May Karl - Winetou2 _doc

7/28/2019 May Karl - Winetou2 _doc

1/275

MAY, Karl

WINNETOU

Knjiga druga

OLD FIREHAND

Mnogo, veoma mnogo bih mogao ispriati o tome to sam sve doivio u drutvu s Kartonom, alikako je ova knjiga posveena Winnetouu, a on nije bio s nama, elim rei samo toliko da smo,dakako uz velike muke, napore i borbe, sretno otkrili bonanzu. Dio koji je pripao meni prodao sami tako nadoknadio gubitak koji sam pretrpio u brodolomu. Zatim sam odjahao prema Rio Pecosuda posjetim pueblo Apaa. Ondje su me primili kao brata, ali Winnctoua nisam naao. On se

nalazio na krunom putovanju, posjeivao je sva plemena Apaa.Trebalo je da ga ekam. Ali kako je to znailo da bih bar pola godine morao provesti u njihovulogoru, nisam ostao, nego sam svratio u Colorado, da bih se zatim kroz Kansas vratio u St. Louis.Putem sam se prikljuio Englezu Emery Bothwellu, veoma obrazovanom, poduzetnom i smionomovjeku, kojega sam kasnije, kako e moji itatelji jo saznati, ponovo susreo u Sahari.Sve to sam i prije toga doivio s Winnetouom, s Fredom Hartonom i sada s Bothvvellom, brzo seproulo, i bio sam veoma zauen kad sam u St. Louisu uoio da se ime Old Shatterhandaspominje na sva usta. Kad je moj stari Mr. Henry zapazio moje uenje, rekao je na svoj nain: - Vi ste mi neki momak! Za nekoliko mjeseci doivjeli ste vie pustolovina nego netko drugi udvadeset godina, sretno ste proli kroz sve opasnosti, druili ste se kao mladi greenhorn snajiskusnijim westmenima, odbacili ste sve okrutne i krvave zakone Divljeg zapada, tedei ak inajljueg neprijatelja, a zatim se udite to se o vama govori!Kaem vam, vi ste, to se tie slave,u to kratko vrijeme tukli ak i velikog Old Firehanda, a on je dvostruko stariji od vas. Silno sam seradovao kad sam sve to o vama uo, jer sam vam upravo ja pokazao taj put. Za tu radost ja samvam i te kako zahvalan. Pogledajte to ovdje imam. Otvorio je ormar za puke i izvadio - pravu gotovu henrvevku. Objasnio mije kako je sastavljena ikako se upotrebljava te me odveo do streljane, gdje je trebalo daje iskuam i prosudim njenuvrijednost. Bio sam upravo oduevljen tom pukom, ali sam ga, kao jednom ranije, upozorio na toda e irenje takve brzometne puke uroditi tekim posljedicama: stradat e i ivotinje i ljudi naZapadu.- Znam, znam - kimnuo je glavom - to ste mi ve objasnili. Nainit u samo nekoliko komada.Prvi, dakle ovaj ovdje, poklanjam vama. Vi ste proslavili moju staru puku medvjedarku, dakle,moete je zauvijekzadrati, a k tome i ovu. Pretpostavljam da e vam ona dobro posluiti navaim buduim putovanjima s one strane Mississippija.- Bez sumnje! Ali sada je ne smijem primiti.

- Zato ne?- Zato to sada neu poi naZapad.-Nego kamo?- Prvo kui, a zatim u Afriku.- Af-af-af... - zinuo je i zaboravio ponovo zatvoriti usta. - Zar ste poludjeli? Hoete li da postaneteCrnac ili Hotentot?- To ne. Obeao sam masteru Bothwellu da u se s njim sastati u Aliru. On tamo ima roake.Odatle emo posjetiti Saharu.- Da bi vas poderali lavovi i nilski konji!- Pshaw! Nilski konji nisu mesoderi i ne ive u pustinji.- A lavovi?- Nema ih u pravoj Sahari. Grabeljive ivotinje trae vodu.

- Znam da ne piju sirup! Ali ima tu i drugih potekoa. U Alairu se govori francuski, zar ne?-Da.


2/275

- Poznajete li taj jezik?- Da.- A u pustinji?- Arapski. -To je ve tee!- Ne. Moj profesor iz arapskog bio je jedan od najveih strunjaka na tom podruju.- Do vraga! Vi uope nemate slabe strane. Ali ima jo neto, a to e vas odvratiti od tog puta.

t-"-'to? i - Novac.- Imam novaca. , - Oho!- Da! Bonanza mi je mnogo donijela, a bankar Ohlert dao mi je prilinu nagradu, da i nespominjem ostatak plae koju mije poslao Josy Tailor.- Onda trite, samo trite u tu vau Saharu - zareao je ljutilo. -Ne mogu shvatiti ovjeka koji eliputovati onamo! Pijesak, nita nego pijesak! Ovdje bi vam bilo mnogo bolje. A ovako, tko znahoemo li se ikada vie vidjeti.Hodao je amo-tamo i ljutilo mrmljao. Ali ubrzo je pobijedila njegova . dobrodunost i on meupila: ^ - Hoe li vam u pustinji biti potrebna puka za medvjede?-Da.,, - Karabinka? r, - Ta pogotovu.- Onda ih uzmite i nestanite! I da vie nikad niste doli k meni, ako ne elite da vas izbacim. Vi,

vi, glupi pustinjski magare!Gurnuo mi je obje puke u ruke, otvorio vrata, izgurao me van i za mnom navukao zasun. Kadsam bio na ulici, ispruio je glavu kroz prozor i upitao:- Danas naveer doi ele malo do mene?- Svakako!; - Well! Priprcmil u vam vae najmilije jelo. A sada se gubite. Kad sam se nekoliko dana kasnije od njega opralao, morao sam mu dati asnu rije da u sevratili poslije est mjeseci. Bio sam prisiljen odrati rije i tono nakon pola godine nalazio sam seponovo u St. Louisu.Silno se radovao kad je uo koliko su mi njegove puke koristile u unitavanju zloglasnihpljakaa karavana i rekao mi je da je u meuvremenu kod njega bio Winnetou. Poruio mi je dame eka kod Rio Suance. Tamo e lovili sa svojim ralnicima.

Smjesla sam krenuo prema loj rijeci i stigao za tri tjedna. Nakon kraeg traenja pronaao samlovaki logor Apaa. Winnetou je hen-rvcvkom bio ilo lako oduevljen kao i ja, ali me nijezamolio daje iskua; smalrao je daje puka samo moja. Veliko i radosno iznenaenje za menebijae krasan vranac, kojega je doveo da mi ga daruje. Konj je bio veoma brz i zbog loga se zvaoSvvallovv, io znai laslavica. Bio je uzgojen na indijanski nain i brzo se na meneprivikao.Winnetou je poslije lova htio poi do Navoja, da bi uspostavio mir izmeu njih i Nijora skojima su bili u svai, a ja sam ga elio pratiti. Do toga, meutim, nije dolo, jer smo nekolikodana prije polaska susreli kalifornijski transport zlata, iji su se pratioci veoma uplaili kad su seodjednom nali meu Crvenokocima, ali su se odmah umirili kad su uli imena Winnetou i OldShatterhand. Ljudi su me odmah zamolili da ih uz pristojnu nagradu otpratim do Fort Scota.Nisam to elio, jer se nisam htio rastati s Winnetouom, ali on je kao moj bivi uitelj bio ponosanna povjerenje koje su mi ti ljudi ukazali i zahtijevao je da im uinim tu uslugu, a da zatim od FortScota krenem prema sjeveru, u preriju Gravel koja se nalazi zapadno od Missourija, pa emo se

tamo ponovo nai. On eli posjetiti svog starog slavnog prijatelja Old Firehanda, koji sada boraviu tom podruju.Dakle, odjahao sam s tim ljudima i sretno ih nakon mnogih opasnosti doveo do Fort Scota.Zatim sam jahao dalje, najprije preko Kansasa, a zatim preko Nebraske, kroz podruje Siouxa,gdje me nekoliko puta spasio brzi Swallow. Winnetou mi je bio rekao da e me put voditi kroznovo-otkrivcna naftna podruja. Vlasnik se zove Forster. Tamo se nalazi i storc, duan u komemogu kupiti sve to je potrebno.Po mom raunu trebalo je da se sada nalazim u blizini tog naselja. Znao sam da se zove New-Venango i da je u jednom od onih prodola koje nazivaju bluff, koji se strmo usijecaju u povrinuprerije i obino su protkani rjeicama to bez traga nestaju pod stijenama ili polako presuuju uporoznom tlu. Ali dosad ravnica pokrivena utim ras-cvjetalim suncokretima nije pokazivalaznakove po kojima bi se moglo zakljuiti da se nalazim u blizini takva prodola. Konju je bio

potreban odmor, ja sam takoer bio umoran od duga lutanja i sve sam vie eznuo za ciljem svog


3/275

dananjeg puta, gdje bih se jedan dan mogao poteno odmoriti i pribaviti zalihu streljiva koja seve bliila kraju.Ve sam mislio da danas neu dostii cilj, kad Swallow podigne glavu i ispusti osobit glas kojimprerijski konj najavljuje blizinu ivog bia. Okrenuo sam se i pogledao po vidokrugu.Sa strane sam opazio dva jahaa. Oni su me vjerojatno ugledali, jer s u prema meni veoma brzojahali. Kako je udaljenost bila prilino velika, uzeo sam dalekozor i na svoje uenje vidio da je

jedan od te dvojice zapravo djeak, stoje u tom kraju velika rijetkost.- Sto mu gromova, dijete usred prerije, i to u pravom traperskom odijelu! - uzviknuo sam i gurnuorevolver ponovo za pojas.10Da li je ovjek s njim jedan od onih ekstravagantnih Vankeea, koji su spremni za mnogeizvanredne pothvate, ili je to moda duh ravnice koji po vjerovanju Indijanaca nou jae naplamenom konju, a danju se pokazuje u razliitim likovima, da bi bijele mukarce namamio upropast, dok je djeak moda bijeli talac kojega je on oteo na Istoku? Zamiljeno sam promatraosvoje odijelo. Ono nije ni izdaleka bilo nalik na odjeu gentlcmana. Mokasini su se s vremenompoderali; hlae su masno blistale, jer sam poput svih lovaca o njih brisao ruke poslije jela; kouljaje na sebi nosila tragove vjetra i vremena, a kapa od dabrovine ne samo da je bila prevelika, negoje izgubila i vei dio dlake, znak suvie intimnog poznanstva s mnogim logorskim vatrama.

Na sreu, nisam se nalazio u operi ve izmeu Black-Hillsa i Stjenovitih planina, a nisam imao nidovoljno vremena da se ljutim, jer su oba ovjeka ve dojahala do mene. Djeak je pozdravljajuime podigaobi i viknuo jasnim, mladenakim glasom:- Good day, sir. to traite po sebi?- Your servant, mladiu! Zakapam svoj pancir kako mi ispitljiv pogled vaeg oka ne bi nakodio. - Zar je zabranjeno gledati vas?- O ne, ali pretpostavljam da ete i vi meni to dopustiti.- Prema vitezu sa ljemom od dabrovine i oklopom od koe ovjek treba da je usluan. Podignitesvoj strahoviti vizir i pogladajte me!- Hvala, nagledajmo se jedan drugoga, pri emu u ja, dakako, bolje proi nego vi, jer je vaeodijelo jo prilino novo i gentlemansko. -Podigao sam svog mustanga na stranje noge, okrenuose i dodao: - Tako, sada me moete vidjeti sa svih strana, na konju i u pravoj veliini. Kako vam

se sviam?- ekajte malo, pogledajte i vi mene - odgovori on smijui se i takoer uspravi konja na stranjenoge. - Sada ste i vi mene vidjeli i recite mi kako se ja vama sviam.- Hm, nije loe. U najmanju ruku, ini mi se da pristajate ovamo. A ja? - Tako, tako! Samo namjernik mora paziti da vam se suvie ne priblii.- Da, osim ovjeka, drugo je sasvim pristojno - oglasi se njegov i pratilac s omalovaavanjem izadivljeno se zagleda u Swallowa.Nisam se obazirao na tu uvredu, ve sam odgovorio djeaku: l - Vaa je zabrinutost osnovana,sir, ali ispriat e me divljina u kojoj -' se nalazim.- Divljina! Vi ste vjerojatno ovdje stranac?J 11- Da, i ve cijeli dan uzalud traim pravi kuni broj.- Onda poite s nama, ako elite vidjeti koliko je velika ta divljina. Okrenuo je konja u smjerukojim sam jahao i preao u galop. Swallowgaje lako pratio, iako smo od svitanja putovali. Da, inilo se daje dobra ivotinja opazila kakose tu radi o maloj provjeri i tako je jurnula da je djeak svojim konjem nije mogao stii izaustavio se zadivljeno. , ^- Vi ste izvanredan jaha, sir. Prodajete li tog konja? $- Ni za koju cijenu, sir! - odgovorio sam zauen tim pitanjem. ;,.- Nemojte mi govoriti sir! ?.- Kako elite. Mustang me spasio iz mnogih opasnosti, ja mu dw gujem mnogo ivota i nemogu se od njega rastati.- Dresiranje na indijanski nain - uoio je otrim okom poznavaoca. - Odakle vam?- Darovao mi gaje Winnetou, poglavica Apaa, koga sam posljednji put vidio kraj Rio

Suanke.

i

Pogledao me iznenaeno.


