HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU … · Visoko kvalitetna onkološka skrb danas...

8. SIMPOZIJ I GODIŠNJI SASTANAKHRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU

HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA

S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

8TH SYMPOSIUM AND ANNUAL MEETING

OF CROATIAN SOCIETY FOR MEDICAL ONCOLOGY

OF CROATIAN MEDICAL ASSOCIATION

WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION

10. RADNI SASTANAKSEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-A


10TH MEETING OF ONCOLOGY PHARMACY SECTION

OF CROATIAN PHARMACEUTICAL SOCIETY

WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION

Knjiga sažetaka

21. – 23. listopad 2016.

Trakošćan, hotel Trakošćan

ORGANIZATORI SASTANKA

Hrvatski liječnički zbor

Hrvatsko društvo za internističku onkologiju HLZ-a

Sekcija za onkološku farmaciju HFD-a

Farmaceutsko – biokemijski fakultet

European Society of Oncology Pharmacy (ESOP)

Hrvatska ljekarnička komora

ORGANIZACIJSKI ODBOR

Dahna Arbanas, Lidija Bach Rojechy,

Vesna Bačić - Vrca, Ivan Bilić, Borislav

Belev, Branka Čučević, Zlatko Dembić,

Natalija Dedić Plavetić, Renata Dobrila -

Dintinjana, Nikolina Gračić, Davorin Herceg,

Martina Kranjec Šakić, Sven Kurbel, Klaus

Meier, Vesna Pavlica, Stjepko Pleština,

Marko Skelin, Robert Šeparović, Dragan

Trivanović, Željko Vojnović, Sanda

Vladimir - Knežević, Damir Vrbanec,

Darko Županc

UREDILI

Dr. sc. Ivan Bilić

Prof. dr. sc. Damir Vrbanec

PROGRAM

8. SIMPOZIJA I GODIŠNJEG SASTANKAHRVATSKOG DRUŠTVA ZA

INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU HLZ-a

PETAK 21. 10. 2016.

12:15-13:00 Domjenak dobrodošlice

13:00-13:05 Pozdravna riječ

13:10-14:10 Satelitski simpozij / Roche d.o.o.

14:10-14:35 Targeting tumor metastasis: current knowledge and emerging

therapeutic concepts / K. Pavelić

14:35-15:45 Sekcija u spomen prim. dr. Rudolfa Tomeka

Voditelj: R. Šeparović

• Nasljedni rak (BRCA) / T. Silovski

• Očuvanje fertilnosti / M. Pavlović

• NRS/GNP – dijagnostički alat / R. Šeparović

• Kardijalni rizik tirozin kinaznih inhibitora / Lj. Vazdar

15:45-16:15 Pauza za kavu

16:15-17:05 Kongresna izvješća

Voditelji: N. Dedić Plavetić i S. Pleština

• ASCO highlights – izvješće s godišnjeg sastanka Američkog društva za

kliničku onkologiju održanog u Chicagu / S. Pleština

• ESMO highlights – izvješće s kongresa Europskog društva za internističku

onkologiju održanog u Kopenhagenu / N. Dedić Plavetić

17:05-17:45 Novosti u liječenju solidnih tumora I

Voditelji: D. Herceg i Ž. Vojnović

• Novosti u liječenju melanoma / D. Herceg

• Novosti u liječenju uroloških tumora / M. Gnjidić

17:45-18:05 Terapijske opcije kod pojave rezistencije na endokrinu terapiju u metastatskog

karcinoma dojke / D. Županc

18:05-18:25 Biopsija iglom u dijagnostici promjena u dojci / J. Jakić – Razumović

18:30-19:00 Mini simpozij / Sanofi -Aventis Croatia d.o.o.

19:30 Večera

SUBOTA 22. 10. 2016.

08:30-09:10 Novosti u liječenju solidnih tumora II

Voditelji: D. Trivanović i M. Gnjidić

• Novosti u liječenju gastrointestinalnih tumora / B. Belev

• Novosti u liječenju karcinoma pluća / M. Jakopović

09:10-10:20 Imunoonkologija

Voditelji: Z. Dembić, S. Kurbel, K. Pavelić

• Immunotherapy in Oncology – Selection of appropriate cancer types for

treatment and monitoring in succes / Z. Dembić, Oslo

• Reprogramming the tumor microenvironment for effi cient cancer

immunotherapy / G. J. Hämmerling, Heidelberg

• Crosstalk of Tumor infi ltrating leukocytes in tumor immunity / B. Bogen, Oslo


10:35-11:05 Mini simpozij / Pfi zer d.o.o.

11:05-11:30 Soft-Tissue and Bone Sarcomas – State of the Art Treatment / T. Brodowicz,

Vienna

11:35-11:55 Survival Strategies of Cancer Cells in their new Environment – an update 2016

/ H. J. Seitz, Hamburg

12:00-13:00 Satelitski simpozij / Amgen d.o.o.

13:00-14:00 Ručak

14:10-15:10 Satelitski simpozij / Roche d.o.o.

15:10-16:30 Neoplazme gušterače – multidisciplinarni pristup

Voditelji: R. Dobrila Dintinjana i B. Belev

• Translacijska istraživanja u karcinoma gušterače – kliničko značenje / R.

Dobrila Dintinjana

• Gastroenterološka dijagnostika / N. Rustemović

• Sistemska terapija / Ž. Vojnović

• Kirurgija / B. Romić

• Radioterapija / J. Grah

• Neuroendokrini tumori gušterače / B. Belev


16:50-17:10 Voditelj: I. Bilić

Usporedba Ki-67 i imunohistokemijskih značajki između invazivnog i in situ

duktalnog raka dojke: Razlike u 1237 konsekutivnih bolesnica ovisile su o

tumorskom tipu i varijanti ER PgR ekspresije / S. Kurbel

17:10-17:30 Klinički značajna interakcija hormonske i antidepresivne terapije u liječenju

karcinoma dojke / M. Skelin

17:30-18:40 Komplikacije sustavne antineoplastične terapije

Voditelj: T. Silovski i Lj. Vazdar

• Febrilna neutropenija / D. Trivanović

• Tromboembolijski incidenti / F. Grubišić Čabo

• Emeza / M. Čonkaš

• Kožne promjene / D. Štulhofer-Buzina

18:40-19:00 Osobitosti onkološke terapije starije životne dobi / I. Bilić

20:15 Večera

NEDJELJA 23. 10. 2016.

08:45-10:35 Sekcija mladi onkolozi

Voditelji: A. Tečić Vugar, L. Simetić, R. Šeparović

• Nuspojave imunoterapije/naša iskustva / L. Simetić

• Tekuća biopsija / A. Tečić Vuger

• Diskusija : Pseuadoadjuvantna terapija nakon metastazektomija: pro D.

August / kontra J. Prejac

• Prikaz izabranih slučajeva liječenja onkoloških bolesnika / I. Kardum Fucak,

J. Kuharić, I. Badžek

• Prikaz tri najbolja postera

10:40-11:40 Satelitski simpozij / Astellas d.o.o.


11:50-12:45 Godišnja skupština

Zatvaranje sastanka

POPIS RADIONICAUZ 10. RADNI SASTANAK SEKCIJE

ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-a

PETAK 21. 10. 2016.

10:00-12:00 Radionica 1 – sponzor Roche d.o.o.

Biološki lijekovi – znanje i odgovornost farmaceuta / D. Vrbanec, R. Šeparović,

V. Pavlica, M. Skelin

SUBOTA 22. 10. 2016.

08:30-10:30 Radionica 2

Melanom, suvremeno liječenje i osnove dermoskopije

te prikaz slučajeva / D. Ledić Drvar, D. Herceg, E. Javor

NEDJELJA 23. 10. 2016.

08:30-10:00 Radionica 3

Značaj enteralne prehrane u onkoloških bolesnika

/ D. Arbanas, M. Kranjec Šakić, T. Govorčinović, R. Šeparović, V. Pavlica

PROGRAM 10. RADNOG SASTANKASEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-a

SUBOTA 22. 10. 2016.

Moderatori: M. Skelin, D. Arbanas, M. Pavlović, A. Jurić, M. Kranjec Šakić

10:50-11:00 Uvodna riječ / D. Vrbanec

11:00-11:20 Posebnost primjene oralnih antikoagulansa u onkoloških bolesnika / S. Falamić

11:20-11:40 Farmakokinetičke prednosti antitumorskih nanolijekova / J. Lovrić

11:40-12:00 Bioslični lijekovi - danas i sutra / N. Dedić Plavetić

12:00-12:20 Savjetovalište za palijativnu skrb / D. Arbanas

12:20-12:40 Paklitaksel i docetaksel: uloga onkološkog farmaceuta

u farmakovigilanciji / L. Gajski

Sponzorirano predavanje – Astellas d.o.o.:

12:40-13:00 Interakcije konkomitantne terapije i ART lijekova

u bolesnika s rakom prostate / V. Pavlica

13:00-14:30 Pauza za ručak

Moderatori: M. Kranjec Šakić, N. Dedić Plavetić, R. Likić, S. Vladimir Knežević

15:20-15:40 Rehabilitacija-uloga farmaceuta / M. Pavlović

15:40-16:00 Originalni i generički lijekovi – izazov u suvremenoj

onkološkoj terapiji / V. Pavlica, R. Šeparović, R. Likić

16:00-16:20 Kvaliteta života onkoloških bolesnika – suportivna terapija

u onkologiji / D. Arbanas, M. Kranjec Šakić

16:20-16:40 Esencijalna lista lijekova HWO – antineoplastični lijekovi / E. Javor


Moderatori: E. Javor, A. Tečić Vuger, M. Klarić

17:00-17:20 Nuspojave kemoterapije: gubitak / promjena osjeta okusa / M. Klarić

17:20-17:40 Neuropatije izazvane antineoplastičnim lijekovima / I. Marinović

17:40-18:00 Analiza farmakoterapije kroz prikaz slučaja bolesnika liječenog FOLFOX

protokolom / Lj. Frančić Pranjković

18:00-18:20 Analiza farmakoterapije kroz prikaz slučaja bolesnika liječenog FOLFIRI

protokolom / S. Nikić Gibanica

KLJUČNA PORUKA

18:20-18:40 Uloga farmaceuta u održavanju kontinuiteta onkološke skrbi / A. Tečić Vuger

20:15 Večera

NEDJELJA 23. 10. 2016.

10:00-11:00 Okrugli stol – sponzor Roche d.o.o.

Biološki lijekovi – znanje i odgovornost farmaceuta / D. Vrbanec, R. Šeparović,

V. Pavlica, M. Skelin

11:00-11:20 Zaključci skupa


11:35-12:00 Studentska sekcija

Zatvaranje sastanka

8. SIMPOZIJ I GODIŠNJI SASTANAK

HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU

ONKOLOGIJU HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA


Sažeci predavanja

98. SIMPOZIJ I GODIŠNJI SASTANAK HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU HLZ-a I

10. RADNI SASTANAK SEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-a, Trakošćan, 21. – 23. listopad 2016.

Targeting tumour metastasis: current

knowledge and emerging therapeutic concepts

Krešimir Pavelić

University of Rijeka Department of Biotechnology,

Centre for high-throughput technologies, Rijeka, Croatia

Metastatic process is still an unresolved issue in modern medicine, probably due to insufficient

knowledge about the underlying mechanisms. The presentation will provide an overview of

the current knowledge of tumour metastasis, as well as of emerging concepts in the treat-

ment of the metastatic process. Herein, we will discuss recent findings related to cancerous and

pre-metastatic niche, fusion theory and autophagy, epithelial-mesenchymal transition, extrava-

sation and end of dormancy, as well as tumour cell reactivation. Furthermore, novel pharmaco-

logical approaches in a clinical setting to target metastatic progression will be described. New

insights into the process of metastasis allow one to optimize and design new treatment strate-

gies, especially when taking into account the fact that metastatic cells share common features

with stem cells. Indeed, data from our studies showed that the ability of cyclopamine to reduce

the number of lung metastases in human cancer xenografts in mice could be significantly po-

tentiated when co-administered with zeolite clinoptilolite. Lastly, we will touch upon nano- and

micro-technologies in targeted drug delivery for metastatic cancer. The latter could provide

more efficient way to tackle metastasis and thus bring about advancements in the treatment

and management of cancer patients.



Nasljedni rak

Tajana Silovski

Odjel internističke onkologije, Klinika za Tumore, Zagreb

Poznato je da u rođaka nekih bolesnica s rakom dojke i jajnika postoji povećan rizik razvoja više

vrsta raka što je posljedica genetskih mutacija u zametnim stanicama roditelja, a nastali rak u

pogođenih pojedinaca naziva se hereditarnim ili obiteljskim. Obično se javlja u mladosti i naslje-

đuje se autosomno dominantno.

Povećani rizik razvoja raka dojke i jajnika najčešće je u svezi s mutacijama visoko penetrantnih

gena BRCA 1/2, PTEN i TP53, ali i drugih gena poput CDH1 i STK11/LKB1 te sindroma Lynch. Još

su neki geni povezani s povećanim rizikom razvoja raka poput ATM, CHEK2, PALB2, BARD1,

BRIP1, RAD51C i RAD51D.

U svakodnevnoj praksi potrebno je znati prepoznati pojedinca koji može imati koristi od genet-

skog testiranja. Genetsko testiranje se sastoji od nekoliko faza: inicijalna procjena potrebe za

genetskim testiranjem; formalna procjena koja uključuje detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu

te ciljani fizikalni pregled uz procjenu bolesnikovih potreba i briga; samo genetsko testiranje uz

genetsko savjetovanje prije i poslije testiranja.

Rak jajnika u nosioca BRCA 1/2 mutacija uglavnom je nemucinoznog tipa, najčešće serozni ade-

nokarcinom visokog gradusa, rjeđe endometrioidni i rak svijetlih stanica,. Mucinozni slučajevi

češće su u svezi s mutacijama drugih gena poput KRAS i TP53. Neepitelni slučajevi raka jajnika

poput tumora zametnih stanica i strome nisu u svezi s mutacijama BRCA 1/2 gena, ali mogu biti

u svezi s drugim genetskim sindromima poput Peutz-Jeghers-a. BRCA 1/2 mutacije povezane

su s povećanim rizikom razvoja raka gušterače i prostate, osobito uz barem jednu blisku srodni-

cu oboljelu od raka dojke prije pedesete ili raka jajnika.

U dokazanih nosioca mutacije ili onih koji bi to s velikom vjerojatnošću mogli biti, preporuča se

redovito praćenje i postupci za smanjenje rizika razvoja raka poput profilaktičke obostrane ma-

stektomije, salpingketomije ili salpingooforektomije te kemoprevencije.

Za odgovorno i racionalno provođenje genetskih testiranja potrebna je inicijalna odluka multi-

disciplinarnog tima o upućivanju bolesnika u genetsko savjetovalište gdje bi trebao raditi visoko

educirani klinički genetičar koji donosi definitivnu odluka o potrebi i vrsti provođenja genetskog

testiranja.

U slučaju nedostatka validiranih genetskih savjetovališta, genetsko testiranje potrebno je prepo-

ručati samo ukoliko će isto utjecati na odluku o liječenju osnovne bolesti.



Očuvanje fertilnosti u onkoloških bolesnika

Mirjana Pavlović

Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Visoko kvalitetna onkološka skrb danas podrazumijeva planiranje i provođenje onkoloških tre-

tmana u skladu s medicinom utemeljenom na dokazima. Novi koncept medicine utemeljene

na vrijednostima podrazumijeva provođenje onkološke skrbi utemeljene na dokazima poštujući

individualne želje i sustav vrijednosti svakog bolesnika.

Uzimajući u obzir činjenicu da sve više bolesnika i bolesnica mlađe životne dobi obolijeva od

raka, ali i preživljava ga, a antineoplastično liječenje može dovesti do prolaznog ili trajnog ošte-

ćenja funkcije gonada, sa aspekta kvalitete života bolesnika, očuvanje plodnosti predstavlja izu-

zetno važan, iako često zanemaren, dio sveobuhvatnog onkološkog liječenja.

Prilikom planiranja strategije antineoplastičnog liječenja je potrebno sa svim mlađim bolesnici-

ma i bolesnicama razgovarati o njihovim eventualnim željama za potomstvom, stupnju rizika od

neplodnosti koje liječenje nosi sa sobom te o trenutnim mogućnostima i dostupnim procedura-

ma za očuvanje plodnosti.



Procjena nutritivnog statusa onkološkog bolesnika

Robert Šeparović

Odjel internističke onkologije, Klinika za tumore

Tumorska kaheksija je sindrom koji karakterizira gubitak mase skeletnih mišića, s ili bez gu-

bitka tjelesne masti, a dovodi do postupnog funkcionalnog oštećenja organizma. Obzirom na

uznapredovalost i očekivani odgovor na liječenje dijeli se na prekaheksiju, kaheksiju i refrakter-

nu kaheksiju. Kaheksija se često pojavljuje u oboljelih od raka i izravan je uzrok smrti oko 20%

onkoloških bolesnika. Ona i neizravno utječe na prognozu, smanjujući sposobnost bolesnika da

podnese zahtjevno onkološko liječenje i smanjujući odgovor na isto.

U uporabi je nekoliko alata za procjenu uhranjenosti bolesnika, koji se obično nadopunjavaju

antropometrijskim mjerenjima i biokemijskim biljezima, što je često skupo i komplicirano pa se

procjena uhranjenosti još uvijek većinom temelji na procjeni kliničara i subjektivnom dojmu, koji

često može biti neadekvatan ili podcijenjen. Najčešće korišteni alat je Nutrition Risk Screening

razvijen 2002., koji je validiran putem više od stotinu kliničkih istraživanja, koja su uključivala

različitu populaciju bolesnika. Glavna zamjerka ovom alatu je nedovoljna specifičnost za onko-

loške bolesnike, čije se stanje uhranjenosti može rapidno narušiti pod utjecajem bolesti, primi-

jenjenog liječenja i njegovih nuspojava, što može dovesti do smanjenog odgovora na liječenje

i posljedično lošije prognoze bolesti. Zbog toga se u praksu pokušava uvesti alat, prilagođen

onkološkim bolesnicima, kojim bi se na brz i jednostavan način moglo na vrijeme prepoznati

nutritivno ugrožene bolesnike, kako bi se sindrom tumorske kaheksije počeo liječiti u fazi dok

su sustavne promjene organizma još vjerojatno reverzibilne. Jedan od takvih alata je Good Nu-

tritional Practice (GNP), koji je u procesu validacije, a svojim dizajnom udovoljava specifičnim

zahtjevima populacije onkoloških bolesnika, uzimajući u obzir nenamjerni gubitak težine, sma-

njen unos hrane i njegove uzroke, a omogućuje sustavno praćenje nutritivnog statusa u tijeku

liječenja. U Klinici za tumore proveli smo ispitivanje usporedbe nutritivnog statusa bolesnika,

procijenjenog NRS i GNP alatom.



Kardijalni rizik tirozin kinaznih inhibitora

Ljubica Vazdar


Aktivacija tirozin kinaza (TK) je u središtu maligne transformacije i tumorske angiogeneze. Inhi-

bicija aktivnosti TK postaje temelj antitumorske terapije. Inhibitori TK (TKIs) mogu biti receptor-

ski i nereceptorski, odnosno male molekule (TKi) koje inhibiraju TK unutar stanice. Ovi lijekovi

povezani su s nizom ozbiljnih kardiovaskularnih neželjenih učinaka.

Prolongacija QTc intervala je proaritmogena s rizikom potencijalno fatalnih ventrikulskih ari-

tmija i više godina nakon primjene lijeka. Pojavnost kod TKi bilježi se do 4,4%. Na osnovu same

prolongacije QTc teško je predvidjeti rizik iznenadne smrti. Kod primjene lijekova koji dovode

do ove nuspojave (crizotinib, gefitinib, lapatinib, sorafenib, sunitinib, vemurafenib) potrebno je

poznavati kardiovaskularni rizik, medikaciju lijekovima koji mogu izazvati QT prolongaciju te

elektrolitski status.

Disfunkcija LV s ukupnom incidencijom do 4,1% uglavnom je reverzibilna. Najčešća su izvješća za

afatinib, axitinib, pazopanib, sunitinib i sorafenib dok su dokazi za imatinib neuvjerljivi.

Arterijska hipertenzija kod TKi ima pojavnost do 30% (axitinib). TKIs inducirana hipertenzija u

49% javlja se kao novonastala. TKIs inducirani arterijski tromboembolizam ima pojavnost do

1,5%, manifestira se kao cerebralna ishemija i infarkt miokarda.

S obzirom na značajan i potencijalno fatalan kardiovaskularni toksični profil TKIs nužna je bliska

suradnja onkologa i kardiologa, a što je u svijetu i etablirano (CardiOncology Society, ICOS) od

2009.



Liječenje uznapredovalog melanoma krajem 2016.godine

Davorin Herceg

Klinika za onkologiju KBC Zagreb

Prognoza uznapredovalog melanoma, prije otkrića i registracije BRAF i MEK inhibitora i prije ere

nove imunoterapije melanoma bila je izrazito loša; sa srednjim preživljenjem između 6-9 mjeseci.

Nova era imunoterapije započinje s CTLA-4 (cytotoxic T-lymphocyte associated antigen) inhi-

bitorom ipilimumabom. Odobren je u dozi 3 mg/kg u Americi, a u Evropi u drugoj liniji liječenja

metastatskog melanoma. Danas znamo da nakon samo četiri doze ipilimumaba tri godine preži-

vi 22% bolesnika, premda ih ima u praćenju i nakon 10 godina. Ipilimumab ima i dobre rezultate

u adjuvantnoj primjeni kod visokorizičnih melanoma stadija III; nakon 5 godina praćenja 11% više

bolesnika preživi u grani s ipilimumabom nego u grani s placebom.

Sljedeća generacija imunoterapije su anti PD-1 (programmed death) protutijela. PD-1 protutijela

pokazuju u komparaciji bolju efikasnost od ipilimumaba, uz manje autoimunih nuspojava, stoga

se uvode u prvu liniju liječenja uznapredovalog melanoma.

Talimogen laherparepvec (T-vec) je onkolitički virus, odnosno modificirani herpes simplex virus

tip1. Unosi se u kutane metastaze odnosno intralezijski. Postiže objektivni odgovor u 26%, čak

se taj odgovor prenosi i na visceralne metastaze u 15% slučaja. Odobren je u Americi i u Evropi

za inoperabilni III stadij i IV1a stadij bolesti.

Kombinacija BRAF i MEK inhibitora je standard liječenja BRAF pozitivnog melanoma. Ostaje

neodgovoreno i nejasno da li bi za BRAF pozitivne tumore optimalna terapija prve linije bila

imunoterapija ili pak kombinacijska terapija BRAF i MEK inhibitorima.



Novosti u liječenju uroloških tumora

Milena Gnjidić

Klinika za onkologiju, KBC Zagreb

Liječenje malignih bolesti doživjelo je veliki napredak boljim poznavanjem biologije tumora. Tako

su istraživanja kako pokrenuti imuni sustav bolesnika da se bori protiv tumora otvorila novo po-

glavlje u onkologiji.

Zbog sveopćeg interesa i rezultata tih istraživanja mislim da je nemoguće ne govoriti o imuno-

terapiji kao najvažnijoj novosti u liječenju gotovo svih tumora pa tako i uroloških.

Imunoterapija je stara ideja koja je dobila novi sjaj i koja je baš u karcinomu bubrega ( IL-2 i

INFa) i urotelijalnom karcinomu (intravezikalni BCG) bila poznata i prije 30 godina. Cjepivo sipu-

leucel-T je prvi takav lijek koji je prije 6 godina dobio odobrenje FDA za liječenje metastatskog

kastracijski rezistentnog karcinoma prostate.

Najveću revoluciju u imunoterapiji malignih bolesti su donijeli lijekovi koji se vežu na molekule

CTLA-4, PD-1 ili PD-L1. Na taj način prekidaju tumorom potaknutu blokadu imunoloških stanica

koje tako otkočene mogu napasti i uništiti tumor.

Unazad godinu dana dva lijeka tzv. checkpoint-inhibitori (CI) dobili su odobrenje FDA za karci-

nom bubrega i urotelijalni karcinom. Nivolumab, PD-1 protutijelo, je odobren na osnovi rezultata

studije faze 3 koje je pokazala duže preživljenje od oko 5 mjeseci u usporedbi s everolimusom,

standardnom drugom linijom liječenja za karcinom bubrega svijetlih stanica. Atezolizumab , PD-

L1 protutijelo, je odobren za liječenje urotelijalnog karcinoma nakon liječenja kemoterapijom na

bazi cisplatine na osnovu studije faze 2, jer je pokazao bolji ukupan odgovor osobito u onih koji

su imali više PD-L1 pozitivnih stanica.

Međutim, ti novi lijekovi pomognu samo nekim bolesnicima i zato istraživanja idu dalje.

U karcinomu bubrega s velikim zanimanjem se očekuju rezultati studija koje ispituju kombinaciju

CI i anti-VEGF lijekova, ili studija koje će reći koja je prava sekvencija liječenja sada kada postoji

imunoterapija, ili pak novih CI, cjepiva ili protutijela koja djeluju na T-limfocite.

U urotelijalnom karcinomu se očekuju odgovori na pitanja u kojoj fazi bolesti je najbolje primje-

niti CI, ispituju se novi takvi lijekova ili kombinacije međusobno ili s klasičnom kemoterapijom.

U karcinomu prostate najviše se istražuju cjepiva sama ili u kombinaciji s kemoterapijom, te naj-

bolja sekvencija liječenja, dok su CI malo u drugom planu.

Obzirom da imunoterapija ne djeluje kod svih bolesnika, da može uzrokovati ozbiljne nuspojave

i da jako puno košta, od velike važnosti su i istraživanja prediktivnih biomarkera. To su molekule

koje bi nam trebale pomoći odabrati najbolji lijek za pojedinog bolesnika. Kod CI ispituje se PD-

L1 ekspresija na tumorskim stanicama, koja kod nekih tumora znači bolji odgovor na checkpoint

inhibiciju, a kod nekih nije važna.

Iako je liječenje malignih bolesti doživjelo veliki napredak, ostala su još mnoga neodgovorena

pitanja. Osim biologije svakog pojedinog tumora, nastavlja se istraživati odnos tumora i imuno-

loškog sustava, ali i uloga mikrookoliša tumora u protutumorskom odgovoru.

Kratice: IL-2 = Interleukin 2; INFa = Interferon alfa; BCG = Bacillus Calmette-Guerin;

FDA = Food and Drug Administration; CTLA-4 = Cytotoxic T-lymphocyte-associated protein 4;

PD-1 = Programmed cell death 1; PD-L1 = Programmed cell death ligand 1;

VEGF = Vascular endothelial growth factor; CI = Checkpoint-inhibitori



Terapijske opcije kod pojave rezistencije na endokrinu terapiju u

metastatskog karcinoma dojke

Darko Županc


Glavnu ulogu u terapiji ER pozitivnog metastatskog HER2 negativnog karcinoma dojke ima

endokrina terapija. No, u situacijama kada kod ove grupe bolesnica postoji brzo progredirajuća

bolest s konsekutivnom visceralnom krizom tada je prvi izbor u terapiji primjena kemoterapije.

Kako endokrina terapija ima manje nuspojava u usporedbi s kemoterapijom prihvatljiva je većem

broju bolesnika.

U endokrinoj terapiji metastatskog raka dojke primjenjujemo selektivne estrogen receptor mo-

dulatore (SERMs), aromataza inhibitore (AI), destruktore estrogenih receptora, LH-RH agoniste

i bilateralnu ovarektomiju. U slučaju pojave rezistencije na endokrinu terapiju moguća je i pri-

mjena everolimusa – inhibitora mTOR signalnog puta, kao i palbocikliba koji je selektivni inhi-

bitor aktivnosti CDK4/6 kinaza u kombinaciji s aromataza inhibitorima odnosno destruktorom

estrogenih receptora. Tako je kliničkim istraživanjima antitumorske aktivnosti kod bolesnica kod

kojih je registrirana rezistencija na endokrinu terapiju primjenom mTOR inhibitora everolimusa i

exemestana, te selektivnog inhibitora aktivnosti CDK4/6 kinaza palbocikliba i fulvestranat, kao i

palbocikliba i letrozola dokazan klinički benefit.

