Anthony Capella Hrana ljubavi

Anthony Capella Hrana ljubavi

Naslov izvornika The Food of Love

Copvright 2004 by Anthony Capella

Prevela s engleskoga Vlatka Juri

Ilustracija na naslovnici Igor Kordej

Urednik Neven Antievi

Lektura

Rosanda Kokanovi

Za tisak pripremila Tamara Perii

Anthonv Capella

A~ T-\.

/ILGORIL4ISK

Zagreb 2005. prvo izdanje

-z 1

U*. H4- i IH-

"Talijanski obrok je ivahni niz osjeta u kojemu se hrskavo izmjenjuje s mekanim i podatnim, estoko s blagim, proizvoljno s temeljnim, sloeno s jednostavnim..."

MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje

U zabaenoj uliici pokraj Viale Glorioso, u rimskome Trasteve-reu, postoji kafi poznat meu posjetiteljima jednostavno kao Kod Gennara. Naizgled, nije to ba osobit kafi, jer veliinom i oblikom nalikuje na garaicu za jedan auto, ali proe li tuda neki turist, zapazit e da ispred ipak ima mjesta za dva stolia i zbirku nejednakih plastinih stolica koje love jutarnje sunce, a proe li ljubitelj kave, zapazit e da na umrljanome cinanom anku u unutranjosti ima mjesta za golemu, sjajnu Gaggiju 6000, Harlev-Davidson meu espresso aparatima. Iza umrljanog cinanog anka takoer ima mjesta, jedva, i to za Gennara, kojeg njegovi prijatelji veinom smatraju najboljim baristom u cijelome Rimu i jednim skroz-na-skroz pravim kompiem.

I zato su, jednog ugodnog proljetnog jutra, dvadesetosmogo-dinji Tommaso Massi i njegovi prijatelji Vincent i Sisto stajali uz ank, ispijali ristretto, raspravljali o ljubavi, ekali da iz pekarnice stignu cornetti i uglavnom kratili vrijeme s Gennarom sve dok ne zajau svoje Vespe i ne zapute se u razne restorane diljem grada u kojima su bili zaposleni. Ristretto se priprema od iste koliine mljevene kave kao i obini espresso, ali s upola manje vode, a kako Gennarov espresso uope nije bio obian, nego isti adrenalin u tekuem obliku, i s obzirom na to da su trojica mladia i tako bila vrlo temperamentna, njihov razgovor je bio buran. U vie navrata Gennaro ih je morao upozoriti da ne raspravljaju svi uglas - ili,

Hrana ljubavi . , 7

kako se puki kae u Rimu,parlare 'nu strunzo 'a vota; neka govore svoja sranja jedan po jedan.

Gennarovi ristretti bili su tako silno jaki jer je Gaggijina dva svrdla naotrio kao britve, a prah koji bi tako izmljeo stisnuo bi do tvrdoe cementa, a onda bi polako poveavao tlak u golemom stroju sve dok kazaljka ne bi stigla do blizu pet kilograma po kvadratnom centimetru i tek bi onda ispustio otar mlaz vode preko vrsto stijenjene kave. Iz cjevice bi izalo neto to bi se teko uope moglo nazvati tekuinom, neki crvenkasto smei mulj, tako gust da kapa poput meda s noa kad ga nanosimo preko maslaca, a crema bi mu bila boje kestena, uz uljno slatkastu aromu zbog koje vam ne bi trebao eer, ve samo gutljaj acqua minerale i zalogaj eerom popraenog cornetta, koji nikako da stignu iz pekarnice. Gennaro je taj stroj volio kao to vojnik voli svoju puku, a vie bi vremena utroio na njegovo rasklapanje i ienje nego na pripremanje kave. Cilj mu je bio poveati tlak do sedam kilograma po kvadratnom centimetru, mnogo vie nego to kazaljka mjeraa moe pokazati, i pripraviti tako gust ristretto da se razmazuje poput marmelade. Tommaso je u sebi bio uvjeren da ak i sam pokuaj takvoga pothvata nosi sa sobom rizik eksplozije koja e ih sve pobiti, ali je potivao uvjerenja i ambiciju svog prijatelja, pa nije nita govorio. Uostalom, svima je jasno da je bez rizika nemogue biti veliki barista.

Tog jutra, razgovaralo se o ljubavi, ali i o nogometu. Vincenta, koji se nedavno zaruio, korio je Sisto, kojem se pomisao da se ogranii na jednu jedinu enu inila suludom.

"Moda danas misli da si naao najbolju enu na svijetu, ali sutra..." kvrcnuo je Sisto prstima pod bradom, "tko zna?"

"Gledaj," Vincent je strpljivo objanjavao, ili bar onoliko strpljivo koliko je bio u stanju, "kako dugo ti navija za Lazio?"

"Cijelog ivota, idiote jedan."

"Ali Roma..." Vincent je zastao. Htio je rei "Roma je bolja momad", ali ne bi imalo smisla prijateljsku raspravu o enama pretvoriti u bitku na ivot i smrt. "Roma stoji bolje", diplomatski je rekao.

"Ove sezone. Do sada. Pa to onda?"

fl Anthony Capella

"A ti ipak nisi poeo navijati za Romu."

"E un altro paio di maniche, cazzo? To je posve druga stvar, seronjo jedan. Ne moe samo tako promijeniti klub za koji navija."

"Ba tako. A zato ne? Jer si se odluio i sad si odan svom izboru."

Sisto je zautio na trenutak, a za to vrijeme se Vincent trijumfalno okrenuo prema Gennaru i naruio jo jedan ristretto. A onda je Sisto prepredeno rekao: "Ali nije isto biti Laziale i biti vjeran jednoj jedinoj eni. Ovo je kao da ima desetke ena, jer se momad svake godine sastavlja od drugih igraa. Prema tome, sere, kao i obino."

Tommaso, koji do tada nije sudjelovao u raspravi, tiho je promrmljao: "Pravi razlog zato su se Vincent i Lucia zaruili je to to mu je rekla da nee vie spavati s njim ako to ne uine."

Njegovi prijatelji pokazali su zanimljivo razliite reakcije na tu opasku. Vincent koji je to, uostalom, Tommasu rekao u strogom povjerenju, prvo je izgledao ljutit, pa posramljen, a zatim - kad je shvatio da Sistovo lice bez ikakve sumnje odraava zavist - zadovoljan samim sobom.

"Istina je", slegnuo je ramenima. "Lucia eli biti djevica kad se vjenamo, ba kao i njezina majka. Zato smo morali prestati spavati skupa dok se ne zaruimo."

Vincentova izjava, oito nelogina, nije izmamila nikakve komentare njegovih prijatelja. U zemlji u kojoj ih je od vrstog, gorljivog katolianstva dijelio samo jedan narataj, svi su znali da kod djevojaka postoji isto onoliko stupnjeva djevianstva koliko i kod maslinovog ulja - koje se, naravno, dijeli na ekstra djeviansko (prvo hladno preanje), ekstra djeviansko (drugo preanje), su-perfino djeviansko, ekstrafino djeviansko i tako dalje, u jo desetak i vie stupnjeva djevianstva i gotovo djevianstva, sve dok se ne dosegne razina promiskuiteta tako nezamisliva da ga se jednostavno odreuje kao "isto" i stoga pogodno jedino za izvoz i potpaljivanje vatre.

1 Doslovno: "To je drugi par rukava."

Hrana ljubavi

"Ali sad se bar troimo", dodao je. "Spavam s najljepom djevojkom u Rimu, koja me oboava, vjenat emo se i imati svoj stan. to moe biti bolje od toga?"

"I Tommaso se troi", istaknuo je Sisto. "A on se ne mora vjenati."

"Tommaso spava s turisticama."

Tommaso je skromno slegnuo ramenima. "Hej, to ja mogu ako mi se nabacuju lijepe strankinje?"

To prijateljsko avrljanje prekinuo je dolazak cornetta, pladnja punog siunih poeerenih croissanta, a to je pak bila prilika za jo jedan caffe prije posla. Dok je Gennaro itao slavinama pripremajui svoju ljubljenu Gaggiju, Sisto je laktom otro munuo Tommasa pod rebra i znakovito kimnuo prema prozoru.

Ulicom se pribliavala djevojka. Naoale za sunce zataknula je na vrh glave, u boemski vrtlog plave kose, koja ju je, u kombinaciji s trapericama do polovice lista, naprtnjaom sa samo jednom naramenicom i jednostavnom majicom, istoga trena izdvajala kao strankinju, ak i prije nego to ugledate turistiki vodi s nazivom etrdeset vanih freski visoke renesanse, koji je otvoren drala u ruci.

"Turistkinja?" rekao je Sisto, pun nade. Tommaso je odmahnuo glavom. "Studentica." "A otkud ti to zna, maestro?" "Naprtnjaa joj je puna knjiga."

"Psst! Biondina! Bona!" zazvao je Sisto. "Hej! Plavuo! Kraso-tice!"

Tommaso ga je lagano pljesnuo. "Ne tako, idiote. Samo se ponaaj prijateljski."

Sistu je bilo teko povjerovati da neku djevojku koja je imala sree biti plavua i privlana ne bi impresioniralo to to joj netko ukazuje na tu injenicu, ali dopustio si je da ga vodi iskusniji prijatelj, pa je zatvorio usta.

"Dolazi ovamo", primijetio je Vincent.

10

Anthony Capello

Djevojka je prela ulicu i zastala pokraj kafia, naizgled potpuno nesvjesna zadivljenog zurenja trojice mladia. Zatim je izvukla stolicu, stavila naprtnjau na stol i sjela, uzdignuvi svoje vitke noge na susjednu stolicu.

"Sasvim sigurno strankinja", tuno je rekao Vincent. Jer svaki Talijan zna da je ispijanje kave u sjedeem poloaju loe za probavu i da e za to biti kanjen zaraunavanjem trostruke cijene od one na anku. "Samo ekaj. Naruit e cappucino."

Gennaro, pozorno motrei mjera tlaka na Gaggiji, prezirno je zafrknuo nosom. Pravi barista ni u snu ne bi posluio cappuccino nakon deset ujutro, ba kao to pravi kuhar ne bi nudio itne pahuljice za ruak.

"Buongiorno", doviknula je djevojka kroz otvorena vrata. Ima ugodan glas, pomislio je Tommaso. Osmjehnuo joj se ohrabrujue. Pokraj njega, Vincent i Sisto inili su isto to i on. Samo se Gennaro, iza cinanog anka, i dalje sumnjiavo mrtio.

"'giorno", smrknuto je promrsio.

"Latte macchiato, per javore, lungo e ben caldo."

Nastala je stanka dok je barista razmiljao o tome. Iako je mlada ena naruila na talijanskome, svojom je narudbom otkrila svoje porijeklo u istoj mjeri kao i svojim naglaskom. Latte macchiato - mlijeko sa samo utrcajem kave, ali poslueno a lungo ili velikoj alici, i ben caldo, vrue, tako da se moe ispijati polako, umjesto da ga slije niz grlo u nekoliko brzih gutljaja, kako bi trebalo. Nije bilo dvojbe da je Amerikanka. Meutim, nita u njenoj narudbi zapravo nije vrijealo osjeaj za ispravnost - nije zatraila espresso s vrhnjem, ili kavu bez kofeina, ili sirup od ljenjaka, ili obrano mlijeko- pa je slegnuo ramenima i posegnuo za identinim punjenjima Gaggije, dok su se trojica mladia trudila biti to privlanija.

Djevojka nije obraala panju na njih. Izvukla je plan grada i usporedila ga, uz pomalo zbunjeni izraz lica, sa stranicom u svom vodiu. U njenoj naprtnjai zazvonio je telefonino: izvukla je i njega i poela razgovor koji oni unutra nisu mogli uti. Kad je Gennaro napokon prosudio da je njegov macchiato dostojan serviranja, nastao je kratki okraj oko toga tko e ga odnijeti djevojci za stol, a Tommaso je s lakoom izvojevao pobjedu. Uzeo je i jedan od

Hrana ljubavi

I I

Gennarovih malenih cornetta, stavio ga na tanjuri i iznio ga pred djevojku uz osmijeh te promumljao: "Kua asti." Ali djevojka je bila zaokupljena svojim pozivom, a osmijeh kojim je zahvalila bio je odve brz. Ipak je imao vremena zapaziti njezine oi - sive oi, jasne i bezbrine, boje brancinove krljuti.

Zapravo, Laura Patterson bila je duboko zabrinuta ili bar onoliko zabrinuta koliko to moe biti dvadesetdvogodinja Amerikanka u Rimu tijekom ugodnog proljetnog jutra i ba zato joj je bilo drago ustanoviti da joj poziv upuuje Carlotta, njezina prijateljica Talijanka. Carlotta je radila za asopis Stozzi u Milanu. Laura je dola u Italiju i zbog nje, jer su bile bliske u vrijeme studija u Americi.

"Pronto." U Italiji je obiaj odgovoriti na telefonski poziv tako to ispalite "Spreman!" i to iz nekih sad ve prilino nejasnih razloga.

"Laura. Ja sam. to radi?"

"Oh - bok, Carlotta. Pa eto, ba sam traila gdje je Santa Ce-cilia. U njoj se nalaze neke jako dobre Cavallinijeve freske. Ali ini se da Santa Cecilia ne eli biti pronaena, pa zato sad pijem kavu."

