Hrvatski Ucenici Friedrich A Von Schmidta

Dragan Damjanovi

Beka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski uenici Friedricha von Schmidta Croatian Architecture of the Historicist Period and the Vienna Academy of Fine Arts. Croatian Students of the Architect Friedrich von Schmidt Wiener Akademie der bildenden Knste und die kroatische Architektur des Historismus. Friedrich von Schmidts kroatische Schler

Nakladnik Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Gliptoteka Za nakladnika akademik Pavao Rudan Glavni urednik akademik Boris Maga, tajnik Razreda za likovne umjetnosti Odgovorni urednik akademik uro Seder, voditelj Gliptoteke Urednica Ariana Kralj, upraviteljica Recenzenti akademik sc. uro Seder prof. dr. sc. Zvonko Makovi dr. sc. Irena Kraevac Tekst doc. dr. sc. Dragan Damjanovi Prijevod eljka Mikloevi (prijevod na engleski) Sanja Miheli Goglia (prijevod na njemaki) Lektura arko Ani-Anti Fotografija doc. dr. sc. Dragan Damjanovi Oblikovanje i priprema knjige/kataloga, plakata, pozivnice Sanja Bachrach i Mario Kritofi Prostorna organizacija i oblikovanje izlobe prof. Mario Beusan Tisak Intergrafika TT d.o.o. Naklada 400

Financijska potpora Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske/ Znanstveni projekt Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne (voditelj prof. dr. sc. Zvonko Makovi) Gradski ured za obrazovanje, kulturu i port grada Zagreba Austrijski kulturni forum Karlovaka upanija Zagrebaka upanija Zahvala ustanovama Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu Riznica zagrebake katedrale Hrvatski dravni arhiv Dravni arhiv u Zagrebu Dravni arhiv u Osijeku Muzej Slavonije Muzej grada Zagreba Muzej za umjetnost i obrt Gradski muzej Vukovar Grafika zbirka Nacionalne i sveuiline knjinice Fototeka i Planoteka Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture Republike Hrvatske Knjinica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Arhiv Srpske pravoslavne crkvene opine i Mitropolije zagrebako-ljubljanske u Zagrebu Zbirka projekata Krievake biskupije u Krievcima Muzej Srpske pravoslavne crkve u Beogradu Gliptoteka HAZU prosinac 2011./ sijeanj 2012. ISBN 978-953-154-999-8

Sadraj

Beka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski uenici Friedricha von Schmidta Pojava historicizma u hrvatskoj arhitekturi, utjecaj Josipa Jurja Strossmayera i Isidora Krnjavoga Herman Boll (Kln, 18. 10. 1845. Zagreb, 17. 4. 1926.) Josip Vanca (Sopron, 22. 3. 1859. Zagreb, 15. 12. 1932.) Janko Holjac (Zagreb 17. 12. 1865. Zagreb, 28. 7. 1939.) Martin Pilar (Slavonski Brod, 16. 11. 1861. Zagreb, 22. 4. 1942.) Janko Josip Grahor (Nova Gradika, 6. 11. 1855. Zagreb, 7. 3. 1918.) Vincenz (Vinko) Rauscher (Salzburg, 28. 1. 1853. Zagreb (?), nakon 30. 4. 1932.) Povremeno pojavljivanje drugih uenika Croatian Architecture of the Historicist Period and the Vienna Academy of Fine Arts. Croatian Students of the Architect Friedrich von Schmidt Josip Juraj Strossmayer, Iso Krnjavi and the Emergence of Historicism in Croatian Architecture Herman Boll (Cologne, October 18, 1845 Zagreb, April 17, 1926) Josip Vanca (Sopron, March 22, 1859 Zagreb, December 15, 1932) Janko Holjac (Zagreb, December 17, 1865 Zagreb, July 28, 1939) Martin Pilar (Slavonski Brod, November 16, 1861 Zagreb, April 22, 1942) Janko Josip Grahor (Nova Gradika, November 6, 1855 Zagreb, March 7, 1918) and Vincenz (Vinko) Rauscher (Salzburg, January 28, 1853 Zagreb (?), after April 30, 1932) Occasional architectural activity of other students 66 69 43 46 59 63 65 429 11 7

26 31 35 36 37 38

Wiener Akademie der bildenden Knste und die kroatische Architektur des Historismus. Friedrich von Schmidts kroatische Schler Das Aufkommen des Historismus in der kroatischen Architektur, Einfluss von Josip Juraj Strossmayer und Isidor Krnjavi Herman Boll (Kln, 18. 10. 1845 Zagreb, 17. 4. 1926) Josip Vanca (Sopron, 22. 3. 1859 Zagreb, 15. 12. 1932) Janko Holjac (Zagreb, 17. 12. 1865 Zagreb, 28. 7. 1939) Martin Pilar (Slavonski Brod, 16. 11. 1861 Zagreb, 22. 4. 1942) Janko Josip Grahor (Nova Gradika, 6. 11. 1855 Zagreb, 7. 3. 1918) Sporadisches Erscheinen anderer Schler Katalog Popis i porijeklo ilustracija Kratice Popis literature Biljeka o autoru/ Anmerkung ber den Autor 74 79 98 106 109 110 113 119 137 140 140 143 72

Vincenz (Vinko) Rauscher (Salzburg, 28. 1. 1853 Zagreb (?), nach 30. 4. 1932) 111

FRIEDRICH VON SCHMIDT (FRICKENHOFEN, NJEMAKA/GERMANY/DEUTSCHLAND, 1825. BE/VIENNA/WIEN, AUSTRIJA/AUSTRIA/STERREICH, 1891.)

6

|

Beka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski uenici Friedricha von Schmidta

|


Uloga beke Akademije likovnih umjetnosti u povijesti arhitekture druge polovine 19. stoljea na podruju itave Austro-Ugarske Monarhije bila je golema. Veina arhitekata koji su se kolovali ili dokolovali na ovoj instituciji poslije postaju vodei projektanti, teoretiari i povjesniari arhitekture u brojnim gradovima Srednje Europe, ne samo unutar granica Monarhije ve i izvan nje (u Njemakoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, itd.). Posebnu je ulogu u tom procesu odigrao Friedrich von Schmidt. Iako je isprva bio hladno primljen u Beu, zapoljavanje na Akademiji omoguilo mu je brzu afirmaciju u drutvu, a potom i uzdizanje do poloaja vjerojatno najuglednijeg arhitekta Monarhije.1 Od Schmidtova dolaska na Akademiju 1859., do smrti 1891., iz njegove je klase izalo 226 uenika,2 ime je stvorena vjerojatno najvea arhitektonska kola u 19. stoljeu uope.3 Naalost opusi veine njegovih uenika jo uvijek nisu dobrim dijelom istraeni, a i tekstovi koji postoje zbog jezinih barijera onemoguuju stvaranje kvalitetne sinteze uinaka ove kole. Svojim neposrednim pristupom i reformiranim nainom nastave.4 Schmidt je stvarao u svojim uenicima ne samo stilistike sljedbenike ve i potovatelje. Vodei ih na brojna putovanja po Monarhiji i izvan nje (ponajprije u Italiju), dovodio ih je u neposredan kontakt sa srednjovjekovnom i renesansnom arhitekturom, pritom se ipak najvie usredotoujui na gotiku i njezinu primjenu u suvremenim, ponajprije sakralnim zdanjima.5 Izraivanjem detaljnih nacrta starih graevina, dijelom publiciranih u monumentalnom asopisu Wiener Bauhtte, uio ih je praktinim znanjima arhitektonske struke. Najbolje od njih vrlo je brzo poeo zapoljavati na svojim brojnim novogradnjama i restauracijama, nakon ega je obino uslijedilo njihovo osamostaljivanje, kao to je bio sluaj s Victorom Luntzom, Alexanderom von Wielemansom, Augustom Kirsteinom te Richardom Jordanom u Beu, Josefom Mockerom u Pragu, Imrom Steindlom i Frigyesom Schulekom u Budimpeti, Augustom Prokopom u Brnu ili Georgom Hauberrisserom u Mnchenu. Sveukupno je 6 arhitekata iz Schmidtove kole due vremena, a neki i cijeli ivot, ivjelo i radilo u Hrvatskoj: Herman Boll, Josip Vanca, Janko

1

Sisa, Jzsef, Neo-Gothic Architecture and

Restoration of Historic Buildings in Central Europe, Friedrich Schmidt and his School, JSAH (Journal of the Society of Architectural Historians), 61/2, Chicago, 2002, 174; Krause, Walter, The Role of Neo-Gothic in the Ecclesiastical Art of Austrian Historicism, Centropa. A Journal of Central European Architecture and Related Arts, 3/3, New York, 2003, 184-932

** Friedrich von Schmidt (1825 1891), Ein

gotischer Rationalist, Historisches Museum der Stadt Wien, Be, 1991, 231383

Eitelberger von Edelberg, Rudolf, Frie-

drich Schmidt, Gesammelte Kunsthistorische Schriften, I. Band, Be, 1879, 3914 5

Sisa, 2002, 174 Primjena je srednjovjekovnih stilova u

profanoj arhitekturi bila slabo rairena na podruju Srednje Europe, te, osim u arhitekturi burgova, ni Schmidt usprkos brojnim nastojanjima, nee uspjeti bitno promijeniti situaciju.

|


|

7

Holjac, Martin Pilar, Vinko Rauscher i Janko Josip Grahor. Svi osim najvanijeg, Hermana Bolla, pohaali su beku Akademiju likovnih umjetnosti. U opusu svakog od njih Schmidtov je utjecaj uoljiv, katkad u veoj, katkad u manjoj mjeri. Oni e svojom projektantskom djelatnou, od druge polovine 70-ih godina 19. stoljea sve do zavretka Prvoga svjetskog rata, u cijelosti preobraziti hrvatsku arhitekturu. Tek njihovim povratkom sa kolovanja, odnosno preseljenjem u Zagreb, visoki historicizam poinje dominirati hrvatskom arhitekturom. Kljunu su ulogu odigrali u irenju neogotike kao stila, u uvoenju visokohistoricistikog pristupa restauriranju spomenika graditeljstva te u stvaranju prvih ozbiljnijih uvida u tradicijsku graditeljsku batinu Hrvatske. Dio e njih (ponajprije Boll) svojom nastavnom djelatnou dalje distribuirati steena znanja te stvoriti i vlastitu kolu. Iako su sva estorica u veoj ili manjoj mjeri gradili i javne i stambene objekte, veina ih je dobar dio svoje projektantske aktivnosti, poput uitelja, usredotoila na sakralnu arhitekturu, najvie od svih Herman Boll, Vinko Rauscher i Josip Vanca, a u mnogo manjoj mjeri i Janko Holjac te Martin Pilar. Samo Janko Josip Grahor, koliko se zasada zna, uope nije projektirao crkve. Iako se u oblikovnom jeziku njihovih graevina jasno mogu uoiti pouci dobiveni u Schmidtovu ateljeu, svi se s vremenom u velikoj mjeri osamostaljuju stvarajui i izuzetno originalna ostvarenja, poput Bollova groblja Mirogoj u Zagrebu, Vancaeve nerealizirane crkve Svetog Blaa ili Holjeve saborne crkve u Plakom. Valja naglasiti odmah na poetku kako odabir ove estorice arhitekata nije rezultat nekakvog etnikog kljua. Izabrani su ponajprije oni koji su krae ili due vrijeme ivjeli u Hrvatskoj. Dvojica od njih nisu uope hrvatskog porijekla: Herman Boll i Vincenz Rauscher, no kako su gotovo cijeli svoj opus (u sluaju Bolla) ili dobar dio njega (u sluaju Rauschera) ostavili u Hrvatskoj, razumljivo je da ih drimo za domae uenike Friedricha von Schmidta. Na kraju teksta kratko je spomenuto djelovanje i ostalih njegovih uenika koji su radili za Hrvatsku, no nisu ivjeli u njoj (Luntza, Jordana, Kirsteina, Paschera). S obzirom na temu koju tekst obrauje, govori se uglavnom o historicistikom dijelu njihovih opusa, budui da se u njemu najjasnije mogu uoiti poveznice s radovima Friedricha von Schmidta, te openito s bekom arhitekturom druge polovine 19. stoljea. Dio se spomenutih arhitekata oko 1900. godine okree prema secesiji (Vanca, Pilar) te i u tom stilu stvara mnoga zanimljiva i znaajna ostvarenja. Radei na rubovima Monarhije zbog siromatva sredine u kojoj su ivjeli, ova skupina arhitekata nije imala esto priliku stvarati monumentalna djela, ali su zato imali priliku stvoriti kvantitativno monumentalne opuse. Za razliku od svojih kolskih kolega iz Bea, koji su i nakon dovrenja kolovanja nastavili raditi u Schmidtovu ateljeu (poput Victora Luntza ili Augusta Kirsteina), imali su mogunost potpuno samostalnog djelovanja i razvijanja u smjeru u kojem su eljeli. Luntz i Kirstein i mnogi drugi lanovi Schmidtova ateljea tu e priliku stei tek nakon majstorove smrti.

