Fizikalna medicina i rehabilitacija br1-2006...Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s...
Transcript of Fizikalna medicina i rehabilitacija br1-2006...Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s...
Fizikalna i rehabilitacijska medicina
Izlazi dvaput godišnje / Published twice a year
Nakladnik / PublisherHrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu pri HLZ
Croatian Society For Physical and Rehabilitation Medicine
Croatian Medical Association
Adresa / Address:
Šubićeva 9, HR-10000 Zagreb, Hrvatska / Croatia
UTEMELJITELJ / FOUNDER (1984): Ivo JAJIĆ
UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF: Tomislav NEMČIĆ
UREDNIK / EDITOR: Simeon GRAZIOTAJNIK / SECRETARY: Frane GRUBIŠIĆ
LEKTORICA / LANGUAGE REVISION: Kata ZALOVIĆ - FIŠTER
ČLANOVI UREDNIŠTVA / MEMBERS: Đurđica Babić-Naglić, Žarko Bakran, Ivan Džidić, Marino Hanih, Goran Ivanišević, Mira Kadojić,
Ladislav Krapac, Ida Kovač, Dražen Massari, Saša Moslavac, Tatjana Nikolić, Katarina Sekelj-Kauzlarić, Nives Štiglić-Rogoznica, Tonko Vlak
SAVJET ČASOPISA / ADVISORY BOARD: Magda Bebek-Nadalin, Božidar Ćurković, Theodor Durrigl, Zlatko Domljan, Nadija Golja-Franulović,
Marija Graberski-Matasović, Ivo Jajić, Miroslav Jelić, Ante Luetić, Blanka Matanović, Ruža Sabol, Zmago Turk (Slovenija), Vera Vitulić (Australija), Veljko Matković (SAD), Rajka Jakaša-Sorić
(Kanada), Nicholas Christodoulou (Cipar)
Slog i prijelom / Typesetting:Zvonimir BARIŠIĆ
Tisak / Print:ARCA d.o.o., Nova Gradiška
Naklada / Circulation:500 primjeraka / copies
Uređenje završeno / Editing concluded:2006-07-28
Rukopisi se šalju na adresu glavnog urednika / Manuscript should be addressed to the Editor-in-Chief:Dr. Tomislav Nemčić, Klinička bolnica “Sestre Milisrdnice”, Zagreb, Vinogradska 29
Časopis je do 2004. godine izlazio pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija Formarly Fizikalna medicina i rehabilitacija
UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): IIIIII
SADRŽAJ / CONTENTS br. 1-2/2006
1 Uvodnik:
STRUČNI RADOVI / PROFESSIONAL PAPERS 3 Renata ČOP, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine Complications in rehabilitation of elderly spinal cord injury patients
9 Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine Osteoporosis after spinal cord injury
NOVOSTI IZ STRUČNE LITERATURE 17 Učinci 12-tjednog programa snaženja na snagu i funkcionalnost u žena s fibromialgijom
21 Uloga ultrazvuka u povećanju učinkovitosti izokinetičkih vježbi kod osteoartritisa koljena
25 Smanjenje mišićne snage i opsega pokreta vratne kralježnice kod bolesnika s reumatoidnim artritisom i atlantoaksijalnim poremećajima
PREDSTAVLJAMO VAM 29 Biokovka - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju sa zdravstveno-turističkom ponudom na jugu Hrvatske
OSOBNE VIJESTI 33 Anita LEGOVIĆ Značenje rehabilitacije za ishod aloartroplastike koljena u reumatoidnom artritisu i osteoartritisu
RAD STRUČNOG DRUŠTVA 37 Iz rada Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora u 2005. godini
STRUČNI SKUPOVI 40 Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja - novosti u dijagnostici i liječenju
41 Degenerativne bolesti vratne i slabinske kralješnice
NOVE KNJIGE 43 Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja
OGLAŠIVAČI / ADVERTISEMENTS
UDK 615.8 (497.1)(05)”540.6 ISSN 1846-1867
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): IVIV
UVODNIK
Poštovane kolegice i kolege, drage čitateljice i čitatelji! Koristim se prigodom da vam se obratim u prvom broju našeg i vašeg časopisa koji evo izlazi iz tiska nakon trogodišnje stanke. Naime, zbog organizacijskih problema i nedovoljnog broja prispjelih radova, časopis Fizikalna medicina i rehabilitacija prestao je izlaziti 2003. godine, uz iznimku broja u kojem su tiskani sažetci radova s Hrvatskoga kongresa fizikalne medicine i rehabilitacije. Osim toga, od 2002. godine nisu pristigle niti osobne vijesti, iako je nekoliko kolegica i kolega branilo magistarske radove i doktorske disertacije iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije ili je habilitiralo. Zbog toga je na prijedlog tadašnjega glavnog i odgovornog urednika prim. dr. sc. Ladislava Krapca Skupština Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu 11.veljače 2005.godine donijela odluku o promjeni uredništva časopisa, koji se time vratio na “mjesto zločina”, odnosno u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice”, gdje je 1984. godine, zahvaljujući prof. dr. sc. Ivi Jajiću, i utemeljen. Možemo se samo nadati da će taj “pozitivan šok” uroditi plodom, tj. da će nam uskoro početi stizati sve veći broj stručno-znanstvenih radova, ali i vijesti o svim događajima za koje držite da su zanimljivi kolegama koji čitaju naš časopis.
S jedne strane, svjedoci smo starenja pučanstva što ima za posljedicu porast broja osoba s bolestima lokomotornog sustava i drugih bolesti koje su predmet našeg interesa, a s druge strane raste i sâm broj liječnika, specijalista-fizijatara. Sve su to preduvjeti za veće angažiranje liječnika u smislu bilo praćenja rezultata vlastitoga rutinskog rada ili osmišljavanja istraživanja čiji su rezultati vrijedni objavljivanja. A koje je bolje mjesto za objavljivanje rada iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije nego službeni časopis matičnog društva. Jer, verba volant, scripta manent.
Stoga vas još jednom pozivam na pisanje radova koji će promicati našu struku i hrvatsku medicinu, ali i vas osobno. Samo kontinuiranim izlaženjem časopisa, što ponajprije ovisi o broju radova, možemo ostvariti svoj dugoročni cilj: kvalitetan, sadržajan, ugledan, a nakon razdoblja redovitog izlaženja i citiran časopis!
Glavni i odgovorni urednik
Tomislav Nemčić, dr. med.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 11
Skupovi Odjela za prirodoslovlje i matematiku
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 2
Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba s ozljedom kralježnične moždine
Renata ČOP*, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ
Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Varaždinske Toplice, Hrvatska
*Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb
Primljeno / Received : 2005-05-09; Prihvaćeno / Accepted: 2006-04-13
SažetakCilj rada: pokazati incidenciju komplikacija u rehabilitaciji starijih pacijenata s ozljedom kralježnične moždine (OKM). Pacijenti i metode: tijekom 2000. godine rehabilitirana su 32 (13 žena i 19 muškaraca) pacijenta s OKM-om u dobi od 65 do 76 godina. Neurološki status određen je prema skali ASIA (American Spinal Injuries Association). Zabilježene su laboratorijske vrijednosti krvi i urina, respiratorni status, uz mikrobiološku i ultrazvučnu kontrolu mokraćnog sustava. Praćena je vrsta i učestalost komplikacija. Rezultati: na prvom pregledu 20 (63%) pacijenata imalo je neurološki status ASIA A, a 12 (37%) ASIA B. Infekcije urotrakta i kronična, ne-uropatska bol dokumentirane su kod 20 (63%) pacijenata, respiratorne infekcije (upala pluća) zabilježene su kod 13 (41%) pacijenata, a duboka venska tromboza kod 11 (34%) pacijenata. Dekubitusi kao komplikacija ranog poslijeoperativnog liječenja zabilježeni su kod 9 (28%), kamenci mokraćnog mjehura kod 7 (22%) pacijenata, a u jednom slučaju došlo je do fatalne masivne plućne embolije. Zaključak: infekcije mokraćnog sustava i neuropatska bol najčešće su komplikacije u rehabilitaciji starijih osoba s OKM-om, praćene upalom pluća, dubokom venskom trombozom i dekubitusima.
Ključne riječi: ozljeda kralježnične moždine, stariji, komplikacije, rehabili-
tacija
Complications in rehabilitation of elderly spinal cord injury patients
Renata ČOP*, Saša MOSLAVAC, Ivan DŽIDIĆ
Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation, Varaždinske Toplice, Croatia
*Croatian Institute for Health Insurance, Zagreb
SummaryAim: to describe incidence of complications in elderly spinal cord injury (SCI) patients. Patients and methods: during y. 2000 32 (13 female and 19 male) patients
Stručni rad Professional paper
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-83
ISSN 1846-1867
with SCI aged 65 - 76 years were rehabilitated. Neurological assessment was made according to ASIA (American Spinal Injuries Association) standards. Basic laboratory findings, respiratory status and urine cultures accompanied by urinary ultrasound was performed. Range and type of complications were noted. Results: neurological examination revealed 20 (63%) ASIA A patients, while 12 (42%) were ASIA B grade. Urinary tract infections and chronic, neuropathic pain were observed in 20 (63%) patients, respiratory tract infections in 13 (41%) patients, deep vein thrombosis in 11 (34%) patients. Pressure sores were complications of early postoperative treatment in 9 (28%) patients, bladder stones in 7 (22%) patients and in one case fatal massive pulmonary embolism occurred. Conclusion: urinary tract infections and neuropathic pain are most frequent complications in rehabilitation of elderly patients with spinal cord injury, followed by pneumonia, deep vein thrombosis and pressure ulcers.
Key words: spinal cord injury, elderly, complications, rehabilitation
Uvod
U osoba treće životne dobi (>65 godina) s ozljedom kralježnične moždine
(OKM) opisane su učestalije komplikacije, slabiji funkcijski ishod liječenja
i rehabilitacije u usporedbi s mlađom populacijom osoba s OKM-om, kao i
povećana smrtnost (1, 2, 3), osobito kod ozljeda više razine i potpunosti (4,
5). Prosječno očekivano trajanje života bolesnika s paraplegijom u dobi od
60 godina je 6,1 godinu, a s tetraplegijom 2,3 godine, dok je kod zdravih
osoba 20,4 godine (6). Niz komplikacija u starijoj populaciji osoba s OKM-om
može nepovoljno utjecati na ishode liječenja i rehabilitacije. Stariji pacijenti
rizičniji su za produženu ovisnost o respiratoru, slabu respiratornu toaletu,
razvoj pneumonije i atelektaze (7). Učestalije su infekcije mokraćnog sustava.
Zbog redovito niže razine serumskog albumina odgođeno je cijeljenje rana,
smanjena otpornost na infekcije i olakšano stvaranje dekubitusa. Česta su
krvarenja probavnog trakta zbog gastritisa, ulkusa ili divertikuloze. Kronična
anemija pridružuje se plućnim infekcijama, gastrointestinalnom krvarenju i
pothranjenosti. Mišićno-skeletne promjene poput osteoartritisa, osteoporoze ili
bolnih mišićnih sindroma ometaju mobilizaciju. Liječenje neurogenog mjehura
otežano je stanjima poput dijabetičke neuropatije, kronične infekcije urotrakta,
hipertrofije prostate, slabosti zdjeličnog dna, Parkinsonove bolesti. Pacijenti s
hipertrofijom prostate mogu doživjeti traumu od opetovanog kateteriziranja,
te će zahtijevati trajni kateter do kirurškog zbrinjavanja (8). Trening defekacije
otežan je kod prijašnjeg abuzusa laksativa. Bolest koronarnih arterija i slaba
kardiorespiratorna rezerva usporavaju proces kondicioniranja. U usporedbi s
mladom populacijom, nuspojave središnjeg živčanog sustava češće su kod
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2):3-8 4
R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....
medikamentoznog liječenja spasticiteta, neurogenog mjehura, boli i depresije
(9). Postojeća demencija i depresija mogu ometati proces učenja, komplicirati
psihološku prilagodbu na hendikep i spriječiti osamostaljenje.
Cilj je rada pokazati incidenciju komplikacija u rehabilitaciji naših starijih
bolesnika s ozljedom kralježnične moždine.
Ispitanici i metode
Tijekom 2000. godine u Spinalnom odjelu Specijalne bolnice za medicinsku
rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama na rehabilitaciji su bile 32 (13 žena i 19
muškarca) osobe s OKM-om u dobi od 65 do 76 godina. Neurološki status određen
je prema skali ASIA (American Spinal Injuries Association) (10). Rehabilitacija
je uslijedila nakon kirurškog zbrinjavanja traumatskog ili atraumatskog OKM-a,
prosječnog trajanja 14 dana kod osoba s paraplegijom do 30 dana kod osoba
s tetraplegijom. Provođena je interdisciplinarno i individualno, sukladno razini i
potpunosti ozljede, prosječnog trajanja 90 dana kod pacijenata s paraplegijom
do 180 dana kod pacijenata s tetraplegijom. Korištene su metode kinezioterapije
i hidrokinezioterapije, radne terapije, uz tretman psihologa, a prema potrebi
i druge procedure fizikalne medicine. Praćeno je kliničko i neurološko stanje
pacijenata, uz standardnu laboratorijsku dijagnostiku krvi i urina, respiratorni
status, mikrobiološku i ultrazvučnu kontrolu mokraćnog sustava. Zabilježena je
vrsta i učestalost komplikacija. Bilježene su infekcije urinarnog i respiratornog
trakta, kardiovaskularne promjene, uključujući duboku vensku trombozu,
dekubituse i kroničnu bol. Svaka od navedenih komplikacija liječena je prema
standardnim kliničkim algoritmima. Nakon rehabilitacije pacijenti više nisu
praćeni, jer prema Pravilniku Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje
nemaju mogućnost liječenja komplikacija u Spinalnom odjelu već u drugim
bolnicama.
Rezultati
Na prvom pregledu 20 (63%) pacijenata imalo je ASIA A, a 12 (37%) ASIA B
neurološki status. Infekcije urotrakta i kronična, neuropatska bol dokumentirane
su kod 20 (63%) pacijenata, respiratorne infekcije (upala pluća) zabilježene
su kod 13 (41%) pacijenata, a duboka venska tromboza kod 11 (34%)
pacijenata.
Dekubitusi kao komplikacija ranog poslijeoperativnog liječenja zabilježeni
su kod 9 (28%), kamenci mokraćnog mjehura kod 7 (22%) pacijenata., a u
jednom slučaju došlo je do fatalne masivne plućne embolije (tablica 1).
