Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Subota, 25. velja�e 2012., 19 sati

G. Verdi

ERNANI

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANTFROM ITS FOUNDING SPONZOR

Neubauer Family FoundationGLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HDIS PROVIDED BY

ERNANI Marcello GiordaniDON CARLO, BUDUĆI CARLO V.

Dmitrij HvorostovskyDON RUY GOMEZ DE SILVA

Ferruccio FurlanettoELVIRA Angela Meade

GIOVANNA Mary Ann McCormickDON RICCARDO

Adam Laurence Herskowitz

JAGO Jeremy GalyonZbor i orkestar MetropolitanaZBOROVOĐA Donald PalumboDIRIGENT Marco ArmiliatoREDATELJ I SCENOGRAF

Pier Luigi SamaritaniKOSTIMOGRAF Peter J. HallOBLIKOVATELJ RASVJETE Gil WechslerSCENSKA POSTAVA Peter McClintock

Praizvedba: Teatro La Fenice u Veneciji, 9. ožujka 1844.

Prva hrvatska izvedba: Narodno zemaljsko kazalište, Zagreb, 18. studenoga 1871.

Prva izvedba u Metropolitanu: 28. siječnja 1903.

Premijera ove izvedbe: 18. studenoga 1983.

SUBOTA, 25. VELJAČE 2012.

POČETAK U 19 SATI.

Giuseppe Verdi

ERNANI

Opera u �etiri �ina

Libreto: Francesco Maria Piave prema drami

Hernani Victora Hugoa

Stanka nakon prvoga i drugoga čina.Svršetak oko 22 sata i 50 minuta.Tekst: talijanski.Titlovi: engleski.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Radnja se događa u Španjolskoj 1519. godine.

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

PRVI �IN - IL BANDITO ODMETNIKOtac Don Carlosa, u operi Don Carla, budu�eg Carla V., Filip Lijepi, dao je smaknuti vojvodu od Segovije, oduzevši mu imovinu i prognavši obitelj. Njegov sin, Don Juan Aragonski, postao je odmetnik i zove se Ernani. Ernani je zaljubljen u Elviru, ne�akinju ostarjeloga španjolskog plemi�a Don Ruya Gomeza de Silve koji se želi oženiti njome. U Elviru je zaljubljen i Don Carlo. Vjerojatno je to jedini primjer u operi da su tri muškarca zaljubljena u istu ženu! Elvira, naravno, voli Ernanija. Ernani se krije u aragonskim brdima, okružen vjernim sljedbenicima (“Allegri…beviamo”). U uobi�ajenoj trodijelnoj ariji: recitativ - cavatina - cabaletta povjerava im da se zaljubio u Elviru koju sutradan Silva namjerava odvesti pred oltar, što �e zna�iti njegov, Ernanijev, kraj. Suborci mu obe�aju da �e mu pomo�i u planu da otme Elviru

(“Mercè, diletti amici… Come rugiada al cespite… Oh tu che l’ alma adora”).Druga slika doga�a se u Elvirinim odajama u Silvinu dvorcu. Užasnuta mogu�im brakom sa Silvom, Elvira �eka voljenog Ernanija da je otme iz mrskog zagrljaja. Djevojke joj nose svadbene darove i pjevaju u njezinu �ast, ali ona misli samo na Ernanija. I Elvira se predstavlja trodijelnom arijom “Surta è la notte… Ernani!... Ernani, involami… Tutto sprezzo che d’ Ernani”). Drama po�inje kad u Elvirine odaje iznenada bane Don Carlo, tj. kralj, i izražava joj žarku ljubav (“Qui mi trasse amor possente”). Iz tajnog ulaza dolazi Ernani. Kralj ga prepoznaje. Obojica su spremna sukobiti se u borbi za Elvirinu ljubav. Ona ih uspije sprije�iti, ali tada ulazi Silva. I on se predstavlja trodijelnom arijom “Chi mai vegg’io? … Infelice!... e tuo credevi... L’ offeso onor, signori”. Povrije�en u svojem ponosu, poziva na osvetu, ali posustaje kad shvati

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

da je pred njim kralj. Kralj, pak, ne žele�i da se Silva osveti Ernaniju, traži od ostarjeloga španjolskog granda da Ernaniju omogu�i odlazak kao njegovu povjerljivom �ovjeku. I slijedi jedan od onih poznatih Verdijevih završetaka �ina, veliki ansambl prizor kojim dominira Elvirin sopran.