Kada ćemo kod pojave rezistencije na endokrinu terapiju primijeniti neku od ovih opcija ovisi

prije svega biološkim parametrima metastatske bolesti (ako je to moguće odrediti), ranije primi-

jenjenoj endokrinoj terapiji i stanju bolesnice. Potrebna su daljnja istraživanja rezistencije na en-

dokrinu terapiju kod estrogen pozitivnog metastatskog raka dojke koja idu u smjeru istraživanja

inhibicije putova aktivacije tumorske stanice, kao i djelovanje za estrogene receptore.

Literatura:

1. Klijn JG, Blamey RW, Boccardo F, et al. Combined tamoxifen and luteinizing hormone-releasing

hormone (LHRH) agonist versus LHRH agonist alone in premenopausal advanced breast cancer: a

meta analysis of four randomized trials. J Clin Oncol 2001;19:343-353.

2. Gibson L, Lawrence D, Dawson C, Bliss J. Aromatase inhibitors for treatment of advanced breast

cancer in postmenopausal women. Cochrane Database Syst Rev 2009.

3. Ellis MJ, Llombart-Cussac A, Feltl D, et al. Fulvestrant 500 mg versus anastrozole 1 mg for the first-

Line treatment of advanced breast cancer: Overall survival analysis from the phase II FIRST study. J

Clin Oncol 2015;33:3781-3787.

4. Chia S, Gradishar W, Mauriac L, et al. Double-blind, randomized placebo controlled trial of fulvestrant

compared with exemestane after prior nonsteroidal aromatase inhibitor therapy in postmenopausal

women with hormone receptor-positive, advanced breast cancer: results from EFECT. J Clin Oncol

2008;26:1664-1670.

5. Gabriel N Hortobagyi Everolimus Plus Exemestane for the Treatment of Advanced Breast Cancer: A

Review of Subanalyses from BOLERO-2. Neoplasia.2015 Mar; 17(3): 279–288.

6. Turner NC, Ro J, Andre F, et al. Palbociclib in hormone-receptor positive advanced breast cancer. N

Engl J Med 2015;373:209-219.



Biopsija iglom u dijagnostici promjena u dojci

Jasminka Jakić-Razumović

Klinički zavod za patologiju i citologiju, KBC Zagreb

Biopsija dojke iglom (core needle biopsy) je standardni postupak dijagnostike palpabilnih lezija,

suspektnih arhitekturalnih promjena ili mikrokalcifikata u cilju postavljanja što brže i točnije di-

jagnoze promjena u dojci, te određivanja prognostičkih i prediktivnih čimbenika kod bolesnica

sa jasnom zloćudnom tumorskom tvorbom koje će biti liječene neoadjuvantno. Točnost ove

metode ovisi o točnosti uzimanja uzorka tkiva, točnoj lokalizaciji i iskustvu onoga tko provodi

postupak, a iznosi oko 97%. Također, svako povećanje limfnih čvorova u pazuhu ili natključnoj

jami je indikacija za biopsiju. Izbor metode biopsije pod kontrolom slikovnih metoda (ultrazvuk,

mamografija, stereotaksija) za pojedinu leziju ovisi o veličini, obliku i lokalizaciji, strukturi, mor-

fološkim karakteristikama i o broju promjena u dojci. Za kategorizaciju patoloških nalaza koristi

se BIRADS shema i to kao: B1–neadekvatno uzeti materijal ili normalno tkivo dojke, B2–benigne

promjene u dojci (FA, nekroza masnog tkiva, obična proliferacija epitela, fibroadenom, duct

ectasia itd), B3–granične lezije (ADH, ALH, papilarne lezije, kompleks sklerozirajuća adenoza/

radijalni ožiljak, ravna epitelna atipija), B4– sumnjivo na karcinom, ili nedostatan materijal ili ar-

tefakti zbog lošeg fiksiranja tkiva, B5–maligni tumor (B5a–in situ karcinom, B5b– invazivni kar-

cinom, B5c– nesigurni invazivni tumor i B5d-ostali maligni tumori).

U većini slučajeva dijagnostika promjena u dojci ili tumora dojke je moguća koristeći biopsiju

iglom, ali postoje i rijetki tumori ili metastatski tumori u dojci koji ponekad mogu stvarati po-

teškoće kod dijagnostike istih. Kad se posumnja na rijetki ili metastatski tumor u dojci koristi se

imunohistokemijska metoda kojom se može u brojnim slučajevima približiti ili postaviti točna

dijagnoza, što je iznimno važno za dalje liječenje bolesnica. Isto tako problem može predstav-

ljati prekomjerna dijagnoza vaskularne invazije u biopsiji iglom (artefakti skupljanja kanalića),

otkrivanje posebnih kalcifikata (oksalatni) te kategorizacija DCIS lezija zbog njihovog budućeg

tretmana. Stoga iskustvo patologa i komunikacija svih struka unutar multidisciplinarnog tima od

neobično je velike koristi u procesu postavljanja točne dijagnoze.



Novosti u liječenju gastrointestinalnih tumora

Borislav Belev

Zavod za internističku onkologiju, Klinika za onkologiju, KBC Zagreb

I dalje je u području gastrointestinalne onkologije mnoštvo zanimljivih studija, od kojih neki re-

zultati zaslužuju pažnju i mogli bi imati utjecaj na dosadašnje standarde liječenja.

Što se tiče karcinoma gušterače, European Study Group for Pancreatic Cancer (ESPAC4) provela

je kliničko drugo najveće ispitivanje adjuvantno liječenja karcinoma gušterače (732 bolesnika),

gdje je učinjena usporedba gemcitabina sa kapecitabinom u odnosu na samo gemcitabin unutar

12 tjedana od operacije karcinoma gušterače. Kombinacija se pokazala superiornom, sa ukupnim

preživljenjem od 28 mjeseci, odnosno 25 mjeseci, što mijenja pogled na dosadašnji terapijski

pristup. Toksičnost nije značajno veća.

U području kolorektalnog karcinoma, novi podaci dobiveni su iz daljnje analize CALGB/SWOG

80405 studije, provedene na 1137 bolesnika sa metastatskim kolorektalnim karcinomom. U na-

vedenoj studiji uspoređivana su 2 kemoterapijska protokola (FOLFOX vs FOLFIRI) i dvije cilja-

ne terapije – bevacizumab (Avastin) i cetuximab (Erbitux). Sada je učinjena nova analiza koja

je analizirala ishod bolesti ovisno o mjestu primarnog sijela tumora – desnostrani i ljevostrani

primarni tumori, transverzalni su isključeni iz analize. Bilo je oko 2 i pol puta više ljevostranih

tumora, a analiza je pokazala da imaju bolji ishod i dulje preživljenje nego desnostrani, neovi-

sno o načinu liječenja. Inače, svi su ispitanici bili bez mutacije u KRAS-genu. Oni koji su primali

cetuximab daleko su bolji ishod imali ukoliko se radilo o ljevostrano u odnosu na desnostrani

tumor (36 mjeseci ukupno preživljenje vs 17 mjeseci). Za pacijente na bevacizumabu, također je

postojala razlika, ali manja (ukupno preživljenje 3l.4 mjeseci lijevo, vs 24.2 mjeseca desno). Na-

vedeno sugerira da bi cetuximab trebali primati oboljeli sa primarnim ljevostrano pozicioniranim

karcinomom.

Provedena je i jedna mala studija vrlo impresivnog rezultata, tzv. HERACLES studija, u Italiji,

gdje je probrano 914 bolesnika na izražaj HER2, te nađeno u 5% njih HER2-pozitivan tumor, u

konačnici 27-ero njih. Svi su imali metastatsku bolest i primali trastuzumab (4 mg/kg) i lapatinib

(1000 mg/m2) te je oko 21/25 (84%) imalo smanjivanje tumora, a srednje ukupno preživljenje

46 tjedana, s time da je 45% njih bilo živih nakon godinu dana. Ovi rezultati su utoliko značajniji

jer su bolesnici već primili nekoliko linija liječenja prije toga. Ovi rezultati otvaraju brojna pitanja

o izboru terapije i sekvenci liječenja.

Svakako je vrlo značajna vijest i novi agens, TAS-102 (kombinacija trifluridin i tipiracil-hidroklo-

rid), koji umjereno poboljšava preživljenje, poglavito u 3.liniji liječenja (iza kemoterapije i biološ-

ke terapije). U studiji faze III RECOURSE, pokazano je se ostvaraje klinički relevantno produljenje

preživljenja u praktički svih ispitivanih podgrupa (7.1 vs 5.3 mjeseca). Značajna spoznaja je da

je djelovanje TAS-102 neovisno o 5-fluoropirimidinu. Upravo rezistencija na 5-fluoropirimidin ne

predstavlja prepreku za primjenu TAS-102, dapače, može je nadvladati. Toksičnost je vrlo pri-

hvatljiva, s obzirom na pretretiranost.

Za kolorektalni karcinom je od izuzetne važnosti da je „mismatch repair“ nedostatnost (MMR)

identificirana kao prvi genomski prediktivni marker za terapiju pembrolizumabom. MMR se inače

nalazi u 15-20% sporadičnih CRC-a i u gotovo svih je povezan na Lynch-sindromom (oko 5% svih

tumora). U studiji faze II analizirani su bolesnici podijeljeni u 3 grupe, s obzirom na MMR-defici-

jenciju. U onih sa MMR-deficijencijom, 62% je imalo objektivan odgovor, a 92% kontrolu bolesti.



Immunotherapy in oncology – Selection of appropriate cancer

types for treatment and monitoring its success

Zlatko Dembić

Department of Oral Biology, Dental faculty, University of Oslo, Norway

Immunotherapy has changed the treatment model of several solid tumors by being successful

in advanced stages. It shows promise to influence the therapeutic regimens in the future in a

wide range of malignancies. The anti-cancer effect of the immunotherapy has been elicited

by use of vaccines, viral vectors, and recently with immune checkpoint inhibitors and chimeric

antigen receptor modification. It can boost, empower or tailor patient’s own immune system to

seek and kill cancerous cells throughout the body.

Therapies like immune checkpoint inhibition (anti-PD1, anti-CTLA4) in melanoma, non-small-

cell lung cancer and renal cancer, peptide vaccination in prostate cancer and glioblastoma, and

oncolytic immunotherapy in melanoma have been approved by regulatory authorities and are

already in clinical use. Numerous ongoing clinical trials are currently pursuing novel therapeutic

settings and treatment combination for appropriate patient populations trying to maximize

benefits of immunotherapeutic regimens. In addition, the finding of biomarkers that could be

used for identification of therapeutic targets and continuous monitoring of treatments’ suc-

cesses will be essential for the optimal implementation of immunotherapy into cancer therapies

of the future. Some important exemplars and novel developments in these areas will be illustrat-

ed during the presentation.



Reprogramming the tumor microenvironment

for efficient cancer immunotherapy

Günter J. Hämmerling

Tumor Immunology Program, German Cancer Research Center, Heidelberg,

[email protected]

Despite the impressive advances made with checkpoint inhibitors, the clinical success of cancer

immunotherapy is still limited. Insufficient T cell infiltration into tumors has been identified as

a major hurdle and therefore is correlates with poor clinical prognosis. Most human and animal

tumors are characterized by the formation of an aberrant tumor vasculature, which in various

genetic and transplantation mouse tumor models we have observed to significantly contribute

to lack of infiltration. Vaccination or transfer of tumor-specific T lymphocytes failed to eliminate

tumors, because the aberrant tumor endothelium formed a barrier against T cell infiltration.

However, induction of an inflammatory microenvironment in the tumor, e.g. by local low dose

(2Gy) irradiation or immunostimulatory toll-like receptor(TLR) ligands resulted in modulation of

the tumor vasculature, efficient T cell infiltration, and tumor eradication (1,2). Gene expression

profiling and detailed cell analysis of the tumor microenvironment showed that polarization

of immunosuppressive tumor macrophages towards immunostimulatory M1-like iNOS+ macro-

phages and production of nitric oxide were crucial in this process (3).

Likewise, depletion of regulatory T cells resulted in similar modifications of the tumor microen-

vironment, such as cytokine profiles, normalization of the tumor vasculature, and T cell infiltra-

tion (4).

In conclusion, we recommend that for successful clinical cancer immunotherapy vaccination or

adoptive T cell transfer should be combined with modulators of the tumor microenvironment,

such as low dose tumor irradiation, thereby enhancing T cell infiltration and tumor elimination.

These observations pave the way for novel therapeutic interventions.



Crosstalk of Tumor Infiltrating Leukocytes in Tumor Immunity

Bjarne Bogen

University of Oslo, Norway

It has recently become clear that T cells can reject tumors in mice as well as patients. Thus, it is

important to better understand the mechanism by which T cells can reject cancer cells. Tradi-

tionally, CD8+ T cells have been thought to be the most important T cells in elimination of tu-

mors. However, recent evidence suggests that CD4+ T cells are also quite potent in this respect.

This may come as no surprise to investigators working with CD4+ T cells in tumor immunology.

Already in 1994, it was shown in a that CD4+ T cells of a defined specificity could reject cancer

cells in the absence of CD8+ T cells, a finding that since has been extensively confirmed. These

studies were done with a bona fide tumor-specific antigen that is dependent on a transloca-

tion as well as mutations for its expression, more precisely a myeloma protein variable region

sequence. Further work has delineated the mechanism by which CD4+ T cells reject multiple

myeloma cells.

In short, tumor-infiltrating CD4+ T cells (Th1 cells) produce IFNγ that stimulates macrophages

into acquiring an M1 phenotype. The activated M1-like macrophages then kill the tumor cells by

a molecular mechanism that will be described during the talk. Id-specific CD4+ T cells may have

a therapeutic potential since they upon transfer can reject established MM tumors in the bone

marrow of mice.



Sarcomas: Overview of current treatment options

Thomas Brodowicz

Department of Internal Medicine 1/Oncology; Comprehensive Cancer Center Vienna –

MusculoSkeletal Tumors; Medical University of Vienna – General Hospital

Sarcoma can be further classified in soft tissue sarcoma and bone sarcoma.

Soft tissue sarcoma:

In the last couple of years various new drugs have been incorporated in the therapeutic arma-

mentarium, a respective overview of which will be given.

Bone sarcoma:

Bone sarcoma can roughly be classified in osteosarcoma, sarcoma of the Ewing family and

chondrosarcoma. Currently applied treatment strategies will be presented.

In principal, status-quo of treatment and further directions of treatments w ill be presented for

soft tissue sarcoma and bone sarcoma within the meeting.



Survival strategies of cancer cells in their (new)

environment - an update 2016

Hans Joachim Seitz

University Medical Center Hamburg-Eppendorf, Dir (pens) Institute Med Biochem & Mol

Biol. III (Biochem. Endocrinology)

A series of metabolic reprogramming occurs in tumor cells (Tu cells), and certainly it is not only

the max speed in anaerobic glycolysis (Warburg-Effect).

Recent data show:

• Tu cells respond to hypoxia by suppression of gene expression of oncogenes.

• Tu cells “take” mitochondria from neighboring cells to improve the own energy

metabolism.

• Tu cells stimulate the breakdown of neighboring benign cells to have benefit from

release amino acids.

• Tu cells affect the circadian rhythm, in order to secure continuous supply of

circulating glucose.

• Tu-cells provoke breakdown of endothelial cells in order to open the gate from

circulation into the benign tissue.

It is the task of basic biochemistry to clarify the specific metabolic picture and abilities in differ-

ent Tu cells in order to identify future possibilities for anti-cancer drug development.



Clinical implications of Translational Research

in Pancreatic Cancer

Renata Dobrila-Dintinjana

Clinical Hospital Center Rijeka, School of Medicine Rijeka, Croatia

Despite the advances in earlier diagnostic, better surgical techniques and therapy in adjuvant

setting; pancreatic ductal adenocarcinoma (PDAC) remains deadly disease with very low (<5%)

5-year survival rate and it’s a fourth leading cause of cancer death in USA. Altough some novel

promissing therapeutic interventions were discovered, in vivo they showed only limited effect.

Smoking, diabetes mellitus, obesity, high fat diet, family history of chronic pancreatitis are well

known risk factors for PDAC.

In PDAC the recurrent genetic abnormalities (mutational activation of KRAS oncogene), inacti-

vation of tumor-suppressing genes comprising (BRCA2, SMAD4 etc.), and other chromosomal

changes are found.

Pancreatic Intraepithelial neoplasia (PanINs) is the most common pre-neoplastic lesion in PDAC

(>80% cases). The initiation of PDAC is result of genetic modifications (mutations, deletions, am-

plification, methylation etc.). Amplification of EGFR from the initial stages of PanINs is observed,

due to down regulation of EGFR related protein ERRP. In the absence of ERRP, continuous activa-

tion of EGFR cascade is noticed, thus leading to activation of mitotic and anti-apoptotic cascades.

During tumorigenesis an increased expression of Sonic Hedgehod and Indian Hedgehog are

observed, while in normal pancreatic duct this proteins are almost not detectable. Inhibitor of

hedgehog (GDC-0449) is currently under investigation as possible therapeutic agent for PDAC.

Up to 80% of patients with pancreatic cancer has diabetes mellitus. The insulin and insulin-like

growth factor (IGF) receptors are expressed in pancreatic cancer cells and are connected to

growth and tumor progression. Metformin, the antidiabetic drug, can reduce the incidence of

PDAC in patients with type II diabetes. In vitro, metformin is interfering with insulin/IGF-1 recep-

tors, thus inhibiting the tumor growth.

Tenascin-C (TNC) is an extracellular matrix glycoprotein. Tenascin-C, plasma Tissue Factor

Pathway Inhibitor (TFPI) and CA 19-9 are used as 3 gene diagnostic panel. With 88% specificity

for PDAC, NGAL (Neutrophil Gelatinase associated lipocalin) and MIC-1 (Macrophage inhibitory

cytokine-1) has potential to be new biomarkers.

Several microRNAs (endogenously expressed non-coding RNAs) are also involved in tumori-

genesis. Patients with invasive pancreatic cancer have higher serum levels of miR-1290 than in

patients with IPMNs .

Nanotechnology (multimodal nanoparticles) is control released delivery system capable to car-

ry anti-cancer drugs or imaging agents through specific receptors expressed on cancer cell

surfaces into cancer cell. Due to its non-toxicity, this system have the potential to be unique,

single vehicle for imaging, diagnosis and therapy of PDAC.

In conclusion, we can say that PDAC is not recognized until the cancer becomes metastatic. An-

giogenic switch in PDAC occurs very early, when the tumor is 0,1 mm or less. The therapeutics

(due to hypovascularity and desmoplasia) can’t be delivered efficiently to the site of action, and

even if they are delivered, PDAC cells can show resistance. The need for early diagnosis of PDAC is

imperative, but there is no specific blood marker for this disease. Our hopes for future are focused

on highly efficient, nontoxic, controlled released delivery system based on nanotechnology.



Neoplazma gušterače: Gastroenterološka dijagnostika

Nadan Rustemović

Odjel interventne gastroenterologije, KBC Zagreb

Karcinom gušterače je četvrti uzrok smrti od malignih bolesti u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kirurška resekcija je jedina kurativna opcija. Na žalost samo 15-25% pacijenata imaju radikalno

operabilni tumor u trenutku otkrivanja bolesti. Prognoza je loša, čak i nakon radikalne Whipple

resekcije. Pet godišnje preživljavanje nakon resekcije je 25-30% kod pacijenata s negativnim pa-

tološkim nalazom u limfnim čvorovima, dok je kod pozitivnih samo 10%.

Ove činjenice urgiraju fokusiranje na ranu detekciju karcinoma egzokrinog i endokrinog pan-kreasa.

Postavljanje dijagnoze na osnovu tipičnih kliničkih znakova nije moguće u ranoj fazi bolesti. Sto-

ga je neophodno dijagnostički algoritam proširiti na serološko testiranje i seriju slikovnih radio-

loških postupaka. Ekstenzija inicijalnog testiranja vodi se na osnovu prvih i vodećih dostupnih

nalaza i razlikuje se od slučaja do slučaja. Ukoliko se pacijent prezentira bezbolnim opstrukcij-

skim ikterusom algoritam pretraga se drastično skraćuje i usmjerava na dijagnostičko terapijsku

proceduru ERCP, dok se kod opskurnijih slučajeva mora strpljivo sistematski proći kroz dijagno-

stički postupak koji uključuje sljedeće specifične pretrage:

• Transabdominalni ultrazvuk

Pouzdana metoda, te po najvećoj studiji Karsona i suradnika (1) na kohorti od 900 paci-

jenata koji su se prezentirali simptomima bezbolnog ikterusa, gubitka na tjelesnoj težini

i anoreksijom, senzitivnost u detekciji svih tumora pankreasa je bila 89%. Naravno da

senzitivnost raste za tumore veće od 3 cm i iznosi 95%, no mišljenja sam da na tom polju

najveću vrijednost ima iskustvo ultrasoničara, te postojanje ili odsustvo dilatacije žučnih

vodova.

• MSCT

Senzitivnost MSCT ovisi o tehnici snimanja i najveća je (87 do 97%) korištenjem takozva-

nog „protokola za tumor pankreasa“ snimanja u tri faze spiralnim CT. Kako je i očekivano

senzitivnost je bolja za veće tumore, tako je 100% za tumore veće od 2 cm, ali samo 77%

za tumore od 2 cm i manje (2)

• ERCP

Meta analize pokazuju senzitivnost od 92% i specifičnost od 96% ERCP u dijagnostici

karcinoma gušterače (3). Pored toga otvara se mogućnost za dobivanje materijala za

histološku ili citološku analizu. Unatoč tome senzitivnost za detekciju malignoma je 50-

60% što je manje od EUZ tankoiglene biopsije (senzitivnost 92%).

Najnovije napredne tehnike kao što je „spy glass“ dozvoljavaju direktnu endoskopsku vi-

zualizaciju tumora u intraduktalnom području i uzimanje materijala za patohistološku di-

jagnozu. Pored toga magnifikacijske endoskopske tehnike, poglavito konfokalna laserska

endomikroskopija (Cellvisio) omogućava nam uzimanje biopsije s optimalnih mjesta. (6)

Naglašavam ova metoda se sada koristi dominantno kao terapijska, uglavnom u smislu

postavljanja stentova.



• MRCP

Neinvazivna metoda, koja često zamjenjuje ERCP u dijagnostičkom polju, kada je des-

cendentni duodenum nedostupan endoskopiji.

• EUZ

Minimalno invazivna procedura koja je inicijalno posvećena gušterači i najviše obećava u

ranoj detekciji tumora

Uloga tumorskih markera

• CA 19-9

Kod pacijenata sa tipičnim simptomima bolesti (bol, gubitak na težini, žutica) senzitivnost,

specifičnost i PPV eleviranog markera >37 u/ml su samo 80, 85 i 72%.(4)

Kao i većina ostalih tumorskih markera, niti CA 19-9 se ne preporuča u probiru bolesnika.

Njegovo mjesto je u postoperativnom praćenju i ranom otkrivanju recidiva bolesti.

Stanja asocirana s povećanim serumskim vrijednostima CA 19-9.

Maligna stanja

Egzokrini i endokrini karcinom gušterače

Bilijarni karcinomi (žučnjak, CCC, periampularni karcinomi)

HCC

Želučani, jajnik, debelo crijevo karcinom ( ne često)

Pluća, dojka, maternica (rijetko)

Benigna stanja

Akutni kolangitis

Ciroza jetre i ostale kolestatske bolesti uključujući i kolelitijazu

Biopsija i postavljanje dijagnoze

• Perkutana biopsija

Moguća je pod kontrolom UZV ili MSCT. Senzitivnost i specifičnost procedure ovisi o ve-

ličini tumora i iskustvu liječnika koji proceduru izvodi i iznose 80 do 90% i 98 do 100%.(5)

• EUZ tankoiglena biopsija

Prednost u boljoj vizualizaciji malih tumora i mogućnost višekratnih biopsija, poglavi-

to ukoliko je dostupan citolog u endoskopskoj sali. Dobiveni materijali s novim iglama,

omogućuju imunohistokemijske analize materijala, što je poglavito važno u dijagnostici

neuroendokrinih tumora.

Procjena resektabilnosti tumora

Najčešće korišteni sistem za procjenu resektabilnosti egzokrinih i endokrinih karcinoma gušte-

rače je TNM sistem.



Generalno, karcinom gušterače se kategoriziraju u rasponu od resektabilnih do neresektabilnih

na osnovu dokaza o zahvaćenosti tumorom okolnih struktura i prisustva udaljenih metastaza.

Pojam lokalne neresektabilnosti (ne uvijek) odnosi se na vaskularnu invaziju, posebice arterije

mezenterike superior (AMS). Naravno u praksi postoje varijacije, potaknute poglavito od strane

kirurga, te se kao lokalno uznapredovali tumor, te prema tome neresektabilan smatra onaj koji

zahvaća više od ⏐ cirkumferencije AMS ili trunkus celijakusa. Također ukoliko postoji okluzija gor-

nje mezenterične vene ili porto-mezenteričnog spoja i bez pogodne krvne žile za rekonstrukciju

iznad ili ispod, smatra se neresektabilnim tumorom. Smjernice su složene od strane NCCN.

Slikovne metode kojima se služimo su MSCT,EUZ, MR, PET/CT.

Literatura:

1. Karlson BM, Ekbom A, Lindgren PG, Källskog V, Rastad J. Abdominal US for diagnosis of pancreatic

tumor: prospective cohort analysis. Radiology. 1999;213(1):107.

2. Bronstein YL, Loyer EM, Kaur H, Choi H, David C, DuBrow RA, Broemeling LD, Cleary KR,

Charnsangavej C. Detection of small pancreatic tumors with multiphasic helical CT. AJR Am J

Roentgenol. 2004 Mar;182(3):619-23.

3. Niederau C, Grendell JH.Diagnosis of pancreatic carcinoma. Imaging techniques and tumor markers.

Pancreas. 1992;7(1):66-86.

4. Goonetilleke KS, Siriwardena AK Systematic review of carbohydrate antigen (CA 19-9) as a

biochemical marker in the diagnosis of pancreatic cancer. Eur J Surg Oncol. 2007 Apr;33(3):266-70.

Epub 2006 Nov 9.

5. DelMaschio A, Vanzulli A, Sironi S, Castrucci M, Mellone R, Staudacher C, Carlucci M, Zerbi A, Parolini

D, Faravelli A. Pancreatic cancer versus chronic pancreatitis: diagnosis with CA 19-9 assessment, US,

CT, and CT-guided fine-needle biopsy. Radiology. 1991;178(1):95.

6. Benias PC, D Souza LS, Papafragkakis H, Kim J, Harshan M,Theise ND, Car-Locke DL. Needle-based

confocal endomicroscopy for evaluation of malignant lymph nodes-a feasibility study. Endoscopy

2016;48:923-928.



Sustavna terapija raka gušterače

Željko Vojnović

Opća bolnica Varaždin

Rak gušterače danas spada u rijetke tumore s iznimno lošom prognozom, gdje se značajnije

produženo preživljavanje postiže samo opsežnom resekcijom tumora. Postoji velika potreba za

neoadjuvantnim liječenjem, budući da se visoki postotak pacijenata s rakom gušterače prezen-

tira nemetastatskom, ali lokalno uznapredovalom bolesti koje rezultiraju visokim postotkom mi-

kroskopski nepotpunih resekcija. Multidisciplinarnim je pristupom potrebno definirati i sustavno

analizirati učinke neoadjuvantne terapije na tumorski odgovor, smanjiti toksičnost, te povisiti

postotak preživljavanja kod raka gušterače.