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-85
R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....
komplikacija n %
uroinfekcija 20 63
neuropatska bol 20 63
upala pluća 13 41
duboka venska tromboza 11 34
dekubitus 9 28
kamenci mokraćnog mjehura 7 22
plućna embolija 1 3
Tablica 1 Vrsta i učestalost komplikacija kod starijih bolesnika s ozljedom kralježnične moždine tijekom rehabilitacije
Table 1 Type and frequency of complications in elderly spinal cord injury patients at rehabilitation
Rasprava i zaključak
Infekcije mokraćnog sustava najčešće su komplikacije u rehabilitaciji osoba
s OKM-om, pa tako i promatrane skupine. Smatra se da su za to odgovorni
neurogena ozljeda mokraćnog mjehura koja na više načina mijenja dinamiku
pohrane i evakuacije urina, nužna instrumentalizacija urotrakta (npr. trajna ili
intermitentna urinarna kateterizacija) (11,12) te prisutnost bolničkih patogena.
Kroničnu bol trpi velik broj osoba s OKM-om (13,14), pa je tako i kod naših
pacijenata. Ona je definirana kao bol u razini ili ispod razine ozljede i nema
pravog organskog supstrata. Respiratorne infekcije znatno su češće kod starijih
u usporedbi s mlađim osobama s OKM-om, te je naglašeno potreban respiratorni
trening koji se sastoji od vježbi disanja, posturalne drenaže, tehnika lupkanja
ili vibracijske masaže, osobito kod visokih torakalnih i cervikalnih ozljeda
(15). Duboka venska tromboza zbog hiperkoagulabilnog stanja, imobilnosti
i venske staze paraliziranih mišića komplicira se plućnom embolijom unatoč
mjerama profilakse. U literaturi se navodi incidencija od 9,8% duboke venske
tromboze za vrijeme rehabilitacije u sveukupnoj populaciji osoba s OKM-om
(16), dok je u naših starijih pacijenata znatno viša (34%). Masivna plućna
embolija znatno je češća u starijoj dobi (17), a bila je fatalna kod jednoga
našeg pacijenta. Dekubitalne rane najčešće nastaju u ranoj poslijeoperativnoj
fazi, a ako se adekvatno ne tretiraju, poglavito redovitim okretanjem i njegom,
progrediraju i kompliciraju se osteomijelitisom. Urolitijaza je povezana s pri-
marnom dugotrajnom uporabom trajnog katetera (18,19), što je čest slučaj
tijekom inicijalnog kirurškog liječenja radi praćenja diureze kod parenteralne
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-86
R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....
rehidracije pacijenta, kao i kod subvezikalne opstrukcije kod starijih muških
pacijenata.
Više udruženih komplikacija redovito je dovodilo do daljnjeg pogoršanja
funkcijskog statusa, uz primjetan sinergizam učinaka, te je u većini slučajeva
rehabilitacija bila produžena, skuplja i lošijeg funkcijskog ishoda u odnosu
na mlađu populaciju bolesnika s OKM-om. Naši podaci odgovaraju onima u
literaturi (3), a važno bi bilo prospektivno pratiti ovu, zbog produženja životnog
vijeka, sve brojniju populaciju pacijenata s OKM-om.
Reference:
1. Penrod LE, Hedge SK, Ditunno JF Jr: Age effect on prognosis for functional recovery in acute, traumatic central cord syndrome. Arch Phys Med Rehabil 1990;71:963-68.
2. Kraus JF, Franti CE, Borhani NO, Riggins RS: Survival with an acute spinal cord injury. J Chronic Dis 1979;32:269-83.
3. DeVivo MJ, Kartus PL, Rutt RD, et al: The influence of age at time of spinal cord injury on rehabilitation outcome. Arch Neurol 1990;47:687-91.
4. Foo D: Spinal cord injuries in forty-four patients with cervical spondylosis. Paraplegia 1986; 24:301-06.
5. Watson N: Pattern od spinal cord injury in the elderly. Paraplegia 1976;14:36-40.
6. DeVivo MJ: Life expectancy and causes of death for persons with spinal cord injuries. Research updates of the Medical Rehabilitation Research and Training Center in Prevention and Treatment of Secondary Complications of Spinal Cord Injury. Birmingham: Spain Rehabilitation Center, 1990.
7. Carter RE: Medical management of pulmonary complications of spinal cord injury. Adv Neurol 1979;22:261-68.
8. Trabulcy E: Neurogenic diseases of the bladder in the geriatric population. Geriatrics 1974;29:123-38.
9. Teasell R, Allatt D: Managing the growing number of spinal cord injured elderly. Geriatrics 1991;46:78-89.
10. Marino RJ (ed). International Standards for Neurological Classification of Spinal Cord Injury, 5th edn. American Spinal Injury Association: Chicago, 2000.
11. Madersbacher G, Oberwalder M.: The elderly para- and tetraplegic: Special aspects of the urological care. Paraplegia 1987;4:318-323.
12. Perrouin-Verbe B, Labat JJ, Richard I, et al. Clean intermittent catheterization from the acute period in spinal cord injury patients. Long-term evaluation of urethral and genital tolerance. Paraplegia 1995;33:619-624.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-87
R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....
13. Stormer S, Gerner H, Gruninger W.: Chronic pain/dysaesthesia in spinal cord injury patients: Results of a multicentre study. Spinal Cord 1997;35:446-455.
14. Siddall P, Taylor D, Cousins M.: Classification of pain following spinal cord injury. Spinal Cord 1997;35:69-75.
15. Hopman MTE, Van der Woude LVH, Dallmeijer AJ, Snock G, Folgering HTM. Respiratory muscle training and endurance in individuals with tetraplegia. Spinal Cord 1997;35:104-108.
16. Chen D, Apple DA, Hudson LM, Bode R.: Medical complications during acute rehabilitation following spinal cord injury-current experience of the model systems. Arch Phys Med Rehabil 1999;80:1397-1401.
17. Ragnarsson K, Hall KM, Wilmot CB, et al.: Management of pulmonary, cardiovascular, and metabolic conditions after spinal cord injury. In: Stover S, DeLisa JA, Whiteneck GG (eds), Spinal Cord Injury: Clinical Outcomes from the Model Systems, Gaithersburg, MD: Aspen Publishers, 1995;79-99.
18. Džidić I, Filipan Z, Moslavac S: Trajni kateter i nastanak kamenca mokraćnog mjehura kod bolesnika s ozljedom kralješnične moždine. Zbornik sažetaka, Prvi hrvatsko - izraelski simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Suvremena rehabilitacija u Hrvatskoj i Izraelu. Varaždinske Toplice, 1998.
19. Filipan Z, Džidić I, Benčić K, Moslavac S: Kamenci mokraćnog mjehura u bolesnika s ozljedom kralješnične moždine – prevencija i liječenje. Zbornik sažetaka, Prvi hrvatsko-izraelski simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Suvremena rehabilitacija u Hrvatskoj i Izraelu. Varaždinske Toplice, 1998.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 3-88
R. ČOP, S. MOSLAVAC, I. DŽIDIĆ: Komplikacije tijekom rehabilitacije starijih osoba ....
Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC
Spinalni odjel, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju
Varaždinske Toplice, Hrvatska
Primljeno / Received : 2005-04-15; Prihvaćeno / Accepted: 2006-04-03
SažetakUtjecaj ozljede kralježnične moždine na mineralnu gustoću kostiju opsežno se ispituje posljednjih godina. Takvi su pacijenti pod povećanim rizikom prijeloma, pa bi evaluacija osteoporoze trebala biti važna u osmišljavanju treninga u rehabilitaciji. Kliničke i biokemijske pretrage upućuju na korisnost mjerenja mineralne gustoće kostiju (MGK) dvostrukoenergijskom denzitometrijom u ocjeni neurogene osteo-poroze. Predstavljamo 36 pacijenata s traumatskom ozljedom kralježnične moždine i para/tetraplegijom, svi bar godinu dana nakon ozljede. Podaci su prikupljeni u Spinalnom odjelu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama. Prosječna dob kod ozljede bila je 30,6 ± 10,5 godina (raspon 17–52 godine), median vremena nakon ozljede tri godine (raspon 1 – 12 godina) u trenutku mjerenja. Prosječna sveukupna vrijednost MGK (g/cm2) u proksimalnom femuru (kuku) bila je 0,727 ± 0,171 s T-skorom –2,56 ± 1,28, što je značilo razvijenu osteoporozu. Prosječan ukupni MGK u podlaktici bio je 0,649 ± 0,038 uz T-skor –0,78 ± 0,45.Primijećen je značajan pad vrijednosti MGK i T-skorova kuka u paraplegičara i tetraplegičara (T-skor –2,68 i –2,44). Nađena je statistički značajna razlika između T-skora kuka i podlaktice kod paraplegičnih pacijenata (–2,68 ± 1,19 versus –0,57 ± 0,31; P<0,05). Očekivano, nije bilo statistički značajne razlike u T-skorovima kuka i podlaktice kod tetraplegičnih pacijenata (–2,44 ± 1,44 versus –1,05 ± 0,49; P<0,05). Nađena je velika redukcija MGK kuka u podskupinama pacijenata s pa-raplegijom i tetraplegijom; prosječna je vrijednost MGK bila 67,2% i 70,4% od najveće gustoće kosti.Nismo uspjeli korelirati razinu aktivnosti, vrijeme nakon ozljede i indeks tjelesne mase s opsegom gubitka MGK. Potvrdili smo gubitak mineralnog sadržaja kosti paraliziranih dijelova tijela kod spinalnih bolesnika.
Ključne riječi: ozljeda kralježnične moždine, osteoporoza, mineralna gustoća
kostiju
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-169
Stručni rad Professional paper
ISSN 1846-1867
Osteoporosis after spinal cord injury
Ivan DŽIDIĆ, Saša MOSLAVAC
Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation
Varaždinske Toplice, Croatia
SummarySpinal cord injury (SCI) and its impact on trabecular bone atrophy has been extensively studied in recent years. These patients are at increased risk for fractures, and evaluation of developed ostoporosis may be important in establishing adequate rehabilitation training. Clinical and biochemical investigations indicate that assesment of bone mineral density (BMD) by dual-energy x-ray absorptiometry is useful index of neurogenic osteoporosis. We present 36 patients who have sustained traumatic spinal cord injury with paraplegia or tetraplegia, all at least one year post injury. Data were collected in Spinal Unit Special Hospital for Medical Rehabilitation in Varaždinske Toplice. Mean age at injury was 30,6±10,5 years (range 17–52 years) and median time post injury was 3 years (range 1–12 years) at the time of measurement. Overall BMD values (g/cm2) in proximal femur (hip) region was 0,727±0,171, with related T–score being –2,56±1,28, representing developed osteoporosis. Overall BMD values in proximal arm region was 0,649±0,038, T-score being –0,78±0,45. Considerable fall in BMD and T hip scores in both paraplegics and tetraplegics was observed (T score being –2,68 and –2,44, respectively). There was a statistically significant difference between T-scores in hip and arm regions of paraplegic patients (-2,68±1,19 versus -0,57±0,31; P<0,05). As expected, there was no significant difference in hip and arm T score values in tetraplegic patients (-2,44±1,44 versus -1,05±0,49; P<0,05). A large reduction of hip region BMD in both paraplegic and tetraplegic individuals was found, with mean femoral neck BMD being 67,2% and 70,4% of peak bone density, respectively. We failed to correlate activity level, time from injury and body mass index to the extent of BMD loss. These findings confirm bone mineral loss in spinal cord injured patients, especially in paralyzed area.
Key words: spinal cord injury, osteoporosis, bone mineral density
Uvod
Dugotrajna ozljeda kralježnične moždine umnogome mijenja skeletnu strukturu
(1,2).
Pojačana pregradnja kostiju dovodi do brojnih mogućih komplikacija, uključu-
jući prijelome (3) i osteoporozu koja podsjeća na menopauzalnu osteoporozu,
s visokim stupnjem izmjene koštane tvari. Mjerenje mineralne gustoće kosti
(MGK) ili denzitometrija služi praćenju promjena u mineralnom sastavu kosti
na specifičnim mjestima, posebice proksimalnog dijela ruke i kuka (proksimal-
nog dijela femura) spinalnih bolesnika, čime se evaluiraju rizični čimbenici i
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1610
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
mogućnosti fraktura provociranih trivijalnim ozljedama. Smatra se da se sta-
noviti ekvilibrij u resorpciji/stvaranju kosti u paraliziranim dijelovima tijela do-
stiže oko 16. mjeseca nakon ozljede, i to na dvije trećine početne koštane
mase, što je blizu praga prijeloma (4,5).
Heterotopična osifikacija (HO) jest abnormalnost stvaranja kosti i najčešće
zahvaća kuk (6,7) te može lažno povisiti vrijednosti denzitometrije, a time
dovesti do neprepoznavanja osteoporoze i pogrješne procjene rizika prijeloma
(8). Stoga mjerenje gustoće koštane mase nije prikladno kod pacijenata koji
imaju radiološki nalaz HO.
Neki autori smatraju da je tjelesni trening doveo do smanjenja incidencije,
pa i same neurogene osteoporoze (9). Oni opisuju snažnu korelaciju između
postuliranog indeksa mobilnosti i promatrane gustoće kosti, te pokazuju da
se razvoj osteoporoze može povezati s razinom tjelesne aktivnosti. Time se
podupire hipoteza da pacijenti s ozljedom kralježnične moždine imaju koristi
od redovite vertikalizacije. Drugi su autori utvrdili da aksijalno opterećenje
povezano sa stimulacijom mišića ili FES (funkcionalna električna stimulacija)
bicikl-ergometrijom ne dovodi do značajnih promjena u mineralnoj gustoći
kosti u osoba sa spinalnom ozljedom (10,11).
To nas je ponukalo da proučimo denzitometrijski obrazac kod naših spinalnih
pacijenata.