8

|


|

Pojava historicizma u hrvatskoj arhitekturi, utjecaj Josipa Jurja Strossmayera i Isidora KrnjavogaNakon revolucije 184849. godine poloaj Hrvatske u Habsburkoj Monarhiji nije se bitno promijenio. Iako su hrvatske snage na elu s banom Jelaiem odigrale kljunu ulogu u guenju ustanka u Ugarskoj i revolucije u Beu, novi apsolutistiki poredak na elu s ministrom Bachom onemoguavao je vei stupanj osamostaljivanja zemlje unutar Monarhije. Situacija se ne mijenja bitno ni nakon 1860. godine i obnove ustavnosti. U vrijeme sedmogodinjih pregovora izmeu Bea i Pete o buduem ustrojstvu drave, koji su uslijedili, Zagreb je neprestano, u nastojanju da postigne to veu samostalnost Hrvatske, manevrirao izmeu dviju strana. Nakon Austro-ugarske nagodbe i dualizacije Monarhije, Hrvatska je potpala pod upravu Pete, osiguravi si ipak, 1868. godine, Ugarsko-hrvatskom nagodbom, dio samouprave. Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, kako se u to vrijeme hrvatska jedinica slubeno nazivala, ostali su u nadletvu unutarnji poslovi, sudstvo, te bogotovlje i nastava. Tradicionalni organi vlasti ouvani su i dalje: uz Sabor (parlament), kao zakonodavni organ sauvana je i institucija bana (neto poput ministra predsjednika). Nakon potpunog pripojenja Vojne krajine 1881. godine, Hrvatska je bila podijeljena na 9 upanija, a prema popisu iz 1891. u njoj je ivjelo oko 2,4 milijuna stanovnika.6 U drugoj polovini 19. stoljea hrvatski narod proivljava vrijeme snanog kulturnog i gospodarskog razvitka Grnderzeit, kao i svi drugi narodi Monarhije. Kao najjai centar razvija se ponajprije glavni grad Zagreb, u kojem e, kako emo vidjeti, ivjeti i raditi svi hrvatski uenici Friedricha von Schmidta, osim, jednim dijelom, Josipa Vancaa. Zagreb doivljava snaan demografski, gospodarski i kulturni rast. Postaje sredite brojnih institucija: Sveuilita, Akademije, niza kulturnih, umjetnikih i gospodarskih drutava. Demografski rast i utemeljenje institucija prati i snana graevinska djelatnost. Uz Zagreb, od veih su se gradova isticali ponajprije Osijek, prijestolnica Slavonije, te Varadin, Zemun, Karlovac i Suak-glavna izvozna luka.7 Svi se oni meutim ni gospodarskom snagom ni brojem stanovnitva nisu mogli mjeriti s glavnim gradom. Zbog specifinih gospodarskih i kulturnih prilika te perifernog poloaja zemlje historicizam se u hrvatskoj arhitekturi javlja neto kasnije negoli u Beu i drugim znaajnijim centrima Monarhije (Pragu, Budimpeti). U prvoj polovini 50-tih realiziraju se prvi znaajniji primjeri romantiarskih, neogotikih i Rundbogenstil graevina (neogotiki dvorac grofova Drakovia u Trakoanu, Rundbogenstil zgrada dananjeg rektorata Sveuilita u

KARL RSNER I FRIEDRICH VON SCHMIDT, AKOVAKA KATEDRALA SA ZAPADA/ KARL RSNER AND FRIEDRICH VON SCHMIDT, AKOVO CATHEDRAL, FROM THE WEST/ KARL RSNER UND FRIEDRICH VON SCHMIDT, KATHEDRALE IN AKOVO

6

Vranje oljan, Boena, Stanovnitvo gra-

dova banske Hrvatske na prijelazu stoljea, kolska knjiga, Stvarnost, Zagreb, 1991, 48.7

Najcjelovitiji pregled povijesti Hrvatske u

drugoj polovini 19. stoljea daje monografija: idak, Jaroslav; Gross, Mirjana; Karaman, Igor; epi, Dragovan, Povijest hrvatskog naroda g. 1860 1914., kolska knjiga, Zagreb, 1968.

|


|

9

8

Horvat, Anela, Historicizam, Enciklope-

dija hrvatske umjetnosti I., Zagreb, 1995, 335.9

orak eljka, Zagrebaka katedrala i

XIX. stoljee, Zagrebaka katedrala, Zagreb, Globus, Kranska sadanjost, 1988, 257304.10

Maruevski, Olga, Iso Krnjavi kao gradi-

telj, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, knjiga XXXVII, Zagreb, 1986, 21; Jirsak, Libue, Die Rezeption der Wiener Schule in der kroatischen Kunstgeschichte. Izidor Krnjavi, der erste kroatische Kunstgeschichteprofessor und seine Ttigkeit 18701890, doktorska disertacija, Sveuilite u Beu, 2007; Damjanovi, Dragan, Bishop Strossmayer, Izidor Krnjavi and the Foundation of the Chairs in Art History and Ancient Classical Archaeology at Zagreb University, Centropa 9, 3, New York, September 2009, 1768411

Krnjavi, Iso, Kunstbestrebungen in Cro-

atien; Agram, im Juli 1879, Kunst Chronik, 43., LeipzigBe, 18. 9. 1879, 72327

Zagrebu te rimokatolika crkva u Molvama u Podravini). Krajem istog desetljea i tijekom idueg podiu se i prvi neogotiki sakralni objekti, crkve u Voloderu, 1863. godine, Luki, 1864., Veleevcu, 1869-71., Bukevju, 1870. i Macincu, 1878.8 Te su graevine meutim vie iznimka nego pravila. Sve do dolaska Schmidta i njegovih uenika, neogotika se samo povremeno primjenjivala u sakralnoj arhitekturi; prevladavao je Rundbogenstil, te, vrlo dugo, preici baroknoga klasicizma iz prve polovine 19. stoljea. Tek s doseljenjem Bolla, 1879. godine, te povratkom Holjca, Pilara i Vancaa u prvoj polovini 80-ih, situacija se poinje bitno mijenjati. Djelovanje Schmidta i njegovih uenika na podruju Hrvatske vjerojatno ne bi bilo mogue da im teren nije bio pripremljen kroz tekstove i javno djelovanje akovakog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, te povjesniara umjetnosti i kasnijeg predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade Ise Krnjavog. Biskup Strossmayer svoje je umjetnike nazore oblikovao 40-ih godina 19. stoljea u krugu bekih nazarenaca (Rsner, Fhrich, Kupelwieser), radei u tamonjem augustinskom samostanu kao jedan od trojice predstojnika. Raspolaui sredstvima bogate akovake biskupije, postaje najveim mecenom hrvatske kulture i umjetnosti u 19. stoljeu. U sreditu svoje biskupije, gradiu akovu u Slavoniji, podizao je od 1866. do 1882. najmonumentalniju graevinu historicizma u Hrvatskoj katedralu Svetog Petra. ezdesetih i sedamdesetih godina potie osnivanje niza institucija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Galerije starih majstora, Sveuilita u Zagrebu, istodobno pomaui niz umjetnika u obrazovanju (Ivana Rendia, Vlahu Bukovca, itd.). Pisanjem i agitiranjem izvrio je kljunu ulogu u poetnom prodoru visokog historicizma u sakralnu arhitekturu Hrvatske, potaknuvi restauraciju zagrebake katedrale,9 te ouvanje i restauraciju crkve Svetog Marka u istom gradu, dajui ove projekte u ruke Friedricha von Schmidta. Isidor (Iso) Krnjavi beki je ak, slikar i povjesniar umjetnosti. Slikarstvo je zavrio na bekoj Akademiji, a povijest umjetnosti kod Rudolfa von Eitelbergera. Oenivi se za Minu, sestru slikara Carla Frschla, nastavio je kroz cijele 70-e ivjeti u gradiu Weidlingu izmeu Klosterneuburga i Bea povezujui biskupa Strossmayera i zagrebakoga kanonika Franju Rakog sa Schmidtom i drugim austrijskim umjetnicima (kiparom Georgom Feuersteinom, slikarom Christanom Rubenom, itd.).10 Publiciranjem tekstova u Ltzowljevom asopisu Zeitschrift fr bildende Kunst te u KunstChronik prvi je put omoguio da informacije o dogaanjima u umjetnosti na podruju Hrvatske budu dostupne strunom itateljstvu njemakog govornog podruja.11 Nakon to je zalaganjem biskupa Strossmayera utemeljena katedra za povijest umjetnosti na Zagrebakom sveuilitu 187778., Krnjavi se seli Zagreb, a nakon preseljenja Strossmayerove galerije starih majstora iz akova u isti grad, 1883. postaje i njezin prvi ravnatelj. Po dolasku na vlast

10

|


|

promaarski orijentiranog bana Karla Dragutina Khuen-Hdervryja 1883., Krnjavi se vezuje uz vlast i prekida odnose s biskupom Strossmayerom. Konano, 1891. postaje predstojnikom Odjela za bogotovlje i nastavu Zemaljske vlade, te zapoinje kanalizirati golema sredstva u kulturne svrhe. Posljednje je desetljee 19. stoljea stoga je i vrijeme najveeg procvata hrvatske kulture, doba goleme graevinske aktivnosti. Mandat mu je naalost bio prilino kratak. Nakon to su hrvatski sveuilitarci, pred Franjom Josipom, za njegova posjeta Zagrebu 1895. godine zapalili maarsku zastavu morao je dati ostavku. Usprkos tomu to vie nije bio formalno na vlasti, i dalje je neformalno upravljao hrvatskom kulturom, gotovo do poetka Prvoga svjetskog rata. Samo za njegova kratka mandata obnovljeno je ili iznova sagraeno gotovo stotinjak sakralnih objekata, a zapoeta je gradnja zgrada za niz nacionalnih institucija: Hrvatskoga narodnog kazalita, gimnazijskoga kompleksa na dananjem Rooseveltovu trgu, bolnice u Vinogradskoj ulici, itd.12

Herman Boll (Kln, 18. 10. 1845. Zagreb, 17. 4. 1926.)Najznaajniji hrvatski uenik Friedricha von Schmidta koji se pretvorio u dominantnu osobu hrvatske arhitekture i umjetnikog obrta krajem 19. i poetkom 20. stoljea bez ikakve je sumnje Herman Boll. Poput njegova uitelja, i on je porijeklom iz Njemake, iz graditeljske evangelike obitelji iz Klna, jednog od glavnih centara arhitekture historicizma. Hermanov otac Karl radio je pod Zwirnerom i Voigtelom na dovravanju klnske katedrale.13 Poslije je vodio vlastiti arhitektonski ured u kojem je privremeno radio i sin mu Herman (vjerojatno izmeu 1866. i 1867)14 te budui beki arhitekt Dominik Avanzo.15 Nakon prvih steenih praktinih znanja kod oca, te u niza drugih graevinskih i umjetno-obrtnih radionica, Boll slui vojsku 1866. i 1867. godine, te sudjeluje poslije u pruskofrancuskom ratu kao topniki asnik.16 Od 1867. do 1872. radi u ateljeu Heinricha Wiethasea, jednog od najstarijih Schmidtovih uenika uope, koji je u to vrijeme radio kao privatni graevinski poduzetnik u Klnu.17 Nakon preseljenja iz Klna u Monarhiju, Schmidt je upravo Wiethaseu ostavio vlastiti klnski arhitektonski ured, te je nastavio odravati cijeli ivot nastavio odravati kontakte s njim. Zanimljivo je kako je Herman Boll imao ivotni put uvelike nalik onome ve spomenutog arhitekta Avanza. Obojica su uili najprije kod Bollova oca, potom kod Wiethasea, da bi se nakon toga, nesumnjivo na Wiethaseovu preporuku, preselili u Be. Motivi preseljenja ostali su dosada prilino nejasni. Vjerojatno je Schmidt od Wiethasea zatraio da mu poalje

12 13

Maruevski, 1986, 201. Spominje se kao izvoa gradnji u Journal

fr die Baukunst iz 1829. godine, prema: Weyres, Willy; Mann, Albrecht, Handbuch zur rheinischen Baukunst des 19. Jahrhunderts 1800 bis 1880, Greven Verlag, Kln, 1968, 34.14

Krinik, K., Boll, Herman, Hrvatska enci-

klopedija. Priruni rjenik sveobega znanja, Knjiga I., Osiek 1887, 489.15

Wielemans Alexander von, Professor Ar-

chitekt Dominik Avanzo 8. November 1910., Monatsschrift Wiener Bauhtte, 1., Be, 1. 1. 1911., 2416 17