Liječenje adjuvantnom terapijom treba nastaviti kod pacijenata koji nisu primali neoadjuvantnu

kemoterapiju i koji nisu adekvatno kirurški tretirani. Liječenje treba započeti u roku od 12 tjedana.

Pacijenti koji su primali neoadjuvantnu kemoiradijaciju ili kemoterapiju mogu biti kandidati za

adjuvantnu kemoterapiju nakon operacije odlukom multidisciplinarnog tima.

Liječenje metastatskog adenokarcinoma gušterače ne uključuje samo kemoterapiju i ciljno lije-

čenje, nego je tretman potrebno prilagoditi prema pripadajućim komorbiditetima, uz intenzivno

potporno liječenje i psihosocijalnu podršku. Kombinacije bazirane na gemcitabinu s fluoropirimi-

dinima i/ili analozima, te derivati platine, u suštini nisu uspjeli osigurati znatnu produljenje preživ-

ljavanja, ali mogu predstavljati mogućnost liječenja kod bolesnika s dobrim tjelesnim statusom.

Među ciljnom terapijom, samo je EGFR TKI erlotinib pokazao aktivnost koja je ipak marginalna

u ukupnoj populaciji, ali je klinički relevantna u bolesnika koji razviju osip kože. Polikemoterapija

prema FOLFIRINOX-režimu se pokazala znatno superiornijom u odnosu na gemcitabin u oda-

branih bolesnika dobrih performansi. Na albumin vezane čestice paklitaksela (NAB-paklitaksel)

pokazuju vrlo dobro protu-tumorsko djelovanje i sinergistički učinak u kombinaciji s gemcitabi-

nom. Navedena je kombinacija pokazala obećavajuću djelotvornost, te dobro podnošenje čak i

kod bolesnika lošijeg PS, kao i u drugoj liniji liječenja.

Rak gušterače u njegovoj građi posebno karakterizira struktura bogata dezmoplastičnom stro-

mom. Inovativni pristup liječenju se fokusira na kontroli rasta peritumorskih fibroblasta i ima

krajnji cilj njeno iscrpljivanje putem primjene albumina vezanog uz paklitaksel.

Ispitivana imunoterapija za uznapredovali rak gušterače (cjepiva, checkpoint-inhibitori, an-

ti-CD40 Mab, CCR2-inhibitori) još su unutar kliničkih ispitivanja.



Uloga radioterapije u liječenju raka gušterače

Josip Grah


Lječidbeni rezultati bolesnika sa rakom gušterače nisu unaprijeđeni gotovo 40 godina unatoč

primjeni suvremenih lijekova te kirurških i radioterapijskih tehnika. za sve stadije bolesti jedno-

godišnje i petogodišnje preživljenje iznose 25% i 6%.

Tradicionalno, radioterapija kao lokalna terapija, primjenjuje se neoadjuvantno, adjuvantno ili

kao definitivno, sa ili bez sistemske terapije.

Neoadjuvantna radioterapija raka gušterače sa ili bez sistemske terapije potencijalno može sma-

njiti inicijalnu bolest i unaprijediti mogućnost provođenja R0 resekcije. Nažalost, u svijetlu re-

zultata provedenih studija, ne postoji dokaz da se naoadjuvantna radioterapija rutinski provodi.

Uloga adjuvantne primjene radioterapije je kontroverzna s obzirom na različite rezultate kontro-

liranih randomiziranih studija. Na osnovu rezultata GITSG studije, adjuvantna kemoradioterapija

postala je standardna lječidbena opcija u sjevernoj Americi. Nasuprot tome, u Europi je adju-

vantna kemoterapija standard adjuvantnog liječenja jer studije kemoradioterapije nisu pokazale

značajno unaprjeđenje preživljenja (EORTC i ESPAC-1 studije).

Oko 30% bolesnika ima u trenutku dijagnoze neresaktabilnu bolest bez prisutnosti udaljenih

metastaza. Uloga radioterapije u ovih bolesnika je nejasna. GITSG studija omogućila je konsen-

zus da se ovoj skupini bolesnika postižu najbolji rezultati konkomitantnom kemoradioterapijom.

Napredak u radioterapijskim tehnikama (3D i IMRT) doprinosi prvenstveno manjoj pojavnosti

teških nuspojava radioterapije gornjeg abdomena uz mogućnost eskalacije doze zračenja.

Stereotaksijska radioterapija (SBRT) omogućuje aplikaciju ablativnih doza zračenja na malo po-

dručje u nekoliko velikih pojedinačnih frakcija. Iako se postižu impresivni rezultati lokalne kon-

trole, značajna je Gi toksičnost, tako da se benefit u smislu preživljenja ne postiže (Stanford

University Group).

Provode se studije koje će jasnije definirati optimalno vrijeme primjene radioterapije, doze zra-

čenja, veličine polja i tehnike.



Neuroendokrini tumori gušterače

Borislav Belev

Zavod za internističku onkologiju, Klinika za onkologiju, KBC Zagreb

Neoplazme endokrinog dijela gušterače pojavljuju se u 2 različite epidemiološke grupe: spora-

dičnoj, u kojoj se javljaju solitarni tumori bez značajne osobne ili obiteljske anamneze endokiri-

nog tumora; drugo, u okviru multiple endokrine neoplazije tipa 1 (MEN1), koji se nasljeđuje au-

tosomno dominantno. Oko 80% pojedinaca sa MEN1 sindromom imaju jednu ili više neoplazmi

gušterače tijekom života.

Što se tiče kliničke slike i izlučivanja biološki aktivnih tvari, postoje funkcionalni i nefunkcionalni

tumori, a prema produktu koji izlučuju razlikuju se inzulinomi i gastrinomi (podjednako često,

zajedno više od polovice), VIPomi čine 1/8, a glukagonomi 1/17 svih tumora. Nefunkcionalni tumori

čine 14-48% svih tumora endokrinog dijela gušterače. S obzirom na gradus tumora, postoje NET

G1 (Ki-67 do 2%), G“ (Ki-67 3-20%) i NEC (neuroendokrini karcinomi- Ki-67 >20%). Prosječna

dob kad se pojavljuje bolest je 30-50 godina za sporadični, 10-30 godina za MEN-sindrome.

Što se tiče biokemijskih markera bolesti, prema NCCN-ovim smjernicama za nefunkcionalne

tumore preporuča se određivanje kalcitonina, PTH-rP, GHRH. U nekim centrima određuje se i PP

(pankreatični polipeptid) te kromogranin A, koji se u našim prilikama uvriježio kao univerzalni

onkomarker za neuroendokrine tumore, neovisno o podtipu. Što se tiče funkcionalnih NET-ova,

ovisno o tipu mogu se odrediti uglavnom svi glavni markeri – gastrin, inzulin, VIP, glukagon itd.

Slikovni prikazi su izuzetno važni, osim MR i CT-a tu su i PET/CT sa galijem-68.-DOTA-NOC te

oktreotidna scintigrafija. Slabost posljednje metode jest da se mogu detektirati ponajprije sst2

i sst5 receptori, a za sve druge vrlo je slaba osjetljivost. Endoskopski UZV ima osobito važno

mjesto u lokalizaciji pankreatičnih neuroendokrinih tumora i postavljanja citološke/histološke

dijagnoze te određivanje statusa limfnih čvorova. Za razliku od pankreatičnih adenokarcinoma

gdje se stadij tumora, resektabilnost i prognoza određuju temeljem TNM-klasifikacije, kod pan-

kreatičnih (neuro)endokrinih tumora prognoza se prije svega temelji na prisutnosti ili odsutnosti

jetrenih metastaza. Prognoza bolesnika sa zahvaćenim regionalnim limfnim čvorovima slična je

kao u bolesnika sa samo primarnim tumorom.

Liječenje je strogo individualizirano i neophodno je timsko prezentiranje pacijenata i određiva-

nje prioriteta i strategije liječenja. Kod funkcionalnih tumora to je prije svega stabilizacija stanja,

pri čemu je biološka terapija dugodjelujućim analogom somatostatina i dalje zlatni standard. U

novije doba pojavio se everolimus, m-TOR inhibitor koji značjano produljuje preživljenje bez pro-

gresije bolesti (Yao i sur.), kao i sunitinib, vrlo sličnog učinka (Raymond i sur.). U obzir dolaze još i

kapecitabin i temozolamid, a kod funkcionalnih tumora je važna i kirurška resekcija metastatskih

promjena sa ciljem poboljšanja stanja pacijenata i produljenja preživljenja. Kirurško liječenje po-

trebno je koristiti kad god je moguće, prije svega kod lokalizirane bolesti, ali i kod metastatske

budući da su neuroendokrini tumori specifičnog tijeka i biološkog ponašanja.



Comparison of Ki-67 values & IHC features between invasive and

in situ ductal breast cancers: Differences among 1237 consecutive

patients depended on tumor types and ER/PgR expression

variants

Sven Kurbel, Branko Dmitrović

KBC Osijek

Based on the concept that invasive forms of ductal breast cancer develop from in situ lesions,

it seems important to determine which cancer phenotype features can predict tissue invasion.

This question was analyzed on a consecutive case series of 68 ductal breast cancer in situ (DCIS)

and 1180 invasive ductal cancer (IDC) patients. Eleven patients with rare variant ER-PgR+ were

excluded since their number was too small. Multivariate Adaptive Regression Splines (MARS)

was used to test phenotype features in predicting Ki-67 value as a quantitative outcome and

the presence of tissue invasion as a binary outcome. Quantitative predictors were age, tumor

size, HER2 expression (from 0 to 3+), while the presence of ER or PgR were qualitative predic-

tors. MARS was calculated for breast tumor types (Luminal A, B1 & B2, HER2 over expressed

and triple negative) and for ER/PgR expression variants (ER+PgR+, ER+PgR- & ER-PgR-)

MARS model for the pool of all patients uses all predictors except the PgR positivity to explain

34% of reported Ki-67 values. Each of five breast tumor types was a very poor predictor of Ki-

67 values (models explain <7% of values), clearly suggesting that BC types were unrelated to

Ki-67 in our patients.

Pooling Luminal A and B1 tumors together explains 13% of their Ki-67 values based on tumor

size, HER2 expression (0 to 3+) and PGR positivity. PgR importance is not surprising since all

cancers were ER positive, so the PgR expression made the difference. Pooling HER2 over ex-

pressed and triple negative tumors together explains 12% of Ki-67 values and the model uses

only age, tumor size and HER2 expression (0 to 3+). Models for ER/PgR variants explained 12 to

34% of their Ki-67values. The best model for ER+PgR- cancers uses only tumor size and HER2

expression (0 to 3+).

When considering the same set of predictors plus Ki-67 value in detecting tissue invasion, MARS

models failed to recognize DCIS among all patients with a certain breast tumor type or ER/PgR

variant, clearly suggesting that tissue invasion was unrelated to tested predictors.

Conclusion: MARS results suggest that BC types are not closely linked to Ki-67 values. Two ex-

amples of pooling a pair of tumor types together suggest that perhaps less than five BC types

should be considered important to tumor biology. Both BC types and ER/PgR variants were

more heterogenous regarding Ki-67 values than expected in our patients. The failure of pre-

dicting transition from DCIS to IDC by tested variables can mean that tissue invasion depends

on some omitted, unrecognized phenotype feature, or it depends on the surrounding normal

tissue, or it may be an intrinsic stochastic feature, resembling the nuclear decay.



Klinički značajna interakcija hormonske

i antidepresivne terapije u liječenju karcinoma dojke

Marko Skelin

Bolnička ljekarna, OB Šibensko –kninske županije, Šibenik

UVOD: Endokrina terapija jedan je od sastavnih dijelova tretmana hormon ovisnog karcinoma

dojke koja se koristi u metastatskom i adjuvatnom liječenju. Prilikom liječenja, bolesnici osim on-

kološke trapije mogu uzimati i terapiju propisanu od strane liječnika drugih specijalnosti. Zbog

same prirode bolesti često se uz onkološko liječenje primjenjuju i lijekovi koji za cilj imaju po-

boljšati raspoloženje bolesnika, poput antidepresiva. Endokrina terapija primijenjena u liječenju

karcinoma dojke može ući u klinički značajne interakcije prilikom zajedničke primjene s drugim

lijekovima. Interakcije za posljedicu mogu imati smanjen učinak lijekova te imati utjecaj na isho-

de liječenja.

PRIKAZ SLUČAJA: Prikazan je slučaj bolesnice u kojem je zamijećena klinički značajna interak-

cija lijekova koja bi mogla imati za posljedicu utjecaj na liječenje antineoplastičnim lijekovima.

Interakcija je kritički evaluirana a rješenja farmakoterapijskog problema su analizirana.

ZAKLJUČAK: Jedna od uloga onkološkog farmaceuta, kao dijela multidisciplinarnog tima u li-

ječenju karcinoma dojke, je i sprječavanje neželjenih interakcija lijekova koje za posljedicu mogu

imati utjecaj na ishode liječenja.



Febrilna neutropenija

Dragan Trivanović

OB Pula

Febrilna neutropenija (FN) je teška nuspojava u bolesnika liječenih kemoterapijom i drugim

onkološko-hematološkim specifičnim mjerama liječenja te spada u ozbiljne komplikacije koje

zahtjevaju neodgodivi pristup u liječenju. Obzirom na jačinu smetnje prema klasifikaciji CTCAE

(Common Terminology Criteria for Adverse Events) verziji 4.0 može biti samo prisutna kao u 3.

stupnju ili po život opasno stanje 4.stupnja. FN se javlja u oko 8 bolesnika na 1000 liječenih zbog

malignih bolesti i odgovorna je za veliki udio dodatnog komorbiditeta bolesnika. Smatra se da

je prosječan trošak hospitalizacije zbog FN oko 15.000 američkih dolara.

Danas možemo bolesnike podijeliti na one kod kojih je rizik pojave FN mali (<10%), umjereni (10-

20%) te visok rizik (>20%). Sukladno navedenom, danas su prihvaćene smjernice MASCC (Mul-

tinational Association of Supportive Care in Cancer ) procjene rizika prije odluke o lliječenju i

praćenju bolesnika. U prezentaciji će biti prikazane učestalosti febrilne neutropenije u najčešćim

kemoterapijskim protokolima s posebnim osvrtom na sadašnje vrijeme ciljanih lijekova perso-

naliziranog liječenja. Završno ukazati će se na trendove pojavnosti mikroorganizama u detekciji

i liječenju FN.



Smjernice za liječenje VTE kod oboljelih

od solidnog zloćudnog tumora

Filip Grubišić-Čabo

Opća bolnica Šibenik

Venozne tromboembolije (VTE) česte su i po život ugrožavajuće komplikacije kod onkoloških

bolesnika. Svaki peti oboljeli od VTE je onkološki bolesnik, a svaki peti onkološki bolesnik oboliti

će u od VTE u tijeku svog liječenja. U 10-15% onkoloških bolesnika oboljelih od ove komplikacije

razviti će se u kasnijem tijeku i retromboza. Incidencija VTE-a kod ove skupine bolesnika je u

porastu; što zbog dužeg preživljenja bolesnika, učinka same terapije i/ili boljih dijagnostičkih

mogućnosti.

Prema smjernicama stručnih društava za preporučiti je liječenje VTE kod onkoloških bolesnika

niskomolekularnim heparinom (engl. LMWH) tijekom 3-6 mjeseci, a kod nekih bolesnika i duže.

Ukoliko se ipak subakutno/kronično liječenje tih bolesnika ne provodi niskomolekularnim hepa-

rinom, dopušteno je liječiti te bolesnike i warfarinom. Problem liječenja bolesnika warfarinom

jest njegova uska terapijska širina. Poznato je iz studija kako se kod tek 45% onkoloških bole-

snika liječenih warfarinom uspjelo održavati vrijednost INR-a (engl. International Normalized

Ratio) u preporučenim terapijskim granicama, a taj postotak je u svakodnevnoj kliničkoj praksi

još sigurno i manji.

Danas se još ne može preporučiti liječenje VTE komplikacija kod onkoloških bolesnika novim

oralnim antikoagulansima (engl. NOAC), s obzirom na još uvijek nedovoljno prisustvo dokaza i

iskustva, o djelotvornosti i sigurnosti njihove primjene, u ovoj skupini bolesnika.



Komplikacije sustavne antineoplastične terapije – emeza

Mislav Čonkaš

Županijska bolnica Čakovec, Onkologija i hematologija

Unatoč značajnom napretku u kontroli kemoterapijom inducirane emeze ostvarenom u protekla

dva desetljeća, mučnina i povraćanje ostaju među najstresnijim nuspojavama sustavne antine-

oplastične terapije.

U patofiziologiji emeze uz dopamin i serotonin, tahikinini, kao što je supstanca P također ima-

ju važnu ulogu. Supstanca P veže se na neurokinin tip 1 ili NK1 receptore. Sintetizirano je više

ANTAGONISTA NK1 RECEPTORA korištenih u prekliničkim i kliničkim pokusima u onkoloških

bolesnika koji primaju kemoterapiju. Rezultati pokazuju da su ti lijekovi efikasni protiv širokog

spektra uzroka emeze, a osobito odgođene emeze. Oralni lijek aprepitant i njegiv intravenski

prolijek fosaprepitant odobreni su za kliničku primjenu. Također su završeni klinički pokusi sa ne-

tupitantom i rolapitantom. Randomizirana, dvostruko-slijepa studija Hesketha i suradnika, pro-

vedena je sa NEPA (fiksna doza oralne kombinacije netupitanta i palonosetrona) za prevenciju

kemoterapijom inducirane mučnine i povraćanja nakon primjene visoko emetogene kemotera-

pije temeljene na cisplatini. Primarni cilj studije bio je kompletni odgovor (CR; bez emeze, bez

potrebne „rescue“ medikacije) tijekom 0-120 sati. U svakoj dozi primijenjenog netupitanta (100,

200, 300 mg), prevencija CINV sa NEPA bila je superiornija od skupine bolesnika koji su primali

samo palonosetron (87.4%, 87.6%, 89.6% CR za NEPA 100, NEPA 200 i NEPA 300, naspram

76.5% CR za palonosetron; P<0.05). U studiji faze III evaluiran je rolapitant u profilaksi kemote-

rapijom inducirane mučnine i povraćanja. U tri randomizirane, dvostruko-slijepe, paralelne grupe

bolesnici su primali 200 mg rolapitanta ili placebo prije primjene umjereno ili visoko emetoge-

ne kemoterapije, a svi su također primali granisetron i deksametazon. Primarni cilj bio je stopa

kompletnog odgovora u odgođenoj fazi (24-120 sati). Bolesnici koji su primili rolapitant imali su

signifikantno višu stopu kompletnog odgovora u odgođenoj fazi u skupini koja je primala umje-

reno, kao i u skupini koja je primila visoko emetogenu kemoterapiju. Stopa kompletnog odgovo-

ra bila je također signifikantno viša i u akutnoj fazi u skupini na visoko emetogenoj kemoterapiji.

ANTAGONISTI SEROTONINA: ondansetron, granisetron i palonosetron su visoko selektivni an-

tagonisti 5-HT3 receptora. Svi imaju odlične sigurnosne karakteristike u širokom rasponu do-

ziranja. Toksičnost im je minimalna i može uključiti glavobolju, blagi povremeni porast jetrenih

enzima, konstipaciju. Također je u kliničkim studijama evidentirano asimptomatsko produljenje

QT intervala, o čemu treba voditi računa prilikom primjene. Primjenom antagonista serotonina

postiže se stopa kontrole akutne emeze od oko 50 do 56%. Dodatkom kortikosteroida seroto-

ninskim antagonistima kontrola akutne emeze poboljšana je za oko 10% u bolesnika koji primaju

visoko emetogenu kemoterapiju.

Metoklopramid je dokazano općenito siguran i efektivan kada se aplicira u visokim intravenskim

dozama prije primjene kemoterapije. Antiemetsku funkciju ostvaruje blokadom dopaminskih

receptora, a u visokim koncentracijama također efektivno blokira 5-HT3 receptore. Danas se

koristi kao lijek drugog izbora, nakon primjene antagonista serotonina.

Kanabinoidi: dronabinol (delta-9-terahidrokanabinol), komponenta marihuane ima umjerenu

antiemetsku aktivnost, kao i semisintetski kanabinoidi. Signifikantna toksičnost čini ih lijekom

relativno skromnog izbora u kontroli kemoterapijom uvjetovane emeze.

Kombinacija 5-HT3 antagonista i deksametazona čini osnovu najefektivnijih režima za kontrolu

akutne kemoterapijom inducirane emeze. Dodatkom NK1 antagonista postiže se veći antiemet-

ski učinak prilikom primjene visoko emetogene kemoterapije. U randomiziranoj studiji faze III,

olanzapin, lijek iz skupine antipsihotika, pokazao se efektivan u kombinaciji sa palonosetronom



i deksametazonom u prevenciji akutne i odgođene mučnine i povraćanja u bolesnika koji su pri-

mali visoko emetogenu kemoterapiju.

ESMO SMJERNICE u prevenciji mučnine i povraćanja zbog visoko emetogene kemoterapije pre-

poručuju primjenu kombinacije 3 lijeka: pojedinačne doze 5-HT3 receptor antagonista, deksame-

tazona i aprepitanta. Pojedinačna doza IV fosaprepitanta 115 mg može poslužiti kao alternativa

oralnom aprepitantu 125 mg. Za pacijente liječene cisplatinom koji su primili aprepitant plus 5-HT3

receptor antagonist i deksametazon na dan 1 za prevenciju akutne mučnine i povraćanja, kombi-

nacija deksametazona i aprepitanta na dan 2 i 3 preporuća se za prevenciju odgođene mučnine i

povraćanja.

U prevenciji mučnine i povraćanja zbog umjereno emetogene kemoterapije (ne antraciklini/

ciklofosfamid), kombinacija palonosetrona plus deksametazon preporučena je kao standardna

profilaksa. U pacijenata koji primaju antracikline/ciklofosfamid, za prevenciju akutne mučnine

i povraćanja preporučen je režim od 3 lijeka: 5-HT3 receptor antagonista, deksametazona i

aprepitanta. Pri primjeni umjereno emetogene kemoterapije (ne antraciklini/ciklofosfamid), pre-

ferirani tretman za prevenciju odgođene mučnine i povraćanja je višednevni peroralni deksame-

tazon. U pacijenata koji primaju antracikline/ciklofosfamid za prevenciju odgođene mučnine i

povraćanja treba koristiti aprepitant. U prevenciji mučnine i povraćanja zbog nisko/minimalno

emetogene kemoterapije u bolesnika koji prethodno nisu imali mučninu i povraćanje kao profi-

laksu treba koristiti pojedinačni antiemetik, kao što je deksametazon, 5-HT3 receptor antagonist

ili antagonist dopaminskih receptora.



Kožne nuspojave

Daška Štulhofer Buzina

KBC Zagreb, Klinika za dermatovenerologiju

Kožne nuspojave kod bolesnika na sustavnoj antineoplastičnoj terapiji u većini slučajeva su ne-

ugodne i dodatno smanjuju kvalitetu života. Naime osnovni nedostatak ovog liječenja jest ne

selektivnost i kumulativna toksičnost pa i kod dobrog odgovora mogu postati limitirajući čim-

benik nastavka terapije, a ponekad i uzrok promjene terapijskog protokola. Ciljne stanice ove

terapije su sve one koje se brzo dijele te su tako često zahvaćeni koža, folikul dlake i matriks

nokta. Ove nuspojave većinom su posljedica toksičnog djelovanja lijeka, a iznimno rijeko mogu

se razviti alergijske reakcije. Opisan je cijeli niz kožnih nuspojava uz antineoplastičnu terapiju kao

što su: alopecija, mukozits, hiperpigmentacije, šaka stopalo kožne nuspojave, fotoosjetljivost,

oštećenja kao posljedica ekstravazacije lijeka na mjestu unosa, distrofične promjene nokatnih

ploča, promjene nalik sklerodermiji, lijekom uzrokovan lupus erithematosus te pruritus. Većina

tih neželjenih učinaka je reverzibilna te ukoliko su već prisutni komorbiditeti stupanj oštećenja

može biti veći, a reverzibilnost upitna. Takva situacija može kompromitirati daljnji tijek liječenja.

Razvojem ciljane terapije u liječenju onkoloških bolesnika, koji specifično ciljaju određeni bio-

kemijski, tumorsko-stanično-specifični put, a što može uključivati gensku ekspresiju, regulaciju

rasta, kontrolu staničnog ciklusa, apoptozu i angiogenezu, suočavamo se s cijelim nizom druga-

čijih kožnih nuspojava. Radi se o akneiformnoj erupciji, vitiligu, folikularnoj hiperkeratozi, pojavi

benignih i malignih tumora kože, poremećaju strukture kose te paronihiji. Ako se na vrijeme

uoče, ove se neželjene reakcije i toksičnost lijeka mogu dobro zbrinuti te je moguće izbjeći re-

dukciju doze i konačno prekid terapije.

Iako ove nuspojave ne predstavljaju po život opasna stanja, dodatno opterećuju ove bolesnike

budući da njihovu bolest čine vidljivom okolini što predstavlja dodatno opterećenje i značajno

smanjuje već narušenu kvalitetu života.



Osobitosti onkološke terapije starije životne dobi

Ivan Bilić

Klinika za onkologiju KBC Zagreb

Onkološko zbrinjavanje starijih bolesnika je nezaobilazan dio svakodnevne onkološke prakse,

budući da se oko 60% novodijagnosticiranih slučajeva raka nalazi kod osoba iznad 65 godina

starosti. Isto tako, oko 70% karcinomskog mortaliteta zahvaća osobe te dobne kohorte. Među-

tim, kronološka dob pruža nedovoljan uvid u reaktivnost organizma budući da za skupine iste

dobi postoji širok heterogenitet glede sposobnosti podnošenja agresivnijih terapijskih modali-

teta.

Starenjem se akumuliraju komorbiditeti specifični za organ, ali istovremeno se smanjuje cjelo-

kupna reaktivnost organizma zahvaljujući kontrakciji djelatne pričuve koja zahvaća višestruke

organske sustave istovremeno, ali u nejednolikoj međusobnoj mjeri. Procjena individualne razli-

čitosti u zahvaćanju organskih sustava omogućila bi detaljniji uvid u stanje bolesnika i točniju

procjenu opravdanosti onkoloških lječidbenih postupaka.

U nastojanju da se unese preciznija terminologija u gerijatrijsku onkologiju, uvedena je varijabla

krhkosti, trošnosti ili neotpornosti (od engl. frailty) – kao mjera „načetosti“ organizma starošću.

Krhkost se može procijeniti mjerenjem opće slabosti, iscrpljenosti, umora, nadalje gubitkom tje-

lesne težine, stupnjem nepokretnosti odnosno nemogućnosti obavljanja fizičke aktivnosti.

Ideal u gerijatrijskoj onkologiji bio bi prepoznati prividno „načete i krhke“ starije bolesnike koji

ipak mogu tolerirati standardnu terapiju i imati koristi od nje, odnosno razlikovati prividno oču-

vane bolesnika koji su skloni toksičnim reakcijama i pogoršanju. Precizna metodologija procjene

još ne postoji, ali su upotrebi razni anketni alati i klinički postupnici.

Osim standardnog fizikalnog pregleda i anamneze upotpunjenih rezultatima pretraga, kod oso-

ba starijih od 65 godina preporuča se primijeniti cjelovitu gerijatrijsku procjenu (CGA – od

engl. Comprehensive geriatric assessment). To je složeni postupnik za koji postoji nekoliko vali-

diranih tehnika provedbe, koji daje uvid u nekoliko varijabli značajnih kod starijih:

1. Funkcijski status – osim procjene izvedbenih mogućnosti treba upotrijebiti i skale za

mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti (ADL od engl. Activities of daily living)

i IADL (od engl. Instrumental activities of daily living).