Ispitanici i metode
Studija je izvedena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Vara-
ždinskim Toplicama. Za svakog pacijenta zabilježena je dob, spol, visina, težina,
indeks tjelesne mase (ITM), etiologija, razina ozljede (definirana po kriterijima
ASIA - American Spinal Injuries Association), vrijeme nakon ozljede te razina
aktivnosti. Svaki je ispitanik dao suglasnost za ispitivanje. Korištene su metode
kliničkog pregleda, intervjua, te mjerenje mineralne gustoće kosti (MGK)
dvostrukoenergijskim rendgenskim denzitometrom Hologic QDR–1000 (Hologic,
Inc., Waltham, SAD). Mjerena je mineralna gustoća kostiju (MGK) podlaktice
i proksimalnog femura (vrat femura, trohanterička regija, intertrohanterička
regija i Wardov trokut, cijelo područje u tekstu označeno kao “kuk”). Područja i
kalkulacije utvrđeni su automatski programom i standardizirani za dob i prema
mladoj odrasloj osobi. Osteoporoza je definirana kao smanjenje MGK više od
2,5 SD (standardne devijacije) usporedivo s najvećom gustoćom kosti (T-skor).
Razina ozljede kralježnične moždine definirana je kao najkaudalniji spinalni
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1611
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
segment s očuvanom neurološkom funkcijom. Mjereni su rutinski krvni testovi,
razina alkalne fosfataze, jetreni i bubrežni parametri. Pacijentice su imale
uredne menstruacije. Aktivnost pacijenata rangirana je ocjenom 1 do 5. Ocjena
5 značila je da je pacijent postigao hod uz pomagala ako je paraplegičan, ili je
savladao samostalni napredniji transfer (npr. u automobil) ako je tetraplegičan,
dok je ocjena 1 značila takvu neaktivnost u obje podskupine da je za bilo
koju vrstu transfera bila potrebna pomoć medicinskog osoblja ili člana obitelji.
Ocjene od 2 do 4 značile su postupno povećanje mobilnosti i aktivnosti, te su
u određenoj mjeri bile subjektivne; zato su barem dva ispitivača uspoređivala
zabilješke o svakom pacijentu. Svi su se ispitanici koristili standardnim
invalidskim kolicima. Indeks tjelesne mase (ITM) izračunan je kao težina (kg)
podijeljena s kvadratom visine (m2). U pohrani i obradi podataka korišten je
Microsoftov programski paket, a u statističkoj obradi metode deskriptivne
statistike, Studentov t-test i Pearsonov korelacijski koeficijent. Rezultati su
izraženi kao srednja vrijednost ± SD. Statistička signifikantnost postavljena je
na 0,05.
Rezultati
Uzorak se sastojao od 38 osoba sa spinalnom ozljedom (32 muškarca i 6
žena); 18 s paraplegijom i 20 s tetraplegijom (sl. 1). Kod dva su pacijenta
nađeni znakovi HO-a te su isključeni iz studije; konačno je uzorak obuhvatio 36
pacijenata (18 paraplegičnih i 18 tetraplegičnih). Nijedan od ostalih pacijenata
nije imao druge bolesti ili stanje za koje je poznato da utječe na metabolizam
kalcija ili MGK, a krvni parametri bili su uredni. Svi su pacijenti bili ASIA A,
što označava potpunu ozljedu, a razina ozljede bila je od C5 do L1 (sl. 2 i 3).
Prosječna je dob kod ozljede bila 30,6 ± 10,5 godina (opseg 17 – 52 godina),
a median vremena nakon ozljede bio je tri godine (opseg 1 – 12 godina) u
trenutku mjerenja. Do ozljede kralježnične moždine došlo je nesrećom na poslu
Slika 1 Raspodjela po dijagnozi i spolu.
Slika 2 Raspodjela po neurološkoj razini ozljede
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1612
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
Slika 3 Raspodjela po grupiranoj razini ozljede
Slika 4 Raspodjela prema etiologiji
Slika 5 Raspodjela prema participaciji u aktivnostima
Slika 6 T-skorovi kod kuka i podlaktice u paraplegičara i
tetraplegičara
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1613
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
(uglavnom udarac u leđa čvrstim predmetom), ranjavanjem u ratu (strijelne
rane, ozljede krhotinama granata), padom, ozljedom u prometu i skokom u
plitku vodu (sl. 4). Prosječna je visina uzorka bila 173,4 ± 7,3 cm, a prosječna
težina 75,0 ± 7,5 kg. Prosječna vrijednost u ocjeni aktivnosti bila je 3,83 ±
1,04, čime je pokazan solidan opseg sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog
života kod naših pacijenata (sl. 5). Prosječna sveukupna vrijednost MGK (g/
cm2).) u proksimalnom femuru (kuku) bila je 0,727 ± 0,171 s T-skorom –2,56
± 1,28, što je značilo razvijenu osteoporozu. Prosječan ukupni MGK u podlaktici
bio je 0,649 ± 0,038 uz T-skor –0,78 ± 0,45.
Nije bilo statistički signifikantne razlike između paraplegičnih i tetraplegičnih
pacijenata u dobi, vremenu nakon ozljede, visini, težini, indeksu tjelesne mase
(ITM) i razini aktivnosti. Primijećen je značajan pad vrijednosti MGK i T-skorova
kuka u paraplegičara i tetraplegičara (T skor –2,68 i –2,44) (sl. 6). Nađena je
statistički značajna razlika između T-skora kuka i podlaktice kod paraplegičnih
pacijenata (–2,68 ± 1,19 versus –0,57 ± 0,31; P<0,05). Očekivano, nije bilo
statistički značajne razlike u T-skorovima kuka i podlaktice kod tetraplegičnih
pacijenata (–2,44 ± 1,44 versus –1,05 ± 0,49; P<0,05).
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1614
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
Nije nađena korelacija sveukupnih T-skorova naspram razini aktivnosti (r=
–0,18; P<0,05), kao ni kod podskupine paraplegičnih (r=–0,47; P<0,05) i
tetraplegičnih pacijenata (r=0,16; P<0,05). Također, nije nađena statistički
značajna korelacija sveukupnih T-skorova prema vremenu nakon ozljede (r=
–0,18; P<0,05), kao ni kod paraplegičnih (r=0,37; P<0,05) niti tetraplegičnih
osoba (r=–0,51; P<0,05). Indeks tjelesne mase (ITM) za paraplegičare bio je
26,1, a za tetraplegičare 24,0; oba ispod razine koja znači pretilost (BMI>27,8)
(12). Nije bilo značajne korelacije ITM-a s T-skorovima u podskupinama pa-
raplegičnih i tetraplegičnih pacijenata. Napokon je uzorak podijeljen u dvije
podskupine prema razini ozljede (sl. 3). Prva je skupina (n =24) sadržavala
osobe s C5 – Th6 lezijom, dok je druga (n=12) uključila osobe s lezijom razine
Th7 i niže. Uspoređene su prosječne vrijednosti MGK i T-skorova kuka; prva
skupina s prosječnim MGK=0,771 ± 0,177; T-skor=–2,22 ±1,33; druga s
prosječnim MGK=0,638 ±0,126; T-skor=-3,25 ±0,96. Premda se čini da postoji
razlika u korist viših ozljeda, ne možemo je statistički potvrditi.
Rasprava
Progresivna neurogena osteoporoza paraliziranih područja znači prijetnju
svakodnevnim aktivnostima i kvaliteti života spinalnih bolesnika, budući da i
trivijalne traume mogu dovesti do prijeloma kosti. Ako su zahvaćene duge kosti
poput femura, takve frakture moraju biti operativno tretirane (osteosintetski),
budući da su mišićni spazmi često toliko jaki da nadvladaju imobilizaciju i vode
daljnjem dislociranju ulomaka. Rehabilitacija je nakon takvih komplikacija
produžena i zahtjevna, i vremenski i materijalno. Zato se doima važnim
pratiti promjene mineralnog sastava kostiju i procijeniti postojeće rizike.
Smatra se da gubitak MGK započinje rano nakon spinalne ozljede, te dostiže
uravnoteženo stanje nakon otprilike 16 mjeseci, kada je trećina koštane
mase već izgubljena (4). Novije i jednostavne tehnike poput denzitometrije
putem dvostrukoenergijske rendgenske apsorpciometrije učinile su dostupnim
praćenje bolesnika tijekom rehabilitacije i poslije, i danas je široko prihvaćeno
u mnogim spinalnim centrima.
Pronašli smo dva pacijenata s razvijenom heterotopičnom osifikacijom, zbog
čega su isključeni iz studije. Njihovi nalazi MGK i T-skorova bili su znatno veći
od normalnih, što treba imati na umu kada se evaluira mineralni sastav kosti
bez ostalih krvnih i radioloških nalaza. Premda se čini da takve kosti imaju
višak mineralnog sadržaja, ustvari su krhke i mogu se frakturirati i kod manje
traume ili nespretnog pokreta, a time i pogoršati razvoj HO (6, 7, 8).
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1615
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
U ovoj je studiji nađena velika redukcija MGK kuka u podskupinama pacijenata
s paraplegijom i tetraplegijom; prosječna je vrijednost MGK bila 67,2% i 70,4%
od najveće gustoće kosti. Slični su rezultati potvrđeni u prijašnjim studijama
(13, 14). Obje su podskupine imale T-skorove kuka oko razine koja se smatra
osteoporozom ili niže od nje. T-skorovi podlaktice kod paraplegičara bili su uredni
(–0,57 ± 0,31), dok su kod tetraplegičara nađene vrijednosti koje upućuju na
osteopeniju (–1,05 ± 0,49), ali ne znatnu. Nasuprot paraplegičnoj skupini, nije
bilo statistički značajne razlike između denzitometrijskih skorova podlaktice i
kuka kod tetraplegičnih pacijenata. Relativno povoljni skorovi nađeni kod naših
pacijenata s tetraplegijom mogu se pripisati njihovoj visokoj razini mobilnosti,
dobi i vremenu nakon ozljede (prosječna razina aktivnosti 3,66; prosječna dob
u trenutku ispitivanja 30,2 godine; prosječna dob nakon ozljede 3,8 godina),
te činjenici da razina ozljede ni kod jednog ispitanika nije bila veća od C5.
Nalaz izraženije osteopenije u paraliziranim donjim ekstremitetima nego u
paraliziranim gornjim ekstremitetima već je opisan (15).
Nismo uspjeli korelirati razinu aktivnosti, vrijeme nakon ozljede i indeks tjelesne
mase s opsegom gubitka MGK. Uzroci tomu mogu biti navedeni razlozi, ali i
relativno mali uzorak bolesnika.
Ipak, potvrdili smo gubitak mineralnog sadržaja kosti paraliziranih dijelova
tijela kod spinalnih bolesnika. Time se otvara pitanje mjera koje treba poduzeti
rano nakon ozljede i tijekom rehabilitacije. Premda to nismo mogli potvrditi,
a podaci u literaturi su kontradiktorni, (9, 10, 11) smatramo da rehabilitaciju
spinalnih bolesnika treba započeti što prije, a vježbanje poticati tijekom cijelog
života.
REFERENCE:
1. Biering-Sorensen F, Bohr H, Schaadt O: Bone mineral content of the lumbar spine and lower extremities years after spinal cord lesion. Paraplegia 1988;26:293-301.
2. Leslie W, Nance P: Dissociated hip and spine demineralization. A specific finding in spinal cord injury. Arch Phys Med Rehabil 1993;74:960-964.
3. Ingram RR, Suman RK, Freeman PA. Lower limb fractures in the chronic spinal cord injured patients. Paraplegia 1989;27:133-139.
4. Garland DE, Stewart CA, Adkins RH, Hu SS, Rosen C, Liotta FJ, Weinstein DA. Osteoporosis after spinal cord injury. J Orthop Res 1992;10:371-8.
5. Uebelhart D, Demiaux Domenech B, Roth M, Chantraine A. Bone metabolism in spinal cord injured individuals and in others who have prolonged immobilization. A review. Paraplegia 1995;33:669-73.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 9-1616
I. DŽIDIĆ, S. MOSLAVAC : Osteoporoza nakon ozljede kralježnične moždine
6. Wittenberg RH, Peschke U, Botel U. Heterotopic ossification after spinal cord injury. J Bone Joint Surg 1992;74-B:215-8.
7. Tibone J et al. Heterotopic ossification around the hip in spinal cord-injured patients. J Bone Joint Surg 1978;60-A:769.
8. Jaovisidha S, Sartoris DJ, Martin EM, Foldes K, Szollar SM, Deftos LJ: Influence of heterotopic ossification of the hip on bone densitometry: a study in spinal cord injured patients. Spinal Cord 1998;36:647-53.
9. Saltzstein RJ, Hardin S, Hastings J: Osteoporosis in spinal cord injury: using an index of mobility and its relationship to bone density. J Am Paraplegia Soc 1992;15: 232-4.
10. Needham-Shropshire BM, Broton JG, Klose KJ, Lebwohl N, Guest RS, Jacobs PL: Evaluation of a training program for persons with SCI paraplegia using the Parastep 1 ambulation system: part 3. Lack of effect on bone mineral density. Arch Phys Med Rehabil 1997; 78: 799-803.
11. Leeds EM, Klose KJ, Ganz W, Serafini A, Green BA: Bone mineral density after bicycle ergometry training. Arch Phys Med Rehabil 1990;71:207-9.
12. National Institutes of Health Consensus Development Panel Conference Statement: Health implications of obesity. Ann Intern Med 1985;103:1073-7.
13. Demirel G, Yilmaz H, Paker N, Onel S: Osteoporosis after spinal cord injury. Spinal Cord 1998; 36: 822-5.
14. Szollar SM, Martin EME, Parthemore JG, Sartoris DJ, Deftos LJ: Demineralization in tetraplegic and paraplegic man over time. Spinal Cord 1997;35:223-8.
15. Finsen V, Intredavic B, Fougner KJ: Bone mineral and hormone status in paraplegics. Paraplegia 1992;30:343-7.
Učinci 12-tjednog programa snaženja na snagu i funkcionalnost u žena s
fibromialgijom
Priredila: Andrea POLOVINA, dr. med.
Fibromialgija je drugi najčešći uzrok bolesti mekih tkiva u SAD-u. Zahvaća četiri
do šest milijuna Amerikanaca, većinom žena. Fibromialgija je idiopatski sindrom
mekih tkiva karakteriziran kroničnom boli, kroničnim umorom, sindromom
iritabilnog crijeva, anksioznošću, depresijom i smetenošću. U bolesnika s fi-
bromialgijom snaga i funkcionalnost su sniženi u usporedbi s kontrolnim ispi-
tanicima odgovarajuće dobi. Kingsley i sur. utvrdili su da sredovječne žene s
fibromiagijom imaju stupanj funkcionalnosti sličan ženama starijim od njih 25
godina koje pretežno sjede.