Krinik, 1887, 489. *** Herman Boll, Das geistige

Deutschland am Ende des 19. Jahrhunderts, Bd. 1., 1898, 15455

|


|

11

18 19

Ibid. Cvitanovi, urica, Arhitektura monu-

mentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba, ivot umjetnosti, 26-27, Zagreb, 1978, 131.20 21 22

orak, 1988, 257304. Krinik, 1887, 48990. Ovaj je projekt poslije istican kao jedan od

rijetkih radova koje je Friedrich von Schmidt u cijelosti sam izradio. Prema: Als eigene Arbeiten von ihm mgen nur die Restaurationen bezw. Restaurations-Entwrfe fr die Dome von Seckau (in Steiermark), Agram, Fnfkirchen, Brnn, fr die Schlsser Vajdah Hunyad, Karlstein und Runkelstein genannt werden., prema: Fritsch, K. E. O., Ein deutscher Steinmetz, Deutsche Bauzeitung, Berlin, 25. 3. 1891, 145

nekoliko svojih boljih uenika, koji su se obrazovali, poput njega samoga, u Klnu, gradu koji se pretvorio, vezano uz dovravanje katedrale, u najznaajniji europski centar neogotike sakralne arhitekture. Kako se broj objekata povjerenih Schmidtu poetkom sedamdesetih naglo poveao, trebao je kvalitetne strunjake koji bi mu pomagali u izradi nacrta i izvedbi. Mogue je da je Dominik Avanzo, nakon svojega preseljenja u Be, inicirao dolazak Bolla, sina svojega prvog uitelja. Prema rijeima samoga Hermana Bolla, u Beu je radio izmeu 1872. i kraja 1879. na nekoliko Schmidtovih graevina unutranjem ureenju crkvi u Weissgrberu, Fnfhausu i Brigittenauu, te izvedbi dogradnje zgrade Narodne banke u Bankgasse. Koji su bili njegovi konkretni zadaci ostaje nejasno; u literaturi se redovito navodi kako je izraivao detaljne osnove iz Schmidtovih skica za dijelove unutranje opreme i dekoracije spomenutih crkvi i zgrade Narodne banke.18 U dodir s Hrvatskom Boll dolazi zahvaljujui ve postojeim Schmidtovim kontaktima. Glavni je beki neogotiar poeo raditi na podruju Hrvatske jo poetkom 70-ih godina 19. stoljea, nakon to ga je biskup Strossmayer izabrao kao arhitekta koji e mu zavriti katedralnu crkvu, to ju je zapoeo njegov kolega s beke Akademije likovnih umjetnosti Karl Rsner, koji je prerano preminuo 1869., tri godine nakon poetka podizanja te monumentalne graevine. Schmidt zavrava 187072. arhitektonski dio crkve, izmijenivi djelom Rsnerov projekt, osobito glavnu fasadu. Sve do sredine 70 tih, meutim, rijetko se i neredovito pojavljuje u Hrvatskoj. Kako je Strossmayer bio izuzetno zadovoljan Schmidtovim radom u akovu, odluio mu je povjeriti projekt zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Budui da se zgrada imala podii u renesansnom stilu Schmidt alje krajem 1875. Bolla u Italiju da prouava tamonje renesansne, te srednjovjekovne spomenike, kako bi steena znanja i crtee mogao primijeniti u sve brojnijim projektantskim zadaama. Na tom se putovanju, u Rimu 187576., Boll upoznaje i sprijateljuje s biskupom Strossmayerom koji je zimske mjesece redovito provodio u Italiji, to mu omoguuje da nakon povratka u Be postane glavnim zastupnikom i voditeljem svih Schmidtovih gradnji u Hrvatskoj. Uz radove na dovrenju i opremanju akovake katedrale koji e se produiti sve do 1882., te uz izradu projekata za palau tadanje Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, 19 Schmidt u suradnji s Bollom, a na poticaj Strossmayera, radi istodobno na restauracijama dviju srednjovjekovnih graevina upne crkve Svetog Marka i katedrale svetoga Stjepana u Zagrebu.20 S obzirom na velik broj poslova koje je radio u Hrvatskoj, nedugo potom raa se ideja o Bollovu stalnom preseljenju u Zagreb. Ponovno su kljunu ulogu u ostvarenju ove inicijative odigrali biskup Strossmayer te u jo veoj mjeri Iso Krnjavi. Za svoj projekt preporoda hrvatske kulture Krnjavi je trebao arhitekta koji bi realizirao njegove zamisli, a naao ga je upravo u liku Hermana Bolla. Konano preseljenje uslijedilo je 1879., vezano uz poetke

12

|


|

radova na obnovi zagrebake katedrale.21 Poslovi restauracije povjereni su samom Schmidtu koji iste, 1879. godine, zavrava projekt,22 dok Bollu preputa, kao i u radovima na prethodnim ve spomenutim objektima, samo izvedbu. Radovi na katedrali meutim nisu bili dovoljni, trebalo mu je osigurati i druge projekte kako bi ga se zadralo u zemlji. Strossmayer i Krnjavi mu stoga sreuju poslove oko potpune pregradnje najznaajnije hodoasnike marijanske crkve u Hrvatskoj, u Mariji Bistrici nedaleko od Zagreba,23 te izradu projekta i realizaciju gimnazijske zgrade u Osijeku. Sretna okolnost po Bolla nesumnjivo je bio veliki potres koji je pogodio Zagreb i njegovu iru okolicu u studenom 1880. godine. Sve su zagrebake crkve, od katedrale do manjih kapela, u veoj ili manjoj mjeri stradale. Val obnove koji je uslijedio donio mu je izuzetno velik broj poslova pa je njegova egzistencija u Hrvatskoj bila zajamena. Ugled steen na restauraciji bistrike crkve i zagrebakih objekata nakon potresa, pretvorio ga je u najtraenijeg hrvatskog arhitekta koji e do smrti, 1926. godine, projektirati izgradnju i restauraciju gotovo stotinjak sakralnih zdanja u cijeloj Hrvatskoj. Cjelokupan se Bollov opus moe podijeliti u nekoliko razdoblja. Prvo, formativno razdoblje, od 1865. do 1879., rad u raznim ateljeima, od oeva do Schmidtova, najmanje je istraeno. Zasada je jo nemogue ustanoviti koje je konkretne zadatke tada obavljao te koliki je bio njegov individualni doprinos, odnosno koliko je radio samo dopune tuih nacrta a koliko stvarao sam. Bar to se tie radova na zagrebakoj i akovakoj katedrali, ini se da je sve do poetka 80-ih, veinu autorskih poslova u svojim rukama jo uvijek neposredno drao Schmidt. Tek nakon preseljenja u Hrvatsku Boll poinje potpuno samostalno raditi, stoga se 1879. godina moe uzeti kao priblian poetak druge faze njegova stvaralatva koja obuhvaa 80-e i 90-e godine 19. stoljea. U ovoj se fazi najsnanije osjea utjecaj kako Schmidtove, tako i Wiethaseove arhitekture, a donekle i Viollet-le-Duca.24 esto se gotovo doslovno referira osobito na Schmidtove objekte. Meu glavnim je uzorima crkva svete Brigite u Brigittenauu, motive s koje upotrebljava na evangelikoj crkvi u Zagrebu, upnim crkvama u Graneini i Franjindolu, te nizu drugih sakralnih gradnji. Kako je rije o poecima samostalnog rada, brojna su stilska lutanja i relativno este nespretnosti. Zna se okrenuti, u potrazi za inspiracijom, i prema romantiarskoj arhitekturi, osobito kada pokuava graditi neoromanike sakralne graevine (crkve na Tekijama u Petrovaradinu i u Velikoj Gorici kraj Zagreba). Njegove crkve, osobito neogotike, bez obzira na to je li rije o novogradnjama ili restauracijama, formalnim repertoarom utjelovljuju, u tim godinama, nazore visokog historicizma ostvarivanjem ideja o jedinstvu i istoi stila te okretanjem iskljuivo na zrelu gotiku kao (kako se tada vjerovalo) najklasiniji vid gotike. Prema kraju 19. stoljea Boll se poinje u sve veoj mjeri oslobaati Schmidtova nasljedstva, te preuzima elemente arhitekture kasnog historicizma.

23 24

Maruevski, 1986, 12435. Georgeon-Liskenne, Anne, La rception

du no-gothique la franaise dans les pays de langue allemande au 19e sicle, Gothic Revival: religion, architecture and style in Western Europe 1815. 1914., Leuven, 2000, 187

|


|

13

25

Strossmayer, Josip Juraj, Nekoliko riei o

stolnoj crkvi zagrebakoj, Katoliki list (Prilog), 36, Zagreb, 3. 9. 1874, 18.; orak, 1988, 2667.26

Damjanovi, Dragan, Neogotiki tornjevi

zagrebake katedrale; stil i kontekst, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 29, Zagreb, 2005, 25976.27 28

Sisa, 2002, 172 Maruevski, Olga, Franjevake crkve u

obzorju devetnaestog stoljea, Mir i dobro, Umjetniko i kulturno naslijee Hrvatske franjevake provincije Sv. irila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2000, 26172.

Objekti mu postaju sve dekorativniji, raskoniji, prostorno sloeniji, kako pokazuje nerealizirani projekt za novosadsku katedralu (1897.), te projekt za poruenu almansku crkvu (oko 1910.). Kada projektira gotiki, poinje se okretati i prema kasnoj, a ne iskljuivo visokoj gotici, to se moe uoiti na (nerealiziranom) projektu za glavno proelje iloke crkve (vjerojatno iz 1907.). Iako i nakon to je secesija potpuno zavladala hrvatskom arhitekturom Boll nastavlja projektirati na sebi svojstven, historicistiki nain, na pojedinim se njegovim objektima mogu primijetiti i elementi novog stila, kao to moemo vidjeti na proeljima pravoslavne crkve u Zagrebu iz 1914. godine. Istodobno, u posljednjem razdoblju stvaralatva njegova neoromanika poinje poprimati, kao i neoromanika kasnog historicizma u Beu, vilhelminski prizvuk (monumentalna grobnica za pale u Prvom svjetskom ratu u Karlovcu iz 191618.). Ve je spomenuto kako tek sa Schmidtom i njegovim uenicama ulaze u Hrvatsku u podruje restauracije sakralnih objekata historicistiki nazori srednjovjekovne se graevine dovravaju ili preoblikuju u skladu s idealno zamiljenim njihovim prvobitnim stanjem, uz istodobno izbacivanje, u tenji za jedinstvom stila, tragova kasnijih epoha. U irenju tih stavova u nas Boll e odigrati najsnaniju i najdalekoseniju ulogu. S jednim restauratorskim poslom uostalom i zapoinje njegova aktivnost u Hrvatskoj obnovom zagrebake katedrale, najveom restauracijom 19. stoljea u nas uope. Istodobno, rije je o najveem Bollovu djelu, te o najznaajnijem neogotikom objektu u Hrvatskoj. Poduhvat je potaknut lankom biskupa Strossmayera u Katolikom listu 1874.25 Projekt za obnovu, nakon dugih pregovora Schmidt izrauje 1878. godine. Njime je predviena zamjena dotadanjeg jednostavnog jednotoranjskog proelja s monumentalnim dvotoranjskim u stilu rane gotike, zatim dodavanje brojnih fijala na bonim zidovima crkve, te temeljita pregradnja unutranjosti. U prvoj se fazi radova Boll u cijelosti pridravao Schmidtova plana. Nakon potresa koji je sruio dio stare graevine 1880. godine, radi prve izmjene, koje postaju sve veima kako radovi napreduju u veoj mjeri rastvara kape zvonika, uklanja portal iz 17. stoljea koji je Schmidt namjeravao ostaviti, izbacuje veinu baroknih oltara i radi nove, mijenja svodove, ujednauje visinu krova koji pokriva glaziranim crijepom, te, konano, rui bedeme ispred crkve. Taj mu je postupak donio veliku nepopularnost u strunoj javnosti poetkom 20. stoljea, u vremenu kada se senzibilitet za restauracije bitno promijenio.26 Restaurirajui katedralu, Boll se vodio principima koje je u slinim radovima imao Schmidt. Nastojao joj je povratiti njezinu idealnu srednjovjekovnu formu27 ne obazirui se pritom previe na dodatke iz kasnijih vremena, osobito ne na barokne elemente. I ta i budue Bollove restauracije provode princip jedinstva i istoe stila bez obzira na to je li rije o neogotikim, neobizantskim ili neorenesansnim graevinama. Od veih kasnijih restauracija svakako treba spomenuti obnovu franjevakih crkvi u Zagrebu (188588., 190102.) i Iloku (190710.),28 grkokatolike crkve u Zagrebu

14

|


|

FRIEDRICH VON SCHMIDT, ZAGREBAKA KATEDRALA PRIJE RESTAURACIJE, SJEVERNO PROELJE, 1878./ FRIEDRICH VON SCHMIDT, ZAGREB CATHEDRAL, NORTH FAADE BEFORE RESTORATION, 1878/ FRIEDRICH VON SCHMIDT, NORDFASSADE DER ZAGREBER KATHEDRALE VOR DER RESTAURIERUNG, 1878

FRIEDRICH VON SCHMIDT, PROJEKT ZA RESTAURACIJU SJEVERNOG PROELJA ZAGREBAKE KATEDRALE, 1878./ FRIEDRICH VON SCHMIDT, ZAGREB CATHEDRAL, NORTH FAADE, RESTORATION DESIGN, 1878/ FRIEDRICH VON SCHMIDT, ZAGREBER KATHEDRALE, RESTAURIERUNGSENTWURF FR DIE NORDFASSADE, 1878 HERMAN BOLL, UNUTRANJOST FRANJEVAKE CRKVE U ZAGREBU NAKON OBNOVE IZVEDENE 1901-02./ HERMAN BOLL, FRANCISCAN CHURCH IN ZAGREB, RESTORED 1901-02./ HERMAN BOLL, FRANZISKANERKIRCHE IN ZAGREB NACH DEM UMBAU 1901-02

|


| 15

29

Posao Boll dobiva nesumnjivo zahvalju-

jui injenici kako je i sam bio evangelik (poslije e, poput Schmidta, zasigurno s ciljem lakeg dolaska do poslova za Katoliku crkvu, prijei na katolianstvo).30

Rije je o jednoj od najveih realiziranih

seoskih crkvi unutar Bollova opusa uope.31

Nakon iseljavanja Nijemaca tijekom II.

svjetskog rata i nakon njega crkva je, naalost, 1955. godine poruena. Leinz, Leni, Franztal, ich muss dich verlassen, Donauschwbische Beitrge Heft 20, PannoniaVerlag, Freilassing, 1957, 104532

O kapeli u Naicama govore lanci: Lue-

vnjak, Silvija, Kapela s grobnicom obitelji Pejaevia u Naicama, Naiki zbornik, 5, Naice, 1999, 5598.; Zec, Daniel, Ikonoloka interpretacija kapele Pejaevi u Naicama, Osjeki zbornik, 28, Osijek, 2006, 17181.

