Matos Put u Nista

8/13/2019 Matos Put u Nista

1/17

Put u nista Matos

Prosinake noi, oko tri sata, izae iz poznatog pariskog restaurantaMaximapl. Orlovi.

Zijevne, poe do crkve sv. Madlene, nasloni se na svjetiljku i zagleda se niz Ulicu Royale

praa !rgu "loge. #i u neopisivo dosadno u Operi i kod soupera, pa po o$iaju eka%e

kakog nikogovia $ez stana da ga na&rani i da u iza za$avnog razgovora d' koji (ranak za

prenoi%te. Pored Orlovia prolaze docni klu$a%i i cercleu)i naduveni od $ogate $eskorisnosti,

sa *enaa oteeni od te%kog nakita i od $ezonosti. Uline se svjetiljke pru*ile u

neizjernost, kao da vode u raj pospane, polusjajne dosade. +edno (ijakersko kljuse padne $ez

suze i jecanja, nijeo kao kaen, iskesiv%i na elektrino tvrdo svjetlo $ijele zu$e, jezik i

ekane oi. Orlovi, lju$ei konje vi%e od u%karaca, udari ljutito &avano o as(alt, poe

prea Operi korako sada troi i %iroki, sad sitni i nervozni. oli $oulevard gu$lja%e

svoj agazinski, pusti karakter na jestu gdje prola*a%e na% plei u nepogre%ivo cilindru

na&ereno kao kokotova kresta, u lijepo vuneno raglanu i onocleu koji se srastao s

oko istog koljenovia. -ugako, oko%to lice sa despotski zavijeni noso $ilo $i

raorno kao u starog asketskog knezaprelata, da nea oiju sitni&, e(isto(elski&, $istri&

kao u gra$e*ljivi& ptica, pa $ria nje*ni&, r%avi&, konjaniki&, uzvijeni&, jogunasti& i crni&,

pa te%ki& o$rva, jo% taniji& i te*i& od prosjede po sljepoicaa kose na koju pru*i%e uorne

pre*ivjele oi na$ore svoji& /gu%iji& no*ica0. rudi %iroke kao u viti& &rtova i $rzi& konja

trkaa, ravna, %iroka se lea istiu unato %iroko, vreasto kroju lakog kaputa. -ugake

kavalerijske noge kroe lako, gotovo neujno, elegancijo lijepe ptice (lainga. 1lupe

prazne. 2igdje $eskunika. 2igdje caelota, pa da oajno i veselo rekne3 4 +edan sou, oj

kne*e5 4 Orlovi &tjede ve pozvati koija%a i krenuti kui, kad al naie, naleti, osvanu,

iskrsnu iza ugla ka(ane de la Paixudnovato, nevjerovatno stvorenje. 1o da se noan

orsokak najstarijeg pariskog predgraa utjelovio, oovjeio.


2/17

1osa dugaka, uorna, rasku$ana sakrila %e%iri kao oni ziski o$laci %to sakri%e jesec.

Mjesto cipela 4 kaljae. 6spod kratkog, *utog ljetnog, prije nekoliko godina skupog ogrtaia

vi%e poput repova od netopirski& krila repovi po&a$anog redengota. 7ice pljesnivo, vla*no,

*uto, 8elo po$ijeljelo kao od re(leksa silne &artije i svjetla. 2eznanik skine svoj 4 o #o*e

veliki5 4 olinjali %e%iri, slian kapicaa na tjeenu katoliki& sveenika i zagleda se niz

9venue de l: Op;ra kao ovjek koji ne zna kao $i. Orlovi se sjeti, sjeti se na nekoga 4 na

nekoga 4 gledajui uleknute, avetinjske, aglovite oi, divlju, jareu, satirsku $radicu i

r%ava, upala lica, stisnuta poput trule potleu%ice pod ogroni krovo pod te*ino

asivnog, kvrgastog ela. Paenik rzovoljno plenuo na prvu klupu i 4 za$< $ez o$zira na

svog otjenog posatraa nos u jedan $roj O$zora. Orloviu iz oka staklo, a iz grla...

4 Marjanoviu, stara kuo, jesi li ti to, trista u petalja5

Onoe iz ruke Obzor, a iz du$ine prsiju, iza dugakog, nijeog posatranja3

4 Orloviu, stari %tenkeru, cigajner$arone, zar nisi vi%e kod ulana= O, kaki sastanak5

4 +a sa u Parizu tek jesec dana. 8uo sa da si tu, ali i pisa%e da si i u 9erici. >ta se

krije%, do vraga, kao zija noge=5 2o, &vala $ogu, gu$ica ti nije tako /&in0, kako sa islio.

6a jo% puno lijepi& tragova...

4 1ao izgorio rukopis %to je pun crni& slova, je li=

4 -a. !a ti je u ka$ao. +o% si uvijek, vidi, oso$enjak. 8uo sa za te onoad iz novina.