Carlotta je ignorirala tu besmislicu i odmah prela na razlog svog poziva. "A sino? Kako je proao tvoj spoj?"

"Ah. Pa, bilo je dobro", rekla je Laura glasom koji je jasno odavao da uope nije bilo dobro. Bila je pomalo na tankome ledu, jer je spomenuti spoj imala s prijateljem prijatelja Carlottina brata. "On, Paolo, bio je sasvim simpatian i zna puno o arhitekturi..." s druge strane veze, Carlotta je posprdno otpuhnula, "i odveo me u jedan zaista zanimljiv restoran blizu Ville Borghese."

"to si odjenula?"

"Hm - crveni topi i crne hlae."

"Jaknicu?"

"Bez jaknice. Ovdje je toplo.'

12

Anthony Capello

S druge strane se zauo glasan uzdah. Kao i sve Talijanke, Carlotta je smatrala da su oni koji se ogrijee o modu sami skrivili sve nedae koje ih zadese kao posljedica toga. "Jesi li obula tenisice?" sumnjiavo je ispitivala.

"Naravno da nisam obula tenisice. Carlotta, ne shvaa u emu je stvar. U svakom sluaju, ve sam rekla, jelo je bilo dobro. Ja sam jela tjesteninu s lignjama i neto zbilja fino s janjetinom."

"I?"

"Nita vie. Samo kavu."

"A poslije toga?" nestrpljivo je rekla Carlotta. "to je bilo poslije toga?"

"Ah. Poslije toga proetali smo oko Giardino di Lago i tada me zaskoio. Doslovce, jer naalost, postoji neznatna razlika izmeu moje i njegove visine, a zbog toga je zaista morao odskoiti od tla da bi zarinuo jezik tamo gdje je ciljao. A onda, poslije toga, nastojao me odvesti u krevet - u stvari, ne ba tono u krevet, jer jo uvijek ivi s roditeljima, tako da mi pravi krevet nije nudio, ali me u svakom sluaju nastojao odvui u grmlje. A prije nego to bilo to kae, zaista mislim da nita ne bi bilo bitno drugaije da sam odjenula jaknicu."

Jo jedan uzdah. "Hoe li se opet nai s njim?" "Ne. Iskreno, Carlotta, hvala ti to si me upoznala i sve to skupa, ali mislim da mije dosta talijanskih mukaraca. Svi su oni tako smijeno uspaljeni i, kako bih rekla, jednostavno trapavi. Ovo mi je ve etvrti fijasko zaredom. Mislim da u opet neko vrijeme morati izlaziti s Amerikancima."

Carlotta je bila uasnuta. "Cara, doi u Rim i izlaziti s Amerikancima bilo bi isto kao otii na Piazza di Spagna i jesti hamburgere iz McDonald'sa."

"U stvari, nas nekoliko uinili smo ba to neki dan", priznala je Laura. "Bilo je to fora na svoj nain."

S druge strane se zaulo ogoreno coktanje. "Zamisli samo kako e potratiti ovu svoju godinu u Italiji ako bude izlazila samo s mukarcima koje si mogla upoznati i kod kue."

Hrana ljubavi

13

"A zamisli samo kako u je potratiti budem li izlazila samo s frustriranim talijanskim silovateljima koji jo ive sa svojim majkama", odvratila je Laura.

"Ti jednostavno upoznaje pogrene ljude. Pogledaj mog zadnjeg deka. Filippo je bio fenomenalan ljubavnik. Obziran, matovit, polagan, strastven... "

"A trenutno, mislim da si mi rekla, radi u nekom restoranu u nekom skijalitu, ne zna se tono gdje."

"Istina, ali bilo je sjajno dok je trajalo. To ti je tako s kuharima. Oni znaju koristiti ruke. Stalno neto sijeku i rezuckaju. Zato su spretni."

"Hmm," rekla je Laura pomalo sjetno, "moram priznati, spretnost bi mi dobro dola, za promjenu."

"Onda, cara, jednostavno mora provjeriti zna li frajer kuhati prije nego to ode na spoj s njim", odluno je rekla Carlotta. Utiala je glas. "Rei u ti neto o Filippu. On je sve volio kuati dok je kuhao, ako shvaa to ti hou rei."

Laura se nasmijala. Imala je izrazito razvratan smijeh, a zvuk se probio do unutranjosti Gennarova kafia, zbog ega su mladii sa zanimanjem uzdigli pogled sa svojih cornetta. "A pretpostavljam da je, kao pravi kuhar, takoer odlino znao odrediti kad je pravi trenutak za neto?"

"Upravo tako. I nikada se nije urio. Zna kako mi Talijani volimo jesti - bar desetak gangova."

"Ali svi su jako mali", zafrkavala ju je Laura. "Da, ali vjeruj mi, na kraju vie ne moe usta otvoriti." Iako se i dalje alila, Laura je jednim dijelom svijesti morala priznati da bi njezina prijateljica mogla biti u pravu. Netko kreativan, netko tko razumije okus i grau tkiva, netko tko zna kako pomijeati sastojke da bi postigao senzualni uitak... kad bi bar upoznala nekog takvog dok je u Italiji.

"No, evo vidi", govorila joj je Carlotta. "To ne bi trebalo biti teko. Rim je pun restorana. Razumno je pretpostaviti da onda ima i puno kuhara."

14

Anthony Capella

"Moda", rekla je Laura.

"Sluaj, ispriat u ti to je jo Filippo radio..."

Prije kraja tog poziva, Laura je napola u ali, napola ozbiljno obeala svojoj prijateljici da e od sada definitivno izlaziti samo s mukarcima koji znaju razlikovati umak bernaise od bechamela.

Tommaso je odluio zapodjenuti razgovor s mladom Amerikankom. Tko bi mogao odoljeti smijehu poput njezina? Kao to kae Vincent, postizao je odline rezultate s turisticama, koje bi se topile kad bi ugledale njegovu zgodnu glavu izraenih crta lica uokvirenog gustim kovrama. Nije da se Rimljanke takoer nisu topile, ali Rimljanke su nakon toga bile sklone poeljeti da upozna njihove roditelje. Strankinje su u svemu bile manje komplicirane.

ekao je pravi trenutak. Amerikanka je i dalje telefonirala, polako pijuckajui svoj macchiato - nije udo to je traila vrui - sve dok Tommaso s uzdahom nije ustanovio da mora ii. Ve je kasnio u svoj restoran. Tresnuo je nekoliko kovanica na ank i mahnuo pozdrav Gennaru. Njegov motorino bio je parkiran vani, pokraj djevojina stola, pa je otezao jo jedan trenutak dok ga je uei otkljuavao, sladei se jo posljednjim pogledom na vitke, preplanule potkoljenice boje meda ispruene preko susjedne stolice.

"Dakle, nema vie Talijana. Osim ako znaju kuhati", govorila je. "Od sada ne idem na spoj ako frajer nije u Vodiu dobre hrane."

Tommaso je naulio ui.

Posegnula je prstom u svoju alicu da bi pokupila preostale pjenuave kapljice mlijeka, izvukla ih i oblizala s prsta. "Boe, ova kava je fantastina. ekaj malo. Da?"

Tommaso, koji se nije mogao obuzdati, lagano ju je potapao po ramenu.

"Oprostite to prekidam va razgovor", poeo je na svom najboljem engleskom. "Samo sam vam htio rei da mi je vaa ljepota slomila srce."

Zahvalila mu je osmijehom, premda pomalo na oprezu. Ipak, nastojala je zvuati ljubazno dok je odgovarala: "Vatte afa' 'u giro, a fessa 'e mammata", posluila se rijeima koje je nauila od pr-

Hrana ljubavi 15

vog Talijana s kojim je izala na spoj, a koji joj je savjetovao da ih koristi kad god joj netko uputi kompliment. Tommasovo lice se izduilo. "OK, OK", rekao je, povlaei se i zabacujui nogu preko svog mopeda.

Laura je gledala za njim, a onda je opet obratila panju Car-lotti. "Tko je to bio?" zanimalo je njezinu prijateljicu.

"Ma, neki frajer."

"Laura," oprezno je rekla njezina prijateljica, "to misli da si mu upravo rekla?"

I tako je Laura otkrila da je rimskim mladiima na savrenom idiomatskom talijanskome zapravo govorila neka se vuku natrag u otvore svojih majki iz kojih su potekli.

"Oh", rekla je Laura. "O, joj. teta. A bio je ba zgodan. Ali nema veze, zar ne? Jer, od sada se uvam za nekoga tko zna kuhati."

"Kad su nam opa i zdravorazumska naela planiranja jelovnika postala jasna, pred nama se prua izbor bezbrojnih ugodnih i izvedivih kombinacija..."

MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje

\

16

Anthony Capella

Prolo je tjedan dana prije nego to je Tommaso ponovno vidio djevojku. Otiao je u Gigliemi, sjajnu trgovinu hranom blizu Piazze Venezia, da bi preuzeo robu za restoran. Prije toga je primio telefonski poziv, kojim je obavijeten da je jedan lovac, jedan od njih vie desetaka iz okruga Castelli Romani koji su dobavljali specijalitete za Gigliemi, ba toga jutra Fiatom dovezao sa sela hrpu mekanih mladih lepre; mladih zeeva, prvih te sezone. Tommaso je dobio upute da bude brz, pa je otiao ravno do stranjeg dijela trgovine, stavio na rame kutiju koju mu je dao Adriano i jedva je zastao kako bi se raspitao o Adrianovoj obitelji, braku njegova ujaka, tvrtki Adrianova bratia u drugom koljenu i novoj djevojci Adrianova brata, i pourio van kad je krajikom oka spazio pokret koji mu je privukao panju. Bila je to djevojka. Istezala se prema najgornjoj polici za paketom tjestenine i tako otkrila pojas i napeti trbuh. Tommaso je uspio ugledati siunu zavojnicu pupka, zakuastu i savrenu kao vor balona. Kao veliki aficionado enske ljepote, ispod glasa je promumljao: "Fosse 'a Madonna!" Brzo je opet spustio kutiju. "Momento", doviknuo joj je; priekajte. Posegnuo je, dohvatio paket i pruio joj ga uz osmijeh. "Prego." Onda mu je sinulo da ju je negdje ve vidio.

Nasmijeila se. "Grazie, faccia di ulo." Hvala, dupeglave.

Naravno - sad se sjea. Djevojka Kod Gennara. Takoer se sjeao da je rekla kako e spavati - no, izlaziti, ali svi su znali da je to

Hrana ljubavi

19

s Amerikankama ista stvar - samo s nekim tko zna kuhati, pa ako kupuje tjesteninu za sebe, dobri su izgledi da jo uvijek nije nala nekog takvog. to je zaista bilo ba udno, jer je Rim bio prepun kuhara, dok su plavokose Amerikanke bile donekle rjea pojava. Bila je to njegova prilika i on ju je iskoristio. "Spaghetti", rekao je, bacivi pogled na paket u njezinoj ruci. "Ba lijepo." ak i njemu samome to je zazvualo pomalo bez-veze.

"Pa, nadam se."

"A to ete pripremiti uz to? Koji umak?" "Pa - mislila sam, moda bolognese."

Njegov ok nije bio odglumljen. "Ali ne moete", usprotivio se.

"Zato ne?"

"Prvo, zato to niste u Bologni", razumno joj je ukazao. "A drugo, zato to su to to drite u ruci spaghetti"

"Da. Spaghetti Bolognese." Vidjela je izraz njegova lica. "To nije dobra ideja, zar ne?"

"To je jednostavno nemogue", objasnio je. "Ragu Bolognese je umak koji ide uz tagliatelle ili gnocche, ili moda tortelline." Pokazao je na stakleni izlobeni ormari Gigliemija. "Ovo su tortelli-ni" Pucnuo je prstima prodavau, a on mu je dodao jedan mekani komadi tijesta na malo finog papira. Pridrao ga je ispred Laure da bi joj pokazao. "Oblikovan je prema obliku enske - kako se

to kae?"

Sa strepnjom se nagnula nad tortellini. "Nisam sigurna."

Pokazao je na svoj trbuh. "Pupavke?"

"Pupka. Naravno", rekla je s olakanjem.

Sjetio se onog brzog pogleda na njen struk i siuan zavoj pupka. On zapravo uope nije bio ba slian predmetu koji je drao u ruci, a koji je najvie nalikovao na veliki masni grumen sira ricotte ili moda na ensku ficu. "U svakom sluaju," zakljuio je temu, "u Rimu smo, a rimski umaci su bolji. U stvari, strogo uzevi, u Laziju smo, ali to je ista stvar. Mi jedemo pagete all'amatricia-20 Anthony Capella

na, s umakom od guanciale, a to je svinjski..." preao je prstom po njezinu obrazu, brzo, tako laganim pokretom da ga je jedva bila svjesna, "ovaj dio svinjina lica. Preprimo ga na maslinovom ulju s malo ilija, nekoliko rajica i, naravno, naribanog pecorino romano, tvrdog sira. Ili, ako neete pagete, mogu ii i bucatoni, ili calscioni, ili fettuccini, ili pappardelle, ili tagliolini, ili rigatoni, ili linguine, ili garganelli, ili tonnarelli, ili fusilli, ili conchiglie, ili vermi-celli, ili maccheroni, ali," upozoravajui je uzdignuo prst, "svaka ta vrsta tjestenine zahtijeva drugu vrstu umaka. Na primjer, umak na ulju ide uz suhu tjesteninu, ali umak na bazi maslaca bolje godi uz svjeu. Na primjer fusilli." Podigao je paket da joj pokae. "Kau da je tu tjesteninu osmislio sam Leonardo da Vinci. Zbog spiralnog oblika umak se prima na najvei mogui dio povrine, vidite? Ali to funkcionira samo sa gustim, tekim umacima koji prianjaju u udubljenja. Conchiglie su, s druge strane, poput koljke, tako da savreno mogu u sebi uhvatiti lagani, rijetki umak."