4/275

- Od Winnetoua? Pa to je najslavniji i najopasniji Indijanac izmeu Sonore i Columbije! Vi neizgledate kao da imate takve prijatelje, sir.- Zato ne?- Smatrao sam da ste mjernik, ili neto slino. To su veoma esto dobri i spretni ljudi, ali dabi se ovjek kretao meu Apaima, Nijorima i Navajima, potrebno je i neto vie. Va sjajnirevolver, krhki no za pojasom, i boina puka, zajedno s vaim paradnim dranjem nakonju, ne odaju pravog trapera ili skvotera.- Rado u vam priznati da sam zaista samo neka vrst nedjeljnog lovca, ali ovo oruje nije takoloe. Dobio sam ga u Front-streetu u St. Louisu, a ako ste poznavalac, kao to se ini da jeste,znat ete da se tamo za dobru cijenu dobiva i dobra roba.- Hm, mislim da roba dokazuje svoju kakvou tek kad se upotrebi. to kaete o ovomrevolveru?Iz torbe na sedlu izvadio je staru i zaralu pucaljku, koja je bila slinija tronom tapu negopouzdanom vatrenom oruju.- Tako! Ta stvar svakako potjee iz kamenog doba; ali spretnu ovjeku moe dobro posluiti.esto sam se udio kako Indijanci spretno rukuju pretpotopnim pucaljkama.- Onda mi recite, da li bi i oni mogli uiniti ovo!

Jurnuo je s konjem oko mene, podigao ruku i prije nego to sam mogao i slutiti to e uiniti,naciljao je u mene. Osjetio sam kako mi se pomakla kapa na glavi i u isto vrijeme sam vidiokako je na zemlju pao cvijet suncokreta koji sam u nju zataknuo. inilo se da sigurni strijelac12eli saznati kakav sam ja to nedjeljni lovac i zbog toga sam hladnokrvno odgovorio:- Mislim da to svatko moe uiniti, iako nije svaiji hobi da stavlja na raspolaganje svojukapu, jer se sluajno ispod nje moe nalaziti i glava. Dakle, nemojte pucati na drugoga prijeno to ste ga uvjerili da ste dobar strijelac!- A zato? - upita njegov pratilac. Jahao je na visokom i nespretnom konju koji nije mogaodostii nae konje, tako da nas je dostigao tek sada. - Glava savanskog lutalice, zajedno skrznenom kapom, vie je nego dobro plaena jednim metkom. Taj mravi, visoki ovjek imao je pravo lice Vankeea. Iz obzira prema njegovu drugu nisam

se osvrnuo na tu grubost, iako mi se inilo da e moja utnja biti krivo protumaena. Nanjegovu se licu doista pojavi izraz *._ koji nije odavao mnogo priznanja.Taj susret bio mi je udnovat. Kao da sam neto slino ve bio proitao u nekom romanu. Nonaseobina je oito bila blizu, i kako ve dugo u ovom predjelu nije bilo divljih plemena,mogao se ak i djeak usuditi da odjae u ravnicu.Nije mi bilo jasno to da mislim o tom zanimljivom djeaku. inilo se da poznaje Zapad i daje za takav ivot prilino spreman. Zbog toga i nije bilo udno to sam ga paljivo promatrao.Jahao je ispred mene i bio obasjan sjajem sunca na zalasku. Morao sam se i nehotice sjetitipria koje sam ranije proitao, pria o smionosti i samostalnosti mnogih djeaka na Zapadu, ata se samostalnost nije odnosila samo na znaaj, nego i na novac, inae me ne bi bio upitao zacijenu mog konja.Odjednom je zategao uzde.

- Vi idete u Venango, sir? -Da.'.,' -1, dakako, dolazite iz savane?- Kao to vidite.- Ali vi niste vvestman?- Zar je va pogled tako otar da to odmah opaate?- Moja je majka bila Indijanka iz plemena Assineboina, a otac mije -bijelac.Odjednom je bila objanjena boja njegove puti i udnovat rez njegova lica. Majka mu jeumrla, a otac mu je jo bio iv. v ' - Pogledajte onamo! - rekao je i ispruio ruku. - Vidite lidim?- Ah, napokon smo stigli do bluffa, koji sam traio i gdje se nalazi New-Venango. Poznajeteli Emery Forstera?13- Malo. On je otac ene moga brata koja sa svojim muem ivi u Omahi. Vraam se odatlei svratio sam ovamo. Imate li nekog posla s Forsterom, sir?


5/275

- Ne. elim samo do storea da bih se opskrbio nekim stvarima, a pitao sam samo zbog togato me taj ovjek zanima, kao uostalom i svakoga tko putuje ovim krajem.- Vi ste ga ve vidjeli! -Ne!- Da! ak ga i sada vidite, jer jae pored vas! Vankeea nisam ni pogledao.- Mislim da upreriji nije toliko vaan novac koliko sam ovjek. Dajte vaem naduvenomnaftnom princu revolver, kojim tako dobro rukujete, i poaljite ga na Zapad. On e usprkossvojini milijunima propasti. Tamo gdje je ovjek u opasnosti teak koliko i opasnosti kojetreba svladati, bolje e posluiti moja kapa nego pola tuceta izvora nafte!Djeakovo je oko s Forstera brzo bljesnulo prema meni. Opazio sam da sam mu govorio izdue. Ali ipak me je ispravio:- Donekle imate pravo, sir; ali ipak moda postoji poneki traper ili skvoter koji se ne biprezirno nasmijao kad bi ga ovjek upitao za "kovinu". Jeste li ve uli za Old Firehanda.- Kako ne. On je jedan od najuglednijih westmana. Ali, sreo ga jo nisam.- No, vidite, on i Winnetou, kojega poznajte, dakle, bijelac i Crvenokoac, ljudi su na kojemislim. Ta dvojica poznaju svaki otvor i svaki prijevoj planine i mogu vas odvesti donalazita zlata i srebra o kakvima drugi i ne sanjaju. Ne vjerujem da bi se ijedan od njihmijenjao s kakvim naftnim magnatom.

- Pshaw, Harry - prekine ga Forster - nadam se da nisi dvosmislen! Djeak nije nitaodgovorio, a ja sam hladno zakljuio:- Naftni magnat nipoto ne bi otkrio ta blaga, niti bi njihovo iskoritavanje platio ivotom.Uostalom, mladi master, va odgovor samo potvruje moju misao. Pravi lovac moe pronaiilu, ali je nee zamijeniti za svoju slobodu. Ali, evo bluffa, stigli smo do cilja.Zaustavili smo se na rubu prodola i pogledali prema malom naselju. Dotad sam zamiljao daje vee. Dolina pred nama imala je oblikuske tave i bila je sa svih strana okruena strmimstijenama. Kroz njenu je sredinu tekla prilino velika rijeka, koja se probijala izmeu stijena.itav je teren bio prekriven ureajima za vaenje nafte, a gore kraj vode nalazio se toranj.14

- Da, to je bluff, sir - odgovorio je Harry, - Tamo prijeko vidite trgovinu, restoran, pansion islino, a ovdje vodi put nadolje. Malo je strm, tako da emo morati sjahati, ali ipak bezopasnosti po ivot. Hoete li poi sa mnom?Brzo sam siao sa sedla, a on takoer sjai i ree:- Uhvatite konja za uzde.- Swallow e sam poi, samo krenite.Uhvatio je konja za uzde; moj mustang je krenuo sam, a Forster je sa svojini konjem polako ioprezno koraao za nama. Dok smo se sputali, divio sam se djeakovoj okretnosti isigurnosti. Zanimao me sve vie. Kad smo stigli u dolinu, ponovo smo sjeli na konje. Htiosam se oprostiti od njih, jer sam pretpostavljao da e krenuti prema stambenim zgradama, doksam ja namjeravao poi u trgovinu, kad me Forster prekine:

- Ostavite to, ovjee. Poi emo s vama u store, jer imamo za vas mali posao.Bilo mi je drago to mogu jo neko vrijeme biti sa zanimljivim mladiem, ali nisam imaovolje da se bavim Forsterom. Kraj storea, jednostavne brvnare, im sam sjahao, siao je i onsa svog konja i uhvatio Swallowa za uzde.- Kupit u od vas tog konja, koliko god stajao.- Ne prodajem ga!- Dat u vam dvije stotine dolara.Nasmijao sam se. ,- Dvije stotine i pedeset!- Nemojte se truditi, sir.- Trista!j;,, - Ne prodajem ga!

- Trista i platit u sve to budete nabavili u trgovini., - Mislite li zaista da ovjek iz prerije moe prodati konja koji mu je yie nego drug?


6/275

| - Dat u vam k tome jo i svog konja. : - - Samo ga zadrite; ja svog konja neprodajem. ; 3 - Ali ja moram imati tog konja - ree on nestrpljivo. - Svia me se. ' - Tovam vjerujem; ali neete ga dobiti. Vi ste presiromani i ne biste ga mogli platiti.- Presiromaan? - on me pogleda, kao da me eli uplaiti. - Zar niste uli da sam ja EmeryForster? Tko me poznaje, taj dobro zna da za takvog mustanga mogu platiti i tisuu.- Va me novac ne zanima. Ako zaista moete platiti dobrog konja, poite do trgovcakonjima. Ali s moga maknite ruku.15- Vi ste drzak momak. ovjek kojemu kao vama stopala vire iz cipela morao bi biti sretan tomu se prua takva prilika da nabavi nove cipele, barem e do njih doi na poten nain. - Emery Forster, uvajte svoj jezik, inae biste i vi na veoma poten nain mogli saznati da ovjekkoji ne vrijedi vie od metka tim novcem dobro rukuje.- Oho, deko moj, ovo nije savana u kojoj svaka skitnica moe raditi to eli. U New-Venangusam ja gospodar i imam naina da urazumim onoga tko se ne slae sa mnom. Rekao sam svojuposljednju ponudu. Hou li dobiti konja ili ne?Svaki bi drugi westman ve odavno odgovorio orujem. Ali ponaanje tog ovjeka vie meoneraspoloilo nego razljutilo, a savladao sam se i iz obzira prema njegovom pratiocu.- Ne - odgovorio sam mirno. - Pusti ga!Htio sam zgrabiti uzde koje je drao u ruci. Udario me u grudi tako da sam zateturao, i uspeo se na

sedlo.- Tako, sada u vam pokazati da Emery Forster moe kupiti konja i onda kad ga ne ele prodati.Evo ti mog konja, sada je tvoj. Raun u trgovini platit u ja, a po dolare moe doi kad zaeli.Doi, Harry! Gotovi smo!Djeak ga nije odmah slijedio, nego je naas zastao i paljivo promatrao moje lice. Ali kako samja bio miran, na njegovu se licu pojavi izraz duboka prezira.- Znate li stoje to kojot, sir? - upitao me.- Da - odgovorio sam ravnoduno. -No?- Vi mislite prerijskog vuka? To je veoma plaljiva ivotinja koja bjei i pred laveom pasa i kojanije vrijedna da se ovjek na nju obazire.- Tono. Ali vama je lako odgovoriti na to pitanje,jer vi ste kojot! Prezirno se okrenuo i poao zasvojim gospodarom i zapovjednikom

New-Venanga.utio sam jer sam znao to e se dogoditi. Swallow za mene nije bio izgubljen. On e kod novogvlasnika biti samo kratko vrijeme, a meni je to omoguavalo da ponovo vidim Harrva koji mepoeo zanimati. Njegove me rijei nisu uvrijedile.Iz trgovine je izilo nekoliko mukaraca koji su promatrali i sluali nae neugodne pregovore.Jedan od njih privezao je Forsterovog konja za stup i priao mi. Taj crvenokosi momak oito jebio Irac i pijanica.- Neka vam ne bude ao zbog te trgovine, master - rekao je. -Niste pri tome loe proli. Hoete lidugo ostati u New-Venangu?16Jurio sam od jedne svjetiljke do druge, ali i u gornjim su sobama gorjele svjetiljke, a i prijeko ustoreu vidio sam svjetlost. Uz to se bujica nafte, koja se strahovitom brzinom irila po dolini, slila

u rijeku, i sada je trebalo spaavati goli ivot.- Spaavajte se! Za ime Boje, trite! Potraite uzvisine! - nastavio sam.Ne vodei rauna o ostalima, uhvatio sam Harrva i zaas sam se zajedno s njim naao u sedlu.Harry, koji nije shvaao veliinu opasnosti, odupirao se svom snagom. Ali kako ovjek u takvimtrenucima uvijek posjeduje nadnaravnu tjelesnu snagu, ja sam ga vrsto drao dok smo jurilinizvodno.Planinski puteljak kojim smo se spustili u New-Venango nismo mogli dostii, jer je usijana bujicave zakrila put. Mogli smo se spasiti samo ako krenemo donjom stranom, ali ja tamo nisamopazio nita nalik na cestu. Naprotiv, stijene su se tamo toliko pribliile jedna drugoj daje tujedino rijeka s mukom mogla prokriti prolaz.- Recite - rekao sam zadihano - postoji li neki put koji odavde vodi iz doline?- Ne, ne! - stenjao je i nastojao se osloboditi. - Pustite me, kaem vam, pustite me. Niste mipotrebni, znam se i sam brinuti o sebi.Ja se, dakako, na to nisam obazirao, nego sam pozorno promatrao strme stijene doline. Zatim samna pojasu osjetio neki pritisak; u isto vrijeme djeak vikne:


7/275

- to elite od mene? Pustite me, pustite me ili u vam vlastiti no zariti u tijelo!U njegovoj je ruci bljesnula otrica; izvadio je moj bowie-no. Nisam imao vremena za duguraspravu, nego sam ga desnom rukom uhvatio za zglobove, a lijevom sam ga jo vre pritisnuouza se.Opasnost je svaki as sve vie rasla. Uarena je bujica stigla do skladita. Sada su poeleeksplodirati bave, a to je povealo poar. Zrak je bio uaren; osjeao sam se kao da se kuham u

vreloj vodi, a vruina je tako rasla da sam mislio kako u iznutra izgorjeti. Gotovo sam izgubiosvijest. No nije se radilo samo o mome ivotu, nego i o ivotu djeaka.- Hajde, Swallow, naprijed, naprijed, Swall!Strahovita vruina presjekla mi je rije u ustima. Vie nisam mogao govoriti. Ali to nije bilopotrebno, jer je dobra ivotinja jurila strahovitom brzinom. Opazio sam da s ove strane rijekenema nikakvog izlaza. Plamen je posve jasno osvjetljivao stijene, tako da se moglo vidjeti kako suprestrme za uspon. Zbog toga u vodu, u vodu - prijeko, na drugu stranu!19Lak pritisak o bedra, skok poslunog mustanga i nad nama se sklopie valovi! Osjeao samkako u mojim ilama tee nova snaga, nov ivot; samo prijeko, prijeko! Swallow je bio bri odvatrenog elementa; sada se plamen valjao niz rijeku i za nekoliko sekundi stii e do nas. Djeak,kojije sada bio bez svijesti, leao je ukoeno; konja je poda mnom nestalo. Plivao sam kao jonikad u svom ivotu. Osjeao sam uasan strah. Tada je pored mene zanjitao konj. - Swallow,

vjerni, hrabri, jesi li to ti? - Ovdje je obala - ponovo na sedlo - ne mogu se popeti -jo jedanput;uspjelo je - Swallow, naprijed, naprijed, kamo eli, samo van iz tog pakla!Znao sam samo toliko da smo jurili naprijed; kamo, to nisam pitao. Oi su mi leale u dupljamakao otopljena kovina, a svjetlost mije prila mozak. Osjeao sam se kao da se sastojim od uarenespuve iji se rahli pepeo svakog trenutka moe raspasti. Konj je isod mene stenjao gotovoljudskim glasom. Trao je, skakao, penjao se, preskakivao stijene i usjekline. Lijevom rukomuhvatio sam se za njegov vrat, a desnom sam jo uvijek drao djeaka. Jo jedan skok- konano,konano smo savladali stijenu -jo nekoliko stotina koraka i stii emo u preriju. Swallow je stao;skliznuo sam na zemlju.Uzbuenje i napor bijahu toliki da su pobijedili nesvijest koja mi je prijetila. Polako sam ustao,zagrlio vrat vjerne ivotinje koja je drhtala itavim tijelom i poljubio je jecajui.- Swallow, jedini, hvala ti. Ti si nas obojicu spasio. Nikad ti to neu zaboraviti!

Nebo je bilo krvavo crveno, a vrela para razuzdanog elementa poivala je u gustim, crnimgomilama nad opustoenim mjestom. Ali nisam imao vremena za promatranje, jer je Harry, blijed,hladan i ukoen, leao preda mnom, tako da sam mislio da je mrtav, da se utopio u bujici vode doksam ga spaavao od plamena.Njegova je odjea bila mokra i pripila mu se uz tijelo. Trljao sam mu sljcpooice i pokuavao gana razliite naine povratiti u ivot. Napokon, njegovo se tijelo trgne. Osjetio sam kako mu lupasrce i vidio sam da ponovo die. Probudio se, otvorio oi i zurio u mene. Zatim krikne i skoi:- Gdje sam... tko ste vi... to se dogodilo!?- Spaeni ste! Prepoznao je moj glas.- Vatra...? Tamo dolje? Boe, dolina je gorjela. A Forster...I kao da ga je to ime sjetilo opasnosti u kojoj je ostavio roake, on prijetei podigne ruku.20- Gospodine, vi ste kukavica, bijedna kukavica, kojot! Mogli ste ih spasiti, sve, sve, ali vi stepobjegli kao to akal bjei pred laveom pasa. Prezirem vas! Moram otii, moram otii k njima!i..i Htio je potrati.Zadrao sama ga.?jp! - Stanite! Nita se vie ne moe uiniti. Odjurili biste u smrt. o|S. - Pustite me. Ja s vamanemam nikakva posla.Istrgnuo mi se iz ruke i odjurio. Osjeao sam meu svojim prstima neki mali predmet. Bio je toprsten. Poao sam za djeakom, ali onse ve izgubio u sjeni strmih stijena. Nisam se mogao ljutitina djeaka. Bio je jo mlad i katastrofa ga je toliko uzbudila da nije mogao zrelo prosuivati.Spremio sam prsten i sjeo na zemlju. Morao sam se odmoriti od strahovitog napora i cvdjeprenoiti, jer se prije jutra nije moglo sii dolje u bluff.U dolini je jo uvijek gorjela nafta. Staro odijelo koje sam imao na sebi spalo mi je s tijela kaopepeo: obukao sam novo odijelo koje se smoilo i zbog toga ostalo itavo.Swallow je leao pored mene; bilo je ovdje i trave; ali on je nije ni okusio. Dobra je ivotinja bila

umorna kao i ja. to se dogodilo sa stanovnicima doline? To mi pitanje nije dalo da zaspim, iako


8/275

mije odmor bio potreban. Cijele sam noi bio budan i esto sam odlazio do ruba bluffa, da bihpogledao dolje. Vatra vie nije bila tako jaka. Plamenovi nafte jo uvijek su brizgali uvis.Tako je to bilo do jutra, a tako e biti sve dok nafta bude tekla iz buotine, ukoliko se ne ugasiplamen. Dnevna je svjetlost ublaavala svjetlo plamena. Kad sam pogledao dolje, vidio sam da jeosim kuice koja se nalazila na najviem mjestu doline, sve, sve nestalo. Stambena zgrada,postrojenje tvornice i sve ostale zgrade, zajedno sa zalihama, postale su plijen vatre. itav bluff do

najgornjeg ruba stijena bio je crn i bio nalik na aavu tavu u kojoj je nekom neopreznom kuharuzagorjelo jelo. Pred onom kuicom stajalo je nekoliko ljudi, meu njima i Harry. Dakle, smioni semladi probio nou u dolinu. Sada, danju, bilo je to veoma lako. Krenuo sam puteljkom kojim samse juer spustio. Pritom sam vidio kako je Harry pokazao prema meni i upozorio ostale. Neki jeovjek uao u kuicu i zaas se vratio s pukom. Krenuo mi je u susret sve do rijeke, a kad samstigao na obalu, viknuo je:- Hej, ovjee, to traite u naem kraju. Nestanite, inae ete dobiti metak u rebra. - Ostao sam ovdje da bih vam pomogao, ukoliko se to moe -odgovorio sam.- Znam! - nasmijao se podrugljivo. - Poznajemo mi takvu pomo.21^ffff.- Moram govoriti s Harrvem.- To nee biti lako.

- Imam neto da mu predam.- Ne pravite se pametni. Htio bih znati to takav momak moe nekome dati. Prvo se ponaa kaokukavica, a zatim iz osvete pali naftu!Na trenutak nisam znao to bih odgovorio. On je moju utnju shvatio kao znak loe savjesti iodgovorio:- Kako ste se samo prestraili! Da, mi dobro znamo kako se sve to dogodilo. Ako smjesta nenestanete, sjurit u vam metak u glavu!Uperio je puku u mene. Tada sam ljutilo viknuo:- ovjee, to vam pada na um! Nita ja nisam zapalio: plinovi nafte zapalili su se na vaimsvjetiljkama. Strahovita nesrea posljedica je vae vlastite nebrige.-Znam, znam! Gubite se ili u pucati!- Zar bih po cijenu vlastitog ivota spasio djeaka da sam poinitelj?

- Izgovor! Da ste htjeli pomoi i da niste pobjegli, svi bi bili spaeni; ovako su izgorjeli, bijednoizgorjeli. Evo vam plae!Pucao je u mene. Ja se nisam ni pomaknuo da bih izbjegao metak, i to je bilo dobro, jer je loeciljao i nije me pogodio. Gotovo sam dobio elju da mu uzvratim metkom, ali to, dakako, nisamuinio, nego sam se polako okrenuo ne pogledavi ga. Kad sam stigao gore, sjeo sam na konja iodjahao.Nekoliko dana kasnije stigao sam u preriju Gravel, gdje sam tjedan dana morao ekati Winnetoua.Divljai je bilo ovdje mnogo, tako da nisam bio gladan. Nije mi bilo ni dosadno, jer je ovimkrajem lutalo nekoliko odreda Siouxa, pa sam morao paziti da me ne opaze. Kad je stigaoWinnetou i kad sam mu javio da ovdje ima Crvenokoaca, dogovorili smo se da treba odjahatidalje.Veoma sam se radovao to u vidjeti Old Firehanda, tog slavnog westmana i bio sam spreman davrlo mnogo od njega nauim. Put do njega nije bio neopasan; to smo opazili ve idueg dana kad

smo ugledali trag nekog Indijanaca koji je sigurno bio izvia.Paljivo sam pretraio tlo. Indijanev je konj bio privezan za kolac i u krugu je pasao prerijskutravu; jaha je leao na tlu i igrao se tobolcem. Pri tome je slomio drak jedne strijele i odlomljenekomade, suprotno obiajima Indijanaca, ostavio na zemlji. Podigao sam ih i razgledao. To nije bilalovaka, nego ratna strijela.- Nalazio se na ratnom pohodu - rekao sam. - Ali jo je mlad i neiskusan, inae bi sakrioodlomljene komade. Ni tragovi njegovih nogu nisu tragovi odrasla ovjeka.22

Pogledali smo jo jednom tragove i ustanovili da je ovjek nedavno napustio to mjesto; rubovi

tragova jo su bili otri, a polegnute travke jo se nisu potpuno ispravile.


9/275

Slijedili smo trag sve dok sjene nisu postale veoma duge. Spustila se veer, pa smo morali sii skonja. Prije nego to sam sjaio dogledom sam pretraio ravnicu.Zaustavili smo se na jednom od mnogobrojnih breuljaka, tako da smo mogli vidjeti nadaleko.im sam stavio dogled na oi, opazio sam dugaku ravnu crtu koja se povlaila od istoka dusjevernog obzora do najudaljenije zapadne toke. Radosno sam dao dogled Winnetouu, i onpogleda onamo. Kad je odloio dogled, iznenaeno je uzviknuo i upitno me pogledao.

- Zna li moj brat kakav je to put? - upitao sam ga. - To nije cesta bivola, niti su ga izgazile nogeCrvenokoaca.- Znam, to je put vatrenog konja kojega emo jo danas vidjeti. Ponovo je podigao dogled i saivim zanimanjem promatrao prugu.Ali odjednom ga spusti, skoi i sjuri se u dolinu.Svakako je postojao neki vaan razlog; zbog toga sam bez oklijevanja postupio kao i on.- Tamo kraj puta vatrenog konja lee Crvenokoci - viknuo je. -Skriveni su iza lea nasipa, alividio sam jednog od njihovih konja.Dobro je postupio to je siao s uzvisine, jer bi nas na njoj lako mogli opaziti. Iako je i za otre oiIndijanca ta udaljenost bila prevelika, znao sam da neki od njih imaju doglede.- to kae moj brat, to namjeravaju ti ljudi? - upitao sam.- Oni ele razoriti put vatrenog konja - odgovorio je.

- 1 ja tako mislim. Oduljat u se do njih.Uzeo sam dogled iz njegovih ruku, zamolio ga da me prieka i oprezno se stao uljati naprijed.Iako sam bio uvjeren da nita ne slute, drao sam se to vie zaklona, te sam im se toliko pribliioda sam ih leei na zemlji mogao prebrojati. Bilo ih je trideset. Svi su bili obojeni ratnim bojama i naoruani strijelama i vatrenim orujem.Konja je bilo mnogo vie, i to je potvrdilo moje miljenje da su krenuli u pljaku.Iza sebe sam zauo tiho disanje. Brzo sam izvadio no i okrenuo se. Bio je to Winnetou.V - Uf! - proaptao je. - Moj je brat veoma smion to se usudio tako daleko. To su Ponke,najhrabriji meu Siouxima, a tamo lei Parranoh, feijeli poglavica. > ;i Zaueno sam ga pogledao. v23- Bijeli poglavica?

- Zar moj prijatelj jo nita nije uo o Parranohu, okrutnom poglavici Atabaska? Nitko ne znaodakle je doao, ali on je snaan ratnik i savjet plemena primio gaje meu Crvenokoce. Kad susijede glave otile k Manitouu, Velikom duhu, dobio je kalumet poglavice i skupio je mnogoskalpova. Ali tada ga je zao duh zaslijepio. Postupao je sa svojim ratnicima kao s robovima imorao je pobjei. Sada je u savjetu Ponka i oni e poiniti velika nedjela.- Poznaje li moj brat njegovo lice?- Winrietou je svoj tomahavvk izmjerio s njegovim; ali bijelac je podao i ne bori se poteno.- On je izdajica; vidim to. On eli da zaustavi vatrenog konja i da ubije i opljaka moju brau.- Bijele mueve? - upitao je zaueno. - Ta on nosi njihovu boju. to e moj prijatelj uiniti?- On e ekati da vidi hoe li Parranoh razoriti put eljeznog konja, a zatim e odjahati u susretsvojoj bijeloj brai da ih opomene.On kimne glavom. Tada se esto dogaalo da bijeli ili crveni razbojnici otete prugu, kako biorobili vlakove. O tome e jo biti govora u ovoj knjizi.