"luajno. 6zAgramer Bote.

4 ?rlo lijepo. Postat u popularan kao -ru%tvo sv. @irila i Metoda u 6stri ako sreno

propane kao kninske kraljevske ru%evine. 7ijepo ti je to $iti nesrean, dragi oj priorski

$ane5 Zar $i $ez te $eziene nevolje ogao osjetiti slast tog nenadanog vienja=


3/17

4 -o$ro, do$ro. Aajdeo na a%icu razgovora. 2e ustruavaj se, oli te, i so svoji.

1ao eo= 2a Place #lanc&e, Ma)iu=

4 Zar u ovako &a$itusu, $o*ji ovjee= 9jdo u kaki /ali crni kuti0.

U kolia $ija&u kao pijani. Pita&u deseto, odgovara&u deseto. !ek u c&a$res;par;e nonog

restauranta u Aalles, sredi%e i se isli.

4 >to da ti pria jedan $adavad*ija= 4 veli Orlovi. 4 +aano nisa vi%e tako rjeit kao ti,

iako se jo% vi%e potuca. -o ature zna% oju povijest, jer $ijaso ko%ije. 6 to zna% kako

i urije otac, ekselencija 6van Orlovi, kraljevski savjetnik, ostaviv%i nogo anje ietka

nego %to se nadaso. 6 to zna% da sa oti%ao u vojniku akadeiju. -o$ro. #rzo postado&

ritajstor i po$onik. -ruge godine og kapetanovanja, preklani, upozna u 2izzi gluicu

2inon du Buesne. ?oljela e ludo dok sa &inio da je satra plaeno lju$ovco, dok

sa ju uio vrsto prezira. Pojedav%i kapital, ono alo zeljice u "lavoniji i vinodolske

vinograde, prizna& joj svoju du$oku lju$av jedne sla$e, prestrasne veeri, i od gazde postado&

ro$o. Prije kratkog vreena uzaji& posljednje pare na svoju vojniku plaicu, a prekjue

odo& od nje da 2ineta ne ode od ene. "enjania nestanulo para, a $ez para nije razgovora.

Reaktivirati se ne ogu. Prekasno je. -ugovi. 7ane i izda&nu ajka i do$rotvor ujak, urski

kanonik ostoski. Crgo, ja sa /(u0 kao i ti, gore nego ti. 6a asova kada ti ne $i&

ogao odgovoriti za datu og roenja. 6 Oena% za$oravi&3 to je sraota5 9 %to ti=2ajanje socijalista ili anar&ista.

4 ?ara% se. +a sa Arvat, dakle lojalni legitiista. ?oli kao i ti !irol, Prater, ad*arsku

pustu, #e. 2o to je krasota, Orloviu, kako si pun ojstva i juna%tva, elegancije i ira,

pouzdanja i prezira5 "ilno prezirati je te*e nego silno lju$iti. 9ko se sjea%, oko ne $ija&

ni ja aiji ka%alj. ledaj svaki dan raornog 9polona i $it e% u sliniji, kao stari $ur%


4/17

%to postade slian svo pudlu, gluac svojoj najilijoj ulozi, koija% konjia. !voj e drski

o$raz opoinje na na%e slo$odno, $urno ore, kolijevku dosjetljivog Odiseja i svileni&

Mletaka. ?idi se, aice, da ti dado%e eso junaka gospoda, da ga uva&u do$ri ku&ari, da ti

krv iri%i od tokajca i %apanjca, a oko da ti je krotilo lade *ene i lade konje. !voj znoj

jaano iri%i kao znoj 9leksandra ?elikoga. +a nikad ne oga& gajiti oj ponos. #are si

se na*ivio, a ja... via dolorosa. ?e desetak godina svakog jutra gorina, eer u su&i

ustia. Deludac i pokvaren od rave &rane, ozak od ravi& knjiga, srce od truli&,

nepotro%eni& strasti. "u&i i kru& tako orznuo, da ga i crkavajui od gladi... ne ogu

gledati. 2aui& pisati u tini, olovko eu prstia, oia okrenuti& u se$e, u porinu.

2ajvea i naslada derati, trgati stari papir i saa se$e. 2e ogu vi%e itati, jer ozak izgu$i

podo$nost pa*ljivosti. !ako sa rasijan, da esto ne raz$ira sisao doai& vijesti po

novinaa. U utno ovo vrijee $oli e neosjetljivi svijet, kao invalida %to $oli drvena noga.

+ue i $acio nenadani vjetar kapu u rijeku. 2ije tragino *ivjeti u Parizu $ez &rane i krova.