DRUGI �IN - L’ OSPITE /GOSTU sjajno osvijetljenoj dvorani u Silvinu dvorcu sve je spremno za svadbu Silve i Elvire. Vjeruju�i da je Ernani mrtav, Elvira je nevoljko ipak pristala udati se za Silvu. Pojavljuje se hodo�asnik i u skladu s kastiljskom tradicijom, Silva mu nudi gostoprimstvo. To je zapravo prerušeni Ernani. Kad ugleda Elviru kao nevjestu, odaje se tko je i nudi svoju glavu Silvi kao svadbeni dar. Ali Silva ne želi prekršiti obi�aj - gost �e u njegovu domu uvijek uživati zaštitu. Kad su na trenutak ostali sami, Ernani predbacuje Elviri nevjeru. Ona mu objašnjava da je pristala na brak sa Silvom zato što je bila zavedena vijestima o njegovoj

smrti. Ali bila je spremna da u trenutku pristanka pred oltarom sebi oduzme život. Ernani i Elvira prepuštaju se ljubavi, ali se izme�u njih iznenada isprije�i Silva. Željan je osvete, ali na svoj na�in. Ne�e ubiti Ernanija sada, nego mu sprema goru sudbinu. Za sada �e ga sakriti u tajnu prostoriju.U dvorac dolazi kralj i zatje�e naoružane straže. Traži od Silve da mu preda Ernanija, no Silva to odbija. Ne želi izdati gosta i u zamjenu nudi vlastitu glavu. Kralj nare�uje da se pretraže sve prostorije i prijeti starome plemi�u (“La vedremo, veglio audace”). Uzalud, Silva ne�e izdati Enanija ni kad kralj odvodi Elviru kao taokinju, obasipaju�i je najljepšim obe�anjima (“Vieni meco, sol di rose”).Ernani i Silva ostaju sami. Silva poziva mladi�a na dvoboj, ali Ernani to ne prihva�a zbog Silvinih godina. A i u tom trenutku važnije je spasiti Elviru od njihova zajedni�kog suparnika, kralja. Ernani �e svakako pružiti Silvi zadovoljštinu. Daje mu svoj lova�ki rog. Kad za�uje njegov zov, sam �e se ubiti prema Silvinoj želji.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

TRE�I �IN - LA CLEMENZA MILOSTTre�im �inom dominira lik kralja Carla V. Po majci unuk Ferdinanda Aragonskog (1452-1516) i Isabelle od Castille (1451-1504), a po ocu njema�koga cara Maksimilijana I. (1459-1519) i Marije od Burgundije, sin Filipa I. Lijepog (1478-1506) i Ivane Lude (Juana La Loca) (1479-1555), ne�ak prve žene engleskog kralja Henrika Osmog, Katarine Aragonske (1485-1536), Carlo V. kao njema�ki car, a Carlos I. kao španjolski kralj, ro�en 1500., izabran je 1519. za cara svetog Rimskog Carstva. Godine 1527. dobio je sa ženom Isabellom Portugalskom sina Filipa II., koji je glavni lik Verdijeva Don Carla. Vladao je Španjolskom i njezinim kolonijama te dijelom Italije, Flandrije i Austrije. S pravom je mogao re�i da u njegovu kraljevstvu sunce izlazi i zalazi. Želio je vladati cijelom Europom i tijekom svoje vladavine borio se protiv francuskog kralja Franje I. (1494-1547) i turskog sultana Sulejmana II. Veli�anstvenog (1494-1566). Ali njegova najlju�a bitka bila je protiv protestanata - luteranaca. Kad mu unato�

svim sposobnostima nije uspjelo ostvariti postavljene ciljeve, godine 1557. odrekao se prijestolja i vlast nad Nizozemskom, Španjolskom i Napuljem ostavio sinu Filipu, a njema�ku krunu bratu Ferdinandu I. Tako je razdvojio habsburško carstvo. Povukao se u samostan Svetoga Justa pokraj Valencije i umro 1558. godine. U poznijoj životnoj dobi bio je vrlo religiozan, ali u mladosti prili�no slobodna vladanja, što je Verdi genijalno dao naslutiti u njegovoj ariji na po�etku �ina i njezinu orkestralnom postludiju. Carlo dolazi u grobnicu svojeg velikog prethodnika, cara svetog Rimskog Carstva, Carla Velikog (742-814) u katedrali de Aquisgran u Aix-La-Chapelle (Aachenu). Tamo �e se sakriti i pri�ekati da vidi urotnike koji kuju urotu protiv njega, ali i ishod svojeg izbora za cara. Ostavši sam, pjeva jednu od onih lijepih Verdijevih baritonskih arija “Oh de’ verd’ anni miei” s krasnom završnom frazom. Dolaze urotnici s lozinkom “Ad augusta! Per angusta”, što bi zna�ilo “Do uzvišenog cilja do�i �emo uskim putovima”. Me�u njima su Silva i Ernani. Treba izabrati tko �e ubiti kralja. Izvu�en je Ernani. Silva