U bolesnika s fibromialgijom trening snaženja obično se planira kao inicijalni,
jer se smatralo da je fibromialgija izravan uzrok mišićne traume i da bi trening
snaženja pogoršao kroničnu bol i oštećenje mišića. Ovo istraživanje, međutim,
pokazuje da program snaženja može usporiti krug smanjenja kondicije i omo-
gućiti bolesnicima s fibromialgijom sudjelovanje u drugim oblicima aktivnosti.
U ovom je radu ispitan učinak progresivnog programa snaženja na snagu i
funkcionalnost u žena kojima je dijagnosticirana fibromialgija.
Nakon oglasa u lokalnim novima, u istraživanje je uključeno 29 žena s fi-
bromialgijom. Testiranje funkcionalnosti i mjerenje snage provedeno je u
različitim danima s najmanje 72 sata razmaka između testiranja. Istodobno
je određena kompozicija tijela, evaluacija bolnih točki i popunjen upitnik o
fibromialgiji. Snaga je mjerena na prsnoj preši Nautilus i uređaju za ekstenziju
nogu određivanjem maksimalne težine koju bi ispitanik mogao pomaknuti
jedanput kroz puni opseg pokreta. Nakon 72 sata ispitivanje je ponovljeno
i uzeta je veća vrijednost. Određivan je indeks tjelesne mase, a s pomoću
dvoenergetske rendgenske apsorpciometrije određena je tjelesna kompozicija
prema Lohmanovim specifikacijama. Reumatolog je odredio broj bolnih točaka
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2017
Novosti iz stručne literature
i mialgični zbroj (klasifikacija bolne osjetljivosti na ljestvici 0 – 3; 0 = bez
bolova, 3 = nagli trzaj ispitanika). Učinak fibromialgije procijenjen je upitnikom
o učinku fibromialgije (Fibromyalgia Impact Questionnaire, FIQ) koji obuhvaća
pitanja koja se odnose na jutarnju zakočenost, raspoloženje, bol i sposobnost
obavljanja svakodnevnih poslova. Tjelesna funkcija mjerena je specifičnom
kontinuiranom skalom izvođenja fizičke funkcije (engl. Continous-Scale Physical
Functional Performance, CS-PFP). Upitnik je specifičan za tjelesnu funkciju i
ne odnosi se na emocionalno ili mentalno zdravlje ili depresiju. Funkcionalno
izvođenje mjeri se simulacijom zadataka rutinskih aktivnosti pri maksimalnom
trudu unutar granica sigurnosti i ugode. Ispituje se 16 aktivnosti i izvođenje
se kvantificira kombinacijom vremena, udaljenosti i težine. Ukupan CS-PSP
može se podijeliti u pet područja: snagu gornjega dijela tijela, fleksibilnost
gornjega dijela tijela, snagu donjega dijela tijela, ravnotežu i koordinaciju te
izdržljivost.
Nakon inicijalnog testiranja, slučajnim odabirom ispitanice su podijeljene u
dvije skupine: skupinu koja je započela trening snage i kontrolnu skupinu koja
je bila na listi čekanja. Ispitanice uključene u trening snage dolazile su dva
puta na tjedan na progresivni trening snage. Kontrolna skupina nastavila je s
uobičajenim aktivnostima.
Program snaženja sastojao se od 11 vježbi, a jedan ciklus od 8 do 12 ponavljanja.
Vježbe snaženja počinjale su i završavale petominutnim zagrijavanjem i
hlađenjem koje je uključivalo istezanje i hodanje. Trening je započinjao s 40%
maksimalnog opterećenja. Nakon 12 ponavljanja, opterećenje je povećano za
oko 2,3 do 4,5 kg. Svaki je trening trajao oko 30 minuta. Bolesnice u kontrolnoj
skupini zamoljene su da tijekom 12 tjedana ne mijenjaju razinu aktivnosti.
Nakon 12 tjedana intervencije početno je testiranje ponovljeno u obje skupine.
Podatci su analizirani jednosmjernom, a ovisne varijable dvosmjernom
ANOVOM. Analiza „namjera liječenja“ (engl. intention-to-treat, ITT) korištena
je radi evaluacije rezultata prvog i drugog testiranja, odnosno da bi se ispitali
učinci intervencije na ispitanike, bez obzira na to je li ispitivanje završeno ili
ne. Od 29 polaznica 20 ih je završilo ispitivanje, 12 od 14 u kontrolnoj skupini
i 8 od 15 u skupini snaženja.
Rezultati analize ITT pokazali su veliku razliku u snazi donjega dijela tijela
između dviju skupina. U skupini snaženja znatno je porasla snaga gornjega
i donjega dijela tijela. Broj bolnih točaka, ukupan mialgični zbroj, rezultat
upitnika učinka fibromialgije i rezultati upitnika učinka fibromialgije na aktivnosti
svakodnevnog života nisu pokazali razliku među skupinama. Glede podataka o
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2018
Novosti iz stručne literature
funkcionalnosti, postojala je velika razlika među skupinama u području snage
gornjega dijela tijela i ukupne procjene doživljenog umora koji obrazac su
ispitanice popunjavale nakon svih zadaća testa CP-PFP. Analizom ispitanica
koje su završile ispitivanje nađena je značajna razlika u snazi gornjih i donjih
ekstremiteta između dviju skupina. Skupina koja je provodila trening snaženja
imala je također značajno povećanje snage i gornjega i donjega dijela tijela.
Značajna razlika među grupama je postojala i u mjerama funkcionalnosti u
području snage gornjega i donjega dijela tijela, u ukupnoj procjeni doživljenog
umora, te trendu signifikantne razlike u području izdržljivosti. U grupi snaženja
osjetno je poboljšana funkcionalnost u području snage gornjega i donjega dijela
tijela, izdržljivosti, ukupnoj funkcionalnosti i procjeni doživljenog umora.
Ovo je prva studija u kojoj su procijenjeni učinci progresivnog treninga
snage na funkcionalnost rutinskih zadaća svakodnevnog života u žena s
fibromialgijom. Studija podupire hipotezu da se trening snaženja može ko-
ristiti kao intervencijsko oruđe u povećanju snage i nekih komponenata funkci-
onalnosti u žena s fibromialgijom, koje imaju manju snagu donjih mišića i
izdržljivost. Simptomi rezultiraju netoleriranjem vježbi i ograničenjima u spo-
sobnosti izvođenja aktivnosti svakodnevnog života. Ovo je i jedno od prvih
istraživanja u kojima se koristi pouzdan alat u evaluaciji funkcionalnosti u žena
s fibromialgijom. U istraživanju na ženama i muškarcima u dobi između 65 i
97 godina nađeno je da ukupan CS-PFP rezultat manji od 58 jedinica može
djelovati na mogućnost samostalnog života. U ovom istraživanju, ukupan
rezultat testa CS-PFP bio je niži od graničnih 58 jedinica i u skupini snaženja
i u kontrolnoj skupini. Mnoge od ispitanica radile su modifikacije u rutinskim
zadaćama svakodnevnog života, a ukućani su im pomagali u svim poslovima.
U žena koje su završile trening snaženja ukupna funkcionalnost premašila je
prag, dok je u kontrolnoj skupini ostala ispod njega.
Usporedba dviju grupa nije pokazala razliku u fleksibilnosti gornjega dijela tijela
ili u ravnoteži i koordinaciji, ali je uočen trend signifikantne razlike u povećanju
izdržljivosti u skupini snaženja koji nije bio očekivan. U intervencijskoj skupini
došlo je do povećanja hodne pruge za 11 m, te se može reći da program
snaženja u žena s fibromialgijom može poboljšati i njihovu sposobnost hodanja,
kao i svakodnevne rutinske zadaće.
U skupini žena koje su vježbale došlo je do poboljšanja u području snage
gornjega dijela tijela. Mogle su nositi veći teret bez povećanja srčanog rada
i doživljenog umora. U nekim aktivnostima, poput pranja rublja i usisavanja,
ukupan doživljaj umora bio je značajno niži u intervencijskoj grupi. Stoga,
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2019
Novosti iz stručne literature
trening snaženja može biti način povećanja sposobnosti izvođenja rutinskih
zadaća svakodnevnog života u žena s fibromialgijom.
Unatoč promjenama registriranim testom CS-PFP, nije zabilježena promjena u
subjektivnim mjerama aktivnosti svakodnevnog života. Upitnici koje ispitanici
samostalno ispunjavaju imaju svoja ograničenja, ne moraju omogućiti ispitani-
cima da zabilježe blage promjene u aktivnostima svakodnevnog života koje
mogu biti klinički važne.
U istraživanju je postojalo nekoliko ograničenja, prije svega mali uzorak ispi-
tanica i velik broj onih koje su prekinule istraživanje, što nije neuobičajeno u
intervencijskim programima. Ispitivanje ograničava i to što test CS-PFP nije
validiran u populaciji s fibromialgijom. Potrebna su daljnja ispitivanja da bi se
taj test evaluirao, jer se tjelesna funkcija u ovoj populaciji treba objektivno
izmjeriti.
Dvanaestotjedni progresivni program snaženja nije doveo samo do značajnog
porasta snage nego je povećao i određene komponente funkcionalnosti. U žena
koje su završile ispitivanje nije došlo do pogoršanja simptoma fibromialgije niti
do mišićnih ozljeda.
(Kingsley J D, Panton L B, Toole T, Sirithienthad P, Mathis R, McMillan V. The
Effects of a 12-Week Strength-Training Program on Strength and Functionality
in Woman With Fibromyalgia. Arch Phys Med Rehabil 2005;86:1713-1721)
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 17-2020
Novosti iz stručne literature
Uloga ultrazvuka u povećanju učinkovitosti izokinetičkih vježbi
kod osteoartritisa koljena
Priredila: Mirna TOMAŠKOVIĆ, dr. med.
Osteoartritis je bolest karakterizirana neupalnim propadanjem zglobne hrskavice
s reaktivnim stvaranjem nove kosti na površini zgloba i njegovim rubovima.
Jedno od predilekcijskih mjesta za pojavu degenerativnih promjena jest i
koljenski zglob. Koljenska bol i slabost kvadricepsa odrednice su nesposobnosti
u osteoartritisu koljena. Osim toga, ograničen opseg pokreta u zglobu povezan
je s abnormalnom posturom i može rezultirati nesposobnošću.
Terapijskim vježbanjem u bolesnika s osteoartritisom može se prevenirati
ubrzana degeneracija, bez daljnje degeneracije i boli kao posljedice deformiteta
ili inkongruencije zglobnih tijela. U pregledu učinkovitosti ultrazvuka u liječenju
muskuloskeletnih bolesti, Falconer i sur. našli su da u većini studija terapijski
ultrazvuk smanjuje bol. U nekim je istraživanjima radi poboljšanja fleksibilnosti
vezivnog tkiva primjenjivan ultrazvuk. Nekoliko je studija promatralo učinak
ultrazvuka na terapijske vježbe u osteoartritisu. Zbog toga se u ovoj studiji
istražuje terapijski učinak izokinetičkih vježbi kombiniranih s ultrazvučnim
tretmanom u bolesnika s osteoartritisom koljena, uključujući učinak na opseg
pokreta, bol u koljenu, vršnu mišićnu snagu, status nesposobnosti i brzinu
hoda neposredno nakon tretmana i tijekom praćenja.
U istraživanje je uključeno 120 bolesnika s umjerenim obostranim osteoartri-
tisom (II. stupanj prema Altmanu) i periartikularnom boli mekog tkiva koja
je utvrđena tijekom palpacije ili pasivnog istezanja koljena. Bolesnici su na
temelju kliničke i radiološke procjene svrstani u četiri skupine. Liječnik koji je
svrstavao bolesnike nije znao koji će oblik liječenja pojedini bolesnik primiti.
U svakoj skupini bolesnici su podvrgnuti tretmanu tri puta na tjedan tijekom
osam tjedana: 30 bolesnika u skupini I podvrgnuto je izokinetičkim vježbama,
30 u skupini II izokinetičkim vježbama uz kontinuirani ultrazvuk, 30 u skupini
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2421
Novosti iz stručne literature
III izokinetičkim vježbama uz pulsni ultrazvuk i 30 u skupini IV služilo je kao
kontrola i nisu podvrgnuti niti vježbama niti ultrazvučnom tretmanu. Sve
su skupine imale 20-minutno zagrijavanje i petominutne pasivne vježbe na
električnom stacionarnom biciklu (20 ciklusa u minuti) prije nego što su pod-
vrgnute vježbama jačanja mišića. Izokinetičke vježbe za oba koljena provodile
su se tri puta na tjedan tijekom osam tjedana. Intenzitet izokinetičkih vježbi
rastao je od jedan do pet setova tijekom prvih pet tretmana i ostao je na šest
setova od 6 do 24. tretmana. Svaki set vježbi sastoji se od pet ponavljanja
koncentričnih kontrakcija s kutnim brzinama od 30º/s i 120 º/s za ekstenzore,
te pet ponavljanja ekscentričnih i koncentričnih kontrakcija s kutnim brzinama
od 30º/s i 120 º/s za fleksore. Kutovi početka i kraja za vježbe ekstenzije bili su
40º i 70º, a za vježbe fleksije 70º i 40º. Bolesnik se između setova odmarao
pet sekundi, 10 s između različitih tipova vježbi i 10 min između vježbi desnog i
lijevog koljena. Terapijski učinci tih vježbi procijenjeni su promjenom u rasponu
kretnji koljena, u vizualnoj analognoj skali (VAS), Lequesneovu funkcionalnom
indeksu, u brzini hodanja i u vršnoj mišićnoj snazi koljenske fleksije i ekstenzije
mjerenoj izokinetičkim dinamometrom (Kin-Com) prije i nakon tretmana te
tijekom praćenja nakon jedne godine.
Aktivno potpomognuti opseg pokreta u koljenu mjeren je plastičnim
goniometrom u ležećem položaju bolesnika na leđima. Intenzitet boli mjeren
je horizontalnom vizualnom analognom skalom (raspon 0 – 10). Funkcionalni
status koljena analiziran je Lequesneovim algofunkcionalnim indeksom. Anali-
zirana je kvaliteta hoda i vrijeme potrebno da bolesnik prijeđe zadanu hodnu
prugu (udaljenosti od 50 metara). Mjesta aplikacije ultrazvuka izabrana su s
obzirom na lokalizaciju tendinopatije, entezopatije, Bakerove ciste ili burzitisa.
