„ •

I S H N A M U R T I

7, i v o r •SLO B O D I

K R I S H N A M U R T I

Ž I V O T U S L O B O D I

TEOZQFSKA BIBLIOTEKA

NINO KRIŽEVCI

M C M X X X I V

A R L A D A T I S K A R E N A R O D N I H N O V I N A U Z A G R E B U

I z e n g l e s k o g p r e v e l a

M A R I J A M A L B O H A N

S a b r a n o i z g o v o r a

Što ib je a u to r održao

u B r u a r u, O U j u i o m e n u

u g o d i n i 1 9 3 8

N a k l a d a p r i j a t e l j a K r i s k n a j i j e v

D J E L A

J. K R I S H N A M U R T I - J A

Put

V j e č n i p r i j a t e l j ( p j e s m e )

D o n o g u u č i t e l j e v i l i

K o j i a u t o r i t e t /

G o v o r i u l i r a m u

T r a ž e n j e ( P ) c s in c )

P j e s m a ž i v o t a ( p j c s m e )

C i l j

S A D R Ž A J

S v rh a ž iv o ta ...............................................................................................................7

S reća i ž e l j a .............................................................................................................>o

R a z u m i j e v a n j e ......................................................................................................ivi

T r a ž e n j e .................................................................................................................. a3

O tirž i se svojom s n a g o m .................................................................................. 3^

S a k riv e n o v r e l o ..................................................................................................... 36

L ju ln ž i v o t ............................................................................................................37

V r i j e m e ...................................................................................................................3<)

S lo b o d a s t v a r a n j a ..........................................................................................4a

S V R H A Ž I V O T A

Kada su se sjene probudile, a laki povjetarac donosio jutarnji miris, vidio sam orla kako se spušta sa gorskih vrhu­naca. Spuštao se u dolinu bez trepeta krila, i nestao ondje među sjenama tamnih bregova. A uveče vidjeh ga opet gdje se vraća u svoje boravište među vrletne bregove, daleko od zadjevice, borbe i sudara svjetskoga.

Tako je i čovjek, uočivši viziju Istine, postavio sebi u životnoj borbi vječni cilj. lako se on nalazi medu prolaznim stvarima i gubi se sam među sjenama, njegov je pogled ustremljen prama tome cilju. Kao što se orao uzdiže do svog boravišta, tako će se i on uzdignuti iznad sviju boli, iznad prolaznih radosti i nestalnoga veselja.

Postaviti sebi ovaj vječni cilj, je od velike važnosti za onoga koji se želi osloboditi sviju komplikacija života. To nije cilj koji je neko drugi postavio, to nije Istina koju je neko drugi uočio. Taj cilj je posljedica vlastitih iskustava, vlastitih boli, patnje i razumijevanja. I taj će cilj — kad ga jednom postavimo — zasvijetliti mišljenje, i po tome razja­sniti svrhu života.

Kao što je brod bez kormilara izgubljen na moru, tako je i čovjek, ako nije uočio Istine, i ako sebi nije postavio vječni cilj, izgubljen u metežu svijeta. Kao što kapetan odre­đuje pomoću kompasa smjer broda i vodi ga u burnoj noći i tamnim vodama, može i čovjek koji zna svoj cilj razumi­jevanjem voditi svoj život.

1 budući da pojedinac ne poznaje svoju svrhu, on se na­lazi u nesigurnosti i kaosu. Kako pojedinac nije riješio svoj vlastiti problem, problem svijeta još nije riješen.

7

Problem pojedinca je problem svijeta. Ako je pojedinac nesrećan, nezadovoljan, nemiran, onda će i svijet oko njega biti pun boli, nezadovoljstva i neznanja. Ako pojedinac nije našao svoj cilj, ni svijet ga neće naći. Svijet i pojedinac su jedno. Možemo li razumijevanjem riješiti problem pojedinca, isto tako možemo riješiti i problem svijeta. Prije nego što drugoga upućujete u razumijevanje, treba da vi sami razu­mijete. Ako ste jednom uspostavili Istinu u svom srcu i svom duhu, ona će ondje vječno postojati.

Vozio sam se jednog dana u Benaresu niz svetu rijeku Ganges i promatrao narod na obalama rijeke kako se klanja Bogu želeći naći svoju sreću, naći put koji vodi do nje. Vidio sam jednog čovjeka u dubokoj meditaciji; zaboravio je sve oko sebe, duh mu je bio zaokupljen jednom idejom — naći i doći do cilja. Vidio sam drugoga koji je obavljao obrede yoga. Vidio sam trećega koji je izgubljen za svijet i za sebe ponavljao neku pjesmu. Svi su oni tražili ono što i vi tražite, što svako na svijetu traži u časovima duboke misli i velike želje. Kao što struja nosi čamac niz rijeku, tako vode svakoga njegove želje, strasti i čežnje, jer nijedan nije našao ili usta­novio svoju svrhu. U svakom pojedincu postoji kaos, postoji pitanje i dvoumnost, jer cilj nije postavljen, jer nije pronašao put koji vodi tome cilju. A dok postoji dvoumica, nema mira, ni sigurnosti, ni ushićenja za svrhu.

Širom svijeta postoje ove prilike, a svagdje su srca koja kucaju i duh koji je podoban da misli. Čovjek traži nesvijesno izlaz i oslobođenje od svoje tjesnoće i sićušnosti. Konac ovoga traženja je sloboda i vječna sreća. On bira razne puteve, a svaki ga vodi do sve većeg zamršaja. On ide od života do života, od svetišta do svetišta, od jednog vjerovanja drugome — sakuplja iskustva, prihvaća ih odbacuje i opet ponovo prihvaća. Tako ide cilju koji čeka njega i sve ljude.

U procesu sakupljanja i odbacivanja, on je nesiguran kojim bi putem krenuo da nade duševni mir. A ako ga traži

8

nekim naročitim putem, on se zapliće i zbunjuje. Budući da postoje toliki posrednici Istine, toliki suprotni putevi, vjero­vanja i religije, čovjek se izgubio u njihovu metežu. Kao što leptir udara krilima o staklo prozora i bori se da izleti na svježi uzduh i u otvoreno nebo, tako se ljudi bore jer nijesu uhvatili tračak cilja. A to nije tako teško postići. Budući da su oni u tami, pričinja im se cilj tako daleko.

Kao što lončar oblikuje ilovaču po svojoj zamisli, tako može čovjek da oblikuje svoj život prama želji svoga srca. Kao što se zemljanoj posudi može dati lijep i ružan oblik, tako i život može postati lijep ili ružan prama svrsi koju ste sami za sebe postavili.

Ja vam želim pomoći k tome cilju koji tražite i koji želite postići — k cilju koji čeka sve narode svijeta, ma kakova bila njihova iskustva, njihove misli ili njihovi osjećaji. Onda ćete biti sposobni da se izvedete iz tame ovoga svijeta kao što se čovjek u tamnoj noći ravna i vodi po zvijezdama.

Ako jednom ustanovite ovaj cilj — koji je sreća i prama tome sloboda 1— život postane jednostavan. Onda nestane zbrke, a vrijeme i komplikacije vremena isčeznu. Kako sebi niste postavili svoga cilja, čini vam se sadašnjica kao brijeg kada sunce zađe: svijetla nestaje i sjena brijega pada u do­linu. Vrijeme samo vezuje život, i u trenutku kada ste slo­bodni, vi ste izvan vremena.

Onda se možete sami voditi bez autoriteta, bićete ne­ovisni. Onda se nećete više bojati. Onda za vas neće više postojati sukob dobra i zla. Kada ste tako oslobodili u sebi život, vi ćete naći sreću, a to je jedini cilj i jedina apsolutna Istina.

9

S R E Ć A I Ž E L J A

Budući da je čovjek zaboravio da je prava svrha njegova života: uzgajati sreću u samome sebi, i u onima oko sebe, postoji u svijetu konfuzija i kaos. I čovjek taj kaos povećava svojim djelima.

A za čim teži i čezne svako u svijetu? Da bude srećan. Prava sreća nije niti sebična, niti negativna. To je inteligen­cija, to je zbir sviju iskustava, to je vječna Istina. Nikakav je oblak ne zastire, niti je briga umanjuje. To je sreća koju svako želi. To je sreća koju sam uvijek želio. Vidio sam ljude sagnute pod teretom kako izvode velika djela, vidio one koji sakupljaju znanje i mudrost, vidio one koji se bore da se produhove, pa ipak svi ovi zaboravljaju jedno — sreću — koja jedina oživljava duh i hrani srce. Nema zdravlja bez sreće. Onaj ko je nije našao, neće nikada naći Istinu, niti će ispuniti svoj život; neće naći mira u ovom svijetu patnja i muka.

Želite li uspostaviti ovu sreću u sebi, morate je učiniti svojim ciljem, i onda će vaš život postati plamen koji se uzdiže put nebesa.

Da nađu sreću, ljudi se utječu različitim stvarima — oni se predaju obožavanju u hramovima i crkvama, oni sabiru iz knjiga tuđe znanje, oni obavljaju vjerske obrede nadajući se da će se na taj način smiriti. Želja za srećom izjeda uvijek njihova srca.

U velikom kontinentu Americi misle ljudi da će naći sreću, ako postignu fizičku premoć. Oni kažu: bez fizičkih udobnosti, bez jakog i zdravog tijela ne mogu se pravo razviti ni osjećaji. I u nastojanju i naporu da steknu perfektne

10

fizičke uvjete, izgubili su s vida druge prevažne stvari. U Indiji su pošli skrajnoj suprotnosti: oni su u želji i traženju za srećom potpuno zapustili fizičko.

Kudgod. pogledate, svako ljudsko biće traži sreću. Ono je isprva nalazi u veselim radostima koje dolaze od fizičke uzbuđenosti. Onda, nakon što je čovjek otkrio da te uzbu- đenosti i radosti ne zadovoljavaju trajno njegovu težnju za srećom, pokušava drugim iskustvima, mentalnim i emocijskim.