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

ga preklinje da prepusti njemu ruku pravde i nudi mu zauzvrat njegov, Ernanijev, život i sva svoja dobra, ali Ernani ne odustaje od osvete. Urotnici se zaklinju u spremnost za borbu za slobodu i pjevaju poznati zbor “Si ridesti il Leon di Castiglia” - Neka se ponovno probudi kastiljski lav - još jedan od onih odlomaka iz Verdijevih opera koji su u to doba zna�ili poziv na borbu protiv Austrije. Kako je ugodno odzvanjao taj zbor u ušima boraca za ujedinjenje Italije!Tri topovska hica najavljuju dolazak Carla Petog. Skuplja se sjajna dvorska suita u kojoj je i Elvira. Izbornici su izabrali Carla za cara svetog Rimskog Carstva. Carlo najprije zaprijeti urotni�kom plemstvu smr�u na stratištu, a obi�nom puku tamnicom. Ernani otkriva tko je - Don Juan Aragonski - i prepušta se caru na milost i nemilost. Elvira na koljenima moli cara za milost. I tada se u Carlu nešto prelomi. Ne samo da osloba�a Ernanija nego mu daje i Elviru za ženu. Slijedi veli�anstven skupni prizor - u �emu je Verdi ostao nenadmašen - jedan od najljepših u njegovu opusu. Iznad golemog

izvo�a�kog ansambla izdiže se zanosni motiv soprana i tenora, a klicu pobune donosi prijete�i bas staroga Silve.

�ETVRTI �IN - LA MASCHERA / MASKAU pala�i Don Juana Aragonskog u Zaragozi traje svadbena sve�anost. Me�u uzvanicima promi�e maskirani lik u crnom dominu i unosi tjeskobu, ali veselje ne prestaje. Ernani i Elvira predaju se svojoj teško ostvarenoj ljubavi. No �uje se zvuk roga iz daljine. Ernani shva�a da Silva traži svoj plijen i zbunjenu Elviru šalje da mu donese lijek. A tada na scenu stupa Silva i razvija se tercet u kojemu se razabire budu�i veliki Verdi (“Solingo, errante, misero”). Uzalud Ernani preklinje starca da mu nakon svih pretrpljenih zala dopusti da ispije pehar ljubavnog zanosa. Silva je neumoljiv, umjesto pehara nudi mu izbor: bodež ili otrov. Uzalud i Elvira moli milost. Ernaniju preostaje samo da �asno ode u smrt, izabire bodež i zarine ga u grudi. Elvira se ruši nad njegovim mrtvim tijelom.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

Marcello Giordani Dmitrij Hvorostovsky

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

VEČERAŠNJI INTERPRETIErnanija pjeva Marcello Giordani (1963.),jedan od najboljih i najtraženijih lirico spinto tenora današnjice. Sicilijanski tenor debitirao je 1986. na festivalu u Spoletu kao vojvoda od Mantove u Rigolettu. Dvije godine poslije u Scali je pjevao Rodolfa u La Bohème i njegova je svjetska karijera počela. Repertoar mu je vrlo raznolik, od Arnolda u Rossinijevu Guillaumeu Tellu preko ranog talijanskog belkanta i francuskog romantičnog repertoara do Verdija, Puccinija i Giordanova Andree Chéniera. U Metropolitanu je prvi put nastupio 1993. kao Nemorino u koncertnoj izvedbi Ljubavnog napitka u Brooklynu i u njemu je ostvario oko dvije stotine nastupa u dvadeset tri uloge i u Verdijevu Requiemu.Godine 1990. Sovjetski radio predstavio je svoju najmlađu zvijezdu - 28-godišnjeg

baritona Dmitri ja Hvorostovskog,proričući mu sjajnu pjevačku budućnost. Rođen 1962. u Krasnojarskom u Sibiru, tumač Don Carla, Hvorostovsky, na tamošnjem je Glazbenom učilištu završio studij glasovira i zborskog dirigiranja, a 1987. diplomirao je i pjevanje. Iste je godine pobijedio na Svesaveznom pjevačkom natjecanju Glinka, a sljedeće i na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Toulouseu. Godine 1989. bio je pobjednik natjecanja “Pjevač svijeta“ (Singer of the world) u Cardiffu i počela je njegova svjetska karijera jednog od vodećih, poglavito verdijanskih baritona današnjice. U Metropolitanu je prvi put nastupio 1995. kao Jelecki u Pikovoj dami, ostvario dvanaest uloga i pjevao u približno sto trideset predstava. Danas zacijelo vodeći svjetsk i bas u talijanskom reper toaru, poglavito verdi janskom, interpret Don Ruya