(188586.), katedrale u Krievcima (189497.), saborne crkve u Pakracu (189396.) te manastira Grgetega na Frukoj gori (18971902.). Pojedine te graevine uope nisu bile srednjovjekovni objekti (Pakrac, Grgeteg). Boll ih modernizira daje im novo lice, ne u skladu sa zateenim odlikama njihove arhitekture, ve u skladu s ulogom stila u historicizmu kao oblikovnog odraza vjerske pripadnosti objekta. Stil kod Bolla, kao i kod veine drugih arhitekata historicizma, govori, naime, o namjeni graevine te porijeklu ili vjeroispovijesti ljudi za koje gradi. Gradei za katolike i evangelike, primjenjuje tako gotovo iskljuivo neogotiku, a rjee neorenesanu te neoromaniku. Gradei za pravoslavne, rabi vlastitu verziju bizantskoga graditeljstva, koji najee koristi i pri projektiranju grkokatolikih crkava, iako njih zna rjeavati i u zanimljivom spoju gotike i Bizanta. S obzirom na svoje kolovanje kao i s obzirom na injenicu da je Katolika crkva bila najznaajniji naruitelj njegovih objekata, razumljivo je da je Boll najvie projektirao u neogotikom stilu. Iako se taj stil, kako je reeno, u Hrvatskoj pojavio ve 50-ih godina 19. stoljea, tek se s Bollovim preseljenjem poinje u pravom smislu te rijei ukorjenjivati. Glavni su predloak za Bollove neogotike sakralne graevine 80-ih i 90-ih godina 19. stoljea Schmidtove beke crkve Sveta Brigita u Brigittenauu te Lazaristenkirche St. Severin. Ve na prvoj njegovoj neogotikoj crkvi u Zagrebu evangelikoj, sagraenoj 188284. godine, utjecaj spomenuta dva predloka vie je nego oit.29 Boll ponavlja niz motiva poevi od samog upotrijebljenog materijala fasadne cigle (tzv. Rohbau gradnja), do elemenata ralambe u kojima prepoznajemo niz doslovnih citata Schmidtova objekta nain uokvirivanja gotikih prozora, motiv vijenca s nizom stepeniasto istaknutih redova cigala, vrlo slino rijeen vrh tornja, itd. U okolici Zagreba gotovo istodobno podie u potresu potpuno unitenu crkvu u Graneini (188687.) slinih oblikovnih karakteristika. I na dvjema crkvama u Srijemu, podignutima po Bollovim projektima na Strossmayerovu inicijativu, jednobrodnoj jednotoranjskoj u Erdeviku kraj ida (188990.) i trobrodnoj dvotoranjskoj u njemakom selu Franztal (Franjindol) kraj Zemuna30 (188788.), jasno se uoavaju spomenuti beki predloci.31 Zanimljivo je kako Boll istovremeno podie i neke neogotike objekte koji se tipoloki bitno razlikuju od prethodno spomenutih. Jedna od njih, podignuta na samom poetku karijere, grobna kapela obitelji Pejaevia u Naicama u Slavoniji (1881.),32 oito nastaje kao neka vrsta kombinacije elemenata iz Schmidtove arhitekture (pristupna rampa preuzeta je iz njegovih mauzoleja), te elemenata njemake neogotike Ungewitterova kruga (s kojim je u doticaju bio Heinrich Wiethase), to se najjasnije vidi u obliku tornja, te u odnosima veliine tornja prema tijelu crkve. Poseban sluaj predstavlja i crkva u Tounju u Lici (nadogradnja zavrena 1897.), trobrodna bazilika sa samostojeim tornjem, spojenim s crkvom Fachwerk mostom. Iako Fachwerk nije bio neuobiajen kod Schmidta, osobito u arhitekturi burgova, za njegovo

16

|


|

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA EVANGELIKU CRKVU U ZAGREBU, 1882-84./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR THE EVANGELICAL CHURCH IN ZAGREB, 1882-84/ HERMAN BOLL, ENTWURF FR DIE EVANGELISCHE KIRCHE IN ZAGREB, 1882-84

|


| 17

GRKOKATOLIKA KATEDRALA U KRIEVCIMA PRIJE RESTAURACIJE, OKO 1892./ GREEK-CATHOLIC CATHEDRAL, KRIEVCI, BEFORE RESTORATION, C. 1892/ KRIEVCI, GRIECHISCH-KATHOLISCHE KATHEDRALE VOR DER RESTAURIERUNG, UM 1892

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA RESTAURACIJU GLAVNOG PROELJA KATEDRALE U KRIEVCIMA, 1893./ HERMAN BOLL, KRIEVCI CATHEDRAL, MAIN FAADE, RESTORATION DESIGN, 1893/ HERMAN BOLL, RESTAURIERUNGSPROJEKT FR DIE HAUPTFASSADE DER KATHEDRALE IN KRIEVCI, 1893

18

|


|

uvoenje u sakralnu arhitekturu zasluan je ponajprije Ungewitter, to nas ponovno upuuju na veze Bolla sa srednjom i sjevernom Njemakom. Od 90-ih godina nadalje Bollova neogotika arhitektura poprima sve raznolikije forme. Znatno ei postaju projekti za centralne graevine nerealizirani za crkvu u Rudama kraj Samobora (1896.) i realizirani za kapelicu na Ilirskom trgu u Zagrebu (1893.), te za crkvu u almi u Srijemu (oko 1910., sruena u II. svjetskom ratu). Iako u osnovi ideje centralne neogotike crkve bez ikakve sumnje lei Schmidtova Maria vom Siege u Beu, oblikovnim se jezikom Boll uvelike osamostaljuje od predloka, djelom i iz potrebe da pojednostavi bogatu dekoraciju uzora prilagoavanjem cijene gradnje hrvatskim mogunostima. Osim novosti u pogledu stila, Boll unosi u hrvatsku arhitekturu i drukiji pristup koritenju graevnih materijala. Gradnjom evangelike crkve i zgrade opine u Zagrebu primjenjuje, prvi put u hrvatskoj neogotici, Rohbau gradnju fasadnom opekom. Prije ove crkve samo je neoromanika akovaka katedrala bila podignuta u tom materijalu. Meutim takav nain gradnje nee biti iroko prihvaen u Hrvatskoj (zbog skupoe), te je veina Bollovih neogotikih, i sakralnih i profanih objekata, sagraena od obine cigle prekrivene bukom (ukljuujui crkve u Graneini, Erdeviku, itd.). Neogotiku Boll, kao i njegov uitelj, pokuava rairiti ne samo u sakralnoj ve i u profanoj arhitekturi, meutim, kao i drugdje u Monarhiji, to ide vrlo teko.33 Gradei kanonike i prebendarske kurije na zagrebakom Kaptolu i Novoj Vesi nakon potresa 1880. godine, dobio je rijetku priliku ostvariti svoje ideje na nekoliko manjih stambenih objekata. Gotiku kao stil, osim za katolike i evangelike, Boll u jednom navratu upotrebljava radei i za grkokatolike u restauraciji katedrale Svetog Trojstva u Krievcima (189497.). Krievaka je katedrala meu najznaajnijim i najbolje ouvanim djelima ovog arhitekta uope. Njezina restauracija i opremanje unutranjosti spada u najzanimljivije epizode hrvatske povijesti umjetnosti 19. stoljea. Ulogu Grkokatolike crkve, kao mosta izmeu Istoka i Zapada, kao Crkve koja je priznala prvenstvo pape, no zadrala grki obred, Boll iskazuje mjeavinom stilova. Historicistika tenja da se stilom ukae na porijeklo i identitet vjerskih i nacionalnih zajednica proizvela je tako izuzetno zanimljivu kombinaciju stilova. Fasade crkve, koja je u osnovi gotika graevina, Boll u cjelini goticizira, postavljajui raskoan gotiki trijem iznad ulaza. U unutranjosti se meutim poigrava sa stilovima, koristei paralelno elemente ranokranskog i bizantskog graditeljstva (oblik lukova) i gotike (svodovi, asiki oslik). Vrhunac kombinacije stilova ostvaren je na velikom ikonostasu na kojem se sjedinjuju bizantske forme u detaljima dekoracije s gotikim lukovima. Bogatim koloritom zidnog oslika, vitrajima, ikonostasom i prijestoljima izraenima u zagrebakoj Obrtnoj koli, ta je crkva jedan od najboljih primjera historicistikog Gesamtkunstwerka u Hrvatskoj.34

HERMAN BOLL, NEREALIZIRANI PROJEKT ZA CRKVU U RUDAMA KOD SAMOBORA, 1896./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR THE PARISH CHURCH IN RUDE NEAR SAMOBOR, NOT EXECUTED, 1896/ H. BOLL, NICHT VERWIRKLICHTER ENTWURF FR DIE PFARRKIRCHE IN RUDE BEI SAMOBOR, 1896

33 34

Sisa, 2002, 170. Maruevski, Olga, Grkokatolika kate-

drala Svetog Trojstva i biskupski dvor, Krievci, grad i okolica, Institut za povijest umjetnosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1993, 16781.

|


|

19

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA GLAVNI OLTAR CRKVE U MARIJI BISTRICI, 1882./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR THE HIGH ALTAR OF THE PARISH CHURCH IN MARIJA BISTRICA, 1882/ HERMAN BOLL, ENTWURF FR DEN HAUPTALTAR IN DER PFARRKIRCHE IN MARIJA BISTRICA, 1882

35 36 37

Sisa, 2002, 178. Maruevski, 1986, 114. Premerl, Tomislav, Bollov Mirogoj

nadrastanje vremena i stila, Historicizam u Hrvatskoj, knjiga I., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000, 7379.

Uz neogotiku, unutar Bollova stvaralatva posebno mjesto zauzima i neorenesansa, koju ovaj arhitekt u talijanskim i u sjevernjakim (njemakim) formama uvodi prvi put u hrvatsku sakralnu arhitekturu historicizma. Afinitet prema renesansi u Bolla je razumljiv budui da je jedan od glavnih zadataka povjerenih mu u Schmidtovu ateljeu bio nadzor nad izvoenjem nadogradnje austrijske Narodne banke u Beu, jedne od prvih zgrada u arhitekturi Srednje Europe uope sagraene u stilu njemake renesanse. Gradnja banke koincidira s Lbkeovom monografijom o povijesti renesanse u Njemakoj 1873. godine,35 dakle proistjee iz konteksta openite reafirmacije vrijednosti ovog stila, pa ne treba uditi to ga, po doseljenju u Hrvatsku, Boll u nizu navrata primjenjuje. Ve svoj prvi sakralni objekt, crkvu u Mariji Bistrici (187885.), gradi u stilskoj kombinaciji njemake i talijanske renesanse, koristei pritome pouke steene u Schmidtovu ateljeu te na vlastitim istraivanjima u Italiji 187576. godine. Kompleks koji je pritome nastao odlikuje se visokom originalnou i slikovitou. Njemaku e renesansu poslije koristiti i u gradnji zgrade Muzeja i kole za umjetnost i obrt u Zagrebu (188791.),36 najmonumentalnijem primjeru ovog stila u Hrvatskoj uope. Takvih objekata nije bilo vie ponajprije zbog opozicije dijela strune javnosti koja je odabir sjevernjake renesanse drala nametanjem njemake kulture i njemakog duha na prostore Hrvatske, ija se nacionalna posebnost pod svaku cijenu nastojala ouvati. Uz njemaku neorenesansu, Boll esto projektira i graevine u stilu talijanske renesanse. Na ovim se objektima jasno uoava utjecaj Schmidtove zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Graevine ovoga stila Boll redovito projektira kao Rohbau gradnje, s proeljima od fasadne opeke i u kamenu izraenim arhitektonski znaajnijim elementima te s vrlo jednostavnom ralambom zidova. Najbolji primjer graevine podignute u stilu talijanske renesanse unutar Bollova stvaralatva je groblje na Mirogoju u Zagrebu (arkade graene od 1879.). Ograuje ga trijemom koji se prema gradu zatvara jednostavnim zidom, a prema groblju otvara raskonim arkadama. Iznad paviljona u pravilnim intervalima postavlja niz manjih kupola, a u sredinji dio kompozicije, u ulaznom dijelu groblja, veliku centralnu kupolnu crkvu Krista Kralja.37 U ovom je stilu, meutim, najee podizao javne i stambene objekte poput osjeke gimnazije (1881.), vlastite kue u ulici Jurja erjavia u Donjem gradu (oko 1893.) ili palae Pongratz na Jelaievu trgu u Zagrebu (188486.). Srednjovjekovne je stilove, poput Schmidta, smatrao ipak najpodobnijim za sakralne gradnje. Kako je uz narudbe za katoliku crkvu najvie radio za pravoslavne, uz gotiku je neobizantski stil drugi po zastupljenosti unutar njegova stvaralatva. Tada je u Hrvatskoj pravoslavno stanovnitvo, preteno srpskog nacionalnog identiteta, bilo vrlo brojno (inilo je oko etvrtine ukupnog stanovnitva) i politiki utjecajno, budui da je predstavljalo jedan od stupova reima bana Khuen-Hdervryja. Upravo stoga dosta je

