Quantum Leaps Text 2

velikaotkrića

100 znanstvenika kojisu promijenili svijet

velika

otkrića100 znanstvenika

koji su promijenili svijet

jon BalCHin

4STARI VIJEKAnaksimandar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8Pitagora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10Hipokrat iz Kosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Demokrit iz Abdere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Platon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Aristotel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Euklid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20Arhimed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Hiparh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

4PRVO TISUĆLJEĆEZang Heng . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Ptolemej . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Galen iz Pergama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Al-Hvarizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

4PETNAESTO STOLJEĆEJohannes Gutenberg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Leonardo da Vinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Nikola Kopernik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

4ŠESNAESTO STOLJEĆEAndreas Vesalius . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40William Gilbert . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Francis Bacon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Galileo Galilei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Johannes Kepler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48William Harvey . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Johann van Helmont . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52René Descartes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

4SEDAMNAESTO STOLJEĆEBlaise Pascal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Robert Boyle . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Christiaan Huygens . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Anton van Leeuwenhoek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62Robert Hooke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

Sadržaj

Naslov izvornika: Jon BalchinQUANTUM LEAPS - 100 SCIENTISTS WHO CHANGED THE WORLD © 2003. Arcturus Publishing Limited

VELIKA OTKRIĆA – 100 ZNANSTVENIKA KOJI SU PROMIJENILI SVIJET© STANEK d.o.o., Varaždin, 2017.

Kućan Marof, Marofska 45, 42000 Varaždin Tel.: +385 (042) 207 - 151E-mail: [email protected] www.eknjizara.hr

Sva prava pridržana. Bez pisanog dopuštenja nakladnika nijedan dio ove knjigene smije se ni na koji način umnožavati, fotokopirati, digitalizirati, i na bilo kojinačin reproducirati.

ISBN 978-953-8130-03-8

Prevoditelj: Nebojša Buđanovac Lektura: Tanja Miličić - CepernićKorektura: Diana Greblički - Miculinić Urednik: Josip StanekZa nakladnika: Nadica StanekGrafički urednik i priprema za tisak: Zoran Stanek

Tiskano u Hrvatskoj – travanj 2017.

CIP zapis je dostupan u računalnome klatalogu Nacionalne i sveučilišneknjižnice u Zagrebu pod brojem 961535.

4OSAMNAESTO STOLJEĆESir Isaac Newton . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66Edmund Halley . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Thomas Newcomen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Daniel Fahrenheit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Benjamin Franklin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Joseph Black . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Henry Cavendish . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Joseph Priestley . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80James Watt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Charles de Coulomb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84Joseph Montgolfier . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86Karl Wilhelm Scheele . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Antoine Lavoisier . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Count Alessandro Volta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92Edward Jenner . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94John Dalton . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96André-Marie Ampère . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98

4DEVETNAESTO STOLJEĆEAmedeo Avogadro . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100Louis Joseph Gay-Lussac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Charles Babbage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Michael Faraday . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106Charles Darwin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108James Joule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110Louis Pasteur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Johann Mendel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114Jean-Joseph Lenoir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116Lord Kelvin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118James Maxwell . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Alfred Nobel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122Wilhelm Gottlieb Daimler . . . . . . . . . . . . . . . . 124Dmitrij Mendeljejev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126Wilhelm Conrad Röntgen . . . . . . . . . . . . . . . . . 128Thomas Alva Edison . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130Alexander Graham Bell . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132Antoine-Henri Becquerel . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Paul Ehrlich . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

4DVADESETO STOLJEĆENikola Tesla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Sir John Joseph Thomson . . . . . . . . . . . . . . . . . 140Sigmund Freud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142Heinrich Rudolf Hertz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144Max Planck . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Leo Baekeland . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148Thomas Hunt Morgan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Marie Curie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152Ernest Rutherford . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154Braća Wright . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Guglielmo Marconi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158Frederick Soddy . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160Albert Einstein . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162Alexander Fleming . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164Robert Goddard . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166Niels Bohr . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168Erwin Schrödinger . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170Henry Moseley . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172Edwin Hubble . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174Sir James Chadwick . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176Frederick Banting . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Louis de Broglie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180Enrico Fermi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182Werner Heisenberg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184Linus Pauling . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186Robert Oppenheimer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188Sir Frank Whittle . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190Edward Teller . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192William Shockley . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194Alan Turing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196Jonas Salk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198Rosalind Franklin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200James Dewey Watson . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202Stephen Hawking . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204Tim Berners-Lee . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206

Znanstvenici A–Z . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

V e l i k a o t k r i ć a : 1 0 0 z n a n s t v e n i k a k o j i s u p r o m i j e n i l i s v i j e t

Predgovor

Živjeti u današnje vrijeme značibiti suočen s dostignućimaznanosti. Televizija, stroj sunutarnjim izgaranjem, zrako-plov i kompjutor, samo su neki su

od proizvoda koje nam je dala znanost.Također, ti potrošački proizvodi samo sujedan vid dobrobiti koju znanost možedonijeti čovječanstvu. Primjerice, poljemedicine često je zanemareno u korist nekih„glamuroznijih” područja, poput astrofizikeili raketne tehnike. Donedavno, još uprošlom stoljeću, smrt od zaraznih bolestibila je svakodnevna prijetnja. Velike boginjei paraliza ubile su milijune ljudi prije negošto je Edward Jenner došao do jednostavnogali presudnog otkrića da su mljekarice kojesu bile zaražene kravljim boginjama imunena velike boginje, a Jonas Salk zatim razviocjepivo protiv paralize. Te bolesti nastavilesu odnositi žrtve i u modernom svijetu, akrivac za to nije znanost, već opiranjebogatih država da blagodati znanosti podi-jele sa siromašnima. Znanost je proizvela ineke manje korisne proizvode: tenk,automatsku pušku i atomsku bombu. Bezobzira na moralnu upitnost, rezultatiznanosti jasno su vidljivi, pa ona stojinasuprot religiji, čarobnjaštvu i praznov-jerju. Proizvodi znanosti vrlo su važni, alimožda je još važnija sama znanstvenametoda koja polazi od empirijskog opažanjai vodi do teorije, a zatim opet, uz noveempirijske dokaze, do promjene i razvojaprvobitne teorije. Mi još uvijek možemo