!ragino je $iti $ez %e%ira. -anas ia sao jednu naviku3 $ol. Prije dva jeseca posljednji

put doepa& se novaca, i to e tako uzrujalo, deoralisalo, da za$oravi&, pogi$ajui od

inanicije, na jelo i kupova& knjige koje iste veeri orado& prodati 4 za petinu jutro%nje

cijene. "it ne ogu spavati od sitosti, gladan od gladi. Urednost e vi%e ui od neurednosti.

?oli kukavne so$e, kukavnu (ukaru, kukavne noi, pauke i pauinu. ?oli sve %to nosi

traginu preu vreena. !i si, uskoko koljeno, pun puncat tu*ne, starake, ponosite pree

vreena kao knjige starostavne i kao stare, pleenite gro$nice. Mora da te jako lju$lja&u

dvorske gospoice sa ruicaa kao dvije ekane $reskve i gluice sa rukaa kao $inji% u

$uraa od dragulja, sa prstia puni zore, rose i sunca u $analnoj ponoi onstre&otela.

Oprosti te govori odvi%e, jer ve etiri dana, ko trapista, usta otvorio nisa.

4 6 ti si, Marjanoviu, vrsta aristokrata. "portsan $oli. #raa so nas dvojica Arvata na

siraju.


5/17

4 9ko se, Orloviu, ne vara, ti si nekad napisao lijepu &rvatsku knji*icu, Uvelo granje, u

du&u !urgenjevljevi& nesrokovani& pjesaa. 2eki se na%i na te ugleda&u. Pi%i i opet.

4 2e ogu. 1o &oe $iti pisac, ne o*e se sasvi predati *ivotu i nijednoj strasti osi

ujetnosti, ritu. +a $i& danas ogao $iti virtuoz tek u naticanju rogova na %iroka ela oji&

o*enjeni& iskrnji&. Divjeti, lju$iti, $ez$ri*no, $ujno, neizjerno5 Za ene lju$av $ija%e uvijek

vea naslada od piskaranja. -a $ija& nesrean lju$avnik *ena i nesrean lju$avnik *ivota,

o*e$it $i& nastavio ona ladenaka literarna askanja. 2e ogu *ivjeti $ez *ena, $ez

luksusa, $ez novaca, $ez vjetra, $ez $ure. Znao sa *ivjeti, znat u i urijeti... jo% $olje.

4 "ie li s ua, kapetane= !i ia% kod nas dolje i suvi%e prijatelja za iran i udo$an *ivot.

+o% ia% vreena da sagradi% lijep gro$ na Mirogoju sa vidiko na "avu, na "ljee i na grad

koji penje pod ne$o svoje kri*eve i onaj $uzdovan na kuli kralja #ele.

4 C, nesta%ni oj Marjanoviu, ja nisa za pod*upana, kao ti %to nisi za seoskog $ilje*nika.

Odvi%e *ivje&, odvi%e se na*ivje&. Okusi& odvi%e edeni& kupa. 6spi& i& vi%e od svi&

Orlovia, tao od &ara$a%e Petra, po$ratia &ra$rog Posidarca, pa do og udrog

roditelja. "vakoe je odjerena jera u*ivanja, i ko je neujeren kao ja, stigne prije

vreena dancu, gro$u. Divio u do$a $ajagi deokratsko, a ja nisa vian davati ruku

svakoj %u%i. 1ao da ode ovako nezgodan i sao*iv= Meni $i tre$ala pljaka

!ridesetgodi%njeg rata. 1ako se zvao onaj na% pustolov u E?6 vijeku= 2jegova je du%a ueni.

4 6di u englesku vojsku.

4 2e zna engleski. 9 da ovako ator pone vo Pick au(, ne ide, ne ogu, postado&

eke puti kao Aani$alovi plaenici.


6/17

4 !olika snaga, pa tako jalova5 -a, da, Orloviu, prava, prevelika je snaga vazda tragina.

Zaisli da se danas nae kakav div... visok kao katedrala, gladan kao najgladniji 7ondon5

U$ili $i ga iz topa. Zaisli 2apoleona roenog, recio, u na%oj doovini5 1od ene je

$olovanje drukije. ?i izdanci prastari& &rekova te cvatete u gotsko alanaku, vi ste

internacionalni kao prastara kora$lja sv. Petra, a ja, paorsko edo, ja sa Arvat. Ovaka su

seljaka djeca srasla sa roeno grudo kao sijaski $lizanci. O$oli li jedan, eto i drugog

$olesnog. Moja $lizanica 1roacija ora grdno $olovati, sudei po eni i toliki $olni

seljakoviia. +a sa kao sloljeno perce ptice selice, kao skr&ana slaka iz one o$laine, iz

one golotr$e $azije koju duva nevolja iz $ijedne otad*$ine preko tuinski& planina i &ladni&

okeana.