20

|


|

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA KAPELU KRISTA KRALJA NA MIROGOJU, ZAGREB, 1914./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR THE CHAPEL OF CHRIST THE KING, MIROGOJ CEMETERY, ZAGREB, 1914/ HERMAN BOLL, ENTWURF FR DIE CHRISTKNIG-KAPELLE IN MIROGOJ, ZAGREB, 1914

|


|

21

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA IKONOSTAS U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U ZAGREBU, 1882-83./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR ICONOSTASIS IN THE ORTHODOX CHURCH, ZAGREB, 1882-83/ HERMAN BOLL, ENTWURF FR DEN IKONOSTAS, ORTHODOXE KIRCHE, ZAGREB, 1882-83

sredstava ulagano u restauraciju starih i podizanje novih objekata Pravoslavne crkve. Stil koji je Boll koristio pri tim radovima izuzetno je zanimljiv i predstavlja teko razmrsivu kombinaciju elemenata Rundbogenstila, ranokranske i bizantske umjetnosti (ornamenti preuzeti iz zlatarstva ili radova u bjelokosti), neorenesanse i klasicizma (zabati prozora), neoromanike, te ruske arhitekture (kokoniki na kupolama tornjeva) i opusa bekog arhitekta Theophila Hansena (osobito njegovih bekih sakralnih gradnji grke nesjedinjene i matzleinsdorferske crkve). Vrata za tu vrstu poslova otvorio mu je rad na preureenju unutranjosti pravoslavne crkve u Zagrebu (188384.), kojoj bogato polikromira zidove u unutranjosti,38 postavlja vitraje i nov ikonostas izraen od kovanog eljeza.39 Uslijedile su potom brojne narudbe, meutim, najznaajnija meu njima nesumnjivo je katedralna crkva u Pakracu. Sa svojom unutranjom opremom, vitrajima, zidnim oslikom i ikonostasom, predstavljala je jedan od najkvalitetnijih Gesamtkunstwerka hrvatskog historicizma. Naalost, jako je stradala u ratu 1991.1995. i upravo se obnavlja. Po kvaliteti i vanosti istie se i obnova manastira Grgetega na Frukoj gori.40 Manastirske zgrade i crkva iz 18. stoljea, zahvaljujui zalaganju tadanjeg igumana, povjesniara Ilariona Ruvarca, u potpunosti su pregraene na nain na koji je to Boll ve uinio u Zagrebu i Pakracu. Od ostalih objekata za pravoslavne svakako treba istaknuti pregradnje crkvi Svetog Duha u Bjelovaru i Rumi. Za razliku od prethodnih objekata, na te dvije graevine Bollova obnova nije provedena u cijelosti samo je unutranjost restaurirana, dok su fasade sauvale prvobitan izgled. Od ostalih vanijih objekata za pravoslavne mogu se istai i grobna kapela na zagrebakom groblju Mirogoj (189193.), te crkva u tikadi (1894.). Uz te realizacije valja spomenuti i natjeajni projekt za preoblikovanje fasada katedralne crkve u Novom Sadu iz 1897. godine.41 Da je realiziran, radilo bi se o najveem Bollovu zahvatu na polju gradnje za pravoslavne. Sve odlike njegova neobizantskog stila ovdje poprimaju svoju najdekorativniju i najraskoniju formu u skladu s tenjama kasnog historicizma u sakralnom graditeljstvu. Osim za pravoslavne, sline je neobizantske objekte podizao i za Grkokatoliku crkvu. Ve je spomenut sluaj katedrale u Krievcima u kojoj u pojedinim elementima unutranjeg ureenja jasno uoavamo elemente bizantskog stila. Stilski istiji primjer predstavlja zagrebaka grkokatolika crkva Svetog irila i Metoda, klasicistika graevina u potpunosti pregraena 188586., prema Bollovim projektima. Neobizantskim gradnjama sline su u formalnom repertoaru Bollove neoromanike crkve, iako ih karakterizira slabija arhitektonska kvaliteta i manja raznolikost. S obzirom na njegovo obrazovanje kod dvaju neogotiara (Wiethasea i Schmidta), ne udi to nije razumio oblikovni jezik ovog stila, te to je posegnuo za jedinim uzorima koji je mogao imati Rundbogenstil gradnjama ranog historicizma. Taj stil upotrebljava povremeno, prvenstveno u katolikim sakralnim objektima (u Petrovaradinu 1881., Velikoj

HERMAN BOLL, UNUTRANJOST MANASTIRSKE CRKVE U GRGETEGU, RESTAURIRANE 1897-1902./ HERMAN BOLL, INTERIOR OF THE MONASTERY CHURCH IN GRGETEG, RESTORED 1897-1902/ HERMAN BOLL, INNENANSICHT DER KLOSTERKIRCHE IN GRGETEG NACH DEM UMBAU 1897-1902

38

U kasnijim pregradnjama graevine oslik

je uniten.39

Poslije e, u godinama neposredno prije

poeka 1. svjetskog rata, u cijelosti preoblikovati i njezine fasade.40 41

Danas u Srbiji. Boll, Herman, Osnova za obnovu gr-

koistone diecezanske crkve u Novom Sadu, Viesti hrvatskoga drutva ininira i arhitekta u Zagrebu, 2., Zagreb, 1. 4. 1907., 2021.

|


|

23

HERMAN BOLL, UPNA CRKVA U VELIKOJ GORICI KRAJ ZAGREBA, 1893./ HERMAN BOLL, PARISH CHURCH IN VELIKA GORICA NEAR ZAGREB, 1893/ HERMAN BOLL, PFARRKIRCHE IN VELIKA GORICA BEI ZAGREB, 1893

42

Lehmann, Michael, Maria Schnee bei Pe-

terwardein 1716 1966. Eine Gedenkschrift, Sankt Michaelswerk, Be, 1966, 8485; Damjanovi, Dragan, Sakralna arhitektura akovakosrijemske biskupije u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Vjesnik akovake i srijemske biskupije, 6, akovo, 2005, 537.43

Podijeljen mu je red Franje Josipa. Damja-

novi, Dragan, Herman Boll and Croatian Pavilions at the Exhibitions in Trieste (1882) and Budapest (1885 and 1886), Centropa, 10, 3, New York, 2010, 2314344

Lui, Branko, Herman Boll restaura-

tor, ivot umjetnosti, 2627, Zagreb, 1978, 10408.

Gorici kraj Zagreba 1893., iljaviu 1892.). Oblikovno rjeenje crkve u Petrovaradinu osobito nam je zanimljivo jer su na njoj oiti utjecaji akovake katedrale.42 Osim na romantiarsku arhitekturu, Bollova romanika esto se referira i na neorenesansu (primjer ega su polustupovi s kapitelima na zidu crkve u iljaviu), te je u nastaloj mjeavini katkad vrlo teko stilski okarakterizirati gradnju. Zbog siromatva oblikovnog jezika zidnog plata njegovih neoromanikih zdanja, Boll esto pribjegava slikovitosti tih objekata dodajui brojne tornjeve, zabate i sline elemente na svoje objekte kao to se moe vidjeti na primjeru crkve u Velikoj Gorici. Unutar opusa Hermana Bolla najrjee koriten stil je barok, to je i razumljivo zbog stava cijelog historicizma prema umjetnosti 17. i 18. stoljea. Jedan od rijetkih sluajeva u kojem ovaj arhitekt posee za oblikovnim jezikom baroka predstavljaju zahvati na crkvi svete Katarine u Zagrebu, stradale u potresu 1880. godine, izvedeni 1896., te projekti za obnovu upne crkve u Moravu iz 1894. Kao poseban dio Bollova opusa mogu se izdvojiti objekti podignuti u tzv. narodnom stilu. Prvi ga put primjenjuje projektirajui hrvatski paviljon na izlobi u Trstu 1882. godine. Originalnost toga djela u kojem je sjedinio pouke Ungewitterove kole dobivene u Wiethaseovu ateljeu, zatim tip tzv. vicarske kue, s elementima hrvatske narodne drvene arhitekture, osigurala mu je i priznanje dvora i budue sline poslove.43 Najoriginalnije je paviljone podigao na Jubilarnoj izlobi u Budimpeti 1885. te na Milenijskoj izlobi u istom gradu 1896., gdje mu je povjeren hrvatski paviljon za umarstvo, s velikom drvenom kulom na kojoj u detaljima dekoracije doista moemo uoiti elemente drvene seoske arhitekture Slavonije i Srijema, no koji svojim visokim krovom s ogradicama jednako upuuje i na usvajanje elemenata iz tadanje stambene arhitekture visokog historicizma. Upotreba elemenata seoskoga graditeljstva u paviljonskoj arhitekturi bila je dio potrage Bolla za posebnim, nacionalnim, hrvatskim stilom. Jo je jednom stil, kao i i bezbroj puta u 19. stoljeu, trebao oblikovnim jezikom istaknuti nacionalne posebnosti, u ovom sluaju predstaviti hrvatsku puku arhitekturu na izlobenim manifestacijama. Kako nijedan visoki stil u Hrvatskoj nije uspio postii status nacionalnog stila kakav je imala neorenesansa u ekoj ili neogotika, odnosno poslije sjevernjaka neorenesansa u Njemakoj, te neomaorska arhitektura kod idova, krenulo se u potragu za posebnim hrvatskim stilom, koji se traio u tradicijskom graditeljstvu hrvatskog, tonije reeno slavonskog i srijemskog, sela. Osim izlobenih objekata u narodnom stilu, Boll podie i crkvu u Gustelnici, te restaurira djelomino crkvu u Dubrancu (strop).44 Obje se nalaze u Turopolju, kraju nedaleko od Zagreba karakteristinom po drvenim crkvama. I izborom materijala i dekoracijom tih graevina Boll, na za historicizam karakteristian nain, pokuava i uspijeva reagirati sukladno genius loci.

24

|


|

Veina sakralnih graevina koje je Boll projektirao u Hrvatskoj, bez obzira na to u kojem su stilu sagraene neogotikom, neoromanikom, neorenesansnom ili neobizantskom i bez obzira na to kojoj su vjeroispovijesti namijenjene katolikoj, pravoslavnoj ili evangelikoj, prilagoava se svojom veliinom i unutranjom opremom materijalnim prilikama hrvatske provincije najee su to jednobrodne graevine s polukrunom apsidom i jednim zvonikom na proelju (tikada, iljavi, Pakrac). Rjee se javljaju dvotoranjske (Franjindol, Petrovaradin) i viebrodne crkve (Dugo Selo, Graneina). Najvei njegovi projekti natjeajni za osjeku upnu crkvu, te za pravoslavnu katedralu u Novom Sadu nisu bili realizirani. Poput Schmidta, i Boll vrlo esto postavlja uz glavni toranj i jo pokoji manji tornji za stubite koje vodi na kor. Vrlo esto i jednobrodne njegove crkve imaju transept te pokoju kapelicu s visokim slikovitim krovitem. Kada ne moe graditi Rohbau objekt, u cigli ili kamenu, a takva je situacija vrlo esta zbog nedostatka sredstava, imitira u buci tu vrstu gradnje. Uz mnoge druge ve spomenute elemente, od Schmidta Boll preuzima i koncept ureivanja unutranjosti sakralnih prostora, koje pretvara, kada mu je sredstvima omogueno, u pravi Gesamtkunswerk prekrivajui zidove oslikom, prozore vitrajima, postavljajui reprezentativni inventar (oltare, orgulje, propovjedaonice, ispovjedaonice, lustere, podove) za koji je najee sam sastavljao projekte. Zidni oslik (uglavnom isto dekorativan s vrlo malo, a katkada i posve bez figurativnih motiva, tek s pokojim simbolikim medaljonom) pritom je kljuan element artikulacije

HERMAN BOLL, PROJEKT ZA HRVATSKI PAVILJON U BUDIMPETI, 1885./ HERMAN BOLL, DESIGN FOR THE CROATIAN PAVILLION, BUDAPEST, 1885/ HERMAN BOLL, ENTWURF FR DEN KROATISCHEN PAVILLON IN BUDAPEST, 1885 HERMAN BOLL, GLAVNI OLTAR UPNE CRKVE U GRANEINI KOD ZAGREBA, 1887./ HERMAN BOLL, HIGH ALTAR OF THE PARISH CHURCH IN GRANEINA NEAR ZAGREB, 1887/ HERMAN BOLL, HAUPTALTAR IN DER PFARRKIRCHE IN GRANEINA BEI ZAGREB, 1887

|


|

25

unutranjosti sakralnih prostora. Kolorit zidova prenosi se na bogato kolorirane skulpture i oltare, uglavnom izraivane (osim u najreprezentativnijim objektima) od drva. Prema kraju 19. stoljea sve vie nastoji takve poslove, s ciljem unaprjeivanja domaem obrtu, predati svojim uenicima i suradnicima iz zagrebake katedralne radionice ili Obrtne kole (koje je bio dugogodinji ravnatelj bio). Time se htjelo ne samo pomoi domai obrt nego i smanjiti utjecaj jeftinih to uvoznih to domaih industrijskih proizvoaa opreme crkvi. Dotada je gotovo sva crkvena oprema, a osobito oltari, naruivana iz tirolskih radionica iz Grdnertala, ponajprije kod Ferdinanda Stuflessera kao tada najpoznatijeg skulptora. Uenici i suradnici proizali iz katedralne radionice, poput klesara Ignjata Franza, crtaa Hektora pl. Eckhela, kipara Dragutina Moraka, slikara Marka Peroa i mnogih drugih, radili su poslije na brojnim restauracijama ili novogradnjama sakralnih objekata kako Bollovih u Pakracu, Bjelovaru, Krievcima, tako i drugih Schmidtovih uenika kao na Holjevoj restauraciji saborne crkve u Plakom.45

JOSIP VANCA, KATEDRALA U SARAJEVU, 1884-89./ JOSIP VANCA, SARAJEVO CATHEDRAL, 1884-89/ JOSIP VANCA, KATHEDRALE IN SARAJEVO, 1884-89

Josip Vanca (Sopron, 22. 3. 1859. Zagreb, 15. 12. 1932.)Odmah uz Hermana Bolla, i po produkciji i po kvaliteti opusa, unutar kruga Schmidtovih hrvatskih uenika stoji Josip pl. Vanca. Za razliku od Bolla, Vanca je hrvatskog porijekla, no najvei je dio svog ivota proboravio izvan zemlje ivei i radei u Sarajevu u Bosni i Hercegovini, od zavretka kolovanja 1884. do 1921. godine. Zavrivi Visoku tehniku kolu u Beu 1881. zainteresirao se, pod utjecajem profesora na toj instituciji i uvenog bekog arhitekta Heinricha von Ferstela, za gotiku arhitekturu, te je izradio, po uzoru na njegovu votivnu crkvu, i jedan projekt gotike katedrale. Kako je Schmidt tada slovio za glavnog strunjaka za gotiku, upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti gdje studira kratko 188284., budui da ga ve 1883. (u 24. godini ivota) njegov profesor preporuuje upravitelju Bosne i ministru financija AustroUgarske, Benjaminu Kallayu, kao projektanta nove sarajevske katedrale.46 Stoga se idue, 1884. godine, seli u taj grad i poinje raditi za tamonju Zemaljsku vladu, formiranu nakon to je AustroUgarska Monarhija okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. Gradi najprije zgradu sjedita vlade, a potom i brojne druge javne objekte u Sarajevu i cijeloj pokrajini. Ugled je meutim stekao ponajvie zahvaljujui uspjeno izvedenoj izgradnji sarajevske katedrale. Podignuta u vremenu izmeu 1884. i 1889. godine, graevina je trebala ukazivati na novi poloaj koji je Katolika crkva dobila u Bosni nakon okupacije. Sagraena u prijelaznom romaniko gotikom stilu s prevladavajuim gotikim elementima, postala je najveom i najreprezentativnijom katolikom bogomoljom te zemlje. Kvaliteta njezine

45

Damjanovi, Dragan, Saborna crkva Vave-

denja Presvete Bogorodice u Plakom; Povijest episkopalnog kompleksa, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb, 2005, 138.46

Boi, Jela, Arhitekt Josip pl. Vanca. Zna-

aj i doprinos arhitekturi Sarajeva, doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet, Sarajevo, 1989. Vanca Josip, Kako sam kao arhitekt doao u Bosnu, Veernja Pota, 2724, Sarajevo, 12. 7. 1930, 9. Podatak o upisu u: *** Friedrich von Schmidt (1825 1891), Ein gotischer Rationalist, 1991, 237

26

|


|

JOSIP VANCA, PROJEKT ZA CRKVU SV. BLAA U ZAGREBU U NEORENESANSNOM STILU, 1892./ JOSIP VANCA, DESIGN FOR THE PARISH CHURCH OF ST. BLASIUS IN ZAGREB, IN THE NEO-RENAISSANCE STYLE, 1892/ JOSIP VANCA, ENTWURF FR DIE PFARRKIRCHE ST. BLASIUS IN ZAGREB IM STIL DER RENAISSANCE, 1892

arhitekture pretvorila je Vancaa u osobnog i svakako najdraeg arhitekta tadanjeg vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Stoga u idua tri desetljea Vanca projektira i gradi bezbrojne rimokatolike upne crkve u BiH, biskupsku rezidenciju u Sarajevu, a restaurira ili iznova gradi gotovo svaki franjevaki samostan s crkvom. Istodobno radi i za pravoslavne,47 a osim sakralnih objekata gradi kolodvore, pote, te stambene i druge javne zgrade. Cjelokupan mu je opus naposljetku dosegao 300-tinjak objekata, od kojih je 70 sakralnih zdanja.48 Iako je najvei dio svojeg opusa ostavio u BiH, opravdanost Vancaeva uvrtavanja meu hrvatske uenike Friedricha von Schmidta ne proistjee samo iz njegova etnikog porijekla, ve i iz injenice da je podigao/restaurirao velik broj izuzetno kvalitetnih objekata i u Hrvatskoj. I ponovno je pria o poetku njegove aktivnosti u Hrvatskoj vrlo nalik onoj vezanoj uz Bolla. Kljunu je ulogu opet odigrao biskup Strossmayer. Nakon to je prekinuo odnose s Hermanom Bollom sredinom 80-ih godina, zbog njegovih politikih stavova koje je smatrao pangermanskim i vezanosti uz reim tadanjeg hrvatskog bana Khuen-Hdervryja,49 akovaki je biskup Vancaa pokuao pretvoriti u svog novog glavnog arhitekta. Dodijelio mu je projekt izgradnje djeakog sjemenita u osjekoj Tvri (1897.), restauraciju srednjovjekovne crkve u Dragotinu (1899.), u sredinjem dijelu Slavonije, izgradnju grobljanske kapele na akovakom groblju i gradske vijenice u istom mjestu. 50 Uz biskupa Strossmayera za poetak Vancaeva djelovanja u Hrvatskoj kljunu je ulogu odigrao i natjeaj za izgradnju crkve svetog Blaa u Zagrebu. upa utemeljena u tada novim dijelovima grada trebala je dobiti reprezentativnu crkvu koja je imala svjedoiti o prosperitetu glavnoga grada Hrvatske. Za izgradnju crkve raspisan je 188990. meunarodni natjeaj;

47 48

Iako neusporedivo manje od Bolla. Horvat, Rudolf, Arhitekt Josip pl. Van-

ca, Hrvatska revija, 3, Zagreb, 1933, 193 95. Isto i u: Makanec, Alfred, Josip pl. Vanca Poeki, Katoliki tjednik, 52, Sarajevo, 25. 12. 1932, 24.49

Despot, Miroslava, Boll i Strossmayer,

ivot umjetnosti, 2627, Zagreb, 1978, 6061.50

Damjanovi, 2005 (Sakralna arhitektura),

542.

|


|

27

51

Juri, Zlatko, Krnjavi Vanca: planira-

nje gradnje crkve Sv. Blaa u Zagrebu, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17/2, Zagreb, 1993, 126.52

Mogue da je Vanca odabran upravo na

Strossmayerovu inicijativu, a moda i zahvaljujui ugledu koji je stekao gradei sarajevsku katedralu.53 54

Juri, 1993, 127. Wagner Rieger, Renate, Wiens Architek-

tur im 19. Jahrhundert, sterreichischer Bundesverlag fr Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Be, 1970, 240.55 56

Juri, 1993, 128-31. Krzovi, Ibrahim, Arhitektura Bosne i Her-

cegovine 1878-1918., Umjetnika galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987, 25.57

Makanec, 1932, 24.

predsjednik irija bio je sam Friedrich Schmidt, koji je kao najbolji ocijenio projekt bekog arhitekta Ferdinanda Wendelera.51 Ubrzo se meutim odustalo od tog projekta, te je Vanca pozvan da sastavi novi.52 On dovrava dvije neorenesansne varijante za graevinu obje su predviale izgradnju dvotoranjske trobrodne bazilike s proeljem rijeenim u vidu trijumfalnog luka. Jedna je planirana s transeptom i kupolom, a druga bez njih.53 Oba su projekta pod snanim utjecajem suvremenih zbivanja u Beu upravo u krugu uenika Friedricha von Schmidta, koji su se krajem 80-ih godina 19. stoljea sve vie poeli okretati i talijanskoj, a ne samo njemakoj neorenesansi. Osjea se ponajprije snaan utjecaj neorenesansnih projekata za breitenfeldsku crkvu te crkvu na Keplerplatzu u Beu.54 Iako e i poslije Vanca izraditi jo jedan projekt za crkvu svetog Blaa centralnog tlocrta s vrlo slinim stilskim obiljejima,55 ta graevina na kraju ipak nije realizirana ni po jednom od projekata. Dugotrajne rasprave o urbanistikoj lokaciji graevine odgodile su poetak radova sve do kraja prvog desetljea 20. stoljea. Kada je gradnja konano trebala zapoeti, Vancaev je projekt bio ve potpuno stilski zastario, te je izrada novih nacrta povjerena arhitektu Viktoru Kovaiu, ueniku Otta Wagnera koji, podiui tu crkvu, gradi jedno od prvih djela protomoderne u hrvatskoj arhitekturi. Vanca u kasnijoj svojoj projektantskoj djelatnosti realizira u Bosni nekoliko sakralnih zdanja koje su jezikom oblika prilino bliski njegovim nerealiziranim projektima za crkvu svetog Blaa u Zagrebu, kao to je franjevaka crkva u Fojnici te crkva Svetih irila i Metoda u Sarajevu.56 Golem opus koji je Vanca ostvario u Bosni na polju sakralne arhitekture dijelom je proizvod i injenice kako je, sve do prvog desetljea 20. stoljea, imao svojevrsni monopol na tu vrstu poslova. Sasvim je drugi sluaj bio u Hrvatskoj. Osim Schmidtovih uenika koji se spominju u ovom tekstu, jo se niz kvalitetnih (i manje kvalitetnih) arhitekata specijalizirao za sakralne objekte pa je konkurencija bila vrlo velika. Usprkos tomu, kao i unato injenici to mu se nije posreilo s gradnjom crkve svetog Blaa, Vanca je u Hrvatskoj u vremenu od 1890. do 1914. dobio posao na nizu znaajnih restauracija i novogradnji sakralnih zdanja. Meu najznaajnija mu se djela ubrajaju potpune restauracije (odnosno pregradnje) upnih crkvi u Otarijama kraj Ogulina u Lici, Desiniu i Krapini u Hrvatskom zagorju, Dragotinu u Slavoniji, te djelomino izvedena restauracija katedrale u Senju. Od novogradnji istie se upna crkva u selu Velikovcima kraj Valpova.57 Uz Bolla i Holjca, Vanca je time postao najznaajniji predstavnik Schmidtovih nazora u restauraciji sakralnih objekata u hrvatskom historicizmu. Sve su njegove restauracije provedene sa stajalita istoe stila i pokuaja da se objekt dovede u idealno stanje kakvo se paljivim istraivanjima pretpostavljalo da je bilo (ili da ga je graditelj zamislio) u srednjem vijeku. Kako pokazuje primjer krapinske ili senjske crkve, naslijee se kasnijih epoha, osobito baroka, uope se nije potovalo. U svim spomenutim sluajevima, osim u Senju, Vanca gradi restaurirajui ove graevine visoko gotike

28

|


|

JOSIP VANCA, UPNA CRKVA U KRAPINI PRIJE RESTAURACIJE, OKO 1900./ JOSIP VANCA, PARISH CHURCH IN KRAPINA BEFORE RESTORATION, C. 1900/ JOSIP VANCA, PFARRKIRCHE IN KRAPINA VOR DER RESTAURIERUNG, UM 1900 JOSIP VANCA, PROJEKT ZA RESTAURACIJU UPNE CRKVE U KRAPINI, 1902-03./ JOSIP VANCA, PARISH CHURCH, KRAPINA, RESTORATION DESIGN, 1902-03/ JOSIP VANCA, RESTA URIERUNGSENTWURF DER PFARRKIRCHE IN KRAPINA, 1902-03