molitvom prizivati kišu, ali sada ipak razu-mijemo fizikalne uzroke vremenskihpromjena i donekle ih možemo predvidjeti;više ih ne pripisujemo djelovanju nekogabožanstva niti žrtvujemo prvorođenu djecukako bi nam se bogovi smilovali.Ta je metoda u suprotnosti s nekadašnjimnačinima otkrivanja istine uz pomoćautoriteta, koji točnost nečega nisu određi-vali na temelju onoga što se tvrdilo, većonoga tko je to tvrdio. Znanstvenici koji sunašli mjesto u ovoj knjizi promatrali su svijetoko sebe. Odbacivši pojam autoritarneistine, predlagali su teorije kojima bi objas-nili svijet, i te iste teorije opet modificiralikako bi ih uskladili s dalnjim opažanjima.Nije uvijek bilo lako naći put iz tamepraznovjerja prema svjetlosti razuma. Kad seVesalius odvažio suprotstaviti Galenovuautoritetu, proglasili su ga lažljivcem iluđakom, a tvrdnje braće Montgolfiernailazile su na sumnjičavost. I Galileo iKopernik zamalo su završili na lomači poputGiordana Bruna, predloživši heliocentričniSunčev sustav koji je bio suprotan prih-vaćenoj crkvenoj dogmi. No njih dvojica bilisu ustrajni u svojim tvrdnjama i time osvi-jetlili put ostatku čovječanstva. Ljude koji sunašli mjesto na stranicama ove knjige,Bertrand Russel pjesnički je opisao kao„zenitno blještavilo ljudske genijalnosti”.Dokle će nas dovesti svjetlost koju su ostavilii koliko daleko će još napredovati znanost,odgovorit će nam novi naraštajiznanstvenika koji će mijenjati svijet.

100 znanstvenika kojisu promijenili svijet


8

AnaksimandarOko 611. – 547. godine prije Krista

Osim da je rođen u grčkom gradu Miletu na azijskoj obaliTurske, vjerojatno oko 611. godine prije Krista, o

Anaksimadrovu životu ne znamo baš mnogo. Razlog tome je činjenica da je on sam vrlo malopisao, prepustivši taj zadatak svojim učenicima. Ono što znamo došlo je do nas iz druge ruke,od kasnijih grčkih znanstvenika-filozofa koji su se zainteresirali za rad slavnog prethodnika.

Bilješke o nadnevcima

Zamislite svijet za koji svatko zna da jeravan, oslonjen na stupove, usredpustoši. Općeprihvaćena predodžbaje da je taj je svijet smješten u središtusvemira nalik šatoru, a zvijezde koje

su sve jednako udaljene od Zemlje, smještene sunatiskane na njegovu rubu. I zamislite sada daodjednom netko kaže, suprotno prihvaćenommišljenju, da svijet pluta, da nema oslonac, a dasu Mjesec i Sunce ne samo na različitim udal-jenostima, već kruže oko trodimenzionalneZemlje.

Takav bi koncept bio revolucionaran i značio bipotpunu promjenu postojeće predodžbe osvemiru. Smatra se da je ta-kav ogromanznanstveno-spoznajni skok učinio upravoAnaksimandar.

4 TEORIJA BESKONAČNOGA Često nazvan ocem suvremene astronomije,Anaksimandar je početna točka modernogzapadnjačkog poimanja svemira. Tom Grku,koji se rodio i umro u Miletu, u današnjojTurskoj, mnogi su pripisali brojna i daleka

A n a k s i m a n d a r

9

Anaksimandar nije bio samo astronom.Navodno je prenio sunčani sat iz Babilona uGrčku i upotrebljavao ga za određivanje solsti-cija i ekvinocija. Isto tako, smatra se da jetvorac prve geografske karte svijeta, što je samopo sebi bio veliki skok naprijed. U biologiji gamožemo smatrati nehotičnim prethodnikom

Darwinove teorije evolucije. Naime, vjerovao jeda se ljudski rod razvio iz prvobitnih životinjakoje su nastanjivale Zemlju. Anaksimandar jevjerovao da su to bile primitivne ribe, koje susvoje nove oblike poprimale zbog isparavanjavode zagrijane suncem.

putovanja, za vrijeme kojih se navodno obliko-valo njegovo gledište na svemir. Anaksimandarje bio učenik Talesa iz Mileta, poznatog po orig-inalnim doprinosima fizici, filozofiji, geometrijii astronomiji. Kao i o Talesovu, tako se i oAnaksimandrovu životu zna vrlo malo detalja, asačuvan je samo jedan dio njegova izvornogteksta, a ni on nije potpun. Sve ostalo što znamoopisali su kasnije Grci, a najviše doznajemo odAristotela i Teofrasta. Oni ga više pamte kaofilozofa, a manje kao prirodoslovca i zagov-ornika hrabre teorije o beskonačnome ilineograničenome. Ta je ideja bila njegovo„početno načelo”, iz kojega potječu sve stvari,bez početka i kraja, mjesto odakle dolaze „svanebesa i svjetovi u njima” (iz Teofrastova opisaAnaksimandrova djela). Njegova ideja uastronomiji imala je dalekosežan utjecaj i bila jepriprema za teorije koje su promijenile svijet.

4 TOPOGRAFSKI SVEMIRMisao o Zemlji koja potpuno slobodno lebdi usredištu svemira predstavlja najvažnijiAnaksimandrov iskorak. Drugi grčki mislioci suprihvatili mišljenje da je Zemlja ravna ploča kojase održava na vodi, stupovima ili na neki drugičvrsti način. Premda Anaksimandar očito nijeništa znao o gravitaciji, svoju tvrdnju branio jepretpostavkom da Zemlja, budući da jesmještena u središtu svemira, „na istimudaljenostima od njegovih krajnjih točaka, ne

teži da se giba ni prema gore, ni prema dolje, ni ustranu, a kako je nemoguće gibati se istodobno usuprotnim smjerovima, ona neizbježno ostajetamo gdje se nalazi” (tako Aristotel objašnjavaAnaksimandrovu teoriju). S obzirom da Zemljastoji, to mu je omogućilo da predloži da Sunce,Mjesec i zvijezde obilaze krug oko Zemlje. Ovoobjašnjava zašto Sunce zalazi na zapadu, a izlazina istoku. Kada se ovoj ideji doda da Zemlja imadubinu (premda ju je Anaksimandar još zamišl-jao kao valjak s ravnom plohom na vrhu, koja jesamo „površina” Zemlje), pojavljuje se novo,revolucionarno viđenje svijeta.