2. Komorbiditeti – konkomitantne bolesti specifične za organski sustav

3. Kognitivni status (demencija ili ne)

4. Nutritivni status

5. Psihosocijalni status (emocionalne teškoće, društvena potpora ili samoća)

6. Detaljni pregled medikacije

Za kvalitetno i kompletno obavljanje CGA bilo kojom metodom potrebno je minimalno 20 do 30

minuta, no to je povezano sa statistički značajnim poboljšanjem kvalitete života i smanjenjem

rizika za teške toksične reakcije na onkološki tretman.



Nuspojave imunoterapije – naše iskustvo

Luka Simetić

KBC Zagreb, Klinika za onkologiju

Pojava imunoterapije u liječenju uznapredovalog melanoma predstavlja povijesni pomak u treti-

ranju dosad infaustne maligne bolesti. Uz imunoterapiju i ciljanu terapiju (BRAF/MEK inhibicija)

pojavila se nada, ako ne u izlječenje, onda barem u dugotrajno preživljenje i kontrolu bolesti. Uz

imunoterapiju se po prvi put u povijesti liječenja melanoma pojavio plateau u krivulji preživljenja.

Cijena navedenog uspjeha su i nove nuspojave s kojima se onkolozi po prvi put susreću, a tiču se

autoimunosti. Iskustvo hrvatskih onkologa s imunoterapijom u melanomima počinje 2011. godi-

ne pojavom ipilimumaba, Yervoy® ( anti CTLA -4 inhibitora) u sklopu programa milosrdne upo-

rabe na KBC-u Zagreb pod vodstvom prim.dr.sc. D. Hercega. Liječenje je provedeno na 40-tak

pacijenata iz cijele Hrvatske i šire. Tijekom liječenja skupljena su brojna iskustva s nuspojavama

po tipu autoimunosti. Osim kožnih nuspojava, primijećene su brojne endokrinopatije, autoimune

bolesti visceralnih organa, pa čak i smrtni slučajevi. Iz iskustva s ipilimumabom prezentirat će se

bolesnik D.S. rođen 1943.godine s metastatskim mukozalnim melanomom kod kojeg se razvio

autoimuni hipofizitis. Nastavno na ipilimumab, razvojem novih lijekova iz područja imunoterapi-

je, tzv. PD-1 inhibitora, dobili smo priliku liječiti pacijente s lijekom pembrolizumabom, Keytruda®.

S navedenim lijekom su (u programu milosrdne uporabe) liječeni bolesnici koji su prethodno

primali ipilimumab i bili u zadovoljavajućem performance status-u. Tih je bolesnika bilo nekoliko

i program je još uvijek aktivan na KBC-u Zagreb. Iz te skupine liječenih bit će prikazan bolesnik

koji je primao inicijalno mono pembrolizumab, a kasnije i kombinaciju sa ipilimumabom (tzv.

combo imunoterapija) i koji je razvio teški autoimuni hepatitis. Od nemelanomskih tumora, na

KBC-u Zagreb je od 3/2016. aktivan program milosrdne uporabe još jednog anti PD-1 inhibito-

ra, nivolumaba (Opdivo®) u liječenju uznapredovalog karcinoma bubrega (RCC) u drugoj tera-

pijskoj liniji, pod vodstvom prim.dr.sc. M.Gamulin i tima za urogenitalne tumore. Do 9/2016. u

program je ušlo 33 pacijenata. Od autoimunih događaja postavljene su dvije sumnje (jedna na

pneumonitis, a druga na kolitis) koje nakraju nisu potvrđene. Navedeni lijek je također aktivan u

liječenju melanoma.

Literatura:

1. EMA; European medicines agency

2. Dokumentacija iz KBC-a Zagreb, Klinika za onkologiju

3. C.F.Friedman,MD; T. A. Proverbs-Singh, MD; M.A. Postow, MD; Treatment of immune – related

adverse effects of immune checkpoint inhibitors. JAMA Oncol. June 30, 2016.

4. A-W Noha, S.Mohsin, M.E.Suarez-Almazor: Adverse events associated with immune checkpoint

blockade in patient with cancer: a systematic review of case report. PLOS ONE, July 29.2016.

5. H.Linardou, H.Gogas: Toxicity management of immunotherapy for patiens with metastatic

melanoma. Ann. Transl. Med. 2016;4(14):272



Tekuća biopsija – budući standard?

Ana Tečić Vuger

Odjel internističke onkologije Klinika za tumore Zagreb

Onkogenom mutacijom zdrava stanica pretvara se u zloćudnu, umnožava se te formira primarni

tumor. Metastaziranje je jedna od odlika zloćudne stanice, kojom se stvaraju udaljena sijela zlo-

ćudnog tumora. Današnje dijagnostičke metode, od slikovnih radioloških, nuklearnomedicinskih

pa sve do definitivnih histopatoloških, imaju svoja ograničenja i detektiraju tumorske promjene

tek u tkivnoj fazi tumora. Nedostaci i nemogućnost da se uvijek primjeni tkivna tehnika, odno-

sno tkivna biopsija radi karakterizacije tumora, dovela je do ideje kako je krvna faza, odnosno

faza cirkuliranja tumorskih stanica krvotokom, potencijalno novo mjesto dijagnostičkog i tera-

pijskog napretka.

Cirkulirajuće tumorske stanice (CTC) mogu potencijalno biti biljeg rane detekcije tumora, po-

vrata bolesti, odgovora ili rezistencije na protutumorsku terapiju, kao i prediktivni i prognostički

biljeg. Kao metoda prikupljanja cirkulirajućih tumorskih stanica profilirala se tekuća biopsija.

Metoda tekuće biopsije ima svoje mjesto i u drugim specijalnostima, ne samo u onkologiji. U

onkološkoj dijagnostici, dva su osnovna biobiljega koje prikuplja tekuća biopsija, već spomenute

CTC i bezstanična cirkulirajuća tumorska DNA (ctDNA).

Dijagnostika CTC ima i svoje nedostatke, biološke i metodološke etiologije, stoga se ctDNA u

ovoj priči nametnula kao mogući pouzdan biobiljeg budućnosti. Za sada su oba biljega komple-

mentarno uporabljiva. Brojne su studije koje opisuju razvoj metode tekuće biopsije i napredak

u CTC i ctDNA dijagnostici kod niza tumorskih sijela, poput raka dojke, pluća, jajnika, bubrega i

kolorektuma. Međutim, kao i svaka, i metoda tekuće biopsije, naizgled sjajno novo rješenje, ima

svoja ograničenja i stoga je nužan kritički analitički pristup ovoj tehnici, kako bi se ona u vrlo

skoroj budućnosti jasno pozicionirala i optimalno koristila u kliničkoj praksi.



Diskusija: Pseuadoadjuvantna terapija

nakon metastazektomija: kontra

Juraj Prejac

KBC Zagreb, Klinika za onkologiju, Zavod za tumore probavnih organa

Kirurška resekcija jedina nudi mogućnost izlječenja bolesnicima sa diseminiranim karcinomom

debelog crijeva. Unatoč tome, vjerojatnost povrata bolesti iznosi oko 75% unutar 18 mjeseci

nakon metastazektomije, a jetra je najčešće mjesto relapsa. Danas ne postoji standardiziran

terapijski pristup nakon kirurške resekcije i davanje tzv. pseudoadjuvantne kemoterapije u tim

okolnostima ostaje kontroverzno zbog niske razine dokaza. Nadalje, klonalna heterogenost tu-

mora kao značajka većine karcinoma u ljudi, komplicira izbor same kemoterapije.

Također nije niti jasna uloga neoadjuvantne i perioperativne kemoterapije kod inicijalno resekta-

bilne bolesti s obzirom da nema dokaza da doprinosi ukupnom preživljenju u usporedbi samo

s kirurškim liječenjem. Brojne randomizirane studije te dvije meta analize govore u prilog adju-

vantnom davanju kemoterapije samo u vidu produljenja vremena do progresije bolesti, ali bez

statistički značajne razlike u ukupnom preživljenju. Štoviše, u takvim okolnostima irinotekan i

biološka terapija (anti-VEGF, anti-EGFR) mogu biti potencijalno štetni.

Zaključno, sigurno je jedino da kemoterapija bez nepobitnih dokaza po pitanju koristi u uku-

pnom preživljenju, sa sobom nosi nuspojave, povećani rizik od smrti te toksičnost u obliku sinu-

soidalne ozljede u slučaju oksaliplatine što smanjuje funkcijski kapacitet jetre i otežava potenci-

jalne buduće resekcije.

10. RADNI SASTANAK

SEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-A


Sažeci predavanja

458. SIMPOZIJ I GODIŠNJI SASTANAK HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU HLZ-a


Posebnost primjene oralnih antikoagulansa u onkoloških bolesnika

Slaven Falamić

Ljekarna Branka Marušić, Donji Miholjac

Venska tromboembolija u onkoloških bolesnika česta je komplikacija bolesti i kemoterapije te

doprinosi morbiditetu i mortalitetu1. Oralni antikoagulansi preporučuju se kao primarna i sekun-

darna prevencija tromboembolije u onkoloških bolesnika. U Hrvatskoj su iz ove skupine trenutno

dostupni varfarin i direktni oralni antikoagulansi (dabigatran, rivaroksaban i apiksaban).

Varfarin se već dugo vremena koristi i kod onkoloških bolesnika. U onkoloških bolesnika teško

je postići zadovoljavajuću kvalitetu liječenja varfarinom2. Varfarin ima specifičnu farmakokineti-

ku i farmakodinamiku, veliki broj interakcija s drugim lijekovima, hranom, OTC pripravcima. Na

kvalitetu liječenja varfarinom utječu i promjene zdravstvenog stanja, poglavito u funkciji jetra i

štitnjače.

Kod onkološkog bolesnika susrećemo lijekove koji ulaze u interakcije s varfarinom, često gu-

bitak tjelesne težine, korištenje enteralne prehrane koja sadrži K vitamin i druge vitamine, a

sve to komplicira postizanje kvalitetnog liječenja varfarinom. Zbog produljenog antikoagulacij-

skog učinka može stvarati komplikacije u slučaju potrebe hitnog kiruškog ili invazivnog zahvata.

Uključivanje ljekarnika u proces antikoagulacijskog liječenja varfarinom mogao bi značajno po-

boljšati liječenje.

Novi direktni oralni antikoagulansi imaju odobrenje za liječenje i prevenciju venskih tromboem-

bolija. U usporedbi s varfarinom imaju prednosti, na primjer manji broj interakcija s lijekovima,

izostanak interakcije s hranom i jednostavnije doziranje. U kliničkim istraživanjima pri registraciji

lijekovi iz ove skupine uglavnom nisu testirani kod onkoloških bolesnika zbog postojanja isk-

ljučujućih kriterija3.Ostali podaci su bili heterogeni i ekstrapolirani iz prijašnjih studija. Iako su

se pokazali jednako učinkoviti i sigurni kao varfarin u onkoloških bolesnika, zaključeno je da je

potrebno još istraživanja4.U slučaju krvarenja kod bolesnika na ovim lijekovima situaciju otežava

nedostupnost antidota ili njegova cijena. Potrebno je pri eventualnoj primjeni ovih lijekova po-

mna procjena koristi i rizika primjene.

U svakog onkološkog bolesnika u kojeg je potrebna antikoagulacijska terapija nužan je pun an-

gažman liječnika, ljekarnika i bolesnika u postizanju kvalitetnog liječenja i izbjegavanja opasnih

nuspojava krvarenja.

Literatura:

1. Khorana AA, Francis CW, Culakova E, Kuderer NM, Lyman GH. Frequency, risk factors, and trends for

venous thromboembolism among hospitalized cancer patients. Cancer. 2007;110(10):2339-46.

2. Rose AJ, Sharman JP, Ozonoff A, Henault LE, Hylek EM. Effectiveness of warfarin among patients

with cancer. J Gen Intern Med. 2007;22(7):997-1002.

3. Short NJ, Connors JM. New oral anticoagulants and the cancer patient. Oncologist. 2014;19(1):82-93.

4. Vedovati MC, Germini F, Agnelli G, Becattini C. Direct oral anticoagulants in patients with VTE and

cancer: a systematic review and meta-analysis. Chest. 2015;147(2):475-83.



Farmakokinetičke prednosti antitumorskih nanolijekova

Jasmina Lovrić

Zavod za farmaceutsku tehnologiju, Sveučilište u Zagrebu

Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb

Nanolijekovi kao nanometarski nosači djelatne tvari dizajnirani su s ciljem povećanja učinkovi-

tosti i sigurnosti liječenja odnosno poboljšanja fizičko-kemijskih svojstava i farmakokinetičkog/

farmakodinamičkog profila djelatne tvari. Svoje mjesto pronalaze u liječenju tumorskih oboljenja

zahvaljujući selektivnom ciljanju oboljelog tkiva te smanjenom klirensu lijeka. Većina do sada

odobrenih antitumorskih nanolijekova temelji se na pasivnoj ciljnoj dostavi lijeka u tumorsko tki-

vo zbog povećane permeabilnosti krvnih žila tumora i smanjene limfne drenaže (engl. enhanced

permeability and retention, EPR učinak). Smanjeni klirens u odnosu na slobodni lijek posljedica

je uklapanja lijeka u nanometarski nosač stabilan u biološkim tekućinama. Uklopljeni lijek nije

raspoloživ za procese metabolizma i eliminacije. Nadalje, optimiranjem svojstava površine nano-

nosača moguće ih je učiniti “nevidljivim” mononuklearno-fagocitnom sustavu. Time je moguće

dodatno produljiti vrijeme cirkulacije i raspoloživost u ciljnom tkivu.



Bioslični lijekovi – danas i sutra

Natalija Dedić Plavetić

Klinika za onkologiju KBC Zagreb,

Zavod za internističku onkologiju

Biološki medicinski proizvod je onaj čija je djelatna tvar biološkog porijekla, kako je to definirano

prema Direktivi 2001/83/EC. Biološka tvar je ona koja je proizvedena ili ekstrahirana iz biološkog

izvora, a za čiju karakterizaciju i ocjenu kakvoće trebamo ispitivanja kombinacijom fizikalno-ke-

mijsko-bioloških testiranja. Biološki izvor može biti ljudskog, životinjskog ili mikrobiološkog po-

rijekla. Zbog samog načina proizvodnje i porijekla, djelatne tvari bioloških lijekova značajno su

složenije strukture od djelatnih tvari kemijskog porijekla, a neke od njih se nalazimo i unutar

ljudskog organizma, poput inzulina, hormona rasta ili eritropoetina. U biološke lijekove ubrajamo

cjepiva, toksine, serume, proizvode alergena, derivate ljudske plazme, lijekove dobivene bioteh-

nološkim postupcima, lijekove za naprednu terapiju (gensku terapiju, lijekove dobivene tkivnim

inženjerstvom), te ostale lijekove dobivene iz biološkog izvora (npr. heparin ili pankreatin).

Biosličan lijek je biološki lijek za koji je dokazana sličnost u pogledu kakvoće, biološke aktivnosti,

sigurnosti primjene i djelotvornosti s odobrenim izvornim biološkim lijekom. Nemoguće je pro-

izvesti istovjetan biološki lijek koji je identične strukture djelatne tvari kao izvorni biološki lijek.

Razlog leži u činjenici da je struktura djelatne tvari bioloških lijekova iznimno složena, kao i način

njihove proizvodnje. Stoga se postupci za odobravanje biosličnih lijekova razlikuju od onih odo-

bravanja generičkih paralela kemijskih lijekova, te je potrebno dodatnim ispitivanjima potvrditi

njihovu sličnost s izvornima. Trenutno odobreni bioslični lijekovi su odobreni od strane Europske

agencije za lijekove (EMA) centraliziranim postupkom davanja odobrenja, koja su važeća su u

svim zemljama članicama Europske unije.

Među deset lijekova za koje se izdvojilo najviše financijskih sredstava od strane HZZO-a u 2015.

godini nalazi se i pet bioloških lijekova: trastuzumab, inzulin aspart, rituksimab, adalimumab,

bevacizumab, od čega se tri koriste u liječenju onkoloških bolesnika. Iz navedenog podatka je

jasno kako su biološki lijekovi financijsko opterećenje kako za naš zdravstveni sustav, tako i za

sustave svih razvijenih zemalja Europe i svijeta.

Europska agencija za lijekove izdala je brojne znanstvene smjernice nastojeći osigurati visoke

standarde kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti biosličnih lijekova. Stručna društva bi na nacio-

nalnoj razini trebala odigrati ključnu ulogu zahtijevajući od nadležnih agencija za lijekove jasne

stavove o međusobnoj izravnoj zamjenjivosti biosličnih i bioloških izvornih lijekova. Izravna za-

mjenjivost znači zamjenu propisanog lijeka s njegovom paralelom, ne zahtijeva posebno praće-

nje od strane liječnika, a moguća je samo za generičke lijekove. Navedeno ne vrijedi za biološke

lijekove koje se u terapiji istog pacijenta može zamjenjivati jedino u medicinski opravdanim

slučajevima, temeljem preporuke liječnika koji propisuje lijek i koji će nastaviti pratiti pacijenta

nakon prijelaza na drugi lijek.

Teoretski su barem dva (do sada ne i dokazana) razloga za ovakav oprez: razlike u farmako-

kinetici koje mogu uzrokovati različitu izloženost, te razlike u imunogeničnosti koje vode i do

različite izloženosti ili mogu uzrokovati alergijske reakcije. Unatoč svemu, smatra se da bioslični

lijekovi mogu učiniti ih biološke lijekove financijski povoljnijima, a time povećati njihovu dostu-

pnost pacijentima, osobito u onim zemljama gdje je njihova upotreba ispod očekivane prema

incidenciji bolesti u čijem liječenju se koriste.



Savjetovalište za palijativnu skrb

Dahna Arbanas

Karlovačka ljekarna, Karlovac

UVOD: Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s

ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje život-

ni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti.

Cilj je palijativne skrbi smanjiti bol i neugodne simptome bolesti kako bi bolesnik koji je u po-

sljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolest, što kvalitetnije živio. Prema

definicija IASP-a (International Association for the Study of Pain) bol je neugodno osjetilno i

emocionalno iskustvo udruženo s akutnim ili mogućim oštećenje. Nekoliko je klasifikacija boli.

Najčešće korištena je ona koja bol definira prema trajanju. Prema njoj bol može biti akutna, kro-

nična nemaligna, te kronična maligna. Akutna bol je posljedica ozljede tkiva bilo mehaničkim,

toplinskim ili kemijskim putem, te traje relativno kratko, odnosno do smirivanja upale i cijeljenja

ozljede. Kronična nemaligna bol javlja se zbog bolesti mišićno-koštanog sustava, bolesti unu-

tarnjih organa ili živčanog sustava. Kronična maligna bol posljedica je ozljede tkiva tumorom ili

dijagnostičkim, odnosno terapijskim postupkom. Istraživanja govore da svaka peta osoba pati

od kronične boli koja značajno utječe na kvalitetu života, san, radnu aktivnost, te na ukupne

troškove u zdravstvenom sustavu.

CILJ: Kako bi se poboljšala suradljivost bolesnika i ublažile, odnosno prevenirale nuspojave pri-

likom korištenja lijekova za ublažavanje bolova organizirano je savjetovalište o lijekovima za

ublažavanje bolova za bolesnike, odnosno članove obitelji/skrbnike.

METODE: Putem razrađenih obrazaca, za rad u ljekarni s bolesnicima koji pate od kronične boli,

ljekarnik s bolesnikom, odnosno članom obitelji/skrbnikom razmatra svako područje vezano

uz farmakoterapiju boli (skupine lijekova, primjena lijekova, zbrinjavanje iskorištenih pripravaka,

nuspojave, dnevnici,…). Liječnik obiteljske medicine, odnosno anesteziolog iz ambulante za bol

upoznati su s radom ljekarnika.

REZULTATI: Prikazom nekoliko primjera rada ljekarnika u savjetovalištu pokazat će se način

komunikacije s bolesnikom, odnosno članom obitelji/skrbnikom, te otkriti teškoće vezane uz

uporabu lijekova protiv bolova.

ZAKLJUČAK: Individualnim pristupom, koji uključuje edukaciju bolesnika/člana obitelji/skrbni-

ka, ljekarnik može poboljšati liječenje, odnosno ublažavanje boli lijekovima, te ublažiti postojeće

nuspojave, odnosno prevenirati buduće.



Paklitaksel, docetaksel – uloga kliničkog farmaceuta u

farmakovigilanciji

Lidija Gajski

Bolnička ljekarna, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb

UVOD: Paklitaksel i docetaksel 2 su od 4 poznata taksana, antineoplastičnih lijekova biljnog

porijekla. Istog su mehanizma djelovanja, slične farmakokinetike i indikacija, ali različitog kvan-

titativnog i kvalitativnog sastava iz čega proizlaze različitosti u specifičnim nuspojavama, sta-

bilnosti, pripremi i primjeni.

SVRHA IZLAGANJA: Antineoplastični lijekovi , pa tako i paklitaksel i docetaksel imaju brojne

nuspojave. Često se javljaju alopecija, pancitopenija, periferna neuropatija, promjene na nok-

tima. Vrlo rijetke ali po život opasne nuspojave vezane uz paklitaksel su anafilaktički šok, Ste-

vens-Johnsonov sindrom koje nisu prijavljene za docetaksel. Specifična nuspojava docetaksela

je retencija tekućine koja se ne javlja kod paklitaksela. Razlog tome je polisorbat 80, pomoćna

tvar farmaceutskih oblika docetaksela. Prema izvještaju Hrvatske agencije za lijekove i medicin-

ske proizvode u zadnje 3 godine značajno je porastao broj prijavljenih nuspojava L grupe ATK

klasifikacije lijekova upravo zbog sustavnog prijavljivanja u koje su uključeni farmaceuti.

U ovom izlaganju bit će prikazane prijavljene nuspojave paklitaksela i docetaksela u 2015.g , uz

prikaz najčeće prijavljenih nuspojava, njihove očekivanosti, uzročno posljedične veze s primje-

nom lijeka , tko su prijavitelji i iz koje zdravstvene ustanove.

ZAKLJUČAK: Uloga kliničkog farmaceuta u praćenju nuspojava obuhvaća ne samo obavezu

prijavljivanja već poznavanjem farmakodinamike, farmakokinetike, prilagodbom doziranja, pro-

vjerom interakcija lijekova kao dio multiprofesionalnog tima klinički farmaceut može u velikoj

mjeri pridonijeti ublažavanju težine i posljedica nuspojava, te izbjegavanju neželjenih događaja

vezanih uz primjenu lijekova.



Interakcije konkomitantne terapije i ART lijekova u bolesnika s

rakom prostate

Vesna Pavlica

Bolnička ljekarna, Klinika za tumore, KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb

Jedan od oblika liječenja raka prostate je androgen deprivirajuća terapija (ADT). Značajno mje-

sto u ADT u liječenju metastatske bolesti ima nova ciljana terapija na androgene receptore

(ART) (eng. Androgen Receptor Targeted), poput enzalutamida.

Enzalutamid je indiciran za:

• liječenje odraslih muškaraca s metastatskim karcinomom prostate rezistentnim na kastraciju

koji su asimptomatski ili s blagim simptomima nakon neuspješnog liječenja androgenom de-

privacijom, a u kojih kemoterapija još nije klinički indicirana

• liječenje odraslih muškaraca s metastatskim karcinomom prostate rezistentnim na kastraciju u

kojih je bolest progredirala tijekom ili nakon terapije docetakselom.

CILJ: ART lijekovi mogu ući u klinički značajne interakcije u konkomitantnoj primjeni s drugim

lijekovima, što može dovesti do neželjenih nuspojava ili do izostanka učinka liječenja. Stoga je od

iznimne važnosti prepoznati potencijalne interakcije i optimizirati terapiju.

REZULTATI: Razlikujemo ART lijekove koji direktno djeluju na androgene receptore (AR) (en-

zalutamide ili MDV3100) i one koji djeluju indirektno (abirateron acetat, ketokonazol). ART lije-

kovi se metaboliziraju preko CYP450 enzima te mogu uzrokovati farmakokinetičke interakcije

lijekova. Također cijeloj skupini ART lijekova je zajedničko da mogu produžiti QT interval što za

posljedicu može povećati potencijalni rizik za razvitak aritmije Torsade de pointes.

ZAKLJUČAK: Kako ne bi došlo do neželjenih nuspojava ili do izostanka učinka antineoplastič-

nog liječenja potrebno je imati uvid u medikacijsku povijest, te savjetovati bolesnika vezano uz

propisanu terapiju. Također je izuzetno važno imati multiprofesionalni onkološki tim, kako bi

pacijenti dobili najbolju moguću zdravstvenu njegu.



Prehabilitacija kao dio sveobuhvatne multiprofesionalne

onkološke skrbi

Mirjana Pavlović

Odjel internističke onkologije, Klinika za tumore, KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb

Kontinuitet skrbi za onkološkog bolesnika je definiran sa tri momenta koji uključuju: period

između dijagnoze bolesti i početka aktivnog onkološkog liječenja; period aktivnog onkološkog

liječenja; period praćenja i ponovnog uključivanja bolesnika u svakodnevne životne aktivnosti, u

slučaju bolesnika liječenog od ranog raka, odnosno period palijativne skrbi i završetka života, u

slučaju bolesnika s uznapredovalom bolešću u kojega su iscrpljene daljnje mogućnosti liječenja.

Period od nekoliko tjedana, koliko obično protekne od dijagnoze maligne bolesti do početka

aktivnog onkološkog liječenja, je tek unazad 6-7 godina postao predmet interesa stručnjaka, ob-

zirom da se u navedenom periodu otvara mogućnost za neku intervenciju koja bi potencijalno

mogla utjecati na optimiziranje procesa liječenja i uvjetovati najbolji mogući ishod, istovremeno

reducirajući troškove liječenja.

Prehabilitacija, kao oblik intervencije, se pojavljivala u pojedinačnim studijama unazad više od

70 godina, a sam pojam se počeo pojavljivati u literaturi tek unazad nešto manje od desetak go-

dina. Unimodalne i multimodalne prehabilitacijske intervencije ispitivane u bolesnika oboljelih od

različitih malignih bolesti su najčešće uključivale fizikalne treninge, nutritivnu i psihološku pot-

poru, odnosno kombinaciju istih u svrhu postizanja bržeg oporavka bolesnika, smanjenja post-

proceduralnih komplikacija, skraćenja trajanja hospitalizacije i bolje kvalitete života onkoloških

bolesnika.

Uzimajući u obzir činjenicu da sve više onkoloških bolesnika preživljava sve duže, sve su veći

zahtjevi za sveobuhvatnom skrbi koja nužno uključuje sve veći broj stručnjaka iz različitih pod-

ručja specijalnosti uključujući liječnike, medicinske sestre, farmaceute, fizijatre itd. koji bi omo-

gućili holistički pristup bolesniku prilikom planiranja i provođenja optimalne prehabilitacijske

intervencije kao neizostavnog dijela kvalitetne onkološke skrbi.



Originalni i generički lijekovi – izazov

u suvremenoj onkološkoj terapiji

V. Pavlica1, R. Šeparović2, R. Likić3

1 KBC Sestre milosrdnice, Klinika za tumore, Ljekarna

2 KBC Sestre milosrdnice, Odjel za internističku onkologiju

3 KBC Zagreb, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za kliničku farmakologiju

Ljekovite, aktivne tvari generičkog i originalnog lijeka su jednake, dok pomoćne tvari, biološki

neaktivni spojevi mogu biti različiti. Generički lijek je definiran kao istovrsni lijek koji ima isti kvali-

tativni i kvantitativni sastav djelatnih tvari te isti farmaceutski oblik kao i referentni lijek. Njegova

bioekvivalencija s referentnim lijekom dokazana je odgovarajućim ispitivanjem biološke raspolo-

živosti (Zakon o lijekovima, NN/71/07). Generički lijek, po uzoru na odgovarajući originalni lijek,

trebao bi imati istu djelatnu tvar, u istoj dozi i farmaceutskom obliku te načinu primjene i sustavu

doziranja, biti namjenjen istim indikacijama, uz iste standarde kvalitete.