"Jeste li vi kuhar?" upitala je, a njene oi su pokazivale da joj svie spoznaja.

"Ja sam jedan od glavnih kuhara, da, u jednom od najboljih restorana u Rimu", rekao je Tommaso s ponosom.

Oklijevala je. "Mogu li vas upitati - to biste vi pripremili na mojem mjestu? Ne kuham ba esto, ali doao mije otac na nekoliko dana, a ja sam glupavo rekla da u mu neto skuhati. Voljela bih mu prirediti neto tipino za Rim."

"Da sam na vaem mjestu..." Tommaso se duboko zamislio. A onda mu je pogled pao na kutiju s mladim zeevima. "Skuhao bih pasta con sugo di lepre; pappardelle s umakom od divljeg zeca", trijumfalno je rekao. "Zeevi su najbolji kad su mladi i mekani."

"Je li to lako pripremiti?"

"To je uasno jednostavno. Nakratko prokuhate zeca s crvenim i bijelim lukom, onda dodate malo crnog vina, malo klinia, malo cimeta i to je to."

"A mogu li meso kupiti ovdje?" upitala je, sumnjiavo se osvrui.

Hrana ljubavi

21

"Ne", rekao je. "Oni delikatese poput divljega zeca prodaju samo onima koje dobro poznaju. Ali za vas... " Priao je svojoj kutiji, izvadio jednog zeca i ponosno joj ga pokazao na svojoj nadla-nici. "Ovo je dar. Tako da nikad vie ne skuhate umak bolognese" inilo se da je malo ustuknula. "Zar ih ne prodaju oderane?" "Ah, nije ih teko oderati", radosno je odgovorio. "Dvije minute posla." Zatraio je papirnatu vreicu od prodavaa.

"A jesu li mu - izvaene iznutrice?" upitala je sumnjiavo. "Naravno da nisu", rekao je, uz pomalo uvrijeen prizvuk. "Gigliemi ne bi prodao zeca kojem su uklonjeni najbolji dijelovi." Ubacio ga je u vreicu i zavrtio je da se zatvori. "Evo", rekao je, utiskujui je u njezinu aku. "I - evo." Kieno je zamahnuo i izvadio olovku, a zatim je njome zapisao broj svog mobitela na vreicu. "Ako vam zatreba pomo s receptom, bilo kakva pomo, samo me nazovite. Zovem se Tommaso Massi i bit e mi ast biti vam na usluzi." Podigao je kutiju sa zeevima na rame prije nego to se stigla podrobnije raspitati o receptu.

"Zaista to mislite? Stvarno vas mogu nazvati ako budem imala problema?"

Zamalo se naglas nasmijao. Postigao je da Amerikanka pita smije li ona nazvati njegal "Pa naravno. Moete me nazvati u bilo koje doba."

"Pa, hvala vam. Hou. Budem li trebala pomo, mislim."

"Ciao, onda." "Ciao. Za sada."

Ciao za sada! Svidjelo mu se to, dobro je zvualo. A nain kako ga je gledala - nema sumnje, ostavio je dojam.

Doista je ostavio dojam.

Drag je, mislila je Laura. Kao neki lik s Michelangelova crtea, s tim velikim, neobinim crtama lica i rukama kojima cijelo vrijeme mae po zraku. I, ah, bez sumnje je oku ugodan. Ali nije mi se nabacivao, a to je ba pravo osvjeenje. Osvjeenje, ali me pomalo ivcira. Jer, ako mi se ne nabacuje, kako u ga odbiti? Ili, ako ipak tako

22 Anthony Capello

ispadne, kako u pristati? to se, naravno, nee dogoditi. Sigurno ne. Jer na nekog takvog ne moe samo tako nabasati, zar ne? Ne na nekog s kim namjerava hodati.

Pazi ti to. Glavni kuhar. Ba uvrnuto. Carlotta i ja smo se alile da trebam izlaziti s kuharom, i evo kuhara. I to dobrog, kae on. I prelijepog, kaem ja.

Prst sudbine?

Tek mnogo kasnije, kad se to njeno sanjarenje napokon iscrpilo, shvatila je da hoda du Via Aracceli s osmijehom na licu i u ruci s papirnatom vreicom s malenim mrtvim zecom unutra.

Tommaso je privezao kutiju sa zeevima za stranji dio svoga Piaggija i odjurio kroz promet. Uanema, kasnio je. Rekli su mu neka se pouri, a evo, on je opet tratio vrijeme s djevojkama. Pitao se hoe li netko primijetiti da manjka jedan zec.

Iao je kroz Via Aurelia pokraj Vatikana i njegov motori je breketao uzbrdo prema Montespaccatu, a vjeto je vijugao kroz beskrajne prometne guve i zastoje. Napokon je stigao u gornji dio grada koji je bio hladniji i mirniji, gdje su zgrade bile vee i gdje su se ak i automobili mimoilazili u neprirodnoj tiini, uz jedva poneku uvredu ili malo gestikuliranja kojima bi vozai inae ublaili svoju interakciju.

Parkirao je Piaggio iza velike bijele zgrade, vodei rauna da bude tono poravnan sa svim drugim mopedima, a zatim je na ramenu unio kutiju sa zeevima kroz dvostruka vrata u golemu prostoriju punu pare i vreline. Na vanjskoj strani bijele zgrade nije bilo nikakvog znaka koji bi na to ukazivao, ali to je bila kuhinja restorana Templi, jednoga od najglasovitijih gurmanskih restorana na svijetu.

Tommaso je kutiju sa zeevima odnio do efa kuhinje, Karla, koji je bez rijei uzeo jednu mrtvu ivotinju i stao je pregledavati, njukajui joj usta i anus da provjeri osjea li se raspadanje, a onda je kimanjem glave pokazao da je zadovoljan. Tek tada je rekao: "Kasni."

"Promet. Prevrnuo se kamion na Ponte Garibaldi."

Hrana ljubavi

23

"I nedostaje jedan zec. Naruio sam tuce."

"Tako je. Jedan nije bio sasvim mrtav. Iznenada je iskoio van i otrao svojoj mami. Kroz promet. A zna to je tek neobino? To se dogodilo ba kad smo prolazili pokraj Vatikana. A kau da je Sveti Otac sad tamo. Moda je to bilo udo. Da, udo, to je to." Upravo se zagrijao za tu temu, ali Karl mu je, uz lagani uzdah, rekao: "Idi i pomozi oprati ae, Tommaso." Kimnuo je prema sudoperu, gdje se peraica posua, Amelie, borila s brdom aa.

Tommaso je uzeo par rukavica za poliranje. Sve stakleno posue u Templiju bilo je izraeno od olovnog kristala, a na njemu nikada nije bilo ni mrvice ili trunice praine, a kamoli mrljice pr-ljavtine ili ostatka sredstva za pranje. Svaki pojedini komad bio je runo uglancan.

U Rimu postoje tri vrste restorana. Postoje lokalne trattorije i osterije, a u veini se posluuje iskljuivo cucina Romana, rimska kuhinja. To je tradicija vrsto utemeljena na sastojcima dostupnima na mjesnim trnicama i u klaonicama, a ne baca se ni jedan dio ivotinje. Od uiju do repa, za svaki dio postoji ispravan i toan recept, koji se prenosi s koljena na koljeno. Zatim postoji cucina creativa, kuhinja koja preuzima tu tradiciju i eksperimentira njome. Mnogi obini Rimljani i dalje gaje duboke sumnje prema takvim pokusima, a da i ne govorimo o viim cijenama koje uz njih idu, i vrsto vjeruju da piu se spenne, peggio se mangia - to vie potroi, to loije jede.

A tree je cucina gourmet - taj nespretan spoj francuskog i talijanskog jezika pokazuje da se radi o pojmu koji se ne uklapa ba najbolje u ovu pokrajinu. Obian Rimljanin strastveno voli jesti, ali bez obzira na to koliko bio bogat, vjerojatno e proivjeti cijeli ivot a da nijedanput ne kroi u neki od aice restorana s Mic-helinovim zvjezdicama rasprenima oko Vjenoga grada. Meutim, prisutnost velikih amerikih i europskih korporacija, od kojih mnoge u blizini imaju svoja lokalna zastupnitva, a da i ne spominjemo neprestani dotok bogatih gastro-turista, koji na moderan nain repriziraju Veliku turneju, doveli su do toga da je nastala

24 Anthony Capello

mala, ali stalna potranja za meunarodnim kulinarskim stilom kakav se moe pronai svugdje u svijetu.

Na samome vrhu meu takvim restoranima nalazi se Templi, restoran s tri zvjezdice, iji je vlasnik Alain Dufrais, veliki vicarski kuhar i meunarodno priznati majstor nouvelle cuisine.

Poliranje aa je dosadan posao, osobito kad ste zaljubljeni. Tommaso je taj jednolian posao ublaio tako to je zvidukom dozvao svog prijatelja Brunu, koji je blizu njega pripremao zaba-ione.

"Ueh, Bruno. Psst. Zaljubio sam se."

"To je dobro", rekao je Bruno. Sav se usredotoio na svoj za-haglione, koji je pripremao u tradicionalnoj bakrenoj posudi zaobljena dna, izravno nad plamenom. "Ali nije nita novo. I juer si bio zaljubljen."

"Ovo je jedna nova. Amerikanka. Plavokosa i jako slatka."

Bruno je neto progunao.

"Ueh, Bruno. Kako se priprema sugo di leprel "

To pitanje, budui da se odnosilo na hranu a ne na ene, ponukalo je Brunu da naas podigne pogled. Nije bio zgodan kao njegov prijatelj Tommaso - bio je nabijene grae, zdepast i pomalo nespretan. Njegove oi, koje su inae srameljivo izbjegavale izravan kontakt s drugima, smirile bi se samo kad bi predoio neto to se odnosilo na kuhanje, kao na primjer sada. "Pa, prepri zeca s malo pancette", poeo je.

"Pancetta!" Tommaso se udario po elu. "Znao sam da sam neto zaboravio."

"Onda makne zeca ipancettu i stavi malo crvenog luka i enjaka da omekaju, vrlo paljivo. Doda bocu crnog Sangiovesea, malo cimeta, klinia, rumarina i puno majine duice..."

"Majina duica! Kvragu!"

"... a onda vrati zeca i pirja ga najmanje dva sata, sve dok se ne pone raspadati u umaku, koji bude tako gust da se poput ljepila prima za tjesteninu."

Hrano ljubavi

25

"Dva sata!" Tommaso se nije mogao sjetiti je li rekao djevojci da ga kuha tako dugo.

"I, naravno, neposredno prije nego to poslui, ukloni sve kosti."

"Sranje!"

"Zato pita?"

"Prokletstvo!"

"Reci mi to se dogodilo", njeno je rekao Bruno. licom je grabio zabaglione i punio njime male vatrostalne posudice, koje je potom stavljao u hladnjak. Postat e dio sloene kombinacije toplog i hladnog, a sadravat e svjei gelato od breskve, koji se upravo poeo lagano odmrzavati; zatim zabaglione pripravljenog s vinom Barolo, lagano ohlaenog; potom topla pjena od zaba-glionea, ovoga puta gueg, nainjenog od umanjaka gujih jaja i aromatine Marale i na kraju hruskavi, preni listii metvice i svjee isprena zrna espresso kave, posloeni u oblik latica i tuka cvijeta.

Kad je Tommaso zavrio svoje objanjenje, Bruno je rekao glasom bez ikakvih emocija: "I tako si joj dao zeca."

"Da. Jednog od najboljih iz Gigliemija."

"To ti je bila romantina gesta."

"JeF da?"

"Drugi mukarci daruju cvijee. Ali ti, Tommaso, daruje mrtve ivotinje. Mrtve ivotinjske bebe. Jednoj Amerikanki."

Tommasovo lice se smrailo dok je razmiljao.

"Ipak," nastavio je Bruno, "bar nije vegetarijanka. Mnoge od njih jesu."

"Misli da sam pogrijeio sa zecom?"

Bruno je slegnuo ramenima.

"Ali vidi, pitala je kako se vade iznutrice", rekao je Tommaso, prisjeajui se. "Pomislio sam da je to udno. Mislim, veina ena zna kako se isti divlja, zar ne?"

"Amerikanke moda ne znaju."

26

Anthony Capella

Tommaso je udario pesnicom o svoj dlan. "Zar ih majke niemu ne ue? to, zaboga, ue u koli?"

