe pohvaliti da nasje naterao da ga promenimo.- Ali o~e Julijane, nije vaan stav, nego ivot;stav je u slubi ivota; a gde vam je ovde ivot?) nije te{ko otkriti idejuemancipatorskog, univerzalnog humanizma, koja se nalazila u podlozi

evropske prosvjetiteljske ideologije i svih univerzalnih utopijskih projekcijakulture moderne {to }e ih razotkriti postmoderna decentriranost, relativizam,skepticizam i koncept meke misli.

Defoseova poliperspektivnost u promatranju bosanskog konzulskogprezenta, ali i bosanske pro{losti jeste mudri, suosje}ajni, humanisti~kipogled na ivot u BiH. Ali, tom pogledu izmi~e uvid u svoje ideologijskeosnove i bit svog utopijskog projekta. Naime, ako se promatra iz perspektiveRicoeurovog polazi{ta o integrativnoj umjesto deformativne funkcije

ideologije u dru{tvu, postavlja se pitanje na koji na~in se utopijski duhprosvjetiteljstva suprotstavlja imperijalnoj ideologiji. Ricoeur smatra da je"ideologija ugra|ena u primarno ~ovjekovo razumijevanje svijeta i samogsebe i to u obliku metaforizacije i simboli~kogposredovanja. Istom ona omogu}ujekategorijalni poredak svijeta i time tvorbuidentiteta."28 Takvo pozicioniranje ideologije

27 Isto, str. 220.

28 Vladimir Biti, nav. djelo, str.136.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

16/22


198198198198198

kao konstruktora identiteta, otvara problem karaktera i mogu}nostisuprotstavljanja ideologiji. "Bez identiteta bi ~ovjek bio li{en osje}anja

pripadnosti svijetu. No ta legitimacijska funkcija ideologije moe voditiizobli~enju ako do|e do zamrzavanja uspostavljenih zna~enja u druguprirodu. U takvom slu~aju Ricouer dri plodnijim suprotstaviti se ideologijiutopijom nego kritikom. (...) Utopija je naprotiv u funkciji Drugog odnosnojo{ nepostoje}e stvarnosti u ime koje prekora~uje postoje}e ideologijskeobrasce".29

Me|utim, taj stav prema kojem se "jedna ideologijska figuracija moetako prema Ricoeuru pobijati jedino drugom, i to takvom koja }e u sebi

udomiti odnosno ura~unati onu prvu",30 otvara problem kontrole od stranecentara mo}i uklju~ivanja i isklju~ivanja u proizvodnju ideolo{ke/utopijskeimaginacije razli~itih subjekata dru{tvene scene. Tako se utopija, kakozaklju~uje i Vladimir Biti, zbog hegemonijske prirode dru{tva iinstitucionalne kontrole dru{tvenog ideolo{kog rastera nuno pretvara uideologijsku mo}. Otud i ideologija i utopija u svojoj kona~noj realizacijiodlaze u neku nedoku~ivu projekciju futura iz koje motre i kontrolirajuproizvodnju svake vrste dru{tvene imaginacije. Zato one i nisu konstruktori,

nego, kako bi rekao Mihail Ep{tejn, okupatori budu}nosti. A ako sedekonstruiraju Defoseovi stavovi iznikili na horizontu prosvjetiteljske utopijei ako se uvidi da su oni kao sveobuhvatna utopija suprotstavljeni imperijalnojideologiji, ~iju imaginativnu figuraciju nuno uklju~uju u sebe, jasnimpostaje njihova disidentska funkcija u odnosu na mo} kolonizatora. Ali,reproduciraju}i svoj utopijski karakter, Defoseovi stavovi povla~e granicuizme|u Okcidenta i neokcidentalnosti. Zato oni i reproduciraju Okcidentu ne-sebi i time se nuno izvr}u u ideologiju. Tako Travni~ka hronikapostaje

romanom koji, baziraju}i se na pogledu iz perspektive periferije naevropocentri~no kulturnoideologijsko sredi{te moderne, otvara sumnjuprema kulturnom projektu evropeizacije i njegovom sistemu granica kojemje u 19. vijeku bio izloen policentri~ni, dijalekti~ki, hibridnibosanskohercegova~ki identitet. Naime, ni Defose u svojim stavovima, nikasniji kulturni proces evropeizacije kojim je obiljeeno 19. stolje}e naBalkanu nisu u sebe uklju~ili razliku, pa se oni iz perspektive periferije, tj.iz ugla tre}eg svijeta ukazuju ne samo kao emancipiranje tog svijeta, tj.