JOSIP VANCA, PROJEKT ZA ZGRADU PRVE HRVATSKE TEDIONICE S PASAOM U ZAGREBU, ILICA/BOGOVIEVA/PRERADOVIEV TRG, OKO 1899-1900./ JOSIP VANCA, DESIGN FOR THE FIRST CROATIAN SAVINGS BANK BUILDING IN ZAGREB, ILICA STREET/BOGOVIEVA STREET/PRERADOVI SQUARE, 1899-1900/ JOSIP VANCA, ENTWURF FR DAS GEBUDE DER ERSTEN KROATISCHEN SPARKASSE MIT DER PASSAGE, ZAGREB, ILICA/BOGOVIEVA/PRERADOVI-PLATZ, 1899-1900

|


|

29

JOSIP VANCA, UNUTRANJOST TZV. OKTOGONA, SREDINJEGA PROSTORA PASAA PRVE HRVATSKE TEDIONICE U ZAGREBU, DANANJE STANJE/ INTERIOR OF THE SO CALLED OCTOGON BUILDING OF THE FIRST CROATIAN SAVINGS BANK, CENTRAL SECTION OF THE PASSAGE/ JOSIP VANCA, DIE INNENANSICHT DES SOG. OKTOGONS - PASSAGE-ZENTRALRAUM DER ERSTEN KROATISCHEN SPARKASSE IN ZAGREB, HEUTIGER ZUSTAND

58

U Der Bautechnikeru Vanca je jedan od

arhitekata koji se uope najee pojavljuje. lanci o njegovim gradnjama pojavljuju se i u Wiener Bauindustrie Zeitungu te u Der Architektu.

crkve. Mnogi elementi koje smo susreli kod Bolla, a koji su preuzeti iz Schmidtova opusa, susreemo i kod Vancaa okrenutost visokoj gotici, jednostavna arhitektonska ralamba u unutranjosti koja se nadoknaivala bogatom polikromijom zidova, itd. U mnogim su detaljima meutim Vancaeve neogotike graevine ak i bolje od Bollovih, pokazuju daleko vei stupanj raznolikosti i reprezentativnosti i manje stereotipnosti. Vjerojatno nije ni sluajno da je upravo Vanca, od svih hrvatskih arhitekata druge polovine 19. stoljea, bio najvie cijenjen u bekom strunom tisku u kojem su publicirani brojni njegovi projekti za sakralne i profane graevine.58 O visokom ugledu koji je uivao svjedoi i injenica da je radio dosta i na podruju Slovenije, gdje je realizirao niz samostalnih projekata, te zavrio 190305., djelomino preradivi Schmidtove projekte iz 1885., upnu crkvu u Bledu. Osim neorenesansne novogradnje crkve u Velikovcima, nerealiziranog projekta za crkvu svetog Blaa u Zagrebu, te zvonika senjske katedrale, svi su ostali Vancaevi sakralni objekti u Hrvatskoj podignuti/restaurirani u gotikom stilu. I u odabiru toga stila, kao i u openitim karakteristikama njegove arhitekture, Schmidtov je utjecaj vie nego oit. Od posljednjih godina 19. stoljea u veoj se mjeri nego svi ostali hrvatski uenici Friedricha von Schmidta okree secesiji, osobito na polju stambene i javne arhitekture (zgrada Pote u Sarajevu, Prve hrvatske tedionice u Zagrebu, itd.), dok u sakralnoj arhitekturi i u kasnoj fazi stvaralatva zadrava historicistike elemente.

30

|


|

Meu estoricom arhitekata o kojima govori ovaj tekst, Vanca je pisao najvie od svih pisao, razvivi se u uglednog teoretiara arhitekture. Glavno je podruje njegova interesa predstavljalo bosansko narodno graditeljstvo, o kojem je objavio niz tekstova, odrao brojna predavanja, a njegove je elemente pokuavao uvesti u vlastitu arhitekturu nastojei time stvoriti poseban bosanski stil. Pisao je i o povijesti kazalita, o problemima razvitka gradova u Bosni, no najmonumentalniji su mu radovi tehniki dijelovi monografija: Stolna crkva u akovu, Spomenica stolne crkve u Sarajevu te Zavod u t. Vidu.59

Janko Holjac (Zagreb, 17. 12. 1865. Zagreb, 28. 7. 1939.)Janko Holjac pripada posljednjoj, najmlaoj generaciji hrvatskih arhitekata kolovanih kod Friedricha von Schmidta. Upisan je na Akademiju 1884.,60 a studij zavrava 1887., tri godine prije smrti uitelja. Po zavretku kolovanja odmah se zaposlio pri hrvatskoj Zemaljskoj vladi. Poslije se osamostaljuje, te od 1895. do 1910. posjeduje vlastiti arhitektonski ured, da bi nakon toga postao zagrebakim gradonaelnikom (do 1917. godine). U meuratnom razdoblju predaje najprije graditeljstvo na umarskom fakultetu u Zagrebu, a od 1923. poinje raditi na Visokoj tehnikoj koli, a potom i na istoimenom fakultetu, sve do umirovljenja 1937. Iako mu je kvantitativno opus daleko manji od Bollova ili Vancaeva, projektirao je dosta, a mnoge njegove graevine predstavljaju neka od najznaajnijih djela zrelog i kasnog historicizma u Hrvatskoj, poput tvornice koa (danas Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) te orunike i domobranske vojarne u Zagrebu, djevojake kole u Zemunu, vinogradarske u Iloku, zgrade Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku, itd. Autor je projekata i mnogih sakralnih objekata, poput rimokatolike upne crkve u Nevincu kraj Bjelovara, grkokatolike parohijalne u Petrovcima kraj Vukovara, isusovake u Zagrebu, te pravoslavne saborne crkve u Plakom koja je bila ujedno njegov najvei pothvat na polju restauracije starijih sakralnih objekata.61 Kljuni segment Holjeva ivota predstavlja, meutim, snimanje tradicijske arhitektonske batine hrvatskoga sela obavljeno s arhitektom Martinom Pilarom tijekom kolovanja na Akademiji 1885. godine.62 U Slavoniji i Srijemu ta su dvojica arhitekata izradili nacrte etrdesetak objekata narodnoga graditeljstva.63 Kvaliteta i vanost tih crtea odmah je prepoznata, te je niz bio objavljen ve u 17. goditu Wiener Bauhtte, a dio i u domaem strunom glasilu Viestima drutva ininira i arhitekta u Zagrebu. Kasnije e svi ovi crtei biti skupljeni u monumentalnoj publikaciji Hrvatski graevni oblici, objavljenoj u prvom desetljeu 20. stoljea na hrvatskom i

59

Szavits-Nossan, Stjepan, Josip Vanca,

Tehniki list, 2, Zagreb, 1933, 2930.60

*** Friedrich von Schmidt (1825 1891),

Ein gotischer Rationalist, 1991, 23361

Biografija Janka Holjca preuzeta je iz tek-

sta Gabri, G., Janko Holjac, Alma Mater Croatica, Zagreb, 1940, 41819.62

Suradnik Holjcu i Pilaru bio je zasada ne-

poznati arhitekt J. Altmann.63

Holjac, Janko, Gradjevni oblici hrvatskih

seljakih zgrada, Viesti drutva ininira i arhitekata, 3, Zagreb, 1904, 3839; Premerl, Tomislav, Prvi publicirani radovi o narodnom graditeljstvu, ovjek i prostor, 301, Zagreb, 1978, 1415.

|


|

31

JANKO HOLJAC I MARTIN PILAR, SELJAKA KUA U ANDRIJAEVCIMA, OKO 1885./ JANKO HOLJAC AND MARTIN PILAR, RURAL HOUSE IN ANDRIJAEVCI, C. 1885/ JANKO HOLJAC AND MARTIN PILAR, ARCHITEKTONISCHE AUFNAHMEN DER VOLKSBAUKUNST KROATIENS. DAS HAUS IN ANDRIJAEVCI, 1885

32

|


|

njemakom jeziku.64 Snimanje graditeljske batine hrvatskog sela dio je potrage Holjca i Pilara, kao i prije Bolla, za posebnom hrvatskom nacionalnom arhitekturom.65 Za razliku od Vancaa ili Bolla, neogotika i neoromanika ne zauzimaju posebno mjesto u opusu Janka Holjca, vjerojatno zahvaljujui i injenici da je projektirao malen broj katolikih sakralnih zdanja. Meu malobrojnim neoromanikim objektima moe se navesti tek crkva u selu Nevincu nedaleko od Bjelovara sagraena 188990.,66 u kojoj Holjac rabi ve oprobane Bollove motive iz Graneine i evangelike crkve u Zagrebu s ralambom fasada koja svoje podrijetlo vodi od Schmidtove crkve u Brigittenauu. Dok u romanikim i gotikim objektima Janka Holjca ne primjeujemo osobitu kreativnost, njegove graevine bizantskog stila neusporedivo su originalnije i zanimljivije. Kako je znanstveno prouavanje arhitekture istonoga kranstva zapoelo znatno kasnije od prouavanja arhitekture europskoga Zapada, crkve namijenjene pravoslavnima i grkokatolicima u cijeloj Monarhiji, pa tako i u Hrvatskoj, pokazuju mnotvo raznolikih rjeenja. Mjeavina stilova karakteristina za romantizam, u gradnjama za pravoslavne nastavlja se sve do prijelaza u 20. stoljee. Dok je Bollov bizantski stil mjeavina ranokranske ornamentike, romanikoga, pa ak i gotikoga graditeljstva te Rundbogenstila, Holjev je kombinacija elemenata ruskog stila s narodnom arhitekturom, kako pokazuje novogradnja grkokatolike crkve u Petrovcima kraj Vukovara (1893.), te restauracija katedralne pravoslavne crkve Gornjokarlovake eparhije u Plakom u Lici (18981903.). U oba sluaja, kao i inae u historicizmu, primijenjeni je stil trebao odraavati namjenu objekta. Uporabom ruskog stila izraava se, u petrovakoj crkvi, nacionalno podrijetlo grkokatolikih Rusina koji su nastanjivali selo, a u plaanskoj katedrali povezanost srpskog pravoslavlja u Hrvatskoj s Rusijom. Stil koji koristi Holjac hibridan je u karakteru. Nerazumijevanje osnovnih elemenata ruske arhitekture oito je, ponajprije u injenici da on preuzima samo povrinsku igru ornamenata, ne i specifian centralni prostor ruskih crkvi kakve tada podiu po cijeloj Europi ruska emigracija i turisti (Be, San Marino, Nica, Firenca, Sofija, itd.). On kombinira oblikovne elemente razliitih epoha ruske arhitekture na kapama zvonika okree se arhitekturi 16. i 17. stoljea, dok se u ralambi zidova okree 13. i 14. stoljeu.67 Elemente ruske arhitekture upotrebljavao je i Boll, no ne u tako istoj formi. Tonije reeno, rabio je samo kokonike kao motiv na dnu tambura svojih kupola piramida zvonika.68 Saborna crkva u Plakom u Lici najvee je Holjevo djelo na polju restauracija sakralnih objekata. Rije je o baroknoj crkvi koju je tadanji episkop Mihajlo Gruji, usko vezan za vlast bana Khuen-Hdervryja, odluio obnoviti pod utjecajem Bollove restauracije saborne crkve u Pakracu. Za razliku od Bollovih i Vancaevih restauracija, Holjeva je provedena s vie obzira prema povijesnoj strukturi objekta sauvani su u cijelosti barokni

JANKO HOLJAC, SABORNA CRKVA U PLAKOM, RESTAURIRANA 1898-1903./ JANKO HOLJAC, ORTHODOX CATHEDRAL IN PLAKI, LIKA, RESTORED, 1898-1903/ JANKO HOLJAC, ORTHODOXE KATHEDRALE IN PLAKI IN DER LIKA, 1898-1903

64

Djelo je izdavano u Zagrebu u vremenu

190409., dva desetljea poslije izvrenih istraivanja na terenu65

Boll se koristio crteima Holjca i Pilara

gradei objekte narodnog stila.66

Milas-Matutinovi, Josipa, Janko Holjac,

Enciklopedija hrvatske umjetnosti, I, Zagreb, 1995, 338.67

O Holjevu shvaanju ruskog stila govori

lanak: Damjanovi, Dragan, Stilsko rjeenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plakom i grkokatolike upne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam 12, 1 (27), Zagreb, 2004, 6775.68

Kako se moe vidjeti na zvonicima kate-

drala u Plakom i u Krievcima.

|


|

33

JANKO HOLJAC, PERSPEKTIVNI POGLED NA ISUSOVAKU CRKVU SRCA ISUSOVA U ZAGREBU, OKO 1906./ JANKO HOLJAC, PERSPECTIVE VIEW, JESUIT CHURCH, ZAGREB, C. 1906/ JANKO HOLJAC, PERSPEKTIVANSICHT DER JESUITENKIRCHE IN ZAGREB, UM 1906

34

|


|

svodovi, glavno proelje i zvonik, mada vie na zahtjev samog episkopa negoli zbog tenje arhitekta da sauva povijesnu slojevitost objekta. Holjac meutim u cijelosti mijenja bone fasade crkve, nadograuje zvonik i dvije kapele sa strana svetita te transformira unutranjost bogatim oslikom zidova, vitrajima i ikonostasom.69 Pomalo atipina ne samo unutar opusa Janka Holjca ve i uope unutar opusa Schmidtovih uenika u Hrvatskoj, jest crkva Srca Isusova u Palmotievoj ulici u Zagrebu podignuta 190102. Rije je o velikoj jednobrodnoj dvotoranjskoj crkvi s pobonim kapelama. Neobino je u ovoj graevini je odabir stila za gradnju baroka. Razlozi su opet vie nego jasni, upotrijebljen je stil koji je svijetom proirio upravo red za koji se crkva gradi isusovaki. Graevina je, meutim, istodobno i odraz novog pogleda na barok unutar arhitekture i povijesti umjetnosti krajem 19. stoljea.70 Za razliku od Bollova ili Vancaeva opusa, Holjev je u mnogo veoj mjeri nekonzistentan, bez velikih pravocrtnosti. Iako je radio velik broj sakralnih objekata, primarna mu je djelatnost ipak bila projektiranje javnih zgrada. Na njima se odmie od Schmidtovih predloaka i uzore trai u neorenesansnoj i neobaroknoj arhitekturi visokog i kasnog historicizma u Beu (kako se vidi na primjerima zgrade suda u Osijeku ili Vinogradarske kole u Iloku).