"Kako dobro popuiti frajeru, izgleda", suho je odgovorio Bruno. "Otkud ja znam."

"Sranje! Sranje! Sranje! Zeje zaista bio pogreka. Trebao sam joj dati tortelline. ak i idiot bi znao skuhati tortelline. ak i ja znam skuhati tortelline. Da sam bar iao po neto drugo, ovo se nikada ne bi dogodilo."

"Si nonnema teneva (o cazzo, 'a chiammavamo nunno2", mirno se sloio Bruno. "Previe je tih 'da bar'. Zato je ne nazove i ne da joj pravi recept?"

"Nemam njezin broj. Dao sam joj svoj i rekao sam joj neka me nazove ako bude imala problema."

"Pa, ako te nazove, bar e znati da nije u mrtvanici jer joj je zeja kost zapela u grlu."

Iza dvokrilnih vrata na guranje koja vode u restoran zauo se tihi "pingping". Netko je upravo kucnuo, lagano, noem po ai.

"Treba ii", njeno je rekao Bruno. "Sranje!"

Tommaso je odjurio po svoju odoru. Crne hlae, bijela koulja, crna kravata, crni sako. Franciscus, ef sale, nije volio nikoga ekati.

Kad je Tommaso rekao Lauri da je glavni kuhar, nije ba govorio istinu, ili ita blizu istine. Tommaso nije bio kuhar, niti sous chef, pa ak ni commis chef. Tommaso je bio konobar, i to konobar vrlo niskoga ranga - tako niskoga da mu je ak i Amelie, peraica posua, smjela nareivati.

U restoranu se upravo spremao obred koji se na isti nain odvijao prvoga dana svakog mjeseca. Bilo je vrijeme da se popuni Tem-plijeva libro prenotazioni, knjiga rezervacija.

2 Doslovno: "Da je moja baka imala pimpek, zvali bismo je djed."

Hrana ljubavi 27

Dok je posluiteljsko osoblje stajalo u polukrugu, na okrugli stol su ispranjene tri ili etiri goleme vree s potom. Pisma su se otvarala jedno po jedno i dodavala Franciscusu, koji bi pomno prouio sadraj, kratko kimnuo ili odmahnuo glavom, i dodao ga jednom od dvojice konobara koji su stajali s njegove lijeve strane. Jedan od njih stavljao je odbijene u vreu za smee, a drugi bi paljivo zapisivao imena odobrenih u knjigu rezervacija, koom ukorien svezak teak poput crkvenog misala. Tommaso je imao zadatak iznositi pune vree i zamijeniti ih praznima, kako bi se obred, poput svega to se dogaalo u Templiju, odravao glatko i bez zastoja, dostojanstveno poput neke sveanosti na dravnoj razini.

Naravno, nije dovoljno nazvati Templi i jednostavno zatraiti rezervaciju. ak i kad biste uspjeli otkriti telefonski broj, koji nije u imeniku, konobar koji odgovara na pozive vrlo uljudno bi vam objasnio kako se, zbog velikog interesa, primaju samo rezervacije u pisanom obliku, prvoga dana u mjesecu, za tri mjeseca unaprijed. Unato tome, zamolbi je vie nego mjesta i stoga, ako elite biti uvrteni medu sretnike koji ih dobiju, valja vrlo briljivo sroiti svoje pismo.

Pria se, na primjer, da je korisno nekako natuknuti da ste tip osobe koja bi znala istinski cijeniti legendarno kuhanje Alaina Du-fraisa; ili uvrstiti kratak popis te opisati druge restorane u kojima ste jeli - ali treba dati do znanja da ni jedan od njih ne moe biti tako dobar kao to je Templi - ili spomenuti koliko cijenite filozofiju koju monsieur Dufrais iznosi u nekoj od svojih brojnih knjiga. Meutim, svakako morate odoljeti iskuenju da se raspiete nadu-gako i nairoko, jer to bi moglo ukazivati na to da ste klepetalo - a ako Alain Dufrais neto ne podnosi, to je klepetanje. Razgova-ranje nije zabranjeno u Templiju, ali pretjerano konverziranje se ne potie, jer se pretpostavlja da ste doli kako biste se usredotoili na okuse u svojim ustima, a ne zato da ih pokvarite nepotrebnom blagoglagoljivou. Mobiteli, cigarete i djeca jesu zabranjeni - ova posljednja ne ba izrijekom, ali dobrano prije svog dolaska primit ete diskretnu obavijest u kojoj se jasno navodi da monsieur Dufrais kuha samo za potpuno razvijena, osjetljiva nepca.

28

Anthony Capello

Takoer je vano da se ne ponizite pogrenim izborom papira i sredstva za pisanje. Upotreba kemijske olovke, na primjer, a ne nalivpera, navodi na pomisao da svoju zamolbu ne shvaate ozbiljno. Strojno izrezan papir mogao bi proi - monsieur Dufrais nema nita protiv jednostavnosti - ali valja izabrati papir koji je istodobno skup i jednostavan. Meutim, kad smo ve kod novca, nemojte ni sluajno podlei iskuenju da uz pismo priloite novanicu od sto eura. Mnogi ljudi ne odole, ali kad bi vidjeli ledeni prezir na licu efa sale dok novanice lepraju iz omotnica, krv bi im se sledila u ilama. Novanice se dodaju posebnom konobaru, koji ih prilae meu napojnice, ali takvo pismo bez oklijevanja uvijek ide ravno u vreu za smee. Alain Dufrais je glasovit po svom nehaju prema novcu i taj stav proima cijeli restoran, te zbog toga u jelovnicima nema cijena, a veera za dvoje olakat e vam dep za iznos izmeu petsto i tisuu eura.

Kad su rezervacije napokon bile razvrstane, bilo je ve skoro podne, pa se osoblje za primanje gostiju razmjestilo na svoja mjesta u blagovaonici kako bi doekalo prve posjetitelje i jo jednom provjerilo stakleno posue, srebrni pribor i raspored sjedenja. Alain je uvijek ponosno isticao da broj posluitelja u Templiju u svakom trenutku premauje broj gostiju bar u omjeru dva naprama jedan. Kad posegnete za bocom, otkrijete da je, kao nekom arolijom, ve dolebdjela do vae ae; ako vam ispadne vilica, bit e uhvaena prije nego to dodirne tlo i jednako brzo zamijenjena istom.

Tono u dvanaest i petnaest pojavio bi se Alain Dufrais radi svog dnevnog obilaska restorana. Nikada ne biste pogodili da je prije toga vie od est sati proveo u kuhinji: bijelo je na njemu bilo besprijekorno bijelo, bez ijedne mrljice hrane. Visok, mrav ovjek krt na rijeima, obiao bi krug oko praznih stolova poput visokog asnika na smotri svojih jedinica. Povremeno bi podigao au i uzdigao je prema svjetlu ili odmaknuo vilicu nekoliko milimetara ulijevo. Nita ne bi pritom rekao, ali Franciscus bi se istoga trena bacio na sporni predmet i pruio ga konobaru da ga zami-

Hrana ljubavi

29

jeni. Potom bi se Alain vratio u svoje svetite u sreditu restorana, u kuhinju. Dvostruka visea vrata bi se zaklopila; jutarnja buka i graja bi se utiale. Nije bilo nikakvih priprema u zadnji as, i to iz vrlo jednostavnog razloga: sve je bilo pripremljeno i spremno. Poput vojnika koji znaju da su zauzeli savren obrambeni poloaj, osoblje Templija u tiini bi ekalo da se prvi gost ukae na njihovim vratima.

30

Anthony Capella

U trinaest i trideset kuhinja je brujala poput dobro odravanog motora i uz velike ispuhe vatre i pare isputala iz svoje nutrine zakuaste kolae haute cuisine. Kuhari su radili kao da ih vrag goni i gracioznim prstima as prebirali po sastojcima, as rezali, as gulili, as mijeali. Iako su radili pod velikim pritiskom, i unato uurbanosti, nije bilo dernjave i psovanja, i uz izuzetak efa kuhinje, koji bi izviknuo narudbu kad bi je primio od konobara, rijetko kad bi progovorili. Alain je stremio savrenstvu u svemu, uvijek i iznova, te nije doputao ni natruhu kaotinosti ili razdraljivosti, kako ne bi pomutili koncentraciju desetak vrhunskih majstora koji su davali sve od sebe da ostvare njegovu viziju. Samo jedanput, kad je jedan commis ispustio tavu iz ruke, velikan je zastao, okrenuo se svom efu kuhinje i neto mu promrmljao u uho. Nitko nije uo to mu je rekao, ali svi su znali da e commis nestati prije zavretka smjene. Raditi u Templiju bila je povlastica. Osoblje je dolazilo i iz najudaljenijih krajeva svijeta, iz Australije, Francuske i Amerike, samo da bi imalo prilike uiti od velikog majstora. Takvu ast nije imalo smisla rasipati na nespretnjakovie.

Alain Dufrais upravljao je kuhinjom na tradicionalan nain, organiziravi je kao odred sastavljen od pet jasno razgranienih razina. Na vrhu je bio on sam, chefde cuisine, te njegov zamjenik, glavni ef Karl. Karl je nadzirao uslugu, to znai da je dovikivao pojedinane narudbe sljedeim razinama hijerarhije - a to su sous

Hrano ljubavi 3 I

i

I

chefs i chefs de partie. Sous chefs su radili na svim jelima, to jest, slagali ih na tanjure, prelijevali umacima, nadjevima i provjeravali je li sve u redu, a svaki chefde partie odgovarao je za odreeni dio kuhinje. Saucier je bio zaduen za meso, entre metier za povre, garde manger za hladna jela, apatissier za deserte. Pod njihovom je upravom pak bio niz specijaliziranih pomonika ili demi chefs. I, na samome kraju, najnii od najniih, bili su commis, koji su morali raditi to god bi im netko naloio, a svatko im je mogao narediti to da rade. Ta hijerarhija bila je vrsta i nepromjenljiva poput srednjovjekovnoga ureenja, a u okviru nje svatko je tono znao gdje mu je mjesto, kao i to da hoe li ga zadrati ovisi iskljuivo o blagonaklonosti njemu izravno nadreene osobe.

Bruno je nedavno unaprijeen i postao jzpatissier. Njegov dio kuhinje nalazio se u udaljenome kutu - kako bi fine eerne niti i slatkii od sirovih jaja bili zatieni od vreline i vreve - ali dva ili tri puta u smjeni, Alain Dufrais bi navratio provjeriti je li i ondje sve tono onako kako treba. Ponekad bi umoio prst u neku Bruninu tavu i kuao to je u njoj - bilo je poznato da nikada ne pokazuje bol, ak ni kad tekuina u tavi kljua - a u nekoliko navrata posljednjeg tjedna, taj postupak bi popratio kratkim kimanjem glave, odobravajui. Ta javna priznanja primijetili su i drugi chefs de partie, a svaki od njih sve bi dao da je to kimanje bilo namijenjeno njemu.

Sam Bruno nije imao vremena razmatrati ide li mu dobro ili ne ide. U petnaest sati, kad bi drugi kuhari pomalo poeli usporavati, on bi jo uvijek radio punom parom, razmahujui na sve strane - karamelizirati, istui vrhnje za lag, neto presavinuti, stvoriti prozranu ekstravaganciju od eera, vrhnja i leda, i ushititi nepce njome, iako e nekim udom izgubiti svu teinu im se spusti u eludac. Imao je mo potpune koncentracije, pa je prolo neko vrijeme dok je shvatio da se dogaa neto neobino.

Tijekom cijele smjene iz blagovaonice je dopirala vea buka nego to je bilo uobiajeno. Povremeno, kad bi se konobari progurali kroz visea vrata, s njima bi uao i val kretavoga smijeha ili bunog razgovora, a Bruno je to primijetio samo zato to je postupno poelo utjecati na raspoloenje kuhara - a kuhinjski je

32

Anthony Copella

odred bio vrlo osjetljiv na te promjene, ba kao to, poznato je, svi primati s lakoom uoavaju emocije mujaka-predvodnika.

Isprva je Alain Dufrais uzdigao glavu, zbunjen, i pozorno osluh-nuo, a onda se vratio svome poslu, bez komentara. Nekoliko minuta kasnije, meutim, zaulo se neujednaeno klicanje. Alain naizgled nije reagirao, ali malo kasnije primijeeno je kako fini sloenac od svinjskih papaka i tartufa na kojem je radio baca u smee i poinje ispoetka. Chef de cuisine, unato svojim gotovo nedostino visokim kriterijima, gotovo nikada nije morao poinjati iznova.

Sada je ve gotovo cjelokupni odred jednim okom motrio svog kuhara predvodnika, a drugim donekle svoj posao. Stale su se dogaati pogreke, krive procjene vremena i sastojaka. Karl je odbacio nekoliko jela koja su mu poslali na provjeru i jo jae je pritisnuo oznojene kuhare koji su se borili s gomilanjem zakanjelih umaka i priloga! Golemi je stroj poeo zastajkivati, a Alain Dufrais, napregnutih ivaca, to je itekako osjeao.

U kuhinju je uao jedan konobar, a s njim jo jedno klicanje iz blagovaonice. Dufrais je prekinuo svoj posao i priao konobaru. "to je to?" tiho je upitao.

