Hedwig Courths-Mahler - Zuti Neveni

8/12/2019 Hedwig Courths-Mahler - Zuti Neveni

1/136

GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER

UTI NEVENI

Naslov orginala: DEINES BRUDERS WEIB


2/136

GIGA

2

IBernhard Falkner je sjedio u uredu svoje tvornice podignute na junom izlazu iz grada. Bilo jeto veliko zdanje od crvenih opeka u kojem su se proizvodili sagovi. S tri strane je tvornicuokruivalo prostrano dvorite, dok su se s etvrte strane na zidu, koji je dijelio tvornicu od

ceste, nalazila dvoja velika kolna vrata te jedna manja za osoblje.Stotine radnika i slubenika obavljahu tu svoj posao. Crtaonice u kojima su izraivali nacrteza are na sagovima nalazile su se ispod krova. Ispod njih ula se buka strojeva i tkalakihstanova. Iz velikog broja otvorenih prozora prodirala je vlana para pomijeana s udnimmirisom boje i mokre vune.U velikom dvoritu stajala su kola natovarena balama sagova. Sputali su ih u dvoritepomou dizala. Bernhard Falkner se tako privikao na tu buku da ga uope vie nije smetala.Dvadeset i dvije godine bio je vlasnik tvornice. Sam ju je podigao kad se oenio svojomprvom enom. Veliki imetak, koji je donijela u brak, to mu je omoguio. On sam to ne bi biomogao postii jer je raspolagao s malo novca. Tvornica je uskoro stekla dobar glas, pa dobrenarudbe nikada nisu nedostajale. Radei godinama kao sposoban i nadaren trgovac, Bernhard

Falkner je uspio proiriti tvornicu. Zaraivao je mnogo novca, ali ga je nemilice i troio,zahvaljujui svojoj rastronoj drugoj eni. Upravo sada, kad je imao neke poslovne neuspjehe,trebao je isplatiti sinu imetak koji je ovaj naslijedio od svoje majke, a dosad je bio uloen utvornicu. Nije bila malenkost povui tri stotine tisua maraka iz takve tvornice. Zato jeBernhard Falkner i danas opet zabrinuto raunao. Iako je pretjerao govorei svojoj eni kakoe ga isplata tih novaca unititi, ipak se nalazio u vrlo ozbiljnom i neugodnom poloaju.Nije htio zamoliti sina da ne povue svoj kapital iz tvornice. Sprjeavalo ga je u tome ne samoto to mu je Gerhard u posljednje vrijeme postao vrlo stran, vei to to je njegova prva ena,a Gerhardova majka, pred samu smrt tako odredila. Vjerojatno je imala razloga za to. Jo nidanas nije mogao mirno misliti na smrt svoje ene.Zlovoljno baci napokon pero na stol. Sto mu to raunanje koristi? Ne mijenja nita na

injenici. Upast e u teak poloaj bude li trebao isplatiti novac. Moda bi mogao tu istu svotuposuditi na drugoj strani. Ali i to bi imalo svojih loih posljedica, a nabaviti takvu svotu nijeni bilo lako. Uz to se i datum isplate pribliavao strahovito brzo, a on nije mogao nabavitipokrie.Zlovoljno je gledao pred sebe.Njegovo pametno lice lijepih crta podsjealo je na ono njegova sina Gerharda. Samo to jelice sina vesada odavalo veu odlunost od oeva. Moda se liceBernharda Falknera razlikovalo samo u tome to bijae prekriveno bradom. Moda je bradaskrivala karakteristine crte, koje su se tako isticale kod Gerharda. Bernhard Falkner imao je idrugaije oi. Bijahu tamne, gotovo crne, i nisu gledale tako odluno i hladno, poput sivihoiju njegova sina.

Sve u svemu, Berhnard Falkner, usprkos svojih pedeset godina, bio je jo uvijek vrlo zgodanovjek.Duboko uzdahnuvi, podigne napokon glavu.- Marijo, osveuje mi se ak iz groba - zastenje tiho i proe uskom rukom nemirno krozprosjedu kosu.Danas ga je muila savjest, kao i esto u tih esnaest godina nakon smrti prve ene. Znao je dase ogrijeio o Mariju. Vrijeao ju je strau za Helenom, svojom drugom enom. Uz to,ponekad bi se javio u njemu tihi glas koji mu je govorio da se Marija vjerojatno namjernorastala sa ivotom, jer ju je izdao, a ona to nije mogla podnijeti. Ovaj je glas nastojao silompotisnuti. Nije htio misliti na to, jer ne bi mogao podnositi taj teret. Ali nikada nije mogaopotpuno zatomiti taj glas koji ga je opominjao. A pogled na najstarijeg sina uvijek bi gaponovno podsjetio na njegovu krivnju.Zaboravljao bi na svoj grijeh samo onda kad je Helena bila pokraj njega. Onda je znao da nije


3/136

GIGA

3

mogao postupati drugaije. Osjeaji koje je probudila u njemu bili su i odvie snani a da semogao obraniti od nje.Helenin je ar jo i sada djelovao na njega istom onom snagom kao i nekada. U njezinoj jeblizini bio i odvie sretan a da bi osjeao grinju savjesti.Ali kad bi boravio ponekad sam u tvornici, pred njim bi se pojavile tune Marijine oi, pa bi

je opet vidio kako blijeda i hladna lei na svom posljednjem leaju. Morala je umrijeti mlada,tako mlada. Bernhard Falkner nije bio ovjek koji bi sve to mogao brzo zaboraviti. A sada,kad je zbog odredbe u Marijinoj oporuci doao u nezavidan poloaj, vidio je u tome nekuvrstu osvete. Nije se usudio moliti Gerda da ostavi svoj kapital u tvornici. Plaio se da bi gasin mogao hladno odbiti podsjetivi ga na majku. Jer iz cijelog njegova ponaanja moglo se

jasno zakljuiti da je Gerd slutio na koji je nain njegova maeha postala nasljednicomnjegove majke.Da je mogao biti pravedan, ne bi zamjeravao Gerdu to gaji neprijateljske osjeaje premamaehi, ali kad se radilo o Heleni, nije mogao razumno razmiljati. Helena je pak znala takodjelovati na mua da su se otac i sin poeli sretati hladno, poput stranaca. Gotovoneprijateljski. Razgovarali bi najpotrebnije samo prilikom zajednikih objeda ili veera.

Gospoda Helena znala je sprijeiti da se nadu nasamu. Bernhard Falkner nije slutio danjegova ena namjerno, ne birajui sredstva, nastoji odaleiti sina od njega. inilo mu se da uGerdovim oima vidi samo tvrdou, turost i tiho predbacivanje, pa mu je uskratio svojuljubav. inilo mu se da Marija stoji poput nijemog upozorenja izmeu njega i njegova sina.Gerd Falkner je bio premlad a da bi mogao blago prosuditi o krivnji nekog ovjeka. Mladost

je stroga u donoenju presuda, jer jo ne zna kako je lako pogrijeiti. Gerd bijae strog premasamom sebi i prema drugima. Pa iako je oca nadasve ljubio, ipak ga je u sebi okrivljavao.Makar to i boljelo, morao ga je osuivati. Njegov je to otac trebao shvatiti - ali nije htio.Stojei pred sinom branio se kao krivac.Otac je slutio da Gerd nastoji to prije napustiti oinsku kuu i da samo tekom mukom moeizdrati njegovu oinsku vlast do punoljetnosti. Bio je posve siguran da e Gerd, im postanepunoljetan, odmah zahtijevati da mu isplati nasljedstvo i napustit e njegovu kuu. Ali kakoda namakne novac za Gerda, a da sama sebe ne uniti? U posljednje je vrijeme estorazmiljao o tome i nastojao nabaviti potreban kapital, ali u tom nije uspio. Do Gerdovaroendana preostala su jo samo etiri tjedna. A on nije znao to bi uinio. Zar e doista bitiprisiljen zamoliti Gerda da mu jo neko vrijeme ostavi novac i zadovolji se isplatom kamata?Duboko i zabrinuto je uzdahnuo. Bilo mu je teko isplatiti ak i kamate. Bilo je pravo udokoliko se troilo u kuanstvu. Morao je, ma kako mu bilo teko, zamoliti Helenu da troimanje. Tako to dalje vie nee ii.Gledao je pred sebe zamuena pogleda. Uto ude posluitelj donosei potu.im je ostao sam Bernhard Falkner poe mehaniki pregledavati pisma. To su uglavnom bila

vana poslovna saopenja. Na njegovo zadovoljstvo, iz godine u godinu pove

avao se promet.Ukoliko se tako nastavi, a oni budu vrlo tedljivi moda e uspjeti isplatiti Gerdove kamate.

Vremenom bi se mogao izvui i kapital. Samo sada ne, jo ne.Na kraju je dohvatio pismo na kome je gore bilo naznaeno Osobno na ruke. Odmahneglavom i pogleda ga. Na omotnici nije bilo adrese poduzea, niti mu je rukopis bio poznat.Pismo je dolazilo iz inozemstva. Na tambilju je Bernhardu uspjelo odgonetnuti ime nekoggrada u Kaliforniji. Nije slutio da bi mu netko odanle mogao slati privatno pismo.Polagano noiem otvori omotnicu. Izvadi nekoliko ispisanih listova i stavi ih pred sebe. Prvoproita potpis.Justus TrebinTrgnuo se. Prestraeno izrekne to ime, pa je neko vrijeme ukoeno gledao u pismo.

To je ime probudilo u njemu sjeanje. Justus Trebin! Te dvije rijei zazvonile su mu izprolosti i doarale pred njegove oi lik prijatelja iz mladosti.


4/136

GIGA

4

Kako dugo venije uo za njega, kako dugo nije vidio tog ovjeka od kojeg se nekonijeodvajao? Voljeli su se poput brae otkad su zajedno polazili kolu, sve dok Justus nijezauvijek napustio domovinu.A Bernhard ga je zaboravio zbog svog osobnog ivota, a i zbog poslova. Sad je opet ugledaopred sobom tog visokog plavokosog ovjeka vjernih, dubokih oiju, ozbiljne i sanjarske

prirode. Bijae pravi Nijemac sa svim odlikama i slabostima svog naroda.Justus Trebin!Bernhard Falkner duboko uzdahne i pogleda pred sebe. Iz prolosti ga je poelo upozoravatisjeanje na ono to je Justusa otjeralo iz domovine. Sjeti se vremena kad je udvarao Mariji,Gerdovoj majci.Justus Trebin je takoer ljubio Mariju, vjerojatno vjernijom i ljepom ljubavlju od njegove.Ali Marija je zavoljela Bernharda, a kako Justus nije mirno mogao gledati sreu prijatelja, ada mu ne pozavidi, otiao je tiho, a da se nije ni poalio. Napustio je domovinu i nikada sevie nije vratio, niti se javljao. A sada, nakon dvadeset i dvije godine, evo njegova pisma.Bi li u ono vrijeme otiao da je mogao naslutiti kako e kratko trajati srea na kojoj je zavidaosvom prijatelju? Zar se u tom sluaju ne bi borio za naklonost ljubljene? A kako bi se on sam

osjeao pred prijateljem da ga je ovaj zapitao: Jesi li toliko usreio Mariju koliko je to onazavrijedila?Marija bi vjerojatno bila sretnija s Justusom Trebinom. On joj se nikada ne bi bio iznevjerio,nikada!Justus Trebin je u ono vrijeme otiao u Meksiko gdje je njegov mnogo stariji brat imao velikiposjed. Nije vie imao roditelja ni roaka, a brat ga je veesto molio da doe k njemu. AliJustus se nije elio rastati od prijatelja i Marije. Tek kad ga je Marija odbila i usreila njegovaprijatelja, odluio je odazvati se bratovu pozivu.Bernhard Falkner poe itati:

Moj dragi, stari prijatelju Bernharde,Sjea li se jo ponekad vremena kad je pisac ovih redaka bio tvoj nerazdvojni prijatelj i kad

smo se iskreno voljeli? Prolo je mnogo, mnogo vremena, Bernharde moj, otkad smo seposljednji put gledali u oi. Zna zato sam napustio domovinu. Nisam vie mogao nita

znaiti onim ljudima kojima je pripadalo moje srce. Stoga vie i nisam elio boraviti u svojojdomovini, pa sam otiao bratu, koji mi je jedini preostao.

Pitat e zato ti se nisam javljao. Dragi Bernharde, nisam mogao zaboraviti Mariju. ovjekne moe zaboraviti enu poput nje, kad se jednom zaljubi. A ti zna da sam je ljubio

neizmjerno.Nemoj uasnuto odbaciti moje pismo, jer kad ga bude drao u ruci veu biti mrtav. ovjek

se ne smije ljutiti na umirueg, kad taj govori ono to je godinama predstavljalo za njeganajveu sreu, ali i najdublju bol.

Zato ti piem danas nakon tako dugo, dugo vremena, toe pitati. Prijatelju, znam da mipreostaje jo samo malo ivota, a imam ogromnu molbu na tebe. Na tebe i na tvoju Mariju.

Nadao sam se da u ti sam uspjeti predati svoju oporuku i umrijeti u domovini. Ali ini mi seda to neu uspjeti, pa u stoga za svaki sluaj napisati ono to sam te elio zamoliti u ime na-

eg starog prijateljstva. Ukoliko ne uzmognem doi k sebi, neka ovo pismo govori umjestomene. Dobit e ga nakon moje smrti.