Život je proces sabiranja i rasipanja, proces prihvaćanja i odbacivanja. Što saberete, to zabacujete, i čim više zabacite, tim ste bliži oslobođenju. Odbacujući ono, što ste postigli, sabirete znanje da tako steknete jakost kojom bi formirali svoju svrhu, i koja će vam dati snagu da dođete konačno do Kraljevstva Sreće za kojim teži svako od vas.

Kao što sok u drvetu tjera lišće koje poljepšava, tako se u svakom čovjeku nalazi božanska iskra koja se u brizi, u ushićenju, u borbi i patnji razvije do savršenstva, do stanja vječne sreće, što je cilj sviju, što je pravo oduhovljenje — najveći dar koji nam drugi može dati.

Naći ćete ovu besmrtnu, nepromjenljivu sreću, ako se oslobodite od tiranstva svoga »Ja«, njegovih želja i čežnja. Taj vam cilj ne nameće drugi; to je težnja svakog ljudskog bića, svakog pojedinca koji se bori, koji pati, koji traži. To je iskra one želje koja se razbukti u Vječni Plamen, iako ste podobni da se gubite u tom Plamenu onda se nalazite u Kraljevstvu Sreće.

Da to postigne, mora svako otkriti svoj vlastiti put. Nema druge istine, drugog boga, nego cilj koji je svako po­stavio za sebe, cilj koji ne razara dah čovječji, niti prolazni hir bilo kojeg boga.

Kako ćete postići ovaj cilj, i kako sačuvati u svom srcu ovu vječnu sreću?

Kao misaono biće, u svakom ćete čovjeku razlučiti tri različita bića — duh, osjećaje i tijelo. Promatrate li, uvidje-

11

ćete da svako od ovih bića ima svoj zasebni opstanak, da nastoji da stvara i djeluje neovisno od druge dvojice, i tako nastane nesklad. Kad uskladimo ovo troje, postignemo pot­punu sreću. Tjerate li tri konja — a svaki trči neovisno od druga dva — ne možete doći do svog odredišta.

Duh mora imati svoj vlastiti cilj, ali to mora biti cilj kojega je svako sam sebi postavio; inače to vodi do prazno­vjerja.

A koji je konačni cilj duha?Jest pročišćavanje samoga sebe, što znači razvijanje

individualnoga jedinstva.Kao što život u sjemenu tjera klicu da probije tvrdu

zemlju i dođe na svijetlo, tako ćete i vi raskinuti omedenja koja vas vežu, ako vas goni želja da se dovinete slobode. Da postignete slobodu, potrebna je velika želja. Ljudi se bojć želje misleći da je to neko zlo koje valja razoriti. To je ne­ispravno shvaćanje. Želja je pokretna moć svakoga čina. Želite li zapaliti veliku vatru da se dobro ugrijete, i da se udobno osjećate, morate donijeti mnogo drva — morate sta­vljati na vatru. Prama tomu, ako želite ispuniti život, morate mnogo želiti, jer želja donosi iskustvo, a iskustvom dolazimo do znanja. Razumije li čovjek želju, i ako se njome pravo služi, ona će ga dovesti do slobode za kojom čezne. Nema mogućnosti da se dovinemo do slobode — ako ubijamo i su- sprežemo želje. Mnogi ljudi u svijetu imaju intenzivne, vruće, žive želje, ali umjesto da ih ostvare i da ih vježbaju, oni ih ili susprežu, ili one zavladaju njime. Bez želja nema stvaranja. Ako ubijate želju postajete mrtvo drvo, postajete automat, stroj. Strojevi su izumljeni da smanjuju čovječji rad. Fizički se problemi mogu riješiti ovim putem, ali mentalni i emocij- ski problemi rješavaju se teže, i budući da je slabo poznat način kako bi se oni riješili, stvorene su religije, vjerovanja i dogme.

12

Ako želja daje život, treba je snažiti. Ako želja stvara bol, razumijevanjem treba nadvladati tu bol. Budući da čovjek ne želi biti slobodan, on ubija želje; jer on ne želi postići pravu slobodu, čini stroj od sebe. Upotrebite želju kao stepenicu do većih želja, da probudi u vama veću radost i veću čežnju.

Ali, potrebna je inteligencija da razvijete svoje indivi- vidualno jedinstvo, da pročistite svoje želje, da ostvarite jedinstvo svega — da ostvarite ono apsolutno jedinstvo sa svime, — i onda nestaje osjećaja odjeljenosti. Zato je po­trebna jednostavnost duha, ali jednostavnost ne znači suro­vost. Ne smijemo da zabacujemo napredak i evoluciju, nasu­prot treba da se njima služimo.

Jednostavan duh će shvatiti savršenstvo, jer je on sam dio toga savršenstva. Osakaćeni duh ne može razumjeti Istine. Komplikovani duh, koji je pun znanja iz knjiga, iako i ono ima svoju vrijednost, nije podoban da se kristalizuje. Jednostavnost je izražena u velikoj arhitekturi, slikarstvu i kiparstvu, u svim najvećim oblicima ljepote nalazimo jedno­stavnost i suzdržljivost. Vrlo je teško prisvojiti sebi jedno­stavnost duha; a da to postignete, potrebna su velika isku­stva. Istinska jednostavnost je najviši oblik produhovljenosti.

Što je posljednji cilj osjećaja? To je neovisnost osjećaja. Savršenstvo osjećaja je: podobnost ljubiti duboko, a ipak ne biti ovisan ni od koga i ni od čega.

Čovjek bez ljubavi je kao neplodno drvo u zimi bez lišća i bez cvijeća. Kao što vrtlar obrađuje svoj vrt, moraju oni koji žele dostići Istinu njegovati cvijet osjećaja. Osjećanje im daje radost, koja će biti vrelo razonode u brizi i razo­čarenju. Ljubav iako isprva zavidna, ljubomorna, tiranska, sebična, — je pupoljak koji će se razviti u prekrasan cvijet i pružati miris svakom prolazniku. Čovjek bez ljubavi je pješčana pustinja, je rijeka presahla u ljeti i ne može da natapa svojih obala. Oni, koji žele postići savršenstvo sreće,.

13

ijepotu koja je sakrivena ljudskom oku, moraju njegovati osjećaj ljubavi. Treba ljubiti sve, a ipak biti neovisan o svima jer ljubav je potrebna za razvitak života. Da je uzmognete njegovati, treba da naučite promatrati, treba da sakupljate tuđa iskustva kao svoja vlastita koja ste stekli prolazeći mukotrpnom stazom iskušenja. Putem iskustva stičete simpa­tije, postajete podobni da volite one koji to žele, jer nijeste li iskusili boli, vaše srce nije podobno da saosjeća i razumije.

To ne znači da treba da okušate sve. Na više se načina stiču iskustva — jedan od njih je: živjeti životom svakoga pojedinca, gledati u oči svakom prolazniku i osjetiti u duhu njegovu bol, njegovu prolaznu radost. Ako vidite pijana čovjeka na ulici, to je dovoljno da steknete iskustvo o pijan­stvu, tuđe suze daju vam iskustvo boli, a tuđa radost i odu­ševljenje pruža vam iskustvo veselja. Svi ne možemo poći jednim putem saznanja. Mi dajemo i primamo jedan od dru­goga. Možemo sakupiti znanje iz iskustva čitavoga svijeta, i to je dostatno za napredak, kulturu i produbljivanje. Da postignete ispunjenje života, treba da sakupite iskustva, jer bez iskustva ne možete doći do cilja, ne možete sjediniti početak i svršetak. Budući da postoji odjeljenost, postoji i patnja, i samo ako se sjedinite sa ciljem, postižete sreću, samo onda možete uspostaviti u sebi neprolaznu Istinu. Da to postignete, treba da zarana sakupljate iskustva kao što čovjek sakuplja zrnje sa polja.

Ako ljubite i ne osjećate, nećete postići svrhe, ne možete se poistovjetiti sa ciljem. Zadovoljan duh neće steći simpa­tije ni saosjećanja, niti će razumjeti drugoga. Promatrao sam ljude koji su vruće željeli da pomognu drugome, a nijesu znali kako da to učine. Oni se ne mogu uživjeti u tuđi položaj i tako promatrati sa njihova stajališta.

Svi oni koji razumiju život oko sebe, koji su uočili cilj, i koji su po tom uspostavili Ljubljenoga u svom srcu, mo-

14

raju razvijati veliku ljubav, a ipak moraju biti neovisni od sviju obaveza ove ljubavi. Moraju imati duboko saosjećanje, a opet ne smiju biti vezani ovim osjećajem. Moraju želiti mnogo i jako, a opet ne smiju biti robovi svojih želja.

Što je konačni cilj tijela? Ljepota. Svako u svijetu traži ljepotu, ali traži je bez razumijevanja. Bitno je za tijelo da bude lijepo, ali ono ne smije biti samo lijepa školjka bez lijepih misli i osjećaja. Suzdržavanje je potrebno za tijelo — ali ne prisilno.

To je bitno za potpuni sklad svih triju bića u svakome pojedinom od nas.

Da postignete savršenstvo, potrebna je želja za . slobo­dom, želja da izbjegnete svemu, ili bolje, da prodrete u sve. Samo onda ćete da se oslobodite, ako je vaš duh i vaše srce odredilo svoju svrhu u životu, i ako za nju neprekinuto ra­dite, ne popuštajući nikada onome što stvara zapreku između vas i vašega cilja.

Da postignete savršenstvo, treba stremiti prama cilju Istine koji je vječna sreća sviju, na ma kojem stupnju evo­lucije oni bili, treba da se oslobodite uskih tradicija koje su nastale iz slijepoga vjerovanja, te nemaju dodira sa životom.

Samo oni, koji su obradili polja i očistili ih od korova, uživaće poslije kiše blagodat svoga rada, tako, želite li da je Ljubljeni uvijek s vama, morate ukloniti iz svog duha i srca komplikovane ideje, tradicije, uska gledišta koja kao korov guše pravo razumijevanje. A bez razumijevanja nema saradnje u životu.

75

R A Z U M I J E V A N J E

Kao što je potrebna toplina vatre u hladnoj noći, tako je za boljitak duha i srca bitno razumijevanje.