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

Gomeza de Silve, Ferruccio Furlanetto (1949.) debitirao je 1979. u Scali u produkciji Macbetha pod ravnanjem Claudija Abbada. Na početku karijere češće je interpretirao komične uloge, kao što je Leporello u Don Giovanniju, no s vremenom se sve više posvećuje karakter izacijama snažnih dramskih likova poput Filipa i Borisa Godunova. UMetropolitanu je počeo nastupati 1980. kao Veliki inkvizitor u Don Carlu. U Metu je ostvario šesnaest uloga i više od 180 nastupa, a najviše je puta pjevao Figara u Mozartovu Figarovu piru.Elv iru pjeva jedna od pobjednica Metropolitan Opera National Council Auditions 2007., Angela Meade. Pjevala je tada Castu Divu iz Bellinijeve Norme isvrnula na sebe pozornost. To ju je dovelo do profesionalnog debija u Metropolitanu u ožujku 2008. upravo u ulozi Elvire, kad je zamijenila oboljelu kolegicu. Nisu prošle ni četiri godine a već se smatra jednom

od najistaknutijih vokalnih umjetnica svoje generacije. U Metropolitanu je još pjevala Groficu u Figarovu piru i Annu Bolenu. Godine 2011. dobila je Nagradu Richard Tucker, a ove godine nagradu Metropolitana Beverly Sills. Izvedbom ravna talijanski dirigent Marco Armiliato, koji je karijeru počeo 1989. ravnajući Donizetti jevim Ljubavnim napitkom u Limi, u Peruu, a u Metropolitanu je prvi put dirigirao 1998. Puccinijevom LaBohème. U Metu je ravnao 21 operom u tri stotine predstava. Režiju i scenografiju ostvar io je Pier Luigi Samaritani (1942-1994) u svojem prepoznatljivom tradicionalnom stilu, uzvišenijoj verziji realizma, s kojim je postizao velike uspjehe u postavljanju opera na scenu, najviše u Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Na početku karijere podupirao ga je Gian Carlo Menotti, i upravo scenskom postavom Menottijeva Mediuma u Spoletu, počeo je Samaritanijev pohod na poznate operne pozornice.

O SKLADATELJUGiuseppe Verdi rođen je u selu Le Roncole nedaleko od gradića Busseta pokraj

Angela Meade

Mladi Verdi

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

Parme 10. listopada. 1813. S jedanaest je godina postao orguljaš u svojem selu. Otac ga je poslao u Busseto gdje je osvojio naklonost Antonija Barezzija (1787-1867), predsjednika tamošnjega filharmonijskog društva, koji mu je, vjerujući u njegovu iznimnu nadarenost, pružio svesrdnu potporu i pomogao da ode na školovanje u Milano. Nisu ga primili na tamošnji Konzervatorij, koji danas nosi njegovo ime, ali se mladić ipak školovao kod Vincenza Lavigne (1776-1836), prvoga dirigenta Scale. Prvu ponudu da sklada operu dao mu je Teatro Filodrammatico u Milanu, ali do danas nije razjašnjeno što se uistinu dogodilo s operom Rocesterkoja nikada nije izvedena. Tako je Verdijev operni prvijenac Oberto, grof svetog Bonifacija (Oberto, conte di San Bonifacio) praizveden s velikim uspjehom u Scali 17. studenoga 1839. godine. Moćni intendant Scale, Bartolomeo Merelli (1794-1879), osjetivši Verdijev genij, odmah ga je vezao ugovorom. Drugu operu, Jedan dan kraljevanja (Un giorno di regno) skladao je Verdi nakon tragičnih događaja u životu,