Pri primjeni kontinuiranog ultrazvuka korištena je frekvencija od 1 MHz, pro-
storni i vremenski vršni intenzitet od 1,5 W/cm2 uz iskorištenost ciklusa od
100%. Proba (Sonda ??) je aplicirana pet minuta na svaku tretiranu regiju, i to
na medijalni kolateralni ligament, burzu anserinu i bolne točke u poplitealnoj
fosi - cijela tretirana regija od otprilike 25 cm2. Doziranje je bilo tri puta
tjedno tijekom osam tjedana. Pulsni ultrazvuk primijenjen je u frekvenciji od
1MHz. Prostorni i vremenski vršni intenzitet bio je 2,5 W/cm2 uz iskorištenost
ciklusa od 25%. Trajanje i položaj pacijenata za tretiranje bili su isti kao i kod
kontinuiranog ultrazvuka. Doziranje je, također, bilo tri puta tjedno tijekom
osam tjedana. Nakon što su tri skupine završile tretman, bolesnicima je dan
kućni program vježbanja koji se sastojao od 15 minuta vježbi na stacionarnom
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2422
Novosti iz stručne literature
biciklu ili na običnom biciklu s podignutim stražnjim kotačem za osobe koje
nisu imale kod kuće stacionarni bicikl (18 bolesnika)
Za statističku analizu korišten je t-test za analizu promjena u VAS-u,
Lequesneovu indeksu, brzini hodanja i vršnoj snazi kod svake skupine odmah
poslije tretmana i tijekom praćenja godinu dana poslije. Jednostrana analiza
varijance Tuqeyevim testom korištena je za usporedbu razlika između tri
tretirane skupine, a Dunnettov test je korišten za usporedbu razlika između
tretiranih skupina i kontrolne skupine nakon vježbi i godinu dana poslije.
Statistički značajna razlika definirana je kao p<0,05.
U istraživanje je uključeno 120 bolesnika životne dobi od 42 do 72 godine
(srednja vrijednost 62,0 ± 8,4 godine). Dužina trajanja boli u koljenu iznosila
je od 6 mjeseci do 11 godina. Deset je ispitanika prekinulo vježbanje zbog
nepodnošenja boli tijekom vježbanja, a s trinaest ispitanika je izgubljen kon-
takt tijekom perioda praćenja. Prosječni opseg kretnji u početku je bio sličan
za svaku skupinu, ali se poslije osjetno povećao samo u skupini II i III nakon
tretmana. Pacijenti u skupini III pokazali su najveći porast opsega kretnji i
nakon tretmana i tijekom perioda praćenja. Intenzitet boli mjeren na VAS-u
na početku istraživanja bio je sličan u svim ispitivanim skupinama. Tijekom
praćenja osjetno se smanjivao u svim skupinama, osim u kontrolnoj, u kojoj
je postupno rastao. Ispitanici u trećoj skupini pokazali su najveći stupanj
smanjenja boli i nakon tretmana i tijekom praćenja. Lequesneov indeks nije bio
značajno različit među ispitivanim skupinama na početku. Prosječna vrijednost
značajno se smanjila u svim tretiranim skupinama nakon tretmana i nakon
godinu dana. Pacijenti u skupini I imali su najmanje smanjenje vrijednosti
Lequesneova indeksa nakon tretmana, a pacijenti u skupini III najveće.
Prosječna brzina hoda značajno je porasla samo u skupini II i III nakon
tretmana. Ipak, prosječna brzina hoda porasla je u svim tretiranim skupinama
tijekom praćenja u usporedbi s kontrolnom. Bolesnici u skupini III pokazali su
najveće poboljšanje, a oni u skupini I najmanje i nakon tretmana i tijekom
praćenja. Značajan porast u vršnoj snazi zabilježen je u skupini II i III i nakon
tretmana i tijekom praćenja. Skupina I pokazala je najmanje povećanje, ali
je i ono bilo statistički značajno veće u odnosu na kontrolnu skupinu tijekom
perioda praćenja. Pacijenti u skupini III imali su najveće povećanje vršne snage
pri 180 stupnjeva u sekundi u svim kontrakcijskim modovima, što korelira
s funkcionalnim poboljšanjem zgloba. Nesnošljiva bol u koljenu inducirana
propisanim vježbama osnovni je razlog prekidanja tretmana.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2423
Novosti iz stručne literature
Tjelesna nesposobnost često se nađe u bolesnika s osteoartritisom koljena. S
jedne strane nesposobnost može biti uzrokovana degenerativnim promjenama
zglobnih struktura, ali i nekim fizičkim čimbenicima (npr. ograničeni opseg
pokreta). Glavni uzrok ograničenja kretnji artritičnog koljena su bol i slabost
kvadricepsa. Zbog toga su kontrola boli i jačanje muskulature važni u
rehabilitacijskim programima za osteoartritis koljena. Uzroci boli u osteoartri-
tisu koljena su mnogobrojni, a obuhvaćaju promjene zglobne hrskavice i
periartikularnih struktura (degeneracija, fibrozacija zglobne čahure s poslje-
dičnom kontrakturom i ligamentarnom nestabilnošću).
Iako izokinetičke vježbe pokazuju najveći terapijski učinak na funkcionalni
status bolesnika s osteoartritisom koljena, one su uzrokom puno slabije
suradnje bolesnika zbog boli koju mogu inducirati. Bolesnici u skupini II i III
bolje su surađivali nego bolesnici u skupini I jer je bolesnicima iz te dvije
skupine uz program vježbi apliciran i ultrazvuk. Bolja suradnja bolesnika
rezultat je smanjenja boli provocirane vježbanjem što je izraženije u skupini
III u usporedbi sa skupinom II. To nas navodi na zaključak da je u bolesnika s
osteoartritisom koljena za vrijeme vježbanja pulsni ultrazvuk bio bolji u odnosu
na kontinuirani. Smanjenje boli posljedica je ubrzanog protoka krvi, smanjenja
spazma i porasta temperature u mekotkivnim strukturama, te aktivacije A-alfa
i A-beta-mehanoreceptora koji inhibiraju nociceptivnu transmisiju kroz A-delta
i C-vlakna.
Ultrazvučni tretman, posebno pulsni, može pojačati terapijski učinak izokine-
tičkih vježbi za tretiranje boli u periartikularnome mekom tkivu u bolesnika s
osteoartritisom koljena.
(Huang M H, Lin Y S, Lee C L, Yang R C. Use of ultrasound to increase
effectiveness of isokinetic exercise for knee osteoarthritis. Arch Phys Med
Rehabil 2005;86:1545-51.)
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 21-2424
Novosti iz stručne literature
Smanjenje mišićne snage i opsega pokreta vratne kralježnice
kod bolesnika s reumatoidnim artritisom i atlantoaksijalnim poremećajima
Priredila: Ana ALJINOVIĆ, dr. med.
Promjene atlantoaksijalnog zgloba česta su posljedica reumatoidnog artriti-
sa (RA). Najpoznatije su prednja atlantoaksijalna subluksacija (AAS) i ant-
lantoaksijalno utisnuće, a u ovom su članku ta dva pojma ujedinjena pod
nazivom atlantoaksijalni (AA) poremećaji. Već u ranoj fazi bolesti, bolesnici s
reumatoidnim artritisom imaju povećanu labavost transverzalnog, apikalnog
i alarnog ligamenta što omogućuje da atlas klizi prema naprijed u odnosu na
aksis dovodeći do prednjeg AAS-a. Takav AAS često je nestabilan, pojavljuje
se pri fleksiji, a nestaje u ekstenziji vratne kralježnice. Ako upalne promjene
zahvate i lateralne atlantoaksijalne i atlantookcipitalne fasetne zglobove na-
staju erozije. Postupno razaranje dovodi do utisnuća AA zgloba i posljedične
smanjene pokretljivosti ili čak ankiloze. AA poremećaji su česti u uznapredovalom
reumatoidnom artritisu i povezani su s razaranjem perifernih zglobova.
Prema spoznaji autora, do sada nije testirana snaga i funkcija mišića vrata, iako
upravo ti mišići sudjeluju u gotovo svim dnevnim aktivnostima. Vratni mišići se
suprotstavljaju sili teži te održavaju uspravan stav glave. Stabiliziraju glavu pri
pokretu, suprotstavljajući se silama akceleracije i deceleracije koje ih dodatno
opterećuju. To znači da mišići koji su oslabljeni rade blizu svog maksimalnog
kapaciteta tijekom uobičajenih dnevnih aktivnosti ili fizičkog napora. Premda
je već zabilježena povezanost snage, opsega pokreta i kronične vratobolje, nije
se istraživao sam utjecaj AA poremećaja na funkciju vrata u bolesnika s RA.
Stoga je cilj ovog rada bio usporediti izometričku snagu vratnih mišića i opseg
pokreta u bolesnika koji imaju AA poremećaj i onih koji ga nemaju.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2825
Novosti iz stručne literature
U istraživanje su uključena 124 bolesnika s RA koji su bili na listi čekanja
za operativne ortopedske zahvate u „Jyväskylä Central Hospital“, Jyväskylä,
Finska. Istraživanje je odobrio etički odbor i svi su bolesnici dali svoj pristanak.
Učinjene su rendgenske snimke vratne kralježnice, i to standardne (lateralna
i anteroposteriorna projekcija) i funkcionalne (lateralna projekcija u fleksiji i
ekstenziji) kao i snimka odontoidnog procesusa. Dijagnoza AAS postavljena je
ako je udaljenost pri fleksiji između prednjeg dijela densa i stražnjeg dijela luka
atlasa iznosila više od 3 mm. Na lateralnoj projekciji u neutralnom položaju
zabilježeno je postojanje utisnuća s pomoću Sakaguchi-Kauppijeve metode.
Promjene na posteroanteriornim snimkama šaka evaluirane su Larsenovom
metodom.
Snaga vratnih mišića mjerena je pri rotaciji, fleksiji i ekstenziji i bilježio se
najbolji rezultat od tri mjerenja. Ako je bila prisutna bol, intenzitet boli je
zabilježen na vizualnoanalognoj skali (VAS). Sam opseg pokreta izmjeren
je trodimenzionalnom napravom za mjerenje pasivnih pokreta (Kenov su-
stav mjerenja opsega vratne kralježnice), i to fleksije, ekstenzije i rotacije.
Funkcionalni status vrata je, pak, određen modificiranim Indeksom onespo-
sobljenja i boli vrata i ramena (Neck and Shoulder Pain and Disability Index),
a opći funkcionalni status procijenjen je Upitnikom procjene zdravlja (Health
Assesment Questionare). Aktivnost bolesti evaluirana je modificiranom Skalom
aktivnosti bolesti na 28 zglobova (28-joint Disease Activity Score), a ukupan
osjećaj boli na VAS-u.
Rezultati su zabilježeni kao prosječne vrijednosti sa standardnom devijacijom.
Važni rezultati prikazani su 95-postotnim intervalom pouzdanosti (confidence
interval). Demografski i klinički podaci obrađeni su s pomoću Hi-kvadrat testa i
T-testa. Razlike u snazi mišića i opsegu pokreta uspoređene su analizom varijanci
i multivarijatnom analizom. Koeficijent korelacije izračunan je Pearsonovim r ili
Spearmanovim p-testom.
Prosječna dob bolesnika, među kojima su bile 92 žene (74%), iznosila je 62
godine. Trideset bolesnika (24%) imalo je AA poremećaje, od toga prednji AAS
16 bolesnika, AA utisnuće osam, a udruženi AAS i utisnuće šest bolesnika.
Bolesnici s AA poremećajem imali su veću učestalost erozivnih promjena na
perifernim zglobovima. Također su imali statistički značajno duže trajanje
bolesti, jači intenzitet boli, lošije rezultate na upitniku HAQ, te su češće uzimali
male doze kortikosteroida i nesteroidnih protuupalnih lijekova. Pokretljivost
vratne kralježnice bila je statistički manja u bolesnika (i žena i muškaraca)
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2826
Novosti iz stručne literature
s AA poremećajima u usporedbi s ostalim bolesnicima. Podjelom ispitanika u
grupe prema vrsti AA poremećaja zabilježeno je da je smanjenje pokreta u
svim smjerovima najznačajnije u bolesnika s AA utisnućem.
Izometrička snaga je bila značajno manja kod bolesnika s AA poremećajima.
Prosječan odnos fleksije i ekstenzije bio je 0,55. Međutim, kada su izdvojeni
bolesnici s AA utisnućem, taj je interval prosječno iznosio 0,81. Tri su se
bolesnika s AA poremećajima tužila na bolove tijekom fleksije, jedan tijekom
ekstenzije, a tri kod rotacija. Srednja vrijednost dobivena s pomoću VAS-a u
bolesnika s AAS-om bila je 34 mm, kao i kod AA utisnuća. Prosječna vrijednost
VAS-a u bolesnika bez AA poremećaja bila je 38 mm, dok je u šest bolesnika
s udruženim AAS-om i AA utisnućem prosječno zabilježena vrijednost od 41
mm. Intenzitet boli na VAS-u bio je podjednak kod bolesnika koji su uzimali
nesteroidne protuupalne lijekove i onih koji ih nisu uzimali. Nije zabilježena
povezanost težine prednjeg AAS-a i AA utisnuća s vrijednostima mišićne
snage.
U bolesnika s AA poremećajima bolest je duže trajala i rendgenske snimke
češće su pokazivale prisutnost erozija, što je u skladu s dosad objavljenim
podacima. Stoga kod bolesnika s destruktivnim promjenama zglobova uvijek
treba obratiti pozornost na promjene vratne kralježnice. Međutim, prednji AAS
može se pojaviti i rano u tijeku bolesti, čak i prije promjena na perifernim
zglobovima. Povećana labavost ligamenata AA područja dovodi da AAS-a, a
utisnuću obično prethodi nestabilnost.
Važan podatak koji proizlazi iz ove studije jest da prednji AAS ne dovodi do
ograničenja pokreta vratne kralježnice. Alaranta i sur. su uz pomoć goniometra
utvrdili da su pokreti vratne kralježnice u svim smjerovima slični kod muškaraca
i žena, kao i kod bolesnika s izoliranim AAS-om i bez njega.
Dugotrajna upala AA zglobova kod bolesnika s RA može dovesti do njihove
erozije te do AA utisnuća. Opseg pokreta tada je smanjen u svim smjerovima.
Zanimljivo je da bolesnici koji imaju kombinaciju prednjeg AAS-a i utisnuća
imaju sličan opseg pokreta kao i oni bez AA poremećaja. S obzirom na aksis
pri fleksiji, ta bi se pojava mogla objasniti klizanjem atlasa prema naprijed, pri
čemu se ne razvija ankiloza uz utisnuće.