Ljudi sebi umišljaju da će to postići nekim čudesnim putem, da će pronaći Istinu samo vanjskim obožavanjem, da će otkriti cilj neprekinutim ponavljanjem molitava i pjesama, ili vršenjem yoga, puja ili drugih obreda. A ono što vi želite, ono za čim vaše srce teži i za čim vaš duh čežne, možete samo sami otkriti, i to čišćenjem svoga srca i svoga duha.

Želite li razumjeti Istinu, morate ukloniti iz svoga srca sve kamenje i korov koje guši njegov potpuni razvitak.-

Istini nema mjesta ondje gdje postoji tjesnoća duha i omedenje srca.

Želite li se popeti do visine vječnoga snijega, morate ostaviti u nizini sve materijalno, morate biti dobro uvježbani i otvrdnuti, a srce vaše mora biti prepuno želje da onamo stigne.

Za one koji nijesu utvrdili svoju svrhu postoji odricanje i samožrtvovanje; postoji briga, bol i patnja, beskrajna borba i teško nezadovoljstvo. Ali za one kojima je svrha života da postignu Istinu, t. j. otkrivanje života — iako žive u do­lini sjena — nema žrtava ni borbe.

Budući da nemate utvrđene svrhe, sjene vas u dolini za­varavaju, ovijaju oko vas svoje nježne magle tako, da gubite ushićenje života. Ali, ako ste utvrdili svoj cilj, koji je cilj svi­jeta — naime oslobodili se sviju iskustava i postignuli Kra­ljevstvo Sreće — onda možete nadzirati budućnost, onda po­stajete stvaralac onoga što želite. Ako možete prolazeći doli-

16

nom sjena neprekinuto gledati na vrhunac brijega, onda ćete moći iskusiti sve ne stvarajući zapreka između sebe i cilja. To je razumijevanje života koje će srediti kaos i zbog toga je Lju­bljeni i došao. Kao što pravi umjetnik stvara ljepotu iz kaosa koji je oko njega, iz nesklada koji postoji u svijetu, tako i Ljubljeni — Istina — stvara red i mir u duhu i srcu onih koji razumiju. Ako razumijete, riješili ste problem svoga dnevnoga života. Ako se ne borite i ako ne želite da sami sebe oslobo­dite iz uza boli i patnje, iz omeđenja koje stvara konfuzija, onda, ma i koliko ja kucao na vrata vašega srca, odgovora neće biti. Ali onim časom kada ste sami nezadovoljni, onim časom, kada sami želite da pobjegnete, i da postignete oslobo­đenje onda i sami tražite vrelo Istine.

Oni koji traže razumijevanje života moraju svoje nutarnje zamjećivanje upraviti vječnoj Istini koja je otkrivenje života.

Onima koji žive u nizini i vole je svim svojim bićem, pla­nine su tajnovite, teške, okrutne beskrajno daleke. Planine se ne mijenjaju, one su postojane, ne popuštaju nikada. Tako i Istina. Onome, koji živi u dolini, u sjeni prolaznih vrednota, pričinja se Istina strašna, teška i okrutna.

Svi ljudi posvuda traže nešta sakriveno, nešta što će do­nijeti mudrost, veće znanje, širi krug gledanja, veće razumi­jevanje: to oni nazivlju Istinom.

Oni misle da je Istina sakrivena na nekom udaljenom mjestu, daleko od života, daleko od radosti, daleko od boli. Ali istina je život, i razumijevanjem života rađa se razumije­vanje Istine. Kada ispunite život razumijevanjem, postajete gospodari Istine.

Iako se u sadašnjici mnogi bune protiv tradicije i usta­ljena reda, protiv morala u užem smislu riječi ipak većina ljudi i dalje osuđuje i nastoji razumjeti život sa gledišta pred­rasuda i omeđenja duha. Hindujac priznaje Istinu samo onda ako mu je pruža hindujac, a tako je i sa kršćaninom i budd-

17

histom. Ali Istina se ne nalazi u nekom naročitom obliku ili posredniku. Istinu može razumijeti samo slobodan duh, koji je podoban da prosuđuje neovisno i čisto. Budući da je svako ljudsko biće božansko, svaki individuj u svijetu treba da bude svoj vlastiti učitelj, svoj apsolutni vladar i vodič. Iako će se pojedinac voditi inteligentno, on će biti podoban da prosu­đuje sve oko sebe otvorenim duhom, i neće zabaciti ono što poradi svojih predrasuda ne razumije.

Istina je snaga u svakome pojedincu koja vas goni do spoznaje. Ona je skup sve inteligencije. Istina je Apsolutna. Nema Boga do čovjeka koji je sebe pročistio, i tako postigao Istinu.

Ako vezujete život za vjerovanja, tradicije, moralne za­kone, vi ubijate život. Da život uščuvate svježim, vitalnim, gibljivim, da uvijek raste kao drvo koje tjera novo lišće, morate mu pružati priliku, morate ga hraniti da ojača i da raste. Jedini način da se život oslobodi, je put iskustva.

Gdje nema drhtaja, agonije, patnje, neprekinutoga di­zanja, malodušnosti i jačanja za život, ondje nema razumije­vanja života, ondje nema Istine.

U ranije vrijeme, naročito u Indiji, povlačili su se od svijeta oni koji su želili naći Istinu, uklanjali se od prolaznih stvari, od sjena stvarnosti i razarali fizičko. Ali sada treba da se saočite sa životom, jer samo onda možete pobijediti život, ako imate potpuno, a ne djelomično, razumijevanje života.

Bijaše jednoć neki čovjek koji je zatvarao sve prozore svoje kuće osim jednoga, nadajući se da će mu samo kroz taj prozor sunce ući u kuću. Ali sunce nije došlo. Tako čine i oni koji su vezani tradicijom, uskim sektarskim vjerovanjem, i koji misle da je Istina sadržana u jednom od ovih vjerovanja. Vi ne možete vezati život, Istinu, ničim, jer život mora biti slo­bodan i nevezan. Ako ne razumijete da je svrha života slo­boda, onda stvaranjem teorija, vjerovanja, filozofija i religija samo pozlaćujete šipke svoje krletke.

78

Uzrok sviju bezbrojnih vjerovanja je strah. Vi se bojite za svoje spasenje, bojite se da prokušate svoje vlastito znanje, i prama tome ovisite o tuđoj tvrdnji i o tuđem autoritetu.

Zar su nam potrebne religije da budemo srećni? Zar su nam potrebni hramovi da uzmognemo ljubiti? Zar moramo obožavati osobnoga Boga da ispunimo sebe?

Vi treba da dadete čovječanstvu koje pati — umjesto vjerovanja, dogma i religija — novo razumijevanje koje dolazi od inteligentne saradnje sa Prirodom, promatrajući sve događaje dnevnoga života.

Oni, koji žele razumjeti Istinu, koji će dati za tu Istinu svoje srce i svoj duh, moraju proći mnoga iskustva. Ta isku­stva će ih voditi, jer iskustva daju inteligenciju, a inteligencija je zbir sviju iskustava. Tkivo života je satkano iz običnih do­gađaja, a obični događaji jesu iskustva.

Uči od svakoga događaja, od svakoga čina u dnevnom životu, i prilagoduj to iskustvo svakom momentu u danu.

Vi polazite hramove, crkve i druga mjesta gdje se obo­žava, i umišljate sebi da se ondje pročišćujete. Da li je ovo pročišćavanje toliko jako da izdrži iskušenja dnevnoga života? Vaše teorije, vaše praznovjerno znanje o životu ne pomaže vam u kritičnim časovima. Kada vam smrt ugrabi dragoga prijatelja, ne pomažu vam vaša vjerovanja i teorije da svla­date osjećaj svoje osamljenosti i rastanka. To možete svladati jedino, ako uništite žalac odjeljenosti, a taj se može razoriti ako promatrate tuđe boli, tuđe patnje i tuđe radosti kao svoje vlastite, i ako sami pronađete i uvidite da u boli i patnji, kao i u radosti, postoji zajednica i jedinstvo.

Samo vi sami možete razviti ovu snagu koja je u vama, jer ona se razvija samo iskustvom.

Ako pak iskustva ne vodi svrha, koju želite postići, ona stvaraju kaos, kaos koji vlada u svijetu u današnjici. Kaos mora postojati, ako se ne razumije cilj života.

79

Prvi uvjet koji se nameće onima što traže razumijevanje prave sreće jest da vruće žele da se oslobode od svega, da žude postići slobodu koja dolazi kada su dalja iskustva ne­potrebna, jer su iskusili sva.

Ako ste shvatili što ja mislim pod slobodom života, onda morate uspostaviti za sebe cilj koji je oslobođenje i od života samoga.

Da razumijete život treba da se bunite, treba da ste vrlo nezadovoljni. Mnogi ljudi u svijetu umišljaju sebi da su našli Istinu, ako prihvate neku teoriju ili šta drugo, i da su tako riješili problem života. Zadovoljstvo bez razumijevanja je ustojana voda pokrivena zelenom pjenom, voda koja ne odra- zuje sjaj neba. Biti nezadovoljan nesvjesno, vrlo je lako, ali biti nezadovoljan i buniti se inteligentno božanski je dar. Buniti se inteligentno sa razumijevanjem, je snaga koja sliči velikoj rijeci.

Da izbjegnete tjesnoći tradicije i utjecaju vjerovanja, teorija koje vas vežu, potrebno je da se bunite. Želite li da razumijete Istinu, morate se buniti da uzmognete pobjeći od svega — od knjiga, od teorija, od bogova, od praznovjerja od svega što nije vaše vlastito.

Želite li shvatiti značenje mojih riječi, odbacite sve svoje mentalno shvaćanje života i počnite posve iznova. Onda ćete sami vidjeti kako život djeluje, kako život — koji je skup sviju iskustava — govori onim glasom koji mi nazivljemo intuicija, glasom koji vas vodi i koji vam pomaže na daljem putu.

Ja vas potičem da budete slobodni — slobodni od bogova koje obožavate, od stvorova koji su vam dragi, jer sloboda je potrebna za razvitak duše, i bez slobode morate propasti.