Dopusti da ti prvo ispriam svoj ivot.U ono sam vrijeme prvo krenuo u Meksiko i tamo ostao nekoliko godina na bratovim

plantaama. On je meutim imao jo jedan posjed u Kaliforniji, pa sad ovdje ivim vedevetgodina. Kratko prije nego sam se preselio ovamo, moj brat, stariji deset godina od mene, i

njegova ena poginuli su za vrijeme prepada, prilikom nekog ustanka. Posjed je bio uniten i

zaplijenjen i tekom mi je mukom uspjelo spasiti sebe i Mercedes, neakinju ene mog brata,koja je ivjela u njihovoj kui. Mlada Mercedes bijae tiho i njeno stvorenje. Udala se za


5/136

GIGA

5

mene, poto smo doli na bratov kalifornijski posjed, koji sam naslijedio jer mi je brat umrobez djece.

Mercedes mi je poklonila kerkicu. Nazvali smo je Juanita po njezinoj pokojnoj sestri. Zavrijeme prepada na mog brata i ja sam, spaavajui Mercedes, bio ranjen metkom u plua.Tekom mukom odvukao sam se s njom do ume, gdje nas je pronaao neki vjerni sluga i uz

opasnost po vlastiti ivot preveo preko granice.Pedro, tako se zvao taj vjerni sluga, ostao je uz nas. Tjednima sam leao smrtno bolestan nanekoj farmi s onu stranu granice. Na bolesnikoj postelji oenio sam se s Mercedes, kako bi

ona, u sluaju moje smrti, postala mojom nasljednicom.Ozdravio sam zahvaljujui dobroj njezi Mercedes i Pedra. Kad sam ozdravio nastavismo s

naim putovanjem i napokon stigosmo na ovaj moj posjed.Ipak su ti napori i proivljeni strah teko otetili nae zdravlje. Nakon to je Mercedes rodila

Juanitu poela je polagano venuti. Nije se vie oporavila, a ni moje zdravlje nije bilozadovoljavajue. Pet godina po roenju naeg djeteta moja je ena umrla. Zalio sam je

iskreno jer, iako je nisam ljubio toliko koliko Mariju, ipak sam je vrlo cijenio. Na kraju, osimdjeteta, vie nisam imao nikoga na svijetu.

Ostao sam sam sa svojom malom Juanitom, a znao sam da ni ja neu dugo ivjeti. Lijenik mije, na moju molbu, odao da su moje godine odbrojene.

Pomisao na to to e biti s mojim djetetom, ako ja umrem, nije mi dala mira. Kome sammogao povjeriti malu Juanitu? Sjetio sam se ono dvoje ljudi koji su mi nekobili najmiliji nasvijetu. Zamiljao sam da ete vi prihvatiti moje ubogo dijete. Vidio sam u mislima kako se

Marija trudi da joj nadoknadi majku, a u tebi sam ugledao njezina drugog oca. To mi je bilajedina utjeha. Juanita nee biti naputena, jer e kod vas nai novi dom, i toplo

razumijevanje. Moe li zamisliti, Bernharde, koliko me usreila misao da e Marija postatimajkom mog djeteta? Ona je najbolja i najplemenitija ena na svijetu. Kako bi divna

odgojiteljica bila mom djetetu!Ta me misao vie nije naputala. Zajedno s njom u meni se rodila topla enja da jo jednom

vidim vas i svoju domovinu. Poeo sam pregovarati o prodaji posjeda. Uskoro e sve bitiokonano i moj e se posjed pretvoriti u novac koji u uloiti u njemake banke. Ali napori da

sve to sredim naruili su mi zdravlje. Ponekad osjeam strah kako neu moi ispuniti svojunamjeru da krenem u domovinu. Stoga za svaki sluaj piem ovo pismo, pa u ti tono

objasniti svoju posljednju volju, kao da se nikada vie neemo vidjeti. Jer ti bi trebao postatistaratelj mog djeteta, bez obzira na to hoete li se Marija i ti odluiti prihvatiti Juanitu kod

sebe, ili pak ne.Molim vas svom svojom duom, prihvatite Juanitu! Pruite joj dom ili bar samo domovinu.

Tjei me pomisao da ete tititi moje dijete. Ako vie ne budem mogao doi k vama, Juanitu edovesti Pedro i donijeti potrebne papire.

Raspitao sam se kod tamonjeg konzula i saznao da jo uvijek ivi sa enom i s dva sina uistoj onoj kui u koju si se uselio s Marijom nakon vjenanja. Vidim u dui moje dijete krajvas i preklinjem te jo jednom, prihvatite ga s ljubavlju!

Moja ki nee doi k vama praznih ruku.Svi trokovi, koji e nastati za vas, zbog njezina boravka u vaoj kui, bit e vam obilno

nadoknaeni, jer i vi imate djecu kojoj ne treba nita oduzimati. Juani-tino nasljedstvo iznosiu njemakom novcu oko dva milijuna maraka. Taj je novac za sad, kao to sam vepisao,uloen u njemake banke. Ti e, moj Bernhar-de, odluiti kako e se novac kasnije moi

dobro uloiti. Ostavio sam samo odredbe to initi s tim novcem, ako se Juanita jednom vrlomlada uda. I u tom sluaju e ti odluiti hoe li buduem muu moje keri staviti na

raspolaganje cijeli imetak ili mu pak dopustiti da ga samo upotrijebi za ivotne potrebe. Po-

sve sam siguran da e, jednako tako kao to bih i ja, po savjesti prosuditi zavrjeuje liJuanitin mu tvoje povjerenje. Ali do Juanitine punoljetnosti upravljat e u svakom sluaju


6/136

GIGA

6

njezinim imetkom.Sve poblie o tome nai e u mojoj oporuci. Po tome vidi koliko povjerenja imam u tebe.Kako mirno polaem svoj imetak u tvoje ruke, jednako kao to duu svog djeteta polaem u

Marijine ruke.Dok Juanita bude boravila u tvojoj kui, odreujem od kamata iznos od petnaest tisua

godinje za njezino uzdravanje. Ne bih elio da zbog nje ima trokova. Kad je kasnijeuvedete u drutvo, dobit e, dakako, i deparac. Sve je to tono navedeno u oporuci. Ne trebatedjeti, jer bih elio da se Nita potpuno sazivi s vama, a da vam pritom ne smeta. Moja malaNita je njeno, dobro dijete. Sada joj je osam godina. Nadam se da ete je zavoljeti i da eteje prigrliti kao svoju. Sjetite se da je siroe i da nema nikoga na svijetu. Umrem li prije negovam dovedem Nitu, Pedro e odmah krenuti s njom k vama, i u isto vrijeme vam poslati ovopismo. Poto izvri svoj nalog, vratit e se ovamo. Poklonio sam mu kuicu i komad zemlje,

pa e moi ivjeti u miru. Pedro je pametan i obrazovan ovjek, koji e ti rado ispriatipojedinosti iz mog ivota, jer mi je potpuno odan i veje ranije vjerno sluio mom bratu.

Zemljak je moje ene, to jest panjolac, ali moe se sporazumijevati za silu i na njemakomjeziku.

Tako, Bernharde moj, nadam se da sada zna sve potrebno. Jo jednom te toplo molim daMarija i ti prihvatite Nitu. Znam da ete to uiniti, jer vas oboje poznam i nemam ni u kogatako veliko povjerenje kao u vas. Nitko drugi mi ne preostaje. Nemam drugog izbora. Ukolikovam bude, iz bilo kog razloga, nemogue ispuniti moju toplu molbu, Nita e se morati vratitiovamo s Pedrom i ostati kraj njega. Ali on je mukarac, neenja i vestar, pa ne moe Niti

biti ono to biste joj mogli biti vi.A sada, zbogom, moj Bernharde - ovog puta zauvijek! I posljednji pozdrav Mariji! Srdanovam zahvaljujem za sve to ete uiniti mom djetetu. elim vam svu sreu svijeta - i dopustite

da moje dijete sudjeluje u njoj, da i Nitin ivot ispune sunce i toplina.Zbogom, moj Bernharde!

Tvoj vjerni prijatelj Justus Trebinudni su osjeaji obuzeli Bernharda Falknera pri itanju tog pisma. Justus Trebin je vjerovaoda Marija jo ivi. Konzul, kod kojeg se raspitao, vjerojatno nije znao da je Marija umrla i da

je njezino mjesto zauzela druga ena. Bez sumnje je za Justusa Trebina bilo najvanije predatisvoje dijete u ruke ene koju je nekotoliko ljubio i cijenio; ene koju nije mogao zaboraviti.Bi li djevojicu poslao u kuu prijatelja da mu je netko rekao: U kui i u dui BernhardaFalknera ivi sada neka druga ena, a ne Marija. Ali sada je Justus bio mrtav jer je njegovopismo drao u ruci. A njegovo je dijete bilo na putu ovamo. Moglo je stii svakog dana. Paneka mala Juanita nade dom u njegovoj kui. To je dugovao svom nekadanjem prijatelju,koji je s puno povjerenja sve poloio u njegove ruke. elio je djevojici biti dobar staratelj,koji e poteno upravljati njezinim imetkom, kako je to Justus i oekivao od njega. Nije

mogao ni zamisliti da bi to ubogo dijete mogao otjerati s praga svoje kue.To je bilo prvo na to je Bernhard Falkner pomislio.

A onda se sjetio Helene.Sto e ona rei na sve to?Zamiljeno je naslonio glavu na ruke. Iako je strastveno ljubio Helenu, morao je ipak priznatida nije bila stvorena da nadoknadi djetetu majku, i preuzme obveze koje bi joj nametale brigui napore.Nee biti lako nagovoriti je da se prihvati toga. Razmiljao je o svemu tome. Iznenada zadrhta

jer se neeg sjetio. Poskoio je i zagledao se pred sebe. A onda je opet rastvorio pismo iproitao onaj dio u kome je bilo govora o imetku male Juanite. Njegove se oi rairie izasjae, a iz grudi mu se vine duboki uzdah.

To je bio spas iz njegova oajna poloaja. Nebo mu je slalo pomona koju nije raunao.Trebao je po svom nahoenju uloiti dva milijuna maraka! Tko bi mu mogao prigovoriti, ako


7/136

GIGA

7

bi od toga u svoje poduzee uloio tri stotine tisua maraka, nadoknaujui na taj nain sinovkapital? Mogao je to uiniti mirne savjesti jer je njegova tvornica dobro stajala. A novac zauzdravanje Juanite - nee li on obilno nadoknaditi gubitak Gerdovih kamata?Nije li to bio sretan sluaj? Nije li se iznenada oslobodio svih briga?Na to isprva uope nije mislio. Ali sada mu je to saznanje prualo veliko olakanje.

Bude li sve to objasnio Heleni, sigurno e prihvatiti i one male neugodnosti koje e proizai izprisutnosti djeteta u kui. Mogli su namjestiti dovoljno posluge koja e se brinuti zadjevojicu. Tako Helena nee imati posla, samo e sve nadzirati.Bernhard Falkner je bio mukarac, pa nije znao da e maloj Juaniti nedostajati u njegovoj kuiono najvanije: majina ljubav. Nije dovoljno poznavao Helenu, pa nije slutio da je to posveneto drugo bude li se ena poput nje brinula za djevojicu, za razliku od njene i dobre enekakva je bila Marija. Justus Trebin preporuio je svoje dijete Mariji. Heleni ga sigurno ne bipovjerio. Ali to Bernhard Falkner nije znao. Mislio je kako je svejedno tko e odgajatiJuanitu, jer je najvanije samo da to bude ena.Oigledno bolje raspoloen sklopi pismo s velikim olakanjem i gurne ga u dep. Ondapogleda na sat. Zurio je sve rei Heleni i razgovarati s njom. Ali ovog trenutka nije mogao

otii. Morao je ekati da mu donesu potu koju je trebao potpisati.