Srednje vrijednosti izometričke snage u žena s RA, a bez AA poremećaja, bile
su niže od onih dobivenih testiranjem zdrave populacije, a još veće smanjenje
bilo je prisutno u bolesnica s AA poremećajima. Međutim, vrijednosti snage kod
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2827
Novosti iz stručne literature
bolesnica bez AA poremećaja usporedive su s vrijednostima kod bolesnika s
nespecifičnom kroničnom vratoboljom.
Ekstenzori vrata suprotstavljaju se sili teži i obično postoji razlika u snazi
prednje i stražnje skupine mišića za oko 50%. Kod ispitivanih bolesnika s AA
poremećajima relativno smanjenje snage i bez njih bilo je podjednako kod
fleksora i ekstenzora kao i u bolesnika s prednjim AAS-om. Međutim, snaga
mišića ekstenzora bila je više smanjena u odnosu na fleksore u bolesnika s AA
utisnućem. To pokazuje da bi smanjenje i neravnoteža mišićne snage mogli biti
klinički značajni, budući da je potreba za mišićnom stabilizacijom vrata veća
kod bolesnika s ozljedom ligamenata u AA području. Slabi mišići nisu potporanj
glavi niti zaštita ozlijeđenom ligamentu pri pokretu glave. Veća mišićna snaga
mogla bi smanjiti simptome i usporiti nastanak nestabilnosti.
Vratobolja je uobičajen simptom u bolesnika s RA, neovisno o radiološkom nalazu.
Opće je poznato da je relativno česta i u općoj populaciji. Ovi rezultati pokazuju
da subluksacija nužno ne izaziva bol, budući da se samo 30% bolesnika s AA
poremećajima tužilo na bol u vratu tijekom posljednjeg tjedna. Ipak, veći broj
bolesnika s AA poremećajima uzimao je analgetike i kortikosteroide, a njihova
je bolest, unatoč lijekovima, bila u aktivnijoj fazi. Nadalje, rezultati pokazuju
da se sličan intenzitet boli može pojaviti i u bolesnika bez AA poremećaja. No,
i kad bol nije prisutna, patološke promjene mogu inhibirati mišićnu aktivnost i
uzrokovati slabost. U ovoj se studiji mora uzeti u obzir da svi ispitanici čekaju
ortopedski zahvat, što govori o dugom trajanju osnovne bolesti.
Zaključno, snaga vratnih mišića značajno je smanjena u bolesnika s AA
poremećajima. Opseg pokreta najviše je ograničen u bolesnika s AA utisnućem,
dok može biti normalan u bolesnika s izoliranom AAS-om. Intenzitet boli
podjednak je u bolesnika s AA poremećajima i u ostalih bolesnika s RA. Stoga,
treba istaknuti da AA poremećaji mogu biti prisutni bez značajnijih simptoma
i kliničkih znakova.
(Häkkinen A, Neva MH, Kauppi M i sur. Decreased muscle strength and mobility
of the neck in patients with rheumatoid arthritis and atlantoaxial disoreders.
Arch Phys Med Rehabil 2005;86:1603-8.)
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 25-2828
Novosti iz stručne literature
Biokovka - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju
sa zdravstveno-turističkom ponudom na jugu Hrvatske
Marina ŠABIĆ, dr. med.
“Biokovka” - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju nalazi se u Makar-
skoj, gradu od oko 15000 stanovnika primarno orijentiranom na turizam.
Mediteranska klima omogućava da se turistička ponuda proširi i izvan ljetnih
mjeseci.
Samo 60-tak kilometara južnije od Splita, Makarska se nalazi u jedinstvenom
prirodnom okružju. Smješten u prirodno zaštićenoj luci, grad se širi do padina
planine Biokovo.
“Biokovka” - specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju nalazi se uz šljun-
čanu plažu u najljepšem dijelu grada, a položaj i blaga klima omogućavaju li-
ječenje i odmor tijekom cijele godine.
U Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ u Makarskoj
djeluju i rade četiri liječnika specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju:
Marko Ožić-Bebek, dr., koji je ujedno i ravnatelj bolnice, Vojislav Malešević, dr.,
Marina Šabić, dr. i Ivo Milinović, dr. „Biokovka“ zapošljava 35 fizioterapeuta,
a smještajni kapaciteti bolnice su maksimalno 550 kreveta. Osim fizikalne
medicine i rehabilitacije, u bolnici se provode i rekreativni, kao i zdravstveno-
medicinski programi.
More, klima i zrak kao prirodni ljekoviti činitelji iskorištavaju se podvodnim
masažama i hidrogimnastikom, koja se provodi u grijanoj morskoj vodi, te
vježbama disanja i aerosol terapijom, što potvrđuje opredijeljenost “Biokovke”
za prirodne fizikalne terapije.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3229
Predstavljamo vam ....
Liječenje je dopunjeno elektroterapijom (IFS, KV, DDS, elektrogimnastika),
magnetoterapijom i termoterapijom (ultrazvuk, fango).
“Biokovka” je ustanova za rehabilitaciju:
- reumatoloških bolesnika (upalni i degenerativni reumatizam, osteopo-
roza);
- traumatoloških bolesnika (politraumatizirani bolesnici, stanja nakon kon-
tuzija, prijeloma i sl.);
- ortopedskih bolesnika (stanja nakon ortopedskih zahvata – PEP, TEP,
osteosinteze i sl.);
- neuroloških bolesnika (stanja nakon CVI-a, ozljede i upale perifernih živaca,
kompresivnih sindroma, bolnih sindroma kralježnice i sl.);
- neurokirurških bolesnika (stanja nakon operacije diskus hernije u vratnom,
prsnom i LS-segmentu, neurološki deficit nastao kao posljedica patoloških
zahvata na SŽS-u);
- i nešto manje i rjeđe kardioloških bolesnika (stanja nakon infarkta), mi-
okarda, aortokoronarnih premosnica i sl.
Ustanova pruža i dijagnostičke usluge: dijagnostički ultrezvuk muskuloskeletnog
sustava, izokinetički dinamometar (dijagnostičko i terapijsko pomagalo).
“Biokovka” kao ustanova zdravstvenog turizma nudi i specijalne programe
zdravstvenog turizma kao što su:
Terapijski tjedan: Klasični liječnički program namijenjen osobama sa
zdravstvenim tegobama, koji uključuje liječnički pregled i terapije primjerene
zdravstvenom stanju gosta.
Protustresni tjedan: Program namijenjen osobama sa stresnim zanimanjima
uključuje i liječnički pregled s dijagnostičkom kontrolom zdravlja, ručne masaže
i vježbe u bazenu s morskom vodom.
Tjedan opuštanja: Program namijenjen svima koji žele lagano opuštanje,
uključuje ručne i podvodne masaže, kao i vježbe u bazenu s toplom morskom
vodom.
Fitness-tjedan: Program počinje testiranjem aerobnih mogućnosti na Bikerrace
ergometru “Technogym”, te prema želji gost odabire program za povećanje
mišićne mase, za učvršćivanje mišićne mase ili za otklanjanje mišićne mase.
Uz masažu i korištenje sauna i bazena ovaj program je idealan za ljubitelje
rekreacije.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3230
Predstavljamo vam ....
Makarska ima idealne bioklimatske karakteristike jer leži između klimatski
oštrijeg sjevera i vrućeg juga jadranske obale te je krase blage zime i topla
ljeta, obilje morskog aerosola i eteričnih ulja.
Prosječna godišnja temperatura iznosi 16°C, a relativna vlažnost zraka 64%
od svibnja do listopada, dok je u kasnijim mjesecima viša. Godišnja insolacija
iznosi 2620, a prosječna dnevna sedam sati.
U sklopu rekreacijsko-športske ponude u „Biokovki“ djeluje suvremeni
fitnes-centar koji raspolaže modernom teretanom, koja je opremljena kvali-
tetnom tehnogym, kardio-linijom, kao i najmodernijim spravama istoga pro-
izvođača, dvoranom za aerobik, dvije finske saune i dva bazena s morskom
vodom (19-metarski za plivanje koji se grije na 26°C i manji za vježbe istezanja
i opuštanje koji se grije na 36°C). Uz bazene su postavljene i četiri masažne
kade nove generacije s kompjutorskim programiranjem masažnoga procesa.
Vani se gosti mogu rekreirati na terenima za mini-golf, stolni tenis i boćanje
koji su smješteni u prekrasnoj borovoj šumi uz samu plažu.
Svi korisnici fitnes-centra su pod stalnim nadzorom dvojice profesora kinezio-
logije koji prate, potiču, ali i pomažu korisnicima ako je to potrebno, a ako
imaju problema s kralježnicom ili lokomotornim sustavom na usluzi im je viši
fizioterapeut
Za potpuno opuštanje na raspolaganju su dva bazena, finska sauna, hidromasaža
i ručna masaža tijela.
Budući je Makarska sa svojim bioklimatskim karakteristikama idealno mjesto
za pripremu športaša i u zimskom razdoblju, u sklopu športske ponude je i niz
programa koji se mogu realizirati izvan hotela uz pomoć vanjskih suradnika.
Pripreme športaša organiziraju se u suradnji s gradskim športskim centrom i
osnovnom školom u Makarskoj.
Povoljni klimatski uvjeti, kompletna usluga u hotelu, uključujući fitnes-centar,
kao i mogućnost rehabilitacije ozlijeđenih omogućuju pripremu različitih
kategorija športaša koji su stalni gosti „Biokovke“.
Za goste „Biokovke“ mogu se organizirati i rekreativne aktivnosti kao što su:
- šetnja u prirodi i planinarske ture označenim planinarskim stazama po
Biokovu
- slobodno penjanje po liticama (free climbing)
- vožnja biciklom u prirodi (mounting bike)
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3231
Predstavljamo vam ....
- rafting i kanjoning na rijeci Cetini
- satovi ronjenja s bocama
- organizirano spuštanje u kraške jame, speleologija
- skijanje na vodi.
Sve te aktivnosti organiziraju se u suradnji s vanjskim suradnicima i upotpunjuju
klasičnu ponudu “Biokovke” i grada Makarske.
Pučke fešte i proslave vjerskih blagdana najprimamljiviji su u bogatoj ponudi
ljetnih kulturnih programa grada Makarske.
U sklopu Makarskoga kulturnog ljeta održavaju se razne priredbe; od koncerata
klasične ili suvremene glazbe, kazališnih predstava, folklornih večeri, raznih
izložbi do ribarskih fešta i ljetnog karnevala.
Makarska je bogata kulturno-povijesnim spomenicima, od kojih se posebno
ističu crkva sv. Marka, svetište Vepric i franjevački samostan u sklopu kojeg je
svjetski poznat malakološki muzej.
Svetište Vepric je posvećeno rođenju Djevice Marije, te se za blagdan Male
Gospe, 8.rujna, održava velika procesija.
Položaj Makarske omogućava posjetitelju brojne izlete u okolicu kopnom i
morem.
U krugu od 100 do 150 kilometara nalazi se mnogo zanimljivih gradova, lijepih
otoka, pa čak i nekoliko nacionalnih parkova i zaštićenih parkova prirode kao
što su Split, Dubrovnik, Korčula, slapovi Krke, Međugorje.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 29-3232
Predstavljamo vam ....
U prilogu je sažetak magistarskog rada dr. med. Anite Legović, koji je obranila 29. srpnja 2003.
Čestitamo!Uredništvo
Značenje rehabilitacije za ishod aloartroplastike koljena u reumatoidnom
artritisu i osteoartritisu
- sažetak magistarskog rada -
mr. sc. Anita LEGOVIĆ, dr. med.
Reumatoidni artritis (RA) i osteoartritis (OA) najčešći su uzročnici boli i sma-
njene pokretljivosti u reumatoloških bolesnika. Kada konzervativno liječenje
više ne daje zadovoljavajuće rezultate u uznapredovalom stadiju tih bolesti,
pristupa se operativnom liječenju. Koljenska aloartroplastika danas je najčešće
primjenjivana metoda kirurškog liječenja RA i OA.
Cilj istraživanja bila je analiza učinaka i ocjena rezultata rehabilitacije u
bolesnika nakon koljenske aloartroplastike s namjerom da se ustanovi njezino
značenje na krajnji ishod ugradnje totalne koljenske endoproteze u bolesnika s
RA i OA. Ispitanici s RA i OA praćeni su u nekoliko razdoblja tijekom godine dana
nakon koljenske aloartroplastike pri čemu su uspoređivani postignuti rezultati.
Na temelju relevantnih parametara rezultati su uspoređeni s onima sličnih
istraživanja iz medicinske literature.
U razdoblju od srpnja 1999. godine do srpnja 2001. godine, analizirana su
102 bolesnika s ugrađenom totalnom koljenskom endoprotezom, od toga 38
bolesnika s RA i 64 bolesnika s OA. U skupini ispitanika s RA bilo je 35 žena i
tri muškaraca, a u skupini ispitanika s OA 54 žene i 10 muškaraca. Prosječna
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3633
Osobne vijesti
životna dob ispitanika s RA iznosila je 61 godinu (raspon od 43 do 78 godina), a u
skupini ispitanika s OA 74 godine (raspon od 61 do 86 godina). Svi su ispitanici,
prije operativnog zahvata na Klinici za ortopediju Lovran i tijekom rehabilitacije
u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Thalassotherapija u Opatiji,
bili pregledani i ispitani u skladu s utvrđenim kriterijima. Identična ispitivanja
ponovljena su tijekom tri vremenska razdoblja (tri, šest i dvanaest mjeseci
nakon operativnog zahvata). Ispitanici su bili podvrgnuti istim rehabilitacijskim
procedurama tijekom poslijeoperativne rehabilitacije u trajanju od tri tjedna.
Dobiveni rezultati su analizirani i uspoređivani između obje skupine bolesnika
s ugrađenom totalnom koljenskom endoprotezom s ciljem da se ispitaju učinci
provedene rehabilitacije te da se ustanovi postoje li među njima značajne
razlike u postignutim rezultatima s obzirom na prirodu i težinu osnovne bolesti
i vrstu deformiteta koljenskoga zgloba prije operativnog zahvata. Ispitivanje
je obuhvatilo objektivne i subjektivne parametre koji su bilježeni prije i poslije
operacije, prije i nakon rehabilitacije te tijekom kontrolnih pregleda, tri, šest
i dvanaest mjeseci nakon operativnog zahvata. Od subjektivnih parametara
ispitivani su učestalost i intenzitet bolnosti koljenskoga zgloba vizualnom
analognom skalom (VAS) te količina primjenjivanih analgetika. Od objektivnih
parametara ispitivani su: opseg pokreta (fleksija i ekstenzija) koljenskoga
zgloba, učestalost i veličina otekline koljenskoga zgloba, opseg natkoljenice i
snaga četveroglavog mišića. Za ocjenu funkcionalnoga statusa u bolesnika s
RA primijenjen je upitnik Health Assessment Questionary (HAQ), a u bolesnika
s OA Lequesneov test. Modificiranim upitnikom SF-36 (Short Form Health
Survey) u obje skupine bolesnika ocijenjena je kvaliteta života prije i poslije
operacije, a zatim tri, šest i dvanaest mjeseci nakon operativnog zahvata.