Konobar nije morao pitati na to misli. "Stol dva. Roendanska zabava."

"Koliko osoba?" "Dvanaest."

Alain je krenuo prema svojoj radnoj plohi. A onda, s ulaskom drugog konobara, opet se zaula rika raskalaenog razgovora i Alain se predomislio.

Poravnao je svoju kapu i odmarirao u restoran.

U blagovaonici, slavljenici su se utiali - ali ne zato to su znali da im se blii oluja, nego zato to je jedan od njih upravo lupnuo noem po stolu. Kad se graja utiala, ubrusom je otro usnice i ustao, osmjehujui se od uha do uha. Taj manevar pozdravljen je glasnim pljeskom. Umberto, Federicin otac, koja je upravo proslavljala svoj dvadeset prvi roendan, spremao se odrati govor.

Hrano ljubavi

33

"Prijatelji moji", poeo je.

vicarski kuhar ukoeno mu je priao, u svoj svojoj visini, uveanoj besprijekorno bijelom kuharskom kapom, visokom poput kape britanskog gardista. Umberto, ni najmanje zbunjen, okrenuo se da ga pozdravi. "Dobar dan", veselo je uzviknuo. "Ovo je fantastino, stvarno fantastino. Zar ne, ljudi?"

Alain je jednim jedinim pogledom odmjerio cijeli stol. Ugledao je nedovreno jelo pred Umbertom, naredane epove koji su svjedoili da se popilo previe boca dobroga crnog vina. Prostorijom je vladao muk dok su svi iekivali to e uiniti.

"Vi odlazite", kratko je rekao. "Sada. Svi. Van." Okrenuo se na peti i vratio u kuhinju.

Netko se nasmijao, uvjeren da se radi o ali, ali smijeh mu je zapeo u grlu kad je shvatio da je kuhar to mislio ozbiljno. eta konobara, koje je mobilizirao Franciscus, ustremila se pristojno, ali bez sumnje odluno, prema nepristojnome stolu. Umberto je zinuo da se pobuni, ali ki ga je potegnula za rukav, lica rumena od neugodnosti.

Polako, u tiini, skupina je ustala i krenula, svatko od njih ispraen jednim konobarom, poput zatvorenika s uzniarem. Tommaso se naao uz slavljenicu, koja je sada grcala u suzama.

"Ba mi je ao", promrmljao joj je. "Kuhar je jako napet." Pogladio ju je po nadlaktici. "A pomalo je i preserator", dodao je iskreno.

Iznenaenje od kojeg su u poetku otupjeli sad je popustilo pa su se slavljenici poeli ljutitifUpirali su prste u prsa konobara i mahali im pesnicama pod nosom. Tek kad je za pojaanje stigao elitni odred vratara, nesueni gosti napokon su se ukrcali u svoje automobile i otili.

Taj je zastoj doveo do toga da se pripremanje veere izravno nastavljalo na pripremu ruka. Cijelog poslijepodneva kuhari su bez prekida rezali i sjeckali i mijeali i posipali zainima, u oajnikom nastojanju da kuhinju - i raspoloenje svog glavnog kuhara - dovedu u uobiajenu ravnoteu. Kad je kucnulo dvadeset sati,

34

Anthony Copella -

smirenost je opet vladala Templijem. Prvi veernji gosti kuali su svoje amusequeles i pijuckali mur royale dok su prelistavali jelovnik u ozraju studioznog zanosa i muili se izborom izmeu roti od prepelica punjenih divljim peurkama, vijenca od krumpira aujus s tartufima ili janjeih kotleta enpersillade uz cassoulet od mahuna i maslinovo ulje pomijeano s majinom duicom.

I zbog svega toga, nikome zaista nije trebao zvuk mobitela, koji se odnekud oglasio pjesmom koja je 1970-ih bila himna grupe Deep Purple, Smoke on the Water.

Tommaso je istog trena shvatio da je to njegov mobitel. ak ni u Italiji nema toliko oboavatelja Deep Purplea da bi melodija Smoke on the JVater mogla oglaavati poziv na dva mobitela u istome restoranu. Povrh toga, sad se sjetio da je toliko bio zaokupljen razmiljanjem o Amerikanki da je zaista zaboravio iskljuiti svoj telefonino nakon dolaska u Templi, a time je prekrio pravila ponaanja koja vae za svo osoblje. Krenje ovoga pravila znailo je trenutani otkaz.

Melodija je dopirala iz ormara za ogrtae osoblja. Tommaso je morao biti brz. Uronio je u ormar, izvukao telefon iz svoje jakne i pritisnuo "Odgovori". "Trenutak", proaptao je. Istovremeno, opipavao je depove tuih kaputa, sve dok nije pronaao jo jedan telefonino, za razliku od njegova, iskljuen. Svoj je tutnuo u dep i izronio iz ormara trijumfalno uzdignuvi drugi telefon. "Taj je", rekao je Franciscusu. Kad je mditre d' primio telefon, poloio ga na tlo i mirno zgnjeio petom, Tommaso je mugnuo u vrt.

"Si ?" rekao je im se uvjerio da nema nikoga.

"Halo", oklijevao je djevojaki glas s druge strane. Tommasu je poskoilo srce. Bila je to Amerikanka. "Ovdje Laura Patterson - danas smo se upoznali? U prodavaonici delikatesa."

"Naravno. Kako si, Laura?"

"Pa, ja sam dobro, ali nisam ba sigurna da je i umak. Ne znam jesam li dobro shvatila sve to ste mi rekli."

Zapravo, u tom trenutku Laura je zurila u hrpu vrelih utih pappardella, povrh kojih se koio itav, gotovo potpuno sirov, mali

Hrana ljubavi

35

zec. Nekako ga je uspjela odrati i izvaditi mu iznutrice, a to nije bilo ba lako ni njoj ni zecu, premda se mora priznati daje zec ipak loije proao u tom okraju.

"ini se da me danas zeevi ne sluaju", nervozno se naalila.

"to?"

"Hm - nije vano. Glupava ala. Mogu li nekako popraviti umak?"

"Jeste li se sjetili pancetteT strogo je upitao Tommaso.

"Pancettal Oh. Ne, bojim se da nisam."

"A kako dugo ste kuhali zeca?"

"Mmm - dvadesetak minuta."

Tommaso se poeao po glavi. Jedna stvar je nekome prepriati recept, ali spasiti upropaten recept bilo je izvan dosega njegovih kulinarskih vjetina. urno se zaputio prema kuhinji. Bruno e znati to treba.

Ve je htio dodati telefon svom prijatelju, a onda se odjednom sjetio da Lauru moe zavesti samo ako bude i dalje mislila daje on sam kuhar. Uhvatio je Brunu za rukav i potegnuo ga u najskriveniji zakutak patissierova kuta, a zatim mu prstom pokazao na telefon koji je ramenom pridravao uz uho.

"Dakle, imate zeca, kojeg ste kuhali dvadeset minuta, ipappar-delle, koje ste kuhali - koliko?" rekao je u telefon.

"Petnaest", odgovorila je Laura. Kroz kuhinjska vrata vidjela je svog oca i Cassie, njegovu odurrio"mladahnu osobnu pomonicu i istovremeno djevojku, kako pogledavaju na sat.

"Petnaest", ponovio je Tommaso, uz znakovit pogled Bruni.

Bruno se lecnuo od uasa. "Svjea tjestenina", promrmljao je.

"Morat ete skuhati nove pappardelle"', rekao je Tommaso Lauri.

"Ali jo ne", urno je ubacio Bruno. "Prvo se moramo pozabaviti zecom."

"Ali prvo se moramo pozabaviti zecom."

"Ima li tavu za peenje?" zanimalo je Brunu.

36

Anthony Copella

"Imate li tavu za peenje?" upitao je Tommaso.

Laura je, s druge strane, odgovorila: "Da."

"Da", prenio je Tommaso svom prijatelju. Laura je pomalo zbunjeno pogledala u svoj telefon. Ili se javljala jeka ili je Tommaso ponavljao sve to bi rekla.

Bruno je kimnuo. "Dobro. Pogledajmo sad to ima u hladnjaku. Neemo moi spremiti pravi sugo di lepre, bar ne ako namjerava jesti prije ponoi, ali mogli bismo nainiti neto donekle slino." Uzeo je limun i sav svoj polet unio je u usitnjavanje korice i u upute Tommasu, a tako, posredno, i upute Lauri, u zajednikom naporu da priprave jednostavan mesni umak. Uvijek je mogao raditi dvije stvari istovremeno ako se radilo o hrani. Samo kad bi trebalo uiniti neto to nije imalo veze s kuhanjem, Brunina desnica vie nije znala to radi ljevica.

Pono je ve prola kad su dvojica mladia izala iz Templi-ja. Popili su jo jedno pie prije spavanja u malome baru, a onda su pjeice krenuli du toplih, tihih ulica prema svom zajednikom staniu u Trastevereu.

Tommaso je nakon Laurina poziva spremio njezin broj. Nazvao ju je dok su etali prema domu.

"Hej, Laura, Tommaso ovdje. Kako je ispalo?"

"Oh, bok, Tommaso. Bilo je fenomenalno. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti."

"Gdje si? ujem nekakvo odjekivanje." "Oh, u kadi sam, namaem se. Ba sam se spremala u krevet." "U kadi je", apnuo je Tommaso Bruni. "To je dobar znak." "Ta kombinacija sa zecom i rajicama bila je pravo nadahnue", rekla je Laura. ulo se pljuskanje vode. "Iako, ne vjerujem da je moj umak bio onako dobar kakav bi ti pripremio", nastavila je. "Mislim, da bar nisam zabrljala na poetku..."

Tommaso se radosno osmjehnuo Bruni. "Zna to, ba bih ti rado neto skuhao, Laura. Onako kako treba, naime." "Zbilja?"

Hrano ljubavi

37

"to radi sutra naveer?"

Laura je zastala. Nije htjela pokazati previe oduevljenja, ali taj zec je zaista bio jako ukusan. "Nita posebno", odgovorila je.

Tommaso je zavrio razgovor i uskliknuo tako glasno daje uska uliica odjeknula. "Hoe da joj neto skuham!"

"Fantastino", suho je odvratio Bruno. "ivo me zanima to e joj posluiti."

"Ah. Pa, mislio sam, ti bi mi mogao neto savjetovati, dobri moj prijatelju."

"Hai voluto la bicicletta.. ."3 slegnuo je ramenima Bruno.

"Joj, ma daj. Zna da bih ja to uinio za tebe."

"Teko da bi ti to mogao uiniti za mene," ukazao mu je Bruno na oitu injenicu, "s obzirom na to da nema pojma o kuhanju."

"Pa zna ve to mislim."

Neko su vrijeme hodali u tiini. Bruno je oprezno upitao: "Tek toliko da ne bi bilo nejasnoa, to tono trai od mene?"

"Samo to da smisli neto. Neto tako fenomenalno, tako pre-divno i seksi da se Lauri, prekrasnoj Lauri, zavrti u glavi od ljubavi i da padne u moj krevet."

Bruno je promozgao o tome. "Ali to tono eli?" napokon je rekao. "Jer, zna, napaliti nekoga i navesti nekoga da se u tebe zaljubi dvije su vrlo razliite stvari."

"Kako to misli, filozofe moj?"

"Ako nekoga eli rasplakati," polako je odgovorio Bruno, "da joj da nakoe luk. Ali ako eli da se rastui, skuha joj jelo koje joj je mama kuhala kad je bila mala. Vidi u emu je razlika?"

Tommaso je slegnuo ramenima.

"A napaliti nekoga," nastavio je Bruno, "pa, to je tee nego rasplakati, ali nije nemogue. Plodovi mora, naravno, imaju afrodizi-

3 Dio izreke "Hai voluto la bicicletta? E pedala!", koja doslovno prevedena znai: "Htio si bicikl, sad okrei pedale."

38

Anthony Capella

jaka svojstva. I mekuci, isto tako - kao lanarche ajo e ojo, puevi u ulju s enjakom. Moda i carcifioni - mlade artioke kad ih skuha s metvicom, pa ih rastvori prstima i umae u topli, otopljeni maslac. I vino, naravno. A onda, za kraj, slatka eksplozija, neto lagano ali umjetniko, tako da bude pun energije i sretan... ali, to je tek jedna strana prie. Kad bi elio da se netko zaljubi u tebe, skuhao bi neto potpuno drugaije, neto savreno jednostavno, ali dojmljivo. Neto to pokazuje da poznaje u duu tu osobu." "Kao na primjer?"

"Pa, u tome i jest problem. To je za svakoga neto drugo. Morao bi stvarno poznavati osobu o kojoj se radi: njezinu prolost, porijeklo, je li prosta ili profinjena, suha ili uljevita. Morao bi je kuati, tako da vidi je li joj meso slatko ili pikantno, slano ili bez okusa. Ukratko, morao bi je voljeti, a ak je ni onda moda ne bi istinski poznavao, bar ne dovoljno da bi joj znao skuhati jelo kojim e osvojiti njezino srce."

"Parla come t'ha fatto mammeta"4, nasmijao se Tommaso. "Ne mogu ja toliko mozgati. Sve to traim od tvog kuhanja jest da mi je skuha za krevet. Nita vie od toga."

"Moje kuhanje? A ja sam mislio da samo trebam neto smisliti."