8/136

GIGA

8

IIGerhard Falkner stajao je mrana izraza lica kraj prozora vile i gledao u vrt koji je okruivaokuu.Crte lica tog dvadeset i jednogodinjeg mladia bijahu otre i tvrde, kao da se radi o zrelomovjeku. Pod isturenim

elom isticale su se sive o

i i snana brada koja je odavalatvrdoglavost. Te crte vie nisu imale nita mladenakog. Nain na koji je stisnuo tanke usnice

govorio je o tome da se veznao dobro svladavati.Iza njega, usred sobe, stajala je njegova^ maeha s kojom je opet jednom vodio otru borbu.ivot u roditeljskoj kui postao mu je nesnosan. Otkad se sjeao, gajio je prema njoj samoneprijateljske osjeaje.Ta jo uvijek lijepa ena, bakrene boje kose, stajala je uspravno, a oi su joj hladno sjale. Bila

je visoka, a na uspravnoj figuri lijepo se isticala otmjena kuna haljina. Nitko ne bi rekao dajoj je vebilo trideset i osam godina. Djelovala je deset godina mlade. Lice joj je sauvalo armladosti, a ispod kose metalna sjaja, podignute nagore, bjelasala se blijeda koa koja jesvojom bojom podsjeala na sjaj bisera. Usred tog bijelog lica isticale su se tamnocrvene,

lijepe usne i dva oka koja su oaravala svojom igrom boja. Kao da su neprekidno mijenjalaboje izmeu modre, zelene i sive. Bijahu duboke poput mora.Tim je oima gospoda Helena djelovala na gotovo sve ljude i njezinu se caru malotko mogaooduprijeti. A ipak su te oi bile hladne, kao bez due, pa su znale sjati poput oiju grabeljivezvijeri. Ali samo su rijetko tako zaiskrile, pa nitko nije uspio proitati taj njezin pogled,jer bioi zaarale svakoga tko bi pogledao u njih.Ipak je njezin pastorak Gerd bio jedan od onih koji su taj pogled zapazili. Uvijek ponovnopokuavala je iskusiti svoju monad njim. Ali Gerhard Falkner, usprkos svojoj mladosti, bio

je prejaka linost a da bi se podvrgao tuem utjecaju.Vekao djeak imao je snanu volju. Njegova maeha je to, dakako, nazivala tvrdoglavou,pa bi ga zbog toga tuakala ocu. A moda je to ba i bilo ono to je osjeao prema svojoj

maehi. Mrzio ju je tako arko kako je samo njegova nagla i snana priroda mogla mrziti. Taje mrnja rasla s njim. Rodila se iz tisuu muka i prosudbi da je Helena unitila ivot njegovojmajci. Uz to saznanje rodila se u njemu jo i sumnja da je ova ena otjerala njegovu majku i usamu smrt.Znao je i to da ga maeha nastoji odvojiti od oca, pa su se tako njih dvoje neprekidno borilipoput dvaju neprijatelja.Gospoda Helena Falkner mrzila je pastorka barem toliko koliko i on nju. Uvijek se znalamajstorski vladati, tako da nitko nije zapaao njezine osjeaje, osim samog GerhardaFalknera. Nikada u prisustvu drugih nije odavala te osjeaje, ali ju je Gerhard prozreo, pa jestoga ponekad odavao sama sebe, ne mogavi skriti svoje osjeaje.- Dakle, ostaje pritom da napusti roditeljsku kuu? - zapita ga hladno gospoda Helena,

promatrajui Gerharda prodornim pogledom.Okrenuo se prema njoj.- Da - ostajem pritom! - odgovori mirno.- I zaista e zahtijevati od oca da ti isplati tvoj dio majina nasljedstva? - zapita ga oprezno.Gerhard brzo proe uskom, nervoznom rukom kroz kosu koja je bila kratko oiana iotkrivala visoko elo.- To u dogovoriti sam s ocem. Helena se nasmijei kratko i podrugljivo.- Zato to posve dobro zna kako e tvoj otac pristati na to bez protivljenja. Nauen je na toda mu sin ne obraa pozornost na oeve tekoe.Mladipogleda hladno to lijepo, ledeno ensko lice.- udno da mi ba ti to predbacuje. Tko me odaleio od oca?- Tvoj neposluh i tvrdoglavost! Ali ostavimo to! Ne radi se sada o osjeajima, nego o novcukoji namjerava povui iz tvornice. Da tvoja majka barem nije ostavila tako glupu oporuku!


9/136

GIGA

9

Prava je ludost tako mladom ovjeku predati sav njegov imetak.Oi mladog ovjeka iznenada zasjae i njegov pogled mrano prodre u njezin.- Ne spominji moju majku! Ne doputam ti da izgovara njezino ime - rekao je suzdranimglasom u kojem je drhtao estok i neskriven bijes.Helena lagano problijedi, zabaci glavu i izdri njegov pogled.

- Zato ne? - zapita podrugljivo. Brzo joj je pristupio.- Jer to ne mogu trpjeti - ne, od tebe! - zavikne bolno.Helena se i nehotice povukla jedan korak. Ali onda ga pogleda udno sjajnim oima, kao daga je eljela time ukoriti. Kao esto dosad, taj pogled nije djelovao na njezina pastorka iako jeznao ukrotiti tolike ljude. A ipak bi ba njega tako rado pokorila.Puna bijesa, Helena odustane od tog pokuaja. Njezin pogled izgubi sjaj, a oi joj se trenutaksklopie, kao od umora. Onda slegne ramenima i naruga se:- Ne budi tako dramatian! To je smijeno. A ako ba eli, poi svom ocu i dogovori sve uvezi tog novca. Ali prije toga bih te eljela podsjetiti na neto, to e ti otac preutjeti u svomponosu: unitit e ga bude li zahtijevao da ti isplati majin novac.I Gerhard se nastojao smiriti. Promatrao ju je kao da se neizmjerno udi.

- To ne vjerujem. Otac zna vemnogo godina da e mi na moj dvadeset i prvi roendanmorati isplatiti taj novac. Dobar je trgovac, pa se zacijelo navrijeme pobrinuo da pronaepokrie za to. Htjela si o tome razgovarati sa mnom. Pa dobro, to se dogodilo. Odgovorio samti na tvoje pitanje, toliko koliko elim o tome razgovarati sa stranim ovjekom. Sve drugo do-govorit u s ocem.- Dobro, dobro - nadovee Helena razdraeno. - ini to hoe. Ti e biti kriv za posljedice.Smatrala sam svojom dunou da te upozorim, jer znam da te otac nee htjeti zamoliti zaodgodu. Nee ti priznati da je u posljednje vrijeme imao tekih gubitaka. Upravo zbog toga dauzmogne povui tvoj kapital iz tvornice uputao se u smjele pekulacije, koje je inaeizbjegavao. Nije uspio. Ukoliko bude sada zahtijevao isplatu svog imetka, tvornicaBernharda Falknera e propasti. A sada promisli hoe li se moi pomiriti sa svojom savjeubude li ti kriv za tu propast.Gerhardove usne uzbueno zadrhtae. Nije joj vjerovao ono to je rekla. Vjerojatno se plailada e morati vie tedjeti. Voljela je raskoan, sjajan ivot, pa je tjerala njegova oca nabezumne izdatke.Dosad mu je otac raspolagao kamatama na Gerhar-dovo nasljee i troio ih za kuanstvo.Gerhard je to smatrao razumljivim jer je ivio u oinskoj kui. Te-kamate troile su se i zanjegovo obrazovanje. Nije bio tako sitniav da bi raunao kako je on od tih novaca troio

jedva jednu treinu, jer je njegov imetak iznosio tri stotine tisua maraka, a kamate su iznosileetiri posto. Ali sad se elio potpuno odvojiti od oinske kue. Do njegova dvadeset i prvogroendana bilo je jo samo nekoliko tjedana, a onda njegov otac vie nee moi traiti od

njega da ostane kod kue. Bit

e slobodan, pa ne

e ni sata dulje ivjeti u tim uasnimprilikama. Pod utjecajem maehe otac mu je postao stran, pa ga nita vie nije zadravalo

ovdje. elio je nastaviti studiranje u nekom drugom gradu, iako je za njegov studij ba njegovrodni grad bio osobito povoljan. elio je svim srcem otii od kue, a znao je posve dobro daga maeha nastoji zadrati samo zato da bi i nadalje mogla raspolagati kamatama njegovaimetka. Do njega joj nije bilo stalo. Vrlo bi ga rado maknula iz kue, kad ne bi zajedno s njimizgubila i njegov imetak.A Gerhardova je majka ostavila takvu oporuku da mu nasljedstvo nisu mogli zadrati ni satdulje.Na taj je novac Gerhard mislio samo utoliko ukoliko mu je omoguavao slobodu. Ni sa kimdosad jo nije razgovarao o tome. Samo su mu prije nekoliko dana, nakon svae s maehom,

izletjele rijei:- Jo samo nekoliko tjedana, pa u uzeti svoj novac i spremiti se na put. Nee me zadrati ni


10/136

GIGA

10

deset konja.Te je rijei rekao svom est godina mlaem po-lubratu Rudolfu, a ovaj ih je tono preniomajci.Rudolf bijae sin oca mu i maehe. Teko je bilo zamisliti dva razliitija brata. Nisu se baosobito voljeli. Prerano sazreo i vedo sri pokvareni Rudolf, bijae pravi sin svoje majke,

prema kome je poteni Gerhard osjeao samo prezir. A Rudolf je mrzio Gerharda jer je unjemu naslutio sposobnost ovjeka od koga se branio sitnom zlobom.Bila je posve tona Gerhardova pretpostavka da e Rudolf prenijeti njegove rijei majci i da jeona samo stoga o tome danas razgovarala s njim.Gerhard je mrzio sve to je dolazilo od njegove maehe, pa je stoga osjeao takvu odbojnost.U sebi se ipak uznemireno pitao, jesu li tvrdnje njegove maehe bile istinite. Znao je da neboluje od istinoljubivosti, pa je pretpostavljao kako je namjerno pretjerivala govorei o stanjuu tvornici samo da ga prestrai. Nije se eljela skuivati ni u emu. Iako je potjecala iz naj-skromnijih prilika, voljela je dobar ivot i bila je vrlo rastrona. To je vjerojatno i bilouzrokom to se objesila o vrat Bernharda Falknera, Gerhardova oca, i znala se drati uz njega,iako je prije toga morala unititi jedan ljudski ivot da bi postigla svoj cilj.

Helena Falkner bila je ki sitnog slubenika, koji je gajio velike nade u svoju kerku, jer ju jehtio izobraziti za pjevaicu. Umro je prije nego je postigao svoj cilj, pa se onda gospodaMarija Falkner pobrinula za lijepu siroticu i plaala joj kolovanje. Bila je toliko plemenita ivelikoduna da je mladu uenicu sama dovodila u svoju kuu, ne slutei kakav je zao duhuvela u svoj sretan i miran ivot. Umjesto zahvalnosti za svu tu dobrotu, Helene Afving - takose zvala kao djevojka - poela je zavodniki gledati mua svoje dobroiniteljice. Uspjelo joj jeda ga, vjetinom mudre kokote, uhvati u svoju mreu. Bernhard Falkner je popustio njezinimarima. Zaboravio je to mu je dotad znaila vlastita ena. Strast prema Heleni Alving uinilaga je slijepim i gluhim prema svemu drugome na svijetu.Dvije se godine Gerhardova majka, sva oajna, borila za svoju sreu protiv suparnice. Tad seslomila jer su je snage napustile.Jednoga jutra pronali su njenu, dobru enu mrtvu u postelji. Navodno je zabunom uzelaodvie lijeka za smirivanje bolova, koji joj je lijenik prepisao zbog uzdrmanih ivaca.Ali posluga, i drugi ljudi bliski kui, govorili su potajno da je uboga mlada ena namjernouzela veliku dozu tog otrova, elei sebi oduzeti ivot.I Gerhard, onda jo dijete, uo je takve rijei i sauvao ih u svom srcu.Kad mu se onda, godinu dana nakon majine smrti, otac oenio Helenom Alving, otpustili susvu poslugu i namjestili novu. Ostala je samo kuharica Ernestine Wtinscher, koju su zvaliTina, jer se veoma dobro brinula za mladog Gerharda i bila mirna, razumna osoba, koja nijeogovarala. Bernhard Falkner nije mogao otpustiti Tinu, iako njegova druga ena uope nijebila sporazumna s time da bilo tko ostane. Ipak je Tina kasnije osvojila povjerenje svoje nove

gospodarice, pa je jo uvijek bila u kui.Izmeu Gerharda Falknera i Tine, kojoj je sada bilo veskoro etrdeset godina, postojala je

udna veza. Tina je vrlo voljela mladog gospodina Gerda dijelei u dubini due s njim mrnjui prezir prema njegovoj maehi. Ostala je u kui samo radi njega. Tina je znala vie od bilokoga drugog to se tada dogaalo u kui. Vidjela je bol i patnju Gerhardove majke, bila jesvjedokom kada se Helena, ta crvenokosa vjetica, objesila o njezina gospodina i zaaralaga. Bila je vrsto uvjerena da je samo ova bila kriva za svu tu tugu i bol. Jo je uvijek ekalada Bernhard Falkner uvidi koliko je Helena pokvarena ena. Ali ovaj bijae slijep i gluhprema svojoj lijepoj eni. Jo ju je uvijek strastveno ljubio i ona je na njega tako utjecala da seu kui dogaalo samo ono to je ona eljela. Bio je potpuno bezvoljan u njezinim rukama i,kamo ga je vodila, tamo je iao.

Poeo je u srcu osjeati sve manje ljubavi i prema sinu Gerhardu. Maeha je sijala sjemerazdora i nepovjerenja izmeu oca i sina. To je Gerhard tono znao. Ljubio je oca, iako je


11/136

GIGA

11

znao da je ovaj unesreio njegovu majku i iznevjerio je. Tina mu je to potajno esto govorila,uvjeravajui ga pri tom da njegov otac nije bio toliko kriv kao maeha jer ga je ona zaarala.Gerharda je neizmjerno muilo to to je postojao zid izmeu njega i oca, pa nije mogaooprostiti maehi, koja mu je otela majku, to ga je otuila i od oca. Gerhard je u svommladom biu ostao bez ljubavi.