Balkana, nego i njegovo okcidentaliziranje koje se otkriva kao proceskulturne dominacije nad Balkanom i njegove marginalizacije. A to zna~ida se i Defoseov prosvjetiteljski duh i kulturni proces evropeizacije unutarsvoje utopijsko-ideolo{ke projekcije ukazuju kao diskursi koji, bez obzira

na svoju emancipatorsku nakanu, pervertirajukulturnu poziciju i BiH i Balkana.29 Isto, str. 136.

30 Isto, str. 136.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

17/22


199199199199199

Saosje}ajni Defoseov pogled na Bosnu blizak je, kako je tvrdilatradicionalna kritika, pogledu Andri}evog "saosje}ajnog pripovjeda~a" kako

ga odre|uje E. B. Vahtel. On tvrdi da taj pripovjeda~ nastoji u mno{tvurazli~itosti istina koje produciraju bosanske etnije u svojim interpretacijamai pro{losti i sada{njosti do}i do "sveobuhvatne istine koja povezuje ljude igrupe koji misle da nemaju ni~eg zajedni~kog."31

Ovaj saosje}ajni pripovjeda~, ustvari, je ekstradijegeti~ki narator, kakobi rekao @enet, ali tokom pripovijedanja on se ponekad uklju~uje upripovijednu zbilju nagala{avaju}i da pripada tradiciji svijeta o kojempripovijeda. U svojoj analizi HronikeVahtel pronalazi jedan indikativan

primjer za ovu tvrdnju. To je ono mjesto kada narator komentira gradskenemire na slijede}i na~in: "Tako izgleda, tipi~no uzev{i, postanak, razvoj isvr{etak uzbuna po na{im varo{ima." Vahtelov komentar ove intervencijeveoma je ubjedljiv: "U Travni~koj hronici pripoveda~ nije u tolikoj meripostove}en sa iteljima Travnika kao {to je pripoveda~ romanaNa Drini}uprijapoistove}en sa Vi{egra|anima. Ipak, on u potpunosti ne pripada nispoljnjem svetu. (...) grupa ljudi na koje se ovo miodnosi mnogo je {ira odsamih stanovnika Travnika. Teorijski, ona bi mogla obuhvatiti i svakog

Andri}evog ~itaoca koji je nai{ao na bilo {ta sli~no, a tu svakako spadaprili~an deo Jugoslovena."32

Me|utim, u teorijskom pogledu, Andri}ev narator kre}e se na relacijiod metadijegeti~kog preko ekstadijegeti~kog do homodijegiti~kog tipapripovijedanja u smislu kako ove pojmove odre|uje @erar @enet.33 Ba{ senavedenom pripovjeda~kom intervencijom narator uklju~uje u zbilju o kojojpripovijeda, ali joj pripada sa zna~ajne vremenske distance, uklju~uju}i,zaista, pri tom svoju saosje}ajnu poziciju u pogled na svijet o kojem pi{e.Istovremeno, on ne raspodjeljuje ideolo{ke pozicije grupa o kojima pri~a, anjegova se ideolo{ka pozicija ne moe, kako je ve} nagla{eno u ovom radu,svesti samo na jugoslovenstvo. Ona je prije svega obiljeena modernisti~komideologijom univerzalnog humanizma i estetskog utopizma, pri ~emunaratorovo mjesto govora obiljeava i naknadno povijesno iskustvo, ipromjena koncepta povijesti.