"Ah." Tommaso je izgledao pomalo posramljen. "Gledaj, radi se o tome - zamisli samo kako bi bilo grozno da ja upropastim tvoj izbor jela. Bio bi nesretan, a onda bih i ja bio nesretan, a onda ne bih mogao usreiti Lauru, a bilo bi grozno da ti to lei na savjesti, zar ne? Osim toga," lukavo je dodao, "kako esto ti se prua prilika da svoja jela iskua na pravoj, ivoj Amerikanki? Vlastita jela, naime?"

"Istina", smrknuto je odvratio Bruno. "Tamo u Templiju sam samo radnik na traci. Vrlo kvalitetan radnik na pozlaenoj traci, ali svejedno je to serijska proizvodnja. Svaki dan pripremam Alai-nove kolae, Alainove dolci, Alainovu glasovitu creme caramel s jezgrom od biskvita i peene mahune vanilije - pa ak i kad bih znao spremiti neto bolje, on to ne eli. A to se tie tipino rimskih

4 "Govori kako te nauila majka", to jest, ne govori gluposti.

/ -Irana ljubavi

39

zamisli..." Stao je oponaati kuharov vicarski akcent: "'Ovdje ne trebamo te seljake recepte, hvala vam lijepo.' Stalno Michelin, Michelin, Michelin. Jetrica na ulju, bijeli tartufi, umak sa ampanjcem. emu? Kad je jednostavni rimski coda alla vaccinara5 sto puta ukusniji od svega toga? I"

"Znai, uinit e mi to?" brzo je ubacio Tommaso, jer je taj govor od svog prijatelja uo ve bezbroj puta. "Skuhat e neto fantastino, ali tako da se ja mogu pretvarati pred Laurom da sam to ja sam spremio?"

Bruno se nasmijao i lagano pesnicom munuo svog prijatelja u rame. "Naravno. Nabavit u ti tvoju biciclettu. Samo, pazi da sam okree pedale, OK?"

5 Pirjani volovski rep. Vaccinara je stara rimska fije za mesare, a pria se da je to bilo njihovo omiljeno jelo.

40

Anthony Capella

Laura je nazvala Carlottu sljedeeg jutra i ispriala joj novosti.

"Nala sam kuhara. I, cara, strano je zgodan. Kao Michelange-lo. Ve sam od njega dobila jedan recept za tjesteninu i davao mi je upute cijelo vrijeme dok sam kuhala. A veeras idem do njega, jer e skuhati neto za mene..."

"Lentamente, Laura. Uspori malo. Ide u njegov stan? Na prvom sudaru? "

"Pa, da. A gdje bi inae kuhao?"

"Namjerava spavati s njim?"

"Naravno da ne. Samo jednom smo se vidjeli."

"Ako ode u njegov stan, mislit e da te moe odvesti u krevet", bezizraajno je rekla Carlotta.

"Nisam stekla dojam daje takav."

"Siamo in Italia, Laura. U Italiji smo. Vjeruj mi, sigurno misli da e spavati s njim."

Laura je uzdahnula. "Ti si ta koja mi uvijek govori da trebam ii za srcem."

"Sigurno. Pod uvjetom da ti je jasno kamo te vodi. Uini neto meni za ljubav - ponesi nekoliko goldona6, hoe? To je jo neto u emu Talijani nisu ba uvijek pouzdani."

6 Kondoma.

Hrana ljubavi

41

"Pa, imala sam puno prilika uvjebati obranu od nepoeljnog udvaranja", rekla je Laura pomalo uvrijeeno. "Osim toga, ve sam ti rekla, on je drag. A ima i stan, tako bar nisam u opasnosti da e me gurnuti u grmlje."

"Aha. Znai, kani spavati s njim."

"Moda", priznala je Laura. "Nisam jo odluila. Ali, luda avantura mi ne gine."

"Onda definitivno mora ponijeti kondome. I zapamti - to god radila, nemoj obuti tenisice."

Bruno je imao slobodno prijepodne, tako da je vei dio jutra proveo na Mercato di San Cosimato, glavnoj trnici u Trasteve-reu, u nabavi sastojaka za Tommasovo veliko zavodniko jelo. Jo uvijek nije smislio jelovnik i nije imao nikakav plan. Jednostavno je vrludao naokolo, da vidi ega ima, sluajui viku kojom su se vlasnici tandova nadmetali za kupce, i iekujui da mu sine neka proljetna delikatesa. Carciofini su trenutno dobri, osobito oni ro-magnolo, vrsta artioke svojstvene tom kraju, i tako slatke i mekane da se moe jesti sirova. Puntarelle, lokalna gorka endivija, bila bi boanstvena salata. U trgovini Vini e Olio pronaao je rijetko vino Torre Ercolana, merlot pomijean s lokalnim groem Ce-sanese, koje je ve vie od tisuu godina nerazdvojni dio okusa rimske kuhinje: to groe i lokalno kulinarsko umijee pristaju zajedno poput starog branog para. Bilo je puno mlade janjetine, a uspio je pronai i fini abbacchio - janjee dojene, zaklano jo prije nego to je kualo travu.

Slijedom ponude poeo je slagati jelovnik, u mislima razvijajui osnovnu temu. Rimsko jelo, da; ali i vie od toga. Proljetna gozba, u kojoj svaki zalogaj slavi ponovno raanje i obnavljanje, u kojoj se iznova prizivaju, njeno i obzirno, stari okusi, ba kao to to biva svakoga proljea otkad je svijeta i vijeka. Kupio je bocu ulja porijeklom s jednog malenog imanja za koje je znao; ulje je bilo svjee preano, a imalo je zelen, mladenaki okus, kao zdjela upravo ubranih maslina. Oklijevao je pred tandom punim debelih bijelih paroga iz Bassano del Grappa, s obala ustre rijeke Brente. Bile su besramno skupe, ali je vrijedilo platiti za takvu kvalitetu,

42

Anthony Capello

zakljuio je, dok je trgovac umatao tuce blijedih stapki u vlaan papir i zatim mu sve ceremonijalno uruio, kao da mu daje buket najfinijega cvijea.

Tema je postajala sve jasnija to je vie o njoj razmiljao. Bit e to proslava mladosti - prekratke mladosti, pobjednike mladosti, mladosti koju mora uivati i slaviti. To, naravno, nee rei Iommasu. Njegovu prijatelju bio je pun nos Bruninih objanjenja ti ubije potke kuhanja. tos je u tome to e to ipak upaliti, na nekoj podsvjesnoj razini.

Pri zavretku obilaska trnice naiao je na starca koji je drijemao u prastarom stolcu za sunanje. Do nogu mu je stajao izguvan stari ceker. Bruno je unuo i paljivo otvorio ceker. Unutra je ugledao, posloene poput jaja u slamnatome gnijezdu, est komada ricotte. Starac je otvorio oi.

"Svi su od mojih vlastitih ivotinja", ponosno je rekao. "A napravila ih je moja vlastita ena."

Bruno je paljivo izvukao jedan sir i udahnuo. Istoga trena osjetio je kao da se nalazi na malenom panjaku negdje usred Castelli Romani, brdovitoj okolici Rima. U mirisu sira osjeao se trag zelenog krmiva, od zimske hranidbe, ali osjeala se i zelena trava i sunce i tek traak majine duice, koja divlja raste na livadama i koju su ovce popasle zajedno s travom. Zapravo mu vie nita nije trebalo, ali ricotta je bila tako savrena i znao je da e joj ve nai svrhu negdje u svom obroku, moda za desert, posipanu cimetom i s kuglicom slatkoga meda.

Zaputio se preko trga u trgovinu tjesteninom kad je ponovno ugledao djevojku. Bruno je zastao, sa srcem u grlu. Pojma nije imao tko je ona, ali ju je posljednjih nekoliko tjedana ve pet--est puta vidio kako lunja Trastevereom; osobito ovdje, trnicom, a inilo mu se da eznutljivo zuri u tandove pretrpane desecima razliitih vrsta povra: bio je tu radicehio, cime di rapa, divlje artioke, bruscandoli - male zelene klice hmelja koje bi se u proljee pojavile na trnici i nestale za samo nekoliko tjedana; borragine, barba difrate, ak i lampascione, gomolji zumbula, a naravno, bile su tu i koare pune tenerume, prvih sitnih mladih tikvica, od kojih

Hrana ljubavi

43

je svaku na vrhu krasio ilav cvijet boje sunca. Meutim, nikada nije vidio da bi neto kupila. Jednom joj je stajao toliko blizu da je primijetio kako u ruci ima vreicu sa staklenkom maslaca od kikirikija Skippv, iz trgovine hranom koja prodaje uvozne proizvode na drugoj strani trnice. Prema tome je zakljuio da je Amerikanka ili Australka i da joj ponekad nedostaju okusi iz domovine. Ali, zato to je tako gladno zurila u gomile njoj nepoznatog povra, eznuo je da joj pripremi neto od toga, pokae joj to proputa. Jednom se ak odluio prii joj i rei 'Boungiomo', ali im se okrenula prema njemu, a te njezine predivne oi zacaklile se od zanimanja dok je iekivala to e rei, izgubio je hrabrost i poeo se pretvarati da samo eli dosegnuti neke rajice pokraj nje. "Scusi", promumljao je, a ona se odmaknula i propustila ga.

Danas je nosila majicu s naramenicama. Stao je i upijao sliku njezinih ramena poprskanih naranasto crvenkastim pjegicama ispod vrtloga plave kose, kao da ih prekrivaju rasprene pahuljice feferona. Na trenutak, ali jasno poput uvjerljive tlapnje, u mislima je osjetio njezin okus, dodir glatke slanoe njezine koe boje meda na svojem nepcu. Hou, obratit u joj se, pomislio je. Dat u joj paroge. Sebi uvijek mogu kupiti druge.

Odluan u toj nakani zaputio se prema djevojci; ali, bilo je samo asak prekasno. Djevojka se okrenula i otila.

Bruno je gledao za njom. Na drugoj strani trnice nalazio se niz trgovinica, jedva veih od dovratka - minijaturna eljeznarija, ljekarna, trgovinica koja prodaje iskljuivo maslinovo ulje i pokraj nje trgovina donjim rubljem, sve stisnute na jedva deset metara ulice. Djevojka je naas zastala pred izloenim rubljem, a zatim povukla vrata i ula.

Bruno se zaustavio. to to radi, budalo jedna? prekorio je samoga sebe. Ona ve ima deka. Ljubavnika, zapravo. Zato bi inae kupovala zavodniko rublje? Kako si, zaboga, uope mogao pomisliti da bi takva djevojka mogla biti sama? Okrenuo se teka srca i nastavio kupovati.

Laura je voljela etati Trastevereom, po etvrti u kojoj je odsje-la. Knjiice za turiste opisivale su je kao zaputeno mjesto, radni-

44

Anthony Capella

ku enklavu u srcu Vjenoga grada, ali ona je voljela pod petama osjetiti vibriranje kaldrmom poploenih uliica, jedva dovoljno irokih da propuste siune talijanske automobile. Trgovina The Mystic Dread Rock Steady Reggae stajala je tik uz trgovinu elektrinog alata, a grandiozno imenovan Institut za simpatetiku shiatsu masau bio je stisnut izmeu ljekarne i kioska lutrije. Radionice za popravak namjetaja naslanjale su se na crkve; stabla narani borila su se sa suncobranima restorana za svaku zraku sunca, a travnati miris marihuane stapao se s mirisima svjee kave i pizze. Na trgovima i svim slobodnim mjestima, automobili su bili parkirani u nasuminom kaosu, ostavljajui dojam da je neto smrznulo prometni zastoj i da su vlasnici jednostavno napustili svoja vozila, a ivahno crvenilo geranija uokvirivalo je svaki prozor i okvire ulaza.

Jednoga dana, nedugo nakon to je stigla u Rim, sluajno je naila na zanimljivu trgovinicu. Izlog je bio jedva neto vei od ormaria, ali je u njemu bilo desetak i vie kompleta najljepega rublja koje je Laura ikada vidjela. Tange, tanke poput ogrlica, bile su izloene u krinjicama, kao da su dragulji. Bilo je mekanih cvjetastih potkoulja obrubljenih ipkom, toliko finom da bi bila dostojna svake vjenanice; drskih gaica to se nose na samome rubu bokova; crnih haltera za arape; kremastih svilenih bodija. Tog puta nekako se odlijepila od trgovine a da nije ula, ali sada, dok se pripremala za veernji spoj, opet se zatekla pred njom. Car-lottine rijei su joj odjekivale mislima: Vjeruj mi, on misli da e spavati s njim.

Uz laganu vrtoglavicu, otvorila je vrata i kroila u trgovinicu.

Unutra nije bilo polica, vjealica ili izloene robe. Zatekla je samo besprijekorno odjevenu Talijanku tridesetih godina, zadubljenu u II Messagero, koja je spustila novine kad su se vrata otvorila i izvjebanim okom premjerila Lauru.