U radu objavljenom 2012. godine uspoređivale su se nuspojave originatora i generika oksali-

platine. Rad je pokazao da se hematološki štetni učinak nije značajno razlikovao između dvi-

je skupine ispitanika, ali se generička oksaliplatina povezivala s većim brojem nehematoloških

nuspojava, u smislu neuropatije i sindroma šaka – stopalo. (Cancer and Clinical Oncology; Vol.

1, No. 2; 2012 ISSN 1927-4858 E-ISSN 1927-4866, Published by Canadian Center of Science and

Education).

On kološki bolesnici predstavljaju vrlo osjetljivu populaciju bolesnika te je dobro poznavanje svih

karakteristika generičkog lijeka iznimno važno u odabiru terapije od strane farmaceuta, interni-

stičkog onkologa i kliničkog farmakologa. Generički su lijekovi jeftiniji u odnosu na originatore.

Vlade u mnogim zemljama, pa tako i u Republici Hrvatskoj, snažno podupiru uporabu generičke

supstitucije. Ostvarivanje tog cilja je opravdano, ali samo pod jednim važnim uvjetom: da nije

upitna kvaliteta pružene zdravstvene zaštite.



Kvaliteta života onkoloških bolesnika – suportivna

terapija u onkologiji

Martina Kranjec Šakić1, Dahna Arbanas2

1 KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

2 Karlovačka ljekarna, Karlovac

Unatoč velikom napretku na području liječenja onkoloških bolesnika posljednja dva desetljeća,

mučnina i povraćanje ostaju i dalje dva najteža pratioca tog liječenja. Javljaju se kod 70-80%

bolesnika prije, tijekom ili nakon primjene kemoterapije. Mučnina i povraćanje uvelike utječu na

kvalitetu života bolesnika, mogu biti uzrok slabije suradnje bolesnika, odgode ili prekida liječe-

nja. Izbor antiemetika ovisi o stupnju emetogenosti kemoterapijskog protokola koji se primjenju-

je i o predispozicijama samog bolesnika.

Postojeći lijekovi za antiemetsko liječenje uključuju kortikosteroide, antagoniste 5-hidroksi-trip-

taminskog receptora tipa 3 (5-HT3 antagonisti) te antagoniste neurokininskog receptora 1 (NK-1

antagonisti), a koriste se sami ili u kombinacijama. Kod visoko i umjereno emetogenih lijekova,

a osobito za odgođenu mučninu i povraćanje, prema objavljenim smjernicama dobre klinič-

ke prakse MASCC, NCCN, ASCO i ESMO preporučuje se primjena II. generacije antagonista

5-HT3-receptora te NK-1 antagonist.

Mučnina i povraćanje, osim značajnog utjecaja na kvalitetu života, također su jedan od uzroka

tumorske anoreksije. Tumorska anoreksija predstavlja gubitak apetita, odnosno želje za jelom,

te je kod onkoloških bolesnika najčešći uzrok malnutricije. Prilikom postavljanja onkološke di-

jagnoze anoreksija se pronalazi kod četvrtine bolesnika, a gotovo u potpunosti u bolesnika s

metastatskom malignom bolesti.

Tumorska kaheksija obilježena je gubitkom skeletne mišićne mase, dok gubitak masnog tkiva

može biti prisutan, ali nije nužan. Više od 80% terminalnih onkoloških bolesnika razvije kaheksiju.

Kod kaheksije dolazi do proinflamatornog zbivanja.

Kaheksija je jedan od osnovnih prognostičnih čimbenika preživljenja bolesnika od maligne bo-

lesti budući da bolesnici s gubitkom tjelesne težine žive značajno kraće. Oba ova stanja poslje-

dica su smanjenog unosa hrane uz poremećeni metabolizam. Za liječenje anoreksije, odnosno

kaheksije koristi se megestrolacetat. To je polusintetski progesteron koji poboljšava apetit, te

tako dovodi do povećanja tjelesne mase.



Esencijalna lista lijekova WHO-a – antineoplastični lijekovi

Eugen Javor

Bolnička ljekarna, Klinika za tumore, KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb

UVOD: Prva esencijalna lista lijekova (EML) (eng. Essential Medicines List) World Health Organi-

zation (WHO) je objavljena 1977. i od tada se revidira svake 2 godine. Postoji osnovna i komple-

mentarna EML za odraslu populaciju. Na osnovnoj EML su navedeni minimalno potrebni lijekovi

za osnovni zdravstveni sustav.

Na toj su listi lijekovi koji su najefikasniji, sigurni i s izvrsnim omjerom cijene-efikasnosti (eng.

cost-effective) za indikacije koja se smatraju prioritetnima. Komplementarna EML sadrži esen-

cijalne lijekove za prioritetne indikacije, ali koji zahtijevaju posebnu dijagnostiku, praćenje i/ili

specijalnu medicinsku njegu i/ili specijalista iz određenog područja. Na komplementarnoj EML

se mogu naći i lijekovi koji su skuplji ili imaju manje privlačan omjer cijene-efikasnosti

Kriteriji prema kojima se donose odluke koji će se antineoplastici uvrstiti u EML su; sistemsko

liječenje donosi značajnu korist u tretmanu bolesti, bolest značajno opterećuje zdravstveni su-

stav, pozitivan omjer cijene-efikasnosti (uzima se u obzir i cijena dijagnostike/testiranja)

REZULTATI: Zadnja važeća je 19. EML iz Travnja 2015 (izmijenjena Studeni 2015). Nekoliko an-

tineoplastičnih lijekova je uklonjeno iz prethodne EML (18. iz 2013), a nekoliko ih je dodano u

zadnju EML (19. iz 2015). Zanimljivo je da su dodani antineoplastici iz skupine posebno skupih

lijekova (npr. rituksimab, trastuzumab).

U odnosu na prethodnu EML, sada u 19. EML su navedene i indikacije za koje se smatra da je

određeni antineoplastik esencijalni lijek.

ZAKLJUČAK: Uloga EML je da služi poput obrasca koji olakšava državama kako da kroje svoju

zdravstvenu politiku. Izuzetno je bitna uloga EML prema ekonomski siromašnijim državama gdje

su financijska sredstva poprilično ograničena.



Gubitak/promjena osjeta okusa nuspojave kemoterapije

Mateja Klarić1, Vesna Pavlica2

1 Bolnička ljekarna, OB Karlovac, Karlovac

2 Bolnička ljekarna, Klinika za tumore, KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb

Gubitak odnosno promjene osjeta okusa i mirisa tijekom i nakon primjene kemoterapije su veo-

ma čest problem za onkološke pacijente. U odnosu na ostale toksične učinke kemoterapije, pro-

mjena okusa je nuspojava lijeka koja je često zanemarena, s limitiranom literaturom, smanjenom

svjesnošću kliničara, učinkovitom prevencijom i strategijom rješavanja. S obzirom da je ova nu-

spojava primjene kemoterapije oblik neurološkog oštećenja, pacijenti koji imaju dokumentirani

CIPN (kemoterapijom izazvanu perifernu neuropatiju) skloniji su razvijanju ove nuspojave.

Gubitak funkcije njuha i okusa može dovesti do malnutricije, gubitka na težini, moguće do pro-

duljenog morbiditeta nastalog zbog primjene kemoterapije, smanjene kvalitete života, slabe

suradljivosti te čak slabijeg odgovora na terapiju. Navedena nuspojava se javlja najčešće 4 – 7

dana nakon primjene kemoterapije, a smanji se neposredno prije sljedećeg ciklusa. Komentari

pacijenata su u ovom periodu najizraženiji, ali pošto je ovo reverzibilna nuspojava informiranje

pacijenta o duljini trajanja ove nuspojave može znatno pomoći u toleriranju lošeg iskustva.

Neke od strategije rješavanja problema promjene okusa i mirisa koje klinički farmaceut može

predložiti su suplementacija cink – sulfatom, zaštita zdravog tkiva, strategije poboljšanja okusa

i mirisa, prakticiranje dobre oralne higijene, uključujući često pranje zuba i korištenje vodice za

usta, korištenje sijalogoga i nadomjestaka sline, izbjegavanje upotrebe metalnog srebrnog po-

suđa, smanjivanje unosa hrane s metalnim ili gorkim okusom, dodavanje začina, serviranje hlad-

ne hrane itd. U ovom izlaganju predstavljen je slučaj pacijentice koja je iskusila promjenu okusa

nakon primjene kemoterapije docetakselom, trastuzumabom i pertuzumabom.



Neuropatije izazvane antineoplastičnim lijekovima

Ivana Marinović

Centralna bolnička ljekarna, KB Dubrava, Zagreb

Neuropatije predstavljaju oštećenje živaca uzrokovano štetnim djelovanjem tvari koje se unose

u organizam. Uzrokuju gubitak osjeta ili pokreta u dijelu tijela u kojem je oštećen živac. Najčešći

su uzrok lijekovi koji mogu zahvatiti kranijalne i periferne živce. Kada se radi o perifernim ne-

uropatijama, pacijenti se žale na simetričnu utrnulost i trnce (parestezije) u rukama i nogama.

Moguća je slabost i atrofija mišića te gubitak osjeta. Razni lijekovi mogu uzrokovati perifernu

neuropatiju, među kojima je velik broj antineoplastičnih lijekova. Najčešće su to analozi platine

(cisplatin, karboplatin i oksaliplatin), taksani (paklitaksel, docetaksel), vinka alkaloidi (vinkristin),

etopozid, bortezomib, imunosupresiv talidomid. Periferna neuropatija se razvija postepeno, ti-

jekom tjedana ili mjeseci nakon početka liječenja, a težina neuropatije ovisi o duljini trajanja

primjene lijeka i ukupnoj dozi lijeka. U većine bolesnika dolazi do povlačenja simptoma nakon

prestanka uzimanja lijekova. Međutim, u nekih bolesnika neuropatija je djelomično reverzibilna

ili čak trajna. U liječenju perifernih neuropatija izazvanih antineoplastičnim lijekovima najčešće

se koristi vitamin B te se pacijenta potiče na kretanje. Smjernice Američkog društvo za kliničku

onkologiju navode kako liječnik može propisati duloksetin te razmotriti primjenu tricikličkih an-

tidepresiva, gabapentina ili pregabalina. Međutim znanstveni podaci o učinkovitosti ovih lijekova

su ograničavajući.

Na odjelu internističke onkologije Klinike za tumore ispitani su pacijenti koji su bili na terapiji

oksaliplatinom kako bi se odredio stupanj i ozbiljnost nuspojave periferne neuropatije. Svi paci-

jenti su bili na FOLFOX protokolu u različitim stadijima (ciklusima). U provedenom istraživanju

koje je uključivalo mali broj pacijenata s odijela internističke onkologije pokazano je kako kod

pacijenata koji su bili na oksaliplatini, a koji su manje fizički aktivni te su u kasnijim stadijima pri-

manja kemoterapijskog protokola, postoji veći rizik za razvoj periferne neuropatije s ozbiljnijim

simptomima.

Neuropatije izazvane primjenom antineoplastičnih lijekova imaju visoku prevalenciju kod pacije-

nata liječenih antineoplasticima. Mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života pacijenta te onesposo-

biti pacijente za obavljanje svakodnevnih poslova. Liječenje ovog poremećaja je ograničeno i ne

postoji dovoljno znanstvenih dokaza koji bi potkrijepili primjenu preporučenih lijekova. Potrebno

je dalje istraživati terapijske mogućnosti kako bi se mogle odrediti točne smjernice za liječenje.



Analiza farmakoterapije kroz prikaz slučaja

bolesnika liječenog FOLFOX protokolom

Ljubica Frančić Pranjković

ZU Ljekarna Šeremet, Zagreb

UVOD: Onkološki bolesnici često posežu za različitim dodacima prehrani koji bi mogli interferi-

rati s kemoterapijskim lijekovima ali i s drugim lijekovima koje bolesnik koristi (npr. varfarinom).

CILJ: Cilj ovog rada je prikazati slučaj šezdesetosmogodišnje bolesnice, koja do sada nije teže

bolovala i ne uzima kroničnu terapiju, kojoj su se javljale brojne nuspojave tijekom FOLFOX

protokola indiciranog zbog karcinoma sigme. Također, prikazat će se potencijalne interakcije

između dodataka prehrani koje bolesnica koristi i varfarina, koji je uveden u terapiju zbog pojave

duboke venske tromboze, odnosno interakcije između varfarina i 5-FU.

MATERIJAL I METODE: Za potrebe ovog rada korištene su baze podataka: Pubmed, Lexicomp,

Medscape, Drugs.com i HALMED. Klinički podatci o bolesnici dobiveni su uvidom u otpusna

pisma bolesnice nakon pojedinog kemoterapijskog protokola FOLFOX a na temelju razgovora s

bolesnicom dobiveni su dodatni podatci o korištenim dodatcima prehrani.

REZULTATI: Interakcija između soka brusnice i varfarina te moguć utjecaj na porast INRa opi-

sana je većim brojem pojedinačnih prikaza slučajeva. Međutim, dokazi iz kliničkih istraživanja o

potencijalnoj farmakodinamičkoj interakciji su nedosljedni. Klinički dokazi govore u prilog mo-

gućeg istovremenog korištenja vitamina E (ali samo do 400 i.j./dan) i varfarina bez učinka na

porast INRa. S druge strane, dva klinička istraživanja govore o porastu INRa i pojavi krvarenja uz

istovremenu terapiju 5FU i varfarina. Na bolesnicima s kolorektalnim karcinomom je potvrđeno

da se radi o farmakokinetičkoj interakciji i inhibiciji enzima CYP2C9.

ZAKLJUČAK: Liječnici i ljekarnici trebaju biti svjesni potencijalnih interakcija između lijekova ali

i između lijekova i dodataka prehrani. To potvrđuje činjenicu da liječenje onkoloških bolesnika

zahtjeva timski rad svih zdravstvenih stručnjaka.



Prikaz slučaja pacijenta s adenokarcinomom

kolona i metastazama u jetri

Suzana Nikić Gibanica

Bolnička ljekarna, OB Virovitica, Virovitica

UVOD: Veliki broj pacijenata oboljelih od malignih bolesti tijekom liječenja citotoksičnim lijeko-

vima uzima različite dodatke prehrani koji mogu izazvati brojne nuspojave ili stupiti u interakcije

s ordiniranom terapijom.

PRIKAZ SLUČAJA: Pacijent Č.N. star 63 godine s adenokarcinomom kolona kojem je 2013.

učinjena suptotalna kolektomija i resekcija hepatalnih metastaza te je nakon toga primio 12

ciklusa kemoterapije po FOLFOX protokolu. Tijekom terapije kod pacijenta se razvila duboka

venska tromboza, a po završetku terapije pojavili su se problemi s regulacijom protrombin-

skog vremena.

Zbog opsežnije žarišne lezije u jetri, u kolovozu 2015. je pokušana kemoembolizacija koja nije

učinjena zbog anatomije a. hepaticae u koju se nije uspjelo ući tijekom postupka.

Nakon porasta tumorskih markera i progresije lezije vidljive na MR-u abdomena u veljači 2016.

indicirano je sustavno antineoplastično liječenje prema FOLFIRI+bevacizumab protokolu.

Tijekom terapije kod pacijenta su se javile nuspojave (ventrikularne ekstrasistole, febrilna neu-

tropenija, problemi s koagulacijom, osip). Osim ordinirane terapije pacijent još uzima matičnu

mliječ, korijen maslačka i sok od aronije.

ZAKLJUČAK: Pacijent je prestao uzimati sve dodatke prehrani, doza antineoplastičnih lijekova

je smanjena i nastavak terapije je protekao bez značajnih nuspojava.



Uloga farmaceuta u održavanju kontinuiteta onkološkog liječenja

Ana Tečić Vuger

Odjel internističke onkologije

Klinika za tumore Zagreb

Proces onkološkog liječenja i skrbi je kompleksan i često dugotrajan. Zahtijeva multidisciplinaran

i multiprofesionalan pristup, kako bi se bolesniku osigurao najbolji mogući ishod liječenja. Dobar

ishod liječenja izravno je povezan i s održavanjem kontinuiteta u liječenju. U tom nastojanju, sva-

ki član tima doprinosi svojom ulogom. Članovi tima su bolesnik, njegova obitelj, liječnik, medicin-

ska sestra te farmaceut. Europsko društvo za onkološko ljekarništvo (ESOP) istaknulo je za svoj

cilj podršku optimalnom liječenju onkološkog bolesnika, kroz razvoj onkološkog ljekarništva. Uz

stručna znanja o opskrbi, pripravi, rukovanju i sigurnoj dostavi citotoksičnih lijekova bolesnici-

ma koji boluju od raka, uključujući suportivnu terapiju, način na koji farmaceut može doprinijeti

održavanju kontinuiteta onkološkog liječenja jesu informacije i savjeti koji se odnose na ispravnu

primjenu citostatika, moguće interakcije s drugim lijekovima, kompatibilnost lijekova i terapija

koje bolesnici uzimaju, utjecaj prehrane na terapiju i terapije na prehranu. Niz je svjetskih istraži-

vanja koja su dokazala i potvrdila pozitivne rezultate intervencije farmaceuta u procesu onkološ-

ke skrbi. Prikazan je način integriranja i sudjelovanja farmaceuta u sustavu i procesu onkološkog

liječenja i skrbi kroz model Klinike za tumore Zagreb.

Sažeci postera



Uloga multidisciplinarnog tima u liječenju bolesnika s metakronim

tumorima – prikaz bolesnika

Bilobrk J1, El-Saleh A3*, Antunac Golubić Z2, Gamulin M2

1 Klinički bolnički centar Split, Klinika za internu medicinu

2 Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za onkologiju, Zavod za internističku onkologiju,

Odjel za urogenitalne tumore, Referentni centar za urološku onkologiju

3 Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za urologiju,

Referentni centar za urološku onkologiju

Kod metakronih tumora u uro-onkološkom području postoje terapijske dileme unutar multidis-

ciplinarnih timova (MDT).

71-godišnjem bolesniku je 2000.g. učinjena ljevostrana nefrektomija zbog raka bubrega svijetlih

stanica, inicijalno bez metastaza. 2001.g. je reoperiran zbog sumnje na recidiv u retroperitoneal-

ne limfne čvorove, međutim PH je pokazao kroničnu upalu. Od tada je u redovitim kontrolama.

2008.g. je otkriven retroperitonealni recidiv raka bubrega koji je reoperiran. Daljnjim kontrolama

se od 2011.g. prati u razini L2 mekotkivna tvorba 2cm, suspektna na lokalni recidiv, PET-CT je bez

metaboličke aktivnosti i dinamike rasta. 2013.g. zbog dizuričnih tegoba napravljena je urološka

obrada kada je biopsijom potvrđen rak prostate (pT1c) u dva cilindra Gleason 3+3=6, 3+4=7, uz

PSA 2.4 ug/L. Zbog metakronih tumora bolesnik je prezentiran na MDT KBC-a Zagreb gdje je

odlučeno da se učini PET CT s kojim se isključila diseminacija raka bubrega. MDT je postavio

indikaciju za radikalnu prostatektomiju, PH: rak prostate GS 3+4=7, pT2c, pN0, M0 (R0) s posli-

jeoperacijskim nedetektabilnim PSA. 2016.g. MR-om se pratio rast tvorbe u razini L2 do 3.5 cm

uz nemjerljiv PSA. Na PET CT-u je opisan pojačani metabolizam mekotkivne promjene u razini

L2, učinjena je biopsija, PHD: rak bubrega. Navedena tvorba je ekstirpirana u 6/2016.g. Kontrolna

obrada u 9/2016.g. je bez znakova bolesti uz PSA<0.01.

Bolesnik je nakon 16 godina od prve dijagnoze maligne bolesti bez znakova bolesti s 5 operacij-

skih zahvata koji su indicirani u sklopu MDT Referentnog centra za urološku onkologiju KBC-a

Zagreb.

*prava kao prvi autor



Bolesnica s ekrinim porokarcinomom nakon kemoradioterapije

lokalno uznapredovalog analnog karcinoma – prikaz slučaja.

Krešimir Blažičević1, Juraj Prejac2, Ivana Tolj1, Josipa Bilobrk3, Irma Goršić2, Domina Kekez2,

Nikša Librenjak2, Saša Badžek2, Stjepko Pleština2

1 Klinički bolnički centar Osijek, Klinika za unutarnje bolesti

2 Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za onkologiju; 3 Klinički bolnički centar Split

UVOD: Ekrini porokarcinom iznimno je rijedak tip tumora (0.005% do 0.01% svih epitelnih kož-

nih tumora)(1), a pripada skupini karcinoma ekrinih žlijezda znojnica. Može nastati de novo iz bilo

kojeg dijela žlijezde ili maligno alterirati iz već ranije nastalog dobroćudnog ekrinog adenoma

(porom). Klinički se prepoznaje kao bezbolan čvorić ili papula, najčešće zahvaća donje udove,

često lokalno recidivira te može metastazirati u lokalne limfne čvorove(3). Trenutne preporuke za

liječenje uključuju široku lokalnu eksciziju uz negativne kirurške rubove(4). Adjuvantna radiotera-

pija nije pokazala korist za preživljenje u odnosu na kirurgiju samu.

PRIKAZ SLUČAJA: Kod 60-godišnje bolesnice je u veljači 2014. godine dijagnosticiran planoce-

lularni karcinom anusa (cT4N3Mx, IIIb). Dijagnostičkom obradom nađena je lokalna infiltracija u

puborektalni mišić i vaginu. Učinjenim MR-om zdjelice nađen je i izolirani tumor cervikalnog ka-

nala, koji je dijagnosticiran (PAPA test) kao adenokarcinom (cT2bN1Mx, FIGO IIb). S obzirom na

navedeno (dva sinhrona tumora), kod bolesnice je odlučeno započeti konkomitantnu kemoradi-

oterapiju. Ukupno je aplicirano 56 Gy u 28 frakcija te dva ciklusa kemoterapije (cisplatina/5-fluo-

rouracil), što je bolesnica dobro podnijela, a rezultiralo je potpunom remisijom. U siječnju 2016.

godine zamijetila je dva čvorića u ingvinalnoj regiji. Učinjena je ekscizija oba čvorića (dimenzija

30x20x10 mm te 22x13x7mm), patohistološki opisanih kao maligni ekrini porom s tumorskim

tkivom na lateralnom rubu uzorka. S obzirom na pozitivan rub, učinjena je široka reekscizija

uključujući i podležeću fasciju. Patohistoloski potvrđen je porokarcinom, ovoga puta negativnih

kirurških rubova.

ZAKLJUČAK: Ekrini porokarcinom je izuzetno rijedak tip tumora i s obzirom na to nema jasno

definiranih protokola za dijagnozu i liječenje. Stoga je vrlo važno kod ovih bolesnika pratiti lo-

kalni klinički nalaz te rano posumnjati na postojanje tumora. U našem slučaju kod bolesnice se

najvjerojatnije radi o kasnom neželjenom učinku zračenja. Rano i potpuno kirurško uklanjanje

tumora donosi sjajne rezultate.

Literatura:

1. A. Robson et al. Eccrine porocarcinoma (malignant eccrine poroma): a clinicopathologic study of 69

cases, Am. J. Surg. Pathol. 25 (6) (2001) 710–720, Jun 1.

2. JB Avraham et al. Survival after resection of cutaneous adnexal carinomas with eccrine

differentiation: risk factors and trends in outcomes. J Surg Oncol 2013; 108:57.

3. www.pathologyoutlines.com

4. www.uptodate.com



Uloga multidisciplinarnog tima u Referentnom centru za liječenje

tumora testisa i ekstragonadnih germinativnih tumora-prikaz

bolesnika

Milena Gnjidić1 , Zrna Antunac Golubić1, Josipa Bilobrk2, Marija Gamulin1


Odjel za urogenitalne tumore, Referentni centar za liječenje tumora testisa i

ekstragonadnih germinativnih tumora RH

2 Klinički bolnički centar Split, Klinika za internu medicinu

Germinativni tumori testisa su rijetki tumori, ali su najčešća maligna bolest dijagnosticirana kod

muškaraca u dobi od 15-35 godina. Dijele se u seminome i neseminome koji se međusobno ra-

zlikuju prema prognozi. 70-80% bolesnika s uznapredovalim germinativnim tumorom je izlječivo

uz standardnu primjenu kemoterapije.

40-godišnji bolesnik s dijagnosticiranim seminomom testisa diseminiranim u retroperitonealne

i medijastinalne limfne čvorove hospitaliziran je u našoj Klinici u 2016.g radi liječenja kemote-

rapijom. Bolesnik je kod dolaska bio izrazito lošeg općeg stanja, kahektičan, hipotenzivan i oli-

guričan. Obradom se verificirala tromboza dubokih vena desne noge, hiperkalcemija te izrazito

teško funkcijsko oštećenje bubrega. Multidisciplinarni tim onkologa (MDT), nefrologa i urologa

je obzirom na povoljnu histologiju tumora i mogućnost izlječenja odabrao liječenje etopozidom

i cisplatinom u reduciranoj dozi uz svakodnevnu dijalizu i potporne mjere. Ukupno su provedena

četiri ciklusa kemoterapije uz nadzor nefrologa. Bolesnik je sada odličnog općeg stanja, i dalje

perzistira oštećenje bubrežne funkcije koje ne zahtijeva dijalizu, a učinjenom obradom ne nalazi

se znakova aktivne maligne bolesti.

Obzirom na povoljnu prognozu diseminiranog seminoma i dob u kojoj se bolest javlja važno je

pravodobno i adekvatno liječenje u ustanovi koja ima MDT. Liječenje cisplatinom i etopozidom

se može uspješno provoditi i u bolesnika na hemodijalizi kako je prikazano i u našem slučaju.

Kako bi se bolest otkrila u što ranijem stadiju kada je liječenje jednostavnije, a i mogućnost iz-

lječenja veća važna je edukacija rizične populacije o ovoj bolesti i programi ranog otkrivanja,

primjerice www.pocesisrazlogom.com.



Adenokarcinom dvanaesnika kao dijagnostička dilema

Amina Fazlić Džankić, Kristina Radoš

UVOD: Karcinom dvanaesnika je rijetka dijagnoza zbog male incidencije, a zbog nespecifične

kliničke slike najčešće se radi o slučajnom nalazu. Uzrok je oko 1% smrti od svih gastrointesti-

nalnih neoplazmi. Cilj ovog prikaza je ukazati na dijagnostičke dileme na primjeru bolesnika sa

adenokarcinomom prvog segmenta dvanaesnika.

PRIKAZ SLUČAJA: 38-godišnji bolesnik hospitaliziran je preko HP zbog DVT lijeve vene subkla-

vije. U osobnoj anamnezi b.o. osim gastroenterološke obrade prije 3 godine zbog gastritisa.

Unazad par mjeseci žalio se na dispeptičke tegobe no bez gubitka na težini. Svi laboratorijski

nalazi uključujući i tumorske markere bili su uredni. Učinjen UZV srca uredan. Zbog nejasnog

provocirajućeg faktora učini se CT toraksa i abdomena kojim se nađu uvećani abdominalni limfni

čvorovi (LČ) koji se UZV-om abdomena ne diferenciraju dok su ostali nalazi b.o. nakon čega se

učini i UZV vrata i aksila kojim se u donjoj trećini vrata lijevo i u lijevoj supraklavikularnoj jami

nađe više LČ do 1,2x0,7x0,9cm od kojih se 2 LČ punktiraju te se citološki postavi dijagnoza

metastaze adenokarcinoma nepoznatog primarnog sijela.Učinjenom EGD-om nađeno je da su

jednjak i želudac u cijelosti uredne prohodnosti, peristaltike i izgleda sluznice dok je stražnja

stijenka bulbusa dvanaesnika neravna , tvrđa i učini se opsežna biopsija kojom se postavi dija-

gnoza Adenocarcinoma duodeni.