4 Pretjeruje%, Marjanoviu. 6strije$i doovinu, i ja u i opet spokojno *ivjeti. >to je

doovina= 2ajprije... ljudi. 9 na%i i dana%nji ljudi nikako ne prijaju. 7ijenine, praznovi,

sla$e du%e. Putujui i& iz$jegava&, opoenut neugodni iskustvia. Z$og kleveta prestado&

itati sve na%e neslu*$ene novine. +edino $ratou$ilaki inato so slini stari rcia.

2a%i *urnaliste... slijepci vode slijepce. 1a: lijepe sree, da ostavi%e 1rajinu i zadruge5

?ince i udarilo u srce i lice, a kono$ar nosi i nosi. Marjanovi srtno pro$lijedio, trepte u

laloke, gnjati i laktovi. Orlovievi se o$lije prosuo ir veliki& srenika ili veliki&

nesrenika.

4 Uzalud, uzalud se neka%, Orloviu. !i si Arvat, ti ne o*e% $iti drugo, kao vuk %to ne

o*e $iti drugo nego vuk. "linost oderni& pantalona nee uni(orirati narodni& du%a i

jezik'. !i si Arvat, stariji, i%i, &rvatskiji od ene. !voja je glava kao glava u istokrvnog

$osanskog $ega. Divila Arvatska5 ?e seda godina ne pi& sa Arvato za taj /titulus0.


7/17

1ucnuv%i se, Marjanovi $riznu plakati ti&o, te%ko, pa $olno, grevito, kao &isterina *ena.

Orlovi se tek prezirno nasje&ne, sneveseli i rekne3

4 2a%to rijei... rijei... rijei, oj $rajane= >to plae% kao ekani 1rsto Frankopan= Moj

otac, Ckselencija Orlovi, ree i pet dana prije srti3 /Reci i, oj laane, kada e stanu

iza srti opadati, da deset ilije& kosaca ne ogu slo*iti plasta ako sijeno tek jedan sla$i

vilaa razgra$ljuje.0 +a, Marjanoviu, vidi u nas vi%e raz$ijaa nego z$ijaa &rvatskog

plasta, pa se nikako ne nakanjuje na uzaludan posao. lupo je $oriti se proti ko$i.

4 O, ne. !o je veliajno, to je tragino. -ovikuje ti protiv sud$ine3 6n deiner #rust...

4 ... sind deines "c&icksals "terne5 6 ja se, Marjanoviu, sjea svog "c&illera. !ek neoj

za$oraviti da tvoje grudi nisu plua na%e zelje. 2e gledaj, oli te, vazda u ne$o kao kokot

pijui vodu. #udi najprije Marjanovi koji o*e svoj aterinji jezik i za$oraviti, a onda

drugo. 2ajte*e je $iti sa i nai 4 se$e. +a to postigo& i vrlo sa iran. Ae$reje, !alijane,

Pari*ane rzi z$og te nji&ove vjene dreke i poziranja. ?olovi se ve*u za rogove, ljudi za

jezik. Divjeti za druge, ije%ati se u tua posla... prostaka ra$ota. 7ijepa *ena, lijepa knjiga

Gkad nea lijepe *eneH i velike tjelesne uornosti, to i je sasvi dosta. 2ajsreniji su

trenuci og *ivota kad zadrijea&, uoran od aevanja i od lju$avi, pod ze(iro 2inonine

stare lepeze iz E?666. vijeka, nakrcane a%ikovanje, parkovia i pleiki vlasuljaa. Onda

opazi& da kosa o*e osjeati kao o*ivjeli *ivci3 vr&unac $la*enosti. Par gre%ni&, $ijeli&ruica, nekoliko e&aniki& pokreta staro svilo3 postignut je cilj *ivota. 2ea% poja

kako i je te%ko te z$og nea%tine ora& napustiti 2inetu. ledaj kako je iodo iskopala

oje oi na vraenoj (otogra(iji. O, da ia oi pa da isto njoj uini, nevjernici5 9li...

skandal, tanica, dru%tvo, drugi, o&, ti prokleti drugi, koji ne seta&u Filipu 66. iskopati

zu$o oko svojoj lju$avci. 2ikada djete%ce ne pru*a%e &alapljivije ruic' za prvo

zvijezdo nego ja %to i& ovi& dana pru*a za zloino, za osveto. lagolja% o ojoj snazi,


8/17

i gledaj tog junaka, tog &ajduka, nesrenog z$og lutke. ledaj kako pi%ti, jer u kao $rvno

pritisnu prsa lju$av, lijepa, $eskorisna i laka kao perce na sluajno vjetriu. >to ne jede%, ne

pije%, ne pu%i%, gospodine Mo*da= "utra putuje, ne zna kao i ne potpisuje se vi%e

gizdavo gro( 2unIuaa$o. 6zgladi, Marjanoviu, te gadne, guste, &orizontalne $ore, nosei i&

na elu kao gladni $oei, licejerne sluge i stare kokote. ?oli iste ko%ulje i iste du%e, i

zato govori. "a to$o ogu $are $esjediti kako &ou.