Takvo pozicioniranje pripovjeda~a, taj njegov manevar od

metadijegeti~kog preko ekstradijegeti~kog do homodijegeti~kogpripovijedanja omogu}uje i polifoni~nost romana, razli~ite vidove njegovamnogoglasja, jer mu otvara prostor i pripovijednu zbilju predo~ava izperspektive svojih likova. Zato se Travni~kahornika i ostvaruje kao roman mno{tva 31 E. B. Vahtel, nav. djelo, str. 212.

32 Isto, str. 209.

33 Isp. Vladimir Biti, nav. djelo.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

18/22


200200200200200

pogleda i ideolo{kih pozicija (Davilove, fon Mitererove, fon Pauli}eve,jednog i drugog vezira, Defoseove, Kolonjine, Davnine, fra Julijanove itd.).

Ali, stanovi{te saosje}ajnosti pripovjeda~a kao poku{aj da se bosanskepovijesne razlike prevazi|u "nadnacionalnim pogledom" moda najboljepokazuje Kolonja u razgovoru sa Defoseom kada komentira arheolo{keslojeve kod Jeni damije u Travniku: "Vi razumete, sve je to jedno u drugompovezano, a samo naoko izgleda izgubljeno i zaboravljeno, rastureno, bezplana. Sve to ide, i ne slute}i, ka jednoj meti, kao konvergentni zraci dalekom,nepoznatom ari{tu. Ne treba zaboraviti da u Kuranu stoji izri~no:Moda}e Bog jednog dana izmiriti vas i va{e protivnike i izme|u vas uspostvaiti

prijateljstvo."34

Kao {to Kolonja iz svoje povijesne pozicije vidi mnogostruke arheolo{keslojeve kao jedinstven sistem razlika, tako i narator romana iz svoje pozicije,svoga mjesta govora odanog modernisti~kom humanizmu vidi bosanskerazlike kao sistem hibridnog identiteta, povijesno i kulturno mnogoglasjeu kojima razlika nije mjesto sudara, ve} susreta identiteta i alteriteta kojiskupa tvore nov vrijednosni sistem.

Me|utim, kada se Defoseovi navedeni kriti~ki stavovi kompariraju saovim Kolonjinim, kada se iz logike polifonijske strukture i iz nje proiza{lekontrapunktalnosti romana dovedu u vezu, otkrivamo da Defose govori izpozicije prosvjetiteljske Evrope, a Kolonja sa granice, iz neervopske Evrope,kako problem rubnih evropskih identiteta odli~no definira Ale{ Debeljakili ^eslav Milo{ u Drugoj Evropi.35

Kolonja uvi|aju}i kolonizaciju i marginalizaciju kao povijesne procese{to ih diktira imperijalna mo}, svjestan one mudrosti isklju~enosti kojudonosi pozicija koloniziranog, naslu}uje da su granica, periferija i marginakontrapunktalni toposi, kako sam kae, toposi tre}eg svijeta. Zato je njegovadefinicija granice potpuno skepti~na:

"Niko ne zna {ta zna~i roditi se i iveti na ivici izme|u dva sveta,poznavati i razumevati i jedan i drugi, a ne mo}i u~initi ni{ta da se oniobjasne me|u sobom i zblie..."36.

A potom Kolonja ljude sa granice vidi kao ljudsku pra{inu {to promi~eizme|u Okcidenta i Orijenta, da bi ih opisaona slijede}i na~in:

"... dobri znalci Istoka i Zapada i njihovihobi~aja i verovanja, ali podjednako prezrenii sumnjivi i jednoj i drugoj strani. Na njih semogu primeniti re~i koje je napisao velikiDelaludin Rumi:Ja samog sebe ne mogu da

34 Ivo Andri}. Travni~ka hronika,nav. izdanje, str. 246.

35 Isp. Ale{ Debeljak. Oblicievropskog pripadanja, SarajevskeSveske, Sarajevo, 2003.

36 I. Andri}, nav. djelo, stra. 243.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

19/22


201201201201201

poznam. Niti sam hri{}anin, ni Jevrejin, ni Pars, ni musliman. Niti samsa Istoka ni sa Zapada, ni sa kopna ni sa mora. To su oni. To je jednomalo izdvojeno ~ove~anstvo koje grca pod dvostrukim Isto~nim grehomi koje treba jo{ jednom da bude spaseno i otkupljeno a niko ne vidikako ni od koga. To su ljudi sa granice, duhovne i fizi~ke, sa crne ikrvave linije koja je usljed nekog te{kog i apsurdnog nesporazumapotegnuta izme|u ljudi, boijih stvorenja, izme|u koji ne treba i nesme da bude granice. To je ona ivica izme|u mora i kopna, osu|ena neve~iti pokret i nemir. To je tre}i svet u koji se sleglo sve prokletstvousled podeljenosti zemelje na dva sveta."37

Ako se u Defoseovim kriti~kim rije~ima o potrazi Bosanaca za duhovnimsredi{tima izvan njihovog dru{tvenog sistema mogu otkriti stavovi osamokoloniziraju}em38 aspektu bosanskih kultura, odnosno bosanskeinterkulturne zajednice, u Kolonjinom opisu levantinskih kr{}ana kao ljudisa granice razotkrivaju se strategije identitarnih isklju~ivanja evropskemoderne, ali i orijentalne kulture kako bi se sa~uvala ne samo snagaesencijalnih, ~istih, ubila~kih identiteta, i Okcidenta i Orijenta nego i njihovaimperijalna mo}.

Andri}eva polifonijska konstrukcija romana sada dobija svoje punoopravdanje. Travni~ka honikakao polifonijski povijesni i kulturalni arhivdobija mogu}nost ukr{tanja ideolo{kih i kulturalnih stajali{ta u tenji da sepostigne ba{ tom polifoni~no{}u, tim poliperspektivnim mnogoglasjemkonsenzus o istini. Tako se naratorovo saosje}anjesa pozicijom tre}eg svijetapokazuje kao implicitna kritika sredi{ta imperijalne i kulturalne mo}i iOrijenta i Okcidenta. Tu se, ustvari, ona bosanska mudrost isklju~enosti inavodni fra Julijanov konzervativizam, kako fratrovo stajali{te odre|uje

Defose, pokazuju u sasma novom svjetlu. Nemogu}nost pripadanja iizloenost kolonizatorskoj mo}i i nisu ni{ta drugo do poku{aj da sekonzervira vlastiti identitet, ne samo radi njegovog o~uvanja nego i zboguspostavljanja granice i razlike kao toposa dijaloga, a ne isklju~ivo sudara idominacije. Veziri i konzuli koloniziraju BiH, Defose svojom odano{}uprosvjetiteljskoj utopiji ho}e, nakon {to jepovukao kulturnu granicu izme|u Okcidnetai drugosti, u neevropsku Evropu unijeti ona

mjerila {to mu ih diktira evropskoprosvjetiteljsko sredi{te, a fra Julijan, SalamonAtijas, Kolonja i drugi zastupnici stajali{tatre}eg svijeta u sve identitarne centre nastojeunijeti razliku kao mjesto njihove redefinicije,

37 Isto, str. 244.

38 O samokoloniziraju}im kultu-

rama govori bugarski romansijerGeorgi Gospodinov kao kulturamakoje nekriti~ki vr{e identifikaciju sadrugim, pokazuju}i kako su seBugari u socijalisti~koj kulturiidentificirali sa kulturnim simbo-lima kapitalisti~ke tri{ne kulture iproizvodima kapitalisti~kog tri{ta.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

20/22


202202202202202

ali i elju da se ti projektivni identitarni centri hibridiziraju, kako bi u sebemogli uklju~iti ne samo periferiju kao svoju "unutra{nju drugost" nego i

svaki oblik drugosti.Zato Travni~ka hronikajest roman koji razara modernisti~ku ideju

dvocentri~nog svijeta. Uvode}i u dvocentri~ni modernisti~ki koncept pogledi etiku tre}eg svijeta, ovaj roman pokazuje kako taj tre}i svijet kao eti~kikorektiv u binarnoj, dvocentri~noj kulturnoj komunikaciji moe zasnovatikoncept policentri~nog modernisti~kog svijeta. Istodobno s procesompolicentrizacije modernisti~kog koncepta svijeta, Travni~ka hronika izperspektive kolonizirane i marginalizirane periferije, iz mudrosti isklju~enosti

tre}eg svijeta, nagriza utopijski duh moderne, pokazuju}i njeno imperijalnolice i projekte kulturne hegemonizacije i dominacije. Periferija je sa svojomskepsom, sa svije{}u da je isklju~ena iz povijesti, dovela u pitanje iideologijske osnove modernisti~kog univerzalnog humanizma, a konceptompolilo{ki zasnovanog hibridnog, vi{epripadnog identiteta na granici osporilaesencijalizam monocentri~nih modernisti~kih identitarnih konstrukcija. Nakoncu, tre}i (i n-ti) svijet kao eti~ki korektiv komunikacije i preduvjet zauspostavljanje konsenzusa o istini mogao bi osvijetliti i prazninu

postmoderne decentriranosti kojom smo danas potopljeni.

***************

Travni~ka hronikaIve Andri}a je novohistorijski kulturolo{ki roman kojitretira problem kulturnog hijatusa nastalog u susretu tradicionalne i

prosvjetiteljske kulturne paradigme. Tako se konzulska vremenau romanuotkrivaju ne samo kao povijesna, nego i kulturna granica u vremenu.Istodobno s tim, roman tretira problem granice u prostoru, promatraju}iiz perspektive periferije sudar/susret Okcidenta i Orijenta. Na baziredefinicije koncepta povijesti, roman redefinira i kulturnu memoriju,razaraju}i herojsku, epsku kulturnu paradigmu i s njom uskla|eno kulturnopam}enje, te razdavaja koncept velike, imperijalisti~ke, od koncepta malepovijesti koloniziranih. Andri}ev roman kao novohistorijski kulturolo{ki

arhiv tretira ~itavu mreu granica daju}i sliku sudara imperijalnih ideologijau BiH za konzulskih vremena, ali i sliku paradoksalne drame prosvjetiteljskeutopije. Stoga se u romanu razvija ~itava mrea granica, politi~kih, klasnih,kulturnih, ideolo{kih, eti~kih, religijskih, etni~kih itd. Odnos imperijalnihideologija prema periferiji u romanu omogu}uje i redefiniciju balkanizmakao diskursa kako ga je odredila Marija Todorova. Naime, balkanizam seukazuje kao dvostruko zasnovan diskurs, kojeg oblikuju i evropocentri~na

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

21/22


203203203203203

i orijentalnocentri~na kulturna ideologija, ali i evropocentri~ne imperijekoliko i osmanskocentri~na imperijalna ideologija. Na koncu Travni~ka

hronikau modernisti~ki koncept dvocentri~nog svijeta uvodi periferiju kaotre}i svijet koji razara dvocentri~nu komunikaciju, postaju}i njenim eti~kimkorektivom i preduslovom za konsenzus o istini unutar policentri~nogkoncepta svijeta.

Izvori:1. Ivo Andri}. Travni~ka hronika, Dani, Sarajevo, 2004.

Literatura:

1. Ale{ Debeljak. Oblici evropskog pripadanja, Sarajevske Sveske, Sarajevo, 2003.2. Amin Maluf. Ubila~ki identiteti, Paidea, Beograd, 2003.3. Endru Baruh Vahtel. Stvaranje nacije, razaranje nacije, Stubovi kulture, Beograd,2001.4. Marija Todorova. Imaginarni Balkan, Beograd, 1999.5. Vladimir Biti. Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica Hrvatska, Zagreb,1997.

7/27/2019 Razlika 11 - 183-204

22/22

204204204204204

Razlika 11 - 183-204

Documents

Transcript of Razlika 11 - 183-204