Njegova neobuzdana krv esto je znala ruiti branu koju je usprkos svojoj mladosti sampodigao. Tada mu nije uspijevalo skriti mrnju i gaenje prema maehi.I ovog puta njegovi su mu osjeaji pobjegli ispod kontrole. Ali sada se opet sabrao, pa ju jehladno pogledao svojim sivim oima kad je rekao:- Znat u se ponaati tako da ne opteretim svoju savjest. U svakom sluaju, dogovorit u sesve s ocem. Nadam se da se barem pritom nee umijeati medu nas. Ukoliko mom ocu doistaprijeti financijska propast, vjerujem da e imati toliko povjerenja u mene i rei mi to. To jesve to ti imam rei. Molim te, dopusti mi da se povuem u svoju sobu, eka me posao.Kratko se naklonio. Uvijek je bio pristojan prema njoj. Brzo napusti sobu, ne oekujui njezinodgovor.Helena je gledala za njim sjajnih oiju, vrsto stisnuvi ake. Njezino je lijepo lice poprimilo

sada demonski izraz.- Kad bih ga barem mogla slomiti! - procijedi kroz zube.Tad se iznenada baci na stolicu.Sto nije vesve pokuala da svlada tog tvrdoglavca. Sve bijae uzalud. Suprotstavljao bi joj seeljezna ela i uvijek ostajao pobjednikom, iako bi ba njega bila rado pobijedila. Gdje je tajmladipronalazio snagu da joj se neprekidno suprotstavlja?Ipak je neto duboko u njoj moralo priznati snagu njegove volje. Pomalo mu se ak i divila.Ona, kojoj su svi mukarci leali do nogu, ako je to htjela, vidjela je da ju je taj mladipobijedio. I protiv volje, s njezinom se mrnjom pomijeao i stanoviti osjeaj divljenja.U biti bila je sretna to e napustiti kuu, jer njegove su je oi neprekidno slijedile, kao da jojprigovaraju, kao da je neprekidno optuuju.Ta ena hladna srca nije osjeala grinju savjesti zbog onoga to je uinila. Nije bilaosjeajna. Njezina je priroda traila pravo za sebe. ivot ju je postavio u sjenu, dok su sedrugi grijali na suncu. I onda je odluno stvorila mjesto za sebe medu odabranicima sree koje

je grijalo sunce. Nije je dugo muilo to joj ie to uspjelo samo preko tue leine. U ivotnojborbi lozinka je glasila: ja - ili ti! Helena pak bijae vrlo sebino bie.Ukoliko bi se ipak ponekad osjeala nelagodno, bile su za to krive Gerhardove oi. I zato biga se bila rado oslobodila zauvijek - samo kad bi bar ostavio za sobom veliki imetak pokojnemajke.Malko mirnije poe razmiljati to bi sada uinila, kad nije nita postigla kod Gerharda. Sada

je morala nagovoriti Bernharda da od sina zatrai neka ostavi svoj imetak u tvornici. Ali

kamate su u svakom sluaju bile izgubljene, te

e morati isplatiti Gerhardu

im ovaj napustikuu. A to e predstavljati veliki gubitak u kuanstvu. Ipak, i to je bilo bolje nego izgubiti

cijeli imetak.Nitko nije znao zato je Marija Falkner eljela da njezin sin na dan svoje punoljetnostipostane i novano neovisan. Je li unaprijed osjeala koliko e eznuti za tom slobodom ili jeslutila da e ena, koja je unitila njezin ivot, liiti i njezina sina topline i svjetlostiroditeljskog doma?Gospoa Helena nasloni glavu na ruku i pogleda ukoeno pred sebe.Nakon nekog vremena otvorie se vrata i u sobu ue prelijepi petnaestogodinjak. Izraznjegova lica kvario je samo lukav pogled djeakovih oiju.Bio je to Rudolf Falkner, sin Bernharda Falknera iz drugog braka.

Sliio je svojoj lijepoj majci. Imao je iste fine crte lica, zlatnocrvenkastu kosu i udnu bijeluboju koe.


12/136

GIGA

12

Najupadljivija bila je slinost oiju. U njima su se takoer mijenjale boje na neki nevjerojatan,zastraujui nain.Rudolf Falkner uao je u sobu drei ruke u depovima. Upitno pogleda majku. Drao seoputeno, iako bez skladnosti.- Je li Gerd otiao, majice? - zapita je ogledavi se.

Gospoda Helena ga ponosno i njeno pogleda.Ovaj djeak bijae jedino to je njezino hladno srce voljelo. Bila je to, dakako, ljubavtemeljena vie na izvanjskim znacima. To to joj je sin toliko sliio ispunjavalo ju jeponosom. Bila je slijepa prema grekama tog djeaka, jer su to bile i njezine greke koje jenaslijedio od nje zajedno s njezinom ljepotom.- Poao je u svoju sobu, Dolfe - odgovori mu, poljubivi ga u obraze.Dolf se prilino grubo oslobodi njezina zagrljaja.- Jesi li mu rekla svoje miljenje? - poe je zlurado ispitivati.- Da, da, Dolfe, ali to je malo koristilo.- Hoe li ostaviti novac u oevoj tvornici? - zlobno zapita prerano sazreli klipan.Gospoda Helena uzdahne.

- Ne vjerujem. eli razgovarati s ocem. - Dolf prezirno odmahne.- Dakako, jer zna da je otac slabi. Uzet e taj lijepi novac i otii u svijet. Njemu je dobro.Gospoda Helena ga njeno zagrli. Ali Dolf je bio njean samo onda kad je oekivao nekukorist. Bio je siguran u majinu ljubav. Nije mu se, dakle, isplatilo pretvarati se kao predocem, elei mu se prikazati u to povoljnijem svjetlu. Grubo se oslobodi.- Ostavi, majko! Nisam vie dojene. - Nasmijeila mu se usprkos njegovoj neotesanosti.- Zar se veosjea poput mukarca, Dolfe? Htjela sam te samo utjeiti da nee zaostajati zaGerdom. Neka te to ne alosti, drago dijete! Otac e to veuspjeti svladati, jer je dobioznaajne narudbe. Obeajem ti da nee biti prikraen. Dolf ispupi donju usnicu.- Sto ako tvornica propadne? - zapita mudro. Helena odmahne glavom.- Nije ba tako loe. Ali bude li Gerd govorio s tobom o ovome, neka ostane u uvjerenju dae otac propasti bez njegovih novaca.Dolf se lukavo nasmijei.- Majice, pa nisam tako glup.- Ne, dragi moj, ti si moj pametan i razumansin. Kako je dobro to mogu s tobom razgovarati o tome. Niti s ocem ne mogu govoriti takootvoreno kao s tobom.Dolf se nadmeno i samodopadljivo nasmijei. -Majice, nas dvoje se dobro razumijemo, amene nitko ne moe prevariti. Ali to misli, to e se dogoditi?- Prije svega moramo nagovoriti oca neka zatrai od Gerda da mu ostavi novac.Dolf slegne ramenima i baci se na stolicu, otmjenom ali u isto vrijeme neodgojenom

kretnjom.- Ne treba se tome odvie nadati. Otac je suzdran prema Gerdu kao prema nekom stranomovjeku.Gospoda Helena uzdahne.- To je zbog Gerdove tvrdoglavosti. - Dolf nabra lice.- Ne radi se samo o tome. Otac ne voli Gerda, jer ga ti ne voli. Mene otac voli mnogo vie.Mogu s njim raditi to hou. Ali Gerd je doista pravi gad. Tako je suzdran i mraan. Misli davrijedi vie od mene. Takav magarac! Nesnosan je i ne volim ga! Kao da nismo braa.- Ne voli te, jer nalikuje na mene. - Dolf je iznenaeno pogleda.- A zato se ljuti na tebe?- Jer sam njegova maeha.

- Pa i nije ugodno imati naehu. A ja sam mu vjerojatno trn u oku, jer e zbog mene izgubitipolovinu oeva nasljedstva. Ali na tome se nita vie ne moe izmijeniti, a kad bi bio tako


13/136

GIGA

13

pametan kako to uvijek izigrava, vebi se odavno pomirio s time. Ali on je glup. Zna,zapravo sam sretan to odlazi.- I ja, moe mi vjerovati.- Glupo od njega to eli studirati te vjene gluposti!- Tebi to moe biti samo drago, Dolfe! Jer kad bi Gerd elio postati trgovac kao ti, onda bi

vjerojatno kao stariji sin dobio tvornicu. Prava je srea to si se odluio postati trgovac.- Majko, to je razumljivo samo po sebi. Prije svega, ne moram toliko uiti. Kad zavrimsrednju kolu, rei u ocu neka me poalje na putovanje. Bit e to kraj mog naukovanja.Pomislio sam da bih mogao raditi kao volonter negdje u inozemstvu i tamo se dobrozabavljati. Sluit u u nekoj zgodnoj pukovniji, a kad ponem raditi za oca, vjerojatno uuskoro postati prokurist, pa u biti sam svoj gospodar.Gospoda Helena njeno pogleda sina.- Dolfe, doista si pametan momak. Kako si sve to mudro zamislio.Dolf se nadmeno nasmije.- ovjek treba za vremena stvoriti ivotne planove. Odmah sam odluio postati trgovac dabih mogao naslijediti oevu tvornicu. Gerd je ionako dobio mnogo novaca od svoje majke.

Moram pripaziti da ne budem prikraen.- O tome ne treba govoriti, Dolfe - upozori ga majka.Dolf se lukavo nasmijei.- To govorim samo tebi, majko!- Otac to ne bi smio uti.- Majko, nisam glupan! Otac je pomalo udan kad se radi o tome.Ono to je Dolf nazvao udnim, bio je poten i astan korijen u biu njegova oca. BernhardFalkner nije bio lo ovjek, iako ga je Helena svojom sebino-u i koketerijom natjerala dauini nepravdu. Jo je i danas vjerovao da je njegova Helena, kao to je to bio sluaj i s njime,zgrijeila samo iz prevelike ljubavi prema njemu i da ju je ljubav natjerala u njegov zagrljaj.Nije slutio kakva bijae prava Helenina narav. Uz to je vjerovao da je njegov sin Dolfdobroudan, iskren i poten mladi. Bio bi uasnut da je prisustvovao tom razgovoru majke isina.Bernhard Falkner je jo uvijek sjedio za svojim pisaim stolom u uredu kad je posluiteljotvorio vrata i najavio:- Gospodin Gerhard Falkner!Bernhard se trgnuo vidljivo iznenaen. Jo se nikada nije dogodilo da bi ga Gerd ovdjepotraio.Gerhard Falkner brzo je krenuo ovamo nakon razgovora s maehom. Htio je razgovarati socem o novanim pitanjima, prije nego li maeha uspije na krivi nain obavijestiti oca onjihovu razgovoru. Doao je, brzo se odluivi, ovamo u tvornicu, kako bi mogao nesmetano

razgovarati s ocem.- Dobar dan, oe! - ree, pruajui mu ruku.- Dobar dan, Gerde! - odvrati ovaj dodirnuvi samo lagano sinovljevu ruku i pogledavi ga sazanimanjem. - Sto te dovodi ovamo? Vidi da se udim tvom dolasku, jer me inae oiglednoizbjegava.Gerd stisne usnice, a elo mu se nabra u boli.- Vara se, oe, ne izbjegavam te - odgovori mu kratko.- Neemo se svaati zbog toga. Dakle, to eli? Gerd podigne oi i odluno ga pogleda.- Htio sam neto dogovoriti s tobom, oe! O mom imovinskom stanju.Oevo se lice namrti.- Zar ti se toliko uri? Jo nije svanuo dan kad ti budem morao isplatiti novac.

- Ne, oe, to znam. Ali malko prije je maeha razgovarala o tome sa mnom. Rekla mi je da biisplata tog novca predstavljala za tebe propast. Doao sam te pitati je li to doista tako.


14/136

GIGA

14

- A kad bi tako bilo? - zapita ga otro otac.- Onda bih te zamolio da kapital ostavi u poduzeu, a meni isplauje kamate, jer elimstudije nastaviti u drugom gradu.Jo prije jednog sata bi ta sinovljeva ponuda predstavljala za Bernharda veliko olakanje. Alipismo Ju-stusa Trebina je sve izmijenilo. Sad je mislio da vie ne mora prihvatiti milost sina.

Bio je sretan to nee morati biti ovisan o njemu. injenica to nije trebao prihvatiti tu ponuduispunjavala ga je izvjesnim zadovoljstvom, iako ga je Gerdova susretljivost iznenadila.Nije elio pokazati kako su ga uvjerili u to da Gerd gaji prema njemu neprijateljske osjeaje. Istoga je rekao hladno i nedirnuto:- Tvoj mi novac nije potreban. Isplatit u ti ga. eli napustiti moju kuu, pa te u tome nemogu sprijeiti. O tome bi li trebao otii ili ne, vesmo dosta razgovarali. Dakako da bihdoao u vrlo neugodan poloaj, kad bih ti trebao isplatiti tvoj novac, da ga nisam uspionabaviti s druge strane. Ali ak i da nisam naao tu zamjenu, ne bih te bio zamolio da novacostavi u mom poduzeu.Gerd lagano problijedi.- Tako ti malo znaim? Bernhard odmahne rukom.

- Ostavi to! Na odnos nije takav kakav bi trebao biti izmeu oca i sina.- Zar je to moja krivnja, oe? - usklikne bolno Gerd.Njegov otac prijee rukom preko ela. Neto u Gerdovu ponaanju dirnulo ga je u srce. Ali seuspio svladati. Helenin je utjecaj i odvie snano djelovao na njega.- Tvoja krivnja? Pa, moda i nije, neu to istraivati. Ne govorimo o stvarima koje se vie nemogu izmijeniti. Znam da nastoji svim silama napustiti oinsku kuu, pa te vie nita nepovezuje s nama. Vjerojatno se dobrovoljno vie nee vratiti u nju.Gerdovo lice naglo porumeni. Hladne oeve rijei i opet su mu jednom jasno dokazale da ga

je maeha istjerala iz oeva srca. Nije slutio da se, usprkos tim hladnim rijeima, oevo srcezgrilo od boli pri pomisli da e se uskoro morati rastati s Gerdom. Ipak utjecaj Helene nijeuspio potpuno pobijediti glas krvi. Ali Gerd to nije znao, a bijes na maehu natjera mu krv uglavu.- Ne, neu se vratiti dok god moja maeha bude boravila u oinskoj kui! - zavikneneobuzdano Gerd.Oevo se lice zamrai, a oi mu ljutito zasjae. - uti! Ne spominji vie moju enu! - zavikneotrim glasom. Gerd se gorko nasmijao.- Ne, neu je vie spominjati. Ali jedno u ti rei, oe, jer moda vie neu imati prilikenesmetano razgovarati s tobom. Ako nas ivot jo vie razdvoji, tako da emo jedva jedandrugome pruiti ruke, ne zaboravi da te usprkos svemu volim. Nikada neu zaboraviti da si miotac. To sam ti htio rei.Gerd je govorio u dubokom uzbuenju, pa je sada uzdahnuo.