4 PRAZNINA MEĐUZVIJEZDAMAAnaksimandar je zapravo otkrio pojam prostoraili svemira s dubinom. Kada je odbacio ideju oZemlji zarobljenoj u nebeskoj kupoli, nešto kaoplanetarij, krenuo je s tvrdnjom da se nebeskatijela (Sunce, Mjesec i zvijezde) nalaze narazličitim udaljenostima od Zemlje, a izmeđunjih je praznina ili prostor ispunjen zrakom.Pokušao je odrediti udaljenost tih tijela odZemlje, ali je pogrešno pretpostavio da suzvijezde najbliže, pa Mjesec, a najudaljenije jeSunce. Možda je Anaksimandar i nacrtao svojuverziju karte svemira. Iako je u detaljima bilapogrešna, ona je vjerojatno bila napredak ugrafičkoj predodžbi o svemiru.

Anaksimandar je zapravo prvi shvatio pojamprostora: otkrio je da svemir ima dubinu.

Ostala postignuća


10

• Oko 525. godine prije Krista Pitagoru su zarobili Babilonci.• Godine 518. prije Krista on osniva vlastitu akademiju u Krotonu,

današnjem mjestu Crotone u južnoj Italiji. Mnogi su ga smatrali kultnim vođom.• Oko 500. godine prije Krista Pitagora napušta politički sve nestabilniji Kroton i seli Metapont.

Kronologija

PitagoraOko 581. - 497. godine prije Krista

Oživotu ovog grčkog matematičara ifilozofa malo toga se može reći.Poteškoću stvara i to što su mnogaotkrića koja su se pripisivalaPitagori, zapravo otkrivena kao

plod rada njegovih učenika i pripadnika vjersko-filozofske škole, zvanih pitagorovci. Osim toga, sljedbenici i biografi odnosili su seprema Pitagori kao osnivaču bratstva s jednomvrstom strahopoštovanja, pa je danas teško znatišto su u vezi s njime legende, a što činjenice.

4 EKSPERIMENTALNA MATEMATIKASa sigurnošću znamo da je Pitagora izvodiopraktične pokuse kojima je otkrivao vezuizmeđu matematike i glazbe. Smatra se da je ilivješao utege različitih težina na niz žica, ili jeeksperimentirao s različitim duljinama žice,istražujući kakav je matematički odnos izmeđutonova dobivenih trzanjem žice, duljine žice itežine utega. Otkrio je da jednostavni omjericijelih brojeva između duljina žice, primjericeizmeđu žice neke duljine i žice dvostruke

P i t a g o r a

11

„Sve što je fizičke prirode, zvijezde i cijeli svemir,matematički su povezani.”

Ironično je da je Pitagora danas najpoznatijipo svom poučku, za koji se znalo još dvije tisućegodina ranije, a istovremeno su njegova origi-nalna otkrića ostala nedovoljno poznata. Možese reći da je otkrićem glazbene ljestvice Pitagora

ostavio veći utjecaj na povijest svijeta negojednom jednostavnom i posuđenom formulom.Pitagori se također pripisuje da je dvije tisućegodina prije Kristofora Kolumba zamišljaoZemlju kao kuglu.

Ostala postignuća

duljine, proizvode skladne tonove. Ta opažanjasu u konačnici dovela do stvaranja glazbenihljestvica, onakvih kakve poznajemo danas. Nesamo što je to bilo značajno glazbeno otkriće većje vjerojatno tada prvi put jedan fizikalni zakonizražen matematički. To je bio začetak matem-atičke fizike.

4 SVIJET KAO KUGLAIako je Pitagora imao ograničene mogućnostikojima je mogao poduprijeti svoja uvjerenja,ideja o skladnim odnosima među fizičkim objek-tima dovela ga je do zamisli da Zemlja ima oblikkugle. Za Pitagoru i njegove sljedbenike ideja o„savršenom” matematičkom odnosu izmeđukugle koja ima kružnu putanju i zvijezda koje seslično kreću unutar kuglastog svemira (baš kaošto se glazbeni tonovi skladno uvijaju i ovisejedni o drugima) činila se mnogo privlačnijomod Anaksimandrove cilindrične Zemlje iliZemlje u obliku ravne ploče. Taj je svjetonazorpostao toliko uvjerljiv da je nadahnuo kasnijegrčke znanstvenike, uključujući i Aristotela, datraže i konačno nađu fizikalne i matematičkedokaze teorije da je svijet zaista kuglasta oblika.

4 PLTAGORA I NJEGOVA ŠKOLAPitagora je osnovao svoju školu u Krotonu, uItaliji, a jedan od njezinih ciljeva bilo je daljeistraživanje odnosa između fizičkog svijeta i

matematike. Zaista, od pet ključnih vjerovanjakojih su se držali pitagorovci jedno je bilo domi-nantno, a to je poi-manje da je sve broj. Drugimriječima, stvarnost je u svojoj osnovi matem-atička, a sve su stvari u prirodi, poput glazbenihljestvica ili kuglaste Zemlje i njezinih pratiocazvijezda i svemira, međusobno matematičkipovezane. Pokusi su pitagorovce doveli dobrojnih otkrića, poput onog da je zbroj kutova utrokutu jednak zbroju dvaju pravih kutova(180°). Drugi otkriveni poučak bio je da je zbrojunutarnjih kutova u pravilnom n-terokutujednak kutu koji je 2n – 4 puta veći od pravogakuta. No njihovo vjerojatno najveće aritmetičkootkriće jest otkriće iracionalnih brojeva. Došlo jeiz saznanja da se kvadratni korijen iz dva nemože izraziti kao savršeni razlomak. To je bionajveći udarac za pitagorovsku ideju o savršen-stvu, pa je prema nekim tvrdnjama čak bilopokušaja zataškavanja ovog otkrića.

4 PITAGORIN POUČAKČuveni Pitagorin poučak vjerojatno je biopoznat još Babiloncima, ali je moguće da ga jePitagora prvi matematički dokazao. Kvadratnad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednakje zbroju kvadrata nad katetama još se možeizraziti i kao a2 + b2 = c2 gdje su a i b katete, a cje hipotenuza.