"Momento", odluno je rekla ena i nestala u majunoj stranjoj prostorijici. Vratila se s etiri tanke kutije, koje je jednu po jednu otvorila na pultu. U njihovoj unutranjosti, u slojevima svilenog papira gnijezdili su se komadi rublja jo finiji od onih u izlogu. Nije bilo prikvaenih cijena, a Laura je ubrzo shvatila zato: kad

Hrana ljubavi

45

je napokon odluila to e, crveni ipkasti bodi s kompliciranim uzicama zbog kojeg se osjeala gotovo razbludno dekadentnom, iznos koji se pojavio na blagajni bio je vei od njezinih kompletnih ivotnih trokova za tjedan dana.

"Nauit u te kako se sjecka", rekao je Bruno Tommasu. "Kad ona doe, tako e izgledati kao da ti kuha."

"Naravno", rekao je Tommaso samouvjereno. Bruno je uzeo jednu jabuku i poloio je na radnu plohu. Zatim je razmotao svoju platnenu torbu za noeve.

"Ako mi oteti noeve," rekao je, "mrtav si."

"Neu ih otetiti." Tommaso je uzeo najvei, elini Wusthof. "Mili Boe, ba je teak."

Bruno mu je njeno uzeo noinu iz ruke. "A-a. Taj je prevelik za tebe. Poni s ovim." Dodao mu je manji Global. "To je japanski no. Izraen je od vanadijskog elika." Polio je malo maslinovog ulja preko kamena za otrenje. "Prije svega, pokazat u ti kako se otri."

Nakon pet minuta otrenja, Tommaso se poeo dosaivati. "Sad je ve valjda naotren."

"Skoro."

Kad je zakljuio da je u redu, Bruno je izvadio dijamantski elik. "A sad emo ga fino doraditi."

Tek nakon nekoliko minuta Bruno je svom prijatelju dopustio da se pozabavi jabukom. "Kraj noa koristi za deblje stvari, a vrak za fino rezanje", uputio ga je. "Prerezi jabuku pod kutom, ovako. Ne ekaj da se odvoji prva krika, odmah kreni na sljedeu. I prste k sebi. Ova otrica moe prerezati svinjske papke, a tvoje prstie bi otfikarila kao nita."

Dok je Tommaso vjebao rezanje, Bruno se posvetio penici. Za razliku od mnogih kuhara, Bruni nije bilo ispod asti neto ispei u penici. Volio je on i meso i povre, ali je osjeao jednu drugu, drugaiju vrstu zadovoljstva kad bi iarobirao umjetniki dotjerane, oaravajue slatkie od eera i brana ili kad bi ispekao pladanj obinih keksa.

Sam dolce, nakon tako puno teke hrane, bit e jednostavan - ricotta sir, s medom i malo cimeta, i aa vin santa - slatkoga bijelog vina - u koje se umau tozzeti, domai kolaii od ljenjaka. Bruno je ba stavljao kolaie u penicu kad mu je priao prijatelj.

"Evo," rekao je Tommaso i izvukao neki mali smotuljak iz traperica, "jo neki zaini za tozzete."

"Zaini ne idu u tozette", poeo je Bruno. A onda je shvatio da smotuljak zapravo sadri nekoliko grama droge.

"Vjeruj mi", namignuo mu je Tommaso. "Bit e jo ukusniji s ovim."

"A-a", odluno je odgovorio Bruno i odgurnuo ruku svog prijatelja. "Unitit e okus ljenjaka; a osim toga, nee ti trebati nikakvi dodatni stimulansi nakon ovakvoga jela. Kako e se iskazati pred tom djevojkom ako ona zavri u krevetu, a ti na balkonu?"

Bruno je odluio posluiti paroge s toplom zabaione kremom; ne onu sloenu verziju kakvu je pripremao u restoranu, nego jednostavnu, putenu pjenu od umanjaka i bijeloga vina. Ipak, jo nije rekao Tommasu da e morati dovriti zabaglione u posljednjem asu, tik prije serviranja. Lako je nauiti kako se koristi no. Do veeri, njegov prijatelj e morati svladati i kuhanje na pari.

U stambenom bloku Residencija Magdalena, gdje su bili smjeteni ameriki studenti, Laura je poela dvojiti o svom bodiju. Bez sumnje je bio prekrasan, ali bilo je neto fetiistiko, a da ne spominjemo i nepraktino, u povezivanju tih desetak kukica i uzica kojima se privrivao.

"to misli?" upitala je svoju cimericu Judith. "Pretjerano? Prekomplicirano?"

Judith ju je premjerila suenih oiju. "Ovako u ti rei: nadaj se da ima vjete ruke."

"Dao mi je do znanja da je prilino spretan", rekla je Laura. Pocrvenjela je.

"Ako ti ovo uspije skinuti, onda mora biti. Mislim da te eka sjajna no."

46

Anthony Capella

Hrana ljubavi

47

Tommaso se borio s posudom za kuhanje na pari i mlatilicom. Ve je bezbroj puta poinjao tui umanjke, a svaki put pjena bi splasnula u ljepljivu masu.

"Prejako lupa", rekao mu je Bruno. "Gledaj. Pomii i lakat i zapee. Ovako."

Tommaso je ponovno pokuao. Ovaj put bio je previe energian i smjesa se razletjela s vrka mlatilice.

"Budi strpljiv", rekao je Bruno. "Hajde, jo jedanput."

"Ja sam beznadan sluaj", rekao je Tommaso i umorno spustio mlatilicu. "Ne mogu ja to."

"Mora. Hajde, jo jedanput..."

"Ah, ali ne moram, zar ne? U stvari, ne", odvratio je Tommaso prepredeno. "Na koncu konca, sjedit emo za stolom, pa zato se ne i bih pravio da u zabaglione istui ovdje, a zapravo to napravi ti?" '

Bruno je razmislio o tom prijedlogu. "A gdje u ja biti?"

"Ovdje, naravno. Laura ne mora znati. A onda, kad sve bude na tanjurima, ti se iskrade van."

"Pa, dobro onda", oklijevao je Bruno. U svakom sluaju, bit e j to lake nego Tommasa nauiti kako se kuha. '

U osam sati Laura se nala na adresi koju joj je Tommaso dao, pred otrcanim vratima pokraj trgovine mopedima. Pozvonila je. Tommasovo lice pojavilo se visoko iznad njezine glave. "Doi gore", viknuo je. "Otvoreno je."

Koraknula je u mrano dvorite i uspentrala se bezbrojnim stepenicama sve do vrha zgrade. I tu su vrata bila otvorena pa je ula. Stani je bio malen i nimalo otmjen, gnjezdace od etiri prosto-rijice obavijene starim filmskim plakatima i slikama rock-zvijezda iz 1970-ih. Ali pogled ju je ostavio bez daha.

Ispod nje su se nizali krovovi s crvenim crepovima, jedan za | drugim, neuredno razbacane kue, stambene zgrade i crkve, sve nabijene jedna uz drugu, sve do Tibera. S njezine lijeve strane, du vrhova breuljka Janiculum, mirkala su udaljena svjetla. Ispred

nje, s druge strane rijeke, palae i crkve staroga Rima plutale su poput osvijetljenih otoka u tami okolnih zgrada.

"Ajme", ushieno je rekla.

Prozor je izlazio na kosi krov, preureen u sklepani balkon pri-lino smrtonosnog izgleda, s dvije ofucane stare fotelje i nekoliko lonanica sa zainskim biljkama, razbacanih u gutiku televizijskih antena. Tommaso je upravo ustajao iz jedne fotelje da bi je pozdravio, nesnosno prekrasan. Njegovo je isklesano lice bilo okrunjeno bujicom vrstih kovra, debelih i uvinutih poput ice na telefonskoj slualici. "Bok", rekao je. "Kako si, Laura?"

"Sjajno." Jo bolji od pogleda bio je, meutim, miris koji je dopirao iz kuhinje i koji ju je gotovo oborio s nogu. "Boe moj", dahnula je. "to je pak toT

"Veera", jednostavno je odgovorio.

"Mirie..." duboko je udahnula "... fantastino."

"Prilino je dobra", rekao je skromno. "Treba jo dvadeset minuta."

"Dvadeset minuta!" Nije bila sigurna da e izdrati tako dugo. I Itjela ju je kuati sada, odmah.

"Aha. Ne brini se. Bit e ti jo bolja ako se malo strpi. Iekivanje e biti dio uitka." Preao je jednom rukom niz njezina lea dok ju je pozdravljao poljupcem u obraz.

Laura je kriomice zadrhturila. Carlotta je imala pravo.

Nakon ae prosecca Laura se potpuno opustila. Tommaso je bio izvrstan domain, paljiv i zainteresiran - to jest, postao je takav kad ga je nagovorila da iskljui jezivu glazbu koja je svirala u pozadini.

"Ne sviaju ti se Ramonesi?" rekao je, iznenaen. "Ali oni su Amerikanci."

"I Mariah Carev je Amerikanka", odvratila je. Bilo joj je udno to netko tko ima tako profinjen ukus kad se radi o hrani moe pokazivati potpuno pomanjkanje glazbenog ukusa.

48

Anthony Capella

Hrana ljubavi

49

Nakon to su uljudno oslobodili stan Ramonesa, radosno su avrljali dok je Tommaso rezao sitno proljetno povre zapinzimonio, umak od maslinovog ulja, octa, soli i papra. Kuhinja je bila puna profesionalne kuharske opreme, a Laura nikada prije nije vidjela tako opake noeve poput nekoliko njih koji su se tu nalazili.

"Kad si to nauio?" upitala je, upiljena u Tommasov no koji je skakutao daskom za rezanje.

"Oh, nije to teko. I", dodao je, neto iskrenije, "imao sam jako dobrog uitelja."

Lauri se nakupljala slina u ustima od predivnih mirisa iz penice. "A to veeras jedemo?"

"Evo." Dodao joj je jelovnik, uz naklon i razmahivanje, poput konobara.

Pogledala je kartu i proitala: Antipasto: verdure in pinzimonio. Primo: spaghetti all'amatriciana. Secondo: abbacchio ali cacciatiora. Contorni: carciofl ali romana, asparagi con zabaione. Dolci: ricotta dolce; vin santo, biscotti. "Boe dragi. Neemo moi sve to pojesti."

"Quanto basta. To je taman dovoljno. Nema toga puno, tek toliko da razbudi nepce. A ne kao ameriki odresci, koji ti sjednu na eludac i zbog kojih..." Odglumio je podrigivanje.

Zaulo se zatvaranje vrata. "Tko je to?" upitala je Laura.

"Samo moj cimer. Ne brini se, on ide van."

"I on je kuhar?"

"Bruno? Ne ba. To jest, on je vjebenik. Pera posua, zapravo. Dakle, hoemo li jesti?"

Nikada prije Laura nije jela takvu hranu. Ne, ona nikada prije nije jela. inilo joj se kao da ti okusi oduvijek postoje, kao da su uvijek bili u njezinoj mati, ali sad ih je prvi put estito okusila. Svako novo jelo bilo je intenzivnije od prethodnoga. pageti su bili omotani gustim umakom od mesa i vina; bogati, reskoga mirisa i ljepljivi. A janjetina je, pak, bila ruiasta i slatkasta, tako meka da se topila u ustima. Posluio ju je bez povra, ali poslije je Tommaso iznio prvi contorno na stol: itavu artioku, obilno prelivenu toplim

50

Anlhonv Capella

maslinovim uljem i limunovim sokom, posipanu nakosanom metvicom. Laura je polizala svaku kap ulja s prstiju, iznenaena prodor-nou okusa. eludac joj je stalno javljao da je pun, preoptereen do raspuknua, ali tek joj je govorio da moe jo malo, samo jo zalogaj, sve dok joj se nije zavrtjelo u glavi od preobilja.

Tommaso ju je ostavio i otiao dovriti paroge. Nakon nekoliko minuta, pomalo osamljena, Laura je odluila otii do njega i pomoi mu. Pokupila je prljave tanjure i ponijela ih u kuhinju. "Tommaso? Ja u ovo oprati dok ti radi svoje."

Gurnula je vrata, ali se nisu pomaknula. "Oprosti", doviknuo je Tommaso s druge strane. "Uh, zaglavila su se. Hoe to ponekad."

Prodrmala je kvaku. "Hoe da ja gurnem s ove strane?"

"Ne, sredit u ja to za minutu."

U jednom trenutku, Laura se zbunila i uinilo joj se da iznutra uje amor glasova, ali bio je to samo Tommaso koji je pjevao uz kuhanje.

Vrata su se napokon otvorila i Tommaso je izaao, drei u ruci pladanj s kojeg se irila najnevjerojatnija aroma. "Popravio sam. Zna to, odnesi ti ovo na stol."

Nekoliko minuta kasnije jeli su paroge. Dah joj je zastajao, toliko su bile fine. Stapke, uronjene u pjenuavu kremu od razmuenih umanjaka i vina, bile su pri vrhu tako mekane da im je sisanjem mogla odvojiti vrak, ali kako ih je vakala prema kraju postajale su sve vre, a zavretak je bio hruskav.

"Tommaso", rekla je u zanosu. "Moram ti rei..."

"Znam", rekao je, smijeei joj se, a ona je osjetila kako joj tijelo obavija lijeno puteno, senzualno isijavanje.

U kuhinji, Bruno je donio tave do sudopera i paljivo, da izbjegne svaki zvuk, spustio ih u vodu.

"I, to ti radi u Rimu?" uo je Tommasa.