LIJEČENJE: Bolesnik je bio upućen na daljnje onkološko liječenje. Nakon pankreatoduodenek-

tomije sa limfadenektomijom bude ordinirana adjuvantna kemoterapija. Zbog malog broja obo-

ljelih od karcinoma dvanaesnika ograničen je broj studija, uglavnom retrospektivnih u kojima se

prati utjecaj kemoterapije na medijan preživljenja. Dokazano je bolje preživljenje kod bolesnika

koji su prošli kemoterapiju nakon kirurške resekcije u slučaju metastatske bolesti.

ZAKLJUČAK: Duboka venska tromboza je nekada jedini simptom maligne bolesti koja se u pra-

vilu otkrije unutar 6 mjeseci nakon dijagnoze DVT. Ovim prikazom željeli smo ukazati na potrebu

detaljnije dijagnostike i multidisciplinarnog pristupa zbog ranijeg započinjanja liječenja.



Multidisciplinarni tim i sekvencijsko liječenje raka prostate –

personalizirana onkologija

Gamulin M1, Milošević M2, Koši Kunac A1


Odjel za urogenitalne tumore, Referentni centar za urološku onkologiju

2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Razvoj i dostupnost novih lijekova u liječenju metastatskog raka prostate predstavlja izazov za

multidisciplinarni tim (MDT) s individualiziranim pristupom u cilju što duljeg i kvalitetnog preživ-

ljenja bolesnika.

71-godišnjem bolesniku, s inicijalnim PSA 10 ug/L, dokazan je 2001.g. PH analizom nakon biop-

sije prostate srednje-rizični rak prostate (GS 3+3=6). Patohistološki nalaz nakon radikalne pro-

statektomije je pokazao visoko-rizični rak prostate (pT3, GS 5+3=8, R0). Zbog postoperativnog

porasta PSA provedena je salvage radioterapija, a radi biokemijskih relapsa je bolesnik liječen

intermitentnom hormonskom terapijom tijekom 7 godina. 2011.g. bolest postaje kastracijski re-

fraktorna (KRRP) s biokemijskim (BK) i radiološkim (RP) povratom bolesti (u zdjelici), te je

aplicirano 11 ciklusa docetaksela. Radi ponovne BK i RP progresije bolesti je 2013.g. provedeno

liječenje reindukcijom s 8 ciklusa docetaksela. Po završenoj kemoterapiji radiološki je verificirana

ostatna bolest u zdjelici, te je učinjena salvage limfadenektomija KRRP. Radi bolesti u zdjelici

provedena je 2014.g. brahiterapija. Zbog porasta PSA, te lokalne radiološke progresije bolesti u

zdjelici, provedeno je 2015.g. liječenje kabazitakselom (10 ciklusa-NPP). Radi opetovanog relap-

sa bolesti u limfne čvorove paraaortalno i u zdjelici, 2015.g. je učinjena paraaortalna i zdjelična

limfadenektomija KRRP. Radi ponovnog BK i RP 2016.g. je započeto liječenje enzalutamidom

koje je u tijeku, bolesnik je ECOG=0.

Sekvencijskim i individualnim odabirom terapije, te pravodobnim uključivanjem različitih dodat-

nih članova u stalni MDT tijekom liječenja bolesnika s visokorizičnim rakom prostate, postignuto

je do sada kvalitetno 15 godišnje preživljenje od postavljanja dijagnoze, te 5-godišnje kvalitetno

preživljenje od dijagnoze metastatskog KRRP.



Acute ileitis induced by capecitabine:

literature review and case report.

Petra Jurčić

Department of Radiotherapy and Medical Oncology, Sestre milosrdnice University

Hospital Center, Zagreb, Croatia.

BACKGROUND: Multicenter randomized X-ACT trial compared oral capecitabine (CAP) with

bolus i.v. 5-fluorouracil (5-FU)/folinic acid (FA) as adjuvant therapy for stage III colon cancer.

CAP was not statistically inferior to the 5-FU for disease-free survival (DFS). Safety data from

the X-ACT trial, showed that CAP had an improved safety profile compared with bolus 5-FU/FA

in terms of significantly lower rates of diarrhea, stomatitis, nausea, alopecia, neutropenia, and

febrile neutropenia; CAP was, however, associated with significantly more hand–foot syndrome

(HFS) than 5-FU/FA.1 The study data was owned by the sponsor and included only patients

with Dukes C colon cancer.

CASE PRESENTATION: A 73-year-old female patient with a family history of lung cancer in her

mother, a history of hepatitis B infection and surgical treatment of venous insufficiency of the

left lower extremity has since spring 2015 suffered from intermittent hematochezia that she

attributed to hemorrhoids. On June 29th 2015 the patient was hospitalized for ileus in Nova

Gorica, Slovenia and underwent urgent subtotal colectomy, splenectomy and ileostomy for-

mation. Preoperative abdominal and pelvic computed tomography (CT) scans, as well as chest

radiograph showed no dissemination. Preoperative carcinoembryonic antigen (CEA) level was

normal. On pathological examination, the tumor was diagnosed as moderately differentiated

adenocarcinoma of the sigmoid colon with less than 50% mucous structures, stage pT3N0M0,

without perforation, lymphocyte infiltration, and lymphovascular invasion present, no perineural

invasion, R0. Two weeks after starting CAP as first line chemotherapy at a dose of 1,250 mg/

m2 administered orally twice daily (total daily dose 3000 mg) for 2 weeks followed by a 1 week

rest period given as 3 week cycles, she presented to the Emergency department with grade

4 diarrhea, severe performance status alteration and fatigue. On admission she had a blood

pressure of 55/40 mmHg in the supine position with a pulse rate of 105 per minute and respi-

ratory rate of 16 per minute. Pulse oximetry (SpO2) showed 95 % on room air. She was afebrile,

conscious, and anxious, with pale skin and mucous membranes with coated tongue and cold

sore on lower lip. Her abdomen was nontender, revealed a midline scar and a stoma in the right

lower quadrant with watery stool (mean 4 liter) in a stoma bag. Her urine output has been only

10cc an hour for the last 6 hours. Initial laboratory studies were: hemoglobin = 9.5 g/dL, he-

matocrit = 28.4 %; WBC = 15,600 (N-3,400-9,700); Na++=128 mEq/1 (N-137-146); K+5.1 mEq/1

(N-3.5-5.0); Cl-83 mEq/1(N-97-108); Anion gap 29.3 mEq/1 (N-8-16), BUN 57.69 mg/dL (N-7-19);

Creatinine 6.76 mg/dL (N-0.7-1.4); Capillary blood gases-pH 7.30 (N-7.35-7.45); PaO2 83mmHg

(N-75-100); PaCO2 30 mmHg (N-38-42); HCO3 15 mEq/1 (N-16-24); Base excess-2; urine sp. gr.

1.030 (N-1.003-1.025); urine pH 6.0 (N-4.6-8.0). Treatment consisted of parenteral rehydration

and electrolyte replacement, correction of metabolic acidosis, hypoglycaemia and secondary

anemia. Stool for Clostridium difficile, parasites and culture were all negative. Loperamide ther-

apy did not reduce the stool volume within the first 48 hours. On the 3rd day of the patient’s

hospital stay octreotide drip was started (maximum daily dose of 1500 mg was administered

intravenously via 24-hour infusion over 4-day period), along with a modified diet and limited

peroral fluid intake. Following this treatment the stool volume was reduced, which prompted a

gradual reduction of octreotide dose (1200-1000-750-0 mg) and an increase in peroral semi-el-

emental formula intake. On the 11th day the patient was discharged for hospital in good general

condition. The dihydropyrimidine dehydrogenase (DPD) mutation test (c.496A>G, c.1679T>G,



c.2846A>T, c.1236G>A, IVS14+1G>A) was negative. A histopathology report after follow up colo-

noscopy 2 months later showed increased enterocyte apoptosis and loss of intestinal villi.

DISCUSSION: Pathobiology of 5-FU related diarrhea is not understood. The data from animal

studies suggests that mitotic arrest of intestinal crypt cells and decrease of the relative fraction

of villous enterocytes. The median time to first occurrence of grade 2-4 diarrhea is 34 days, and

the median duration is about five days. According to FDA report, only 19 patients were reported

with ileitis as a side effect of CAP therapy. Reviewing of the literature by using PubMed and Ovid

database has shown only nine reported cases of ileitis as a side effect of CAP therapy. Three

reported cases were related to adjuvant setting therapy, one to neoadjuvant setting, and five to

metastatic setting. The male-female ratio was 5:4. The median age of patients was 65 years. In

two patients, ileitis occurred during the first cycle (as in my patient). Radiological diagnosis of

the disease was established in seven patients, while histopathological diagnosis confirmed the

disease in four cases. In all cases, conservative treatment was performed. None of the patients

received octreotide, although it has a role in the guidelines for management of chemotherapy

induced diarrhea. In four cases, DPD testing was performed, as was in the case presented here.

Two test results were positive, and two were negative.2,3,4,5,6,7,8 Nevertheless, negative results in

DPD testing do not exclude mutation of DPYS, TYMS, MTHFR, CDA genes.

CONCLUSION: Ileitis may occur despite previous good tolerance to capecitabine. A high index

of suspicion is crucial for prompt diagnosis. Ileitis may be reversible with early recognition, close

monitoring and proper supportive treatment.

References:

1. Twelves et al. Capecitabine as adjuvant treatment for stage III colon cancer. N Engl J Med. 2005;

352:2696-704.

2. Barton D et al. Ulcerative ileitis secondary to adjuvant capecitabine for colon cancer: a case report.

UICC world Cancer Congress 2006.

3. Bouma G, Imholz AL. Ileitis following capecitabine use. Ned Tijdschr Geneeskd. 2011; 155:A3064.

4. Radwan R et al. Ileitis secondary to oral capecitabine treatment? Case Rep Med. 2012; 2012:154981.

5. Al-Gahmi AM et al. Capecitabine-induced terminal ileitis. Ann Saudi Med. 2012; 32:661-2.

6. Mokrim M et al. Breast cancer, DPYD mutations and capecitabine-related ileitis: description of two

cases and a review of the literature. BMJ Case Rep. 2014;2014. pii: bcr2014203647.

7. Lee SF et al. Severe ileitis associated with capecitabine: Two case reports and review of the

literature. Mol Clin Oncol. 2015; 3:1398-1400.

8. Abusneineh B, Bhoomagoud M, Cooper G. Treatment of capecitabine-induced enterocolitis with

cholestyramine. Transl Gastrointest Cancer 2015; 4:252-255.



Uloga multidisciplinarnog tima u neoadjuvantnom liječenju raka

mokraćnog mjehura bolesnice s transplantiranim bubregom

Nalbani M1, El-Saleh A2*, Koši Kunac A3, Gamulin M3

1 Opća bolnica Dubrovnik, Služba za unutarnje bolesti

2 Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za urologiju,

Referentni centar za urološku onkologiju


Odjel za urogenitalne tumore, Referentni centar za uroonkologiju Republike Hrvatske

Literaturni podaci u rjeđim uro-onkološkim indikacijama neoadjuvantnog liječenja raka mokrać-

nog mjehura kod bolesnika s transpantiranim organima usmjeravaju donošenje kvalitetnije tera-

pijske odluke u sklopu multidisciplinarnog tima (MDT).

34-godišnja bolesnica je rođena s desnostranim megaureterom. Zbog sklonosti urinarnim in-

fekcijama, 1995. je učinjena desnostrana, a 2000. lijevostrana ureterocistoneostomija s postope-

rativnom retencijom urina. 2013. transplantiran joj je bubreg. U 2016. je UZV/MR-om postavljena

sumnja na lokalno uznapredovali tumor mokraćnog mjehura, bez znakova metastaza. Nakon

TUR-a, PH –om je dokazan urotelni mišićno-invazivni rak. Slučaj je prikazan na MDT KBC Zagreb.

Uz korekciju imunosupresiva je započeto liječenje neoadjuvantnom kemoterapijom uz lipegfi-

lgrastim s ciljem redukcije tumora prije cistektomije. Bolesnica je razvila protrahiranu febrilnu

neutropeniju, mukozitis i anemiju. MDT je u dogovoru s bolesnicom indicirao kontrolnu obradu

nakon 1. ciklusa kemoterapije, koja je pokazala lokalnu progresiju bolesti. Radi neučinkovitosti

kemoterapije učinjena je cistektomija. Postavljena je nefrostoma na transplantirani bubreg. PH

nalaz je pokazao planocelularni rak pT3NxR1 što objašnjava slabi odgovor na kemoterapiju.

Postoperativno se prati dobar oporavak uz očuvanje bubrežne funkcije. Postoperativni PET CT

opisuje sumnju na diseminaciju u pluća (preporučeno praćenje), ostatnu bolest u zdjelici. MDT

je odlučio da se provede lokalna radioterapija uz kemoterapiju.

Kod nerutinskih slučajeva liječenja raka mokraćnog mjehura dobro je konzultirati uro-onkološki

MDT Referentnog centra ili uputiti bolesnika na liječenje u ustanovu s MDT.

*prava kao prvi autor



Iskustva Klinike za tumore u liječenju ranog Her2 pozitivnog raka

dojke supkutanim oblikom trastuzumaba

Andreja Jurić1, Nikolina Vincelj2, Robert Šeparović2, Vesna Pavlica3, Jelena Ivaštinović2

KBC Sestre Milosrdnice – Klinika za tumore, Odjel internističke onkologije1,2

KBC Sestre Milosrdnice – Klinika za tumore, Klinička ljekarna3

Supkutani oblik trastuzumaba se obzirom na klinički dokazanu sigurnost i učinkovitost u ožuj-

ku 2015. počeo primjenjivati u Klinici za tumore u bolesnica s HER2 pozitivnim rakom dojke. U

liječenju ranog raka dojke, adjuvantno se primjenjivao uz kemoterapiju i nakon nje, u obliku 17

supkutanih injekcija tijekom godine dana. U periodu od 12.3.2015. do 1.10.2016., 114 bolesnica

započelo je adjuvantno liječenje trastuzumabom u supkutanom obliku, dok je 41 bolesnica isto

u cijelosti i završila. Praćena je učinkovitost i podnošenje lijeka. Vođena je evidencija o nuspoja-

vama, njihovoj učestalosti i intenzitetu te su sve nuspojave prijavljene Agenciji za lijekove. Jedna

bolesnica razvila je na mjestu aplikacije eritematozni areal okružen anemiziranim haloom uku-

pnog promjera 18 cm, dok su dvije bolesnice razvile kardiomiopatiju. U potonje dvije bolesnice

je po oporavku srčane funkcije i odgode primjene trastuzumaba, daljnje liječenje nastavljeno i u

potpunosti završeno primjenom svih 17 aplikacija. Na temelju prikupljenih podataka i dobivenih

rezultata, može se zaključiti da je supkutani oblik trastuzumaba dobro podnošljiv uz minimalne

nuspojave. Nadalje, uspoređena je organizacija rada i zadovoljstvo bolesnica koje su primale

supkutani i onih koje su primale intravenski oblik trastuzumaba te je utvrđena optimizacija rada

uz značajnu uštedu vremena i sredstava, kao i porast zadovoljstva bolesnica supkutanim nači-

nom primjene.



Fi brolamelarni karcinom jetre – rijedak tumor

jetre mladih bolesnika: prikaz slučaja

Kekez D, Librenjak N, Badžek S, Prejac J, Goršić I,

Vidović M, Golem H, Kocić L, Pleština S


Fibrolamelarni hepatoceluarni karcinom jetre (FL-HCC) je rijedak primarni tumor jetre te čini

1% svih hepatocelularnih karcinoma (HCC). Iako se FL-HCC uobičajeno smatra histološkom va-

rijantom HCC-a u zadnje vrijeme se smatra zasebnim kliničkim entitetom uzimajući obzir epi-

demiologiju, etiologiju i prognozu. Karakterizira ga mlađa dob bolesnika, podjednako zahvaća

oba spola, uobičajeno se ne javlja uz cirozu ili hepatitis te ima normalne vrijednosti alfa feto-

proteina(AFP). Radiološki može imati karakterističnu sliku dobro ograničenog velikog tumora

s kalcifikatima i centralnim ožiljkom, dok patohistološki ga karakteriziraju velike poligonalne ili

vretenaste stanice, eozinofilne citoplazme zbog obilja mitohondrija, istaknutima nukleolima te

lamelarni tip fibroze. Imunohistokemijski profil je sličan HCC-u, ipak pozitivno bojenje na CK7,

EMA i CD68 govore u prilog FL-HCC. Delecija u kromosomu 19 koja rezultira funkcionalnim

DNAJB1-PRKACA fuzijskim proteinom smatra se karakteristična za FL-HCC te predstavlja i mo-

guću buduću terapijsku metu.

Kod lokalizirane bolesti terapija izbora je resekcija jetre ili transplantacija, uz bolju prognozu

nego konevncionalnog HCC-a koja prema novijim pubikacijama je prvenstveno odraz odsustva

ciroze jetre.

U ovom sažetku prikazat ćemo slučaj mladog bolesnika s primarnim tumorom jetre. U srpnju

2012. muškarcu u dobi od 22 godine je dijagnosticiran tumor jetre, radiološki je imao karakteri-

stike HCC-a, veličine 15x10x22 cm uz trombozu desne portalne vene te normalan AFP. Učinjena

je iglena biopsija jetre te je PHD bio u skladu s HCC, imunohistokemijski HepPar1, AFP i CK18 su

bili pozitivni dok su CK19 i CEA bili negativni. U kolovozu 2012. učinjena je desna hepatekotmija,

postoperatvini oporavak se komplicirao trombozom zdjeličnih i femoralnih vena lijevo te gram

pozitivnom sepsom. Nakon 6 mjesci praćenja PET/CT-om dokazana je diseminacija bolesti u

pluća te je u ožujku 2013. započeta terapija sorafenibom. Uz dozu od 800 mg sorafeniba razvio

je generalizirani makulozni osip s eksfolijacijama, kožna toksičnost gradusa 3 te se nakon pauze

u terapiji od 10 dana dalje nastavilo s 400 mg sorafeniba. Uz navedenu terapiju pratila se stabil-

na bolest do ožujka 2015 kada se verificira progresija plućnih presadnica.

Od tada pacijent je bez specifične terapije te je do srpnja 2016. bez većih tegoba kada je hos-

pitaliziran zbog hemoptiza, bronhoskopski se nađe u desnom bronhu za donji režanj krvareći

tumor, uzmu se biopsije te se postigne hemostaza. Patohistološki se nađe HepPar1 i CK7 pozi-

tivan tumor, odgovara metastazi HCC-a.

Uzevši u obzir dob bolesnika, odsustvo rizičnih čimbenika, radiološke karakteristike te osobito

PH nalaz metastaze na plućima(CK7 poz) vjerojatno se radi o FL-HCC.

Pacijent je primio standardnu prvu liniju liječenja sorafenibom, dok donedavno nije bilo drugih

sistemskih terapija koje su u randomiziranim kliničkim ispitivanjima faze 3 u pacijenata s dise-

miniranim HCC-om pokazale produljenje preživljenja. U lipnju 2016. objavljeni su rezultati RE-

SORCE kliničkog ispitivanja faze 3 koje je pokazalo produljenje preživljenja za 3 mjeseca kod

pacijenata na terapiji s regorafenibom u usporedbi s placebom.

U tijeku su i klinička ispitivanja s imunoterapijom, kombinacija PD-1 inhibitora nivolumaba i

CTLA4 inhibitora ipilimumaba te PD-1 inhibitor pembrolizumab.



Prikaz slučaja pacijenta sa karcinoidnom srčanom bolešću kao

komplikacijom NET-a

Josip Kuharić,1 Borislav Belev2

1 Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb

2 Odjel internističke onkologije, Zavod za internističku onkologiju, KBC Zagreb

PRIKAZ SLUČAJA: Kod pacijenta K.T., r. 1973. g, 2013. g. je nakon što se se javili simptomi u vidu

bolova pod desnim rebrenim lukom i proljevastih stolica, učinjenom obradom utvrđena veća

tvorba desnog jetrenog režnja (11x9 cm). Navedena tvroba je praćena i ranijih godina, no tada

je bila okarakterizirana kao hemangiom. Citološka punkcija i analiza ukazale su na karcinoid te

je učinjena dodatna obrada kojom je utvrđen primarni tumor na ileumu. Pacijent je 11.6.2013. g.

podvrgnut operativnom zahvatu desnostrane hemikolektomije u KB Merkur. PHD analiza poka-

zala je da se radi o NET G2, pT3N1Mx, 1 mitoza/10 VVP, Ki-67 5%, 5/25 l.č., a metastaze su utvr-

đene u jetri, limfnim čvorovima abdomena i desnom humerusu. Inicijalni kromogranin iznosio je

808 mcg/l. U lipnju 2013. g. započeta je terapija Sandostatin LAR-om. U sklopu incijalne obrade,

UZV- om srca, već tada je utvrđena trikuspidna insufcijencija 2. do 4. stupnja. Daljnim praćenjem

uz MR te kontrolu kromogranina prati se povoljan učinak terapije uz stacionarnu bolest do velja-

če 2014. g. kad se kod pacijenta javljaju simptomi u vidu zaduhe i intolerancije napora, a UZV-om

srca utvrdi se masivna trikuspidna insuficijencija te značajna pulmonalna insuficijencija. Učinjena

je kardiološka i kardiokirurška obrada te je pacijent u srpnju 2014. g. podvrgnut operativnom

zahvatu implantacije biološke trikuspidalne i pulmonalne valvule u KBC Zagreb. Postoperativno

se prati povoljan klinički odgovor u vidu poboljšanja tolerancije napora, uz praćenje stacionarne

bolesti SCTG-om, MR-om i kromograninom. Stanje je nepromijenjeno do listopada 2015. g. kada

dolazi do pogoršanja kliničke slike u vidu proljevastih stolica, bolova pod lijevim rebrenim lukom

i „flushinga“. SCTG-om i MR-om utvrdi se progresija bolesti, najizraženije u skeletu, ali i u jetri i u

plućima. Odluči se za terapiju PRRT-om te se u studenom 2015. g. provede prva PRRT u Milanu.

Ukupno se do kolovoza 2016. g. provedu 4 ciklusa PRRT-a, uz povoljan klinički odgovor, smanje-

nje bolova, a prema MSCT-u, bez jasnih promjena na kostima uz stacionarno stanje promjena u

jetri.

ZAKLJUČAK: Kod opisanog slučaja bolesnika prikazan je razvoj karcinoidne srčane bolesti kao

komplikacije NET-a u vidu razvoja trikuspidne i pulmonalne insuficijencije. Prikazan slučaj po-

učan je ne samo radi prikazane kliničke slike i tijeka liječenja, nego i radi osvještenja potrebe

interdisciplinarnog pristupa u liječenju onkoloških bolesnika, jer se jedino na takav način može

utjecati na produljenje života te održavanje kvalitete života.



Od recidivnih peritonealnih sekundarizama do kompletne remisije:

prikaz slučaja personaliziranog liječenja kolorektalnog karcinoma

Kocić L, Goršić I, Badžek S., Golem H., Prejac J, Librenjak N,

Kekez D, Vidović M, Plešina S


Personalizirano liječenje podrazumijeva terapiju koja uključuje učinkovit i siguran lijek za odre-

đenu bolest uz poštivanje specifičnosti bolesnika, prirode njegove njegove bolesti i metaboliz-

ma lijekova. U nastavku ćemo prikazati slučaj recidivnog metastaziranja kolorektalnog karcino-

ma koji je detektiran adekvatnim radiološkim praćenjem uz multidisciplinarni pristup bolesniku

i posljedičnim pravovremenim kirurškim zahvatima. Prije početka specifičnog onkološkog liječe-

nja učinjeno je utvrđivanje postojanja mutacije DPYD gena i KRAS statusa.

Kod 32 godišnjeg bolesnika s dijagnosticiranim karcinomom ascendentnog kolona učinjena je

desnostrana hemikolektomija. Patohistološki, radilo se o adenokarcinomu Dukes C, pT3N2bMx

MSS V0 PN1, bez metastaza. Provedeno je 8 ciklusa adjuvantne kemoterapije po XELOX proto-

kolu s reduciranom dozom kapecitabina sukladno prethodnome nalazu mutacije DPYD gena.

Po završetku adjuvantnog liječenja učinjen je PET/CT na kojem je uočena sekundarna lezija na

granici 5. i 6. segmenta jetre te je indicirano kirurško liječenje. Intraoperacijski je nađena pre-

sadnica omentuma neposredno u projekciji jetre. Učinjena je ekstirpacija tvorbe, patohistološki

potvrđena metastaza adenokarcinoma kolona.

Nakon 6 mjeseci, CT-om se vizualiziraju 3 novonastala nodusa iste lokalizacije. Temeljem dokaza

recidiva, potvrdom patološke akumulacije FDG-a bolesnik je ponovno podvrgnut metastazek-

tomiji 2 čvora omentuma.

5 mjeseci kasnije, CT-om se nalaze subhepatalni nodusi nepromijenjene veličine, radioloških ka-

rakteristika ožiljka. U cilju diferenciranja istih, učinjen je PET/CT koji potvrdi prisutnost vijabilnog

tumorskog tkiva tj. progresiju navedenih nodusa s jasnom infiltracijom 6. segmenta jetre.

Obzirom na isključenje diseminacije bolesti, s intervalom od 12 mjeseci nakon prethodne ope-

racije, ponovno se odluči za kirurško liječenje. U bloku je reseciran dio jetre s okolnim tkivom.

Patohistološki je ponovno potvrđena metastaza kolorektalnog karcinoma s R0 resekcijom jetre

i R1 resekcijskim rubom u masnom tkivu.

Bolesniku je kao nosiocu aktivirajuće mutacije K-RAS gena kodona 13., postresekcijski započeto

liječenje FOLFIRI protokolom uz bevacizumab kroz 12 ciklusa u reduciranim dozama. Učinjenom

revaluacijskom obradom nakon 6. i 12. ciklusa nije se našlo ostatne bolesti. Tumorski biljezi bili su

unutar referentnog raspona vrijednosti od početka liječenja. Nastavljena je terapija održavanja

kapecitabinom tijekom 4 ciklusa nakon čega bolesnik nije više sklon nastavku terapije. Planiran

je kontrolni PET-CT.

Sve navedeno primjer je kompleksnosti praćenja bolesnika i prepoznavanja ranog povrata bole-

sti te važnosti multidisciplinarnog i individualiziranog pristupa svakom bolesniku kao preduvijet

boljeg sveukupnog odgovora na liječenje i smanjenja štetnosti terapije što su osnovni postulati

personalizirane medicine.



Praćenje indeksa tjelesne mase kod bolesnika s uznapredovalim

solidnim tumorima na kontinuiranoj terapiji eikozapentaenoičnom

kiselinom

Ladenhauser T.

Odjel za internističku onkologiju i kliničku farmakologiju Zavoda za gastroenterologiju,

hepatologiju, internističku onkologiju, kliničku farmakologiju i intenzivno liječenje, KBC Osijek

Indeks tjelesne mase (BMI) biometrijska je mjera pretilosti odnosno uhranjenosti i najbolje kore-

lira s količinom masnog tkiva u organizmu.

Kaheksija i sarkopenija povezani s rakom su multifakorijalni sindrom karakteriziran upalom, ano-

reksijom, gubitkom tjelesne mase i gubitkom mišićnog i masnog tkiva, posredovan proinflama-

tornim citokinima TNF-alfa, IL-6 i drugima. Zbog tog sindroma povećani su toksičnost terapije,

troškovi liječenja, morbiditet i mortalitet. Eikozapentaenoična kiselina (EPA) može smanjiti upa-

lu i potencijalni je modulator nutricijskog statusa. Pacijenti s uznapredovalim stadijem raka i vi-

šim BMI manje su podložni lošijem ishodu, a i pretilost kod bolesnika s postavljenom dijagnozom

karcinoma paradoksalno štiti od lošijeg ishoda.