Orlovi se pru*io na divan, $acio nogu na stol i pre$acio $oce, tanjire, ie i pie. #akti i pu%i.

Uzdu& iz$e do$io trzavicu $akanala, groznicu posljednjeg $anenja na srt osueni&.

4 #atali, Marjanoviu, svaku tugu. "a kakvo se glavno i%lju nosi%, %to te ve*e za *ivot

koji te nikad oslastiti nee=

Marjanovi se uzeo zlorado, nervozno sijati, trgajui u$rus i stolnjak, kr%ei pokvareni

zu$ia a%u, a Orlovi u se taj put ne nasje&nu.

4 Orlovi... &e&e&e... govori% o lju$avi, o lju... lju... lju... $avi... &e&e&e5 2e ogu z$oriti, a&,

a&, to $oli, u$it e e, a&, a&, pui u. Avala $ogu, pro%lo, pro%lo je, $it u oz$iljniji. 2e ljuti

se. Uvijek e &vata greviti sije& kada se ne sije sijati, kada se $oji sijati. +a sa

prekorek, %to na srcu, to na jeziku. 9&, a&, ti grozni, zalju$ljeni, zalju$ljeni akovi, &e&e&e5

Marjanoviu oi iskoi%e, iz$ulji%e, zakrvavi%e se, po$ijelje%e. Usta se nacerila, ukrutila,

iskesiv%i velike, izjedene, *ute i crne zu$e.

Orlovi se silo nasije%i i instinktivno do&vati za dr*ak od revolvera u d*epu.

4 !i si, ti si, kako vidi, &uorista.


9/17

4 -a$oe, da$oe, pogodio si5 4 uiri Marjanovia rije kao or(iju. 4 Oprosti,

oprosti pogano jeziku, oprosti5 U gradovia, u ovi kaeniti %ikaraa, puni ajuna

%to isle da su ljudi, postado& i ja zlo$an kao stari andril. +edino %to i ilo na to

$a$ilonsko seti%tu, u Parizu, to je jedan pijevac negdje $lizu "eine, kojega slu%a& svake

zore kao na%e seoske tru$eta%e. !i *ivi% za *ene... kako da ti se ne sije= 7ju$avnica je ili

gre%no eso ili ne$esko privienje. 2i u koje dakle sluaju ne tre$a na *ena, *iva *ena.

9laj je ugodna ta ekana, prijateljska, sita i pijana klonulost5 2eu zadr&tati od zie, sjetiv%i

se 2apoleonovog povratka iz Rusije. !ako i je kao da u uoran sit i okupan lei na snje*ni

doai odar.

4 !i, Marjanoviu, veseli noni oj ptiu, ia% pravo, i ja ia pravo. "vi iao pravo, jer

razlike i%ljenja nisu drugo nego razlike teperaenata. ?i literati ste kao 6kar. 7etite na

tui krilia, na tui islia, tue vas isli nose u provaliju kada se &vatate vjenog

sunca kao slijepi orlovi. !e$i &artija, eni *ena. +a sa zadovoljniji, ovjeniji.

4 Dene, zar to nisu dijelovi dru%tva, zar to nisu -rugi, oni -rugi koji su ti toliko orznuli

nosei $radu= !e$i, &e&e&e, *ena, eni, eni cigareta5 Ona je oja, cigareta je sasvi oja.

6zgara za no od lju$avi, i naposljetku iza nekoliko vreli& lju$avni& asaka gasi

jednookoj ojoj lju$avci oinji vid, ciniki, nogo ili slino, ne pru*ajui uzalud ruke za

osveto kao edo za zlato ?eernjae. Jigareta, to je oja *ena. O du%i joj se ne sunja,

jer ju vidi odru, lelujastu, o$lanu, iri%ljavu, cjelivajui je uzdr&tali pluia i

uzneireni srce. 1o*a je u oje dragane $jelja, nje*nija i lak%a od ko*e u tvoje nevjerne

2inete, jezik krai. -alje *ena i oja daje tje%ilicu isao i odu%evljenje kao #eatrica

-anteu. ?jena je kao duvan i vatra, vjenija od 7aure de "ade, vjenija od 9(rodite. rudi

i su&e, usta izgorjela i po*utjela od njeni& vreli& i isti& cjelova, $rk i pozlati%e ogarci ove

vjeno *ive i vjeno rtve lju$avi. 2a svako sastanku oja draga i lju$ezna ijenja odijelo,


10/17

ijenja tijelo i du%u, projenljiva i zalju$ljena kao sevda&lija -zeus. !e$i 2inon, eni

cigareta, i ko je sreniji=

4 ?rlo do$ro. Oso$ito i je drago %to ne ora veeras usaljen (iukati ko 1ent u

kladaa.