Budući da ne želite biti slobodni, tražite udobnost, a udobnost naliči sjeni drveta; ona se svakog časa mijenja prama suncu, a oni koji traže hladovinu moraju se pomicati od

20

jednoga mjesta na drugo. Udobnost ne može postojati uz razumijevanje.

Čovjek koji traži udobnost, koji traži časovito zadovo­ljenje neće nikada naći realnu i vječnu radost, jer časovita udobnost je prolazna kao cvijet koji se otvara ujutro, a gine uveče.

Ako voda ne teče, i ako je ne dira dašak vjetra, nijedna životinja više ne dolazi k njoj da gasi svoju žeđ, jer je usto- jana i bez svježine. Ali ako tok i svježi vjetrić izmjenjuju vodu, onda i ljudi i životinje gase njome svoju žeđ. Jednako tako, ako u vama nema svježega vjetra želje da se oslobodite svega, nećete naći Istinu koja jedina gasi žeđ svijeta.

Ako ste slobodni kao ptica u zraku, vaš život postaje jednostavan. Život je komplikovan samo onda, ako postoji omeđenje. I u tom su vam slučaju potrebne tradicije i vjero­vanja da vas uzdižu. Ali, ako želite biti slobodni od svega, onda prekinite sa starim običajem i redom, i ulazite u novi život koji vas vodi k savršenstvu, a to je oslobođenje i sreća.

Budete li podobni da postanete plamen uzbune, onda će se naći i sredstvo da postignete ovo Kraljevstvo.

Na nama je da stvorimo čudo reda u ovom stoljeću kaosa i praznovjerja. Ali prije toga treba stvoriti red u samome sebi, vječni red koji se ne temelji na strahu i autoritetu.

Ja sam našao i uspostavio sam za sebe ono vječno, i moja je zadaća sada da stvorim red u vama, tako da budete neovisni o vanjskom autoritetu, da ne budete više robovi praznovjerja ili onih sitnica koje suzuju život, i koje vas rastavlaju od vašega cilja.

Budući da nemate prave svrhe u životu, postoji u vama kaos; postoji bijeda bez razumijevanja, postoji natjecanje bez svrhe, postoji borba u neznanju. Ako ste pako uspostavili u svom srcu i u svom duhu cilj — Ljubljenoga — onda u vašem životu postoji razumijevanje. Biće i dalje borbi ali borbi sa

21

razumijevanjem, a u svijetu će vladati veća ljubav i veća sreća. Uspostavite zato najprije u sebi ono što je vječno, i sjene sadašnjosti će nestati.

Ako ste uspostavili Ljubljenoga — Istinu — u svom srcu, izvor i ušće se sjedinjuje, i vrijeme više ne postoji, jer onda je u vama vječnost.

Ako ste uspostavili Ljubljenoga u svom srcu, spremni ste da se suočite sa otvorenim oceanom, gdje vas susreću velike oluje i jaki vjetrovi koji oživljuju i pospješuju život.

Budući da je Ljubljeni u vašem srcu, treba da kao svje­tionik na tamnoj obali vodite one koji se još nalaze zastrti u svojoj vlastitoj tami.

Koje li vrijednosti od vašega razumijevanja, koje li vri­jednosti od vaših lijepih i plemenitih misli, vašega čistoga života, ako ne pomažete onima koji stalno pate, koji su u tami i metežu? Koje li vrijednosti od Istine koju ste vi uočili, ako nijeste podobni da tu Istinu dajete onima koji gladuju i žeđaju za vječnim.

A budući da ste razumjeli budite odvažni u ovom razumi­jevanju, i podajte od svoga života onima koji su u tami.

22

T R A Ž E N J E

Želite li gledati život kao jasnu sliku, morate oštro razlu- čivati i razabirati svoja iskustva i sabrati znanje koje će vam pomoći da postignete svoj cilj. Život se ne može odijeliti od misli, osjećanja i čina, i kad razumijete život i shvatite ga kao cjelinu, te smatrate sva iskustva kao stepenice po kojima se uspinje, vi napredujete, vi postizavate svrhu.

Moja je svrha da vam razjasnim vaše vlastite želje, da pojačam vaše vlastito napredovanje do usavršavanja. No ako me ne slušate ili ako me smatrate autoritetom, sredstvom da postignete svoj cilj, posrnućete, jer to neće biti vaša vlastita želja koja vas na to goni. Međutim, ako jačate razumijevanje svojih vlastitih želja, i ako upotrijebite sva iskustva u tu svrhu, niko ne može razoriti ili vam oduzeti ono što ste ra­zumjeli.

Kao što se iz vatre rasiplju iskre na sve strane i svaka se može raspiriti u veliki plamen, koji se uzdiže prama nebu, tako se u svakom čovjeku nalazi iskra želje, te ja želim da jačam u vama ovu želju da budete podobni užeći sami za se vatru koja je potrebna za ispunjenje života.

Slijediti nekoga, ma bio on ko mu drago, za mene je obaranje onoga što ja držim istinitim. Obožavanje je suprotno mojim idejama — naročito obožavanje pojedinca — i ako mene smatrate autoritetom bićete i opet vezani omedenjem kad nestane ovaj moj vanjski oblik. Ja ne želim sljedbenika, ne želim učenika, ne želim hvale ili obožavanja bilo koje vrste. Ne tražim ni od koga ništa.

Prošlo je vrijeme kada se napuštalo svijet i povlačilo u samostan. Došlo je vrijeme otvorenoga života i jasnoga razu-

23

mijevanja, a ja želim govoriti o ovom razumijevanju koje sam ja našao. Rado bih da vam pokažem kako sam našao svoga Ljubljenoga, kako sam uspostavio Ljubljenoga u sebi, kako je moj Ljubljeni i Ljubljeni sviju vas, i kako smo Ljubljeni i ja jedno, tako da se nas dvojica više nikada ne možemo rastaviti.

Ja sam se dugo borio protiv svega, protiv tuđeg auto­riteta, protiv tuđega poučavanja, protiv tuđega znanja; nisam htio prihvatiti ništa za Istinu, dok nisam za sebe našao Istinu. Nisam se protivio tuđim idejama, ali nisam htio ni prihvatiti tuđe autoritete, njihove teorije, njihovo shvaćanje života. 1 dok sam se bunio, dok sam bio nezadovoljan sa svime, sa sva­kim vjerovanjem i sa svakom dogmom, nisam bio podoban naći Istine. Dok sam postojanim naporom nastojao da shvatim što leži iza svega, i dok sam razarao sve, nisam bio podoban da otkrijem i pronađem Istinu koju sam tražio.

Razumljivo je, ja nisam razmišljao o svemu tome dok sam bio mlad — to je raslo u meni besvijesno. A sada mogu postaviti svaki događaj u svom životu na svoje određeno mjesto, i mogu vidjeti u kojem sam se smjeru razvijao da postignem cilj, i ja sam ga postigao.

Dugo sam tražio ovaj cilj, i za vrijeme toga traženja pro­matrao sam ljude koje su zahvatile njihove želje, kao što se muha uhvatila u paučini. Otkako sam podoban da mislim, pro­matram ljude kako se gube u vlastitim mislima, kako se guše u ništetnosti života. Kudgod dođem, vidim da ljudi misle da je njihova sreća u gomilanju posjeda. Vidio sam ljude koji posjeduju svu udobnost ovoga svijeta, pa ipak nijesu mirni, jer su robovi svega toga. Vidio sam ljude koji duboko ljube, pa su ipak vezani tom svojom ljubavi, jer ne umiju odano ljubiti i biti slobodni od te ljubavi. Vidio sam ljude velikoga znanja, pa ipak su vezani ovim znanjem. Vidio sam ljude koji

24

su daleko pokročili u religiji, pa ipak su vezani njezinim tra­dicijama i njezinim strahom pred onim nepoznatim.

Vidio sam mudraca koji se povukao od svijeta u samoću, i neznalicu koji se gubi u svom vlastitom radu.

A promatrajući tako ljude širom svijeta, vidio sam da su oko sebe podigli stijene predrasuda, zidove vjerovanja, ograde lakovjernih misli, opreke velikoga straha, protiv kojeg se bore nastojeći da pobjegnu od tih zapreka koje su oni sami podigli. I promatrajući ljude, vidio sam kako je beskorisna njihova borba, ako se nijesu oslobodili od bogova koje obo­žavaju, od posrednika koji žele da ih vode. Svaki vodič, svaki posrednik Istine tumači Istinu prama svojem vlastitom shva­ćanju. Ako vaše razumijevanje ovisi o posredniku, vi ćete spo­znati i uočiti Istinu prama njegovu omeđenju. A ako usposta­vite cilj za sebe, ako jačate svoju vlastitu želju za Istinom, i ako iskusite oštrinu ove želje promatranjem svega, ako dobro­hotno primate patnje i iskustva, onda ne trebate posrednika, onda ne treba ništa postojati između vas i vašega cilja; između vas i Istine.

Rado bih da postanete svijesni Istine, jer Istina je veća od ikoje knjige bilo koje religije, veća od svakoga vjerovanja koje vam je drago. I budući da ne razumijete Istine, pričinja vam se kao nešto strašno, kao neprijatelj koga treba pobije­diti i poradi toga straha tražite posrednika. Ako ste pak čista srca i ako je vaš duh pun razumijevanja, ne trebate učitelja, posrednika koji neosporno uvjetuje i omeđuje Istinu.

Od svoje mladosti već promatrao sam sve stvari u svi­jetu, i nijesam nikada dozvoljavao da se zapletem u taj metež. Budući da sam uspostavio svoj cilj, jer sam uvijek smatrao samoga sebe kao čamac na rijeci, koji nema veze sa kopnom na kojem postoji nered i zbrka, postigao sam ga, i sada želim podijeliti svoje iskustvo sa drugima. Rado bih da pomognem onima koji su nesređeni da pojednostave svoje srce i svoj duh u želji da postignu cilj.