U oevu se srcu rodi neki topli osje

aj, ali ga on potisne, kao da se radilo o slabosti, pa ostaizvana hladan i nedirnut.

- Nisi mi esto pokazivao da me voli. Trebao si se ugledati na svog brata Dolfa. On me ljubionako kako sin treba ljubiti oca. Pokazuje mi to svakodnevno velikom njenou. Ti mi tonikada nisi dao osjetiti.Gerdovo se srce bolno stegne.Dolf je laac i licemjer koji tim njenostima eli stei povlastice za sebe, najradije bi biozaviknuo, ali nije htio ocu oduzeti vjeru u Dolfa. Radije je utio. vrsto je stisnuo usnice dane bi izgovorio neku prenagljenu rije. Ali prkosno zabaci glavu.- Nisi gajio oinske osjeaje prema meni. Nisi nikad to pokazao. Naa se srca nisu moglanai, a ja vrlo dobro znam to ih je razdvajalo - ree gorko.

Otac uini kretnju kao da je prerezao zrak medu njima.- Dosta! Ne razgovarajmo vie o tome! To ne vodi niemu. Ne bih se elio uzbuivati. eli


15/136

GIGA

15

li jo neto od mene?- Ne, oe, doao sam samo da se ti ne zabrine zbog novaca.- Hvala ti na trudu, ali kao to verekoh mogu ti isplatiti tvoj novac. Moda e isplatapotrajati nekoliko dana dulje od predviena roka, ali nadam se da e se strpiti.- Rado, oe! Ako te smijem zamoliti, poalji novac odmah na Njemaku banku u kojoj ga

mislim ostaviti.- Dobro, dobro! Neka tako bude! Budem li ti mogao u bilo emu pomoi, pri upravljanjunovcem, uinit u to vrlo rado.- Hvala ti! Sada mogu opet otii? - zapita oklijevajui Gerd.- Dakako, sve je sreeno. A mene eka posao.- Zbogom, oe!- Zbogom, Gerde!I opet se njihove ruke samo lagano dodirnue, a onda Gerd pognute glave krene premavratima.Otac je gledao za njim. Iznenada osjeti neto poput duboke ljubavi i suosjeanja kad je gledaoza sinom koji se udaljavao tako tuno, skupivi se u sebe.

Htio ga je pozvati, zadrati ga i rei mu jo koju lijepu rije. Ali su se vrata za Gerdom vezatvorila.Bernhard Falkner prijee brzo rukom preko ela.- On sam je kriv za to - ree samom sebi, zatomivi ponovno tople osjeaje.A onda se okrenuo i prihvatio se posla.


16/136

GIGA

16

IIINakon to je napustio oca, Gerhard Falkner se odvezao tramvajem u sredite grada. Ali nijekrenuo kui, veu ulicu Lessinga. Tamo je stanovala njegova tetka Gertruda, koja je bilaudata za izdavaa Alberta Horsta. Horstovo izdavako poduzee je bilo na dobru glasu, a

osnovao ga je Albertov djed.Albert Horst stanovao je sa svojom obitelji, kao ranije njegovi roditelji, te djed i baka, udvokatnici s jednostavnim, ali otmjenim proeljem. U stranjim zgradama nalazili su se uredii tamparija. Gospoa Gertruda Horst primila je sina svoje pokojne sestre Marije u malom,udobnom salonu. Bijae to vrlo draga ena od oko trideset i pet godina. Imala je fine crte lica,modre oi i gustu smeu kosu. Nije bila lijepa, ali je ipak bila ugodna pojava, tako da su je svivrlo rado promatrali. Gertruda Horst bila je slina sestri Mariji Falkner, a Gerd je tu tetku vrlovolio. Kad god je mogao, dolazio bi potajno u njezinu kuu, jer su mu zabranili sastajanje snjom.Gertrudi Horst je bilo dvadeset godina, kad joj je umrla sestra. Kratko prije toga udala se zaAlberta Horsta. Nakon sestrine smrti potpuno se otuila od Bernharda Falknera, iako je prije

svojih zaruka provela nekoliko godina u njegovoj kui, jer ona i Marija vie nisu imaleroditelje. Gertruda je meutim prekinula svaku vezu s njim kad se oenio Helenom Alving.Nije mogla susretati u toj kui Helenu kao nasljednicu svoje sestre. Znala je koliko je Marijapropatila zbog te ene.Gertruda je ipak pokuala ostati u vezi sa svojim neakom. Voljela je Gerda i bila je sretnakad bi doao k njoj. Isprva Bernhard nije imao nita protiv toga da Gerd posjeuje tetku, aliHeleni su ti posjeti bili trn u oku, jer je osjeala da je Gertruda prezire. Stoga je govorila svommuu da Gerda u toj kui ue samo da bude jo tvrdoglaviji i neposluniji prema ocu i njoj.To je, dakako, bila la, ali gospoa Helena nije nikad zbog lai pocrvenjela. Tako je BernhardFalkner zabranio sinu da posjeuje Horstove. Time mu je oduzeo jedinu radost u ivotu, pa jeGerd usprkos toj zabrani potajno odlazio Horstovima. Moda je njegov otac ipak znao za te

posjete. Meutim ih nikad nije spominjao.Gerd to i ne bi zanijekao pred njim. Znao je jedino da se tih posjeta nije mogao odrei, jer emu bez njih dua uvenuti i ostat e mu samo gorina.Ovdje su ga uvijek primali s velikom ljubavlju i srdanou. I danas ga je tetka Gertruda toploprimila.- Evo te opet jednom, dragi Gerde! Vete etrnaest dana nije bilo. Lotti je vepitala za tebe.Hajde, sjedni kraj mene! Imat emo jo etvrt sata mira, prije nego se moja divljakua vratikui sa svojom pratiljom -ree i povue ga na divan kraj sebe.- Nisam mogao ranije doi, tetko Gertrudo! Zna da bih veinae bio ovdje.- Da, da, dragi moj! Ali priaj mi, kako si? - Gerd makne kosu s ela.- Nema mnogo novosti, tetko! Htio sam ti samo javiti, sada je sigurno da u nastaviti studije

u drugom gradu. Otputovat u za etiri tjedna.Gospoda Gertruda ga majinski pogleda.- Jesi li se sporazumio s ocem?- U svakom sluaju, nee me sprjeavati u tome. A isplatit e mi i moj novac. Onda vie neuimati to traiti u oinskoj kui - doda gorkim glasom.Tetka ga pogladi po ruci.- Ne budi tako ogoren, Gerde! Neka tvoje srce ne pati! To nije dobro. Zar ne, dolazit enam u posjete za vrijeme praznika?- Dakako, tetko! Ne moraju kod kue znati da sam ovdje. A ako i saznaju - nije vano.Svejedno mi je to e moja maeha misliti o tome, a otac ... s njim se ionako nikada neumoi sloiti, sve dok me ona bude ocrnjivala pred njim.Gospoda Gertruda zabrinuto pogleda neaka.- Gerde, danas si osobito potiten. Je li se neto dogodilo?


17/136

GIGA

17

Gerd duboko uzdahne i slegne ramenima kao da odbacuje neki teret.- Prvo sam s njom imao scenu, a potom sam bio kod oca u tvornici zbog svog novca.Tetko, napustio sam ga s onim uasnim osjeajem koji me uvijek pritie, a ne znam kako bihga nazvao. Mui me sumnja da sam nepravedan prema ocu, sumnjiei ga da je on kriv zasmrt majke. Stoga smo jedan drugome strani. Kad bih imao povjerenja u oca, mirno bih o

tome razgovarao s njim i rekao mu da me maeha ocrnjuje pred njim. Borio bih se za sebe i zanjegovu ljubav. Ali me ta sumnja sputava. A ujedno me mui strah da mu inim krivo. Modaje to zaista bio samo nesretan sluaj to je majka umrla, moda joj je otac bio vjeran do smrti itek se kasnije pribliio maehi. Nemam dokaza! Moda sam samo kao dijete sluaoogovaranje posluge, pa me je to i odvie uvrstilo u sumnji. Tetka Gertruda ga uhvati za ruku.- Dragi Gerde, ne mui se time! Ostavi prolost na miru - zamoli ga srdano.Gerd odluno odmahne glavom.- Ne, tetko, ne jnogu to zaboraviti. Neprekidno razmiljam o tome. Sto sam stariji, to postajegore. A toliko eznem za mirom i za istinom.Tetka ga upitno pogleda.- Bi li bio mirniji kad bi tono znao kako je i zato umrla tvoja majka? Ne bi li tvoja bol

postala jo samo jaa, kad bi se potvrdila tvoja sumnja?- Ne, saznanje bi mi donijelo mir. Ako sam svom ocu uinio krivo, mogao bih ga zamoliti zaoprotenje, a ako se moje sumnje potvrde, onda bih barem znao da nisam zgrijeio premanjemu, pa bih mogao smiriti svoju savjest. Tetko, ne moe zamisliti kako me mui taneizvjesnost.Gospoda Gertruda odluno podigne glavu i poloi ruku na njegovo rame. Onda ree ozbiljno:- Dragi Gerde, sve e saznati. Priekaj trenutak -neto u donijeti. Ova sumnja te mui, pae se zbog toga jo i razboljeti. A to se ne smije dogoditi. Od danas u dijeliti s tobom jednutajnu. Ujedno u ti predati posljedni pozdrav tvoje majke. Njezine vlastite rijei donijet e timir i spokoj. Ali mora mi obeati da vie nee razmiljati o onome to se dogodilo i da enauiti velikoduno pratati ovjeku koga su krivnje i greke gurnule s pravog puta. Tvoja ete majka nauiti pratati.Rekavi to, brzo napusti sobu. Gerd je iznenaeno gledao za njom. Bio je vrlo uznemiren. Stoe saznati?A onda poe pogledom prolaziti kroz tu lijepu i udobnu sobu. Kako je esto doao ovamoolakati srce. S koliko je razumijevanja tetka Gertruda sluala njegove boli i patnje. I uvijek jeza njega imala dobru, pametnu rije. K njoj bi pobjegao iz hladne oinske kue. Zacijelo bi gaveodavno gorina ivljenja smlavila da ga tetka nije titila od toga.A hoe li ga sada osloboditi i potajnog straha da ocu ini nepravdu i da maehu bez razlogaprogoni svojom mrnjom? Tetka Gertruda bila je u pravu. Sumnja ga je muila i samosaznanje istine mu je moglo opet vratiti mir. Nakon nekog vremena vrati se Gertruda Horst

drei pismo u ruci. Sjela je i opet kraj njega.- Dragi moj Gerde, ovo sam pismo primila na dan smrti tvoje majke, onog istog sata kad su je

nali mrtvu na njezinoj postelji. Pismo mi je dostavila pota. Zna da je tvoja majka bila osamgodina starija od mene. Vrlo smo se voljele, a kako smo rano izgubile roditelje, tvoja memajka povela sa sobom kad se vjenala. U njezinoj sam kui ivjela sve dok se nisam zaruilasa svojim muem. Onda su Albertovi roditelji zahtijevali da preselim k njima do naegvjenanja. Vekad sam napustila sestru Mariju, ona je u svojoj dobroti primila u kuu sirotuHelenu, tvoju maehu. Htjela je djevojku na svoj troak izobraziti za pjevaicu. S uasom samzapazila kako Helena Alvig svojom koketerijom svim silama nastoji privui tvog oca.Neprekidno ga je pratila udnim pogledom. Osjetivi uasan strah za sreu tvojih roditelja,

jednoga sam dana upozorila tvoju majku. Sva tuna odgovorila mi je: Znam sve, Trudi, i

vrlo sam nesretna. Ali ne govori o tome, ne mogu to sluati.I tako se to nastavljalo, Gerde, sve dok ono nezahvalno bie nije postiglo to je eljelo. Moja


18/136

GIGA

18

uboga sestra vjerojatno je uasno patila, inae ne bi pobjegla od ivota, jer ona te tolikovoljela, kako samo majka moe voljeti svoje dijete. Ali njezina tiha, fina dua nije bila doraslatoj borbi. Evo, moj Gerde, sad e proitati to tvoja majka pie, prije nego e otii u smrt.Gerd brzo dohvati pismo.- Tetko Gertrudo! - zavikne uzbueno.

- Da, moj Gerde, otila je svojevoljno, jer vie nije mogla podnositi takav ivot.- Zato si mi to dosad preutjela, tetko?- Jer te nisam htjela opteretiti time. Ali sad vidim da pati zbog neizvjesnosti, pa mislim da ebiti bolje ako sazna istinu.Duboko uzbuen Gerd pritisne majino pismo na usne i poe itati:

Draga moja sestro,Sada vie ne mogu - borila sam se dok sam mogla, ali sam spoznala da se moja srea vie

nikada nee moi dii iz tih krhotina. Nemam vie snage ni hrabrosti dalje podnositi taj ivot.Dugo sam stajala kraj krevetia svog milog, malog Gerda, pitajui se ne bih li ga povela sasobom na taj tamni put kojim namjeravam kroiti. Ali on je spavao tako mirno, a na njegovu

se elu i usnama ocrtavala takva snaga, kao da sanja o borbi i pobjedi. Jednog e dana

postati mukarac i moi e svladati tekoe na svom ivotnom putu. Da je djevojica, povelabih je sa sobom, jer bi inae morala patiti poput svoje majke.

Jednoga e dana rei mom sinu da ga je njegova majka vrlo voljela i da je samo zbog njegadvije godine vodila oajniku borbu za svoju sreu. Ali sada vie ne mogu. Svojim sam uima

danas ula da je moj mu rekao Heleni Alvig: Kad bih se barem oslobodio okova koji meveu, onda bi ti postala mojom enom i bili bismo neizmjerno sretni. Vjeruj mi, neopisivo sam

tuan to mi ne moe potpuno pripadati.Tim rijeima izrekao je moju smrtnu presudu.To nesretno bie oduzelo mi je zauvijek njegovo srce. Morala sam sluati kako ga jenagovarala neka se rastane od mene. A na to ne elim ekati, moja Trudi, jer ne mogu ivjetibez Bernharda, ako me napusti i protjera. Radije, neka bude slobodan.Jo si tako mlada, moja Trudi, i nala si svoju sreu. Da barem ti nikad ne sazna kako se jaosjeam. U meni je sve slomljeno, sve mrtvo i prazno.Nemoj nikome rei da sam ti napisala ovo pismo, draga moja sestro! Samo ti smije znati dasam svojevoljno otila iz ivota. Sauvaj tu tajnu! Ne bih eljela unititi Bernhardov ivot. Nesmije ga unititi saznanje o njegovoj krivnji. Molim te, prui mom sinu zatitu, i tjei ga!Preputam tebi hoe li mu, kasnije kad odraste, otkriti da sam dobrovoljno otila iz ivota.Ali onda mu uz moj posljednji topli pozdrav reci i to neka oprosti svom ocu, kao to to inim i

ja i neka mu nita ne predbacuje.A sada, zbogom, mila sestrice! Zaspat u mirno i bez boli, pa e to izgledati kao sluaj. Nitkonee znati da sam namjerno uzela preveliku dozu sredstava za umirenje bolova. Vese dugo

vremena spremam za taj sluaj. Nakon patnji u ove posljednje dvije godine smrt

epredstavljati spas za mene. Pozdravljam te i ljubim po posljednji put. Kad sama odnesem ovo

pismo u potanski sandui, jo u jednom poi poljubiti svog dragog, malog Gerda - a ondaneka se to dogodi. Brini se za mog sina, i ne zaboravi svoju nesretnu MarijuGerd je proitao pismo do kraja. Onda je prekrio lice objema rukama i bacio se na naslondivana.Leao je tako nepomino obuzet najdubljom boli. Rijei njegove majke jo su uvijekodzvanjale u njemu. Dakle, to bijae istina? Ono to je uvijek slutio? Opravdana je bilamrnja koju je u srcu osjeao prema svojoj maehi, opravdana srdba na oca. Sva gorinanjegove tune mladosti ponovno se probudi. On osjeti neizdrivu bol to je morao ocaproglasiti krivim. Uboga majka! Koliko je morala patiti prije nego li se odluila na taj

posljednji korak. Njegovo srce zadrhta spoznavi svu istinu. Sada je barem saznao da sunjegove sumnje u oca i maehu bile opravdane. A i to saznanje ga je vie boljelo nego je vje-


19/136

GIGA

19

rovao. A kako usprkos svemu nije mogao zatomiti ljubav prema ocu, prebacio je svu svojumrnju na maehu.Nakon nekog vremena naglo skoi. Gospoa Ger-truda je dotad utjela. Sad je stao pred njublijeda lica.- Tetko Gertrudo, hvala ti to si mi dala to pismo! Sad u se jo lake rastati od kue. Nemam

vie to traiti u oinskom domu. Dobro je to napokon sve jasno vidim. Sada me vie neemuiti sumnje. Sad se sve objasnilo izmeu mene i njih.Gospoda Getruda dohvati njegove ruke.- Znam, dragi Gerde, da u tebi sada jo sve vrije, ali e se smiriti. Kad sam u isto vrijemeprimila pismo tvoje majke i vijest o njezinoj smrti, htjela sam poi tvom ocu, pokazati mu topismo i gorko ga optuiti. Moj mu, koji ga je takoer proitao, zadrao me prisjetivi me naposljednju elju tvoje majke. Kasnije, kad sam se smirila, zahvalila sam mu na tome. Vjerujmi, tvoj otac nije u punoj mjeri odgovoran za to. Nikada nije bio lo i nesavjestan ovjek.Tvoja maeha ima upravo neshvatljiv utjecaj na njega, pa on nije znao to je pravo a to krivo.Ona ima uasnu monad ljudima, to sam vezapazila. ak i ja, koja od prvog trenutka nisamimala povjerenja u nju, jedva sam odolila njezinu utjecaju. Tko zna gdje u ljudskom srcu

prestaje kob, a poinje krivnja? Gerd joj poljubi ruku.- Kad ne bi bilo tebe, tetko Gertrudo, kakav bih divlji i ogoren ovjek postao? Ti si takomudra, dobra i blaga. Takva kakva si ti, isto takva bijae vjerojatno i moja majka?Tetka ga pogladi po ruci i njeno mu se majinski nasmijei.- Tvoja je majka bila mnogo bolja i pametnija od mene. Bijae rijetka ena, pa je zavrijedilasreu. Nastojala sam u njezinom smislu djelovati na tebe. Uvijek si osjeao da te volim, zarne? Kao da si moj vlastiti sin.- Da, draga tetko, od srca sam ti zahvalan! I ja tebe jako volim! A sad imam veliku molbu natebe. Prepusti mi majino pismo! Sluit e mi kao talisman.Tetka kimne.- Zadri ga, Gerde! Ali dobro ga spremi da ga nitko ne bi vidio.Gerd spremi pismo u lisnicu.- To pismo u uvijek nositi sa sobom. Vjeruj mi, tetkice!Do njih dopre veseli djeji glasi. Gospoda Gertru-da se nasmijei, a Gerd podigne glavu.- Evo moje male divljakue, dola je u pravi trenutak da odagna tune misli - ree gospodaGertruda i prie vratima.- Lotti! Doi brzo i pogledaj tko je ovdje! - pozva dijete.Odmah potom u sobu doplee mala, draesna petogodinja ki gospode Gertrude koju joj jenebo poklonilo nakon deset godina braka. Lotti Horst je imala lijepe modre oi svoje majke,ali je plavu kosu naslijedila od oca, a uz to i njegovu veselu narav.- Tko je to, majice? Ah, Gerd! Jesi li napokon opet doao? - radovala se Lotti i pourila do

svog velikog bratia. Ovaj ju je podigao svojim snanim rukama tako da je lebdjela u zraku,maui draesnim malim noicama u dokoljenicama.

- Dobar dan, plavojko! Kako ti se svia svijet odozgo? - zapita je veselo promatrajuinasmijeeno djeje lice.- Dobro, Gerde! Dri me tako dugo - dok moe! Zna, otac me ponekad dri cijeli sat.- Vjerojatno to ba nee biti tako dugo, jer ti si vepoprilino teka.- Ali otac je jak. Jedan sat nije dugo, zar ne, majice?Gospoda Gertruda se nasmije.- Tvoj je sat krai od satova drugih ljudi.Gerd je Lotti drao u zraku dok je mogao. A onda se nasmije:- Sad vie ne mogu.

- Onda me spusti! Moda si me drao vejedan sat. Gerd je privine uza se i poljubi jojrumene obraze.


20/136


21/136

GIGA

21

Dolf poe polagano prilaziti vratima.- Gade, sretan sam to e napustiti kuu! - zavi-kne.Gerd slegne ramenima.- To znam, pa mi ne mora ni rei.- Majka je sretna to e te se rijeiti - pobjedonosno izjavi Dolf, drei za svaki sluaj kvaku

u ruci.Gerd mu ne odgovori.- A otac takoer! - dodao je Dolf, igrajui tako i na ovu posljednju kartu.Gerd se vie nije mogao svladati. Priskoi tom pokvarenom deranu da ga izbaci. Ali Dolfpobjegne i napusti sobu prije nego ga je Gerd mogao uhvatiti.Ovaj u nijemom bijesu udari akom po vratima. Ali onda se smiri i zatvori vrata.- Pravi sin svoje majke! - ree promuklim glasom. A onda se baci na stolicu, izvue majinopismo i jo ga jednom proita.


22/136

GIGA

22

IVBernhard Falkner je, nakon to ga je sin napustio, brzo krenuo kui, kako bi sa enomdogovorio sve to se tie novog lana njihova kuanstva.Uao je neoekivano u sobu. Helena je itala knjigu i ustala im je on uao.

- Ti, Bernharde? Tako rano? - iznenadi se. On je pogleda kad je u svoj svojoj ljepoti stajalapred njim, pa ju povue u zagrljaj, poljubivi je. - Zar sam se prerano vratio?Nasmijeila mu se njeno, a on nije zapazio hladan pogled njezinih vilinskih oiju.- Nikada prerano, Bernharde! Ali, na alost, navikla sam da dolazi kasnije.Povukao ju je kraj sebe na divan. - Moram ti neto saopiti, Heleno! ena ga mirno pogledasa strane.- Nadam se da to nije neto neugodno. Strai me.- Smiri se, to nije nita neugodno. Dakle, prvo Gerd je bio kod mene.Helena se lagano trgne.- Gerd? Kod tebe u tvornici?- Da, draga moja! Rekao mi je da si ga molila za mene zbog njegova imetka. Hvala ti! To je

novi dokaz tvoje ljubavi, jer znam kako ti je teko bilo moliti neto tog tvrdoglavog klipana.Helena duboko uzdahne.- Uinila sam to zbog tebe, moj Bernharde - progovori laljivim glasom. A onda nemirnonastavi: - Sto ti je rekao?- Na moje iznenaenje, ponudio mi je da e ostaviti svoj kapital u poduzeu.Helena odahne.- Hvala Bogu!Bernhard je privue vrsto sebi.- Na sreu, novac mi nee biti potreban, pa sam mu verekao da u mu ga isplatiti.Helena ga nemirno pogleda.- Isplatiti? Zar to moe?

Bernhard se nasmijei i poljubi eninu ruku.- Posluaj me, Heleno! Sretan me sluaj iznenada oslobodio svih briga.Zatim joj je ispriao o pismu Justusa Trebina i ocrtao joj sve u primamljivim bojama. Ipaknije spomenuo da je Justus pisao o Mariji. Nije mu bilo potrebno mnogo je nagovarati. Helena

je bila i odvie proraunata a da ne bi odmah vidjela koristi koje joj je obeavao boravakbogate nasljednice u njihovoj kui, uz male neugodnosti koje su proizlazile iz toga.Ona nije bila osoba koja bi dopustila da joj bilo to otea ivot. Bude li tom stranom djetetupotrebna njega i nadzor, mogli su u tu svrhu namjestiti ljude. Inae e biti vrlo zgodno bude lise pokazivala s tom malom djevojicom koju je, dakako, trebalo lijepo odjenuti.U svakom sluaju, odmah je bila pripravna prihvatiti to dijete.- Razumljivo je samo po sebi, Bernharde, da emo prihvatiti to ubogo siroe. Tvoj se prijatelj

nije prevario u tebi. Pruit emo njegovom djetetu novi dom - rekla je, toboe punasuosjeanja.Bernhard Falkner se ak malko postidio sto je razmiljao samo o novanoj strani svega toga.inilo mu se da to Heleni uope nije vano. Mislila je jedino na tu malu siroticu.Privukao je enu k sebi ponovno oduevljen njezinom ljepotom. U njezinoj je blizini potpunozaboravio neugodan osjeaj koji je ostao u njemu nakon razgovora s Gerdom. Taj ga jeosjeaj optuivao to je bio i odvie grub prema sinu.Jo je svata dogovorio sa svojom enom. Ali ni sada nije spomenuo da je Justus Trebin ljubioMariju i da je vjerovao kako svoje dijete predaje njoj. Nije to smjela saznati jer bi je to, ponjegovu miljenju, duboko povrijedilo. Uz to se moda ne bi onako brinula za malu Juanitukako je sada namjeravala, a to se nije smjelo dogoditi.Gospoda Helena je, dakako, svom muu bolnim glasom ispriala da je Gerd ponovno biodrzak prema njoj. To je probudilo bijes u oevu srcu.


23/136

GIGA

23

K tome je sada jo i Dolf uao u sobu, bacivi prije toga cigaretu. Nainio je tuno lice i bolnozaviknuo:- Gerd me izbacio iz svoje sobe. Ne eli da vidim to radi. Tako je grub prema meni, iakosam uvijek ljubazan prema njemu. Dragi oe, zato me Gerd tako mrzi? Pa nita mu ne inim.Bernhard Falkner ga njeno povue medu koljena i pogladi ga po crvenkastoj kosi. Osjeti

oinski ponos pri pogledu na to lijepo lice, koje sada nije odavalo djeakovu lou narav.- Ne budi alostan, Dolfe! Za nekoliko tjedana Gerd e ionako napustiti nau kuu.Izbjegavaj ga za to vrijeme! Ne bih se elio uzbuivati zbog njega.- Ne, dragi oe, to sigurno nee. Nee se ljutiti zbog mene. Jo u tako dugo izdrati -odvrati Dolf mazno se privinuvi uz oca.Gospoda Helena njeno pogladi Dolfovu ruku. -Ubogi moj sine, ti si Gerdu trn u oku. Ne budituan! Otac i ja te zato jo vie volimo.Taj laljivi deran dopustio je da ga maze i ljube, a u sebi je likovao da je opet jednom uspioocrniti Gerda. Znao je iz iskustva to se Gerd nikada nije branio kad bi mu otac predbacivaonjegovo ponaanje prema bratu. Ma koliko Dolf lagao i pretjerivao, Gerd bi utio i nijeotkrivao te lai.