smrti dvoje djece i supruge Margherite, kćeri njegova dobročinitelja Barezzija. Opera nije postigla uspjeh pa se zakleo da više neće skladati. Ali onda mu je Merelli dao libretto Nabucca i trijumfalnom izvedbom opere u Scali 9. ožujka 1842. počinje jedna od najvećih i najljepših umjetničkih karijera koja će nepomućenim sjajem trajati punih pedeset godina, do posljednjeg autorova remek-djela - Falstaffa, praizvedenog također u Scali, 9. veljače 1893. godine.Verdi je s Nabuccom postao idol Talijana, utjelovljenje njihovih htijenja i težnji za ujedinjenjem zemlje, junak Risorgimenta. Po zidovima se pisalo Viva VERDI kao skraćenica za Viva Vittorio Emanuele ReD’ Italia (Živio Viktor Emanuel, talijanski kralj). Njegova glazba izvorne snage, nevjerojatne životnosti i prelijepih melodija zanosno je i poticajno djelovala. Narudžbeza skladanje novih opera počele su se nizati i u devet robijaških godina (anni di galera), kako ih je nazivao, skladao je dvanaest djela različite kvalitete. Lombardijci (I Lombardi alla prima crociata), Ernani, Dva Foscarija (I due Foscari), Giovanna d’Arco, Alzira, Attila, Macbeth, Razbojnici (I masnadieri),prerađeni Lombardijci u Jérusalem, Gusar (Il corsaro), Bitka kod Legnana (La battaglia di Legnano), Luisa Miller i Stiffelio utrli su put tzv. latinskoj trilogiji, trima remek-djelima: Rigolettu, Trubaduru (Il trovatore) iTraviati. Verdi je u njima zašao u najskrovitije kutke ljudske duše i genijalnim glazbenim mislima izrekao sve dvojbe, strahove, raznovrsne osjećaje, unutarnje sukobe, sve ono od čega je sazdan čovjek, koji je ostao osnovnom preokupacijom njegova ljudskog i umjetničkog postojanja. To što su na scenu kao protagonisti došle dvorske lude, Ciganke i posrnule žene, promijenio je opći odnos prema operi u kojoj su glavni junaci bili heroji.Nakon dugogodišnje veze sklopio je brak s pjevačicom Giuseppinom Strepponi

Giuseppe Verdi

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

(1815-1897) koja ga je vjerno pratila na putu uspjeha i slave. Počeo je skladati i za parišku Veliku operu, što je bio cilj skladatelja devetnaestoga stoljeća, i tako su nastali Sicilijanska večernja (Les Vêpres siciliennes), 1855. i Don Carlos, 1867. Zavenecijanski Teatro La Fenice skladao je 1857. Simona Boccanegru, iste je godine preradio Stiffelija u Arolda za Rimini, uRimu se 1859. praizveo Krabuljni ples (Unballo in maschera). Za Petrograd je 1862. napisao Moć sudbine (La forza del destino).Godine 1871. praizvedena je Aida, 1874. nastao je Requiem u počast slavnome književniku Alessandru Manzoniju (1785-1873), 1887. stvorio je vrhunac talijanske melodrame Otella, 1893. umjetnički se oprostio od svijeta lirskom komedijom Falstaff.Verdijev muzički genij zadržao je u punoj mjeri čistoću melodijske linije, i na tome zdravom temelju gradio je zgradu operne umjetnosti. Postao je i majstor orkestracije. Svaka njegova opera iz kasnijeg zrelog razdoblja ima specifičnu boju - tinta musicale. Operi je udahnuo nov život: dao joj je sadržajnost i snagu drame i plemenitost ljudskoga. Bio je obožavan i slavljen kao najveći operni skladatelj, ali ostao je čvrst i nepokolebljiv kao čovjek, kojemu doduše ništa nije strano, ali koji nepogrešivom sigurnošću bira pravi i jedino mogući put. Nije prihvaćao sve počasti kojima su ga obasipali i svojim je najvećim djelom smatrao Dom za odmor (Casa di riposo per musicisti) ostarjelih i iznemoglih glazbenika koji je dao sagraditi u Milanu, u kojemu je i umro 27. siječnja 1901. godine.Želio je biti pokopan skromno i tiho, a u hladno milansko zimsko jutro, na posljednji ga je počinak ispratilo golemo mnoštvo, pjevajući besmrtni zbor iz NabuccaVa, pensiero, sull’ ali dorate - Poleti, misli, na krilima zlatnim...