25

Već kao dječak bunio sam se kao što se buni većina mla­dih ljudi; i bio sam kakovi bi trebali biti mladi ljudi. Ništa me nije zadovoljavalo. Slušao sam, promatrao, tražio nešto iza veselih izreka, iza obmane riječi. Želio sam otkriti i uspostaviti sam za sebe svoj cilj. Nisam htio biti ovisan ni o kome. Ne sjećam se kada sam prešao u dječaštvo, ali mogu gledati unatrag u svoj život i vidjeti kako me nije ništa zadovoljavalo.

Stigavši prviput u Evropu, živio sam medu bogatim i do­bro uzgojenim ljudima, koji su bili na uglednom društvenom položaju; ali ma kolike bile njihove časti i premoć, oni me nijesu zadovoljavali. Bunio sam se i protiv teozofa i njihova načina, protiv njihovih teorija, njihovih sastanaka i protiv nji­hova tumačenja života. Predavači su na sastancima ponavljali ideje koje me nijesu zadovoljavale i koje me nijesu mogle usrećiti. Bio sam na više sastanaka, i vidio ljude koji su većinom ponavljali teozofske ideje. Propitkivao sam sve, jer sam htio da sam pronađem za sebe.

Hodao sam ulicama, promatrao lica ljudi koji su posma- trali mene još sa većim interesom. Zalazio sam u kazališta; vidio sam kako se ljudi zabavljaju nastojeći da tako zaborave svoju nesreću, i kako sebi umišljaju da će riješiti svoje pro­bleme ako obmanjuju svoja srca i duh površnim podražajima.

Vidio sam ljude na političkim, društvenim ili religijskim položajima — pa ipak nijesu posjedovali ono bitno u svom životu, a to je sreća.

Prisustvovao sam radničkim i komunističkim sastancima i slušao šta govore njihovi vođe. Ovi su se obično nečemu protivili. Zanimao sam se za njihovo naziranje, ali me to nije zadovoljavalo.

Promatrajući jedan i drugi tip, sabirao sam iskustva. U svakom od njih nalazio se skriven vulkan nesreće i nezado­voljstva. Išao sam od jednog veselja drugom, od jedne zabave drugoj i tražio sreću i nijesam je našao. Promatrao sam za-

26

bave mladih ljudi, njihove plesove, njihova odijela, njihove osobitosti, i vidio sam da oni nemaju sreću koju ja tražim. Promatrao sam ljude koji ne posjeduju ništa, koji žele poru­šiti ono što su drugi sagradili. Ovi su uvjereni da će riješiti život ako razore ono što su drugi podigli, i ako grade prama svojoj zamisli, pa ipak i ovi bijahu nesrećni.

Vidio sam ljude koji su želili pomagati i služiti drugima, te su polazili u četvrti gdje stanuju siromašni i poniženi. Oni su željeli pomagati, ali sami bijahu bespomoćni. Kako možete liječiti druge od bolesti, ako ste vi sami njezina žrtva?

Vidio sam ljude koji su bili zadovoljni neproduktivnim i nestvaralačkim zastojem — građanski tip — koji se ne bori da bude nad površinom ili da padne ispod nje, i tako osjeća svu njenu težinu.

Čitao sam filozofske i religijske knjige, biografije velikih ljudi, pa ni oni mi ne mogoše dati ono što sam želio. Želio sam biti tako siguran, tako pozitivan u svom odnosu prama životu da me ništa neće moći uzdrmati.

Zatim sam došao u Indiju i vidio kako se ondje ljudi sami i dalje zavaravaju držeći se jednako stare tradicije, i kako i dalje okrutno postupaju sa ženama. U isto se doba smatraju vrlo religioznima i obasiplju sebi glave pepelom. Moguće ima Indija najsvetije knjige svijeta, ona može da ima najveću filo­zofiju, vjerovatno je posagradila najdivnije hramove u pro­šlosti, ali ni ondje ne bijaše niko podoban da mi da ono što sam želio. Niti u Evropi, niti u Indiji nijesam mogao naći sreće.

I dalje sam išao i tražio sreću za koju sam znao da mora postojati. To nije bilo samo intelektualno i emocijsko osvje­dočenje. To je bilo neko skriveno savršenstvo koje se ne može opisati, ali ste sigurni da postoji. Ne možete zahtijevati da vam pupoljak kaže kako se otvaraju njegove latice, kako šire oko sebe miomiris, ili u koje se doba ujutro otvara nje-

27

gova čaška prama suncu. Ako pak pažljivo pazite, ako oštro promatrate, sami ćete otkriti skrivenu ljepotu savršenstva.

Osjećajući dalje u sebi nedostatak stalnoga cilja koji nam daje radost života, pošao sam u Kaliforniju. Prilike su me silile da odem onamo, jer je moj brat bio bolestan. Ondje medu brežuljcima živjeli smo nas dvojica u maloj kućici u potpunoj povučenosti, i obavljali sami sav posao za sebe. — Želite li otkriti Istinu treba da se za neko vrijeme povučete od svijeta. — U tako osamljenom mjestu mnogo smo razgo­varali moj brat i ja. Meditovali smo nastojeći da dosegnemo razumijevanje, jer meditacija srca je razumijevanje.

Mojim bićem krenuo se poziv, i ja sam uvidio da sam takav kao i svi ostali ljudi, dok dotle ne ustanovim određeni cilj i svrhu u životu te sam kao lađa koju gone burni valovi na otvorenoj pučini. Ispunjen tom jednom mišlju, napustivši i odbacivši sve bezvrijedno, ustanovio sam sebi svoj cilj. Želio sam unići u vječnu sreću, želio sam postati sam svojim ciljem. Želio sam piti iz vrela života. Želio sam ujediniti početak i svršetak. I ustanovio sam svoj cilj učinio ga svojim Ljublje­nim, a taj Ljubljeni je Život, Život sviju bića, Život svega bivstva. Želio sam razoriti odjeljenost koja postoji između čovjeka i njegova cilja. I govorio sam samome sebi: tako dugo dok postoji praznina odjeljenosti između mene i moga cilja postojaće i nevolja, nemir i dvoumica. Postojaće autori­tet kojega moram slušati, kojega moram priznavati. Tako dugo dok postoji odjeljenost između tebe i mene postojaće i nesreća za nas obojicu. Tada sam odlučio da razorim sve ograde koje sam prije podigao. I počeo sam odbacivati, od­ricati se, otstranjivati ono što sam prije sakupljao, i malo po malo postigao sam svoj cilj.

Iskustvo koje sam stekao smrću svoga brata bijaše veliko — ne bol — bol je prolazna i prestaje ali ostaje radost isku­stva. Ako život ispravno shvaćate i ispravno razumijete, onda

28

je smrt iskustvo na kojem gradite zgradu svoga savršenstva, zgradu svoje radosti. Kad je moj brat umro, postojala je još u meni praznina odjeljenosti; vidio sam ga jedan ili dva puta poslije smrti, ali to me nije zadovoljavalo. Možete li biti za­dovoljni sami? Možete naći riječi, usvojiti sebi veliko znanje iz knjiga1; ali dok u vama postoji odjeljenost i samoća, po­stoji i bol. Pa budući da sam želio uspostaviti život u samom sebi, budući da sam želio da se sjedinim sa ciljem, borio sam se. Život je proces borbi, neprekinuto sakupljanje iskustava.

Ako se izgubite u tamnoj noći i vidite u daljini svijetlo, upravićete svoje korake prama ovome svijetlu, i prolazićete umorni, ranjenih nogu kroz guštare, jaruge i smjerom prama svijetlu, jer znate da ondje stanuju ljudi. Tako sam i ja hodao i borbom kretao prama onome svijetlu koje je moj cilj, koji je i cilj svega čovječanstva, koji je čovječanstvo samo.

Sve zapreke i svi zapletaji, ne ono što povreduje i što boli, je prolazno i nestaje. Ja sam patio, ali sam se riješio da se pod svaku cijenu oslobodim svega što me veže dok se napo­sljetku nijesam sjedinio sa Ljubljenim — Životom — i unišao u more oslobođenja i uspostavio u sebi ovo oslobođenje.

1 ovo jednostavno sjedinjenje sa Životom, ovaj izravni put da to postignemo, je vječni put i pruža nam ushićenje života. Tražite li istinu u carstvu obmane, u carstvu intelekta, u osjećajima, ili u svijetu fizičke osjećajnosti, nećete je nikada naći. Ali, ako ste je jednom našli i ostvarili, vi ćete se uvjeriti da je ona sadržana u svemu i svagdje. Vi ne možete odijeliti život od izražaja života, a opet treba da ste podobni da raz- lučujete život od njegovih izražaja. Budući da sam isprva pokušavao da odijelim život od cilja, budući da za mene bijaše život jedno, a znanje drugo, sve se to splelo, i ja sam se oslanjao na tradicije, udobnost, zadovoljstvo i to me je ispu­njalo. A zapazite li jednom svijetlo svoga cilja, ono će vas voditi kao što svjetionik vodi lađu k tamnoj obali. Ako jed-

29

nom zamijenite ovu viziju savršenstva, ovu skrivenu ljepotu koja se ne može razjasniti riječima, ono što je iznad teorija intelekta i samog emocijskog uzbuđenja, ona će biti vaš vječni vodič, ona će prosuti svoju svijetlost na vaš put, pa i ma kakova bila vaša iskustva, ili ma koliki bio nedostatak vaših iskustava, vi ćete uspjeti i dostati se cilja. To postignuće nije samo za nekolicinu odabranih, već je za svakoga, nalazio se on na ma kojem stupnju evolucije. Vi možete da zamjetite i osjetite Ljubljenoga — Život — ako ste naučili prenositi boli i radosti dnevnoga života u izražaje vječne Istine. Ako ih možete prenijeti na iskustva, u svijetlo svoga cilja, sjedi- nićete se s ovim ciljem.

Kako sam se zauvijek i nerazdjeljivo sjedinio sa svojim Ljubljenim — koji je Ljubljeni sviju, koji je svaki od vas — želim vam pokazati ovaj put, jer se nalazite u dvoumici, jer patite i jer trpite; a ja vam mogu biti samo putokazom; vi morate sami vruće da želite da to postignete. Vi treba da iskusite patnju i duboku bol. Vi morate da se borite sami za sebe. Vaša želja mora dolaziti iz dna vaše duše. Ona mora biti posljedica vaših vlastitih iskustava, i na taj način samo vi ćete postići cilj.