Martin Pilar (Slavonski Brod, 16. 11. 1861. Zagreb, 22. 4. 1942.)Iako neto stariji od Janka Holjca, Martin Pilar upisao je beku Akademiju iste, 1884. godine, ostavi u Schmidtovu ateljeu do 1886.71 Ve je nekoliko puta spomenut u prethodnom poglavlju budui da ga s Holjcem vee dio ivotnog puta i stvaralatva. Po povratku u Hrvatsku radi malo u dravnoj slubi, malo u raznim arhitektonskim biroima (Bollovu te Kune Waidmanna), da bi se tek 1891. osamostalio nakon ega usredotouje svoju projektantsku aktivnost na Zagreb. Sve do osnivanja biroa s arhitektima Julijem Mallyem i Karlom Baudom 1894. godine, ne radi mnogo,72 a nakon toga postaje jedan od najznaajnijih projektanata stambenih zgrada na podruju hrvatske prijestolnice. Za ovaj je tekst najzanimljiviji dio njegova opusa s kraja 80-ih i poetka 90-ih jer se u njemu najjasnije uoavaju elementi Schmidtova stvaralatva. Ve je spomenuto kako je s Holjcem koautor monografije o tradicijskoj arhitektonskoj batini Hrvatske. Zajedno su radili i niz drugih projekata 80-ih, od kojih nam je izuzetno zanimljiv nerealizirani projekt za restauraciju burga Sokolac u Brinju u Lici, znaajnog nacionalnog spomenika koji je sagradila obitelj Frankopan.73 Iako je rije o nerealiziranom projektu, vano ga je navesti jer se direktno poziva na sline Schmidtove radove.

69 70

Damjanovi, 2005 (Saborna crkva). O crkvi govori lanak: Maruevski, Olga,

Bazilika Srca Isusova u Zagrebu, Isusovaka batina u Hrvata, Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1992, 15157.71

*** Friedrich von Schmidt (1825 1891),

Ein gotischer Rationalist, 1991, 235; Isto i u: Juri, Zlatko, Arhitekt Martin Pilar zagrebaki radovi 1889. 1900., Radovi instituta za povijest umjetnosti, 18, Zagreb 1994, 153; Vanca, Josip, Architekt Professor Martin Pilar zu seinem 70. Geburtstag, Morgenblatt, 251, Zagreb, 16. 9. 1931, 5.72 73

Juri, 1994, 15354. Kako se nacrti za obnovu burga nalaze u

ostavtini Martina Pilara u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, za pretpostaviti je kako je on imao veeg udjela u njegovoj izgradnji nego Janko Holjac, pa se stoga i navodi na ovom mjestu.

|


|

35

MARTIN PILAR, PROJEKT ZA RESTAURACIJU BURGA SOKOLAC U BRINJU, 1885./ MARTIN PILAR, RESTORATION DESIGN FOR SOKOLAC CASTLE IN BRINJE, 1885/ MARTIN PILAR, RESTAURIERUNGSENTWURF FR DIE BURG SOKOLAC IN BRINJE, 1885

74 75

Damjanovi, 2005 (Sakralna arhitektura), 540. Premerl, Tomislav, Martin Pilar, Enci-

klopedija hrvatske umjetnosti I, Zagreb, 1996, 61.76

Damjanovi, Dragan, Javni spomenici,

radovi zagrebakih arhitekata, u Kupinovu, Novom Slankamenu i Vezircu kod Petrovaradina, Scrinia Slavonica: godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 10, Slavonski Brod, 2010, 22643.77 78

Od srednjovjekovnog je grada bila sauvana samo dvokatna gotika crkva te ostaci zidova stambenih prostorija. Pilar i Holjac predlau projektima iz 80ih godina 19. stoljea temeljitu rekonstrukciju posve u duhu restauracije kakvu je Viollet-le-Duc proveo na Pierrefondsu, ili, jo blie, kakvu su Schmidt i Mocker proveli na burgu Karltejn u ekoj: na kapeli namjeravaju povisiti krovite, sa strane dograditi jednokatnu strukturu, u cjelini rekonstruirati donon kulu te donje dijelove zidova, otvoriti vrhove kula krunitima, izraditi pukarnice. Poetkom devedesetih nastaje nekoliko njegovih projekata za sakralne objekte rekonstrukcija kupole franjevake crkve u Naicama, zvonik upne crkve u Slavonskom Brodu, te novogradnje crkava u Brestu, Vrbovskom i Podvinju kod Slavonskog Broda, koje su ujedno i najznaajniji njegovi radovi na polju sakralne arhitekture. Neogotika crkva u Vrbovskom naposljetku je izvedena prema Bollovu projektu, iako se ne moe iskljuiti Pilarovo koautorstvo u projektima. Crkva u Podvinju (188889.) kraj Slavonskog Broda podignuta je u neorenesansnom stilu i uvelike je slina neorenesansnim graevinama Hermana Bolla i, u jo veoj mjeri, Josipa Vancaa s ralambom obukanih fasada imitacijom gradnje u kamenu s jednostavnim klasicistikim profilacijama.74 Bollov je utjecaj na obje graevine razumljiv budui da je Pilar 188689. povremeno radio u ateljeu ovog arhitekta na obnovi zagrebake katedrale. 75 Meu zanimljive Pilarove radove iz toga perioda valja spomenuti i spomenik kraljeviu Rudolfu Habsburgu podignutom povodom njegove smrti 1899. u Kupinovu u Srijemu, kamo je esto odlazio u lov.76 Od 90-ih godina 19. stoljea gotovo se uope vie nee baviti sakralnim objektima. Izuzetak ini tek dogradnja crkve svetoga Vinka u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, no tu je rije o zahvatu ne osobito velikih dimenzija.77 Projektira gotovo iskljuivo stambene objekte neorenesansnih ili neobaroknih stilskih osobina.

Janko Josip Grahor (Nova Gradika, 6. 11. 1855. Zagreb, 7. 3. 1918.)Meu hrvatskim uenicima Friedricha von Schmidta najmanji je opus, koliko se zasada moe rei, ostavio Janko Josip Grahor. Obrazovni mu je put uvelike nalik onima prethodnih arhitekata. Nakon stjecanja praktinih arhitektonskih znanja na bekoj Politehnici 187178.,78 upisuje 1878. Akademiju likovnih umjetnosti kako bi bolje svladao umjetniku, oblikovnu stranu arhitektonske profesije. Imatrikuliran je na Akademiji 1878.79 Sa Schmidtom Janko Josip Grahor dolazi u doticaj vezano uz podizanje zgrade HAZU-a u Zagrebu. Oito u nadi da e taj posao biti dodijeljen domaim

Juri, 1994, 162. Maroevi, Ivo, Graditeljska obitelj Grahor,

Drutvo historiara umjetnosti Hrvatske, knjiga XV., Zagreb, 1968, 6364.79

Imatrikuliran je na Akademiji 1878.: ***

Friedrich von Schmidt (18251891), Ein gotischer Rationalist, 1991, 232. Dobroni Lelja, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, knjiga XXX, Zagreb, 1983, 350.

36

|


|

snagama, i mladi Grahor izrauje vlastiti projekt, koji ipak nije bio prihvaen.80 Moda ga je taj neuspjeh i nagnao na upis beke Akademije. Porijeklom je iz graditeljske obitelji, njegov otac Janko Nikola Grahor jedan je od prvaka historicizma u Hrvatskoj i suvlasnik ugledna graevinskog poduzea Grahor i Klein u Zagrebu, u kojem se mladi Grahor zapoljava odmah po povratku iz Bea 1880. 81 Iste godine projektirao je svoje zasigurno najbolje djelo, zgradu Prve hrvatske tedionice u Radievoj ulici u Zagrebu.82 Sagraena u mjeavini neorenesanse i neoromanike pokazuje snaniji utjecaj Ferstelove nego Schmidtove arhitekture. Nakon 1885. nastavlja raditi u okviru novostvorenog poduzea za izradu cigle i graevinskog materijala Grahor i sinovi.83 Iako se i dalje povremeno bavi projektiranjem, voenje industrijskog poduzea primaran mu je zadatak, pa mu je stoga i opus vrlo malen.84 Gotovo sve su mu graevine u poetku djelatnosti podignute u neorenesansnim formama, a poslije se sve vie okree neobaroku.85

PRVE HRVATSKE TEDIONICE U

JANKO JOSIP GRAHOR, PROJEKT ZA ZGRADU RADIEVOJ ULICI 30 U ZAGREBU, 1880./ JOSIP JANKO GRAHOR, DESIGN FOR THE MAIN FAADE OF THE FIRST CROATIAN SAVINGS BANK, ZAGREB, RADIEVA STREET 30, 1880/ JANKO JOSIP GRAHOR, ERSTE KROATISCHE SPARKASSE, ZAGREB, RADIEVASTRASSE, 1880

Vincenz (Vinko) Rauscher (Salzburg, 28. 1. 1853. Zagreb (?), nakon 30. 4. 1932.)80 81

Maroevi, 1968, 64. Maroevi, 1968, 76. Grahor, Janko Josip, Sgrada Prve hrvat-

Iako je Akademiju likovnih umjetnosti u Beu upisao prije od svih spomenutih hrvatskih uenika Friedricha von Schmidta, 1873. godine,86 arhitekta Vincenza (Vinka) Rauschera spominjemo na kraju ovog teksta zbog manjkavosti dostupnih podataka o njemu. Djelovao je izuzetno dugo, projektirao nevjerojatno puno, no usprkos tomu ostao je do danas gotovo potpuna enigma u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Jo uvijek je nepoznat datum njegove smrti te gdje je umro, poznato je tek da je rodom iz Salzburga. Istaknuo se ve tijekom studija, dobivi, koliko je zasada poznato, jedini od estorice naih arhitekata, nagradu Akademije za projekt jedne katedrale i jednog burga.87 to je radio prije prvih njegovih datiranih ostvarenja u Hrvatskoj ostaje nepoznato. U prvom i drugom desetljeu 20. stoljea zaposlen je, ini se, u Graevnom odjelu Zemaljske vlade za koji projektira brojne crkve te jo brojniju crkvenu opremu. Meu mnogobrojnim se njegovim djelima kvalitetom istiu rimokatolike crkve u Dalju u Slavoniji, Novom Vinodolskom i Grianima u Primorju, pravoslavne u Voinu i Marindolu u Sloveniji, grkokatolika u Srijemskoj Mitrovici. Radio je dosta nacrta i za unutranju opremu crkava od kojih osobito valja istaknuti ikonostas pravoslavne katedrale u Plakom.88 Po njegovim je projektima restaurirana kapela svete Ane u Donjoj Vrijeski u neogotikom stilu 190407.,89 a 1916.

82

ske tedionice u Zagrebu, Viesti kluba ininira i arhitekta, 2, Zagreb, 31. 12. 1882, 17.83 84

Maroevi, 1968, 67. Radi uglavnom stambene zgrade u Za-

grebu.85 86

Maroevi, 1968, 73. *** Friedrich von Schmidt (1825 1891),

Ein gotischer Rationalist, 1991, 23687

*** Wiener Akademie der bildenden

Knste, Kunst Chronik, 44, Leipzig-Be, 11. 8. 1876, 706.88

Damjanovi, 2005 (Saborna crkva), 124

29.89

Damjanovi, Dragan, Historicistike ob-

nove crkve svete Ane u Donjoj Vrijeski, Scrinia Slavonica. Godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 9, Slavonski Brod, 2009, 12560.

|


|

37

izradio je projekt za restauraciju burga Sokolac u Brinju. Svakako je najpoznatiji po zavretku jednog od najveih Bollovih djela u Hrvatskoj groblja s crkvom Krista kralja na Mirogoju.90 Neogotiki Rauscherovi projekti pokazuju veliku srodnost s Bollovim radovima, o emu nam najbolje moe svjedoiti rimokatolika crkva sagraena u Dalju 1910. godine, dakle direktno naslje

Hrvatski Ucenici Friedrich A Von Schmidta

Documents

Transcript of Hrvatski Ucenici Friedrich A Von Schmidta