Nakon rehabilitacije i tijekom kontrolnih pregleda, u tri vremenska razdoblja
nakon operativnog zahvata, pacijenti su zamoljeni da iznesu subjektivnu ocjenu
uspješnosti operativnog zahvata.
U statističkoj obradi podataka primijenjene su deskriptivne i analitičke metode
svrhovite u biomedicinskim istraživanjima. Za deskripciju analiziranih podataka
korišteni su aplikacijski programi Microsoft Excel i Microsoft Word. Podaci su
analitički obrađeni računalnim programom Statistica 6. Za usporedbu podataka
između grupa ispitanika primijenjen je t - test za zavisne uzorke i Hi (χ2)
kvadrat test.
Analizom učestalosti koljenske aloartroplastike prema dobi, spolu i uhranjenosti
u bolesnika s RA i u bolesnika s OA ustanovljena je statistički značajnija učestalost
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3634
Osobne vijesti
u žena u odnosu na muškarce (p < 0,005), te značajna učestalost koljenske
aloartroplastike u preuhranjenih ispitanika s OA (p = 0,0194). U raspodjeli
prema dobi bolesnici s RA su statistički značajno mlađi, dok raspodjelom prema
dobi unutar skupina nije ustanovljena statistički značajna razlika u učestalosti
ugradnje koljenske endoproteze između muškaraca i žena. Podjednaka je
zastupljenost desnih i lijevih koljenskih aloartroplastika.
U ispitanika s RA i u ispitanika s OA nakon trotjedne rehabilitacije poslije
koljenske aloartroplastike nađeno je statistički značajno poboljšanje opsega
pokreta koljenskoga zgloba, prosječno za 16,5 stupnjeva u bolesnika s RA
(p<0,0001), dok je u bolesnika s OA fleksija prosječno poboljšana za 14,7
stupnjeva (p<0,004). Značajno su smanjeni učestalost i intenzitet bolnosti
koljenskoga zgloba (p<0,005), a količina primijenjenih analgetika smanjena je
za 13% u bolesnika s RA (p=0,008) i 18% u bolesnika s OA (p=0,0001). Otok
koljenskoga zgloba smanjen je za 13% u bolesnika s RA i 19% u bolesnika s
OA (p= 0,054). Poboljšani su i tonus, trofika i snaga natkoljeničnog mišića na
strani operiranog koljena (p<0,005). U obje skupine bolesnika poboljšan je
funkcionalni status čime je olakšano obavljanje svakodnevnih aktivnosti što je
pridonijelo i poboljšanju kvalitete života, i to u skupini bolesnika s RA (t=22,86,
p<0,05) i u skupini bolesnika s OA (t=29,07, p <0,05).
Usporedbom rezultata ispitivanih parametara između dviju skupina ispitanika
nađena je statistički značajna razlika u poboljšanju opsega pokreta i kvalitete
života u bolesnika s OA u odnosu na one s RA (t=2,44, p=0,017).
Najveći broj ispitanika (92%) nakon rehabilitacije poslije koljenske aloartro-
plastike zadovoljan je ishodom operacije, a njih 65% ocijenilo je uspješnost
operativnog zahvata visokom ocjenom što pridonosi daljnjoj afirmaciji ugradnje
koljenske endoproteze kao metode operativnog liječenja i rehabilitacije,
kao sastavnog i prijeko potrebnog čimbenika u sveukupnom liječenju takvih
bolesnika.
Rezultati ovog istraživanja utvrdili su značajan učinak rane rehabilitacije
na poboljšanje funkcionalnog statusa i kvalitete života u bolesnika s RA i u
bolesnika s OA s povoljnim konačnim ishodom koljenske aloartroplastike.
Bolesnici podvrgnuti rehabilitaciji nakon ugradnje totalne koljenske endoproteze
postigli su značajno smanjenje boli, smanjili primjenu analgetika, poboljšali
opseg pokreta koljena, povećali su snagu i poboljšali mišićni tonus natkoljene
muskulature na strani operiranog koljena. Poboljšanjem funkcionalnog statusa,
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3635
Osobne vijesti
bolesnici su brže i kvalitetnije uključeni u obavljanje svakodnevnih životnih
aktivnosti i socijalne kontakte, čime im je poboljšana kvaliteta života.
Životopis
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 33-3636
Osobne vijesti
Anita LEGOVIĆ rođena je 1957. godine u Rijeci gdje je
završila osmogodišnju školu i srednju medicinsku školu.
Medicinski fakultet u Rijeci upisala je 1975., a diplomirala
1980. godine.
Pripravnički staž obavila je u Kliničkome bolničkom centru
u Rijeci, a stručni ispit položila 1981. godine. Nakon
pripravničkog staža u Rijeci, radila je u Domu zdravlja
Opatija u Hitnoj medicinskoj pomoći, a zatim u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
djece i odraslih.
Od 1982. godine djelatnica je Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju
srca, pluća i reumatizma Thalassotherapija u Opatiji. U toj je bolnici do 1990.
godine obavljala poslove odjelnog liječnika na Odjelu za rehabilitaciju kardio-
vaskularnih bolesnika.
Početkom Domovinskoga rata, radi potreba posla, dodijeljena je Odjelu za
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju gdje je obavljala poslove odjelnog liječnika
vodeći pretežno bolesnike traumatizirane ratnim djelovanjima.
Specijalistički ispit iz fizikalne medicine i rehabilitacije položila je 1996. godine
u Zagrebu. Tijekom specijalizacije završila je poslijediplomski studij iz fizikalne
medicine i rehabilitacije.
Više je puta sudjelovala na domaćim i međunarodnim kongresima iz različitih
područja medicinskih znanosti: fizikalne medicine, reumatologije, neurokirurgije,
neurologije, ortopedije, kardiologije, kardiokirurgije i zdravstvenog turizma.
Sada obavlja poslove specijalista fizijatra baveći se rehabilitacijom reumato-
loških, ortopedskih, neurokirurških i neuroloških bolesnika. Surađuje sa Za-
vodom za reumatologiju i fizikalnu medicinu, te drugim odjelima KBC-a Ri-
jeka, pretežito Traumatološkim, Neurokirurškim, Neurološkim te Klinikom za
ortopediju Lovran.
Iz rada Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu
Hrvatskoga liječničkog zbora u 2005. godini
Saša MOSLAVAC, dr. med.
tajnik Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu
Hrvatskoga liječničkog zbora
Izborna skupština Društva održana je 11. veljače 2005. godine. Na njoj je za
predsjednika izabran doc. dr. sc. Ivan Džidić, za prvog dopredsjednika prim.
mr. sc. Ida Kovač, te članovi Upravnog odbora: prof. dr. sc. Đurđa Babić-Naglić,
Žarko Bakran, dr., Rossana Čizmić, dr., mr. sc. Marica Brenčić-Dlesk, Milka
Granić-Husić, dr., doc. dr. sc. Simeon Grazio, Marino Hanih, dr., Mira Kadojić dr.
i Katarina Sekelj-Kauzlarić, dr. Sukladno Pravilniku o radu stručnog društva, u
sastav Upravnog odbora ušao je dotadašnji predsjednik, prim. dr. sc. Ladislav
Krapac. Na prvom sastanku za tajnika je izabran Saša Moslavac, dr., a poslije
su u Upravni odbor kooptirani prof. dr. sc. Božidar Ćurković, Nives Štiglić-
Rogoznica, dr. i Nikša Cetinić, dr. Za rizničara je izabrana mr. sc. Marica Brenčić-
Dlesk, a za drugu dopredsjednicu Katarina Sekelj-Kauzlarić, dr. Izabran je i
uređivački odbor za naš časopis Fizikalna i rehabilitacijska medicina te glavni
urednik časopisa (Tomislav Nemčić, dr.).
Vođena je evidencija 424 liječnika od kojih je zaključno s 31. siječnja 2006.
godine 227 članova uplatom članarine steklo članska prava. E-adresar sadržava
116 adresa, što nas čini jednim od većih društava Hrvatskoga liječničkog
zbora. S punopravnim članovima komunicira se običnom i elektroničkom poš-
tom. U Društvu nema organiziranih podružnica ni sekcija, niti je bilo takvih
inicijativa.
Održano je šest redovitih i jedna izvanredna sjednica Upravnog odbora na kojima
je raspravljano o raznim temama. S HZZO-om je razgovarano o problematici
fizikalne terapije u kući i zdravstvenoj zaštiti u djelatnosti fizikalne medicine
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3937
Rad stručnog društva
i rehabilitacije, s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Povjerenstvom
za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju o izradi curriculuma specijalizacije,
međunarodnoj suradnji članova i Društva, a s Hrvatskom liječničkom komorom
kao i tijelima Hrvatskoga liječničkog zbora o curriculumu specijalizacije drugih
specijalnosti, posebno specijalizanata obiteljske medicine.
Tijekom 2005. godine održana su tri stručna skupa o mini invazivnoj osteosintezi,
neurološkoj rehabilitaciji i neuroplastičnosti te regeneraciji aksona središnjega
živčanog sustava. Na sastancima su razmatrana i strukovna pitanja, npr.
curriculum specijalizacije, te davane obavijesti o radu Društva, a nisu izostali
ni domjenci. U listopadu 2005. Društvo je bilo suorganizator simpozija
“Božidar Špišić – zasade i razvoj ortopedije na našem području”. U sklopu
simpozija, kao predsjednik Društva i pozvani predavač, doc. dr. sc. Ivan Džidić
održao je predavanje o važnoj temi naše, ali i srodnih struka: “Ortopedska ili
rehabilitacijska pomagala”.
Uz to, imali smo vrlo plodnu suradnju sa slovenskim Združenjem za fizi-
kalno in rehabilitacijsko medicino, s kojim smo u Mariboru 18. i 19. stude-
noga 2005. organizirali simpozij “Cjelovita rehabilitacija nakon ozljeda i bolesti
lumbosakralne kralježnice”. Na tom su sastanku naši stručnjaci na među-
narodnom planu promovirali hrvatsku rehabilitacijsku medicinu i njezine
domete. Sljedeći zajednički simpozij dogovoren je za 2007. godinu u Hrvatskoj,
a tema će biti naknadno određena. Kao plod dobre suradnje pozvani smo na
njihov nacionalni kongres 2006. godine.
Društvo je pokrenulo inicijativu za upućivanje specijalizanata 4. godine u
European School Marseilles, u srpnju 2006, i ta se ideja ostvaruje za dvije
kolegice. Web stranice Društva prosječno na dan posjeti oko 30 osoba.
Objavljuju se sve dostupne stručne i strukovne aktivnosti, obavijesti o sa-
stancima, tečajevima i kongresima koje organizira Društvo, pojedini odjeli
klinika i bolnica i ostali događaji srodni tematici fizikalne i rehabilitacijske
medicine. Pozivam vas i nadalje potičem da informacije o takvim sastancima
uputite na e-adresu tajnika ([email protected]).
Održavanje godišnje skupštine u Opatiji 5. ožujka 2006. je naša želja da po-
krenemo Hrvatsku, tako da se svaka godišnja skupština održi u drugom dijelu
Hrvatske, a izborna nakon četiri godine ponovno u Zagrebu. Velik broj uplaćenih
članarina za 2005. godinu kao i financijska stabilnost Društva potiču nas da
nastavimo s dosadašnjim načinom rada na zadovoljstvo članova Društva, ali i
obvezuje na daljnju stručnu i društvenu aktivnost.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3938
Rad stručnog društva
Očekuje nas nastavak stručnog rada u organizaciji stručnih sastanaka, simpozija
i kongresa koji slijedi 2008. godine, prijevod na hrvatski i objavljivanje tzv.
Bijele knjige fizikalne i rehabilitacijske medicine, potvrđivanje Pravilnika o radu
stručnog društva s izmjenama koje su donesene na Godišnjoj skupštini održanoj
5. ožujka 2006. u Opatiji, nastavak dijaloga sa svim relevantnim čimbenicima
u legislativi i praksi naše specijalnosti u Hrvatskoj, rješavanje problema i
teškoća ali i, vjerujem, narastajuća (samo)svijest o našem položaju i važnosti
u sklopu Hrvatskoga liječničkog zbora i hrvatske medicine. Stoga pozivam sve
članove da budu što aktivniji u radu Društva, stručnim i strukovnim pitanjima
te objavljivanju radova u našem časopisu.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 37-3939
Rad stručnog društva
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 4040
Stručni skupovi
Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja – novosti u dijagnostici i liječenju
Frane GRUBIŠIĆ, dr. med.
Katedra za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta, u suradnji s Klinikom za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sestre milosrdnice“ i Klinikom za reumatske bolesti i rehabilitaciju KBC Zagreb, organizirala je poslijediplomski tečaj stalnoga medicinskog usavršavanja I. kategorije IZVANZGLOBNI REUMATIZAM I SRODNA STANJA – NOVOSTI U DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU. Tečaj je održan 10. veljače 2006. u multimedijskoj dvorani Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, a voditelji su bili doc. dr. sc. Simeon Grazio i mr. sc. Porin Perić.