Vee se sve bre sputalo i neprijatelja je bilo teko vidjeti. Zamolio sam Winnetoua da se vrati dokonja i da me tamo eka. On je pristao i rekao: - Ako se moj brat nae u opasnosti, neka krikne kao prerijska koko. Ja u doi da mu pomognem.On se vratio, a ja sam puui napredovao prema nasipu. Potrajalo je prilino dugo dok sam stigao.Zatim sam preao nasip, sakrio se na drugoj strani i uputio se na mjesto gdje su se nalazile Ponke.Sretno sam im se priuljao. Indijanci su bili zauzeti ruenjem pruge. U ovom podruju bilo jevelikog kamenja i Ponke su vjerojatno zbog toga izabrale upravo to mjesto za svoj pothvat. uosam ih kako na tranice gomilaju kamenje koje mora daje bilo veoma teko, jer su duboko disali.Nisam vie smio gubiti vrijeme i brzo sam se vratio istim putem. Nisam poznavao eljeznikuprugu, niti sam znao kada treba proi vlak, ali sam pogodio odakle treba doi. Bio sam veomauzbuen i Winnetou, s kojim sam se gotovo sudario, nije me prepoznao i umalo da me nijedoekao noem.

Zaas smo se nali na konjima i brzo smo jahali du tranica prema istoku. Svjetlost zvijezdaomoguavala nam je da pratimo put.


10/275

24Prolo je etvrt sata, pa jo etvrt. Dakle, vlak vie nije bio u opasnosti i moramo nastojati da nasiz njega opaze. Jahali smo jo neko vrijeme, a onda sam skoio s konja. Winnetou takoer. Potosmo ivotinje vrsto privezali za kolce, poeo sam skupljati sasuenu travu i od nje nainio nekuvrst baklje. Po travi sam posuo malo baruta da bih je lako mogao zapaliti. ekali smo da stignevlak.

Leali smo na pokrivaima i oslukivali u no, gledajui paljivo u smjeru odakle je trebao stii.Sada je u velikoj daljini zablistale svjetlo; najprije malo i jedva zamjetljivo, zatim sve blie ijasnije. uli smo tutnjavu koja je sve vie rasla, sada ve nalik na grmljavinu.Doao je oekivani trenutak. Vlak se sve vie pribliavao. Izvukao sam revolver i opalio u baklju.Suha trava zaas se zapalila. Mahao sam bakljom, a drugom sam rukom davao znak da stanu.Mora da je vlakovoa odmah uoio na znak, jer sam ve nakon nekoliko trenutaka uo otar zvukkonica i vlak se zaustavio. Ne obazirui se na inovnike koji su se nagnuli kroz prozor, pouriosam se do lokomotive i glasno viknuo:- Ugasite svjetla!Svjetla su se odmah ugasila. Namjetenici Pacifike eljeznice su ljudi veoma prisebna duha.- Do vraga! - viknuo je netko iz lokomotive. - Stoje to? Nadam se da se tamo naprijed nije nitadogodilo?

- Treba da smo u tami, sir - odgovorio sam. - Pred vama se nalaze Indijanci koji ele napasti vlak.- Do vraga! Ako je tako, onda ste vi najbolji ljudi koji su ikada ivjeli na ovoj prokletoj zemlji.Skoio je van i tako mi stisnuo ruku da sam gotovo viknuo. Za nekoliko trenutaka okruila nas jemala skupina putnika.- to je? to je? Zato stojimo? - vikali su.Ukratko sam im objasnio o emu se radi i nastalo je veliko uzbuenje.- Dobro, veoma dobro! - viknuo je vlakovoa. - To je divna prilika da se osvetimo crvenimhuljama. Nema nas mnogo, ali smo dobro naoruani. Znate li koliko ima Crvenokoaca?- Trideset Ponka.- Well! Onda ples moe zapoeti. Ali ovdje je jo neki ovjek. Boe, Crvenokoac!Ruka mu je jurnula prema pojasu i htio se baciti na AVinnetoua. On je bio doao za mnom i sadaje uspravno stajao u polutami.

25- Samo budite mirni, sir. To je moj drug koji e se radovati to moe upoznati smionog jahaavatrenog konja.- To je neto drugo. Pozovite tog ovjeka. Kako se zove?- To je Winnetou, poglavica Apaa.- Winnetou? - vikne jedan od putnika i stade se urno probijati do nas. - Ovdje je Winnetou,najvei poglavica Apaa?Bio je to ovjek zaista golema tijela, to sam i u mraku mogao opaziti; nije bio odjeven kao ostaliinovnici i putnici, nego je na sebi imao odjeu prerijskog lovca. Stao je pred poglavicu i radosnoga upitao:- Zar je Winnetou zaboravio lik i glas svog prijatelja?- Uf! - odgovori poglavica jednako radosno. - Kako Winnetou moe zaboraviti Old Firehanda,najveeg meu bijelim lovcima, iako ga mnogo mjeseci nije vidio.

- Vjerujem ti, vjerujem ti, dragi brate, ni ja te nisam mogao zaboraviti, ali...- Old Firehand? - viknuli su ljudi i svi su ustuknuli puni potovanja pred tim najslavnijim lovcem,o ijoj su se smionosti pripovijedale nevjerojatne prie.- Old Firehand? - viknuo je sada i vlakovoa. - Zato mi niste rekli svoje ime kad ste uli u vlak?Dao bih vam mnogo bolje mjesto.- Hvala, sir. Bilo je dobro! Ali ne gubimo dragocjeno vrijeme, nego se posavjetujmo kako dapostupimo protiv Indijanaca.Svi su se putnici odmah okupili oko njega, kao daje to samo po sebi razumljivo. Ja sam moraoponoviti svoj izvjetaj.- Dakle, vi ste Winnetouov prijatelj? - upitao je kad sam zavrio. -Ne poklanjam lako svojeprijateljstvo, ali koga on cijeni taj i na mene moe raunati. Evo vam ruke!- Da, on je moj prijatelj i brat - izjavio je Winnetou. - Mi smo zajedno popili krv sjedinjenja.

- Krv? - upita Old Firehand brzo i pristupi mi blie. - Onda to mora daje...- Old Shatterhand, koji svakog neprijatelja obara akom - nadopuni ga Winnetou.


11/275

- Old Shatterhand, Old Shatterhand! - vikali su putnici i poeli se gurati oko mene.- Vi ste Old Shatterhand? - upitao je vlakovoa radosno. - Old Firehand, Old Shatterhand iWinnetou! Kakav sretan susret! Tri najslavnija mua Zapada, tri nepobjediva! Sada nam se nitane moe dogoditi! Crveni su lopovi izgubljeni! Me'urs, recite nam samo to da uinimo i miemo posluati.26

- Ima trideset crvenih lopova - odgovorio je Old Firehand - i neemo mnogo okoliati.Jednostavno emo ih sve pobiti.- To su ljudi, sir - ubacio sam.- Mnogo sam sluao o vama i znam da ste ak i u najveoj opasnosti popustljivi prema timmomcima. Alija mislim drukije. Da ste doivjeli ono to sam ja doivio i vi biste drukije mislili.A kako ovu bandu vodi Parranoh, izdajica i stostruki ubojica, moj e ih tomahawk sve poderati!Moram s njim izravnati jedan raun, raun koji je napisan krvlju.- Howgh! - sloi se inae tako blagi Winnetou. Mora daje imao vaan razlog, jer se protiv svogobiaja sloio s takvim gledanjem.'-'- Imate pravo, sir - izjavio je sada i vlakovoa. - Bio bi grijeh da ih potedimo.- Osoblje vlaka nek ostane u vagonima. Vas ne smijemo uplesti u borbu. Ali ostali gentlemenimogu sudjelovati u pustolovini. U tami emo se douljali do njih i napasti ih. Kako oni o tome

nita ne slute, strah e mnogo snanije djelovati nego oruje. Kad ih budemo otjerali, dat emoznak i vlak moe krenuti. Ali polako, jer ne znamo hoemo li moi do njegova dolaska maknutiprepreku. Dakle, tko eli poi?- Ja, ja, ja! -poee vikati putnici. Nijedan nije htio izostati.- Uzmite oruje i poite! Ne smijemo gubiti vrijeme, jer Crvenokoci sigurno znaju kad vlak trebada stigne i mogli bi poeti sumnjati.Krenuli smo. Winnetou i ja na elu. Duboka tiina leala je nad tim podrujem, a mi smo nastojalihodati bez uma. Nita nije odavalo da naizgled mirna ravnica skriva pripreme za krvavi obraun. Veliki dio puta proli smo hodajui uspravno, a zatim smo legli na zemlju ijedan za drugim puzalidu nasipa. Za to vrijeme iziao je mjesec i obasjao kraj, tako da se moglo vidjeti prilino daleko.Iako je to svjetlo oteavalo uljanje, imalo je i neke prednosti. U tami nam ne bi bilo lako tonoodrediti mjesto gdje smo vidjeli Ponke i mogli bismo im se sluajno suvie pribliiti, a to se ovako

nije moglo dogoditi.Od vremena do vremena oprezno sam se uspravljao i pregledavao nasip, tako da sam sada nauzvisini opazio neiji lik koji se ocrtavao na obzoru. Dakle, postavili su straara.Nakon nekoliko minuta vidjeli smo i ostale, koji su nepomino leali na zemlji. Malo dalje od njihnalazili su se konji, a to je veoma oteavalo napad, jer su ivotinje lako mogle omesti cijelipothvat. Istodobno sam ugledao kamenje koje su Indijanci nagomilali na prugu i sa strahom sampomislio to bi se bilo dogodilo putnicima da nismo sprijeili pothvat divljaka.27uljali smo se naprijed sve dok se nismo nali nasuprot odredu, a onda smo leali spremnaoruja i puni oekivanja.Najprije je trebalo onemoguiti straara, a to se moglo povjeriti samo Winnetou. Straar je usvjetlu mjeseine mogao vidjeti i najmanju sitnicu u svojoj blizinu i uti i najmanji um. ak ionda kad bismo ga uspjeli iznenaditi, valjalo je naas ustati da bi mu se zario no u srce, a to biodmah opazili i ostali. Ipak se Winnetou dobrovoljno prihvatio tog tekog zadatka. Oduljao se.Ubrzo potom vidjeli smo kako je straar odjednom nestao, da bi se idueg trenutka ponovopojavio stojei uspravno kao i prije. Ali straar vie nije bio Ponka, nego Winnetou.Bio je to jedan od onih zadivljujuih pothvata koje neprijatelj sigurno nije zapazio. Najtee je sadaprolo i napad je mogao poeti.Ali jo nije bio dan znak kad sam iza sebe zauo pucanj. Jedan od neopreznih putnika pritisnuo jeokida svog revolvera. Crvenokoci su se brzo snali. Jurnuli smo prema njima. Oni su nas vidjelii viui pojurili prema svojim konjima, da bi to bre pobjegli i na nekom sigurnom mjestu odralisavjet.- Pazite! - viknuo je Old Firehand. - Pucajte u konje, a zatim naprijed.Naa salva prasnu i neprijatelj se pretvori u klupko sruenih konja i jahaa koji su pokuavalipobjei. Da bih to sprijeio, mnogo mi je olakala moja henrvevka. Gaao sam u konje, koji su,pogoeni, zbacivali na zemlju i svoje jahae.

Old Firehand i Winnetou bacili su se u klupko maui svojim to-mahavvcima; ja ni prije nisamraunao da e nam putnici ba mnogo pomoi i sada se pokazalo da sam imao pravo. Oni su iz


12/275

daljine pucali na Indijance, obino nisu pogaali i bijedno bi bjeali kad bi koji Crvenokoacjurnuo prema njima.Kad sam ispucao i posljednji metak, odloio sam henrvevku i teku medvjedarku, izvadiotomahawk i pourio prema Old Firehandu i Win-netouu. Nas trojica smo se zapravo jedini boriliprotiv Ponka.Winnetouov nain borbe dobro sam poznavao, zbog tog sam priao Old Firehandu. On je stajao

uspravno, rairenih nogu i tomahawk u njegovoj divovskoj aci razbijao je glave neprijatelja.Duga kosa nalik na grivu vijorila mu je oko glave, a crte njegova lica, koje je obasjavao mjesec,odavale su potpunu sigurnost u pobjedu.Vidio sam Parranoha usred gomile Indijanaca i pokuao sam mu se pribliiti. Uzmiui predamnom on se pribliio Apau, ali je nastojao da i njemu izmakne. To je Winnetou opazio, skoio jeprema njemu i viknuo:28- Parranoh! Zar pas Atabaska eli pobjei pred VVinnetouom, poglavicom Apaa? Usta zemljeneka popiju njegovu krv, a pande leinara neka razderu tijelo izdajice; ali njegov sklap resit epojas Apaa!Odbacio je tomahawk, izvadio no iz pojasa ukraenog skalpovima i zgrabio bijelog poglavicu zavrat. Ali neto ga je zadralo.

Old Firehand uo je njegov povik i pogledao lice neprijatelja.- Tim Finnetey - viknuo je, odmaknuo Indijance kao trske i skoio do Winnetoua, uhvativi ga zaruku u kojoj je drao no. - Stoj, brate! Ovaj ovjek pripada meni!Parranoh je stajao kao ukoen od straha kad je uo svoje pravo ime, ali im je ugledao OldFirehandovo lice istrgnuo se iz Winnetouove ruke, kome je panja naas popustila, i poeo bjeatikao lud. Odmah sam potrao za njim. Iako s njim nisam imao nikakav raun koji bih morao izravnati, znao sam da je on planirao napad na vlak i da je smrtni neprijatelj Winnetoua i OldFirehanda.Njih dvojica takoer su odmah potrali. Znao sam da nee moi smanjiti prednost i istodobnoopazio da je progonjeni neobino dobar trka. Old Firehand, koji je bio majstor u svemu to traiivot na Zapadu, nije vie bio u godinama koje je traila takva trka na ivot i smrt, a Winnetou jeve nekoliko puta priznao da me ne moe stii.