I kada vam govorim o onom što sam ja postigao, ne mislim i ne želim stvarati autoritet, jer stvarajući u vašem duhu autoritet, razarao bih vaša vlastita opažanja Istine. Že­lim da udišete svježeg uzduha sa planina, a tražeći moj auto­ritet, ostaćete u tamnoj dolini ometanja. Mnogo je lakše za vas da slijedite i slijepo obožavate, nego da razumijete i po­stanete istinski slobodni.

Dok nijesam bio podoban da se poistovjetim sa svojim ciljem, koji je Ljubljeni sviju nas, koji je Izvor i Svršetak svega, nijesam htio kazati da sam ga našao. Našavši ga, uvje­rio sam se da je to Ljubljeni sam. Otkako sam se sjedinio i poistovjetio sa vječnim, nijesam mogao prihvatiti Istine dru-

30

gih; dok nijesam bio siguran da sam našao neprolazni cilj, nijesam htio kazati da sam Učitelj. Sada sam to našao, sada sam uspostavio Ljubljenoga u sebi, sada poistovjetivši se sa Ljubljenim — želim da vam dam tu Istinu — ali ne da je prihvatite autoritetom, nego razumijevanjem. Ne mari, da li je vi prihvatite ili odbacite. Kada cvijet otvara čašku i širi miris oko sebe, ne brine se ako se prolaznici ne razblažuju njegovim miomirisom.

Svoju sam sliku naslikao na platno i želim da je ispitate kritički, ne slijepo. Ja želim da prama ovoj slici vi sami stvorite novu sliku o sebi. Želim da zaljubite ovu sliku, ne slikara, da uzljuhite Istinu, a ne onoga koji donosi Istinu. Ljubite sami sebe, i onda ćete ljubiti svakoga.

U želji da postignete oslobođenje nije potrebno da pri­stupite bilo kojoj organizaciji, bilo kojoj religiji, jer one vežu, one omeđuju, one vas na neki naročiti način privode obožavanju i vjerovanju. Ako čeznete za slobodom, vi ćete se boriti kao što sam se i ja borio protiv autoriteta svake vrsti, jer autoritet je antiteza produhovljenosti. Kad bih ja za vas bio autoritetom, to vas ne bi oslobdilo, vi biste samo slijedili tuđu slobodu. Ako slijedite slobodu koju je neko drugi postigao, samo se jače vežete uz kolo omeđenja. Ne dopuštajte svomu duhu i svomu srcu da se veže o što i na koga. Ako to učinite, osnovaćete drugu religiju, drugu crkvu. I dok s jedne strane razarate niz vjerovanja, na drugoj strani uspostavljate drugi niz vjerovanja. Ja se borim protiv sviju tradicija koje obavezuju, protiv svakog obožavanja koje spu­tava, protiv svakoga nasljedovanja koje kvari srce podmit- ljivošću. Želite li dostići ovu slobodu do koje vam ja želim da pokažem put, bićete — kao što sam i ja bio — nezado­voljni, vi ćete se buniti, u svojoj ćete se nutrinji protiviti svemu što je oko vas. Često upotrebijujete rečenicu: »Slije­dimo svoje vođe!« Ko su vaši vođe? Ja nijesam nikada želio

37

biti vođa. Ne želim imati autoriteta. Ja želim đa svaki vas postane svojim vlastitim vodičem.

Život je jednostavan i veličanstven, prekrasan i božanski, a vi želite da sputate i svu ljepotu srebrne rose i tihane noći i stijesnite je u uski krug da je uzmognete obožavati. Siđite na obalu morsku kad svježi povjetarac u predvečerje lagano popuhuje, i kad se njiše svaka vlat trave, kad se pomiče svako zrnce pijeska, kad se na drvetu lagano giblje svaka grančica, kad morski valovi tiho zapljuskuju obalu. Svu tu ljepotu vi želite sakupiti i povezati u uske hramove i crkve. Da živite plemenito i potpuno ne treba vam nikaka vjerovanja. Pa ipak kažete: »ja moram obožavati bogove, ja moram vršiti obrede, ja moram ići u svetišta, ja moram slijediti ovo ili ono.« Za vas postoji jedino vječni moram. A taj način života nije isti­niti život.

Radite vi što vam drago, samo ne stvarajte drugog hrama oko mene: ja neću da me uhvatite u nj. Ja želim biti vaš drug na svježem povjetarcu uz obalu morsku. Ja vas želim osloboditi od vašeg omeđen ja, želim ojačati u vama individualno stvaranje, individualno savršenstvo, individualno jedinstvo. »Ja« se može samo onda pročistiti i istinski razra­diti, ako je razvilo do savršenstva svoje vlastito individualno jedinstva; ako se ne nalazi u omeđenju, ako nije vezano tra­dicijama, formama i svim onim nepotrebnim nakitom kojega vi smatrate toliko važnim i potrebnim za vaše blagostanje.

Sjećam se jedne priče koju je napisao neki Norvežanin: — glavni junak je želeći da nađe slobodu i sreću prihvaćao jednu religiju za drugom, obavljao jednu ceremoniju za dru­gom, a ipak nije mogao da nade ono što je tražio. Konačno je postao buddhistom, zapustio svoje tijelo i unišao u Nirvanu. Tamo je vidio bogove sviju religija gdje sjede i razgovaraju. Oni mu ponudiše jedno prazno sjedalo. U to se junak stvori plamenom i nije se mogao zaustaviti ni na jednom. Dok su

32

bogovi nastojali da ga uhvate, on nestade. Ni bogovi ga ili' jesu mogli slijediti, jer i bogovi sami bili su vezani religijom.-

Ne vežite se na me, i ne vežite se ni na koga. Sreća je u vama samima.

Ja sam pošao da pronađem za sebe svrhu života i nasad sam je bez tuđeg autoriteta. Unišao sam u more slobode i sreće gdje nema omedenja ni negacije, jer ono je ispunjenje života.

Nakon dugog putovanja i traženja da nađem savršenstvo, ja sam ga našao i uspostavio u sebi stanje sreće i spokoja. 1 budući da je moj duh miran i vječno slobodan kao plamen, rado bih dao ovo razumijevanje svima vama.

O D R Ž I SE S V O J O M S N A G O M

Svi u svijetu traže Istinu koja će ih vječno zadovoljavati, i tražeći to pojedinac bori se protiv drugoga; poradi toga nastaje zbrka, borba i patnja. Ljudi nemaju stalne svrhe koja bi određivala smjer njihovu životu i tako njihov mir, njihov pokoj i njihovo razumijevanje ovisi o drugome.

Oni tvrde da su slabi, priznaju da ne mogu stajati bez tuđe pomoći i zato primaju štake koje ih časovito podupiru, umjesto da razvijaju svoju vlastitu snagu i da idu naprijed tražeći čistu vodu Istine.

Želite li naći Istinu, treba da odbacite sve ono na što ste se dosada oslanjali, sve što vas je podupiralo, morate u sebi da tražite onaj vječni izvor. Taj vam ne može dati nikoji vanj­ski vodič ili posrednik.

On će vas krijepiti i snažiti da nađete Istinu, on će vas jačati, on će vas voditi1; vi ste to do sada tražili izvana i ogle­dali se za tim objektivno, a bitno se gubilo u sjenama mani­festacije. Da nađete ovaj izvor Istine, treba da se zagledate u sebe, da pročistite svoje srce i svoj duh.

Govorite mi: »Ti se razlikuješ od nas; ti si postigao cilj, i sada ti više ne treba svih pomagala!« Ne, prijatelji, budući da i vi želite dostati se cilja, i za vas su nepotrebna ova po­magala. Kako sam se i ja hvatao za te oslonce da me podupru, znam da su nepotrebni. Ako se ponovo uspinjete teškim, uskim, pogibeljnim putem na kojem ste češće posrnuli, vi ćete sigurno kazati svome saputniku: »Čuvaj se toga i toga, ne idi ivicom puta, pođi sredinom staze i gledaj da uzdržiš ravnovjesje te ne paneš u ponor.«

34

Zato što znam da vas vaša udobnost samo slabi, kažem vam: odbacite je. Budući da su i mene zahvatile spone i za- plele me, ja vas potičem da poletite u slobodu. Našao sam put jednostavni i direktni, i ja ću vam ga pokazati. Da je moja sreća ovisila o drugima, da sam bio pod utjecajem lije­pih riječi, da sam obožavao slike i lica ili da sam vršio obrede u zasjenjenim hramovima, ne bih bio našao Istine koju sam tražio. U vanjskom čašćenju nećete naći vrela Istine, već u obožavanju Istine same.

Budući da sebi zamišljate da bez komplikovanih vjero­vanja i sistematizovanih misli, koje zovete religijama, ne mo­žete naći Istine, skrivena vam je ona čista misao, i vi je ne vidite. Namjeravate li se popeti visoko ili ići daleko, ne uzim- ljite teška tereta. Jednako tako, ako želite dostati se slobode, ne možete sa sobom nositi terete koje ste sakupili godinama. Treba da napustite sve ono što ste sakupili i valja da segnete za većim razumijevanjem.

Ako ste mudri, nećete nagliti da nađete vodu koja će vam utažiti žeđ. U žurbi nećete ništa naći. Strpljivim razumijeva­njem i brižnim rasuđivanjem, pazićete da vas ne zahvati ono neznatno i nebitno; tako ćete naći ono što tražite. Budući da ste navikli da u vanjskim stvarima tražite svoje razumijeva­nje i svoju Istinu, teško vam je ostvariti da se vaše vlastito razumijevanje nalazi u vama, da vaša sreća nije izvan vas.

Dozovite sumnju; jer sumnja je dragocjeni lijek: iako pali, ona ranu liječi; ako sumnjate, ako napustite ono što ste razumjeli, ako razradite ono što ste sakupili, naći ćete Istinu.