Izvanzglobni reumatizam se odnosi na upalne i degenerativne promjene veziv-nog tkiva sustava za pokretanje. Možemo ga podijeliti na difuzne poremećaje i regionalne, a potonji su bili glavna tema ovog tečaja. Na cjelodnevnom tečaju obrađeni su svi bitni entiteti izvanzglobnog reumatizma po pojedinim regijama. Uvodnu riječ održao je pročelnik Katedre za fizikalnu medicinu i opću rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Božidar Ćurković. Prof. dr. sc. Zrinka Jajić govorila je o epidemiologiji, uzrocima i patofiziologiji izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja, a mr. sc. Porin Perić i dr. med. Tomislav Nemčić o ultrazvučnoj i elektroneurofiziološkoj dijagnostici izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja. Pojedini predavači su obradili problematiku izvanzglobnog reumatizma i srodnih stanja po regijama. Mr.sc. Porin Perić obradio je područje ramena, doc. dr. sc. Simeon Grazio područje lakta, podlaktice, ručnog zgloba i šake, mr. sc. Nadica Laktašić-Žerjavić područje zdjelice i kuka, Tomislav Nemčić, dr. med., područje koljena, a Frane Grubišić, dr. med., područje gležnja i stopala. Mateja Znika, vft., govorila je o principima medicinske gimnastike u izvanzglobnom reumatizmu i srodnim stanjima. Doc. dr. sc. Simeon Grazio i mr. sc. Porin Perić predstavili su zanimljive slučajeve bolesnika s izvanzglobnim reumatizmom, a nakon toga uslijedila je rasprava i pismeni ispit. U raspravi je, osim o pojedinim entitetima, bilo govora i o izobrazbi tijekom specijalizantskog staža, a izražena je i želja za još više sličnih tečajeva.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 41-4241
Stručni skupovi
Degenerativne bolesti vratne i slabinske kralješnice
– 6. tečaj trajnog usavršavanja liječnika iz spinalne kirurgije
Frane GRUBIŠIĆ, dr. med.
U dvorani Zagrebačkog velesajma 20. svibnja 2005. godine održan je Šesti tečaj
trajnog usavršavanja liječnika iz spinalne kirurgije DEGENERATIVNE BOLESTI
VRATNE I SLABINSKE KRALJEŠNICE. Organizatori tečaja bili su Hrvatsko
vertebrološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora i Klinika za neurokirurgiju
Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, a voditelji prim. dr. sc. Damir Kovač i doc.
dr. sc. Simeon Grazio.
Degenerativne bolesti kralješnice pripadaju najčešćim bolestima današnjice, a
velik broj sudionika – liječnika različitih struka – dokazuje važnost i značenje ove
problematike. Uvodno je predsjednik Hrvatskoga vertebrološkog društva, prim.
dr. sc. Damir Kovač, u povodu odlaska u mirovinu prof. dr. sc. Lucijana Negovetića,
prethodnog predsjednika Društva i predstojnika Klinike za neurokirurgiju KB
„Sestre milosrdnice“, održao prigodno slovo. Sâm tečaj bio je koncipiran tako
da se tema obradi što sveobuhvatnije, odnosno sa svih aspekata. Predavači i
teme stručnih predavanja bili su: doc. dr. sc. V. Šerić – Degenerativne promjene
vratne kralješnice; J. Hat, dr. med., prof. dr. sc. M. Kalousek, D. Bedek, dr. med.
– Radiološka dijagnostika degenerativnih bolesti vratne kralješnice; T. Nikolić,
dr. med. – Konzervativno liječenje degenerativnih bolesti vratne kralješnice;
V. Čerina, dr. med., I. Radić, dr. med. – Minimalna invazivna kirurgija vratne
kralješnice; dr. sc. B. Božić – Biomehanička analiza minimalnih kretnji slabinske
kralješnice; mr. sc. S. Peharec, P. Bačić, D. Rosanda, dr. med., T. Pribanić –
Funkcionalna dijagnostika lumbalne kralješnice; dr. sc. I. Mikula – Klinička slika
i elektromioneurografski nalaz kod lumbosakralnih radikulopatija; prim. dr. sc.
M. Dubravica – Konzervativno liječenje degenerativnih bolesti lumbosakralne
kralješnice; prof. dr. sc. M. Kalousek, J. Papić, dr. med., V. Kalousek, dr. med.,
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 41-4242
Stručni skupovi
D. Bedek, dr. med. – Radiološka dijagnostika degenerativnih bolesti slabinske
kralješnice; B. Uhoda, dr. med. – Akutni diskoradikularni konflikt – neoperacijsko
liječenje; prim. dr. sc. D. Kovač, N. Kudelić, dr. med. – Operacijsko liječenje
hernije lumbalnog diska – mogućnosti i postupnik liječenja; M. Vilendečić, dr.
med. – Praćenje statusa bolesnika operiranih zbog hernije lumbalnog diska;
prof. dr. sc. M. Stančić, T. Banić, dr. med., prof. dr. sc. G. Buljat – Kirurško
liječenje degenerativne stenoze lumbalnog dijela spinalnog kanala; prim. dr. Z.
Kejla, mr. sc. D. Kvesić – Spondiloliza i spondilolisteze; prof. dr. sc. V. Kovač –
Ortopedsko liječenje degenerativnih bolesti slabinske kralješnice; doc. dr. sc. S.
Grazio – Križobolja: Rizici, prognostički čimbenici i različiti pristupi; M. Šantek,
dr. kiropraktike – Uloga kiropraktike u tretiranju degenerativnih promjena
cervikalne i lumbalne kralješnice; J. Jančić-Babić, dr. med. – Klinička važnost
liječenja i poslijeoperacijske boli – važnost pravovremenog uvođenja Lumidola
u terapiju poslijeoperacijske boli. Budući da su vratobolja i križobolja veliki
javnozdravstveni problem (odsutnost s radnoga mjesta, dugotrajno liječenje i
rehabilitacija, primjena skupih dijagnostičkih postupaka), u poruci ovog tečaja
odaslanoj svim sudionicima naglašava se važnost interdisciplinarnog pristupa
ovom problemu, te pravodobno otkrivanje uzroka smetnji i njegovo optimalno
liječenje. Svi su tekstovi tiskani u zborniku. Održavanje tečaja poduprle su
domaće farmaceutske tvrtke Pliva i Belupo.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 43-44 43
Nove knjige
Izvanzglobni reumatizam i srodna stanjaAutori: Prof. dr. sc. Ivo JAJIĆ i prof. dr. sc. Zrinka JAJIĆ
Preuzeto iz: “REUMA” br. 2 / 2005.
Frane GRUBIŠIĆ, dr. med.
Prof. dr. sc. Ivo Jajić i prof. dr. sc. Zrinka Jajić napisali su priručnik za liječnike
koji dolaze u dodir s reumatskim bolesnicima koji pate od izvanzglobnog
reumatizma i srodnim stanjima.
Priručnik je izašao iz tiska u listopadu 2005. godine u izdanju Medicinske
naklade. Broji 322 stranice, obiluje slikovnim prikazima izvanzglobnih bolesti i
sindroma (249 slika) i tabličnim prikazima (l3 tablica), tvrdog je uveza, formata
17x24 cm.
Građa je podijeljena na trinaest poglavlja: Izvanzglobne reumatske bolesti,
Sistemne i lokalizirane izvanzglobne reumatske bolesti, Bolesti uslijed odlaganja
kalcijevih soli, Sistemne i lokalizirane bolesti kostiju, Reumatski aspekti nekih
endokrinopatija i metaboličkih bolesti, Izvanzglobne manifestacije upalnih
reumatskih bolesti, Nekrotizirajući sindromi, Sindromi temporomandibularnog
područja, Intermitentni i periodični sindromi i Tumori mekih tkiva u okolici
zglobova. Vezano uz pojedina poglavlja dat je prikaz svjetski priznatih autora
koji su svojim radom doprinjeli razvoju ovih područja reumatologije.
Na kraju svake tematske jedinice opisa bolesti, odnosno sindroma, navedena
je izdašna suvremena literatura koja omogućava daljnje proširenje znanja.
Ovo djelo predstavlja novost u domaćoj literaturi, te kao takvo upotpunjava
bolje poznavanje ovih stanja koji predstavljaju jedne od najčešćih reumatskih
sindroma i bolesti suvremenog načina života. Djelo su recenzirali eminentni
stručnjaci: prof. dr. sc. Dubravko Orlić i prof. dr. sc. Krešimir Koržinek.
Autori ističu veliki problem razvijenih zemalja, napose onih s visokom
industrijalizacijom i modernom specijaliziranom tehnologijom koja znatno
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): 43-4444
Nove knjige
oštećuje lokomotorni sustav, u čemu izvanzglobne reumatske bolesti zauzimaju
vidno mjesto i zadaju liječnicima velike probleme.
Želja je autora bila približiti suvremene spoznaje te tako pomoći u dijagnostici
i liječenju izvanzglobnih reumatskih bolesti i srodnjih stanja.
NAPUTCI AUTORIMA
Fizikalna i rehabilitacijska medicina časopis je namijenjen liječnicima specijalistima – fizijatrima, reumatolozima, ortopedima te liječnicima drugih srodnih struka, kao i fizioterapeutima i drugima koji se bave fizikalnom i rehabilitacijskom medicinom.
Časopis objavljuje izvorne znanstvene i stručne članke, pregledne članke, prikaze slučajeva ili serija bolesnika i pisma uredniku, donosi prikaze iz stručne literature, prikaze knjiga, izvješća sa znanstvenih i stručnih skupova, novosti s područja medicine, vijesti iz rada stručnih društava, pisma čitatelja i druge osvrte vezane uz područje časopisa.
Rukopisi kategoriziranih članaka predaju se u tri primjerka sa svim prilozima, a ostali tekstovi u jednom primjerku i na formatiranim disketama ili CD-ima (za PC). Tekstovi se pišu u MS Word formatu, veličina slova 12 točaka, na papiru veličine A4, najviše 30 redaka po stranici. Nije dopušteno koristiti se sjenčanjem, podcrtavanjem i slično.
Nakon recenzije ispravljeni radovi predaju se u jednom primjerku i na disketi ili na CD-u. Svi tekstovi pišu se s dvostrukim proredom.
Članci za časopis šalju se na adresu glavnog i odgovornog urednika: Dr. Tomislav Nemčić Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sestre milosrdnice“ Vinogradska 29, 10000 Zagreb e-mail: [email protected]
Opseg članka
Znanstveni i stručni članci, pregledi, prikazi slučajeva ili serija bolesnika mogu imati do 15 kartica teksta, uključujući sve priloge (slike, tablice, crteže). Ostali članci mogu imati do šest kartica teksta. Jedna kartica teksta sadržava 1800 slovnih znakova, uključujući praznine. Jedna slika ili tablica zauzima približno jednu karticu teksta.
Sadržaj članka
Svaki članak treba sadržavati:1. Ime i prezime autora – pri pisanju imena autora molimo navesti puna imena (ne
samo početna slova) svih autora. Redoslijed imena u članku autori navode sami.
2. Puni naziv i sjedište ustanove (svih) autora – ako članak ima više autora, puno sjedište (adresa i telefon/faks/elektronička pošta) navodi se samo za autora s kojim se komunicira.
3. Naslov članka – naslov članka treba biti kratak i jasan, bez nepotrebnih dijelova iz sadržaja članka.
4. Jezik članka – svi članci pišu se na hrvatskome jeziku. Naslov članka, sažetak članka i ključne riječi, tablice i slike pišu se dvojezično, na hrvatskome i engleskome jeziku. Sažetak se piše u jednom paragrafu, opsega do 200 riječi. Sažetak članka ukratko opisuje sadržaj, a ne zaključke članka.
5. Kategorizirani radovi – u kategorizirane radove ubrajaju se znanstveni članci, stručni članci, pregledi i prethodna priopćenja. Pišu se tako da sadržavaju posebne cjeline, i to:
a) Uvod – sadržava kratak i jasan prikaz svrhe i cilja rada, s kratkim osvrtom na dosadašnje radove objavljene s toga područja.
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): V-VIV
Fiz. rehabil. med. 2006; 20 (1-2): V-VIVI
b) Metode rada i bolesnici – metode istraživanja/praćenja opisane u radu treba prikazati tako da omogućuju reproducibilnost (ponovljivost) rezultata rada. Metode rada poznate u literaturi ili opisane u ranijim radovima autora, ne opisuju se, već se na njih poziva u literaturnim referencama. Navodi se podjela bolesnika prema bolesti, spolu, dobi, zanimanju i slično, što je predmetom istraživanja. Također je potrebno opisati cjelovit postupak fizikalne rehabilitacije. Lijekovi koji su predmetom istraživanja/praćenja navode se generičkim imenom. Pri obavljanju pokusa na ljudima valja se pridržavati etičkih načela i Helsinške deklaracije (iz 1975. i njezinih izmjena 1983. godine). Pri opisu bolesnika i na rendgenskim snimkama ne smiju se navoditi njihova imena, inicijali niti matični brojevi.
c) Rezultati rada – dobivene rezultate treba prikazati precizno i jasno, po mogućnosti i u obliku tablica ili dijagrama. Pri obradi rezultata valja primijeniti odgovarajuće statističke metode. Pri izražavanju kvantitativnih veličina treba rabiti jedinice SI i decimalni zarez.
d) Rasprava – u raspravi se tumače rezultati provedenih istraživanja i navode usporedbe s dosad poznatim rezultatima u literaturi.
e) Zaključak – zaključci se izvode na temelju jasno provedenih i raspravljenih rezultata rada.
Literaturni navodi se u tekstu označavaju brojevima u zagradi, redoslijedom pojavljivanja.
6. Tablice, slike i crteži – tablice, slike i crteži u kategoriziranim člancima (znanstveni i stručni članci, pregledni članci, prikazi slučajeva ili serije bolesnika, pisma uredniku) pišu se dvojezično, na hrvatskome i engleskome jeziku, a u ostalim člancima samo na hrvatskome jeziku. Tablice i slike numeriraju se onim redom kojim se pojavljuju u tekstu. Tablice i slike opisuju se tako da budu razumljive i bez čitanja teksta. Slike se prilažu na posebnom listu bijelog papira formata A4 (radi skeniranja i daljnje obrade). Slike i drugi članci trebaju biti kontrastni (crno-bijelo) radi bolje reprodukcije u tisku. Ako se dostavljaju elektronički, slike i crteži moraju biti najmanje razlučivosti 600 dpi.
7. Literatura – literatura se piše na posebnom listu papira i navodi rednim brojem, i to redoslijedom kojim se pojavljuje u tekstu. Ako rad ima do 6 autora, navode se sva imena, a kod sedam i više autora prva tri, dok se za ostale piše i sur. Kratice časopisa pišu se prema uvriježenim nazivima kao što ih navodi Index Medicus.
8. Odgovornost autora – autor je potpuno odgovoran za sadržaj svojeg članka. Uredništvo pretpostavlja da je autor pitanja prava objavljivanja rezultata navedenih u članku dobio i raspravio u svojoj ustanovi. Uredništvo također pretpostavlja da rad nije objavljen ili upućen na objavljivanje na drugome mjestu.
9. Separati – autori kategoriziranih radova dobivaju besplatno 5 primjerak časopisa.