6 %to te, dragi pleiu, za$avlja kraljevska dvorska $udala= Od nesree postado& cloKn.

ledaj sao oju crnu lakrdija%ku kapicu koja i pade reko $i& sa nonog o$laka na

za$rinutu glavu. Pita% e %to e dr*i u *ivotu= Pelivanstvo, gluposti, vesele tlapnje. Cvo, evo,

Orloviu Gizvadi iz ogrtaa oa%an rukopisH 4 evo ra%ta se *ivjelo i ku$urilo. !o je oj

?adeecu. U toj *utoj &artiji skae kroz o$ru vjenosti na izernog og Pegaza.

Orlovi do&vati rukopis i proita glasno, sveano naslov3

PU! U 26>!9. #67+C>1C "9 PU!O?92+9 U 2O?U 9MCR61U.

-ok prolistava%e rukopis, Marjanovi je pio, lio a%u za a%o.

4 >ta ti je to=

4 1njiga, oja knjiga, oja u%ka *ivotu i -rugia. Prva i posljednja oja knjiga, oj +a,

oje sve. !o je roan, &uoreska, putopis, epopeja, &ina, oralka, tragedija. !o je oj

noni uitelj i tje%itelj, oj deon, svezan za papir. 2o to je papiru...

4 #udi jasniji5


11/17

4 7ijepo. +a u toj knjizi pokazuje nasijanu, gostopriljivu luku novi& svjetova. !a je luka

2i%ta, vjeni, apsolutni 2i%ta, kako ga de(inira "pinoza na poetku Ctike. Ovo oje 2i%ta je

vjeno i isto $itisanje, dakle vjeno 2e%to, dok je ono %to zovete stvar, pojava, aterija, dok

je ta va%a priroda (ikcija, ni%ta. 9 po%to je vjenost u naa, u eni, to je oj apsolutni, vjeni

+a identian s apsolutno idejo, sa ti %to &uoristiki zove 2i%ta. +a je 2i%ta, 2i%ta je

vjeno kao i +a. +a je dakle 2i%ta i tre$a ga realizovati, valja dakle 2i%ta pretvoriti u 2e%to.

2ao& evo taku sa koje novi 9r&ied pokree svijet. !re$a realizovati, o*ivotvoriti,

pretvoriti u vjenost na% +a, tre$a svoju volju projicirati na prirodu, i asa, vaseljena e

savr%eno ovjeku slu*iti kao %to u danas slu*i ovo pare kr&kog tijela. 8ovjeanstvo e

dakle postati +edan, Monos, "olus, koji e se stopiti sa jedni $esrtni. -a$oe da e u

takvo razvitku postati cijelo na% tijelo suvi%no, a od ovjeka e ostati tek volja i isao. +a,

ljudski +a, oj +a e se sve vi%e spiritualizovati, dei(icirati. Jilj, posljednja rije evolucije

dakle nije asa, nego pojedinac koji e sjesti na ne$o. ?a%i deteriniste su dakle plitka

eretala. U ojoj je volji taka slo$odna, nezavisna od slijepog (atua, i sa te take

pokree, $aca u kaos, uni%tuje staru, trulu ateriju. Odakle u naa *udnja, glad za

ne$o, ako nea $o*ije zlatne trapeze= Odakle glad, da neao pored *eluca i &lje$a= Za%to

*ivotinja ne o*e *uditi nevjerovatnosti= "vaka pjesa, svaka *elja ia krila da nas odnese u

tu luku vjenosti. "ve %to &oeo oi eo, jer inae ne $iso ogli &tjeti. Atjeti je oi.

9ko za*eli etvrtu, petu, )tu dienziju, iat u je. 9ko za*eli vjenost, iat u ju kao

kraljevsko edo, u$iv%i crnog zaja, u$iv%i srt, du%ania.

4 "ada poia tvoju 1alvariju5 4 rekne Orlovi zai%ljeni oia.

4 2e prii i dakle sa esarski prirodnjacia i sa (atuo. ?olja ljudska o*e $iti

(atu, oira, sud$ina, prirodni zakon. Priroda, stari gazda, ro$ovat e, ugrijat e se kao

&ladna so$a od oje topline. Ove e isli, ova e vjera spasava, daje i istou i krila, te


12/17

e se ne pria $lato ovare, pa nad njo poput $ijelog, istog la$uda leti pod o$lake.

Ovaj papir je oja orska zelena $ar%unasta du$ina, $ez dosadnog svjetla, $ez u&a od vjetra

i od ovjejeg glasa. Ovao se spu%ta ispred tvrdog, polu*ivotinjskog pogleda oni& -rugi&

koji sao zato postoje da stvore $o*anski posljednji +a kojega ve vidi u sjaju svesilne

&aronije. Meni ne tre$a tlapnje, sna o novcu, lju$avi, slavi. +a sa *iv jer nisu najjai koji

najvi%e ogu i znadu, nego oni koji najvi%e slute i vjeruju.