"Napisala sam zajedno natjecanje esej o povijesti umjetnosti", odgovorila je djevojka. "Glavna nagrada je bila godina dana u Rimu. To je kao neka vrsta stipendije." Zbog neega u njezinu gla-

Hrana ljubavi

51

su, Bruni su u misli doli dolci, puslice i slatki zabaione i pukanje bresaka dok se kuhaju u uzavrelom vinu. Nije si mogao pomoi, morao je jo malo prisluhnuti. "A smije li se i malo zabaviti?"

"Zeza me? Povijest umjetnosti je zabavna sama po sebi." Bruno je zamislio izraz Tommasova lica i osmjehnuo se. "Ne, ozbiljno", govorila je djevojka. "Mislim, ti si valjda naviknut na to. Ti moe otii i pogledati Caravaggija svaki dan ako te volja, ali za mene je to prilika kakvu dobije jednom u ivotu." "Caravaggio?"

"Ne zna za Caravaggija?" Djevojka je zvuala iznenaeno. Tommaso je brzo odgovorio: "Si. Naravno. Svi Rimljani znaju za Caravaggija. Koji je tebi najdrai?" "Pa, nije lako odluiti se za jednog..." "Naravno."

"... ali, kad bih ba morala, vjerojatno bih izabrala Gataru, nalazi se u MuseTCapitolini."

S rukama u sudoperu, Bruno je kimnuo. Ta slika je i njemu bila najdraa. Tommasova cura ima ukusa.

"Kad bih ja bio slikar," izjavio je Tommaso glasom punim potovanja, "samo bih tebe slikao, Laura. Tako bi sve moje slike bile prelijepe."

Bruno se jo ire osmjehnuo. Kad je u pitanju umjetnost zavoenja, Tommasu nitko nije ravan. Obrisao je ruke i na vrcima prstiju se iskrao prema izlazu iz stana.

Malo pomalo i od ricotte su ostale samo mrvice na tanjuru. Tommaso je biscotte i vin santo donio do pohabane stare sofe.

"Ve sam previe popila", promrmljala je Laura.

"U Rimu postoji izreka: 'Anni, amori e bicchieri di vino, nun se contano mai'"

"'Godine, ljubavnici i ae vina; njih se ne smije brojiti'", prevela je.

52

Anthony Capella

"Ba tako." Umoio je jedan kolai u zlatnu tekuinu i njeno ga prinio njezinim usnicama. Oklijevala je, a onda je otvorila usta. Okusne pupoljke joj je zalio sladak okus, okus groica. Zatvorila je oi, u ekstazi. "Boe moj, ovo je predivno."

"Sei bellissima", promrmljao je. "Kao i ti, Laura." Sad je u vino umoio dva prsta. Opet, samo naas je oklijevala, a onda ih je pustila neka kliznu u njezina usta. Oblizivala je s njegovih prstiju ljepljivo, medasto vino, sve dok nije iscrpila zadnju slatku trunicu. Nekoliko kapljica je palo na njezin vrat, a on ih je pohlepno pokupio poljupcima, dok je ona sisala njegove prste.

Polagano ju je razodijevao, skidajui s nje odjeu kao da otkida listove artioke, uz poljupce kod svakoga sloja. Nadala sam se da e biti ba ovako, pomislila je. Tko bi to povjerovao? Carlotta, naravno. Carlottaje cijelo vrijeme bila upravu.

Sad je razvezivao crveni bodi, povlaei petljice koje su ga pri-vrivale. Osjetila je da se bodi olabavio i uzvinula je lea, ekajui da zavri. Vukao je jednu uzicu, smrknuto usredotoen. Onda ju je jako potegnuo.

"ekaj", promrmljala je. "Tako e je jae zavezati."

"Idem po no", nestrpljivo je rekao.

"Ja u", brzo je odvratila. Dok je razvezivala petlje, Tommaso se pred njom bacio na koljena, sklopio ruke i stao mrmljati molitvu na talijanskom.

"to to radi?" upitala je.

"Zahvaljujem Bogu na ovoj gozbi", odgovorio je, poput vuka u janjeoj koi.

Hrana ljubavi

53

"Nakon to ste se na miru i polako nasladili prvim jelom, kad ste vinom pozdravili njegov prolazak i kad su vam se oporavili okusni pupoljci, na stol stie drugo jelo. Ako naruujete u restoranu - onakvome u koji zalaze Talijani, a ne turisti - drugo jelo se izabire nakon to ste pojeli prvo. Nije to zato to niste smislili planove, nego ekate kako biste se uvjerili u njihovu ispravnost, kako biste bili sigurni da se prvotne namjere poklapaju s trenutnim eljama..."

MARCELLA HAZAN, Osnove klasine talijanske kuhinje

Sljedeeg jutra, Vincent, Sisto i ostali rani gosti Kod Gennara dobro su se nasmijali ugledavi Tommasa kako pretrava ulicu prema kafiu, jo mokar od tuiranja i potpuno neodjeven, osim runika oko struka.

"Due cappuccini, Gennaro, presto per favore", uzviknuo je. Tom-masov iroki osmijeh jasno je govorio da ima dobar razlog za urbu, a njegovi prijatelji znali su to bi to moglo biti. Pozdravili su ga pljeskom.

Zastavi samo da ugrabi par cornetta, Tommaso je odnio dvije alice kave natrag preko ulice, bjeei izmeu automobila. Jedan Fiat kombi mu je potrubio, ali premda mu je uzvratio ritualnom rimskom uvredom - "Idi trubiti svojoj eni meu nogama, guziaru, tamo je vei promet nego ovdje!" - misli su mu ve bile zabavljene drugim stvarima.

Laura se ispod tua vratila u spavaonicu, zamotana u runik, mokre koe koja se presijavala na ranom jutarnjem suncu i kose slijepljene i zaeljane uz glavu.

"Prekrasna si", iskreno joj je rekao Tommaso. "Sei bellissima, Laura." Uzeo je mali digitalni fotoaparat sa stola. "Osmijeh?" Osmjehnula se, a on je kljocnuo. "A sad, doi natrag u krevet."

Hrano ljubavi

57

Potapkao je pokraj sebe, gdje je ekao primamljiv posluavnik s dorukom.

Vratila se u krevet i zagrlila ga. Pokupio je prstom malo pjene svog cappucina i smjestio je na vrh njezina preslatkog nosa. Nasmijala se, pa joj je iz ruke uzeo alicu i, paljivo je spustio na pod, i okrenuo se da je poljubi. Nakon kratkog oklijevanja, uvukla se u njegov zagrljaj, uz pohlepni poljubac, stiskajui se uz njega cijelom duinom tijela.

Laura je morala juriti da bi stigla na svoje prvo predavanje, ali je nala vremena putem nazvati Carlottu. Prvo pitanje njezine prijateljice bilo je, naravno: "Dakle?"

"Uf - vjerojatno sam se upustila malo vie nego to sam namjeravala", priznala je Laura.

Carlottino drugo pitanje: "I? Stoje skuhao?" Na kraju krajeva, ona je bila Talijanka, i premda su dva chiavata uglavnom podjednaki, dva jela nikada nisu ista.

Dok je Laura opisivala to je bilo na jelovniku, jedno po jedno jelo, nastojei dostojno doarati okus i aromu svakoga od njih, s druge strane se ulo puno dubokih udaha i itanja.

"Bijele paroge? Iz Brente? Uz zabaionei Boe moj, Laura, to je neto fantastino. Ja sam to samo jednom jela, a jo uvijek pamtim."

"To je bilo najbolje", priznala je Laura.

"Cara, ba sam ljubomorna. Moda bih trebala doi u posjet. to sprema za sljedei put?"

"Nije rekao. No, sada moram ii. Imam predavanje i kasnim."

Fakultet je bio smjeten u renesansnoj vili okruenoj borovima i fontanama, na breuljku Janiculum. Kao to je Laura i mislila, njezino predavanje je ve poelo, pa se to je neprimjetnije mogla smjestila na sjedalo pokraj Judith u sobi za seminare.

"Dakle," govorio je Kim Fellowes, predava, "visoka renesansa. Razdoblje od samo trideset godina, izmeu 1490. i pustoenja Rima 1520., tijekom kojega su papino pokroviteljstvo i talent ne-

58

Anthony Capella

koliko desetaka umjetnika stvorili najvei procvat genijalnosti ikad vien na svijetu. Dobro jutro, Laura. Izgledate kao da ste upravo dojurili iz neke Bramanteove kapelice ili od neke Berninijeve fontane, pa nam onda vi prvi moete ispriati to ste od visoke renesanse do sada vidjeli. "

Laura je brzo razmiljala dok je slagala svoje knjige. "Pa," rekla je, "bila sam u Sikstinskoj kapeli, naravno, i vidjela sam Rafaela u Vatikanu, i neke zgrade koje je projektirao Michael-angelo..."

"Momento. Tko je, molim vas, taj Michael Angelo?" prekinuo ju je Kim.

"Oh. Um, oprostite." U svojoj urbi, izgovorila je ime na ameriki nain, kao da se radi o imenu i prezimenu. "Mislila sam Miche-langelo" Ovoga puta ime je izgovorila kao i on, na talijanskome. Ali njezin predava jo nije bio zadovoljan.

"U ovoj prostoriji", objavio je, "neemo spominjati Michelan-gela, ili Tiziana, ili Rafaela, jer ne bismo ni Shakespearea zvali Will ili Beethovena Ludvvig. Jo uvijek nismo tako prisni s tim velikanima, pa si neemo doputati tu slobodu sve dok ne provedemo mnoge godine prouavajui njihova djela. Koristit emo, stoga, njihova puna imena: Michelangelo Buonaroti, Tiziano Vecellio i Raffaello Sanzio. Molim," pokazao je na Lauru, "nastavite."

Kim Fellowes je bio Amerikanac, ali je u Rimu ivio ve tako dugo da je gotovo postao, kako je govorio, pravi domorodac: sveuilino osoblje zvalo ga je jednostavno // dottore. Zaista je alosno, ispriao je studentima, to je svoju knjigu o renesansi - onu istu u koju je Laura gledala dok je uzaludno tragala za crkvom Santa Cecilija - morao napisati na engleskome, umjesto na talijanskome, zahvaljujui diktatu izdavaa eljnoga komercijalnog uspjeha. A knjiga je neizbjeno postala uspjenica: uvao je recenzije, paljivo plastificirane da bi ih zatitio od masnih otisaka, na svome stolu tako da ih studenti mogu prouiti. Svi su je veliali kao pravu rijetkost: djelo koje je spajalo uenost znanstvenika sa senzibilitetom istinskog umjetnika. Kim je u svemu pokazivao savren ukus, poevi od predivnih lanenih koulja koje je uvijek nosio - Laura se u mislima voljela igrati potrage za pravom rijei kojom bi opisala njihove boje: obino bi pribjegla rijeima kao to su razliak,

Hrana ljubavi

59

brusnica ili akvamarin - sve do blijede jakne od pikea i slamnatog eira, kojim je od estokog talijanskog sunca branio svoje profinjeno lice kad bi boravio na otvorenom. Neki njezini kolege smatrali su da previe trai od studenata. Lauru su njegov senzibilitet i inteligencija ispunjavali apsolutnim strahopotovanjem, pa je poduzimala sve u svojoj moi da bi ostavila dobar dojam.

"Dakle, pogledali ste Sikstinsku kapelu?" govorio je. "I kako vam se ini?"

Oklijevala je. Ali nije se mogla suzdrati da mu ne kae svoje iskreno miljenje. "Mislim da izgleda kao tagalj."

Drugi studenti su se nasmijali. "tagalj?" Kim Fellowes je upitno ponovio, ispreplevi prste i spustivi ih na koljeno.

"Da. Mislim, krasno je oslikana i sve to, ali slike su tako visoko da stalno morate gledati uvis, a prostorija je tako velika i pravokutna..." Utihnula je, uvjerena da e je sad ismijati. Na njezino iznenaenje, Kim je s odobravanjem kimao glavom.

"Laura je potpuno u pravu. Sikstinsku kapelu", rekao je, prelazei pogledom preko studenata kako bi se uvjerio da ga svi razumiju, "mnogi strunjaci, a meu njima i ja, smatraju otjelovljenjem najgorih pretjerivanja u renesansi. Boje su kriave, kompozicija je pompozna, a koncepcija bez harmonije. Naruio ju je, iskljuivo kao statusni simbol, skorojeviki bogata, koji je pri tome unitio neke sasvim dobre Peruginove freske. Sam Buonaroti nije htio s tim imati veze, pa emo mi zato radije prouavati njegove crtee. No onda, tko mi zna rei to je contrapostol"

"Taj ovjek je pravi seronja", gunao je jedan Laurin kolega dok su spremali knjige nakon seminara.

"Zna on to govori", odgovorila je Laura. Osjeala se pomalo krivom, to je bilo prvi put da joj je panja popustila tijekom Kimova seminara i odlutala u sjeanje na Tommasove poljupce, na njegovo tijelo priljubljeno uz njezino dok su dijelili posljednju au vin santa na ofucanoj sofi.

"I na to nas neprestano podsjea", ogoreno je rekao drugi student. "Hoe li netko na pizzu?"

"Gdje?" upitala je Judith.

"U mrtvanici?" B