Hipokrat iz KosaOko 460. – 377. godine prije Krista


12

Veći dio onoga što se pripisujeHipokratu sadržano je uHipokratovoj zbirci, nizu odšezdeset do sedamdeset medicin-skih tekstova napisanih u kasnom

petom i u ranom četvrtom stoljeću prije Krista.Opće je poznato da sam nije mogao napisati svata djela, pa su zato pouzdani podaci o njegovuživotu i ostavštini ostali nepoznati. Pisanitijekom stotinjak godina, prilično različiti po

stilu i zaključivanju, ti radovi vjerojatno su stigliiz knjižnice medicinskog učilišta u Kosu, amoguće je da ih je prvenstveno sabrao autorkojemu su kasnije i pripisani. Hipokratu jeAristotel dao nadimak „veliki liječnik”, ali jedanas poznatiji kao „otac medicine”. Bez obzirana nepouzdanost podataka o njegovu životu,Hipokrat je bez sumnje čovjek koji je postaviotemelje medicinskoj znanosti i prilično utjecaona njezin daljnji razvoj, sve do današnjih dana.

Osim da je rođen na otoku Kosu, vjerojatno sredinom petog stoljeća prije Krista, ostali detalji o Hipokratu su magloviti.

Kao i u slučaju Anaksimandra, ono malo podataka za koje se zna toliko je nepouzdano da ihne treba ni isticati.

Bilješka o nadnevcima

4 ZDRAVORAZUMSKI PRISTUP Hipokrat je bio mišljenja da su bolest i njezinoliječenje u potpunosti zemaljski. Zanemario jepraznovjerje i usredotočio se na prirodno i pojedi-načno promatranje bolesti, bilježeći i analizirajućisimptome i tijek bolesti. U Hipokratovu pristupumedicini prognoza bolesti bila je najvažnija točka,uz težnju da se u budućnosti izbjegnu okolnostikoje su dovele do bolesti. Međutim, razvoj lijekovaili dalekosežno liječenja nije smatrano važnim. PoHipokratu, ono što dolazi od prirode, treba iliječiti prirodom; zato su odmor, zdrava prehrana,tjelovježba, higijena i svjež zrak najbolji lijek zaliječenje i sprječavanje bolesti. „Hodanje ječovjeku najbolji lijek”, pisao je Hipokrat.

4 TEORIJA HUMORAHipokrat je tijelo smatrao jedinstvenom cjelinom,a ključ zdravlja pripisivao je očuvanju prirodneravnoteže unutar te cjeline. Smatrao je da naravnotežu utječu četiri tjelesna soka (humora ilitemperamenta), a to su krv, sluz, crna i žuta žuč.Tijelo je zdravo kada su sva četiri humora podjed-nako prisutna, a bolest se rasplamsa kada jednood njih znatno dominira. Način za povratakravnoteže i zdravlje su aktivnosti i prehrana kojeće stimulirati druge tjelesne sokove, istodobnopotiskujući onaj humor koji je prevladao. Iako pomjerilima današnje medicine ovaj postupak nije

znanstven, sama činjenica da je Hipokrat pro-pisivao takvo prirodno i zemaljsko rješenje većznači veliko postignuće. Štoviše, ideja o„humorima” i njihovu liječenju održala setijekom sljedeća dva tisućljeća, u svakom slučajusve do sedamnaestog, a u nekim aspektima i dodevetnaestog stoljeća. Povrh svega, preporuke ozdravom životu, dijeti i tjelovježbi još se i danas,dvije tisuće godina poslije Hipokrata, smatraju„najboljim lijekom”. Osim toga, u uporabi su itermini koje je nekada uveo Hipokrat: osoba sviškom crne žuči bila je melankolična, a osoba ukoje je dominirala flegma ili sluz bila je fleg-matična.

4 HIPOKRATOVA ZAKLETVAVrlo čudno, ali čini se da Hipokrat nije osobnonapisao ni riječi od svoga najtrajnijeg naslijeđa.Hipokratovu zakletvu vjerojatno je skovao nekinjegov sljedbenik. To je kratak tekst s utvrđenimpravilima ponašanja kojih su se ubuduće sviliječnici morali držati. Osim toga, ona određujeetičku odgo-vornost liječnika prema bolesniku ipotpuno poš-tovanje povjerljivosti. To je biopokušaj da se liječnici Hipokratove tradicijeodvoje od duhovnih i praznovjernih nadrili-ječnika tog doba. Svjedok trajnosti Hipokratovezakletve je činjenica da je i danas prisežustudenti medicinskih fakulteta kada diplomiraju.

H i p o k r a t i z K o s a

13

Upute koje je Hipokrat propisivao još su i danas,dvije tisuće godina poslije njega, „dobra medicina”.

Prije Hipokrata u području liječenja nije bilonikakve znanosti. Postojalo je vjerovanje da jebolest božja kazna i da upletanje ne dolazi izprirodnih, nego iz natprirodnih uzroka. Zato jei jedino liječenje dolazilo od natprirodnoga: uzpomoć magije, čarobnjaštva, praznovjerja ilivjerskog rituala. Hipokrat se svojim mišljenjem

i samouvjerenošću suprotstavio uvjerenjimatoga doba. Njegov je pristup unio racionalnostu neracionalnost, a time je medicina zakoračilau doba razuma. „Postoje, zapravo, dvijestvari”, govorio je Hipokrat iz Kosa, „znanost ivjerovanje; od prve potječe znanje, od drugeneznanje”.

Hipokratova ostavština

Demokrit iz AbdereOko 460. – 370. godine prije Krista


14

John Dalton danas je svjetski poznat kaoutemeljitelj atomske teorije, zahvaljujućinjegovim radovima iz devetnaestog stol-jeća, u kojima je iznosio da se elementisastoje od sitnih, nedjeljivih čestica. Ipak,

ideje o atomu i sustavni dokazi o tomekako oni grade fizički svijet postojali su više oddva tisućljeća, a tumačio ih je Demokrit izAbdere, u Trakiji.

4 ATOMSKA TEORIJARiječ atom dolazi od grčke riječi atomon, štoznači nedjeljiv. Dalton je ovaj pojam uveo dvatisućljeća kasnije, kada je iskoristio istu riječ usvojoj tezi. Ali čak ni Demokrit nije bio prvi.Njegov učitelj Leukip, a također i Anaksagora,upotrebljavali su ovaj pojam za nedjeljive čestice. Međutim, Demokrit je prvi predložio sveobuh-vatnu teoriju o ulozi atoma u izgradnji čitavogsvemira. Za razliku od Daltona, svoju teoriju nije

Kao i mnogi njegovi suvremenici, Demokrit nije ostaviopisane tragove o svom radu pa su nam detalji njegova učenja

poznati iz spisa kasnijih Grka, prvenstveno Aristotela, koji mu je proturječio, i Epikura, koji gaje podržavao. Jedini djelomično pouzdan podatak je onaj o njegovu rođenju, oko 460. godineprije Krista, iako neki stručnjaci smatraju da je to bila 490. godina prije Krista.