U ovom su radu prikazani rezultati praćenja BMI kod 20 bolesnika s uznapredovalim stadijem

raka na terapiji EPA 2g dnevno. U prosječno 13 tjedana praćenja, kod ispitanika je došlo do pada

prosječnog BMI za 3% od inicijalnog. Nije uočena povezanost tipa tumora s dinamikom promje-

ne BMI, a pacijenti s plućnim karcinomom nisu imali pad u BMI.



Učinkovitost i podnošljivost peroralnog bisfosfonata u bolesnica s

dobrom suradljivošću tijekom liječenja metastatskog raka dojke

Sandra Mandić1 , Blanka Ćuk1, Natalija Dedić Plavetić2 , Damir Vrbanec2

1 Opća bolnica “ Dr. Ivo Pedišić” Sisak, Služba za interne bolesti

2 Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za onkologiju, Zavod za internističku onkologiju

UVOD: Rak dojke je najčešće sijelo raka kod žena. Najčešće sijelo presadnica su kosti, te ih

nalazimo oko 65 do 75% bolesnica s uznapredovalom bolesti. Većinom se radi o osteolitičkim

metastazama, osobito kod bolesnica s hormonski ovisnim rakom dojke. Koštane metastaze se

mogu komplicirati neželjenim koštanim događajima (SRE, eng. skeletal related events): patološ-

kim prijelomima, bolovima, smanjenom pokretljivošću, sindromom kompresije korijena živca ili

leđne moždine. Maligna hiperkalcijemija je posebno važna komplikacija uznapredovale bolesti.

Bisfosfonati su skupina lijekova koja sprječava razgradnju kosti, te time posredno smanjuju vje-

rojatnost nastanka SRE. Sintetski analozi pirofosfata imaju velik afinitet za mineralni dio kosti.

Uzrokuju smanjenje aktivnosti osteoklasta izazivajući njihovu apoptozu blokiranjem enzima far-

nezil-pirofosfat sintetaze. Na tržištu se nalaze u peroralnom (ibandronat, klodronat, alendro-

nat) ili intravenskom obliku (pamidronat, zoledronat). Bioraspoloživost peroralnih bisfosfonata

je manja od 10%, a uvijek se uzimaju neovisno o obroku jer hrana dodatno usporava resorpciju

ili neutralizira djelovanje lijeka, kao i pripravci kalcija, željeza, čaj i sok od naranče.

PRIKAZ SLUČAJEVA: Cilj nam je bio prikazati nekoliko tipičnih, a ipak međusobno različitih bo-

lesnica s metastatskim rakom dojke različite kliničke prezentacije koje se liječe isključivo pero-

ralnom terapijom, kako za osnovno liječenje metastatskog raka dojke (hormonska terapija, pe-

roralna kemoterapija kapecitabinom), tako i suportivno zbog osteolitičkih metastaze peroralnim

bisfosfonatom. Prva bolesnica je gđa E.T. stara 66 godina, adjuvantno liječena kemoterapijom u

dobi od 55 godina kada joj je postavljena dijagnoza hormonski ovisnog raka dojke (HR+), HER2

negativnog raka dojke. U 02/2016 eksplorativnom torakotomijom su patohistološki potvrđene

plućne presadnice raka dojke, imunohistokemijski istog profila kao primarni tumor, te presadnice

po kostima difuzno, te je započela ibadronatnom kiselinom 50 mg 1 tbl dnevno te prvom linijom

hormonske terapije za metastatsku bolest letrozol 1tbl/dan. Gđa D.B. u dobi od 57 godina, liječi se

od metastatskog adenokarcinoma nepoznatog primarnog sijela (difuzne osteolitičke presadnice

po kostima, peritoneumu, jetrene presadnice) koji je vj porijekla iz dojke prema imunohistokemij-

skom profilu (HR+, HER2 neg). Na peroralnoj je terapiji letrozolom i ibadronatom, uz dobar klinički

učinak tijekom gotovo tri godine. Treća bolesnica gđa B.D. u dobi od 67 godina, liječi se zbog HR+

HER2 neg raka dojke. Sedam godina nakon inicijalne dijagnoze došlo je do progresije bolesti u

smislu pojave plućnih i koštanih presadnica, patohistološki verificiranih kao identične primarnom

tumoru. Primila je dvije linije hormonske terapije za metastatsku bolest uz ibadronat peroralno

cijelo vrijeme liječenja metastatske bolesti. Nakon progresije plućnih presadnica započeta je prva

linija kemoterapije kapecitabinom, te nastavljen ibadronat. Četvrta bolesnica je gđa M.G. sada u

dobi od 46 godina, unatrag tri i pol godine se liječi zbog inicijalno metastatskog bilateralnog HR+

HER2 neg raka dojke, Zbog opsežne diseminacije (praktički sve kosti, jajnike, difuzno po jetri, pe-

ritoneum) aplicirano je 6 ciklusa kemoterapije paklitakselom uz parcijalnu regresiju bolesti. Nakon

kemoterapije započeta je hormonska terapija tamoksifenom i peroralni ibadronat. Nakon dvije

godine terapije tamoksifenom, zbog progresije bolesti se prelazi se na drugu liniju hormonske te-

rapije letrozolom, ibadronat se nastavlja. Nakon ukupno tri i pol godine zadovoljavajući je klinički

učinak, bez koštanih komplikacija i bez razvoja hiperkalcijemije.

ZAKLJUČAK: Prikazom ovih odabranih bolesnica željeli smo pokazati (prvenstveno mlađim ko-

legama u tijeku specijalističkog usavršavanja) da pažljivim odabirom bolesnica koje ćemo zbog



osteolitičkih koštanih presadnica u sklopu metastatske bolesti liječiti peroralnim ibadronatom u

kombinaciji s drugom peroralnom sistemskom terapijom (kemoterapijom kapecitabinom, hor-

monskom terapijom aromataznim inhibitorima ili tamoksifenom) možemo postići zadovoljava-

jući klinički učinak i odgoditi pojavu neželjenih koštanih komplikacija. Isključivo peroralnim lije-

čenjem bolesnice s metastatskom bolešću u najvećoj mjeri zadržavaju svoje dosadašnje životne

navike, nisu ovisne o venskom pristupu, te najmanje vremena gube na boravak u dnevnim bol-

nicama i transport do bolničkih ustanova radi aplikacije terapije. Stoga je potrebno uz kliničke

indikacije tijekom izbora specifičnog onkološkog liječenja uzeti u obzir i želje bolesnica, te dobro

procijeniti njihovu suradljivost ili odsustvo iste. Iako nemamo dokaza da bisfosfonati sprječavaju

nastanak novih koštanih presadnica, gore prikazane bolesnice su bile bez koštanih komplikacija

i bez značajnijih nuspojava koje bi ometale uzimanje lijeka.



Očuvanje fertiliteta u bolesnica sa zloćudnom bolesti: produljuje

li postupak krioprezervacije vrijeme do početka sustavnog

antineoplastičnog liječenja?

Marinčić I, Šeparović R, Raguž J, Vincelj N, Vuković P, Tečić Vuger A

Odjel internističke onkologije, Klinika za tumore, Klinički bolnički centar „Sestre

milosrdnice“, Zagreb, Hrvatska

Tijekom liječenja zloćudne bolesti u bolesnica reproduktivne dobi, očuvanje fertiliteta nameće

se kao važno zdravstveno pitanje.

Ovaj sažetak je pregled našeg iskustva u očuvanju fertiliteta u bolesnica s dijagnozom zloćudne

bolesti.

Proveden je retrospektivni pregled medicinske dokumentacije od rujna 2015. do rujna 2016.

godine na Odjelu internističke onkologije, Klinike za tumore, Kliničkog bolničkog centra „Sestre

milosrdnice“.

Od svih bolesnica s dijagnozom ranog raka koje su bile prikazane na Konziliju za sustavno anti-

neoplastično liječenje 24 bolesnice izrazile su želju za očuvanjem fertiliteta.

Od ukupnog broja bolesnica u 22 bolesnice postavljena je dijagnoza ranog raka dojke, dok su

dvije bolesnice bolovale od kolorektalnog karcinoma.

Medijan dobi bolesnica bio je 34 godine (25-43) te je provođeno adjuvantno ili neoadjuvantno

sustavno antineoplastično liječenje.

Bolesnicama su ponuđena dva načina očuvanja fertiliteta. Prvi način uključivao je krioprezerva-

ciju oocita ili embrija uz posljedičnu supkutanu mjesečnu primjenu LHRH agonista dok je drugi

način podrazumijevao samo mjesečnu aplikaciju LHRH agonista prije početka i tijekom sustav-

nog antineoplastičnog liječnja.

Od 24 bolesnice samo su se četiri bolesnice odlučile za proces krioprezervacije. Preostale bo-

lesnice opredijelile su se za mjesečnu primjenu potkožnog LHRH agonista koja je provođena

tijekom cijelokupnog sustavnog antineoplastičnog liječenja.

Analiza medicinske dokumentacije je pokazala da prosječno vrijeme od prikaza bolesnica na

Konziliju za sustavno antineoplastično liječenje do prve primjene kemoterapije iznosi 45.5 dana

u skupini bolesnica koje su učinile krioprezervaciju dok je prosječno vrijeme do početka sustav-

nog antineoplastičnog liječenja u bolesnica koje su se odlučile samo za primjenu LHRH agonista

iznosi 27.8 dana.

Dobiveni rezultati odgovaraju podacima koji su navedeni u dostupnoj literaturi, a također govo-

re o produženju vremena do početka sustavnog antineoplastičnog liječenja.



Pravo lice melanoma?

Marija Miletić, Kristina Urch, Jasmina Marić Brozić, Nina Dabelić,

Ante Bolanča, Zvonko Kusić

Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu,

Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice”, Vinogradska 29, Zagreb

Melanom je najzloćudniji tumor kože, i jedan od tumora koji slabije reagiraju na liječenje kemo-

terapijom i radioterapijom. Incidencija melanoma je u stalnom porastu, a u Hrvatskoj je, prema

učestalosti pojavljivanja, među malignim tumorima na 11. mjestu i čini oko 3% svih malignoma.

Primarni melanoma, otkriven u ranoj fazi je izlječiva bolest. Zloćudnost ovog tumora očituje se

u izrazitoj sklonosti ranom limfogenom i hematogenom metastaziranju.

Metastaze u regionalnim limfnim čvorovima su prognostički pokazatelj nepovoljnog ishoda. Pre-

ma literaturnim podatcima, nakon disekcije vrata uz histološki dokazane metastaze 5-godišnje

preživljenje iznosi oko 33%.

Dok se u liječenju metastatskog melanoma primjenjivala samo kemoterapija rezultati liječenja

bili su skromni, te se vrlo rijetko dostizalo petogodišnje preživljenje.

Unazad par godina svjedoci smo revolucije u liječenju metastatskog melanoma. Dugotrajno pre-

življenje bolesnika može se postići primjenom imunoterapije, a kod BRAF-mutiranih melanoma

i kombinacijom BRAF- i MEK-inhibitora. Metastatski melanom više nije dijagnoza s neizbježno

smrtnim ishodom.

U našoj zemlji, bolesnicima s BRAF-pozitivnim metastatskim melanomom, od ciljane terapije

dostupna je samo monoterapija BRAF-inhibitorom.

Ostali oblici liječenja (ipilimumab, pembrolizumab, nivolumab, kombinacije BRAF- i MEK-inhibi-

tora) koji su standard u liječenju metastatskog melanoma u svijetu, nažalost našim bolesnicima

još uvijek nisu dostupni.

REFERENCE:

1. Larkin J et al. (2014) Combined vemurafenib and cobimetinib in BRAF-mutated melanoma. N Engl J

Med 13;371(20):1867-76.

2. Robert C, Schachter J et al. (2015) Pembrolizumab versus Ipilimumab in Advanced Melanoma. N

Engl J Med 372:2521-32.

3. Šitum M i sur. (2015) Melanom, Zagreb, Medicinska naklada.

4. Wolchock J.D.,Kluger D et al. (2013) Nivolumab plus Ipilimumab in Advanced Melanoma N Eng J

Med 369:122-133.



Erlotinib related rhabdomyolysis

Davorka Muršić, Marta Koršić, Sonja Badovinac, Branka Čučević, Nada Božina, Marko Ja-

kopović, Miroslav Samaržija

Clinic for Lung Diseases Jordanovac, University Hospital Centre Zagreb

INTRODUCTION: Erlotinib is a small molecule inhibiting the tyrosine kinase activity of the epi-

dermal growth factor receptor, used in treatment of non-small cell lung cancer (NSCLC) and is

well tolerated. Rhabdomyolysis is a well-known clinical syndrome of muscle injury associated

with myoglobinuria, electrolyte abnormalities, and often acute kidney injury.

CASE PRESENTATION: A 59-year-old female, smoker, with no significant medical history was

diagnosed with stage IV NSCLC. Histopathology revealed an adenocarcinoma. The third line

treatment was oral erlotinib. At the start of this therapy, the patient was stable, with no comor-

bidities present, and no concomitant medication except oxycodone was given. One month after

initiation of the erlotinib, partial regression was found on the control radiological exam but the

patient suddenly developed fatigue and weakness in lower extremities with myalgia. Elevated

serum creatine kinase and myoglobin level with myoglobinuria were found and diagnosis of

drug-induced rhabdomyolysis was made. Despite the positive tumour response, erlotinib was

immediately withdrawn. Genotyping revealed that interaction occurred on the level of drug

metabolism and transport, which considerably prolonged erlotinib biodisposition and resulted

in adverse drug reaction. After adequate hydration and forced diuresis, serum creatine kinase

level started decreasing. Follow-up laboratory tests showed no pathological findings, indicating

secondary hepatic or renal impairment.

CONCLUSION: The presented case suggests that erlotinib may cause rhabdomyolysis in a small

proportion of patients who have pharmacogenetic predisposition and take interacting concom-

itant medication. Important strategy to reduce the incidence of serious erlotinib-induced mus-

cle adverse reaction is patient education to keep adequate hydration status, avoid OTC drugs,

and how to identify modifiable risk factors or early signs of rhabdomyolysis.



Small cell lung cancer – a case report

Radmilović Varga Lj., Kolarić V.

Department of Pulmonology, Klenovnik, General hospital Varaždin, Croatia

BACKGROUND. Small cell lung cancer (SCLC) accounts for approximately 14% of all primary

lung cancers. One third of patients diagnosed with limited disease (LS-SCLC) and two-thirds

with extensive stage disease (ES-SCLC). Despite the chemo- and radio-sensitivity, regardless of

the stage, only a small percentage of patients achieve long-term survival: for patients with LS-

SCLC the median survival is 14-20 months and after appropriate treatment the 2-year survival

rate is approximately 40%.

CASE PRESENTATION. In 2006, a 62-year-old man was presented in our hospital with a

2-months history of worsening dyspnoea, constant dry cough and back pain. Initial chest X-ray

showed an opacified shadow in the middle of left lung field. A computed tomography (CT)

scans of the chest revealed an endobronchial mass in the left main bronchus with hilar lymph-

adenopathy disease. Bronchoscopy indicated presence of masses in the left main bronchus

and in bronchus of the left upper lobe. Biopsy confirmed SCLC as the histological diagnosis.

Based on the examination findings and bronchoscopy, the patient was diagnosed with LS-SCLC

and was scheduled for a combination of chemotherapy and thoracic radiotherapy. The che-

motherapy regimens included 6 cycles of cisplatin and etoposide, and after the second cycle,

concurrent with each next cycle, the total dose of thoracic radiation therapy was 30 Gy in 10

fractions. Post-treatment CT scan showed complete disappearance of the tumor in the left main

bronchus and in bronchus of left upper lobe as well as a resolution of ipsilateral hilar disease.

This was confirmed cytologically with subsequent bronchoscopic examinations. After the initial

treatment, the patient was under surveillance for 7 years – every six months during the first two

years and then annually during the next 5 years. At the follow-up in 2013, chest CT did not show

any recurrent disease, and at the last follow-up in February 2016, chest X-ray was unchanged

– that means this patient had been diagnosed with SCLC 10 years ago and today he is healthy.

CONCLUSION. Out of all lung cancers, SCLC is featured with the highest malignancy. Disease

management has evolved over the past 30 years but has done little to improve the clinical out-

come. There are new agents for lung cancer, in addition to chemotherapy – targeted therapy

and immunotherapy and we expect a significant improve in the clinical outcome, especially for

SCLC. We are eagerly waiting to see how these new kinds of medications will affect the man-

agement of SCLC.



Tumor marker CA 15-3 monitoring after treatment for early breast

cancer failed to detect disease relapse and triggered unnecessary

procedures – report of two cases

Ivan Bilić

Department of medical oncology, University hospital center Zagreb

INTRODUCTION: Despite robust study data along with consensual guidelines corroborating

futility of tumor marker measurement as screening criterion for metastatic spread after breast

cancer (BC) treatment, this practice is still not uncommon among oncologists. Tumor markers

are neither sensitive nor specific enough for early relapse/dissemination detection, with con-

secutive rise-up of healthcare costs. This case report describes false-positive and false-nega-

tive findings in two cases, in an attempt to illustrate need for discouragement of further use of

tumor markers as clinical tools for relapse detection, thus pointing to possible money-saving

change of practice.

CASE REPORT 1: 65 yr. old patient is referred to PET-CT after mild but constant rise of tumor

marker 7 months after surgery for BC. No signs of relapse were confirmed but thyroiditis is sus-

pected. Following thyroid-disease confirmation and treatment commencement CA 15-3 level

decreased. After three months relapse of breast cancer was confirmed by mammography and

ultrasound-guided biopsy, with bone metastatic spread confirmed by scintigraphy.

CASE REPORT 2: 68 yr. old patient experiences slight rise of tumor marker 15 years after pri-

mary BC treatment. After serious suspicion for metastatic spread to mediastinal lymph nodes

is raised by PET-CT, she undergoes surgical lymphadenectomy with no evidence of tumor tis-

sue. Three years of further follow-up revealed no other suspicion of metastatic disease, despite

moderate elevation of serum tumor marker. Recorded rise of CA 15-3 could retrogradely be

attributed to liver steatosis seen on abdominal ultrasound.

DISCUSSION AND CONCLUSION: Breast cancer designated tumor markers (CEA, CA 15-3, CA

27.29) could be routinely used at oncologist’s discretion in the metastatic setting of BC accord-

ing to recent guidelines. On the other hand, prescription of marker-testing after primary BC

treatment could still be recorded at surprisingly high level, thus leading to unnecessary costs

and clinical consequences. In the context of unmet healthcare needs for costly treatments of

advanced breast cancer patients in many countries, practice of upfront tumor marker measure-

ment should be considered as preventable resource-dissipation and avoided outside the setting

of confirmed metastatic progression.



Kvantifikacija rizika za pojavu kontralateralnog tumora dojke s

različitim receptorskim statusom

Kristina Radoš, Amina Fazlić Đankić, Karolina Kalanj, Iva Kuliš

Incidencija kontralateralne profilaktičke mastektomije tijekom posljednjih godina je u porastu, iako

objavljene studije ukazuju da je rizik pojave karcinoma dojke 0.5% u prosjeku na godišnjoj razini.

Faktori koji utječu na povećanje rizika su dominantno povezani s genetskim naslijeđem i dobi,

te uključuju nositelje BRCA ½ mutacije, mlađu dob prilikom pojave bolesti i pozitivnu obiteljsku

anamnezu u slučaju BRCA negativnog statusa. Porast pojavnosti različitog statusa ER, PR i HER

2 ekspresije kod pojave kontralateralnog tumora zahtijeva daljnja istraživanja kojima bi se utvrdili

predisponirajući faktori koji mogu utjecati na promjenu biologije tumora, uključivši i utjecaj primje-

ne citotoksičnih i hormonalnih lijekova korištenih u liječenju primarnog tumora.

68-godišnjoj pacijentici nakon postavljanja dijagnoze invazivniog karcinoma desne dojke (Ki67

16%, ER 100%, PgR 90%, HER2 neg, poz SLN), učinjena je poštedna mastektomija.Postoperativ-

no je provedeno onkološko liječenje sa 4 ciklusa kemoterapije po AC-protokolu i 16 ciklusa ira-

dijacije. Adjuvantno se uvodi tamoxifen koji uzima 2 godine tijekom kojih se redovno kontrolira

kod onkologa. Nakon 2 godine radi otežanog disanja, edematozne i bolne lijeve dojke te ascitesa

bude hospitalizirana prilikom čega se učini ultrazvučna i mamografska analiza lijeve dojke i po-

stavi dijagnoza mastitisa. Na antimikrobnu terapiju dobijemo parcijalni klinički odgovor. Daljnjim

pretragama verificira se opsežan perikardijalni izljev uz obostrane pleularne izljeve koji su u više

navrata evuakuirani. Zbog pogoršanja kliničkog stanja u vidu bolne, edematozne lijeve dojke te

progresije perikardijalng izljeva učinjena je perikardiocenteza, a citološkom analizom nađemo

maligne stanice u kontekstu karcinoma dojke. Core-biospijom lijeve dojke potvrđen je trostruko

negativni karcinom lijeve dojke s metastazama u lijevu aksilu. Obzirom na metastatsku afekaciju

perikarda i pleure započne se onkološko liječenje paklitakselom.

Prema objavljenim studijama pojava promjene pozitivnog u negativni receptorski status kar-

cinoma dojke nije rijetkost, te se utjecaj brojnih čimbenika još istražuje. Postoji potreba multi-

centrične studije kojom bi se kvantificirala takva učestalost, što bi moglo dovesti i do promjene

protokola liječenja primarnih receptorski pozitivnih tumora i razmatranja kontralateralne ma-

stektomije kao inicijalne opcije.



Kontrola maligne boli kao bitan čimbenik u održavanju kvalitete

života onkoloških bolesnika

Jelena Raguž1, Petra Vuković1, Iva Marinčić1, Nikolina Vincelj1, Jakov Vuković2, Ana Tečić

Vuger1, Robert Šeparović1

1 Odjel internističke onkologije Klinike za tumore, Zagreb

2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 6. godina

Maligna bol jedan je od oblika kronične boli koju doživljava velik broj onkoloških bolesnika,

pogotovo u uznapredovalom stupnju bolesti, a uzrokovana je novotvorinama koje razaraju ili

pritišću zdravo tkivo. Od brojnih poteškoća koje prate bolesnike s metastatskom bolešću, bol je

svakako jedan od čimbenika koji značajno utječu na kvalitetu života.

Na Odjelu internističke onkologije Klinike za tumore provedeno je istraživanje koje je za cilj imalo

utvrditi učestalost pojave bolova, njihov karakter i jačinu te kvalietetu kontrole bolova s postoje-

ćom antidoloroznom terapijom.

U istraživanje je uključeno 72 bolesnika s metastatskim karcinomom – 31,5% bolesnica liječi se

od karcinoma dojke, 37,5 % od karcinoma kolorektuma, 6,9% od karcinoma jajnika, 6,9% od kar-

cinoma uterusa i 8,3 % od karcinoma želuca. Većina ispitanih ima multiple metastaze, od čega

najviše u jetri (33%), u limfnim čvorovima (31%) te u kostima (25%). Bolesnici su ispunjavali upit-

nik koji je sadržavao različita pitanja o bolovima i analgetskoj terapiji.

Od ukupnog broja anketiranih, 68,9% bolesnika je u proteklih mjesec dana osjećalo bolove koje

povezuju s karcinomom. Na pitanje o učestalosti bolova 41,01% bolesnika je odgovorilo da sva-

kodnevno imaju bolove. Najviše ispitanih, njih 38,5%, procijenilo je svoju bol prema VAS skali, u

prosjeku 5-6. Jedan bolesnik naveo je da ima svakodnevne bolove jačine do 10 prema VAS skali.

Ispitivanje je također pokazalo da 48,23% bolesnika protiv bolova koristi samo NSAID ili para-

cetamol, 26,92% koristi kombinaciju NSAID i slabog opioida, 7,7% koristi jaki opioid i to u obliku

naljepka, a 17,3% bolesnika ne upotrebljavaju antidoloroznu terapiju. Na pitanje o subjektivnom

osjećaju kontrole boli, čak 45,1% bolesnika smatra da im bol nije dobro kupirana lijekovima, a

61,5% se izjasnilo da im bol otežava svakodnevni život i onemogućava svakodnevne aktivnosti.

Ispitivanje provedeno u Klinici za tumore je pokazalo da unatoč mnogim dostupnim analgetici-

ma, bol i dalje nije dobro kupirana kod velikog broja bolesnika, što u konačnici dovodi do pada

kvalitete života. Kako bi se postigla zadovoljavajuća kontrola boli, potrebno je raditi na edukaciji

cijelog onkološkog tima, kao i samog bolesnika.



Prikaz komplikacija vezanih uz centralne venske katetere kod

bolesnika liječenih na odjelu internističke onkologije, Klinike za

onkologiju KBC-a Zagreb u periodu od 2011. – 2016. godine

L. Simetić, M. Demšer, D. Jurišić


Trajni centralni venski kateteri (CVK) imaju veliku važnost u liječenju onkoloških bolesnika. S

jedne strane predstavljaju neizbježni moment za lijekove koji idu strogo putem centralnih vena,

dok s druge strane omogućuju jednostavniju aplikaciju kemoterapije i tzv. “poštedu perifernih

vena”. Važni su i u liječenju onkoloških komplikacija kao što su sepse (praćenje hemodinamike),

hemodijalize kod bubrežnog zatajenja i sl. Olakšavaju primjenu totalne parenteralne prehrane

u slučaju raznih gastrointestinalnih komplikacija i poremećaja svijesti. U konačnici imaju i veliku

važnost u simptomatsko – palijativnoj skrbi terminalnih onkoloških bolesnika.

Postoji nekoliko vrsta centralnih venskih katetera koji se koriste u onkologiji: PICC kateter – pe-

ripherally inserted central catheter; radi se o kateteru koji se uvodi putem periferne vene, zatim

tunelirani Hickman kateteri te PORT-A-CATH sustavi; nalazi se potkožno gdje ima vlastiti rezer-

voar u koji se uvodi posebna igla. Najčešće (i klinički najvažnije) komplikacije vezane uz CVK su:

tromboza, infekcija ( lokalna i sistemska) te ekstravazacija citostatika. U radu je prikazano 88

pacijenata liječenih na odjelu internističke onkologije KBC-a Zagreb u periodu od 2011. do 2016.

koji su bili nositelji trajnih centralnih venskih katetera (PICC, Hickman ili PORT-A-CATH) te kom-

plikacije koje su imali: tromboze, infekcije i ekstravazacije citostatika.



Prikaz bolesnika s metastatskim melanomom liječenog s dvije

linije imunoterapije i dugotrajnim kliničkim odgovorom

L. Simetić, D. Herceg

Klinika za onkologiju, Zavod za internističku onkologiju, KBC Zagreb

Pojavom imunoterapije i ciljane terapije u liječenju melanoma donijelo je značajni pomak u pre-

življenju i možda izlječenju od te dosad infaustne maligne bolesti. U Hrvatskoj su lijekovi iz

skupine imunoterapije nedostupni na listama nacionalnog osiguravatelja zdravstvenih usluga. U

svijetu se u liječenju melanoma (trenutno) koriste 3 lijeka iz područja imunoterapije: ipilimumab

(Yervoy®) – predstavnik anti CTLA-4 inhibitora, zatim dva predstavnika anti PD-1 inhibitora pem-

brolizumab (Keytruda®) i nivolumab (Opdivo®).