O DJELUNakon što su četiri njegove opere praizvedene u milanskoj Scali, Verdi je rado prihvatio ponudu intendanta Teatra La Fenice u Veneciji, grofa Moceniga, da sklada djelo za to glasovito kazalište. Počeo je intenzivno razmišljati o temi. Odbacio je nekoliko mogućih. A onda se u razgovoru s intendantom spomenuo Hernani, povijesna drama velikog francuskog pjesnika i dramatičara Victora Hugoa (1802-1885), jednog od barda romantizma. Dozvala se u sjećanje praizvedba toga djela u Parizu u veljači 1830. koja je u određenom smislu bila preteča revolucije koja je mjesec dana poslije potresala Francusku i neke druge europske zemlje. Ta drama snažnih strasti ljudi koji su bili u stanju umrijeti zbog časti, savršeno je odgovarala duhu novoga vremena i postala je neka vrsta manifesta romantizma. Verdi je to osjetio i odmah zamislio kako bi se drama mogla svesti

Victor Hugo

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

u libreto, a gospodin Piave koji lako piše stihove, trebat će je samo sažeti, pisao je grofu Mocenigu. I venecijanski pjesnik, novinar i prevoditelj, koji je obožavao Verdija i ispunjavao bespogovorno njegove ne baš male zahtjeve, tada na početku libretističke karijere, Francesco Maria Piave (1810-1876), razmjerno je to spretno učinio. Hugoovu dramu u pet činova sažeo je u četiri i izmijenio je ime liku Done Sol u Elvira. Na pokusima je Verdi imao nekoliko sukoba. Intendant se nije složio da se u posljednjem činu donese rog na scenu, a protagonistica je silom za sebe tražila završnu cabalettuumjesto terceta. Verdi je već bio svjestan svoje vrijednosti, vrlo uporan i tvrdoglav kada je trebalo postići cilj i ostvariti što je zamislio, pa je to glatko odbio. Ako mu je Nabucco donio slavu u Italiji, s Ernanijem je stekao ugled u Europi. Slavni irski dramatičar, koji je dugo bio i strog engleski glazbeni kritičar, George Bernard Shaw (1856-1950) nazvao je Ernanija klasičnim proizvodom romantizma, grandioznom talijanskom operom čije se izvedbeno umijeće sastoji u iznošenju herojskog, u kojoj drama izrasta iz najjednostavnijeg i univerzalnog poticaja na to. Oštrouman ali ponekad i zloban, Shaw koji se hvalio kako poznaje Ernanija tako dobro kao romane najvažnijeg engleskog pisca viktorijanske ere, Charlesa Dickensa (1812-1870), dodao je i sljedeće: “U drami je Charles uzvišen u osjećajima, ali pomalo dosadan u izrazu. U operi on nije ništa manje uzvišen u osjećajima, ali i jezgrovit, velik i uzbudljiv u izrazu, dokazujući tako da je prvenstvena slava Victora Hugoa kao pjesnika scene u tome što je priskrbio libreta za Verdija.“ Sam Victor Hugo, razljućen, tražio je da se naslov opere promijeni u Il proscritto - Prognanik - kad je Ernani prvi put izveden u Parizu.

Jednostavnost, poticajnost, zanos, mladenački polet, obilje melodija i svježina melodike, nekoliko najljepših talijanskih opernih arija, prelijepi ansambl prizori i povrh svega završni tercet - sve je to prokrčilo Ernaniju put u svijet, a buntovnički sadržaj osigurao mu je popularnost u Italiji. Nisu prošla ni četiri mjeseca od prazvedbe, a već ga je na repertoaru imalo dvadeset kazališta. Ernani je i prva Verdijeva opera koju je upoznao svijet. Gaetano Donizetti predstavio ju je ubrzo bečkoj publici, točno godinu dana poslije praizvedbe upoznali su je londonski ljubitelji opere, a 1847. izveden je i u New Yorku.

PRAIZVEDBAErnani je praizveden u Teatru La Fenice u Veneciji 9. ožujka 1844. Naslovnu ulogu pjevao je Carlo Guasco (1813-1876) koji je bio i prvi tumač tenorskih likova u Verdijevim Lombardijcima i Attili. Guasco je pjevao u mnogim velikim europskim gradovima i premda nije bio tenore robusto, što bi bolje