Zadovoljno sam opazio daje Parranoh pogrijeio trei glavom bez obzira ravno naprijed i da senije posluio uobiajenom taktikom Indijanaca, koji bjee u cikcaku. Nije tedio svoje snage, doksam ja ravnomjerno disao i teret tijela oprezno prenosio s noge na nogu, to mi je esto koristilo utekim situacijama.Ostala dvojica sve su vie zaostajala i za sobom vie nisam uo njihovo glasno disanje. Tada jeWinnetou viknuo:-Neka Old Firehand stane! Moj mladi bijeli brat uhvatit e krastau Atabaska i ubiti je. On imanoge oluje i nitko mu ne moe pobjei!Koliko god da je taj povik bio laskav, nisam se smio okrenuti da vidim hoe li ga ljutiti lovacposluati. Nisam smio ispustiti iz vida bjegunca.Dosad mu se nisam nimalo pribliio; ali kako sam opazio da tri polaganije, pojurio sam jo bre iubrzo sam bio tako blizu da sam mogao uti njegovo dahtanje. Kod sebe nisam imao drugogoruja do praznih revolvera, pa sam izvadio bowie-no. Sjekiru sam odbacio, da mi ne smeta utranju.Odjednom je skoio u stranu, jer je elio da protrim kraj njega pa da me napadne s lea. Ja sam,dakako, na taj manevar bio spreman i29skrenuo sam u istom trenutku u stranu, tako da smo se sudarili. Pri tome sam mu no zario ulea.Nije to bio prvi neprijatelj kojega sam savladao; ali ovdje je preda mnom leao ovjek koji jeumro od mog oruja i nisam se mogao osloboditi osjeaja tjeskobe. Svakako, zasluio je smrt inije ga trebalo aliti.Sada sam za sobom zauo brze korake. Bacio sam se na zemlju, ali nisam se morao plaiti jer je tobio Winnetou.- Moj je brat brz kao strijela Apaa, a njegov no sigurno pogaa cilj - rekao je kad je ugledaomrtvaca.

- Gdje je Old Firehand? - upitao sam.


13/275

- On je jak kao medvjed u doba kad pone snijciti; ali njegovu nogu dri ruka godina. Nee li semoj brat ukrasiti skalpom Atabaska?- Darujem ga svom crvenom prijatelju!S tri reza skinuo je kou s glave poginuloga. Kako je strahovito mrzio, ovaj inae ljubazan Apa,tog Tima Finneteva, kad mu je ak uzeo skalp. Toga asa opazio sam nekoliko tamnih toaka,koje su nam se polako pribliavale.

- Neka Winnetou legne na zemlju, jer e morati obraniti skalp bijelog ovjeka! - upozorio sam ga.Ljudi su se oprezno pribliavali. Bijahu to estorica Ponka.Apa je po zemlji puzio u stranu, a ja sam ga slijedio pogaajui njegovu namjeru. Ve odavno jetrebalo da stigne Old Firehnad; ali vjerojatno je, im je izgubio Winnetoua izvia, krenuo ukrivom smjeru. Sada smo opazili da Indijanci vode konje. Bili su spremni na brzi bijeg. Ta jeokolnost mogla biti veoma opasna i morali smo se domoi konja. Radi toga smo ih zaobili u luku,da bismo im doli s lea.Nisu pretpostavljali da e tako daleko od mjesta bitke naii na mrtvaca i zaueno su viknuli kadsu ugledali nepomino ljudsko tijelo. Sigurno se ne bi toliko pourili da su ga drali mrtvim, nomislili su daje ranjen, pa su se sagnuli nad njim. Bijesno su viknuli kad su vidjeli da nema koe naglavi.To je bio pogodan trenutak. Prestraeno su bili ispustili uzde, a mi smo sjeli na konje i u galopu

pojurili prema naima.Nije nam bilo stalo do borbe, jer nismo bili naoruani, a njih je bilo triput vie.S lako razumljivom radou mislio sam na zaprepatena lica Crve-nokoaca koje smo nadmudrili.ak se i Winnetou nasmijao. No u isto vrijeme bili smo zabrinuti za Old Firehanda, koji je lakomogao nabasati na njih. t30

Ta je briga bila opravdana, jer kad smo se vratili na mjesto napada nismo ga tamo nali, iako jeprolo prilino vremena.Bitka je bila zavrena. Bijelci koji su nam pomogli, zapravo koji nam nisu pomogli, sakupljali su

mrtve Indijance; ranjeni Crvenokoci pobjegli su sa svojim sretnijim drugovima. Na mjestu gdje jena pruzi bilo naslagano kamenje gorjele su dvije vatre, ugovoreni znak za vlakovou. Vlak sezaustavio pokraj vatre. Slubenici su skoili i raspitivali se kako je borba zavrila. Pohvalili su nasi kondukter nam je obeao da e svuda govoriti o nama i da e se pobrinuti za to da naa imenabudu u svaijim ustima.- To nije potrebno, sir - odgovorio sam. - Mi smo jednostavni westmeni i rado se odriemo takveslave. Ali ako vam je do toga stalo, rastrubite po Dravama imena ostalih hrabrih gentlemena. Onisu potroili mnogo baruta i mislim da zasluuju priznanje.- Mislite li to ozbiljno, sir? - upitao je kondukter, jer to nije mogao zakljuiti po tonu kojim sampohvalu izrekao.-isi ' Svakako. , ji;f Dakle, bili su hrabri? ;,jT,r Neizmjerno.- To me raduje. Zabiljeit u njihova imena i objaviti ih. Ali, gdje je Old Firehand? Ne vidim ga.Nadam se da ne lei meu poginulima?Nato Winnetou odgovori:- Moj brat Old Firehand izgubio je Parranohov trag i sigurno je naiao na novog neprijatelja. OldShatterhand i ja poi emo da ga pronaemo. - Da, moramo brzo krenuti - sloio sam se. - Vjerojatno mu prijeti opasnost. Nadam se da ete bitijo ovdje kad se vratimo.Uzeli smo svoje puke i tomahawke, koje smo bili odbacili, i krenuli u istom smjeru kao i ranije.Bilo je prilino mrano, jer je mjeseina bila blijeda i slaba. Morah' smo se, dakle, vie osloniti nasluh nego na vid. U poetku se od buke oko vlaka nita drugo nije ulo, ali kad smo se dovoljnoudaljili, zavladala je oko nas duboka tiina noi. Od vremena do vremena zastajali smo ioslukivali.Budui da nismo nita uli, htjeli smo se vratiti, jer smo vjerovali da se Old Firehand ve nalazikraj vlaka. Uto smo iz velike daljine zauli neki zov.

- To mora da je na brat Old Firehand, jer Ponkama ne bi palo na pamet da se vikom odaju - rekaoje Winnetou.


14/275

-1 ja tako mislim - odgovorio sam. - Potrimo brzo!31- Da, brzo! On se nalazi u opasnosti, inae ne bi zvao!Potrali smo, ali Winnctou je elio prema sjeveru, a ja prema istoku. Zato smo ponovo stali, aApa upita:- Zato moj brat uri onamo? Glas se zauo sa sjevera.- Ne, s istoka. Sluaj!

Zov se ponovio i ja sam dodao:- To je s istoka, jasno sam uo.- Sa sjevera; moj brat Old Shattcrhand se vara.- Uvjeren sam da imam pravo. Prijeti mu opasnost i nemamo vremena za razgovor. Winnetouneka poe prema sjeveru, a ja u prema istoku. Jedan od nas e ga sigurno pronai.- Da, neka bude tako!Potrali smo. Ubrzo sam opazio da sam imao pravo, jer sam ponovo zauo povik, ovaj put jasnijenego prije. Zatim sam pred sobom ugledao klupko ljudi koji se bore.- Dolazim, Old Firehande, dolazim! - viknuo sam i potrao jo bre. Sada sam jasnije vidio borce.Old Firehand je kleao na zemlji, jerje bio ranjen, i borio se s trojicom Crvcnokoaca, dok su druga trojica leala na zemlji. Bijahu tooni kojima smo oduzeli konje. On se nalazio u oajnoj situaciji, a ja sam bio udaljen jo oko

pedeset koraka. Zbog toga sam stao i naciljao. Bio je to opasan pothvat, jer je mjeseina bilaveoma^slaba, a ja sam disao brzo i bio sam uzbuen. No, morao sam pokuati. Ispalio sam trimetka zaredom. Tri su se neprijatelja sruila, a ja sam potrao prema Old Firehandu.- Hvala Bogu! To je bilo u posljednji as, sir- viknuo mije u susret.- Vi ste ranjeni? - upitao sam kad sam stigao. - Teko?-Nije opasno. Dva udarca tomahavvkom u noge. Momci me nisu mogli dosei, zbog toga su meudarali po nogama. Tako sam se sruio.- Sigurno ste izgubili mnogo krvi. Dopustite mi da vas pregledam.- Da, da! Ali, sir, kakav ste vi strijelac! Po tako slabom svjetlu i poslije trke, svu ste trojicupogodili tono u glavu! Oni su mrtvi. To moe samo OldShatterhand! Ja vas ranije, dok smoprogonili Tima Finneteva, nisam mogao stii, jer na nozi imam ranu od strijele. Nisam mogaovidjeti trag i trao sam dalje, kad su odjednom kao iz zemlje iskoili ovi momci. U ruci sam imao

samo no, drugo sam oruje odbacio da mi ne smeta. Pogodili su me u noge. Trojicu sam ubio, aostala trojica ubila bi mene da vi niste stigli. Neu to Old Shatterhandu nikad zaboraviti.Dok je to pripovijedao, pregledavao sam njegove rane. Bile su bolne, ali na sreu neopasne. Tadaje stigao Winnetou i pomogao mi da ga previjem. Odmah je priznao da ga je danas prevarionjegov inae tako32

iizvanredan sluh. Mrtve smo ostavili da lee i vratili smo se k nasipu veoma polako, jer OldFirehand nije mogao hodati. Zbog toga se nismo udili to vlaka vie nije bilo kad smo stigli dotranica. Vie nas nisu mogli ekati. Zaplijenjeni konji stajali su privezani uz nae, i to je bilodobro, jer smo tako mogli Old Firehanda lake prenijeti. Dakako, bili smo prisiljeni da tjedan danamirujemo, dok ne bude sposoban da jae. Zbog toga je predloio da krenemo do jednog mjesta

udaljenog pola dana hoda, gdje ima ume i vode i gdje nee nita nedostajati ni nama ni naimkonjima... i.BRADSKA BIBLIOTEKA CENTRALNA33

6.U "TVRAVI"Prolo je nekoliko dana i Old Firehand je mogao krenuti s nama k svom "zamku". Put dotleprolazio je kroz podruje neprijateljskih plemena. Sada kad su prole sve opasnosti, mogli smo se

od srca odmoriti i razonoditi.


15/275

Nae su puke bile posljednjih dana nijeme, da se ne bismo odali Crvenokocima. Ipak nismogladovali, jer smo pomou lasa hvatali divlja. Sjedio sam s Old Firehandom kraj logorske vatre.Winnetou je straario i obilazei stigao do nas. Old Firehand mu je rekao:-Nee li moj brat sjesti k nama uz vatru? Rapahe ne prolaze ovuda i mi smo sigurni.- Oi Apaa su uvijek otvorene; on ne vjeruje noi, jer no je ena -odgovorio je Winnetou.Ponovo se izgubio u mraku.

- On mrzi ene - ubacio sam, i to je bio poetak jednog od onih povjerljivih razgovora koji sevode pod vedrim, zvjezdanim nebom i koje ovjek dugo pamti.Old Firehand je otvorio vreicu koja mu je visjela oko vrata {.izvadio lulu. Napunio ju je i zapalio.- Mislite li? Moda i nije tako.- inilo se da to govore njegove rijei.- Da - kimnuo je glavom lovac - ali nije tako. Jednom je ivjela jedna ena radi koje bi se borio sovjekom i vragom, ali od tog vremena on vie ne spominje rije squaw. 34- Zato je nije odveo u svoju kolibu?- Voljela je drugoga.- Indijanac ne mari za takve razloge. VJsS - Ali onaj drugi je bio njegov prijatelj. - A ime tog prijatelja? j*g,,- Sada glasi Old Firehand.

Iznenaeno sam ga pogledao. Dakle, jo jedna od onih tragedija kakvih ima na Zapadu i kojenjegovim linostima i dogaajima daju posebno obiljeje. Dakako, nisam imao pravo da i daljeispitujem; ali elja da to uinim mora da se vidjela na mom licu, jer on nastavi:-Neka poiva prolost, sir. Vi biste bili prvi kome bih je ispriao, jer sam vas u ovo kratkovrijeme neobino zavolio.- Hvala, sir! Mogu vam iskreno priznati da i ja osjeam jednako.- Znam, znam; vi ste to dovoljno dokazali, pa bih bez vae pomoi one noi bio izgubljen. Bilo mije prokleto teko i krvario sam kao ranjeni bivol kad ste konano stigli. Bio sam ljut to nisammogao izravnati raune s Tim Finnetcvom i dao bih ovu moju ruku samo da sam mu ja mogaozariti no u rebra.Njegovo se lice smrailo, stisnuo je ake, i ja sam ponovo pomislio da mu je taj ovjek uinioneto zaista strano.Rado priznajem da je moja radoznalost bila velika. Jer sada sam saznao za meni dosad nepoznatuinjenicu daje moj Winnetou jednom svoje srce poklonio nekoj djevojci. To je ak i za mene,njegovog najboljeg prijatelja i brata po krvi, bila tajna. Ali morao sam se savladati. No to mi nijebilo teko, jer sam bio siguran da e mi budunost objasniti taj dogaaj.Old Firehand se oporavljao bre nego to smo oekivali. Nakon razmjerno kratkog vremena mismo krenuli, da bismo kroz zemlju Rapaha i Pawneea stigli do Mankizile. Na njenoj je obali OldFirehand sagradio svoju "tvravu", kako je govorio, do kojeemo ubrzo stii, jer smo veprekjuer preplivali Kehupahan.Htio sam se tamo nakratko pridruiti lovcima na krzna, a zatim preko Dadete i Pseih prerija stiido Jezera. Za vrijeme tog zajednikog boravka esto sam imao prilike da saznam poneto izprolosti Old Firehanda. Zbog toga sam i sada utke sjedio pokraj vatre, kojoj sam od vremena dovremena dodavao granja.Tako mije na ruci jednom zablistao prsten. Old Firehandovo otro oko opazilo je to svjetlucanje i

on zaprepateno skoi na noge.- Kakav je to prsten koji nosite, sir? - upitao je- To je uspomena na jedan od najstranijih trenutaka u mome ivotu.