35 *

S A K R I V E N O V R E L O

Ako zdenac usahne i ako je izvor zatrpan, treba duboko kopati i odgrtati zemlju da se dođe do izvora. Slično je i svama: želite li doći do Istine, mora u vama doći do jake uzbune. Kao što je voda sakrivena u suhoj zemlji, tako je Istina sakrivena u vašem srcu. Želio bih da iskopam u svakomu od vas vrelo koje će vas hraniti i opskrbljivati; ali da uzmognem kopati duboko i da dodem do izdašnog vrela, morate iskorijeniti sve što smeta. Raskapanje stvara nezadovoljstvo i uzbunu i uni­štava bezvrijedne stvari. Ljubite Istinu radi njezine ljepote, činite pravo jer to sami želite činiti, i razvijajte svoje nutarnje opažanje i pravo razumijevanje. Ako slijedite nešta bez razu­mijevanja, zavaravate Istinu; a budući da ja tolikom pomnjom pazim Istinu, budući da sam joj toliko zahvalan za njezinu ljupkost i krasotu, ne bih želio da joj niste iskreni, da je zavaravate. I zato ja stvaram u vama uzbunu, zato posižem duboko da otkrijem u vama vrelo koje će vas hraniti, Istinu koja će vam donijeti smirenje, Istinu, koja će vam u ovom svijetu meteža i nereda, dati ushićenje za svrhu. Prije negoli se može razviti unutarnje shvaćanje Istine, što je pravo razu­mijevanje, mora se u bitnom promijeniti vaš duh i vaše srce. Ne dopustite da se udobno smirite u svojem duševnom raspo­loženju, koje je već i onako udobno, jer zadovoljstvo i bez- brižnost ne vode Istini, niti će vam donijeti sreće.

Postanite genij razvitku svoga vlastitog individujskoga jedinstva. Genij pojedinca ne može biti potpun, tek genij koji je izašao iz mnogo ujedinjenih individualnosti, koje su pri­pomogle da on izađe, biće jedino savršen. Želite li stvarati veliko, želite li da to stvarnje bude vječno, morate razviti svoje individujsko jedinstvo, svoje vlastito savršenstvo razu­mijevanjem Istine, nipošto nasljedovanjem tuđega savršenstva.

36

L J U B I Ž I V O T

U zimi svako drvo očekuje topao proljetni uzduh; ali nema li drvo života, ono se ni u proljeću ne zazeleni, ne procvjeta i ne donese ploda. Ja vam govorim o onom životu koji je u svima bićima, — i vi će ćete biti srećni, ako uščuvate ovaj život čist, jak i živ, ako ga ne omeđite, ako ga ne sputate. Svako je u svijetu više zabavljen granama i lišćem drveta negoli sokom koji oživljuje cijelo stablo. Ja se bavim životom drveta, a ne granama, lišćem, cvijetom i plodom, jer držim dok je život u drvetu zdrav i čist biće i lišće, i cvijet, i plod lijepo. Jednako tako, ako je život u vama jak, živahan i čist, vi ćete doći do one Istine koja je neomeđena i koja nije uvjetovana. Ako je uvjetujete, vi je zavaravate.

Vi ste svi zaokupljeni izgledom drveta, obrezivanjem grana i grančica, ispitivanjem lišća; vi ste opojeni i njegovim mirisom i nerado skrećete pažnju na ono što proizvodi i stvara drvo, njegov miris, njegovo lišće i njegove grane. Jer u suhoj grani nema života, jesenji je vjetar lomi i ona pada sa stabla. Tako će biti i čovjeku koji ne pretpostavlja život svima neznatnim stvarima, koji ga ne rješava spona u koji ste ga stavili, koji ne uklanja iz života sve sitnice koje ste mu nametnuli. Da oslobodite život od svega toga, morate ljubiti život istinski i duboko. Vi radije uzvisujete sliku negoli da obožavate sam žvot.

Ne zabacujte ono što vam kažem, ne slegnite na to ra­menima, nego slušajte pažljivo, i vi ćete to jasno razumjeti. Istinu nećete naći ako ste puni predrasuda, ako život skrećete po svojem ličnom vjerovanju i shvaćanju.

37

Da ostvarite i nađete ovaj izvor iz kojega će postati bujica koja će vas ponijeti do ostvarenja slobode, do života samoga, morate otkriti ono što je potrebno za vaše razumi­jevanje i napustiti sve što je manje vrijedno.

Budete H pretpostavljali nebitno bitnomu, bićete nesrećni; vi ćete se boriti, doživićete razočarenja, strah i velike agonije. I budući da za vas život i sloboda života nema vrijednosti, svi tako i činite.

Ako uistinu ljubite život, vi ćete željeti i dozivati bol, sumnju i svako iskustvo s namjerom da lakše pobijedite isku­stva, da raskinete spone u koje ste sputali sam život.

Da nađete Istinu, treba da napustite obožavanje slika, i treba da uzljubite život. Onda ćete postati besmrtni. Onaj koji ljubi život i koji vidi taj život u očima svoga bližnjega, ne boji se smrti. Ljubite život, budite iskreni životu, a ne licima, jer obožavanje ličnosti ne vodi vas Istini. Istina ne pripada pojedincu. Istina ne pripada nijednoj religiji, Istinu ne možete naći u tamnom svetištu raznih hramova, niti u sjajno osvijetljenim dvoranama organizovanih društava; nje nema u knjigama ni u ceremonijama. Rado bih da vas pri­vedeni do shvaćanja i razumijevanja Istine, a vi biste mnogo radije da ponavljam ono što ste čuli već stotinu puta. Vi biste radije da vas njišem i uspavljujem u udobnosti, negoli da budim u vama želju da razbijete i raspršite sve nepotrebno, i da otkrijete život.

I kad jednom otkrijete uzrok svoj ljepoti u svijetu, uzrok svakoj sjeni kojom se o zapadu poigrava sunce, neće vas zahvatiti iluzija izražaja života, nego ćete — jer ljubite taj život — tražiti tu Istinu.

38

V R I J E M E

Otkriti Istinu i postići ispunjenje života je sreća i oslo­bođenje, i za one koji su to postigli, prestaje vrijeme i kompli­kacije vremena. A oni koje veže breme iskustva omeđeni su još sa prošlosti, sadašnjicom i budućnosti.

Vi što želite otkriti apsolutnu i neodređenu Istinu, mo­rate ostvariti i spoznati da ste produkt prošlosti i posljedica svoga vlastitoga stvaranja. Vi iznosite na vidjelo svoj vlastiti ja kojega ste sijali u prošlosti. A budući da je čovjek po­sljedica prošlosti, svojim činima u sadašnjici može da nadzire budućnost. Sutrašnjica ovisi o današnjici i prama tomu da­našnjica određuje sutrašnjicu. Ako nadzirete budućnost, po­stajete gospodari budućnosti. I tako spajate budućnost i sa­dašnjost. Širom svijeta svako je vezan tradicijom, strahom, sramotom, vjerovanjem i minulim moralom. Ako neprekinuto gledate unatrag, nećete nikada otkriti Istine. Otkrivanje vječne Istine uvijek je ispred vas. Ako to istinski razumijete, nećete nikada ovisiti o prošlosti. Nećete neprekinuto raz­mišljati o minulim osjećajima i mislima, jer u onom što je prošlo je zastoj i sputanost života. Kao što drvosječa sebi krči put kroz guštaru da dođe na otvoreni proplanak i svježe po­vjetarce, tako presijecite i vi vezivanje sa prošlosti. Prošlost omeđuje uvijek, ma bila ona još i kako slavna, lijepa i uspješ­na; čovjek koji se želi osloboditi mora uvijek gledati preda se.

Želite li živjeti, graditi i stvarati u vječnosti, morate budno paziti da se prošlost ne sukobi sa sadašnjicom; morate gledati u budućnost i prama tome dovesti budućnost u sukob sa sadašnjicom.

39

Vaš duh i vaše srce vezano je tradicijom i vjerovanjem, svetim knjigama iz prošlosti, tamnim sjenama hramova i raz­ličitim bogovima, i za to ne razumijete niti sadašnjosti, ni bu­dućnosti. Vrijeme — kako ga čovjek obično shvaća i razu­mije — je ono što vas dijeli od vašega cilja. Da svladate vri­jeme, treba da živite sada tako, da postanete gospodari bu­dućnosti, da budućnost postane sadašnjicom. Ljudi rado mi­sle o sebi kako će se proslaviti u budućnosti, kako će počivati na lovorikama koje su sabrali u prošlosti. Zar ta pomisao može zadovoljiti?! Vjerovanje u svoju veličinu u dalekoj bu­dućnosti, neće vam pomoći u sadašnjici života, u borbi života, neće vam pomoći, ako vam je teško, ako vam je srce nemirno i duh neusklađen.

Ja nisam želio biti velik u dalekoj budućnosti, ali želio sam biti srećan u sadašnjosti, želio sam biti slobodan u sadaš­njici, želio sam biti izvan omedenja vremena. Budućnost sam poistovjetio sa sadašnjošću, i tako pobijedio prošlost

Ne živite dakle u budućnosti, niti u mrtvim stvarima ju- čerašnjice, nego živite u časovitom sada sa razumijevanjem, da ste posljedica prošlosti, i da svojim djelima u sadašnjici možete nadzirati sustrašnjicu, i postati tako gospodari vre­mena, gospodari svoga napretka i razvitka, i prama tomu go­spodari savršenstva.

Onda ćete živjeti intenzivnije, onda ćete računati sa sva­kom sekundom i svaki momenat biće za vas prevažan. Ali, vi se plašite ove sadašnjice. Vi radije uvjetujete svoje mišljenje i svoje čine prošlošću, jer se bojite budućnosti. Budućnosti se ne plaše oni koji stupaju putem razumijevanja. Želite li po­stići ispunjenje života, treba da povežete budućnost i sadaš­njost i da tako stvarate u sebi sukob. Ako ste zadovoljni sami sa sobom nećete doći do sreće, nego do sukoba. Želite li upo­znati ovu pravu sreću, mora u vama doći do nutarnjega su­koba, i taj će uroditi cvijećem života.