4 Misli% li stvar %tapati=

4 2e. -a i &ou, ne $i& na%ao nakladnika. Za o$radu ovakva djela, ovakva sistea, tre$alo $i

do dvadeset godina irnog, slo$odnog, nauenjakog, izoliranog *ivota, dakle volje, zdravlja

i kapitala. "vega toga... nea. Ovakva kakva je, oja je knjiga torzo, nacrt, u

&uoristino, zagonetno o$liku, i *ali %to je u doovini ne ogu peatati.

Marjanovi stade piti, piti, piti i odjedno trgne rukopis sa stola, $aci ga %iroki gesto u

kainsku vatru, i kada sve*nji izgori, ostaviv%i u so$i neugodan di, pa Orlovieve

razjapljene oi i usta, sru%i se Marjanovi sa stolice zelen kao le%ina, &ripljui i stenjui kao u

posljednji ukaa.

Orlovi zaogrne jarana svoji kaputo i odnese ga kao $olesno djevoje u kola, %apui u

pute azne rijei kao nekad lijepoj aloj 2ineti. -opreiv%i ga do zgodnijeg &otela, ve se

uvelike razdanilo. Orlovi ga je svukao, polo*io nje*no u krevet, preporuio gazdi, zatvorio

prozore i ostavio na stolu novaca sa piso i adreso svog (aily &ousea. 2e ogav%i kod

kue zaspati, uze gvozdenu uko*enu toljagu od koji& etrdeset kila i ode u pustu #ulonjsku

%uu.

4 1rajnje je vrijee da za spas du%e svoje spase to $radato dijete5 4 isli, gazei *uti

listopad, ostavljajui svaki korako su&, %u%kav ziski uzdisaj.


13/17

[uredi] II.

Otvoriv%i Marjanovi oi iza $urnog sna, osjeti na grudia teret olovne ore. 2i%ta, ni%ta se

ne sjea%e. ?idje tek crnu, gro$nu, rtvu ti%inu. -a, da, ja sa uro ili sa oslijepio u kojoj

$olnici5 "rce i se ukosilo, zadr&talo. Zadr*i da&. 8uje tek disanje, te%ko, naporno disanje

poizdalje, iza &ladni& duvarova. "klopi oi, i najedno sve zaigra, zatitra kao iza najunije

zu$o$olje. !repavice se pretvorile u dva usijana gvo*a, u dvije vatre, u dva tropska sunca.

Za$olila ga ljuto glava, te i%lja%e da e u *ivot prsnuti, je&uri na vatri. U u%ia pi%ti,

pi%ti, kao da to ti%ina jaue. Marjanovi zvi*di i zvi*di kao vazda u ukaa i ne uje svog

zvi*danja. 2erje%iva, oajna isao ga $aca po nepoznato le*aju kao elektrika *a$lja stegna.

re$e noktia zid, zu$ia trga ponjavu i gu$er. 2ajzad se alko sjeti juera%njice, $ol se iz

usijanog ozga povue na zidove sljepooica, oluja u u%ia zatoi, i on klone, iui jedva

jedvice su&i, vreli, *uljivi jeziko, %apuui sa vreena na vrijee kao da govoridrugoe, ne se$i.

4 Cvo e i opet k te$i, ene, tvog deona. Uiri se, dronje izuenog esa. +o% jedan

ovaki plaen, i nee% $iti vi%e neizgorivi salaandar.

4 >to $ija%e jue= Ponedjeljak... utorak... srijeda, etvrtak= -anas je jaano petak. -an

uke. "vaki dan ia svoju $oju, svoje lice, svoju du%u. "edica ia seda dana, seda

du%a. 9j, du%o petka, krvnika du%o5

4 Aladi, cjeluj i irni cjelovo ko*u, nepoznata noi. Zaa&ni krilia crni i krvavi,

crna, plaenita ptico oji& ponoi. "ada i sjedni ovao, na prsi, taaako. Pand*e ti o%tre i

vla*ne i tople, tople kao vrela le%ina. !rgni, a&ni, udari krilo utni i krvavi, crvena i

crna nona oja ptico, ponesi e na puinu najde$lje porine da napase na sinjoj, rtvoj
http://hr.wikisource.org/w/index.php?title=Put_u_ni%C5%A1ta&action=edit&section=2http://hr.wikisource.org/w/index.php?title=Put_u_ni%C5%A1ta&action=edit&section=2


14/17

stepi oi oje, $olesne i slijepe od svjetla tvrdog i nesiljenog jer pro$ija srce, lu$anju i tvrde

dijaante.

4 9j, ja $unca5 -a nisa, ajko oja, lud= 2e, nisa, nisa.