35 - Mogu li ga pogledati?Pruio sam mu prsten. Upitao me je prije nego to ga, je bolje promotrio:- Od koga ste ga dobili?- Dobio sam ga od nekog djeaka u New-Venangu.- U New-Venangu? Bili ste kod Forstera? Jeste li vidjeli Harrva? Govorili ste o nekoj nesrei, onekom strahovitom trenutku?Maio sam se da uzmem prsten.- Ostavite! - rekao je. - Hou da znam kako je taj prsten dospio k vama. Imam na njega svetopravo, sveto i vee nego bilo koji drugi ovjek.


16/275

- Smirite se, sir. Svakoga bih prisilio da mi ga vrati, ali vama u ispriati sve to se dogodilo.Zatim ete mi moi pokazati to svoje pravo. - Govorite! Taj bi prsten na ruci ovjeka kome manje vjerujem lako mogao znaiti njegovu smrtnuosudu. Dakle, priajte, priajte...!Poznavao je Harrva, poznavao je Fostera, a njegovo je uzbuenje dokazivalo da ga te osobeveoma zanimaju. Imao sam na jeziku stotinu pitanja, ali sam ih potisnuo 5 poeo priati o

tadanjim dogaajima.Oslonjen o laktove leao je pokraj mene i vidio sam kako me napeto slua. Bio je sve paljiviji, ikad sam doao do trenutka kad sam Harrva podigao k sebi na konja, on skoi i vikne:- ovjee, to je bilo jedino vano, njega spasiti! Drhtim za njegov ivot. Brzo, brzo, priajte dalje.Nastavio sam. On mi se posve pribliio. Usne su mu se otvorile, kao da eli upiti svaku moju rije.Njegovo iroko otvorene oi bile su upravljene u moje lice i sagnuo se kao da i sam sjedi nazapjenjenom Swallowu, kao da sam pada u bujicu rijeke i kao da se uspinje uz otri strmi zidstijene. Odavno je ve uhvatio moje ruke i nesvjesno ih stisnuo, tako da sam gotovo kriknuo.- Nebesa! - viknuo je odahnuvi duboko, kad je uo da sam sretno s djeakom prebrodio opasnost.- To je bilo strano, uasno. Pretrpio sam strah, kao da je moje vlastito tijelo bilo u plamenu, aipak sam znao da ste ga spasili, jer vam inae ne bi mogao dati prsten. - On to i nije uinio; prsten je protiv njegove volje ostao u mojim rukama, a on nije ni opazio

gubitak.- Onda ste ga smjesta morali vratiti vlasniku.- Htio sam to uiniti, ali on je pobjegao od mene. Slijedio sam_ga i vidio sam ga tek idueg jutra udrutvu neke obitelji koja je izmakla smrti, jer je njihova kuica bila sagraena na najviojuzvisini.-1 spomenuli ste mu prsten?36-Ne, nisu mi dopustili da priem, nego su pucali na mene; ja sam, dakako, poao svojim putem.- Takav je on, da, takav je! On nita vie ne mrzi od kukaviluka, a vas je drao kukavicom. to sedogodilo s Forsterom?- uo sam da se spasila samo ona obitelj. Uareno je more progutalo sve do ega je moglo stii. - To je strano, to je suvie strana kazna za beskoristan i smijean pothvat da se dopusti otjecanje

nafte ne bi li joj porasla cijena.-1 vi ste ga poznavali, sir?- Bio sam nekoliko puta kod njega u New-Venangu. Bio je to ponosan, hvalisav ovjek, iako jeimao razloga da bar sa mnom postupa pristojnije.- A Harrva ste vidjeli kod njega?- Harrva? - rekao je i udnovato se nasmijao. - Da, kod njega i u Omahi, jer djeak ima brata,moda i jo negdje drugdje.- Biste li mogli neto vie ispriati o njemu?- Mogao bih, ali ne sada! Vaa me pria toliko uzbudila da nisam sabran za takav razgovor. Alisaznat ete vie o njemu u pogodnije vrijeme, razumije se, onoliko koliko ja znam. Nije li vamrekao to radi u New-Venangu?- Rekao je da je tamo samo svratio.1 } - Tako, tako! I vi tvrdite da je sasvim sigurno izbjegao opasnost?

- Sasvim sigurno!. - Jeste li vidjeli kako puca?! - Da, izvanredno puca. To je veoma neobian djeak.- Tako je. Njegov je otac stari skalper iji metak uvijek tono pogaa. Od njega je nauio pucati, aako mislite da tu vjetinu ne zna iskoristiti u pravo vrijeme i na pravom mjestu, onda se varate.- Gdje je njegov otac?- On je as tu, as tamo, i ja smijem rei da se prilino dobro poznajemo. Moda u vam jednogdana pomoi da ga vidite.- To e mi biti veoma drago, sir.- Zasluili ste da vam otac iskae svoju zahvalnost.- Oh, nisam mislio na to.- Znam, znam, ta ja vas dobro poznajem. Ali evo vam vaeg prstena. Tek ete kasnije saznati to

za mene znai. Sada u vam poslati Apaa. Vrijeme njegova straarenja je prolo. Leite napoinak da biste sutra ujutro bili svjei. Jer sutra emo podbosti konje i prevaliti put od dva dana.


17/275

- Dva? Nismo li sutra namjeravali samo do Green-parka?37

- Predomislio sam se. Laku vam no!

- A vama straarenje. Nemojte zaboraviti da me probudite kad bude vrijeme za smjenu.- Samo spavajte. Mogu jednom i za vas straariti. Dosta ste za mene uinili!udnovato sam se osjeao. Nisam znao to da mislim o tom razgovoru i kad sam legao, glavom sumi prolazile razliite pretpostavke, no nijednu nisam smatrao tonom. Winnetou se ve odavnobio vratio, a ja sam se jo uvijek nemirno vrtio s jedne strane na drugu. Prianje me uzbudilo.Sjetio sam se one strahovite veeri, a u polusvijesti izmeu sna i jave uo sam Old Firehandoverijei: "Samo spavajte, dovoljno ste za mene uinili."Kad sam se ujutro probudio, vidio sam da nema mojih drugova. No oni nisu mogli biti daleko, jerje nad vatrom visio mali limeni lonac, a pored komada mesa visjela je otvorena vrea s branom.Krenuo sam prema vodi da se operem.Tamo sam zatekao drugove u ivom razgovoru, a kako su se trgnuli kad su me ugledali, zakljuiosam da su govorili o meni.Ubrzo poslije toga bili smo spremni za polazak. Krenuli smo u smjeru doline Mankizile.Dan je bio svje. Brzo smo jahali, jer su se nae ivotinje posljednjih dana prilino dobroodmorile, i ve smo za sobom ostavili velik komad savane.udnovata je bila promjena koju sam danas opazio u ponaanju svojih drugova. Bili su nekakoobazrivi i inilo mi se da me Old Firehand gleda pogledom u kom se zrcali neto nalik nanjenost.Uope, lako se moglo opaziti da su ta dvojica veoma odani jedan drugome. Dva brata vezanakrvnom vezom nisu mogla biti paljivija od njih dvojice, a inilo mi se da su sad tu panjuprenijeli i na mene.Kad smo se u podne zaustavili i kad je Old Firehand otiao pretraiti okolicu logora, Winnetou jesjeo pokraj mene i rekao:- Moj je brat smion kao velika maka ume i nijem kao usta stijene. Ja sam utio. - On je jahao kroz plamen ulja i nije o tome nita rekao Winnetouu, svom prijatelju.

- Jezik ovjeka - rekao sam - to je no u koricama. Otar je i iljat i s njim se ne valja igrati.- Moj je brat mudar i ima pravo. Ali Winnetou je alostan kad se srce njegova mladog prijateljaskriva kao kamen u ijem su krilu skrivena zrnca zlata.r'*v38

: u- Je li Winnetou otvorio srce uhu svog prijatelja?- Zar mu nije rekao sve tajne prerije? Nije H ga nauio da vidi trag, da baca laso, da skida skalp ida sazna sve to veliki ratnik mora znati?- Winnetou je to uinio; ali, je li priao o Old Firehandu, koji posjeduje njegovu duu, i o eni,ija uspomena nije umrla u njegovom srcu?

- Winnetou ju je volio, a ljubav ne stanuje u njegovim ustima. Ali zato moj brat nije priao odjeaku, kojega je Swallow nosio kroz vatru?- Zato to bi to zvualo kao hvalisanje. Poznaje li tog djeaka?- Nosio sam ga na svojim rukama, pokazao sam mu cvijee polja, ribe, drvee i zvijezde neba; jasam ga nauio da puca lukom i strijelom, da se popne na divljeg konja, ja sam mu poklonio jezikCrvenokoaca i na kraju mu dao vatrenu puku, iji je metak ubio Ribannu, ker As -sineboina.Zaueno sam ga pogledao. U meni se rodila jedna slutnja, ali se nisam usudio daje izgovorim.Moda bih to i uinio da se nije vratio Old Firehand i da nije nau panju usmjerio na jelo. Zavrijeme ruka neprestano sam mislio o Winnetouovim rijeima, na osnovi kojih sam zakljuio daje Old Firehand Harrvcv otac. Njegovo jueranje ponaanje bijae u skladu s tom pretpostavkom.No on je o tom ocu govorio kao o nekom treem i nije nita rekao, na osnovi ega bih mogao bitisiguran da je moja pretpostavka tona.

Nakon nekoliko sati odmora ponovo smo krenuli. Nae ivotinje kao da su znale kako se prednjima nalazi mjesto gdje e se moi dobro odmoriti. Zato su tako brzo kaskale da smo u sumrak


18/275

stigli do planina iza kojih lei dolina Mankizile. Krenuli smo u kanjon koji je, kako se inilo,vodio okomito prema toku rijeke.- Stoj! - ree odjednom neki glas izmeu grmlja i istodobno ugledasmo puanu cijev. - Lozinka?- Hrabar! -I?- utljiv - odgovorio je Old Firehand paljivo pretraujui pogledom grmlje. Grmlje serazmaknulo i iziao je ovjek veoma smijena izgleda.

Ispod tuno objeena oboda pustena eira, kojega se boja nije mogla odrediti, strao je iz umeraupanih crnosijedih dlaka brade nos golemih razmjera, koji bi na svakom sunanom satumogao posluiti kao baca sjene. Iznad tog raskonog organa za disanje vidjela su se dva malapametna oka, izvanredno iva, koja su s izrazom lukavosti i vedrine mirkala na nas.39Njegovo tijelo, skriveno grmljcm do koljena, bilo je odjeveno u stari lovaki kaput, saivenoito za mnogo veu osobu, tako da se inilo kao da se pred nama nalazi dijete koje je u igristavilo na sebe djedov kuni kaput. Ispod kaputa strile su dvije tanke, krive noge, obuene uizderane hlae; one su otkrivale par indijanskih izama u koje bi se za nudu mogla smjestitiitava ta osoba.ovjek je u ruci nosio staru puku, koju bih primio u ruke samo s najveim oprezom. Dok je takohodao prema nama s velikim dostojanstvom, pomislio sam da izgleda kao prava karikaturaprerijskog lovca.