40

Odbacite od sebe prošlost sa svom svojom slavom, lje­potom i tegobom, sa svim svojim tradicijama koje su uvje­tovane, ma bile one još kako velikodušne; odbacite od sebe prošlost sa svojim moralom koji guši život, i gledajte u vla­stito srce i u svoj duh da otkrijete ono što leži pred vama u budućnosti. Budući da ste posljedica prošlosti, te tako možete nadzirati budućnost, postaje ona za vas sadašnjicom, i vi ži­vite u toj sadašnjici.

41

S L O B O D A S T V A R A N J A

Vi ćete se razići sa ovog logorovanja na sve strane svi­jeta i ponijećete sobom ono što ste razumijeli, ali ponijećete sobom i ono što nijeste razumijeli. Bude li ono što nijeste razumjeli jače, ono će svojom jakosti izobličiti i iskriviti ono što ste razumijeli.

Želim vam dati cvijet razumijevanja koji ne vene, kojega možete uvijek čuvati uza se.

Istina je kao plamen bez stalnog oblika, ona se mijenja svakoga časa. Nijedan je čovjek ne može opisati i vi morate živjeti u svijetlu Istine, ako želite čuvati uvijek uza se cvijet razumijevanja.

Vi ćete odavle otići puni rečenica, riječi i polovičnih ideja, i zato će vam izbjeći prava ljepota otkrivenja. Čuo sam kako neki govore: »Moram napustiti glazbu. Ne smijem više uživati u slikarstvu. Ne valja više da se naslađujem u sjeni drveta i u krasoti sunca što zapada, niti u odrazu lastavice na površini vode za tihe večeri«. Ako ste shvatili kad sam kazao da je život važniji od njegova izražaja, onda ćete razoriti lje­potu izražaja, i moraćete stvarati ovu ljepotu nanovo. Zar vi mislite da tolika ljepota postoji oko nas u izražaju i u otkri­venju samo zato da je otklanjamo, da je razaramo, a ne da joj se divimo?

Kao što je voda potrebna za ljepotu lotosa, i kao što lo­tos ukrasuje vodu, tako su otkrivenja i izražaji života po­trebni da gledamo život u njegovoj potpunosti. I ako bi nam izražaji života bili sakriveni, postao bi život, koji se nalazi u svakom izražaju, suprotan, osakaćen nelijep. Zato, prijatelji, ne prestanite veličati ljepotu. Ne susprežite smješak u svom

42

srcu kad vidite kako treperi listak na drvetu. Ne iskrivljujte izražaje života nerazumijevanjem života. Život mora biti slo­bodan, ne smije biti vezan tradicijama, niti vašom ukočenom moralnošću i vjerovanjem, ako želite postići savršenstvo izražaja. I onda će izražaji života biti prirodno lijepi.

U ovom logoru bilo je više tisuća ljudi; šta bi oni sve mo­gli stvoriti u svijetu da su svi razumijeli! Mogli bi sutra pro­mijeniti lice svijeta. Njihovi izražaji morali bi se promijeniti, jer im se pružio novi žvot.

To želim učiniti. To je jedina želja koja gori u mom srcu. Svagdje vidim žalost, podmitljivost, prolazna ushićenja, prolazne radosti, i zato bih rado da probudim život i da ga dovedem do njegova potpunog ispunjenja. Vi koji odilazite morate biti svijesni da ste za to odgovorni. Sa Istinom se ne može poigravati, niti je možete podmititi nerazumijevanjem, treba je razviti sa punim razumijevanjem svrhe života. Ako ste uhvatili tračak Istine, ako idete putem razumijevanja, mo­rate promijeniti misao i osjećaje svijeta; ali prije nego pro­mijenite svijet, treba da promijenite svoje srce i svoj duh. U tu ste se svrhu i sastali, u tu svrhu uzdrmani su — kao što se nadam — duboko temelji vaše gradnje. Vi ste došli da otkri­jete za sebe, u svijetlu Istine, ono što je vječno, ono što će se održati protiv oluje; došli ste da razlučite to od onoga što je bezvrijedno, nebitno i šta treba odbaciti.

Poradi toga sam vas i silio da sumnjate, da ispitujete ra­zumijevanjem sve što ste godinama sabrali. Opiranje je vatra kroz koju treba svako da prođe. Velike borbe, velike boli i ve­lika ushićenja razvijaju Istinu u svoj svojoj uzvišenosti i je­dnostavnosti. Da biste primali i susretali opiranje i nesreću radosno i smireno —< ne onu koju vam drugi nameće — mo­rate sumnjati. Ako se sumnja besvijesno sama uvuče u vaše srce, ona vas neće pročistiti. Samo ako promišljeno sumnjate, možete se pročistiti.

43

Oni, koji žele postići mnogo, koji žele razumijeti istin­ski, moraju gledati u budućnost, i pustiti da se ta budućnost sukobi sa posljedicom prošlosti koja je sadašnjost; ali vi toga ne želite. Sva vaša pitanja, sve vaše misli i osjećaji zabavljeni su sa prošlosti. Sve što sam iznio, prosuđujete sa gledišta prošlosti; ali, prijatelji, Istina nije vezana niti sadašnjicom, niti budućnošću. Da razumijete Istinu, treba da odbacite sve što ste sabrali, ne smijete se vezati o prošlost ma bila ona još kako lijepa i ugodna. Ako vam je prošlost tako uspješna, ako vam je prošlost svojim raspadom toliko draga, ako prošlost ima toliko utjecaja na vas, zašto ste onda ovdje? — Bivstvu- jete da se suočite sa budućnosti. Da shvatite i razumijete bu­dućnost, treba da odbacite prošlost, i da svim srcem i svim duhom zavolite budućnost, da se očajno za nju hvatate kao utopljenik hvata za uzduhom. Nije dosta živjeti u dalekoj bu­dućnosti, treba tu budućnost dovesti u vezu sa svakim časom sadašnjice, i u tome je čovjekova slava.

I ja vam kažem, prijatelji, postoji nešto više od vaših knjiga, vaših obreda, vaših religija i vašega vjerovanja, a že­lite li naučiti razumijeti Istinu, morate ostaviti prošlost, ma kako udobna, ma kako uspješna i ma kako radosna ona bila, i treba da pođete ususret budućnosti i da je pozdravljate. Ako obožavate prošlost, i ako se vežete o nju, bićete kao mrtvo drvo od juče — nikakva voda ne može oživjeti njegove iz­danke.

Kako vi treba mnogo da gradite, to je potrebno da pri­vedete ovu budućnost, Istinu i Život do svoga ispunjenja, do sadašnjice. Da stvarate veliko, da stvorite trajno, treba da razumijete, i zato vam kažem: Ne slijedite nikoga, ne slušajte nikoga, ne budite iskreni nikome nego sebi, a onda ćete biti iskreni svakomu prolazniku.

Ne ponavljajte za mnom riječi koje ne razumijete. Ne stavljajte na sebe samo obrazinu mojih ideja, to će biti samo iluzija, i vi ćete time samo zavaravati sami sebe

44

Rado bih da usadim u vaše srce i vaš duh onu Istinu koja nema oblika, koja je vječna. Rado bih da izmijenim vaše srce i vaš duh u sjeni vječnosti. Ako se izmijenite i počnete gra­diti na ljubavi za život i na razumijevanju života biće ono što ćete graditi vječno. Ja ne želim da se bavim oblikovanjem vratiju koja su samo izražaj života. Neprekinuto možete mi­jenjati izražaj života, ali želite li vječno da gradite u svijetlu Istine, treba ljubiti život, treba ga hraniti novim idejama i razumijevanjem. Jedino vječno stvaranje je ono koje nema oblika, ono koje je život sam, a ne izražaj života. Vi želite da ja stvaram vaše izražaje, da stvaram discipline za vas, i da me onda možete slijediti. Vi želite da ja — koji sam Život — obli­kujem vrata kojima će da se manifestuje život. I zato, što se ja ne bavim izražajem i manifestacijom života, vi nijeste za­dovoljni. Želite da učestvujem u prolaznom namjesto u vječnom.

Prijatelji, rado bih položio temelj Istine u vašu dušu i u vaše srce. To je djelo života i poradi toga ono je vječno. Vi se nijeste dalje bavili ovim temeljem, vi nijeste uzljubili ovu Istinu, vi nijeste razmišljali o ovoj Istini; sve to vrijeme bili ste zabavljeni sa prošlosti, sa malim nerazumijevanjem, pod­mitljivom poslušnosti, sitnom iskrenosti prama pojedincima, obožavanjem prolaznih posrednika i učitelja.

Nije li bolje tražiti vječni život koji vas uvijek hrani, ne­goli tražiti zakloništa koja se mijenjaju od časa do časa, i koja vas mame svomu raspadanju i zastoju?

Prijatelji, vjerujte mi, ja vam to govorim iz svega srca. Ja ljubim život koji je u svakomu od vas, i zato želim osloboditi taj život u vama; ali vi toga ne želite, vi hoćete prolaznu lju­bav, nestalnu udobnost i balsam koji će liječiti vašu časovitu bol. Vi želite ono što zamjećujete; ali ako su vaša opažanja omeđena i uvjetovana, vaše će želje biti uzrokom vašoj boli. Ako vaše zamjećivanje nije omeđeno, ako je ono iznad svega vjerovanja i tradicija, onda će vaše želje biti slobodne, neće

45

hiti omeđene, one će biti život sam! Vi ne ljubite život, vi lju­bile prošlost, a život nema ništa zajedničko sa prošlosti. Ži­vot, kao voda što teče uvijek kreće naprijed, ne miruje i ne /.ustaje nikada.

Mudući da je u vama nešta više od svega toga, cijenim uvelike tu vrednotu da to razumijete svom potpunosti svoga uma i srca i tako stvorite svijetlo koje će da vas vodi, jer ne pripada drugomu, već je vaše vlastito. Raziđite se dakle kao ogledala Istine, u kojima će odraziti vaš život, pođite puni ljubavi, koja nije ovisna ni o čemu, i sa razumijevanjem Istine.

46