Pritom Gerd ba nije htio tediti Dolfa, vesamo oca, za koga je znao da jako voli mlaegsina. Moda e otac jednog dana otkriti pravu Dolfovu prirodu, ali tome Gerd nee pripomoi.Uz to mu vjerojatno i ne bi vjerovao kad bi optuio Dolfa.Sat kasnije je obitelj Falkner sjedila za stolom.U lijepoj, bogato opremljenoj blagovaonici, stol bijae postavljen za etvero ljudi.Gerd je tono stigao i sjeo kraj brata, nijemo se na-klonivi.Niti jedna crta njegova stroga mlada lica nije odavala to je proivio itajui pismo majke.Sjetio se da je u toj istoj blagovaonici prije mnogo mnogo godina, za tim istim stolom sjedilanjegova majka, umjesto te pretvorne ene, tajanstvena pogleda.Priini mu se da e mu, sjetivi se toga, iz oiju potei tople suze. Znao je da je krajnjitrenutak da napusti tu kuu, ukoliko ne eli da ga njegova neobuzdana krv natjera uinitineto nerazumno. Zadubljen u misli jeo je svoju juhu, kad se iznenada trgne zauvi rijeioca:- Dragi Dolfe, uskoro e dobiti malu prijateljicu koja e ivjeti s nama.Gerd podigne oi, a i Dolf iznenaeno pogleda oca.- Prijateljicu, oe? Kako to? - zapita.- Mala djevojica, koja dolazi iz Kalifornije, ivjet e ubudue kod nas. Mala Juanita Trebin,iji su roditelji umrli, vratit e se u Njemaku, pa emo je odgajati u naoj kui.Gerd je morao i nehotice pomisliti: ubogo dijete. Dolf rairi oi.- Juanita? To zvui panjolski.- Tako je, sine! Njezina je majka bila panjolka, a njen otac bio je moj najbolji prijatelj. alje

mi svoju kerku nakon svoje smrti. Osam joj je godina i mi

emo je odgajati. Ne raduje li jojse?

Dolf naini sumnjiavo lice.- S tako malim djevojicama je teko neto zapoeti.Njegova se majka nasmijala.- Molim te, Dolfe! Ti e biti njezin vitez i zatitnik! Sigurna sam u to.Dolf naini pristojno lice.- Da, majice! Ali, oe, zato bismo mi trebali prihvatiti tu djevojicu?- Rekao sam ti da je njezin otac bio moj najbolji prijatelj. Moja je dunost da je prihvatimkod sebe.- Ali to e biti uasno skupo? Djevojicama je potrebno mnogo toga.

Njegova se majka ponovno njeno nasmijeila. -Kako je smijean taj brini mali. Jednom epostati dobar trgovac - ree svom muu.


24/136

GIGA

24

I ovaj se nasmijeio, a onda je mirno odgovorio:- Mala Juanita je bogata nasljednica, pa e nam svi trokovi biti nadoknaeni.Dolf se ponovno uspravi.- Trgovac mora uvijek raunati, oe! To si mi sam rekao. A ja elim sluati tvoje rijei.Bernhard Falkner njeno pogleda sina.

- To rado ujem, Dolfe! Raduje me to prihvaa moje savjete. Postat e jednom vrijedantrgovac. Tad u imati barem jednog sina kome mogu mirno ostaviti svoju tvornicu.Gerd osjeti u tim rijeima skriveni prigovor.Tako je to uvijek bilo. Najee, njegova obitelj nije obraala pozornost na njega. Ako su igovorili s njim, uvijek je to bilo na uvredljiv nain.Gerd je po oevoj elji trebao postati trgovac.Ali nije imao interesa za to zvanje. Bio je i odvie velikoduan i nagao da bi mogao biti onakoproraunan kao Dolf. Traio je da smije studirati, a bio je i vrlo nadaren i marljiv. Htio sebaviti prirodnim znanostima. Nakon zavretka studija namjeravao je krenuti na velikoputovanje i istraivati nepoznate zemlje. Marljivo se pripremao za to zvanje, pa je studirao i

jezike. Imao je mnogo dara za to, pa mu je bilo lako nauiti nekoliko jezika. Govorio je teno

engleski, francuski, panjolski i talijanski, a sada je nastojao nauiti jo i ruski.Dolf ga je zlobno promatrao sa strane, pa se opet obratio ocu.- Priaj o toj djevojici, oe! Ona je bogata nasljednica? Naslijedit e vjerojatno farmu igrumen zlata, zar ne?Bernhard Falkner se nasmijao.- Ne, Dolfe, njezin otac je posjed prodao. Posjeduje dva milijuna maraka za koje u se jabrinuti i uloiti ih u njemaka poduzea.Gerd je iznenada shvatio kako e njegov otac nabaviti novac da ga isplati.- Dva milijuna maraka! - izjavi zadovoljno Dolf. -To je mnogo novaca. Zanima me ta mala izKaliforni-je.Tri dana kasnije, oko podneva, Gerd je sjedio u vrtu i uio.Zapazi kako se otvaraju vrata i kako se kui po po-ljunanom putu pribliava neki omanji,mravi gospodin u pratnji draesne djevojice. Gospodin je imao tamnoputo lice bez brade, svrlo pametnim oima, a mala je djevojica djelovala vrlo uredno i otmjeno.Ogledavala se svojim velikim, tamnim oima koje su sjale iz suncem preplanula lica, kao dase plaila. Sad ugleda Gerda.- Pedro, zar je ovo ujak Bernhard? - zapita mala draesnim, finim glasiem, i pokaza naGerda.Stranac je sad takoer ugledao mladia i skinuo eir.Gerd je ustao i pristupio im. Slutio je da je djevojica Juanita Trebin.- Ja sam Gerhard Falkner! elite razgovarati s mojim ocem?

Mali gospodin brzo pogleda mladia. Ovaj mu se vjerojatno svi

ao, jer se ljubaznonasmijeio.

- Tako je, gospodine! Molim vas, odvedite me do gospodina Bernharda Falknera - reetekom mukom na njemakom jeziku.- Izvolite krenuti za mnom! - ree pristojno Gerd i krene pred njima u kuu.Mala djevojica ga prestraeno pogleda.- Nije li to dobri ujak Bernhard? - zapita Pedra panjolski. Gerd joj se nasmijei.- Odmah e biti kod dobrog ujaka Bernharda- ree joj takoer na panjolskom jeziku. Djevojica ga brzo uhvati za ruku, a njezine oi za-sjae.- Govori sa mnom kao majica i Pedro. Kako se zove? - zapita ga opet na panjolskom

jeziku.Mladije toplo pogleda.


25/136

GIGA

25

- Moje je ime Gerd!- Gerd! - ponovi djevojica, kao da je eljela upamtiti to ime.Pedro je uto upozori:- Nita, trebala bi govoriti njemaki. Nita kimne.- Hou, Pedro! Ali raduje me to taj gospodin govori sa mnom panjolski. Sada se vie toliko

ne plaim.Uli su u kuu. Gerd je razgovarao s Pedrom, a ovaj nije bio manje radostan od djevojice toje govorio s njim panjolski.Gerd otvori vrata oeve sobe u kojoj je on obiavao nakon jela popuiti cigaru.- Oe, evo gospodina Pedra i male Juanite! - ree mu.Bernhard Falkner bio je sam pa odmah poskoi i pristupi pridolicama.Gerd zatvori vrata za njima i nestane. Djevojica je tuno gledala za njim, pa prestraenouhvati Pedrovu ruku.Bernhard Falkner se ljubazno nagne nad nju i prui joj ruku.- Dobro dola, mala Juanita!Djevojica odmah, s mnogo povjerenja, poloi svoju ruku u njegovu.

- Ti si dobri ujak Bernhard?- Da, mala moja!- Moram ti predati mnogo pozdrava od svog oca -ree djevojica tuno i oi joj se napuniesuzama.Bernhard Falkner pogleda Pedra. Ovaj kimne, kao da je razumio njegovo nijemo pitanje.- Moj je gospodin mrtav. Primili ste njegovo pismo?- Da, i ispunit u njegovu elju. Primit u Juanitu u svoju kuu. Molim vas, sjednite, da svedogovorimo u miru.Ustanovili su da Pedro jedva govori njemaki. Poto su se neko vrijeme muili, ovaj zamoli:- Va sin, koji nas je doveo ovamo, govorio je panjolski. Zar ne bi mogao posluiti kaoprevodilac? To bi sve olakalo.Bernhardu Falkneru nije ba bilo ugodno uvui Ger-da u te pregovore, ali nije to mogaoodbiti. Pozvao ga je, a mladije odmah doao i bio spreman prevoditi im.Mala Juanita je opet stala uz Gerda, kao da je osjeala da e on biti dobar prema njoj.Bernhard Falkner joj se takoer svidio, ali Gerd joj je ulijevao jo vie povjerenja.I tako je Gerd sada prevodio razgovor oca i Pedra. Pritom je saznao svata to ga je zanimalo.Prije svega uo je da je Justus Trebin poznavao njegovu majku i da ju je vrlo cijenio ipotovao. A i to da je vjerovao kako Marija Falkner jo ivi, i da e se ona pobrinuti zanjegovu ker.Njegovu ocu kao da je bilo neugodno to su se spominjale pojedinosti. Nastojao je brzoprijei preko toga, ali Pedro, koji je od svog gospodara up mnogo dobra o Mariji, zahtijevao

je da je upozna, kako bi joj osobno mogao predati malu Juanitu.Kad je uo da je Marija Falkner veesnaest godina mrtva, i da Bernhard Falkner ima druguenu, prestraio se i bio vidljivo rastuen.- Da je to moj gospodar znao! Radovao se da e Juanita u gospodi Mariji stei drugu majku.Bernhard Falkner ga poe uvjeravati da e njegova druga ena s jednakom ljubavlju prihvatitidjevojicu i odgojiti je.Gerd suosjeajno pogleda Juanitu. Znao je i predobro kakva e razlika biti to e je odgajatiHelena, a ne njegova majka. Ipak nije nita rekao.Pedro zamoli da smije upoznati gospodu Helenu. Bio je oigledno zabrinut zbog svoje maletienice.Ali kad je gospoda Helena ula i pristupila mu s oaravajuom ljubaznou, Pedru se dogodilo

ono isto to i svim drugim mukarcima. Ova ga je lijepa ena oarala i njegova nemiranestade.


26/136

GIGA

26

Helena se ljubazno obrati djevojici.- Mala Nito, sada e doi sa mnom. Gospoda moraju jo svata dogovoriti. Odvest u te utvoju sobu, pa e mi rei svia li ti se - govorila je, pokuavajui odvui djevojicu od Pedra.Juanita je prestraeno pogleda. - Jesi li ti dobra tetka Marija?Neto zasja u Heleninim oima, pa udno pogleda mua koji je bio vidljivo smeten.

- Moj prijatelj nije znao da je moja prva ena mrtva - objasni joj brzo.Helena se veopet sabrala.- Ah, tako! - zavikne i obrati se Niti. - Ja sam tetka Helena, mala moja!Djevojica zabrinuto odmahne glavom.- Ali ja hou tetku Mariju, koja e me vrlo voljeti. Dugo je trajalo dok sam dola k njoj.Hoe li me odvesti tetki Mariji?Helena vrsto uhvati ruku djevojice. - Doi, Nita, ja u te voljeti kao i ona.Onda Helena kimnu Pedru, kao da ga je eljela umiriti i odvede djevojicu iz sobe.Nita je protiv volje krenula za njom, a njezine oi prestraeno; pogledae Gerda.Mladic osjeti toplu suut prema djevojici. Bit e joj hladno u tom ugoaju kojeg je njegovamaeha irila oko sebe. Uboga mala Nita!