- Sam Hawkens! - viknuo je Old Firehand. - Zar su tvoje oice toliko oslabile da od mene trailozinku?- Moje ne, sir! Ali drim da ovjek na strai mora ponekad pokazati da nije zaboravio lozinku.Dobro doli u Bajou, me'urs! Bit e radosti, velike radosti. Strahovito me veseli to ponovovidim svog biveg green-horna, sada Old Shatterhanda i Winnetoua, velikog poglavicu Apaa, akose ne varam.Pruio mi je obje ruke i srdano me pritisnuo na lovaki kaput, koji je zautao kao prazna kutijaod kartona. Njegova nekada tamna uma brade sada je prilino osijedjela. - Srdano i iskreno me raduje to vas ponovo vidim, dragi Same -rekao sam. - Ali, recite mi, zarniste Old Firehandu kazali da me poznajete i da ste bili moj uitelj?- Prirodno je da sam to uinio!- A vi mi niste rekli da u kod vas sresti svog dobrog Sama Hawkensa! Okrenuo sam se prema

Old Firehandu, a ovaj mi smijeei seodgovori:- Htio sam vas iznenaditi. Sada vidite da vas odavno poznajem i da smo esto o vama razgovarali.Nai ete kod mene jo dva druga dobra znanca.- Moda Dicka Stonea i Willa Parkera, koji se ne miu od Sama?- Da. I njih e va dolazak neobino obradovati. Ali, Same, koji su od naih ljudi danas kod kue?- Mislim da su svi osim Billa Bulchera, Dicka Stonea i Harrisa, koji su otili po meso. Mali sir setakoer vratio.- Znam, znam daje ovdje. Kakvo je stanje inae? Jesu li se pojavljivali Crvenokose!?- Hvala na pitanju, sir.Ne sjeam se da sam ih vidio, iako - pokazao je na svoj instrument zapucanje - Liddv eli da se uda.- A klopke!40

- etva je bila dobra, veoma dobra, ako se ne varam. Moete i sami pogledati, sir.Okrenuo se. Kad smo odjahali, vratio se u svoje skrovite.Taj mali prizor govorio mi je da se nalazimo blizu tvrave, jer je Sam sigurno straario nedalekood ulaza. Stoga sam paljivo promatrao okolicu, ne bih li otkrio ulaz.Sada se na lijevoj strani otvorio klanac odozgo natkriven isprepletenim kupinama. Bio je takouzak da su se suprotne stijene mogle dosei ispruenim rukama. itavu irinu prolaza zauzimao jepotok. Njegovo vrsto i stjenovito korito nije doputalo da se uoi ma i najmanji trag stopala. OldFirehand je ovdje skrenuo i mi smo ga slijedilijaui polako uzvodno.Nakon nekog vremena stijene su se toliko pribliile te se inilo da put ovdje zavrava. Ali na mojeuenje Old Firehand je jahao dalje. Vidio sam kako je nestao kroz sredinu zida. Winnetou ga jeslijedio, a kad sam i ja stigao do zagonetnog mjesta, opazio sam da divlje vitice brljana nisuskrivale kamen, nego su bile zastor, iza kojeg se nalazio otvor nalik na tunel.

Dugo smo jahali kroz mrak, dok konano nisam ugledao mutno danje svjetlo i preda mnom sepojavio slian klanac kao i onaj kroz koji smo maloprije jahali.


19/275

Kad se taj klanac otvorio, zaueno sam stao.Nalazili srno se na ulazu u prostranu dolinu okruenu neprohodnim stijenama. Bujni i zeleni rubgrmlja okruivao je gotovo okruglu travnatu povrinu na kojoj su pasli konji i mule. Meu njimaje tralo mnogo pasa slinih vukovima i malih bastarda koji se brzo debljaju i ije je mesoIndijancima, uz meso pantera, najvea poslastica.- Evo vam mog zamka - obratio nam se Old Firehand. - U njemu se stanuje sigurnije nego u

majinom krilu.- Ima li tamo u planinama neki otvor? - upitao sam pokazujui prema suprotnom kraju doline.-Ni toliki da bi medvjed mogao proi, a izvana je gotovo nemogue popeti se na njih. Vani jeproao ve mnogi Crvenokoac ni ne slutei da strme stijene nisu cjelovita masa, nego da u sebizatvaraju prekrasnu dolinu.- Kako ste pronali ovo divno mjesto?- Slijedio sam jednog rakuna sve do pukotine koju tada jo nije prekrivao brljan, i odmah sam seovamo preselio.- Sam?41

- U poetku sam, i stotinu puta sam se u njoj spasio od smrti bjeei pred Crvenokocima. Alikasnije sam ovamo doveo svoje momke. Ovdje skupljamo koe i odupiremo se strahotama zime.Zauo se prodoran krik i iz grmlja su na razliitim mjestima poeli izlaziti ljudi, po kojima se veiz daljine moglo vidjeti da su pravi vvestmeni.Odjahali smo do sredine doline. Uskoro su nas okruili momci koji su glasno izraavali radostzbog dolaska Old Firehanda. Meu njima se nalazio i Will Parker. Gotovo je poludio od veseljakad me ugledao. I Winnetou gaje veoma prijateljski pozdravio.Usred buke, koja je, dakako, bila doputena samo na ovako odijeljenom mjestu, vidio sam daWinnctou skida sedlo s konja. Kad je to uinio, lako je udario ivotinju. To je znailo da se samamora pobrinuti za veeru. Zatim je stavio sedlo i pokriva na ramena i krenuo ne obazirui se naostale.

Poveo sam se za njim, jer je na voa sada bio prezauzet da bi se nama mogao baviti. Radoznalosam poao da malo razgledam to mjesto. Kao golemi mjehur od sapunice, kamena je masa u pradoba podignuta uvis, a kad se rasprsnulastvoren je nedostupan polukrug, nalik na krater velikog vulkana. Zrak, svjetlost i vjetar stvorili suovdje vegetaciju, a nakupljena voda probila se posebno kroz jednu od stijena i stvorila potok. Potom smo potoku danas stigli ovamo.Krenuo sam vanjskim rubom doline i koraao du strmog zida stijena. U tom sam zidu uoiomnoge otvore zastrte krznima, koji su sigurno vodili do nastambi i skladita te lovake kolonije.Svakako, u koloniji je bilo vie stanovnika nego to sam ih vidio; barem sam tako zakljuio premabroju ena to sam ih ugledao za vrijeme etnje. Ali, veina se vjerojatno nalazi u lovu i vratit ese tek poetkom zime, koja vie nije tako daleko.Dok sam tako hodao, opazio sam na nekom grebenu malu kolibu od granja. Odatle se mogla

vidjeti cijela okolica, pa sam odluio da se popnem. Ugledao sam tragove nogu i slijedio sam ih.Ubrzo sam ugledao kako kroz uska i niska vrata izlazi neka osoba. Nije me opazila. Meni okrenutaleima stala je uz rub stijena i zasjenivi rukom oi promatrala dolinu.ovjek je nosio arenu lovaku koulju i hlae, kojih su avovi bili ukraeni resama; mokasini sumu bili bogato ureeni staklenim biserjem i ekinjama dikobraza. Oko glave je imao crvenumaramu nalik na turban i pojas iste boje. 42Kad sam stupio na malu platformu, osoba je ula moje korake i brzo se osvrnula. Je li to istina ilise varam? Viknuo sam radosno:- Harry! Je li to mogue? - Poao sam mu u susret.Ali njegove su oi bile ozbiljne i hladne i na licu mu se nije mogla vidjeti ni najmanja radost.- Da nije mogue, ne biste me ovdje vidjeli, sir- odgovorio je. - Ali ja vjerojatno imam vie pravada pitam. Kako ste doli u na logor?Je li to bio doek kakav sam zasluio? Hladnije nego on ja sam odgovorio: ; - Pshavv!Okrenuo sam mu lea i oprezno poeo silaziti.


20/275

Ipak je bila tona moja pretpostavka daje on sin Old Firehanda, a sada mije i tota drugo bilomnogo jasnije.Iako je bio jo dijete, ipak me njegovo ponaanje, poslije svega to se dogodilo, pomalo ljutilo.Tvrdnja Old Firehanda da me Harry smatra kukavicom bila je tona, ali ja nisam mogao shavatitipo emu je to zakljuio. Suzdrao sam svoju mrzovolju i vratio se u logor.Bila je veer. Usred doline gorjela je visoka vatra, oko koje su se okupili svi stanovnici "tvrave".

Meu njima je bio i Harry. inilo mi se da me sada promatra s manje mrnje nego ranije. Ljudi su pripovijedali svoje pustolovine, a ja sam paljivo sluao, sve dok nisam ustao da bih postaroj navici obiao svog konja. Krenuo sam u tamu nad kojom se nadvilo zvjezdano nebo.Tiho i radosno njitanje na rubu grmlja otkrilo mi je mjesto gdje se nalazi Swallow. Prepoznao meje i sada je njeno trljao glavu o moje rame. Postao mi je dvostruko drai otkad me spasio iz vatrei ja sam pomilovao njegov vitki i meki vrat.Zauo sam korake i pogledao u tom smjeru. Neki se lik pribliavao. Vidio sam kako leluja vrhmarame obavijene oko glave. Bio je to Harry.- Oprostite to smetam - rekao je malo nesigurno. - Sjetio sam se vaeg Swallowa, koji mi jespasio ivot i htio sam pozdraviti hrabru ivotinju.- Evo ga, stoji ovdje. Neu vam smetati. Good night! Okrenuo sam se, ali ubrzo sam zauopoluglasan povik: -Sir!

Stao sam. Harry mi se pribliio oklijevajui, a lako drhtanje njegova glasa odavalo je da jezbunjen.- Ja sam vas uvrijedio!- Uvrijedio? - odgovorio sam hladno i mirno. - Varate se, sir. Premladi ste da biste me mogliuvrijediti.43

Nije odmah odgovorio.- Oprostite mi to sam vas krivo shvatio.- Rado; navikao sam na to.Ve sam htio krenuti, kad mije brzo pristupio i stavio ruku na rame.

- Ostavimo to. Vi ste u najveoj opasnosti spasili moj ivot i ivot moga oca. Treba da vamzahvalim, iako se ljutite na mene. Tek sam malo prije saznao to ste uinili.- Svaki je westman spreman da uini to i ja, i jo mnogo vie. Ne trebate to mjeriti mjerilomsvoje djetinje ljubavi.- Najprije sam ja bio nepravedan, a sada ste vi nepravedni prema samom sebi. Hoete li bitinepravedni i prema meni?-Ne!- Smijem li vas onda neto zamoliti?- Samo recite!- Ljutite se na mene, sir, budite ogoreni, ali nemojte sa mnom govoriti tako popustljivo! Hoeteli?- Hou.

- Hvala! A sada poimo. Pokazat u vam gdje ete spavati, jer sutra ujutro kreemo.- Zato?- Postavio sam klopke na Bee-forku i vi treba da poete sa mnom kako bismo vidjeli ima liplijena.Ubrzo smo se nali pred jednim od ulaza zastrtog krznom i Harry me uveo u prostoriju osvijetlivije svijeom.- Evo vam vae spavae sobe, sir. Ljudi se povlae ovamo kad ne ele spavati pod otvorenimnebom jer se plae reumatizma.- A vi mislite daje taj neprijatelj i meni poznat?- elim vam suprotno; ali dolina je vlana i bolje je kad je ovjek oprezan. Dobro spavajte.Pruio mi je ruku, prijazno kimnuo glavom i iziao.Kad sam ostao sam, pogledao sam oko sebe. To nije bila prirodna peina i u stijenu ju je usjeklaljudska ruka. Pod je bio pokriven slavljenim koama; koe su prekrivale i zidove, a na stranjemzidu nalazila se lealjka od trenjinog drvcta, na koju je bio naslagan debeo sloj bijelih krzna imnogopravih Navoja pokrivaa.


21/275

Predmeti koj i su se nalazili u peini brzo su me uvjerili da mi je Harry prepustio svojuspavaonicu.Samo veliki umor prisilio me da ostanem u toj uskoj i zatvorenoj prostoriji; jer ovjek koji noiprovodi pod otvorenim nebom prerije44teko se moe odluiti da spava u zatvoru to ga civilizirani ovjek naziva stanom.

Spavao sam vre nego obino i probudio me neiji glas.- Uh! Sir, ini mi se da vi jo spavate. Protegnite se, ali u visinu. To je potrebno!Skoio sam s leaja i pogledao prema ulazu. Tamo je stajao Sam Hawkens. Bio je potpunoopremljen, stoje znailo da e nas pratiti.- Odmah u biti spreman, dragi Same.-Nadam se; mislim da mali sir ve eka.- Vi idete s nama?- ini se daje tako, ako se ne varam. Ne moe mali sir nositi "sprave", , a mislim ni OldShatterhand. 1 Kad sam iziao iz peine, ugledao sam Harrva, koji me je ekao na 1 ulazu u klanac. Sam jepokupio nekoliko klopki, naprtio ih na ramena i ^ krenuo prema njemu. i - Hoemo li konjeostaviti ovdje? - upitao sam.

- Mislim da vaa ivotinja nije nauila postavljati zamke, ili izvlaiti ] dabra s dna rijeke. Moramodobro protegnuti noge ako elimo na vrijeme zavriti posao. Doite! - rekao je Sam na svoj poznati nain.-Najprije moram obii svog konja, stari prijatelju.- To nije potrebno! Ako se ne varam, to je ve uinio mali sir. . ; Obradovao sam se tome. Harry se, dakle, ve u svitanje pobrinuo za Swallowa, a to je bio znakdaje mislio i na njegova gospodara. Otac mu je oito priao o meni , i on je promijenio miljenje.udio sam se to Old Firehnad jo nije ustao, kad ga najednom ugledah kako s Winnetouom i jonekim lovcem gaa po potoku.Winnetou se Harrvu obratio indijanskim komplimentom:- Sin Ribanne jak je kao ratnik s obale Gila. Njegove e oi vidjeti mnoge dabrove, a njegova rukanee moi nositi veliki broj krzna.Kad je opazio kako pogledom traim Swallowa, on ree: - Moj dobri brat moe ii. Njegov e se prijatelj brinuti za konja kojega i Apa voli.Poto smo proli kroz klanac, krenusmo nizvodno. Ili smo sve dok ' ne stigosmo do mjesta gdjepotok utjee u Mankizilu.Na obali je raslo gusto, gotovo neprohodno ikarje, a vilice divlje loze penjale su se uz debla, odgrane do grane, i tako tvorile zid koji se mogao uiniti prohodnim samo s pomou noa.Sam je hodao prvi. Premda se nismo trebali plaiti neprijatelja, on je pazio da mu stopalo neostavlja traga, a njegove oice nepreslano su gledale lijevo-desno, ne bi li io opazile.45kSada je podigao uvis neke grane i poeo puzati ispod njih.- Doite, sir- rekao je Harry, koji je poao za njim. - Ovdje se odvaja na dabrov puteljak.I zaista, kroz gutik se iza zelenog zastora probijala uska staza. Mi smo neko vrijeme hodalinjome, sve dok Sam nije poluglasno zareao. Okrenuo se k nama i stavio ruku na usta.