6 stane prsto pisati po zidu. 2okat ostavlja trag kao (os(orna *igica. 6 sinu $ijelo, plaviasto

Ja te volim.

4 Zdravo da si, $ijela i ista odivo oja. Zdravo neviena, nenaena, rtva i *iva lju$avi

oja. 1ada $ude $uraa disao, ki%aa se znojio, oria se sjajio, zvijezdaa gledao,

planinaa se re$rio, vulkano disao i o$lako se ogrtao, $it eo, du%o, jedno i vjenat

eo se. 8ekni sao da nadjaa srt i udes5 Zdravo, krotka grlice, i nadavij se nada e

kao aneo nad laani, $r$ljavi *ivoto. Pusti i eu o$rve jednu, sao jednu suzu i

razgali i elo. Oi ti gore crni sjaje kao crni koralji, lice ti plati kao jantar iza kojega

dr&ti plaen. "jea% li se kako i te ovo dana i opet ote%e, u ka(ani, kako se za te uzalud

$ora& svojo vojsko na %a&u, kraljice oja= rizao sa su&i papir, kao $olno pseto %to

grize zelenu travu. ataj i %togod, oja $ijela vilo i gatalice, darni i ko*u ru$o tvog

plasta izvezenog od rujnog sna i *uti&, zlatni& *elja. "jaji% u gorkoj ovoj noi topla i ista kao

ista, vrela i gorka suza. >apni %togod, ko %to sapu usnule ptice kroz usnule grane za

pospani li%e. Zacvrkui i ne pu%taj na lade grudi glave kao lado, ranjeno golupe, kao

lada, $olesna ru*ica. Cvo, na ovoj neizjernoj crnoj vodi koja ne poznaje *u$ora, u&a odvjetra i od ljudskog glasa, na vodi ovoj sveanoj kao srt i kao vjena lju$av, stoji na%a

sprena $arka. Odnijet e nas prea ono odro, kao otava iri%ljavo ostrvu

optoeno edo za$orava i lijeko vjenog ladovanja. 9 nad otoko di, iran,

ravan, nepoian kao ne$eski stup, $lag i gostolju$iv kao odri di nad slani krovovia

og dalekog oca. Avala za nono cvijee u na$oria tvoje &aljine, &vala ti za zvijezde u

tvoji oia, za zoru %to i je donese u njedria, za $lagu rosu u kosi koja e rosi poput


15/17


16/17

u$ica od e(a. !u, tu je. "kutrio se ispod kreveta. vo*e u u tvrdo sije%ku na ustia,

gvo*e u u ruci, gvo*e u u oia. Marjanovi oajno stisne rukaa usta da ne priai

zlotvora cvokoto, klepeto zu$i i slukti kao upla%eno zee. 9 zora pu%ta i pu%ta kroz

pukotine od prozora svoje jatako svjetlo. Odjedared Marjanovi o, te%ko njeu5 4 opazi.

Opazi njega, ovjeka, zlikovca, u$icu. ore, vr& se$e, u zraku, te visi kao vapir. Marjanovi

sklopi oi i ni da&nuti, jer se laki so$ni uzdu& pretvorio u &rid koja ga priklije%tila 4 *iva

rtvaca. Pritvori oi i odista3 ravno iznad njega ovjek, uitelj, zvijer. 7ice u je sve *ue,

sve jasnije. ?apirski je nepoino, a sa te $lijede krpe prikivaju ga uz odar dva avla, dva

gvozdena nepoina oka. Marjanovi gleda%e i gleda%e, eka%e i eka%e kao osuenik %to

eka posljednji udarac iza vjenosti od sraotnog ekanja. 6 onaj gore jedva eka i udara

zu$ia kao gladan gavran gladni kljuno. +utarnje gizavo svjetlo se pretvori u groznu

ogronu ziju, koja udari tvrdi, etalni repo Marjanovia usred ozga, a njeu se

srzne na *uti, odri, krvavi usnaa3

4 +a 4 +a 4 +a 4

[uredi] III.

1ada doe drugi dan jutro Orlovi, nae ga na krevetu kao lik od voska, *ut i nepoian.

Posijedio kao starac. 6z$uljene, krvave, staklene oi tek *ivu i zalijepi%e se gore, u ogledalo

iznad sunjivog &otelskog, razvratnog kreveta. #olesnik ne prepozna Orlovia. Mora&u ga

odnijeti, jer $ija%e glu&, slijep, nije i neoan kao dijete prije roenja.

Predav%i ga lijenicia, Orlovi otputuje istog dana u 9(riku, u rat, #uria.
http://hr.wikisource.org/w/index.php?title=Put_u_ni%C5%A1ta&action=edit&section=3http://hr.wikisource.org/w/index.php?title=Put_u_ni%C5%A1ta&action=edit&section=3


17/17

Nada, LN Umorne prie

Matos Put u Nista

Documents

Transcript of Matos Put u Nista