Ali onda se opet morao posvetiti prevoenju, pa je saznao mnogo toga. Justus Trebin morao jeimati neogranieno povjerenje u njegova oca. Gerd shvati da bi njegov otac i zasluivao topovjerenje, kad ne bi bilo kraj njega njegove ene Helene.Don Pedro je ostao tri dana kraj njih, kako bi uredio sve poslovno s Bernhardom Falknerom.Stanovao je u hotelu i dolazio svakodnevno na nekoliko sati u kuu Falknerovih.S malom Juanitom govorio je samo jo jednom drugog dana, kad je oko podne doao u kuu.Stajala je u velikom predvorju kraj Dolfa koji se oigledno trudio biti ljubazan s tom malommilijunaicom, kako je govorio.Djevojica je pritrala Pedru, uhvatila ga za ruku i apnula mu:- Pedro, tetke Marije jo uvijek nema. Hoe li brzo doi?Pedro je pogladio njezine crne uvojke.- Mora ostati kod tetke Helene, Nita! I ona je dobra prema tebi.Nita je htjela neto odgovoriti na to, ali joj uto pristupi Dolf.- Doi, pogledat emo slike.Nita je dopustila da je povue sa sobom, ali je ipak doviknula Pedru:- Vratit e se, Pedro, zar ne? Mali je gospodin ki-mnuo.Bernhard Falkner mu je rekao da e za Nitu biti bolje ako se ne oprosti od nje. Morala sepriviknuti na novi ivot, a trebalo joj je pritedjeti bol rastanka. Pedro je to uvidio i tako jeteka srca pristao da ode a da se ne oprosti od svoje tienice. Bio je uvjeren da se Nita nalaziu dobrim rukama. Nije slutio da ga je Nita htjela zamoliti:- Povedi me sa sobom, Pedro! Tetka Marija, koja me voli, nije ovdje, a tetka Helena me ne

voli i promatra me tako ljutito.Nita nije uspjela izgovoriti te rijei. Pedro je otputovao i samo je izdaleka dobacio svojojljubimici pogled za oprotaj. Djevojica je uzalud ekala na njegov povratak, a kad su jojnapokon rekli da je otputovao, gorko je zaplakala i nije se mogla umiriti.Djevojica nije mogla zavoljeti Helenu, iako se ova trudila da joj se prikae u svom najboljemizdanju. Djeca imaju istanana uvstva i nagonski osjeaju tko ih voli i tko je dobar. Dolf ju jedodue malko zaokupio, jer se igrao i zabavljao s njom, ali i njegovoj je strpljivosti ubrzodoao kraj, pa nije znao to bi zapoeo s tom Nitom koja je neprekidno cmizdrila.Gospoda Helena se nekoliko dana trudila da zadobije Juanitinu naklonost. Ali kad je ovaneprekidno traila svoju tetku Mariju i njezin trud nije postigao uspjeh, ta se uskogrudna enanaljutila na dijete. Prekorila ju je tako ljutito to neprekidno doziva tetku Mariju, da se Nita

prestraila njezina zla lica. Tako jo nikada nitko nije razgovarao s njom. Uutjela je iptestraeno se povukla.


27/136

GIGA

27

Gospoda Helena je predbacivala muu to joj nije veprije rekao da je Justus Trebinpoznavao Mariju i vjerovao da je ova jo iva.- Dakako da za mene ba nije osobito ugodno to dijete neprekidno trai tetku Mariju - rekla

je zlovoljno.Mu je poe smirivati, govorei da joj to namjerno nije rekao, da je ne bi zbunio. Nita e se

vepriviknuti na nju.Helena je ubrzo izgubila strpljenje, pa je djevojicu potpuno prepustila posluzi.Kako je Bernhard Falkner vei dio dana boravio u tvornici, a Nita vespavala kad bi se kasnonaveer vraao kui, nije je ba esto viao, zadovoljavajui se onim to mu je ena priala,kako se djevojica poela privikavati.Juanita je ostala tiha i plaha. Za vrijeme objeda, kad je jedino boravila u drutvu Bernharda iGerda, promatrala je moleivo mladia, kao da trai pomood njega. Njega bi uvijekponovno zaboljelo srce kad bi sreo pogled tih tunih djejih oiju. Mogao je zamisliti to sedogaa u tom malom srcu.Bernhard Falkner se iskreno trudio da za vrijeme objeda stekne povjerenje djevojice, pa bimu nekad uspjelo izvui smijeak na to draesno lice.

Kad je Gerd tih dana opet jednom boravio kod svoje tetke, priao joj je o Juaniti.- Koliko bolje bi se djevojica osjeala kod tebe i kod Lotti. Ne moe zamisliti kako je tunau toj novoj okolini. Neprekidno pita za dobru tetku Mariju. Njezin je otac morao moju majkudobro poznavati, pa je Juaniti priao mnogo lijepa i dobra o njoj - rekao je na kraju prie.Gospoda Gertruda se trgne.- Kako se preziva ta mala Juanita? - zapita.- Trebin! Njezin se otac zvao Justus Trebin.- Justus Trebin! Boe moj, kako udno! - zavikne uzbueno tetka Gertruda.- Sto je udno, tetko? Jesi li ga poznavala? Tetka kimne.- Kako je sudbina ponekad udna, moj Gerde! Justus Trebin! Poznavala sam ga. Ljubio jetvoju majku toliko da je zbog nje napustio domovinu kad se udala za njegova prijateljaFalknera. Bila je tako tuna to mu je morala zadati bol. Ali je odvie ljubila tvog oca. Cestomi je tuno priala da je Justus Trebin zbog nje morao krenuti u svijet. Kako bi dobru i brinumajku nala djevojica u njoj, da je Mariju zatekla ivu. Dakako da je velika razlika izmeutvoje majke i Helene Falkner. Uboga mala, nee se dobro osjeati kraj nje. Justus Trebin jenikad ne bi poslao u kuu tvog oca da je znao kako predaje svoje dijete u ruke eni koja jeunesreila tvoju majku.Gerd nasloni glavu na ruke.- To i ja mislim, alim to dijete. Tako je draesna. Kad bih je barem mogao dovesti k tebi.Maeha ju je potpuno prepustila posluzi. Kad bi se barem naa dobra stara Tina mogla brinutiza nju. Ali ona cijeli dan boravi u kuhinji. Ostala posluga su lakomislene djevojke koje ne

znaju to je djetetu potrebno. Zavolio sam tu malu zbog njezine bespomonosti, kao da mi jesestra. Moja je maeha nije dobro primila, jer dijete neprekidno pita za svoju tetku Mariju.

- To ubogo, ubogo dijete! Nee nai mnogo ljubavi u svom novom domu - ree suosjeajnogospoa Gertruda.


28/136

GIGA

28

VTe iste veeri sjedio je Gerd sam u vrtu. Njegovi su boravili u sobi za dnevni boravak, a donjega je ponekad kroz prozor dopirao jasan Dolfov glas.Ali onda je Gerda u njegovu miru zasmetala posluga koja je sjedila na stranjim kunim

stubama. Razgovarali su i alili se meusobno.Proao je mimo njih u kuu. Zapazio je da su to bili sobarica, sluga i dvorkinja njegove

maehe.Kad je stigao na prvi kat i poao u svoju sobu, uo je iz sobe male Nite tako oajan i bolanplada je stao kao ukopan i poeo prislukivati. Vie nije mogao sluati to tuno plakanje.Tiho je otvorio vrata sobe, uao i ponovno ih zatvorio za sobom.Mjesec je slao svoje zrake kroz navuene zavjese i davao ba toliko svjetla da je Gerd zapaziotamne obrise namjetaja.Brzo je pristupio krevetu u kojem je leala mala Nita i oajniki plakala zaronivi glavu u

jastuke.Suosjeajno se nagnuo nad nju i poloio ruku na njezinu glavicu.

- Ne plai, uboga mala Nita! - rekao je njeno govorei panjolski, jer je vjerovao da e je tosmiriti.Okrenula se jecajui prema njemu i uhvatila ga za ruku.- Tko si ti? - zapita kroz suze podignuvi se na koljena.Gerd ju je njeno zagrlio, pogladio je po obrazima, a kad je osjetio da su mokri od suza,izvukao je rupii obrisao in.- Tko sam ja? Zar me ne poznaje? ovjek sam koji razumije tvoje boli i suosjea s tobom.Smiri se, uboga mala Nita, i ne plai vie.Dijete se uspravilo i privinulo uza nj.- Plaim se kad sam tako sama! Neka doe moj ta-tica ili Pedro, ili dobra tetka Marija. Neubiti sama.

- Pa ja sam s tobom.Juanita zajeca, kao to to obiavaju initi djeca nakon duga plaa.- Ali ti e opet otii i nee se sutra vratiti, kad opet bude tamno.- Da, da, Nita, vratit u se!- Zar ne, ti si dobri gospodin Gerd, koji je sjedio u vrtu kad sam dola ovamo? - zapita Nita ipokua oima prodrijeti kroz mrak.Gerd se nasmijei i pogladi je po kosi.- Da, Nita! Djevojica kimne.- Znam to, jer govori panjolski poput majice i Pedra. Drugi govore samo njemaki. Dobrigospodine Gerde, voli li barem malo malu Nitu?- Da, moja mala ptiice, volim te! Morala si napustiti svoje toplo gnijezdo prije nego si

nauila letjeti, pa ti je sada hladno.- to si rekao, gospodine Gerde? I ti misli da me ovdje nitko ne voli. Samo malo ujakBernhard. I Dolf, kad mi pokazuje slike. Ali on uvijek opet pobjegne. A tetka Helena. Ona jezla, gospodine Gerde.- Ne govori mi gospodin Gerd. Zovi me jednostavno Gerd.- Hou, dobri Gerde!- Mora biti dobra! Ne smije vie plakati.- Ako ostane kod mene, neu plakati. Imatako dobar i topao glas. Poput mog oca. Znam da si dobar, a ne zao kao tetka Helena. Uvijekme tako hladno gleda, kad traim tetku Mariju. Reci mi, hoe li tetka Marija napokon doi kmeni?- Ona ne moe doi k tebi, dok si budna. Tetka Marija je aneo i moe doi samo kad spava.- Poput moje majice! Onda je i ona vjerojatno zajedno s majicom i ocem.


29/136

GIGA

29

- Da, da, mala Nita, kad si ovdje sama, oni su svi kraj tebe, iako ih ne vidi. A kad spava,doi e k tebi, milovati te i grliti.- Gerde, to mi je i otac obeao. Ali nije mi rekao da je i tetka Marija aneo. Samo mi je rekaoda je lijepa i dobra poput anela i da e me vrlo voljeti.Gerd bijae duboko dirnut. Ni sam vie nije znao to bi rekao djetetu. Ali osjeaj samilosti mu

je pomogao.- Tvoj otac u onoj stranoj zemlji nije znao da je i tetka Marija postala pravi aneo.Nita uzdahne i jo jednom zajeca.- Kad bih barem i ja bila na nebu s ocem, majkom i tetkom Marijom.Gerd nije znao to bi joj odgovorio i promisli. Potom ree:- To se ne smije dogoditi, Nita! Mora odrasti i postati velika djevojica.Nita duboko uzdahne i privine se uza nj. Milujui ga prijee mu rukom po kosi.- Ima meku kosu poput mog oca. Kad zatvorim oi i pogladim te, mislim da je otac krajmene.Gerd joj nespretno makne kosu s vrueg lica. - I ja ti elim jednako tako dobro kao i tvoj otac.Stoga moram sada zahtijevati da legne i zaspi.

- Hoe li ostati kod mene dok ne usnem?- Da, ako bude posluna i brzo zaspi.- A sutra e opet doi, kad budem tako sama?- Da, dijete moje, ali ne smije plakati, vemora mirno ekati.- Uinit u sve to eli.- Onda dobro! Sada spavaj, jer e me inae rastuiti.Nita spusti glavu na jastuke.- Molim te, daj mi tvoju ruku - zamoli tiho. Gerd to uini, a Nita obuhvati svojim rukamanjegovu, a potom zatvori oi kao da bi time mogla pouriti san.Gerd je tiho sjedio kraj nje. Osjeao se tako spokojno inei to samaritansko djelo. U kui jebilo tiho, samo bi ponekad do njega doprli glasovi posluge iz vrta. Disanje djevojice postadublje i jednomjernije. Njezine se ruice sve vie opustie, pa je Gerd ubrzo zapazio da jezaspala.Tiho je ustao i iuljao se iz sobe. Ali nije poao u svoju, veje siao i spustio se u prizemljekue.Onda otvori kuhinjska vrata.Za svjee oribanim kuhinjskim stolom sjedila je jedra okrugla ena od oko etrdeset godina.Bila je odjevena u tamnomodru pamunu haljinu s bijelim tokicama, preko koje je svezalairoku, bijelu pregau. Na glatko poeljanu kosu stavila je bijelu kapicu. itala je novine.Bila je sama u kuhinji.- Tina! - tiho je pozva Gerd.

Ona ga iznenaeno pogleda, jer je mislila, za

uvi kako su se otvorila vrata, da je uao netkood posluge.

- Boe moj, mladi gospodin! Sto se dogodilo, gospodine Gerde? - zavikne i skoi sa svogmjesta. Gerd zatvori za sobom kuhinjska vrata. - Tina, imam veliku molbu. Tina kimne.- Govorite, gospodine Gerde, znate i sami da bih zbog vas prola kroz vatru, ako bi to bilopotrebno.Gerd se nasmijei i odmahne glavom.- Nije ba tako opasno, Tina! Ali mora mi uiniti veliku uslugu. Znam da si dobroduna inisam zaboravio to si znaila za mene, dok sam jo bio dijete.- Gospodine Gerde, nitko se ba nije mnogo brinuo za vas. Nisam uzalud veza ivota vaemajke bila u ovoj kui. Vidjela sam sve to se dogaalo i pritom mislila svoje. Boe moj, jo

me uvijek boli kad se sjetim vae pokojne majke. Bila je pravi aneo, da, aneo! Ali miposluga moramo utjeti, inae nas istjeraju. Znate i sami, gospodine Gerde, uvijek sam bila na


30/136

GIGA

30

vaoj strani.Gerd joj stisne uljevitu ruku.- Da, Tina, znam i nikada to neu zaboraviti.Veu ti se jednog dana oduiti za ono to si uinila za mene. Ali sad opet imam molbu.Tina, zna da sada u kui opet boravi ubogo dijete bez majke?

- Da, ona mala uboga panjolka. Siromano malo dijete! Zapravo je nisam jo pravo nividjela. Ali ona je lijepo i fino dijete - prava mala princeza. Vjerojatno e dobiti odgojiteljicu.- Da, Tina! Ali upravo sada dolazim iz njezine sobe. Tjeio sam je. Leala je sama i uasnoplakala, kao ja onda kad je majka umrla. Nitko se ne brine za nju.Tina sklopi ruke.- Zar Sophie nije bila kraj

Hedwig Courths-Mahler - Zuti Neveni

Documents

Transcript of Hedwig Courths-Mahler - Zuti Neveni