- Tu smo - proaptao je Harry. - Straarima dabrova je neto sumnjivo. Nakon nekog vremena ponovo smo krenuli naprijed i dospjeli do okuke rijeke. Odatle smo moglividjeti veliku koloniju dabrova.irok i velik nasip bio je sagraen duboko u vodi, a etverononi stanovnici bijahu zabavljeni timeda ga uvrste i poveaju. Prijeko, na drugoj obali, vidio sam mnogo tih vrijednih ivotinja kakoglou visoka stabla, da bi pala u vodu. Ostali su bili zabavljeni prijenosom tih stabala. Plivajuigurali su ih pred sobom, dok su neki obljepljivali nasip masnom zemljom, koju su donosili sobale.Sa zanimanjem sam promatrao njihov rad. Uto opazih neobino velikog dabra koji je budno sjediona nasipu i, oito, straario. Odjednom je debeli momak naulio kratke ui, kriknuo i u trenutkunestao pod vodom.Ostale su ga ivotinje smjesta slijedile i voda je nadaleko umila i pjenila se.

Jo ni poljednji dabar nije bio nestao pod vodom, a mi smo leali s orujem u ruci ispod sputenihgrana i napeto oekivali dolazak nepoznatog neprijatelja. Ubrzo smo ugledali dva Indijanca kako


22/275

se uljaju obalom. Jedan je nosio klopke, a drugi cijelu gomilu krzna. Obojica su bili naoruani.Ponaali su se kao da se nalaze u neprijateljskoj zemlji.- Do vraga! - sikne Sam kroz zube. - Te su hulje naile na nae klopke i poele to nisu posijale.ekajte lopovi! Moja Liddy e vam rei ija je ta etva!Polako je otkoio puku. Ali ja sam starog trapera uhvatio za ruku, jer sam bio uvjeren daCrvenokoce treba tiho svladati. Odmah sam prepoznao Ponke, a boja na njihovu licu odavala je

da nisu na lovakom, nego na ratnom pohodu. Oni, dakle, nisu bili sami i pucanj je mogaoupozoriti ostale ratnike.- Ne pucajte, Same, uzmite no. Oni su iskopali ratnu sjekiru i nisu sami.Mali je ovjek odgovorio:- To i ja vidim i bolje je da se ne die buka; ali moj stari no ve je tako tup da bi mogao probitiobojicu.46- Pah! Vi uzmite jednoga, a ja u drugoga!- Hm! etiri nae najbolje klopke; svaka stoji tri i pol dolara. Radovat u se ako ukradenimkrznima priloimo i njihova dva.- Naprijed, Same, prije no to bude prekasno!Indijanci su sada bili tono pred nama i traili su tragove nogu na zemlji. Stavio sam no meu

zube i poeo se tiho uljati naprijed. Tada mi prestraeni glas apne u uho:- Stanite, sir, ja u to uiniti umjesto vas. - Bio je Harry.- Hvala, toliko u jo moi.Pribliio sam se rubu grmlja, skoio i u asu lijevom rukom uhvatio jednog Indijanca za potiljak, adesnom mu zario no meu ramena, tako da se odmah bez glasa sruio. Dakako, uinio sam tosamo iz nude. Ponke nismo smjeli tedjeti, jer ako otkriju tvravu, nee biti ugodno. Brzo samizvadio no i okrenuo se u stranu, da bih pomogao Samu, ako to bude potrebno. No drugi jeIndijanac ve leao na zemlji, a Sam je rairenih nogu stajao nad njim i skidao mu skalp.- Tako, deko moj; sada moe na vjenim lovitima postavljati zamke po miloj volji, ali nae titamo nee biti potrebne.Zatim se nasmijao i rekao:- Jedno krzno imamo, a drugo e uzeti Old Shatterhand.

- Ne - odgovorio sam - vi znate to mislim o skalpiranju. udim se to vidim da se i vi sada timebavite!- Ima to svojih dobrih razloga, sir. Otkako se nismo vidjeli, doivio sam toliko zla odCrvenokoaca da ne poznajem milosti. Nisu ni oni mene tedjeli. Pogledajte!Skinuo je svoj pusteni eir, a s njim i dugu kosu. Ve sam znao kako izgleda ta gola,krvavocrvena lubanja.- to kaete na to, sir? Poteno i s mnogo prava nosio sam svoju kosu i nitko se nije usudio da mito pravo ospori sve dok mi dvadeset Pavmeea nije oduzelo kosu. Otiao sam zatim u Tekamu iondje kupio novu kou. Nazivaju je vlasuljom i stoji me tri debela svenja dabrovine. Ali to nitane smeta, jer je ova nova kosa praktinija od stare, naroito ljeti; mogu je skinuti kad se oznojim.Ali, usprkos tome, mnogi je Crvenokoac morao za to platiti i svaki me skalp raduje vie negonajbolji dabrov rep.Dok je tako govorio, ponovo je na glavu stavio vlasulju i eir. No sada nije bilo vremena za dugegovore, jer je iza svakog drveta mogla skrivena ekati neka strijela ili puana cijev. Zbog togasam rekao Hawkensu:- Na posao, Same. Moramo sakriti Indijance.47

- Imate pravo, sir! Mislim da je to potrebno. Ali neka mali sir ipak ostane iza grmlja; kladim se usvoje mokasine da e ubrzo ovamo stii Crvenokoci. Harrvje posluao starca, a mi smo leeve sakrili u a na obali, jer ih nismo smjeli baciti u vodu.Kad smo to zavrili, rekao je Havvkens:- Tako, to je gotovo. A sada poite s malim sirom u tvravu i upozorite ljude. Ja u se malo

osvrnuti oko sebe da saznam vie nego to su nam rekla ova dvojica.- Ne biste li vi radije otili u tvravu, Sam Havvkens? Vi se vie razumijete u klopke. Osim toga,etiri oka vide vie nego dva.


23/275

- Hm! Ako mali sir pristaje, onda moramposluati; ali ako se neto dogodi, ja neu biti kriv.- Budite mirni, stari prijatelju! Sve e biti u redu. Svoj skalp imate; sada je vrijeme da i ja poempo svoj dio. Doite, sir!Harry i ja krenuli smo prema gustiu.Iako su okolnosti zahtijevale da paljivo motrim okolicu, morao sam se diviti djeaku koji se bezikakva uma spretno i iskusno probijao kroz ikarje.

Gotovo cijeli sat probijali smo se naprijed i dospjeli do druge kolonije dabrova.- Ovdje srno postavili zamke koje su Crvenokoci ukrali, sir, a vie gore rava se Bee-fork. Vidite,tragovi vode prema umi iz koje su izili. Moramo ih slijediti.Upravo je htio krenuti, ali sam ga uhvatio za ruku.- Harry!Stao je i upitno me pogledao. - Ne biste li se radije vratili, a meni prepustili traganje?- Kako ste doli na tu pomisao?- Poznajete li opasnosti koje nas moda oekuju?- Poznajem. Ne mogu biti vee od onih koje sam ve proivio. - Ne bih elio da vam se to dogodi.- Ni ja to ne elim. Ali, zar moda mislite da me lice obojena Indijanca moe uplaiti?

Nastavili smo put. Sada smo se udaljili od rijeke i koraali izmeu vitkih stabala ume koja je nadnama tvorila zeleni pokrov. Tlo je bilo prekriveno vlanom mahovinom i lako smo mogli slijedititragove.Tada je Harry zastao. Sada su to bili tragovi etvorice ljudi. Tu su se rastali. Kako su ona dvojicato smo ih ubili bili u punoj ratnoj spremi, pomislio sam da je njihov pohod moda u vezi sprepadom na eljeznicu i da su Indijanci krenuli da se osvete za poraz.48- to da radimo? - upita Harry. - Ovi tragovi vode prema naem logoru, koji ne smije bitiotkriven. Da li da ih pratimo, ili da se rastanemo, sir?- Ovaj etverostruki trag svakako vodi prema logoru Crvenokoaca. Oni su se sakrili i sada ekajuna povratak svojih izviaa. Moramo ih pronai da bismo saznali koliko ih ima i kakve su imnamjere. Ulaz u tvravu uva straar, koji e ve izvriti svoju dunost.- Imate pravo. Krenimo naprijed.uma se prostirala u ravnicu ispresijecanu stjenovitim usjecima u kojima je rasla paprat i divljeplanisko grmlje. Upravo smo se tiho pribliavali jednoj od tih udubina kad osjetih miris dima.Paljivo sam pogledao u tom smjeru i opazio lagan, tanak stup dima, koji se upravo pred namadizao uvis.To je mogla biti samo indijanska vatra. Indijanci, naime, loe vatru tako da krajeve drveta okrenuprema sreditu, pa nastaje slab i jedva zamjetljiv dim. Bijelci bacaju drva na ar; od toga se stvarairok i visok plamen i gusti dim. Winnetou je o takvim vatrama bijalaca obino govorio:"Bljedoliki svojom vatrom prave toliku vruinu da ne mogu sjesti pored nje kako bi se ugrijali."Rekao sam Harrvu da stane i pokazao mu dim.- Sakrijte se iza onog grmlja; poi u da pogledam te ljude!- Zato ne i ja?- Jedan je dovoljan; ako pou dvojica, bit e dvostruko vea opasnost da nas otkriju.

Kimnuo je glavom, a ja sam oprezno, sklanjajui se iza stabala, krenuo prema usjeku.Na njegovu dnu sjedilo je i lealo toliko Crvenokoaca da su jedva stali u udubljenje. Dolje naizlazu stajao je nepomino neki mladi dugokosi momak, a i na rubovima sam opazio straare. Nasreu, nisu me vidjeli.Pokuao sam ih prebrojiti, ali sam uskoro zaueno stao. Najblie vatri sjedio je, je li to bilomogue, bijeli poglavica Parranoh, ili Tim Finnetey, kako gaje nazivao Old Firehand. Ja sam onenoi na mjeseini suvie jasno vidio njegovo lice a da bih se mogao prevariti, zato nisam mogaovjerovati svojim oima. S njegove je glave sada visio najdivniji uvojak kose, a ja sam znao dajeWinnetou njegov skalp tada zatakao za svoj pojas.Sada je jedan od straara pokazao na stijenu iza koje sam bio skriven, pa sam se morao urnopovui.49Kad sam sretno stigao do Harrva, mahnuo sam mu da me slijedi. Vratili smo se do mjesta gdje

su se tragovi razdvajali. Odatle smo slijedili novi trag. Vodio je kroz gutik prema dolini kroz kojusrno juer doli i gdje nas je zaustavio straar.


24/275

Sada mi je bilo jasno da su Indijanci pozvali pojaanje i da su nas slijedili, ne bi li nam se osvetili.Za vrijeme Old Firehandove bolesti imali su dovoljno vremena da skupe sve raspoloive snage, alinisam mogao shvatiti zato su zbog nas trojice skupili toliko ratnika i zato nas ve odavno nisunapali. Jedino tumaenje bilo je da Parranoh zna za lovako naselje i da eli unititi sve njegovestanovnike.Napredovali smo razmjerno brzo i nismo bili daleko od doline. Uto sam iz gustog grmlja divljih

treanja zauo tiho zveckanje.Mahnuo sam Harrvu da se sakrije, bacio se odmah na zemlju, izvukao no i poeo puzati premagrmlju. Najprije sam opazio hrpu eljeznih klopki za dabrove, a pokraj nje par krivih noica ugolemim mokasinama. uljajui se dalje ugledao sam iroki lovaki kaput i obod pustenog eiraispod kojeg su virila dva iva, mala oka. Bio je to Sam. Ali kako je dospio ovamo kad je veodavno morao biti u tvravi? No to je bilo lako saznati. Trebalo ga je samo upitati. Zbog toga samtiho krenuo prema njemu i unaprijed sam se radovao njegovu strahu.Tiho, sasvim tiho, uhvatio sam puku koja je leala pokraj njega i nategnuo kokot. Zauvipucketanje, tako se brzo okrenuo da mu je s glave sletio eir zajedno s vlasuljom. Kad je ugledaovlastitu puku uperenu u svoje grudi, pojavila se ispod papagajskog nosa golema rupa, koja se oduenja sve vie irila.- Sam Hawkens - apnuo sam - ako brzo ne zatvorite us ta, gurnut u vam u njih sve te klopke koje

ovdje lee!- Good luck, vi ste me prestraili, sir, ako se ne varam - odgovorio je traper. Iako zbunjen, brzo jena glavu stavio eir i vlasulju. - Vrag da vas nosi! Strah mije uao u sve kosti, jer da ste biliCrvenokoac, onda...- Onda biste sada mirkali u oblacima. Evo vam vae puke! A sada mi recite kako to da ba ovdjespavate?- Spavam? No, ujte, o spavanju ne moe biti ni govora, iako ste mi se pribliili a da vas nisamopazio. Moje su misli bile kod ona dva takora, koje sam jo htio udesiti, a vi onima unutra nemorate priati da ste prevarili staroga Sama.- utjet u.- Gdje je mali sir?- Tamo straga. uli smo kako zvekeu vae klopke, pa sam poao izvidjeti kakva su to zvona.

50

^^^ 1 ^^^^"- Zvona? Zar je to bilo tako glasno? Sam Hawkens, ti si stari glupan! Odlae staro eljezo da biuhvatio skalp, a pri tome pravi buku koje se uje sve do Kanade, kako mi se ini! Ali kako ste vidospjeli ovamo?

May Karl - Winetou2 _doc

Documents

Transcript of May Karl - Winetou2 _doc