U ovom radu prikazan je bolesnik rođen 1957. koji se 2009. godine prezentirao primarnim me-

lanomom na lijevoj peti debljine 9 mm(pT4) uz pozitivan sentinel čvor u lijevoj preponi. Kasnije

dolazi do pojave metastatskih čvorova po koži, potkožju te limfnim čvorovima lijeve noge i zdje-

lice. Testiranje na BRAF je bilo negativno te je bolesnik, s obzirom na dostupne opcije, liječen

kiruški, radioterapijom i kemoterapijom na bazi dakarbazina. 2012. godine otvara se mogućnot

liječenja u programu “milosrdne uporabe ipilimumaba” kod bolesnika s inoperabilnim i metastat-

skim melanomima te je bolesnik primio 4 aplikacije navedenog lijeka uz povoljan klinički odgo-

vor. Nakon progresije na ipilimumab 2015. godine slijedi liječenje u novom programu “milosrdne

uporabe” sada s anti PD-1 inhibitorom, pembrolizumabom. Navedeno liječenje, zbog izvrsnog

kliničkog i metaboličko-morfološkog odgovora(PET/CT), traje i dalje (u 9/2016. aplicirana je 18-

ta doza). Oba lijeka i dalje nisu ni dostupna niti su standard liječenja u Hrvatskoj. Ovim radom se

osim prikaza izvrsnog učinka imunoterapije ujedno želi i apelirati na potrebu žurnog odobrenje

navedenih lijekova od nadležnih institucija kao standard liječenja melanoma u našoj državi.



Iskustvo s implementacijom modela

sustavnog praćenja nuspojava antineoplastične terapije

Ana Tečić Vuger, Mirjana Pavlović, Tajana Silovski, Jelena Raguž,

Petra Vuković, Iva Marinčić, Robert Šeparović1, Žarko Bajić2

1 Odjel internističke onkologije, Klinika za tumore, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”

2 Biometrika d.o.o.

Neželjeni učinci antineoplastične terapije česti su i ozbiljni. Jedan su od razloga prekida i neu-

spjeha liječenja. Sustav prijavljivanja nuspojava nadzornoj agenciji trenutno u potpunosti ovisi

o savjesnosti članova zdravstvenog tima koji skrbi o onkološkom bolesniku. Činjenica je da se

nuspojave prijavljuju suboptimalno te da ih značajan broj prođe neopaženo, bez adekvatnog

zbrinjavanja. U savladavanju ovog problema vrlo je važno osvijestiti ga među zdravstvenim

djelatnicima, ali i među samim bolesnicima. Percepcija značaja pojedinih nuspojava razlikuje

se među bolesnicima i liječnicima. Također, od iznimne je važnosti liječnikov angažman u vo-

đenju aktivnog razgovora s bolesnikom, osobito o nuspojavama koje izravno utječu na kvalite-

tu života, a ne samo o onima koje se zdravstvenom djelatniku čine važnima jer su medicinski

ugrožavajuće.

Provedeno je istraživanje sustavnog prijavljivanja nuspojava u razdoblju od 65 dana na Odjelu

internističke onkologije u Klinici za tumore, tijekom kojeg su o nuspojavama izvještavali bolesni-

ci, a potom njihova izvješća evaluirali liječnici. U studiju su uključene bolesnice s rakom dojke,

koje su u tom vremenu liječene kemoterapijom kroz dnevnu bolnicu. Istraživanje je odobreno od

Etičkog povjerenstva KBC Sestre milosrdnice, a sve sudionice potpisale su informirani pristanak.

Od 222 sudionice, u njih 65 liječnik je utvrdio neku od neželjenih nuspojava terapije, odnosno

nuspojavu prijavljenu od bolesnice smatrao je relevantnom. Ukupno 29,8% svih utvrđenih neže-

ljenih nuspojava prijavljeno je nadzornoj agenciji. Prema procjeni, to je godišnje oko 190 prijava

neželjenih događaja. Uzimajući u obzir statistiku prijavljivanja nuspojava prethodnih godina, to

iznosi gotovo pet puta više. Ograničenja provedene studije jesu njezina sezonalnost, kao i či-

njenica da se radi o single-center studiji. Ipak, rezultati su pokazali da se sustavnim pristupom

prijavljivanje neželjenih učinaka terapije višestruko povećalo, što ukazuje na važnost aktivnog

sudjelovanja i liječnika i bolesnika. Također, učinkovito je testiran jednostavan model prijavljiva-

nja nuspojava temeljen na novom alatu, predefiniranom upitniku za liječnika i bolesnika, koji ima

ulogu pojednostaviti proces i osigurati optimalnu suradljivost.



Prikaz pacijentice sa sinkronim tumorima želuca i bubrega

Ivana Tolj,1 Borislav Belev,2

1 Klinika za unutarnje bolesti, KBC Osijek

2 Odjel internističke onkologije, Zavod za internističku onkologiju, KBC Zagreb

PRIKAZ SLUČAJA: Bolesnica stara 83 godine, prije 30-ak godina je kolecistektomirana. Operi-

rala je kuk prije 10 godina, unatrag 3 godine na terapiji antihipertenzivima.

Od lipnja 2015. godine smršavila nešto više od 10 kilograma uz bolove u epigastriju koji bi na

inhibitore protonske pumpe u potpunosti regredirali. Fizikalnim pregledom palpabilna veća

tumorska rezistencija u području lijevog hemiabdomena (projekcija bubrega). Ambulantno je

obrađivana, u predjelu lijevog bubrega uočen veliki tumorski proces. Gastroskopski u području

velike krivine želuca uočena impresija izvana koja izdiže inače urednu sluznicu i deformira lu-

men, veličine oko 10 cm.

CT-om verificirane u VI i III segmentu jetre suspektne sekundarne lezije. Vezan za korpus želuca

na strani velike krivine vidljiv veliki solidni ekspanzivni proces sa širom zonom nekroze centralno.

U nastavku je učinjena endoskopska biopsija tumora retroperitoneuma, PHD: gastrointestinalni stromalni tumor. Imunohistokemijski tumorske stanice: CD34+, CD117+, DOG-1+, S100-, SMA-,

dezmin-.

Potom je prikazana na Timu za urogenitalne tumore. Kako se radi o postojanju sinkrona dva ra-

zličita tumora (GIST želuca i primarni tumor lijevog bubrega), zaključilo se kako je gastrektomi-

ja kao kirurška opcija liječenja GIST-a visoko rizična. Budući da postoji opcija medikamentoznog

liječenja odlučeno je započeti liječenje imatinibom 400 mg dnevno, koji je počela uzimati u

studenom 2015. godine.

Nakon dva mjeseca učinjen je kontrolni CT kojim je verificirano stacionarno stanje primarnog tu-

mora bubrega i želuca, suspektna karcinoza te manji broj koštanih promjena. U jetri se ne nalaze

sa sigurnošću sekundarizmi. Ponovno je prezentirana na Timu za urogenitalne tumore te je sada

odlučeno učiniti operativni zahvat.

U siječnju 2016. godine učinjena radikalna nefrektomija lijevo te u istom aktu i parcijalna resekcija

fundusa želuca sa totalnom ekstirpacijom tumora; PHD: carcinoma renis, ca svijetlih stanica (pT2NxMx), GIST. Nakon jednomjesečne terapije imatinibom primjetila oticanje kapaka, obraza,

donjih ekstremiteta. Terapija je prekinuta kroz 2 tjedna, a potom nastavljena u reduciranoj dozi

300mg dnevno. Na reevaluaciji u svibnju 2016., MSCT-om verificirano stacionarno stanje te je

nastavljeno liječenje imatinibom. Na reevaluacijskom CT-u u kolovozu 2016. stacionarno stanje

bez vidljivih sekundarizama u jetri, uz zadovoljavajuće laboratorijske nalaze. Bez znakova ak-

tivnosti bolesti prema CT-u. Indicirano je samo praćenje, bez potrebe za sistemskom terapijom

imatinibom, pacijentica je subjektivno odlično. Planirana je sljedeća reevaluacija u studenom

2016. godine.

ZAKLJUČAK: Kod opisanog slučaja bolesnice M.G., radi se o rijetkoj pojavi slučajno otkrivena

dva sinkrona tumora želuca i bubrega. Klinička procjena progonoze i operabilnosti pacijenta

može čak i u starijoj životnoj dobi omogućiti potencijalno potpuno izlječenje i u potpunosti oču-

vati kvalitetu života.



Svijetlostanični karcinom bubrega – iskustva jednog centra

Kristina Urch, Marija Miletić, Marijana Jazvić, Blanka Jakšić, Jure Murgić,

Marin Prpić, Ante Bolanča, Zvonko Kusić

Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice”,

Vinogradska cesta 29, Zagreb

Značajan napredak u liječenju proširenog raka bubrega (PRB) postignut je uvođenjem ciljane

terapije. Standard liječenja predstavljaju tirozin-kinazni inhibitori (TKI) (sunitinib, sorafenib, pa-

zopanib, aksitinib), inhibitori VEGF receptora (bevacizumab) i m-TOR inhibitori (temsirolimus,

everolimus), a u novije vrijeme i imunoterapija.

U Klinici za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, od 1/2009 do 3/2016, lije-

čenje svijetlostaničnog PRB su započela 74 bolesnika (77% muškaraca i 23% žena). U prvoj liniji

87,83% liječeno je sunitinibom, 9,45% pazopanibom, 1,36% temsirolimusom i 1,36% sorafenibom.

Prosječno vrijeme trajanja liječenja u prvoj liniji iznosilo je 13,44 mjeseci (14,20 mjeseci bolesnika

na terapiji sunitinibom), a u drugoj 5,47 mjeseci. Od ukupnog broja bolesnika koji su započeli

liječenje 39 bolesnika (52,7%) primilo je drugu liniju, a 14 bolesnika (18,91%) treću liniju.

Sekvencijsko liječenje je osnova adekvatnog liječenja PRB koje je značajno unaprijedilo ishod

liječenja. I nadalje je otvoreno pitanje optimalne sekvencije lijekova u svakoj pojedinoj liniji, a

posebice dolaskom imunoterapije koja se za sada pozicionirala u drugoj liniji nakon progresije

na TKI. Poseban problem predstavlja udio bolesnika koji su kandidati za sekvencijsko liječenje.

Stoga je vrlo važno u svakoj liniji odabrati optimalni lijek, pratiti bolesnike, evaluirati odgovor na

liječenje te aktivno zbrinjavati nuspojave

Iz prikazanih podataka možemo zaključiti da naša iskustva u liječenju PRB svijetlih stanica prate

iskustva kliničkih randomiziranih studija i ustanova koje se specijalizirano bave liječenjem PRB.

Reference:

1. ME Gore, C Szczylik et al (2015) Final results from large sunitinib global expanded-acces trial in

metastatisc renal cell carcinoma BJC 113:12-19

2. Motzer RJ, Hutson TE et al (2013) Pazopanib versus sunitinib in metastatic renal-cell carcinoma. N

Engl J Med 369:722-731



Uspješna istovremena primjena antineoplastičnog liječenja i

tuberkulostatika kod bolesnice s metastatskim kolorektalnim

karcinomom i diseminiranom tuberkulozom tankog crijeva – prikaz

slučaja

Kristina Urch, Marija Miletić, Jasna Radić, Marijana Jazvić,

Željko Soldić, Ante Bolanča, Zvonko Kusić

Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice”,

Vinogradska cesta 29, Zagreb

Iako je danas tuberkuloza (TB) jedna od češćih zaraznih bolesti, istovremena pojava karcinoma i

TB je neuobičajna. S obzirom na imunološki sustav kod bolesnika s malignom bolesti treba imati

na umu i mogućnost reaktivacije latentne ili pojavu primarne TB. Ovo je, koliko je nama pozna-

to, prvi prikaz slučaja bolesnice koja je istovremeno primala terapiju za metastatski kolorektalni

karcinom (MKRK) i dismeniranu TB tankog crijeva.

35-godišnja bolesnica s dijagnosticiranim metastatskim adenokarcinomom kolona primila je od

12/2011 6 ciklusa kemoterapije (KT) prema FOLFIRI protokolu uz bevacizumab. U 5/2012 pre-

zentirala se s dispnejom, febrilitetom i crijevnom opstrukcijom. Radiografski se prikaže infiltra-

cija terminalnog ileuma, milijarni noduli na plućima te regresija jetrenih metastaza. Biopsija ter-

minalnog ileuma bila je pozitivna na M. tuberculosis te je započeta intenzivna tuberkulostatska

terapija kroz 2 mjeseca, a nastavljena s terapijom održavanja. U 8/2012 prati se regresija TB, ali

progresija jetrenih metastaza, stoga je u terapiju uz tuberkulostatike uveden kapecitabin. Nakon

4 ciklusa KT prati se regresija jetrenih metastaza i potpuni nestanak TB promjena terminalnog

ileuma te se u bolesnice reinducira polikemoterapija (XELIRI) uz bevacizumab. Tijekom liječenja

doze irinotekana i kapecitabina reducirane su zbog neutropenije gradusa 3 i dijareje. Nakon 12

ciklusa radiografski, klinički i laboratorijski i dalje bez znakova reaktivacije TB, no prema CT-u iz

1/2016 prikaže se progresija jetrenih lezija. Odlukom onkološkog konzilija u bolesnice je indicira-

na 2. linija KT liječenja za MKRK, no bolesnica tada odbija daljnje KT liječenje.

Literatura:

1. Karnak D, Kayacan O, Beder S. Reactivation of pulmonary tuberculosis in malignancy. Tumori 2002

May-Jun; 88(3):251-4.



Sunitinibom/pazopanibom inducirana hipertenzija kao prediktivni

čimbenik odgovora u bolesnika s metastatskim karcinomom

bubrega

Nikolina Vincelj, Petra Vuković, Jelena Raguž, Iva Marinčić,

Ana Tečić Vuger, Robert Šeparović

Odjel internističke onkologije Klinike za tumore Zagreb

UVOD: Pazopanib i sunitinib su višeciljni tirozin-kinazni inhibitori koji se koriste u prvoj liniji li-

ječenja metastatskog karcinoma bubrega svijetlih stanica u bolesnika s dobrom prognozom.

Inhibicija VEGF-om potaknute angiogeneze dovodi do nuspojava u smislu arterijske hipertenzi-

je, proteinurije, tromboembolijskih incidenata i poremećenog cijeljenja rana. Brojna istraživanja

upućuju na povezanost između arterijske hipertenzije inducirane sunitinibom ili pazopanibom i

učinka liječenja metastatskog karcinoma bubrega.

CILJ ove analize je bio istražiti povezanost pojave hipertenzije inducirane sunitinibom ili pazo-

panibom i efikasnosti liječenja u bolesnika s metastatskim karcinomom bubrega.

BOLESNICI I METODE: U Klinici za tumore od 7.mjeseca 2013.g. do 10.mjeseca 2016.g. pratimo

20 bolesnika s metastatskim karcinomom bubrega liječenih sunitinibom ili pazopanibom u 1. liniji

liječenja. U 60% bolesnika liječenje je započeto sa sunitinibom, a u 40% s pazopanibom. Arterij-

ska hipertenzija definirana je kao vrijednosti krvnog tlaka iznad 140/90 mm Hg.

REZULTATI: U 75% bolesnika s metastatskim karcinomom bubrega liječenje prvom linijom cilja-

ne terapije je u tijeku. Liječenje sunitinibom/pazopanibom traje dulje od 12 mjeseci u 55% bole-

snika (s medijanom od 19 mjeseci). U toj skupini bolesnika neregulirane vrijednosti krvnog tlaka

tijekom liječenja zabilježene su u 54% bolesnika, češće u skupini bolesnika liječenih sunitinibom

( 63% vs. 37%), u 25% bolesnika hipertenzija je bila gradusa 3, a u 75% bolesnika gr. 2. Zbog

progresije bolesti, verificirane radiološkim metodama, u 25% bolesnika je započeto liječenje s

drugom linijom ciljane terapije. 20% od spomenutih bolesnika je tijekom liječenja 1. linijom tera-

pije imalo nekontroliranu hipertenziju.

ZAKLJUČAK: Analizirani podaci su pokazali da nema značajne povezanosti između pojave in-

ducirane hipertenzije sunitinibom ili pazopanibom i dugotrajnog odgovora na terapiju u bolesni-

ka s metastatskim karcinomom bubrega.



Utjecaj pretilosti i povećane tjelesne mase na ishod

neoadjuvantnog liječenja karcinoma dojke

Petra Vuković, Jelena Raguž, Iva Marinčić, Nikolina Vincelj,

Ana Tečić Vuger, Robert Šeparović

Odjel internističke onkologije Klinike za tumore Zagreb

UVOD: Pretilost je veliki javnozdravstveni problem. Među ostalim, povezuje se s povećanim rizi-

kom za razvoj karcinoma dojke i lošijom prognozom. Neke studije sugeriraju da pretile bolesnice

imaju manju vjerojatnost postizanja potpunog patološkog odgovora na neoadjuvantnu kemote-

rapiju (NKT). Iako je sam mehanizam nepoznat, pretpostavlja se da povećane cirkulirajuće razi-

ne estrogena, inzulina, inzulin-like faktora rasta i drugih hormonalnih faktora u pretilih bolesnica

mogu promovirati proliferaciju tumorskih stanica dojke.

CILJ ovog istraživanja je odrediti utjecaj povećane tjelesne mase i pretilosti na ishod neoadju-

vantnog liječenja bolesnica s karcinomom dojke.

BOLESNICI I METODE: U Klinici za Tumore je od 2014.g. do 10/2016 neoadjuvantnom kemotera-

pijom liječeno 90 bolesnica s karcinomom dojke. Kod 47 bolesnica liječenje je još uvijek u tijeku,

2 bolesnice su odbile operativni zahvat, dok je 41 bolesnica operirana nakon provedene NKT,

te su njihovi podatci dalje analizirani. Bolesnice su kategorizirane prema indeksu tjelesne mase

(BMI): bolesnice s normalnom tjelesnom masom (BMI <25 kg/m2), umjereno pretile (BMI 25-30

kg/m2) i pretile bolesnice (BMI >30 kg/m2).

Potpuni patološki odgovor (pCR) je definiran odsutnošću invazivnog karcinoma u tkivu reseci-

rane dojke i limfnih čvorova aksile.

REZULTATI: Potpuni patološki odgovor (pCR) je postignut u 27% bolesnica liječenih neoadj-

vantnom kemoterapijom (64% luminal B karcinoma, 36% hormonski neovisnih karcinoma). 56%

bolesnica je imalo indeks tjelesne mase > 25 kg/m2, od čega 29% BMI >30 kg/m2. Potpuni pa-

tološki odgovor postignut u 17% bolesnica s BMI >25 kg/m2, a u skupini s BMI <25 kg/m2 pCR

je postignut u 38% bolesnica. Analiza po podgrupama je pokazala da su bolesnice s BMI > 25

kg/m2 većinom bile postmenopauzalne (78%) te se prezentirale s luminal B karcinomom (65%).

ZAKLJUČAK: Pretile žene se češće prezentiraju s većim, lokalno uznapredovalim tumorima doj-

ke te su stoga češće kandidatkinje za primjenu neoadjuvantne kemoterapije. Potrebno je razja-

sniti mehanizam kojim pretilost utječe na lošiji odgovor tumora na neoadjuvantnu kemoterapiju.

Ono što potencijalno može pridonijeti smanjenju učinkovitosti neoadjuvantne kemoterapije u

pretilih žena je njihova subdoziranost.



„Stari“ i „novi“ parametri u praćenju bolesnica s karcinomom

dojke: povezanost s petogodišnjim i desetogodišnjim

preživljenjem

Maja Sirotković-Skerlev1, Natalija Dedić Plavetić1,2, Damir Vrbanec1,2,

Filip Sedlić1, Marina Vidović3, Milena Gnjidić2, Ana Kulić4

1 Katedra za patofiziologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

2 Zavod za internističku onkologiju Klinike za onkologiju, KBC Zagreb

3 Zavod za probavne tumore Klinike za onkologiju, KBC Zagreb

4 Zavod za patofiziologiju i eksperimentalnu onkologiju, KBC Zagreb

U ovom radu analizirali smo različite kliničko-patološke parametre: starost bolesnica, veličinu i

histološki gradus tumora, zahvaćenost limfnih čvorova pazuha, izražaj estrogenskih i progeste-

ronskih receptora, vrijednosti katepsina D u tkivu tumora, te neke cirkulirajuće parametre: izvan-

staničnu domenu HER-2/neu, protutijela na p53 i vrijednosti Bcl2 u serumu bolesnica s karcino-

mom dojke. U istraživanje su bile uključene 82 bolesnice. Analizirali smo povezanost ispitivanih

parametara s petogodišnjim i desetogodišnjim preživljenjem bolesnica.

U univarijatnoj analizi utvrdili smo statistički značajnu povezanost veličine tumora (p<0.039,

p<0.011), histološkog gradusa (p<0.0124, p<0.031) i HER-2/neu u serumu (p<0.055, p<0.0156)

s petogodišnjim i desetogodišnjim preživljenjem. Protutijela na p53 u serumu bila su statistički

značajno povezana s petogodišnjim preživljenjem (p<0.013), te je postojala tendencija poveza-

nosti s desetogodišnjim preživljenjem (p<0.060). Nalaz HER-2/neu u tkivu (p<0.0347) bio je

statistički značajno povezan samo s petogodinjim preživljenjem dok su vrijednosti Bcl2 u seru-

mu (p<0.0376) bile povezane samo s desetogodišnjim preživljenjem. U multivarijatnoj analizi,

veličina tumora (p<0.0062, p<0.0151), nalaz HER2 u tkivu (p<0.0184, p<0.0587) i nalaz protuti-

jela na p53 (p<0.0024, p<0.013) bili su statistički značajno povezani s petogodišnjim i deseto-

godišnjim preživljenjem.

Rezultati dobiveni multivarijatnom analizom potvrđuju naša ranija istraživanja i upućuju na vri-

jednost nalaza protutijela na p53 kao prognostičkog čimbenika u bolesnica s karcinomom dojke.

Smatramo značajnim daljnja istraživanja tumorskih biljega u serumu. Prednosti ovog pristupa su

pristupačnost i jednostavnost metoda.

RADIONICE

SEKCIJE ZA ONKOLOŠKU FARMACIJU HFD-A

Sažeci



Biološki lijekovi znanje i odgovornost farmaceuta – Radionica

1D.Vrbanec, 2R.Šeparović,3V.Pavlica,4M.Skelin

1 KBC Zagreb, Zavod za internističku onkologiju

2 KBC Sestre milosrdnice, Klinika za tumore, Odjel za internističku onkologiju

3 KBC Sestre milosrdnice, Klinika za tumore, Ljekarna

4 OŽB Šibenik, Ljekarna

Biološki lijekovi pripadaju novoj skupini lijekova, razvijenih za različite bolesti. Biološki lijekovi su

proizvedeni u živim stanicama pomoću rekombinantne tehnologije i učinkoviti su u poticanju ili

inhibiciji djelovanja prirodnih spojeva. Biološki lijekovi se zbog porijekla i kompleksne strukture

razlikuju od kemijski sintetiziranih molekula. Procjena imunogeničnosti važna je za biološke lije-

kove, a radi se prema važećim smjernicama u pretkliničkim i kliničkim studijama te je uključena

u farmakovigilancijski Plan upravljanja rizicima Terapijski proteini se proizvode pomoću genet-

ski modificiranih staničnih linija ili transgeničnih životinja. Zaostala procesna onečišćenja mogu

biti uzrok imunogeničnosti. Glikozilacija ili pegilacija molekule mogu maskirati imunogenične

epitope. Tvari koje migriraju iz primarne ambalaže mogu potaknuti stvaranje agregata većeg

imunogeničnog potencijala.

Cilj radionice: ukazati na osnovne i jedinstvene karakteristike bioloških lijekova, sljedivost primi-

jenjene biološke terapije kroz serij alizaciju te pisanjem zaštićenih imena lijekova kao i ukazati na

praćenje i prijavljivanje nuspojava.

Prikazom slučajeva vezanih uz određenu biološku terapiju ukazati će se na kritične točke lanca

praćenja biološkog lijeka od zaprimanja u bolničku ljekarnu do praćenja kod primjene i prijavlji-

vanja zamijećenih nuspojava.



Melanom, suvremeno liječenje i osnove dermoskopije te prikaz

slučajeva – Radionica

1Danijela Ledić Drvar, 2Davorin Herceg, 3Eugen Javor

1 Klinika za dermatovenerologiju, KBC Zagreb, Zagreb

2 Klinika za onkologiju, KBC Zagreb, Zagreb

3 Bolnička ljekarna, Klinika za tumore, KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb

Radionica je podijeljena u nekoliko cjelina:

1. Melanom. U toj cjelini se daje pregled važnih spoznaja o melanomu, kliničkim oblicima, mje-

rama prevencije, ranom otkrivanju, sa posebnim osvrtom na suvremeno liječenje ciljanim i

imunološkim lijekovima koji predstavljaju revoluciju u lijecčenju ove teške bolesti.

2. Osnove dermoskopije. Daje se uvid u osnove metode koja je poboljšala kako specifičnost

tako i senzitivnost u otktrivanju melanoma. Sudionici će ovladati znanjem potrebnim za ori-

jentacijsko razlikovanje benignih od zloćudnih pigmentnih lezija.

3. Prikazom bolesnika s melanomom, sudionici će kroz slikoviti pregled dodatno uočiti važnost

temeljitog kliničkog pregleda i dermoskopije u ranom otkrivanju bolesti.

4. Provjerom usvojenog znanja i objektivno će se utvrditi uspješnost radionice.



Značaj enteralne prehrane u onkoloških bolesnika – Radionica

Martina Kranjec Šakić1, Tihana Govorčinović2, Dahna Arbanas3

1 KBC Sestre milosrdnice Bolnička ljekarna

2 Hrvatska ljekarnička komora

3 Karlovačka ljekarna

UVOD: Kod 70% bolesnika koji boluju od zloćudnih bolesti zabilježen je pad tjelesne težine. Uz

anoreksiju, koju karakterizira smanjen apetit, javlja se kaheksija, najčešće obilježena smanjenjem

mišićne mase. U podlozi kaheksije leže metaboličke promjene te upalni parametri. Ovo stanje

smanjuje kvalitetu života bolesnika i loš je prognostički znak.

Kahektični bolesnici imaju lošiji odgovor na onkološko liječenje i izloženiji su njegovim neželje-

nim učincima. Stoga je nutritivni status onkološkog bolesnika nužno popraviti kako bi se pobolj-

šala kvaliteta života bolesnika te, omogućilo provođenje onkološkog liječenja, ali i prevenirale

moguće komplikacije same malnutricije, odnosno kaheksije.

CILJ RADIONICE: Kroz prikaz slučaja obraditi će se kako prepoznati kaheksiju, kako napraviti plan

ljekarničke skrbi s naglaskom na enteralnu prehranu, te kako poboljšati kvalitetu života bolesnika.

Iznimno je važno kaheksiju na vrijeme prepoznati te pravovremeno započeti s liječenjem. Li-

ječenje kaheksije moguće je uz optimalan unos nutrijenata (visok udio bjelančevina i masti, te

eikozapentaenske kiseline) kakav se može naći u pripravcima za enteralnu prehranu onkoloških

bolesnika.

Ljekarnik, kao član onkološkog tima, onkološkom bolesniku pruža ljekarničku skrb s ciljem po-

stizanja boljih farmakoterapijskih učinaka te poboljšanja kvalitete života. Za pružanje cjelovite

ljekarničke skrbi važna je suradnja ljekarnika s bolesnikom i ostalim zdravstvenim stručnjacima

u osmišljavanju, primjeni i praćenju terapijskog plana. Ljekarnička skrb obuhvaća i davanje is-

pravne upute o načinu primjene enteralne prehrane, važnosti primjene, čuvanju pripravaka te

mogućim nuspojavama.

Provjera znanja s par kratkih pitanja kroz ključne točke radionice.

ONCO CORP AD C1 2016 - 17. Kolovoz 2016.CCO

www.servier-oncology.comwww.servier.hr

HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU … · Visoko kvalitetna onkološka skrb danas...

Documents

Transcript of HRVATSKOG DRUŠTVA ZA INTERNISTIČKU ONKOLOGIJU … · Visoko kvalitetna onkološka skrb danas...