Naslovnica glasovirskog izvatka

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

odgovaralo ulozi nego njegov prirodno mekani tenor, bio je najtraženiji upravo kao Ernani. Kad se povukao sa scene, postao je učitelj pjevanja, a njegov slavni učenik bio je Zajčev tenor Giovanni Battista De Negri (Ivan Denegri). Elvira je bila njemačka sopranistica Sophie Loewe (1812-1866), jedna od najpoznatijih njemačkih sopranistica svojega doba, od 1837. u berlinskoj Dvorskoj operi. Godine 1848. udala se za kneza Friedricha Adalberta od Lichtensteina. Umrla je u Budimpešti. Iakose sukobila s Verdijem, on je ipak dvije godine poslije za nju skladao Odabellu u Attili. Bariton Antonio Superchi (1816-1893), ugledne međunarodne karijere, pjevao je Don Carla, a za današnje pojmove pravo čudo bio je nastup ni dvadesetogodišnjeg Antonija Selve (1824-1889) u ulozi Silve. No to nije čudno jer je Selva karijeru počeo kao dječak, a debitirao je kao osamnaestogodišnjak u ulozi Zaccarije u Verdijevu Nabuccu. I on je ostvario lijepu međunarodnu karijeru, poglavito kao tumač Verdijevih likova. Premijera je postigla velik uspjeh, unatoč nervozi zbog nekih nedovršenih scenskih detalja. Druga je izvedba bila bolja. Nakonpredstave, skladatelja je mnošto ljudi ispratilo do kuće, a uskoro je cijela Venecija odjekivala melodijama iz opere.

ERNANI U METROPOLITANUPrva izvedba Ernanija u Metropolitanu bila je 28. siječnja 1903. Dirigirao je veliki talijanski dirigent i skladatelj Luigi Mancinelli (1848-1921). Naslovnu je ulogu pjevao također poznati talijanski tenor Emilio de Marchi (1861-1917), tri godine prije prvi interpret Cavaradossija u Pucinijevoj Tosci. Elvira je bila još glasovitija Poljakinja Marcella Sembrich (1858-1935). Ništa manje slavni nisu bili ni Talijan Antonio Scotti (1866-1936) s tridesettrogodišnjom karijerom u Metropolitanu u ulozi Don Carla kao i

jedan od najvećih pjevača druge polovice 19. stoljeća, Poljak Edouard de Reszke (1853-1917) kao Silva. Možda je sljedeća nova produkcija 8. prosinca 1921. bila još sjajnija. Ernanija i Elviru pjevali su Giovanni Martinelli i Rose Ponselle. A što tek reći o idućoj novoj produkciji i 24. izvedbi opere 23. studenoga 1956.?! Dovoljno je nabrojiti sudionike: dirigent Dimitrij Mitropoulos, Mario Del Monaco, Zinka Kunc Milanov,Leonard Warren i Cesare Siepi. U istoj solističkoj postavi Ernani je te sezone izveden sedam puta. Za večer otvorenja sezone, 14. rujna 1970. koreografiju španjolskih plesova priredio je Milko Šparemblek. Pedeseta izvedba opere i nova produkcija bila je 18. studenoga 1983. pod ravnanjem Jamesa Levinea i u scenskoj postavi Piera Luigija Samaritanija. Tada je Ernani bio Luciano Pavarotti. Sudjelovali su Leona Mitchell, Sherrill Milnes i Ruggero Raimondi. U 88 izvedaba opere nastupili su između ostalih uz spomenute: u ulozi Ernanija Franco Corelli i Carlo Bergonzi, a najviše - 21 put - pjevao ga je Ermanno Mauro. Elviru je najviše - 25 puta - pjevala Leona Mitchel, a pjevale su je i Leontyne Price i Martina Arroyo. Milnes je najviše - 23 puta - pjevao Don Carla, a u toj je ulozi nastupio i glasoviti lavlji glas - voce di leone Titta Ruffo, dok je Paul Plishka najviše - 17 puta - pjevao Silvu, a u toj je ulozi nastupio i veliki Ezio Pinza. Večerašnja predstava je 94. izvedba opere u Metropolitanu.

ERNANI U HRVATSKOJ I HRVATSKI UMJETNICI U NJEMUU Teatru Nobile u Zadru Ernani je izveden već ujesen 1845. U Teatru Civico u Rijeci izveden je 1846. Ernanija su nekoliko puta i u Zagrebu izvodile gostujuće talijanske operne družine, pa se nakon hrvatske premijere, koja je bila u ne baš najbolje ocijenjenom prijevodu Ljudevita

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

Vukotinovića u Narodnom zemaljskom kazalištu na Markovu trgu u Zagrebu u drugoj sezoni djelovanja Opere, 18. studenog 1871. onodobni tisak pitao je li baš njega trebalo izvesti, jer ga je zagrebačka publika već mnogo puta slušala i svatko zna arije iz njega. Bila je to druga Verdijeva opera na repertoaru Opere. Premijera je održana pri sjajno rasvijetljenom gledalištu u slavu previšnjeg imendana Njezinog Veličanstva kraljice Jelisave na korist Franje Gerbiča koji je pjevao naslovnu ulogu. Dirigirao je naravno, ravnatelj Opere Ivan pl. Zajc, kojemu to nije bio prvi susret s tom Verdijevom operom. Dirigirao je Ernanijem u Rijeci 1858. Redatelj je bio Gjuro Nedeljko st.koji je pjevao Carla V., ali ga je kritika posve pokosila, pišući da nema ni glasa ni sluha,pa je na trećoj predstavi ulogu preuzeo Josip Kašman, ali nije odmah oduševio. No u daljnjim izvedbama njegov se glas