Bilješka o nadnevcima

D e m o k r i t i z A b d e r e

15

Demokrit je sustavnim argumentima zastupaovažnost atoma u izgradnji svijeta.

Iako je suvremena znanost neke elementeDemokritova učenja odbacila, ipak je to bioprvi pokušaj da se sveukupan svemir objasnipomoću nekoliko jednostavnih fizikalnih imatematičkih zakona. To je bila velika prom-jena u razmišljanjima o ustrojstvu svijeta, a

znanstvenici se i danas time bave. Demokrituse također pripisuje i otkriće matematičkogzakona po kojem je obujam stošca trećinaobujma valjka iste osnovice i visine te sličneformule za odnos između piramide i pripadneprizme.

Matematička ostavština

mogao potkrijepiti znanstvenim dokazima, većje ona ostala samo zdravorazumska pret-postavka. Ipak, mnogi aspekti Demokritoveteorije aktualni su i danas.

4 ATOMI, TVAR I PRAZNINAZa Demokrita su postojale samo dvije stvari:prostor i tvar. Prostor se sastojao od praznine,beskonačno velikog vakuuma, u kojemu senalazi bezbroj atoma koji čine tvar. Atomi iprostor postojali su oduvijek jer ništa ne moženastati ni iz čega. Atomi, kao sastavni dijelovisvega na Zemlji, ali i na planetima i zvijezdama,bili su i uvijek će biti isti: čvrsti, nelomljivi,nevidljivi blokovi, koji se nikad ne mijenjaju.Oni se jednostavno u praznini povezuju sdrugim atomima i tako oblikuju različite stvari,od stijena, do biljaka i životinja. Kada te stvariumru ili se raspadnu, one se razgrađuju, a atomisu slobodni i povezuju se ponovno s drugimatomima u nove oblike. Demokrit je vjerovao danačin vezivanja među atomima ovisi o njihovimrazličitim oblicima. Iako je sastav atoma isti, utekućinama imaju glatke, okrugle rubove pamogu kliziti jedni preko drugih, a oni u čvrstimtvarima imaju oštre rubove i zupce, te se moguzakvačiti jedni za druge. Demokrit je smatrao darubovi atoma uzrokuju i druge razlike međustvarima, primjerice u slučaju okusa: slatki okusnastaje zbog velikih, okruglih atoma, a ljuti zbog

teških, hrapavih atoma. Isto tako, objašnjavaoje i boju stvari položajem atoma u spoju, zbogkojega je sjena koju atom baca svjetlija ilitamnija, ili je nema.Demokritove teze značajne su jer potpunoodbacuju pomisao na duhovnost i religioznost.Duša je objašnjavana kao užurbano gibanjeatoma koji su se našli zatvoreni u tijelu. Atomireagiraju na poremećaje drugih atoma u tijelu iliizvan njega. Gibanje stvara osjete koji djeluju naum, a koji je i sam skup atoma, i proizvodi misli,osjećaje i ostalo. Demokrit tvrdi da umiranjemtijela duša prestaje postojati zato što se raspaopredmet koji je atome držao na okupu.Oslobođeni atomi se razdvajaju i tako mogudoći u dodir s drugim atomima kako bi stvorilinove oblike. Ovdje nema mjesta ni za kakveapstraktne pojmove o natprirodnim pojavamaili o zagrobnom životu.

4 DETERMINIZAMU Demokritovu modelu nema mjesta ni idejislobodnog izbora. Svi ljudski postupci određenisu atomima koji udaraju u tijelo, ali ne kao dionekoga velikog plana ili uređenja, već se atomisudaraju s drugim atomima u praznom pros-toru kako su to oduvijek činili i zauvijek ćečiniti, pa ljudi uopće nemaju mogućnostslobodne volje.

PlatonOko 427. – 347 .godine prije Krista


16

Da bi se moglo razumjeti kako jePlaton dolazio do zaključaka kojisu ostavili tragove u zapadnjačkojcivilizaciji, potrebno je je razum-jeti što je na njega samoga izvršilo

utjecaj. Platon je rođen u Ateni ili blizu nje, utrenutku kad je ona bila grad-država i smatrananajvažnijim prosvijećenim i kulturnim mjestom. Platon je bio pod jakim utjecajem Sokrata,drugog velikog filozofa i svog sugrađanina.Sokratov pristup obuhvaćao je neprekidno

traganje za jasnijim definicijama riječi i jasnijimnačinom poimanja riječi, s ciljem da se dosegne„istina”, često skrivena iza nerazumne i zlonam-jerne upotrebe samih tih riječi. S obzirom na to,Platon je uveo pojam „realnosti„, što je postalookosnicom njegova kasnijeg pristupa znanosti, aposebno metafizici.

4 SOKRATOV UTJECAJSokrat je pogubljen 399. godine prije Krista, podoptužbom da kvari atensku mladež svojim

• Platon je rođen 427. godine prije Krista u Ateni ili u njezinojokolici. • 399. godine prije Krista, nakon Sokratova smaknuća,

Platon s gađenjem napušta Atenu. • 389. godine prije Krista Platon prvi put posjećuje Siciliju• 387. godine prije Krista, nakon povratka u Atenu, Platon osniva vlastitu akademiju, utvrduintelektualne izvrsnosti sve do njezina zatvaranja po nalogu cara Justinijana 529. godine.

Kronologija

„buntovničkim” idejama. Platonova reakcija nato bio je bijeg iz Atene i odlazak na putovanjepo mnogim zemljama, koje je potrajalo čak višeod desetljeća. Na tim je putovanjima upoznaopitagorovce, skupinu ljudi koja će još snažnijeutjecati na njega. Krotonska škola, koju jeutemeljio Pitagora, od svog je osnutka promi-cala tezu da je sve broj.

4 TEORIJA OBLIKAKombinacija tih dvaju utjecaja na Platona,udružena naravno s njegovim djelom, dovela gaje do Teorije oblika, njegove glavne ostavštineznanstvenoj misli. Ona se zasniva na tvrdnji daje priroda viđena ljudskim očima, iskvarenaverzija prave stvarnosti ili oblika. Izraženousporedbom, čovjek je poput pećinskog čovjekakoji cijelog života gleda samo u stražnji zidpećine. Ono što tada vidi kao stvarnost su sjenekoje sunce baca na taj zid. Prema tome,izravnim promatranjem sjena malo se togamože naučiti. Za Platona je uvijek postojaovječan, osnovni matematički oblik i red usvemiru, a ljudi to ne vide savršeno, već im ječesto pogled iskvaren vlastitim iracionalnimprividom i predrasudama o tome kakve bi stvari„trebale biti”. Prema tome, za Platona, kao i zapitagorovce, jedini je ispravan pristup znanostionaj racionalni i matematički, koji teži otkri-

vanju sveopćih istina, bez obzira na ljudskopostojanje. To vrednovanje numeričkih metodaprilično je utjecalo na modernu znanost, pa susljedbenici, prativši ovu tradiciju, dolazili do„otkrića” putem matematičkog predviđanja.Primjerice, aritmetički proračun da će budućaotkrića imati određene osobine, prepoznajemou slučaju dotad nepoznatih elemenata prvogperiodnog sustava Dmitrija Mendeljejeva.Kasnija su znanstvena istraživanja dokazala daje matematika imala pravo. To je metoda kojomse znanstvenici i danas mnogo koriste.

4 AKADEMIJAMnogo opipljiviji način Platonova utjecaja naznanstvenu misao dogodio se osnivanjemakademije 387. godine prije Krista, nakonpovratka u Atenu. Neki autori tvrde da je taustanova bila prvo europsko sveučilište, a njezinaosnovna načela govore u prilog tome. Platonov jeutjecaj bio prisutan u potpunosti. Priča se da jeiznad ulaza u školu stajao natpis: „Ne znate ligeometriju, ne ulazite.” U stoljećima koja sudolazila, atenska je akademija postala vodećiautoritet za matematiku, astronomiju, prirodneznanosti i filozofiju, a i druga područja. Preživjelaje skoro tisuću godina, a onda ju je rimski carJustinijan zatvorio 529. godine, kada otprilikepočinje razdoblje mračnoga srednjeg vijeka.

P l a t o n

17

„Ne znate li geometriju, ne ulazite.”Natpis nad ulazom u Platonovu akademiju

Platon je danas jedan od najvećih filozofazapadne tradicije. Zato možda nije potpunojasno kako je uvršten u knjigu o znamenitimznanstvenicima. Međutim, on je utjecao narazvoj prirodnih znanosti gotovo na jednaknačin kao i na mnogo drugih akademskihpodručja, poput pedagogije,

književnosti, političke teorije,epistemologije i estetike.Tijekom povijesti, Platonovo znanstveno i filo-zofsko nasljeđe prošlo je kroz znatnu preobrazbui nova tumačenja, ali njegov je logički pristupostao snažan i postojan svjedok njegovihdalekosežnih ideja.

Platonova ostavština

AristotelOko 384. – 322 . godine prije Krista


18

Aristotelovo učenje o fizici i kozmo-logiji prevladavalo je u zapadnojmisli sve do vremena Galileija iNewtona, kad se pokazalo da jenajvećim dijelom bilo pogrešno.

Započeo je od predodžbe da svaka stvar možebiti načinjena od jednoga od četiriju elemenata:zemlje, vode, zraka ili vatre.

4 ČETIRI ELEMENTAAristotel je prihvatio mišljenje da je Zemlja usredištu svemira, te da se Mjesec, Sunce, planeti izvijezde oko nje gibaju po savršenim kružni-cama. Vjerovao je da svi elementi uvijek imajutežnju povratka na svoje prirodno mjesto, pa,primjerice, bačeni kamen pada na zemlju čimuklonimo zapreku koja ga je u tome sprečavala— zemljin se element, budući da je gušći i teži,

• 367. godine prije Krista Aristotel dolazi na Platonovuakademiju u Ateni. • 347. godine prije Krista, poslije Platonove

smrti, napušta akademiju i odlazi na otok Lezbos. • 342. godine prije Krista postaje učiteljmladom Aleksandru Makedonskom, koji će kasnije postati slavni Aleksandar Veliki. • 335. godine prije Krista vraća se u Atenu i osniva vlastitu školu, licej. • 323. godine prijeKrista optužen je za bezbožnost: kako bi spriječio grad Atenu da „dvaput zgriješi protiv filo-zofije”, Aristotel se vraća u Halkidu, gdje umire sljedeće godine.

Kronologija

prirodno nastoji gibati prema dolje, u smjerusredišta planeta. Vodeni elementi plutaju popovršini, zrak se izdiže iznad zemlje i vode, atežnja vatre je da se uzdigne iznad svih njih, štoobjašnjava pružanje vatre u visinu. Po istojmetodi, Aristotel je mogao dati objašnjenje zaštokamen najprije leti kroz zrak, umjesto da odmahide prema dolje, što bi se moglo očekivati. To sezbiva zato što zrak teži k tome da ispuni prazninunastalu nakon prolaska kamena, i gura kamen,sve dok on ne izgubi svoju horizontalnu brzinu, ipadne na tlo.

4 PETI ELEMENTMeđutim, Aristotel se suočava s problemom.Stav da sve na svijetu teži prema svome prirod-nome mjestu bio je u neskladu s njegovimučenjem da se ostatak kozmosa giba usavršenom i usklađenom redu, bez ikakvihporemećaja ili guranja za mjesto, tipičnih zazemaljske elemente (da nije tako, planeti izvijezde bi pali na Zemlju kao središtesvemira). Da bi to objasnio, Aristotel je tradi-cionalnoj četvorki dodao i peti element, nazvaneter, koji ima prirođeno kružno kretanje. Eterupravlja svime što je dalje od Mjeseca, štoobjašnjava besprijekorno kretanje i stabilnost, asve ispod toga je pod zakonima ostalih četirijuelemenata. Iako je ovo objašnjenje za suvre-menog čovjeka teško prihvatljivo, ono je bilo

općeprihvaćeno tijekom cijelih dvaju tisućljećaposlije Aristotela. Postavivši ga, Aristotel jesnažno utjecao na razvoj znanstvene misli, nouglavnom time što je dugotrajno i bezrezervnoprihvaćanje njegovih zakona usporilo napredakznanosti. U drugim područjima fizike Aristotelje bio točniji u procjenama. Primjerice, učvrstioje ideju, koju je prije zastupao Pitagora, daZemlja ima oblik kugle. Za vrijeme pomrčineMjeseca uočio bi polukružnu sjenu koju je naMjesec, očito, bacala kugla. Tijekom putovanjau pravcu sjevera ili juga, gledao je kako sezvijezde „pomiču”, sve dok neke od njihpostupno ne nestaju iz vida. Njegov je zaključakje bio da je i tome razlog okrugli oblik Zemlje.

4 PREMA BIOLOGIJIU području biologije Aristotel je pogriješio stvrdnjom da je srce sjedište uma, a ne mozak.Budući da je bio dosljedan empirijskom pris-tupu, činio je seciranja životinja da bi potvrdioili odbacio određena vjerovanja, primjerice daembrij nastaje u trenutku oplodnje ili da je spolživotinje određen položajem u maternici. Aristotel je također bio među prvima koji sutežili metodičkoj klasifikaciji životinja natemelju načina razmnožavanja, pa ih je podije-lio na životinje koje nose na svijet žive mlade ione koje nesu jaja. Ta je podjela osnovicasuvremene taksonomije.

A r i s t o t e l

19

Aristotelovu se učenju u nekim razdobljimapripisivao gotovo božanski autoritet.

Za razliku od svog učitelja i mentora Platona,Aristotel je vjerovao da se promatrajućiprirodu može mnogo toga naučiti. Ovaj jepristup primijenio u mnogim područjima ljud-skog znanja kako bi potvrdio, odbacio ilinadopunio ono što je u području fizike, filo-zofije, astronomije i biologije već bilo poznato.Iako je bio učenik Platonove akademije gotovodvadeset godina, njih dvojica imala su u

mnogočemu suprotna mišljenja. No,Aristotelovo je učenje ostavilo na zapadnu civi-lizaciju jednako dubok utjecaj kao i učenjenjegova učitelja Platona. U područjuznanstvene spoznaje, Aristotel je imao čak i jačiutjecaj, toliki da su nadolazeća stoljeća njegovaučenja prihvatila kao neupitna, gotovo kaobožanske istine, što nije uvijek imalo dobreposljedice za čovječanstvo.

Aristotelova ostavština

EuklidOko 330. - 260. godine prije Krista


20

Prema priči, egipatski kralj Ptolemej I.Soter upitao je Euklida o učenjugeometrije nekim bržim načinom, ane čitanjem njegovih 13 svezaka o tojtemi. Euklid mu je odgovorio: „Za

geometriju nema kraljevskoga puta, VašeVeličanstvo.” Euklid je utro jedan odnajveličanstvenijih putova u geometriju, a to secijeni već više od dvije tisuće godina.

4 ELEMENTIEuklidova je ostavština dobro znana, ali nam ježivot velikog matematičara ostao tajna.Vjerojatno je studirao kod Platona u Ateni, adobar dio života proveo u Aleksandriji gdje jeosnovao matematičku akademiju. Nije jasno je lisva djela koja mu se pri-pisuju — uključujućiData, O dijeljenju, Optika i Fenomeni dovršiosam, ili je radeći na tome imao pomoć svojih

Učenja starih mislilaca uglavnom su nam poznata, ali ne i njihoviživoti i vrijeme u kojom su živjeli. Kao što smo već rekli, taj dio često

nam je maglovit, a upravo to u potpunosti vrijedi i za Euklida. Iako svaki srednjoškolac znanjegovo ime, njegov je život nepoznanica; ne zna se gdje je studirao, pa čak ni gdje se rodio.

Kronologija

studenata, ali jasno je da je utjecaj tih tekstovabio golem. Elementi, Euklidovo remek-djelo ogeometriji, imalo je značajan utjecaj na zapadn-jačko akademsko mišljenje. Postoji tvrdnja da su Elementi, poslije Biblije,najcitiranija, najproučavanija i najprevođenijaknjiga u povijesti. Razlog tome je dvostruk: što jeizrekao i kako je to izrekao. Možemo sasigurnošću reći da je način kako je to izrekaoutjecao na budući način izlaganja bilo kojegamatematičkoga, znanstvenoga, teološkoga i filo-zofskoga teksta. Tome je tako jer je Euklid imao sustavni pristuppisanju, postavljajući niz aksioma (temeljnihistina) na početku, nakon čega slijede dokaziteorema, koji se opet temelje na prije dokazanimistinama. Taj logični postupak koji je nalikzidanju zida postavio je akademski predložak zadokazivanje znanja, a i danas je standardnimodel istraživanja.

4 GEOMETRIJSKA SINTEZASkup znanja koje je Euklid sabrao u svojihtrinaest svezaka Elemenata, toliko je sveobuh-vatno i uvjerljivo da je ovaj priručnik ostao većviše od dva tisućljeća nepromijenjen ineosporen. Sigurno je da sve teorije nisu njegove;on je jednostavno želio sva znanja o ge-ometriji, idruga matematička znanja, sabrati u jedinstventekst. Tako su u njima, primjerice, navedeneideje prethodnih grčkih matematičara Eudoksa,

Teteusa i Pitagore, no mnogi su detaljni dokaziEuklidovi, kao i mnoštvo drugih originalnihpriloga. Prvih šest svezaka obrađuju ravninskugeometriju (osnovna svojstva trokuta, kvadrata,pravokutnika i kružnica te srodni sadržaji) i nekadruga temeljna matematička načela, poputEudoksove teorije razmjera. Sljedeće četiri knjigeposvećene su teoriji brojeva i uključujuznameniti dokaz da postoji beskonačan brojprostih brojeva. Posljednja tri dijela bave segeometrijom prostora.

4 NEEUKLIDSKI PROSTORIIronično, ali kasniji matematičari našli supogreške u nekim početnim aksiomima uknjizi. Posljednji od njih potvrđen je kaonajkontroverzniji. Taj aksiom o paralelnostitvrdi da se kroz točku koja leži izvan pravcamože povući samo jedan pravac koji se s počet-nim pravcem ne siječe (tj. paralelni pravac). Ovoje pitanje u devetnaestom stoljeću istraživaomađarski matematičar Janos Bolyai, rodom izRumunjske. Preuzevši očevo životno djelo,pokušao je dokazati Euklidov „paralelni” postu-lat, otkrivši na kraju da je zapravo nedokaziv.Time je započela nova škola matematičkograzmišljanja, kasnije ojačana uvjerenjemAlberta Einsteina da je geometrija prostoratakođer neeuklidska, što se kasnije potvrdilotočnim.

E u k l i d

21

Poslije Biblije, Elementi su vjerojatnonajproučavanija knjiga u povijesti.

Iako su otkrića u posljednja dva stoljećapokazala da su vrijeme i prostor drugačiji odonoga što je u određenim uvjetima tvrdioEuklid, time nisu umanjena njegovapostignuća. Sabrati Elemente na takav način,imati utjecaj takvih ogromnih razmjera na

razvitak zapadne civilizacije i ostati jediniautoritet u geometriji tijekom tako dugograzdoblja (čak i danas,) ostavština je koja jeusporediva s ostavštinom samo još nekolikogenija u povijesti.

Euklidova ostavština

ArhimedOko 287. – 212. godine prije Krista


22

Dajte mi oslonac i pomaknut ćuZemlju”, poznate su riječi koje jeArhimed navodno uputio naroduu Siracusi. Iako do toga nije došlo,napravio je malu polugu kralju

Hijeronu, za pomicanje brodova. Uz takveodvažne predstave i njegovu briljantnost kaoizumitelja, inženjera i matematičara, međusvojim suvremenicima bio je veoma omiljen icijenjen.

4 MATEMATIČAROd njegovih djela nisu koristi imali samo ljuditog vremena. Mnogi njegovi pronalasci i danassu ovdje s nama. Kao prvo i povrh svega, on jebio čisti matematičar i često se „smatra jednimod najvećih matematičara svih vremena”, kakopiše u oxfordskom Leksikonu znanstvenika. Prvije upotrijebio izraz koji kaže da je obujam kugle4πr3/3, gdje je r polumjer kugle. Drugi radovi uistom području, koji su izloženi u djelu O kugli ivaljku, doveo ga je do rezultata da se površina

• 213. godine prije Krista Arhimedovi ratni strojevi oslabili sunapad Rimljana na Siracusu. • 212. godine prije Krista Rimljani

osvajaju Siracusu, a Arhimeda je ubio rimski vojnik tijekom opsade grada. • 75. godine prijeKrista rimski državnik Ciceron pronalazi i obnavlja Arhimedov grob.

Kronologija

A r h i m e d

23

„Dajte mi oslonac i dovoljno dugačku polugu, i jaću vam pomaknuti Zemlju.”

Pronalasci• Arhimedov vijak: uređaj za crpljenje vode iz brodova i

za natapanje polja.• Arhimedova kliješta: veliki ratni stroj, korišten u obrani

Siracuse. Njime se potezanjem za pramac mogao prevr-nuti cijeli brod.

• Složeno koloturje: omogućilo je dizanje golemih tereta sminimalnim utroškom energije.

• Metoda iscrpljivanja: matematička metoda koja jeslična integralnom računu, a Arhimed je njome uspioproračunati ploštine i obujmove dvodimenzionalnihploha i trodimenzionalnih tijela.

Otkrića• Arhimedova je zasluga hidrostatika, znanost o

ponašanju tijela uronjenih u vodu (vidi Arhimedovzakon). Također je otkrio načela mehaničke statike ipiknometrije (mjerenja obujma i gustoće tijela).

• Poznat je i kao „otac integralnog računa”. Međuostalim, njegovim su se proračunima kasnije koristiliKepler, Fermat, Leibniz, Newton i drugi.

kugle može izraziti kao četverostruki najvećipresjek kugle.Također, njegov je rezultat da jeobujam kugle jednak dvjema trećinama obujmavaljka opisanoga oko te kugle. Izračunao je dabroj π ima približnu vrijednost 22/7. To je brojkoji je u upotrebi već 1500 godina poslijeArhimeda.

4 ARHIMEDOV ZAKONArhimed je otkrio i zakon da na tijelo uronjenou tekućinu djeluje uzgon, sila koja tijelopostiskuje prema gore i jednaka je težini istis-nute tekućine. Prema legendi, do tog je otkrićadošao razmišljajući o zadatku dobivenom odkralja Hijerona: želio je da provjeri je li jedna odnjegovih kruna načinjena od čistog zlata ili nije.Arhimed je o tom problemu često razmišljao.Kupajući se, primijetio je da iz kade izlazi višetekućine kad tijelo više uranja u vodu. Shvatio jeda krunu treba uroniti u vodu, izmjeriti količinuistisnute vode i doznati obujam krune. Trebao jepronaći i jednak obujam čistog zlata, te izvagatičisto zlato i krunu. Nakon usporedbe dobivenihrezultata, mogao je odgovoriti na kraljevopitanje. Smatra se da je tijekom tog otkrićaArhimed bio toliko izvan sebe od ushićenja da jeizletio gol na ulicu, vičući „Heureka!” (Našaosam!).

4 KOLOTURJA I POLUGEArhimed je postao slavan po svojim praktičnimprimjenama, koje su ljudima tog doba značileviše od matematike. Zahvaljujući praktičnojdemonstraciji, kralju Hijeronu je pomaknutbrod pomoću male poluge, koja je pak bilapovezana s nizom drugih poluga. Arhimed jeznao da će pokus uspjeti jer je već razradio općuteoriju poluga. On je matematički razumioodnos između duljine poluge, položajapotpornja, tereta koji je trebalo dignuti i silepotrebne za pomak tog tereta. Dakle, mogao jenapraviti poluge za bilo koju vrsta tereta kojutreba podići. Protumačio je i načelo djelovanja kolotura, vitla,vijka i klina, te pronašao način za određivanjetežišta predmeta.

4 ARHIMED IDE U RATZa doba u kojem je živio, vjerojatno su najvažnijibili njegovi ratni strojevi, izumljeni u vrijemerimske opsade Siracuse i Drugoga punskog rata.Rimljani su zbog nepažljive obrane uspjeli osvo-jiti Siracusu, a Arhimeda je ubio rimski vojnik,dok je on marljivo radio matematičke crteže.Navodno su mu posljednje riječi bile: „Mladiću,ne dirajte moje krugove!”

Ostala postignuća

Quantum Leaps Text 2

Documents

Transcript of Quantum Leaps Text 2