razlijegao u starome kazalištu na Gornjemu gradu kao nijedan prije ni poslije njega, kako se u Obzoru 1925. sjećao autor koji se potpisuje kao L.d.H. Kašman je do dana današnjega ostao pojam za izvedbu glasovite fraze “E vincitor de’ secoli il nome mio farò“ (I pobjednikom stoljeća učinit ću svoje ime), što je zabilježeno i na CD-u “Stars of La Scala 1890-1900“, TAM-326. Novoangažirana Poljakinja Eleonora pl. Jankovska pjevala je Elviru s osrednjim uspjehom. Novoangažirani češki bas Dragutin Novotny pjevao je Silvu, ali prema pisanju tiska, ulogu nije dobro nastudirao, pa je jedina svijetla točka izvedbe bio tenor Franjo (Fran) Gerbić u naslovnoj ulozi koji je dokazao svoju temeljitu glazbenu naobrazbu, čist, zaobljen, pun glas, i u ulogu unio mnogo žara i strasti. U manjim ulogama nastupili su Jelena Vormastini kao Giovana, omiljeni Goričanin Franjo (Fernando) Tercuzzi kao

Josip KašmanZinka Kunc Milanov

17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

Jago te u ulozi Rikarda Carlo (Dragutin) Raverta, koji će u izvedbama opere 1873. pjevati naslovnu ulogu, a nastavit će karijeru u Pragu i u Scali. Godine 1878. Ernanija će pjevati budući veliki Giovanni Battista De Negri tada na početku karijere kao Ivan Denegri. Nakon Kašmanova odlaska, Carla Petog pjevao je Josip Nolli,prvi tumač Nikole Šubića Zrinjskog. Uulozi Elvire gostovala je Ema Vizjak, koja se iz Zagreba otisnula u svijet i ostvarila respektabilnu karijeru kao Ema Vizjak de Nicolesco. Za Zajčeve ere Ernani je izveden 50 puta te je još dva puta izveden 1899. u novoj zgradi kazališta s Ernestom Cammarotom u naslovnoj ulozi. I nestao s hrvatskih repertoara. Na repertoar ga je

poslije Drugoga svjetskoga rata uvrstila Opera Narodnog pozorišta u Sarajevu, a Elviru je pjevala Ljiljana Molnar-Talajić. Slavni svjetski tumači Don Carla i Elvire bili su Josip Kašman i Zinka Kunc Milanov. Upovodu stote godišnjice Verdijeve smrti, 2001., opera je u koncertnom obliku izvedena u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Sudjelovali su Hrvatski pjevački zbor “Ivan pl. Zajc“ te Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Dirigirao je Nikša Bareza, naslovnu ulogu pjevao je Janez Lotrič, Elviru i Don Carla pjevali su gosti Alessandra Rezza i Marc Holland, a posebno se istaknuo Ivica Čikešu ulozi Silve.

NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriš�evi�, ravnatelj

Voditeljica marketingaMetoda Lhotka

Producent programaIvana Kosteši�

UrednicaIvana Kosteši�

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafi�ka pripremaIgor Zirojevi�, Studio Stožer

LektoricaRosanda Tometi�

TisakIntergrafika d.o.o.

Naklada500 kom.

www.lisinski.hr

LA TRAVIATA

Subota14. travnja 2012.

19 sati

G. Verdi

Natalie Dessay prvi će put nastupiti u Metu kao tragična kurtizana Violettta u

inovativnoj i suvremenoj postavi La Traviate. O režiji Willyja Deckera Los Angeles

Times piše: “La Traviata u Deckerovoj režiji donosi stil, sjaj i uzbudljivu dramu koju

se jednostavno mora pogledati!” Mathew Polenzani tumači ulogu Alfreda, Dmitrij

Hvorostovski pjevat će ulogu njegova oca Giorgia Germonta. Fabio Luisi dirigirat

će prvim izvedbama, a Live in HD prijenosom ovaj Verdijev klasik prvi će se put uživo

prenositi diljem svijeta. U Deckerovu produkcijskom timu jesu kostimograf Wolfgang

Gussmann, dizajner svjetla Hans Toelstede te koreograf Athol Farmer.

medijski pokrovitelj: