Desmond Doss u ﬁ lmu n

godište 40 • broj 2 • godina 2016.

BolniËarDesmond Doss

u fi lmu

“Greben spaπenih”

2

ZNACI VREMENA • 2/2016.SADRŽAJ

SADRŽAJ

2

Dragutin Matak

Desmond Doss - junak za naše vrijeme 2

Victor Hulbert

Kako je nastao fi lm „Greben spašenih“

(Hackaw Ridge) 4

Dan Weber

Bi li Desmond Doss bio zadovoljan

fi lmom „Greben spašenih“? 8

Julian Hibbert

Što je pasivni otpor? 11

Julian Hibbert

I oni su služili… 14

Ivan Ðidara

Oni su se borili - bez oružja 15

Victor Hulbert

Četrnaest vojnika u Božjoj vojsci 20

Miroslav Volf

Što je dobro?

Radost i dobro proživljen život 23

Tihomir Kukolja

Reformacija bez dodataka 25

Ed Dickerson

Brexit: Kad se snovi sudare 27

Alister McGrath

Sekularizam i znanstveni napredak 29

Na samom početku mjeseca studenog 2016. u svijetu

se počeo prikazivati fi lm Hacksaw Ridge. Hrvatsko

izdanje fi lma je pod naslovom Greben spašenih. Film

je snimljen na osnovi istinitih događaja pred kraj Dru-

gog svjetskog rata, a glavni lik je bolničar Desmond

Doss koji se dragovoljno pridružuje snagama Sjedi-

njenih Američkih Država koje se bore na pacifi čkom

ratištu. Na samom početku se čini da je umjesto na

krvavo ratište Desmond Doss trebao otići u neko vjer-

sko sjemenište, gdje se moli i idealizira o duhovnim

vrijednostima, budući da on zbog svoje savjesti nije

mogao koristiti oružje. Umjesto da oduzima život on

ga je želio spašavati kao bolničar. Osim toga kao ad-

ventistički vjernik nije mogao raditi subotom, jer je

to njegov dan bogoštovlja, a i preferira vegetarijansku

prehranu. Slijede razni pritisci, ismijavanje, fi zičke

grubosti, ideološka uvjeravanja, psihološka promatra-

nja, pa čak i vojni sud s ciljem preodgoja ovog čudnog

vojnika. Međutim, Desmond redovito ponavlja da želi

služiti svojoj domovini kao bolničar, a kad bi se odre-

kao svojih duhovnih vrijednosti onda to više ne bi bio

on. Naposljetku, dopuštena mu je obuka za bolničara

bez nošenja oružja. Sudjelovao je u sukobima na neko-

liko bojišta, ali najteže je bilo na Okinawi.

Bitka na Okinawi je bila najkrvavija u Drugom

svjetskom ratu – u dva mjeseca živote je izgubilo pre-

ko 300 tisuća vojnika samo na savezničkoj strani. To-

liki gubitak života potakao je SAD da upotrijebi nu-

klearno oružje.

U bici su korištene i napalm bombe (zabranjene

međunarodnim konvencijama), a u takvome vrtlogu

•••••••••••••Dragutin Matak

urednik

3

ZNACI VREMENA • 2/2016.

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji

OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:

Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:

PLStudio d.o.o.

Naslovnicaa:

Krešimir Godina

Tisak:Tiskara Velika Gorica

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 5.000 primjeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:[email protected]

godište 40 • broj 2 • 2016.

smrti vojnici se počinju ponašati kao divlje

zvijeri. U tome paklu, usred ove klaonice lju-

di Desmond se junački uzdigao iznad mržnje

i osvete te iz ljubavi činio niz herojskih djela.

Samo u tom krvavom kaosu sklonio je na si-

gurno i spasio 75 ranjenika. Kada bi ga hvalili

zbog hrabrosti i neustrašivosti on bi ponav-

ljao da je to sve plod njegove odanosti Bogu.

Gotovo bi za svakoga ranjenika ponovno

vapio Bogu da mu pomogne spasiti još jed-

nog, još jednog, još jednog ranjenika. Često

bi objašnjavao da samo nastoji biti poslušan

Božjoj zapovijedi „Ne ubij“ i da se rukovodi

Isusovim primjerom: „Ljubite jedni druge

kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi

nitko nema od ove: da tko život svoj

položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji

moji ako činite što vam zapovijedam.“

(Ivan 15,12-14) Da je riječ o ljubavi koja

nadilazi naše razumijevanje svjedoči

i Desmondovo pomaganje ranjenim

Japancima, opet po Isusovu naputku:

„Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite

svojim mrziteljima, blagoslivljajte one

koji vas proklinju, molite za one koji vas

zlostavljaju.“ (Luka 6,27-28)

Ubrzo je Desmond stekao izuzetno po-

štovanje svih svojih kolega i nadređenih. I

sam je bio ranjen u ratu te je vraćen svojoj

obitelji. Za izuzetna junačka djela i zasluge

dobio je od predsjednika Harryja S. Trumana

Medalju časti 12. listopada 1945. kao jedini

heroj Drugog svjetskog rata koji je oslobođen

nošenja oružja na osnovi priziva savjesti. Bu-

dući da je bio invalid rata nije mogao aktiv-

no raditi, već je svugdje svjedočio o svojem

povjerenju u Boga i o ljubavi prema svojim

bližnjima. Umro je 2006. u 87. godini života.

Prema mišljenju redatelja fi lma Mela Gibso-

na ovaj fi lm ima izgleda potaknuti pozitivnu

promjenu u svijetu. Usred nesigurnih i prijete-

ćih odnosa koje rukovodi težnja za dominaci-

jom nad slabijima i izrabljivanjem onih koji si

ne mogu pomoći moguće je uzdizati se iznad

svega toga i to snagom viših ideala i vrijedno-

sti koje jedino ostvaruje ljubav koja sebe daje

za dobrobit svakog čovjeka, prijatelja i nepri-

jatelja. To je nebeska terapija koja jedino može

neutralizirati učinke uskogrudnosti, sebičnosti,

pohlepe i ubilačkih nakana. Desmondov život

je ljubavna priča koja zrači nadom da je mogu-

će nadvladati i mržnju rata. Dosljedan život u

skladu s duhovnim vrijednostima za koje nam

je uzor sam Isus znači biti spreman činiti na-

izgled nemoguće i sačuvati svoje dostojanstvo

i integritet. Takvi junaci potrebni su u naše

vrijeme. Na kraju fi lma Greben spašenih jedan

od još živućih narednika rekao je da je iz De-

smondova primjera naučio kako priziv savjesti i

poštovanje životnih vrijednosti nije šala, jer što

je čovjek bez svojih načela? Nasilno ih mijenjati

i potirati je ravno ubojstvu.

Ovaj svijetli primjer iz daleka poduprt je i

mnogim primjerima principijelnih ljudi koji

su stajali za svoje vrijednosti pod svaku cije-

nu. Oni možda nisu pripadali nekoj religij-

skoj skupini, ali su stali za ono što su smatrali

ispravnim po cijenu svojega života. Osim

članaka o Desmondu Dossu, nekoliko člana-

ka u ovome izdanju časopisa Znaci vremena

opisuje primjere časnih ljudi koji su trpjeli

nasrtaje zbog svojih uvjerenja, ali su ostali

dosljedni svojim duhovnim vrijednostima i

vjerni svojemu Bogu. Obratite naročitu po-

zornost na članak o četvorici vojnika iz naših

krajeva koji su stradali zbog svojih pacifi stič-

kih uvjerenja i odanosti vjerskim načelima

kako ih naučava Sveto pismo.

4


Kako jedna knjiga može toliko oduše-

viti čovjeka da sljedećih 40 godina pro-

vede pokušavajući je pretvoriti u fi lm?

„Unlikeliest Hero“ je jednostavna priča

o hrabrom ratnom junaku koji je od-

bio boriti se u ratu, ali je spasio stotine

života kao pripadnik saniteta. Ova pri-

ča je nekako zaokupila maštu mladog

Kanađanina Stana Jensena. Iako nije

kontaktu s nekim tko bi mu pomogao

ispuniti vlastiti san.

Ime bolniËara: Desmond Doss

A onda, nakon mnogih zamršenih

putova, i deset godina nakon Dossove

smrti 2006. godine, značajan fi lmski

hit, Greben spašenih, pretvorio je Jen-

senovu knjigu iz 1970-ih, Th e Unlikeli-

•••••••••••••Victor Hulbert

imao iskustva s izdavaštvom ili mediji-

ma, odlučio je da će njegova životna že-

lja biti da pomogne ispričati priču koja

po njegovu mišljenju mijenja život.

Čak se preselio u Los Angeles, kako

bi bio bliže Hollywoodu, nadajući se

5


est Hero, u fi lm koji prikazuje potpuno

drugačiji pogled na ratovanje. Greben

spašenih opisuje iskustvo načelnog

mladog čovjeka koji je želio služiti svo-

joj domovini – ali ne s oružjem u ruci!

od najpoznatijih bitaka, po kojoj je fi lm

i dobio naziv, Doss je na sigurno pre-

nio 75 ranjenih muškaraca, jednog po

jednog, preko ruba 120 metara visokog

grebena. Slično junaštvo nastavilo se

stima, vojnik Doss spasio je život mno-

gim vojnicima. Njegovo je ime u cijeloj

77. pješačkoj diviziji postalo simbolom

izvanrednog junaštva, daleko iznad i

izvan osjećaja dužnosti.“

Doss je doživio ruganje i nasilje od

suboraca koji su podcjenjivali njegova

kršćanska mirotvorna načela. Unatoč

tomu, kada je došlo vrijeme, on im je

spasio život. Služio je na krvavim pa-

cifi čkim bojišnicama u Drugom svjet-

skom ratu, postajući tako prva osoba s

prizivom savjesti koja je dobila američ-

ku Kongresnu medalju časti. U jednoj

i u nadolazećim danima kada se Doss

nalazio na samoj crti bojišnice kako bi

pomagao ranjenima. U tome ga nisu

spriječile ni vlastite rane, pa je nastavio

pomagati ranjenima iako je i on sam

trebao medicinsku pomoć.

Njegov navod glasi: „Izuzetnom

hrabrošću i nepokolebljivom odlučno-

šću, unatoč izuzetno opasnim okolno-

To je uzbudljiv tekst, no kako pri-

povijest pretvoriti u fi lmski hit, oso-

bito kada otkrijete da Doss ne gleda

fi lmove i ne voli kazalište? Proviđenje,

ili sreća, doveli su Jensena do scenari-

sta/producenta Gregoryja Crosbyja,

unuka legendarnog pjevača i glumca

Binga Crosbyja, poznatog po „Bijelom

božiću“ (White Christmas). Jensen je

6


tada bio upravitelj Kršćanske knjižare

u Glendaleu, u Californiji, a Crosby je

tamo bio zbog predstavljanja knjige.

Jensen mu je, iskoristivši priliku,

pristupio s primjerkom knjige, zamo-

livši ga da je pročita: „Jer sam oduvijek

smatrao da bi to bila dobra zamisao za

fi lm.“

Crosby se sjeća kako mu se Stan

tada učinio simpatičnim, pa je rekao:

„Svakako.“ I to je bilo to. Takvi zahtje-

vi često dolaze pred one koji se bave

fi lmom. „Prilaze mi bezbrojni ljudi sa

zamolbama da pročitam njihove ru-

kopise ili zamisli za priče, stoga u tom

trenutku nisam tome pridavao veću

pozornost, iako mi je, moram priznati,

zanimanje pobudila zamisao o tome

da je Desmond Doss bio prva osoba s

prizivom savjesti koja je primila Meda-

lju časti. Stoga sam knjigu doista ponio

kući, odloživši je na svom i tako već

pretrpanom stolu.“

Knjiga je tamo ostala još mjese-

cima, sve dok, jedne nedjelje, Crosby

nije odlučio pospremiti svoj stol, pa je

otkrio knjigu zakopanu pod papirima,

bilješkama i ostalim podnescima. „Dva

sata kasnije“, prisjeća se, „čitao sam

doslovno posljednji ulomak, kada su,

vrativši se kući, moja supruga i sin ušli

u moj ured. Bili su zbunjeni suzama u

mojim očima i naježenom kožom na

rukama. Zabrinuta supruga me upita-

la: ‘Što nije u redu? Jesi li dobro?’ Rekao

sam joj: ‘Upravo sam pročitao jednu od

najvećih pripovijesti svih vremena, i k

tome istinitu do posljednje riječi!’“

Od tog trenutka projekt je trebao

biti vrlo lak, osim jedne velike prepre-

ke: Doss nije vjerovao u fi lmove. Doi-

sta, nije ga zanimalo to što je netko htio

snimiti fi lm o njegovu životu, prisjeća

se Jensen. „Desmond nije vjerovao

Hollywoodu, niti je išao u kino. Sma-

trao je da je to zla i neodgovorna indu-

strija koja potiče na nemoral i nezdrav

način života, te da taj grad blještavila

mari jedino za stvaranje novca na ra-

čun običnog čovjeka.“

Zanimljivo je da se i Crosby, iako

dugogodišnji fi lmaš, poistovjetio s Do-

ssovim stajalištem, barem djelomično.

Crosbyja, kako sam kaže, zanimaju

„fi lmovi koji bude ovce“. Dossovu pri-

ču smatrao je upravo takvom: fi lmom

koji će gledatelja pokrenuti na razmi-

šljanje o tome što je doista važno u ži-

votu. Rekao je: „Još od djetinjstva sam

volio gledati fi lmove Franka Capre, i

oduvijek sam želio raditi televizijske

emisije o stvarnim ljudima i događaji-

ma koji su mijenjali svijet, ili pripovije-

sti iz prošlosti koje su prikazivale kako

biti dio rješenja umjesto dio problema.

Greben spašenih mi se jako svidio, i

odlučio sam ga ostvariti.“

Nakon višetjednog istraživanja,

pa i o tome što je Dossa nadahnjivalo

u njegovoj vjeri, Jensen i Crosby su se

konačno susreli i s njime osobno, na

godišnjem okupljanju ratnih veterana

i primatelja Medalje časti u Los Ange-

lesu.

Ušavši u predvorje prepuno vete-

rana i članova njihovih obitelji, Crosby

i Jensen su ugledali „ovog poniznog,

nježnog heroja“ kako razgovara s mla-

dim vojnikom. „A onda, kao da je bio

vođen nekom višom silom, Desmond

je, uz široki osmijeh, stisnuo ruku mla-

dom vojniku i pogledao prema nama,

prišavši Stanu i meni kao da je prepo-

znao dugogodišnje prijatelje,“ prisjeća

se Crosby. „Nismo ga nikada sreli, no

Desmond je nekako znao da smo to mi,

kao da je bio božanski vođen. Bio je to

trenutak kad smo se naježili, i koji ni-

kada neću zaboraviti.“ Uslijedio je dug

i plodan sastanak na kojemu smo ra-

“Ponosim se tobom jer uistinu zavrjeđuješ ovo odličje. Ovo smatram

većom čašću nego biti predsjednik” - Predsjednik Harry Truman

Dorothy i Desmond Doss

7


spravljali o životu, obitelji, moralu, reli-

giji, i na kraju o velikom pitanju, „Mo-

žemo li načiniti fi lm o njegovu životu?“

Doss je dao isti odgovor koji je de-

setljećima davao mnogim fi lmskim

zaposlenicima. „Ne želim se proslaviti

onim što sam učinio u Drugom svjet-

skom ratu,“ dodao je. „To je između

mene i Boga, i dužnosti prema mojoj

zemlji.“

Za Crosbyja je to bio trenutak za

upadicu, i povratak u povijest Adven-

tističke crkve. „Rekao sam mu da ga

razumijem, no upitao sam ga što je to

njegova Crkva prvo kupila u davnoj

prošlosti. Pogledao me pomalo začu-

đeno i rekao: ‘Tiskarski stroj, ako ste to

mislili?’ Odgovorio sam: ‘Upravo to! A

zašto je adventistički pionir Hiram Ed-

son posudio crkveni novac za kupnju

tog stroja?’“

Doss je pojasnio da su adventisti že-

ljeli svoju poruku prenijeti svijetu, pa je

tiskarski stroj bio jako dobar način do-

sezanja ljudi preko letaka i publikacija.

To je dovelo do razgovora o vrijednosti

knjiga, i onih značajnih kršćanskih iz-

danja, ali i onih „tamnih, negativnih,

sotonskih knjiga“ koje Doss sigurno ne

bi nikada čitao.

„Mislim da okrivljujete sredstvo,

umjesto ono što se tim sredstvom stva-

ra,“ tvrdio je Crosby. „Sada imamo

priliku dati čovječanstvu priču koja

doista može donijeti promjenu u svi-

jetu, proširiti moćnu poruku, osobito

djeci, o tome da je dobro biti to što jesi,

hodati vlastitim putem, i da nije važno

što drugi misle sve dok činiš ono što je

ispravno u tvom srcu.“

Sve ostalo je povijest. Film je nači-

njen. Redatelj Grebena spašenih je Mel

Gibson, a Dossa igra Andrew Garfi -

eld. Po čemu je ovaj fi lm drugačiji od

ostalih? U razgovoru s holivudskim

izvjestiteljem Gibson je rekao da sma-

tra nadahnjujućom pripovijest o „voj-

nom bolničaru koji nije želio dotaknu-

ti oružje, a ipak je želio sudjelovati u

spašavanju života na najgorem mjestu

na zemlji“. Dodao je: „Doći na najgore

mjesto na zemlji, bez oružja, a hodati

između njega i izvršavati svoj posao

kao pripadnik vojnog saniteta, te spa-

siti toliko života, to je nešto iznimno.“

Za Jensena je gledanje ovog fi lma

bilo ostvarenje sna, no žao mu je što

ipak nije nastao prije, već prije Irač-

kog rata. „To je suprotno kulturi. Ova-

kav fi lm ljudima može dati nadu da je

ispravno zauzeti stav. Možete biti ju-

nak, a držati se načela.“ Na završetku

sve one koji se protive ratu i nasilju, ali

priznaju da živimo u nesavršenom svi-

jetu, ostavlja u dvojbi. „Ako ste građa-

nin neke države, možda ćete se morati

boriti za tu državu. Ako ste građanin

nebeskog kraljevstva, trebate biti rat-

nik za tu državu. Ponekad morate biti

oboje.“

Jensen ostavlja pitanje otvorenim.

Doss daje jedan mogući odgovor.

(Izvor: http://www.hollywoodreporter.

com/news/mel-gibson-readyhonor-de-

smond-812094)

8


Jeste li ga osobno poznavali?

Jesam. Susreo sam se s njime

1952. godine. Bio je sitnije građe, vi-

sok oko 177 centimetara, vrlo vitak.

Vjerojatno nikada nije težio više od

66 kilograma. No bio je vrlo žilav i

jak. Kao dječak je volio trčati. Radio

je teške poslove u brodogradilištu i

navikao je na rukovanje teškom dr-

venom građom. Desmond je bio vrlo

izdržljiv. Smatrao je da može uraditi

sve što je mogao uraditi svaki drugi

vojnik u borbenim jedinicama.

Čime je zaslužio Medalju časti?

Desmond je u jednom danu, sa-

svim sam, na bojišnici u Okinawi, u

Japanu, spasio najmanje 75-ero lju-

di. Zapravo, spasio je mnogo života i

prije tog sudbonosnog dana na gre-

benu Maeda Escarpment. Japanci-

ma je Maeda Escarpment bio zadnja

obrambena utvrda. Tijekom bitke

uništene su cijele skupine vojnika

koji su se penjali preko ruba grebe-

na. Desmond je otišao gore sa 77.

pješačkom divizijom i kao pripadnik

saniteta užurbano je spašavao ranje-

ne vojnike.

Zbog čega je Dossova povijest

istodobno i pripovijest o vjeri?

Desmond je bio adventist koji je

živio svoju vjeru. Često je čitao Bibli-

ju i vjerovao je u mir. Visoko je cije-

nio ljudski život.

Raspoređen je u pješački vod, no

rekao je: „Ne, ne mogu se uvježbava-

ti s oružjem.“ Bio je izvrstan u svim

zahtjevima tjelesne spremnosti. Za-

pravo, često je bio bolji od ostalih

vojnika. I znao je rukovati oružjem.

Kao dječak je sudjelovao u vježba-

ma gađanja. No oružje nikada nije

upotrijebio u ljutnji, niti ga je uperio

u nekoga.

Znao je rukovati oružjem, no od-

bio ga je nositi. Ostali vojnici su ga

zlostavljali tijekom obuke jer su po-

kušavali izgraditi borbeni tim, a stra-

hovali su da se na Dossa neće moći

osloniti.

Za Desmonda je to bilo pitanje

savjesti: nije mogao i nije htio pre-

kršiti svoja vjerovanja. Na kraju je

dobio izravnu naredbu da uzme

oružje. Odbio je, i odveden je pred

vojni sud. Uporno je tvrdio: „Ja želim

služiti. Želim se za vas brinuti. Želim

biti na bojnom polju.“ Desmond je

ostao čvrst, i nije bio osuđen.

Desmond je imao neprilike i

zbog subote. Bio je to za njega toli-

ki problem da je zamolio: „Radit ću

nedjeljom sve što se obično radi su-

botom.“ Morao je raditi puno dulje.

Svom naredniku, Howellu, kojega u

fi lmu igra Vince Vaughn, rekao je da

subotom ne može ići na obuku niti

na izborne aktivnosti. Iako kaže „ne

mogu“, jasno je da se radi o njegovu

vlastitom izboru. O tome je dobro

razmislio, i to je njegova odluka.

Želio je služiti svojoj domovini.

Želio je služiti na najopasnijem mje-

stu, na bojnom polju. To je govorio

cijeli život, sve do smrti.

Desmond je bio jednostavan

čovjek. Imao je samo osam razreda

Bi li Desmond Doss bio „Greben

Dan Weber, voditelj komunikacija u

Sjevernoameričkoj crkvenoj diviziji,

razgovarao je s Charlesom Knap-

pom, umirovljenim američkim pu-

kovnikom i predsjednikom Odbora

za ostavštinu Desmonda Dossa, o

novom fi lmu „Greben spašenih“, o

ulozi Odbora u produkciji fi lma, te o

tome koliki bi utjecaj na adventiste

i Kršćansku adventističku crkvu mo-

gla imati pripovijest o Desmondu

Dossu.

Knapp je 29 godina služio u voj-

sci kao liječnik, a većinu vremena

proveo je s borbenim jedinicama.

Posljednjih 11 godina bio je pred-

sjednik Odbora za ostavštinu De-

smonda Dossa, koji je utemeljen

2000. godine.

Dan Weber, voditelj Odjela ko-

munikacija u Sjevernoameričkoj

diviziji, razgovara s Charlesom

Knappom, umirovljenim američkim

pukovnikom i predsjednikom Odbo-

ra za ostavštinu Desmonda Dossa.

(Pieter Damsteegt / Sjevernoamerič-

ka divizija)

Tko je bio Desmond T. Doss?

Desmond je bio domoljub. Bio je

adventist, vojna osoba i heroj zbog

svojih podviga, te odvažne službe

tijekom Drugog svjetskog rata. Iz-

među ostalih nagrada, 1945. mu je

dodijeljena Kongresna medalja časti

za službu, junaštvo, odvažnost i hra-

brost iznad svih očekivanja. Bio je

prva osoba s prizivom savjesti koja

je primila ovo odličje. Uskoro će po-

stati svjetska legenda.

•••••••••••••Dan Weber

9


škole. No imao je zdravo prosuđi-

vanje, i vrlo, vrlo jaku volju. Nada-

sve, Desmond je imao jednostavnu

vjeru. Bila je to vjera koju nije bilo

moguće slomiti. U tom je smislu bio

primjer, ne samo svojim suborcima,

već i svima nama.

Neki se pitaju zašto Hollywood

priča ovu pripovijest. Koji je vaš

odgovor?

Mislim da Kršćanska adventi-

stička crkva ovu priču nikada ne bi

mogla ispričati na način na koji je to

učinio Hollywood. Holivudski fi lmo-

vi, holivudska glazba te, kako neki

promatrači i futuristi kažu, internet

i virtualna stvarnost, jesu tri najveća

činitelja u preoblikovanju američke

kulture.

Ovo je fi lm koji poziva na tran-

sformaciju. Prikazan je ciljanim

skupinama, svjetovnim i vjerskim.

Vjerske skupine su općenito bile

pozitivne prema fi lmu. U svojim ko-

mentarima najčešće koriste pet slje-

dećih riječi: moćno, poticajno, na-

dahnjujuće, transformativno, i vjera.

Bill Mechanic, producent fi lma

„Greben spašenih”, rekao mi je, kada

sam bio pozvan na fi lmski set kako

bih se našao s Melom Gibsonom,

redateljem fi lma, te s ostalim glum-

cima i fi lmskom ekipom, da bi „ovo

mogao biti najznačajniji transforma-

cijski fi lm koji je nastao u Hollywoo-

du, barem u posljednjih pedeset go-

dina.“ On nije sklon preuveličavanju.

Svjestan je potencijala ovog fi lma.

Bi li Desmond Doss bio zadovoljan

fi lmom?

Odgovor: Da, bio bi zadovoljan.

Bilo bi mu vrlo teško gledati fi lm, jer

se Desmond, poput mnogih mladića

i djevojaka koji su sada u vojsci, vra-

tio kući s PTSP-om (Posttraumatski

stresni poremećaj). Tadašnji naziv

je bio: „shell shock“ (granatni šok).

Nedvojbeno je da je Desmond pa-

tio od tog poremećaja. S PTSP-om

se borio dijelom i tako što je o tome

govorio, a to mu je pomagalo.

Kako je, po vašem mišljenju, u fi l-

mu prikazana Kršćanska adventi-

stička crkva?

Dobro. Zapravo, u fi lmu se Kr-

šćanska adventistička crkva spomi-

nje nekoliko puta. Desmond javno

kaže da je adventist.

No Desmond se ne oslanja na

crkvu. On stoji poput Daniela. Stoji

sam, i kaže: „Ja tako vjerujem.“ De-

smond je vjerovao, kao što i ja vje-

rujem, da je spasenje pojedinačno i

osobno. Ne spašava me moja crkva.

Bog me spašava.

To se pokazuje u „jednostavnoj

veličanstvenosti“, kako je sam De-

smond rekao. Zato je sve tako moć-

no. Desmond se nikada nije kolebao.

U fi lmu se otkrivaju elementi njego-

va karaktera i vjere.

On ima integritet, poštenje i De-

set zapovijedi. Odlučio je da neće

ubijati. A na kraju fi lma subota igra

najveću ulogu.

Pojasnite nam što je Odbor za

ostavštinu Desmonda Dossa?

Ovaj je Odbor nastao krajem

1990-ih, na zahtjev Desmonda Dos-

sa. On se želio pobrinuti za zaštitu i

očuvanje svoje životne priče. Bio je

sakupljač, pa je prikupio mnoštvo

materijala o Drugom svjetskom ratu

i o vlastitom životu. Dobili smo zada-

ću čuvanja sjećanja i zaštite njegova

intelektualnog vlasništva.

Prva aktivnost Odbora bila je

potražiti redatelja i producenta koji

bi mogao uhvatiti bit Desmondove

službe. Prvi fi lm je bio fi lm Terryja

Benedicta. „The Conscientious

Objector” dokumentarni je fi lm iz

2004. godine. Film je dobro primljen

i dobio je mnoge nagrade. Na broj-

nim fi lmskim festivalima bio je fi lm s

dubokom i smislenom porukom. Na

nacionalnoj televiziji prikazan je više

od 12 puta. U crkvama je bio nadah-

njujući dokumentarni fi lm.

Prikazan je tisućama veterana

u javnim kinima i crkvenim dvora-

nama. Američko Ministarstvo obra-

ne zatražilo je dopuštenje njegova

prikazivanja na programu namije-

njenom Oružanim snagama, koji se

emitira diljem svijeta. U dva navrata

je prikazan na Dan oružanih snaga, a

jedanput na Dan veterana. Prikazan

je i na televizijskom kanalu Pentago-

na.

Dossova pripovijest je već ispriča-

na na više načina. Zašto Mel Gib-

son, zašto upravo sada?

zadovoljan fi lmomspašenih“?

10


Nakon dokumentarnog

fi lma 2004. godine, premi-

jerno prikazanog na Izvi-

đačkom kamporeeu u Osh

Koshu, u Wisconsinu, De-

smond je rekao kako više

nema snage, te kako smatra

da se ne razumije u fi lmsku

industriju, niti u nju ima po-

vjerenja. Ovlastio je stoga

Odbor koji će dopustiti da

njegova priča bude ispriča-

na, ako se nađe producent

koji je sposoban točno pri-

kazati njegovo iskustvo, te

koji će dopustiti mogućnost

utjecanja na scenarij.

Potragu je započeo

Terry Benedict, s mnoš-

tvom drugih ljudi poput

Freda Knoppera, tadašnjeg

predsjednika Odbora, zatim

mene, i Gabea Videla, suvla-

snika najveće kompanije za

posebne efekte u SAD-u – i adventi-

sta u Hollywoodu koji dobro pozna-

je zbivanja. Konačno smo pronašli

Billa Mechanica. Bill Mechanic, bivši

predsjednik i glavni izvršni direktor

Twentieth Century Foxa, odmah je

procijenio budućnost ove priče.

Nudio ju je različitim studijima,

no u prvim godinama je bilo puno

problema. Neki studiji su smatrali

da je priča previše religiozna. Zatim

nije bio pravi trenutak. Onda je gos-

podarstvo bilo u krizi [2007. i 2008.],

i mnogo toga je propalo. Ponovno

smo počeli ispočetka. I konačno, u

veljači 2015. godine Bill Mechanic je

fi nanciranje ostvario preko austral-

ske fi lmske kompanije Fox Studios,

te još nekoliko velikih fi lmskih kom-

panija u SAD-u. Čuli smo da će oni

napraviti fi lm i da će Mel Gibson biti

redatelj.

Ovo nije adventistički fi lm. No što

bi svaki adventistički vjernik tre-

bao znati?

Ovaj fi lm nije načinjen za Kr-

šćansku adventističku crkvu. Nismo

dali nikakav kreativni doprinos. Ne

predlažem nikome da ide pogledati

fi lm. No naši susjedi će ga gledati.

U to sam uvjeren. U SAD-u će biti

prikazan u 3.000 kino-dvorana, a

pretpostavlja se da će biti prikazan

na svakom području veće fi lmske

distribucije. Četrdeset šest područja

već je uplatilo milijune dolara za mo-

gućnost prikazivanja ovog fi lma. Bit

će titlovan na tko zna koliko

jezika.

Film će se početi prikazi-

vati 4. studenog, a traileri se

mogu pogledati već sada.

Ljudi su me već pitali: „Jesi

li ti adventist? Znam da ideš

subotom u crkvu. Reci mi

nešto o tvojoj suboti.“

Bit će to tema za početak

razgovora, nešto što kao ad-

ventisti još nismo iskusili.

Što adventisti mogu učini-

ti kako bi bili spremni za

pitanja?

U adventističkom na-

činu evangelizacije, kada

kao Crkva imamo neki veliki

kulturni događaj, često za-

vršimo u modusu reakcije.

Reagiramo na razgovor koji

netko započinje. Znamo da

će ovaj fi lm stvoriti priliku

za razgovor.

Pitanje koje moramo postaviti

jest: jesmo li spremni ući u razgo-

vor i nastaviti ga?

To nisu razgovori koji će biti tre-

nutni most ka krštenju. To su razgo-

vori o onome što svakog vjernika,

barem se nadamo, održava na živo-

tu, razgovori o onome što vjeruje.

Bit će zanimljivo to što će adven-

tisti, htjeli oni to ili ne, biti mjereni i

prosuđivani prema slici adventista

kakav je bio Desmond Doss.

Tijekom jednog od naših sasta-

naka Bill Mechanic me upitao je li Cr-

kva spremna na to da Desmond više

neće biti samo pripovijest koja se

priča u crkvi. Jesmo li sada spremni

na to da Desmond postane svjetska

legenda?

Mel Gibson mi je osobno rekao da

je nekoliko puta gledao dokumentar-

ni fi lm i pročitao knjigu. Bili su vrlo oz-

biljni u namjeri da sve urade ispravno,

te naglase ono što pisci knjiga često

kažu: istina je ponekad čudnija od fi k-

cije. Ovaj put istina nije čudna. Ona je

veličanstvena. Ona je prilika.

Zappravvo, uu fi lmmu see

KrršÊannska adveentisstiËka

crkkva sspomminjee nekkolikko

pputa.. Dessmonnd jaavno kažee da

je addvenntist.. No Desmmondd se

nne osslanjja naa crkkvu. OOn sttoji

popput DDaniiela. Stoji samm,

i kaaže: „„Ja ttako vjeruujemm.“

DDesmmondd je vvjeroovao, kaoo što

i ja vvjeruujemm, daa je sppasennje

pojjedinnaËnno i oosobnno. NNe

spaššava me mmojaa crkva. BBog

mme sspašaava.

11


•••••••••••••Julian Hibbert

Što je pasivni otpor?

Pacifi zam se općenito defi nira kao „vjerovanje da su rat i nasilje ne-

opravdani i da se svi sporovi trebaju rješavati na miran način.“1 Ne

treba nas, međutim, Oxfordski rječnik navesti na pomisao kako je

pacifi zam jednostavan poput ovog navoda!

Ovaj koncept obuhvaća cijeli spektar mogućih pozicija. Od: a. ap-

solutnog pacifi zma koji smatra svako nasilje, ubijanje i rat bezuvjetno

pogrešnim; preko b. uvjetnog pacifi zma, koji drži da je posezanje za

ratom ili silom pogrešno, osim u ekstremnim okolnostima; do c. pa-

cifi zma gdje se miru daje prednost nad ratom, osim ako rat postane

nužan za osiguravanje mira. Iz toga je vidljivo da pravilna rasprava o

pacifi zmu neizbježno postaje vrlo složena.2

1 http://www.oxforddictionaries.com/defi nition/english/pacifi sm

2 http://www.iep.utm.edu/pacifi sm

12


Pacifi zam i otpor

Iako je istina da pacifi zam poziva na

to „da se svi sporovi trebaju rješava-

ti na miran način“ to ne znači da svi

pacifi sti automatski izbjegavaju pru-

žiti otpor protiv društvene i političke

nepravde. Naprotiv, postoji duga po-

vijest pasivnog (nenasilnog) otpora

povezanog s ovim stajalištem.

Jedan zanimljiv primjer dolazi s

Novog Zelanda, krajem devetnaestog

stoljeća, gdje se koristi kao strateško

sredstvo otpora britanskoj konfi -

skaciji i osvajanju tradicionalne ma-

orske zemlje koja je kasnije davana

europskim doseljenicima. Iza ovog

nenasilnog otpora stajao je Te Whi-

te-o-Rongomai koji se 1865. godine

odbio osvetiti vojnicima koji su spalili

njegovo selo i oduzeli pripadajuću ze-

mlju. Kasnije je nadahnjivao maorske

ratnike koji su „ustajali za svoja pra-

va bez uporabe oružja“ i bez opiranja

uhićenju. Primjerice, jednom prigo-

dom 1881. godine nagovorio je 2.000

ljudi da „okorjele ratnike“ britanske

vojske, koji su bili poslani u borbu

protiv njih, pozovu u svoje selo kako

bi uživali u tipičnom maorskom go-

stoprimstvu.3

Njegov se utjecaj proširio, pa su

3 https://en.wikipedia.org/wiki/pacifi sm

Maori otada dočekivali upade dose-

ljenika na svoju zemlju „građanskim

neposluhom“ i „pasivnim otporom“.

Pasivni otpor je očito „odgovarao ma-

orskom smislu za humor i vlada ga je

vrlo teško suzbijala“. To je uključivalo

djelovanja poput preoravanja lokalnih

putova i livada koje su nasilno oduze-

te od Maora, uz dodijavanje uklanja-

njem klinova za označavanje zemljišta

koje je postavljala vlada.4

Je li „whitizam“ djelovao? Jest, čini

se da su spriječena velika krvoprolića,

spašeni životi i privučena suosjećajna

pozornost na maorsko pitanje. Ne-

što više od jednog desetljeća kasnije

pasivni (nenasilni) otpor ponovno je

pokazao svoju moć s dalekosežnim

posljedicama. Osnovna prava tisuća

Indijaca koji su živjeli pod britanskom

vlašću u Cape Colonyju i Natalu, te u

susjednim državama, Boerskim re-

publikama Transvaalu i Orange Free

Stateu, bila su od 1885. godine ugro-

žena raznim nepravednim zakonima.

Njihova sloboda kretanja, prilike za

zapošljavanje i glasačka prava su bila

ozbiljno ograničena.5

U početku je sve izgledalo beznad-

no, sve dok mladi indijski odvjetnik,

slabije građe, s naočalama, Mahatma

Gandhi, nije istupio i započeo jednu

vrstu pasivnog otpora koji je od 1906.

godine službeno postao poznat pod

nazivom satyagraha. Ova fi lozofi ja,

koja se temelji na sanskrtskom i hin-

duskom izrazu „držati se istine“, na-

vela je neke da satyagrahaju nazivaju

još i „snagom istine“, „odlučnim, ali

4 http://www.teara.govt.nz/en/1966/te-

whiti-orongomai- or-erueti-te-whiti

5 https://en. wikipedia.org/wiki/Indian_

South_Africans

Mnogi su, Ëini se,

nadahnuÊe za svoje

pacifi stiËke stavove našli

u Isusu Kristu, koji je,

smatraju, postavio mjerila

naËina na koji bi trebalo

postizati društveno-

politiËke promjene

nasuprot snažnom

protivljenju. Ono što nas

muËi, meutim, jest pitanje

jesu li u potpunosti shvatili

koliko je Njegov primjer

doista radikalan?

13


nenasilnim odupiranjem zlu“.6

Satyagraha zahtijeva od svo-

jih sudionika potpunu posveće-

nost istinitosti i ispravnosti njihova

stajališta, izbjegavanje svakog nasilja

(čak i u mislima), transparentnost

vlastitih namjera, te izbjegavanje sva-

ke prijevare ili tajnosti taktike. Ova

taktika uključuje građanski neposluh,

poput spaljivanja diskriminacijskih

osobnih dokumenata, blokiranja pru-

ge, i masovnih prosvjednih marševa.

Gandhi je kasnije koristio slične takti-

ke protiv tlačiteljskih britanskih zako-

na o oporezivanju soli u Indiji (1930.

– 1931.). To je pokrenulo široku kam-

panju građanskog neposluha u koju

su se na kraju uključili milijuni obič-

nih građana. Vicekralj Indije odgovo-

rio je brutalnim batinanjem, neki su

ubijeni, a uhićenih je bilo toliko (više

od 60.000) da se zatvorski sustav go-

tovo urušio.7 (Vidi okvir).

Je li nenasilni otpor bio uspješan?

Evo iskrene ocjene Global Nonvio-

lent Action Database: „Sol satyagraha

(Marš soli) je postala kultna kampa-

nja u povijesti nenasilne borbe, ne

stoga što je ostvarila svoje kratko-

ročne ciljeve - što nije uspjela – već

stoga što je delegitimizirala britansku

vladavinu“.8

Ostali su slijedili

Takvi primjeri pasivnog otpora na-

dahnuli su mnoge širom svijeta da

društvene i političke promjene za-

htijevaju na nenasilan način. Među

najpoznatijima je Američki pokret

za građanska prava (1950. i 1960.), u

kojem dr. Martin Luther King mlađi, i

ostali, često upotrebljavaju takve teh-

nike. Jedan primjer je Montgomery

Bus Boycott koji je pokrenut kada je

Rosa Parks odbila ustati kada joj je bi-

jelac pokušao oduzeti mjesto u auto-

6 http://gandhi.south africa.net/ – see

also: http://www.britannica.com/topic/

satyagraha-philosophy

7 http://www.history.com/topics/salt-

march

8 https://nvdatabase. swarthmore.

edu/content/Indians-campaign-

independence-saltsatyagraha- 1930-1931

busu. Ukupni pritisak nenasilnog dje-

lovanja bio je učinkovit u ostvarivanju

odavno zanemarenih građanskih pra-

va Amerikanaca crne rase.

Je li On bio uzor pacifi zma?

Povijesno gledano, mnogi su, čini se,

nadahnuće za svoje pacifi stičke stavo-

ve našli u Isusu Kristu, koji je, smatra-

ju, postavio mjerila načina na koji bi

trebalo postizati društveno-političke

promjene nasuprot snažnom protiv-

ljenju. Ono što nas muči, međutim,

jest pitanje jesu li u potpunosti shva-

tili koliko je Njegov primjer doista

radikalan?

Svijet u kojem se rodio bio je

grub i nasilan, bio je to svijet u ko-

jem su oporbu obično slamali ne-

milosrdnom silom. Između onih

koji su Ga okruživali mnogi su pri-

željkivali sličnu sudbinu onima na

vlasti. Kako se On odnosio prema

tome? Njegov stav je kristalno jasan:

„Isus odgovori: ‘Moje kraljevstvo ne

pripada ovomu svijetu. Kad bi moje

kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu,

moji bi se dvorani borili da ne budem

predan Židovima. Ali moje kraljev-

stvo nije odavde.’“ (Ivan 18,36)

On je otišao još dalje u dokazi-

vanju krajnje odbojnosti prema na-

silju: „Isus mu reče: ‘Vrati mač svoj

u korice, jer svi koji se mača hvataju

od mača ginu.’“ (Matej 26,52) Petar

je teško ozlijedio jednoga od onih

koji su došli uhititi Isusa zbog zloči-

na koji nije počinio, no prema Isusu,

ni to ne opravdava agresivno djelova-

nje! Drugi bi Ga bez oklijevanja sli-

jedili na putu građanskog neposluha.

Izvrsna prilika mogla se iskoristiti

protiv rimskog poreznog sustava.

Mnoštvo je moglo čuvati cariničke

stolove, dok bi trgovci tiho pobjegli.

No Isus to nije htio. Otvoreno su Ga

izazvali po pitanju plaćanja poreza:

„Je li dopušteno ili nije caru dati po-

rez? Da ga damo ili da ga ne damo?“

Uzvratio je na sličan način: „‘Done-

site mi denar da ga vidim!’ Donesu

mu ga, a on ih upita: ‘Čija je ovo sli-

ka i natpis?’ - ‘Careva’, odgovore mu.’

‘Podajte caru carevo - reče im Isus

- a Bogu Božje!’“ (Marko 12,13-17)

Zanimljivo, i protivno očekivanjima,

Isus, čini se, ne podržava ovakav pa-

sivni otpor. Zapravo, Njegovo nau-

čavanje jasno pokazuje da trenutna

vlada ima pravo prikupljati poreze,

a da bismo ih mi trebali dragovoljno

plaćati. Što se tiče očekivanja od dr-

žave, Isus je uveo još nešto što je neke

vjerojatno začudilo: „Ako te tko pri-

sili da ideš s njim jednu milju, hajde

dvije!“ (Matej 5,41)

Što to znači? Riječ koja je ovdje

prevedena kao „prisiliti“ je tehnički

termin za označavanje rimske prakse

prisilnog oduzimanja imovine ili pri-

silnog rada kad god im to odgovara.

Dakle, Isus je zapravo rekao da „Čak

i ako oni od vas zahtijevaju nešto što

najradije ne biste dali, ipak dajte i bu-

dite spremni učiniti i više no što su

očekivali.“ Ovaj odgovor bi sigurno

iznenadio „aktiviste“ Kristova vre-

mena, ali ne smijemo tu učitavati ne-

što što ne postoji. On je već jasno re-

kao: „‘Podajte caru carevo… a Bogu

Božje!“ Cezar bi dobio ono što mu

pripada, no kompromisa ne može

biti ni za jedan od Božjih zahtjeva!

Pacifi st ili mirotvorac

Iz naših kratkih zapažanja o Isu-

sovu životu i učenjima jasno je da

On nije bio isti kao tipični pacifisti

današnjice, koji promoviraju pasiv-

ni otpor. Išao bih tako daleko i re-

kao kako bi Isusa bilo bolje opisati

kao mirotvorca, nego kao pacifista:

„Blago mirotvorcima jer će se zva-

ti sinovi Božji.“ (Matej 5,9) Neki

pacifisti, osobito oni koji sebe vide

kao promicatelje pasivnog otpora,

ne mogu istodobno tvrditi i da su

mirotvorci. Nakon što se posvetite

izazivanju bilo koje vrste, u biti po-

stajete protivnik – postajete dijelom

problema, umjesto dijelom rješenja.

Uloga mirotvorca je jedinstvena. On

(ili ona) je tu zbog smanjenja nape-

tosti i sukoba, zbog promicanja po-

mirenja i osiguravanja trajnog mira.

Možda je vrijeme da ukažemo na to

kako nam je potrebno manje pacifi-

sta, a više mirotvoraca!

14


Desmond Doss predstavlja one koji se

pozivaju na slobodu savjesti, one koji

su bili spremni služiti u oružanim

snagama svoje države, ali isključivo u

neborbenim ulogama.

No, postoje i oni s prigovorom sa-

vjesti koji ne pristaju biti na bilo koji

način povezani s vojnim ustrojem

svojih država. Oni ne žele pomagati u

neborbenim ulogama jer smatraju da

tako drugima omogućuju svrstavanje

u borbene jedinice. Tijekom prvih

mjeseci Prvog svjetskog rata dogodi-

lo se nešto neuobičajeno: inicijativa

skupine mladih kvekera dovela je do

stvaranja Friends Ambulance Unit –

FAU (Kvekerske sanitetske jedinice

– napom. prev.). Ovi mladići su pred-

vidjeli da će broj ranjenih u ovom

„totalnom ratu“ uskoro prevladati

mogućnosti vojne sanitetske službe.

Imajući to na umu, osnovali su volon-

tersku sanitetsku službu posvećenu

„sudjelovanju na nenasilan način“. Ni

vojska ni britanski Crveni križ u po-

četku nisu željeli „uključivanje skupi-

ne neovisnih i mirotvornih volontera,

no okolnosti su se dramatično promi-

I oni su služili…•••••••••••••

Julian Hibbert

jenile kada je krajem listopada pora-

žena belgijska vojska. Tada su FAU je-

dinice (Kvekerske sanitetske jedinice)

dobile opremu i zalihe, i… otpremlje-

ne su u Belgiju“. Ovi hrabri volonteri

našli su se u punom jeku djelovanja i

prije dolaska u Francusku. Nakon što

su odmakli nekoliko kilometara na

otvoreno more, susreli su britanski

ratni brod pogođen torpedom. Spasili

su njegovu posadu i vratili ih u Dover.

Zatim su ponovno isplovili, stigli u

Dunkirk i „radili tri tjedna u vojnim

evakuacijskim barakama skrbeći za

nekoliko tisuća ranjenih vojnika dok

ih nisu uspjeli evakuirati na bolničke

brodove“. Zbog sve većeg broja ranje-

nika koji su pristizali iz rovova, uloga

FAU jedinica brzo se proširivala, pa se

u njihovim redovima našlo mnoštvo

osoba koje nisu bile kvekeri. Volon-

teri FAU jedinica počeli su pomagati

ranjenim i ozlijeđenim francuskim

civilima, čime su privukli pozor-

nost medicinskih jedinica francuske

vojske, pa su zamoljeni da njihovo

osoblje vodi neke od francuskih sa-

nitetskih konvoja s oznakom Secti-

ons Sanitaires Anglaises. Za kratko

vrijeme FAU jedinica djelovala je i u

civilnim i u vojnim bolnicama, da bi

1915. djelovali u sanitetskim vlakovi-

ma, a „početkom 1916. imali su dva

bolnička broda“. Do završetka rata u

radu FAU jedinice služilo je oko 1.800

osoba, a 21 osoba je ubijena za vrijeme

pomaganja ranjenicima na zapadnoj

fronti. „Prešli su više od tri milijuna

kilometara i prevezli 277.000 bolesnih

i ranjenih osoba.“ (Ovdje nije uključe-

no djelovanje njihove talijanske jedi-

nice.) I na kraju, napomenimo kako

u rad nisu bili uključeni samo muš-

karci. Podaci pokazuju da su „stotinu

i dvije ženske osobe služile u FAU je-

dinicama… od kojih je njih 54 služilo

u inozemstvu“.

Što bismo više mogli reći? Ovolika

hrabrost zasigurno dovoljno govori

sama za sebe!

Izvor: http://www.quakersintheworld.

org/quakers-inaction/

Inicijativa skupine mladih kvekera dovela je do stvaranja Friends Ambulance Unit – FAU (Kvekerske sanitetske jedinice

15


Oni su se borili- bez oružja

••••••••••••• Dr. sc. Ivan Ðidara

Oni su stajali za istinu

Ovdje donosimo nekoliko stvarnih

i opasnih iskustava adventističkih

vjernika koji su prošli pakao robi-

janja u JNA jer nisu htjeli pogaziti

četvrtu Božju zapovijed, koja govori

o tjednom danu odmora - o subo-

ti, koja nas podsjeća na stvaranje i

Stvoritelja. (Biblija: Izlazak 20,8-11)

Budući da se radi o Deset zapovije-

di, o Božjem zakonu (a ne o židov-

skom, kako se često čuje i objašnja-

va), njega nitko ne smije mijenjati.

Zato ga adventisti drže u svim život-

nim situacijama, pa i kad je to čak

opasno po život. A iskustvo tih mla-

dih ljudi, koji su stajali za istinu, još

je strašnije jer se događalo u mirno-

dopskom razdoblju.

Kad je rat, kad su elementarne

nepogode, kad je u pitanju spaša-

vanje života ljudi, životinja i dobara

Adventisti su po naravi vjernici pacifi sti. Žele, grade i podržavaju

mir meu ljudima. A sve prema onoj Isusovoj zapovijedi: “Što

želite da Ëine vama ljudi, Ëinite i vi njima.”(Matej 7,12) i prema

onoj zapovijedi: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim,

svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom

a svoga bližnjega kao samoga sebe.” (Luka 10,27) No takav stav ne

može a ne izazvati poteškoÊe u životu vjernika. Posebice je to teško

provoditi u ratnim uvjetima i u vojsci.

od propasti, onda se radi i subotom.

Ali, što se može obaviti drugim da-

nima, ne radi se subotom.

Slučajevi kršenja vjerskih prava

u JNA

Ovdje iznosimo nekoliko život-

nih priča iz tog razdoblja1

Milan Jakovac

Električar, u JNA osuđen na tri go-

dine zatvora zbog toga što odbija

raditi subotom iz vjerskih razloga.

Međutim, nije popustio. Konačno je

svuda u garnizonima gdje su ga pre-

mještali, izborio slobodnu subotu i

hranu2 koju jedu adventisti. Dio iz

1 Tekstovi su izvađeni iz doktorske

disertacije autora ovoga teksta.

2 Adventisti ne jedu svinjetinu niti

njegove knjige svjedoči kako su se

pretpostavljeni u JNA odnosili pre-

proizvode u kojima ima svinjetine,

sukladno Bibliji: Levitski zakonik 11.

poglavlje.

16


dana:

“Naravno, što se mene ticalo, to

nije dolazilo u obzir da se odreknem

Isusa. Došao je dan polaganja vo-

začkog ispita. Jedan od majora bio

je u komisiji. Svi kandidati iz moje

skupine položili su ispit. Samo sam

ja, kao njihov nastavnik i instruktor

vožnje, srušen na ispitu. Počele su

prijetnje vojnim sudom! A to voj-

niku nagovještava da mu se crno

piše. Tražili su priliku i razlog kako

da me optuže. Za subotu je određe-

na smotra i tehnički pregled vozila.

Bilo je tu i pet kamiona koji nisu bili

oprani. Desetar određuje tko će pra-

ti kamione i jednoga odredi meni.

Odbijam to učiniti.

Od kapetana, na licu mjesta, do-

bivam sedam dana zatvora. Na aero-

dromu Lučko (kraj Zagreba) nema

zatvora. Određuju novo stražarsko

mjesto. Vojnici su negodovali zbog

svega što se sa mnom događa. Vi-

djeli su kako pokušavaju sa mnom

manipulirati. Pošalju me u improvi-

zirani zatvor i na spavanje u bunker

koji je pokraj travnate piste. Bila je

jesen i mogao sam na obližnjoj njivi

nakidati dobar naramak kukuru-

zovine i napraviti ležaj na tlu. Moji

prijatelji morali su me “čuvati” kao

pravog zatvorenika. Izvukli su mi i

vezice iz cipela kako se ne bih obje-

sio.

Čuo sam kako govore: “Kako to

može biti da najboljeg vojnika bace

u zatvor? Reći ćemo mi to na MPV-

u (moralno političko vaspitanje -

uobičajena svakodnevna nastava u

JNA).” I stvarno, oni su taj problem

iznijeli na MPV-u. Odlučeno je da

ću po danu biti na nastavi a da ću

po noći spavati u učionici na podu

i nitko me ne mora čuvati, dok će

ostali vojnici spavati u spavaonica-

ma. Dakle, najbolji vojnik će preko

dana biti na nastavi, kao da se ništa

nije dogodilo, a noću na spavanju

u “zatvoru”, bez stražara. U među-

vremenu su napisali optužnicu: “Ne

pokorava se!” Olakšavajuća okol-

ma adventistima.3

Ofi ciri u JNA često su mislili

da im je “sveta” dužnost da slome

nekog vjernika. Ovo što su radi-

li adventistima, rimokatoličkim i

pravoslavnim svećenicima i/ili mu-

slimanima svakako nije bilo u opi-

su njihova radnog mjesta. Oni jesu

bili ateisti ali nisu, barem službeno,

ovlašteni da budu mučitelji, ateistič-

ki inkvizitori.

Ofi ciri su me htjeli objesiti

Jakovac je za dlaku izbjegao vješa-

nje. Tako bi se moglo objasniti da je

on (iz neobjašnjivih razloga?!) sam

izvršio vješanje (samoubojstvo), jer

ne bi bilo neovisnih svjedoka. Želeći

ga prisiliti da radi subotom, evo što

je kapetan predložio. O svome isku-

stvu Jakovac piše:

“Kapetan se okrenuo svojim ofi -

cirima, govoreći ruskim jezikom:

“Idemo svi skupa do štale (konjuš-

nice) i metnut ćemo mu štrik (ko-

nopac) oko vrata da ga objesimo, da

vidimo što će kazati.” Mislio je da ih

ja neću razumjeti. Moj potporuč-

nik je ustao protiv tog prijedloga,

govoreći: “Mi to ne smijemo radit’.”

Kapetan je bio pun bijesa, škripao je

zubima. Obukao je svoju bluzu, bez

i jedne riječi pripasao svoj opasač

s pištoljem. Pomislio sam: “Dobro,

sprema se za kino, imat ću svoj mir.”

Nažalost, nije bilo tako. …

“Čitao sam sve, pa i ono što on

nije pročitao do kraja, “da pretpo-

stavljeni može upotrijebiti oružje (u

slučaju rata). U svom bijesu izvadio

je pištolj iz futrole i stavio cijev pi-

štolja na moju desnu sljepoočnicu

a ruka mu je nervozno drhtala. Po-

navljao je: “Hoćeš li raditi ili nećeš?”

Moj odgovor bio je isti: “Ne mogu.”

Izgovarao je razne psovke, govo-

reći: “Ubit ću te, pa makar završio

na robiji.” Taj prizor trajao je četiri

do pet minuta. Konačno je spustio

3 Knjiga pod naslovom: Nisu me mogli

slomiti - Čizmom na vjersku slobodu.

Zagreb, 2013. Znaci vremena.

ruku, uhvatio za cijev pištolja i na-

redio mi: “Uzmi ga!” Uzeo sam, da

bih vidio što misli. Rekao je: “Što če-

kaš? Pucaj u mene jer ne vrijedi da

živim!”

Odgovorio sam: “Ne mogu dru-

že kapetane. Vi ste moj pretpostav-

ljeni.” “Vraga sam ja tvoj pretpostav-

ljeni, kad nećeš da me slušaš.” Rekao

je: “Pucaj u zrak!” Odgovorio sam:

“Naš narod je kupio ovu municiju za

slučaj rata.” Vratio sam mu pištolj.

On me je još uvijek gledao sa su-

znim očima punim gnjeva i rekao:

“Marš van. Bježi da te ne vidim!”

To s pištoljem, da sam ispalio

metak u zrak, bio je trik, kako bi

me kasnije mogao optužiti da sam

ja htio njega ubiti, ali da sam pro-

mašio.”

Održao je vjeru. Iako nerado,

prvom prilikom napustit će zemlju

i napornim radom postati uspje-

šan poslovan čovjek u Sjedinjenim

Američkim Državama i kasnije u

Kanadi.

Ljubomir NinkoviÊ

Pred vojnim sudom u Zagrebu

1956. godine osuđen je na robijanje

na Golom otoku jer nije izvršio na-

redbu da radi subotom iz vjerskih

razloga i jer nije htio napustiti vjeru

i postati član Partije, komunist. I tu

su se razišli. Ninković se prisjeća tih

17


nost: Branit ću se sa slobode.”4

Dobio je dvije godine vojnog

zatvora. Žali se Vojnom vrhovnom

sudu u Beogradu. Kazna je potvr-

đena. Dvije godine. Najprije je u

zatvoru u Zagrebu a onda je pre-

mješten u Staru Gradišku. Poslije

zime premješten je na Goli otok, ne-

daleko od otoka Raba. Taj je zatvor

u početku bio predviđen da bude

kaznionica za simpatizere Staljina

(informbiroovce). Kako je izgledalo

robovanje na Golom otoku? Ninko-

vić se prisjeća:

“U zatvoru su organizirali tzv.

Osuđeničku samoupravu. Određe-

na je hijerarhija među osuđenicima.

Osuđenici jedni druge trebaju “pre-

odgajati”. Milom ili silom! “Nedisci-

plinirani” su morali nositi kamenje

u tzv. kaseli - sanduku ili kolicima

bez kotača. Na prednjoj strani krat-

ke ručke i uže koje je bilo vezano za

ručke i preko ramena oko vrata (kao

šal) koje je rezalo po vratu ako bi

ruke popustile. To je nosio onaj koji

je morao ispaštati.

Ruke su bile vezane odostrag.

Ispod lakata, po sredini leđa bila

mi je provučena željezna šipka ili

jači štap. Dvojica osuđenika, svaki s

jedne strane, s višim zatvoreničkim

statusom bi me vukla s tom šipkom

ako ne bih htio hodati. Teret kasele

pune kamenja bi me vukao prema

dolje i rezao oko vrata i po rame-

nima. Nekada bi bilo uže na kojem

bi oko vrata visjela kasela a nekada

paljena žica. Na stražnjoj strani toga

sanduka - kasele, bile su kratke ruč-

ke sa svake strane i na tim mjestima

su bila dvojica osuđenika, svaki s

jedne strane, ali po kažnjeničkoj hi-

jerarhiji viši od mene. Oni su gurali

ta “kolica” na kojima sam ja igrao

ulogu kotača. U takvom položaju

sam morao nositi teret. Ako ne bih

htio hodati, sanduk s teretom pao bi

na mene i slomio bi mi leđa. Tako je

tu kaselu trebalo nositi dok ne pad-

neš u nesvijest. Tako su kažnjenici s

4 Đidara, I. Nova nada, str. 169.

višim rangom nemilosrdno kažnja-

vali, preodgajali niže rangirane.

Na Golom otoku sam proveo

više od godinu dana. To je svakako

ostavilo traga općenito po zdravlje, i

na psihu i na tijelo. Uz slabu hranu

i torture, po pet dana nisam imao

pražnjenje crijeva. Kada je tortura

na Golom otoku završena opet su

me pozvali u JNA gdje sam doslu-

žio još godinu dana. Bio je to ispit

slobode vjere i savjesti. Vjeru sam

održao.”5

Ivan JakliÊ

Zbog odbijanja rada subotom iz

vjerskih razloga dobio je presudu:

Goli otok.6

U JNA je došao 1956. godine

na odsluženje vojnog roka u Novi

Sad. Nakon nekoliko dana, pred ri-

mokatolički Božić, u subotu, jedan

od ratnih podofi cira po činu stariji

vodnik, naredio je zbor svih vojnika

i naredio da hrpu cigle, 32 000 ko-

mada, premjeste pedeset metara da-

lje. Javio se je svom desetaru i kazao

da ne može raditi iz vjerskih razloga

subotom. Pitao ga je što može raditi.

Kazao mu je da može biti dežurni na

požarstvu (neka vrsta straže). Od-

mah ga je poslao na požarstvo, da

zamijeni onoga vojnika koji je bio

na toj dužnosti. Vojska je toga dana

prebacila svu ciglu.

‘I, onda vi to rješavate lopatom!?

Nakon četrnaest dana stigla je subo-

ta uoči pravoslavnog Božića. Opet

zbor svih vojnika. Izdana je nared-

ba: Sve cigle vratiti na mjesto gdje

su bile prije četrnaest dana. Vojska

je tiho negodovala. Njegova deseta-

ra nije bilo u blizini. Taj stariji vod-

nik je baš stajao ispred Jaklića. Na-

redio je nekolicini da idu po kolica

za prijevoz cigle, među kojima je bio

određen i Jaklić. On je ostao staja-

ti u stroju. Budući da je stajao kraj

5 Usp. Đidara, I. Nova nada, str. 167.

6 Isto, str. 165-167.

njega, upitao ga je što čeka. Kazao

mu je da ne može raditi subotom.

On je od jednog vojnika uzeo sklo-

pivu lopatu kakvu nosi svaki pješak

u vojsci za kopanje rovova i udario

ga po glavi, više po zatiljku i malo

je zahvatio rame. Od siline udarca

Jaklić je pao na tlo. Prisjeća se tog

vremena:

“Za nekoliko trenutaka su me

podigli i u tom trenutku je dotrčao

jedan vojnik i kazao tom starijem

vodniku i meni da se odmah javimo

pukovniku, komandantu garnizo-

na. Pukovnik je u to vrijeme stajao

na terasi i vidio sve što se dogodilo.

Kad smo došli k njemu, upitao je

ofi cira:

‘Što se to dogodilo?’

‘Odbio je naređenje.’

‘I, onda vi to rješavate lopatom!?’

Strgnuo mu je činove s oba ra-

mena i naredio da se javi na raport i

ide na sud. Poslao ga je van iz ureda.

Onda je upitao mene:

‘Što je bilo?’

Kazao sam: ‘Ne mogu raditi su-

botom iz vjerskih razloga.’

‘I ti se javi na raport, ideš na sud.’

U Novom Sadu su me osudili na

osamnaest mjeseci vojnog zatvora.”

Tortura tri kata pod zemljom

“Bacili su me u ćeliju tri kata ispod

zemlje. Stalni je mrak u kojem stal-

no u ćeliji gori jaka žarulja. Ne znaš

kada je dan a kada je noć. A stražar

je tu i stalno motri kroz prozorčić

na vratima da ne zaklopiš oko, stal-

no traži da gledaš. I tako sam toj

vrsti mučenja bio izložen jedanaest

dana.”

Jaklić svjedoči o drugom slučaju:

“Bacili su me u jednu ćeliju u

koju su pustili vodu do koljena u

kojoj sam morao stajati. Hladno je

a ne možeš se odmoriti. Ako padneš

od umora, utopiš se. Vrata su bila

zatvorena. Čuo sam kako jedan ofi -

cir razgovara sa stražarom. Pitao je

ima li koga u toj ćeliji, u kojoj sam

bio ja. Stražar je rekao da u njoj ni-

18


koga nema. Ali, ofi cir je bio uporan.

Naredio je stražaru da otvori vrata.

Kada je stražar otvorio vrata, ofi cir

me je ugledao u vodi. Upitao ga je

tko je to naredio. Stražar je kazao da

mu je tako naređeno.

Naredio je da izbace vodu iz te

prostorije i da mi daju krevet. Kada

je taj ofi cir, koji je očito bio u kon-

troli, otišao, stražar mi je dao nešto

kao vojničku porciju kojom sam ci-

jeli dan vadio tu vodu iz sobe. Kada

se više nije moglo grabiti tom po-

sudicom, tada sam malom krpom,

veličine maramice, sakupljao vodu.

Završio sam taj posao oko pet sati

poslije podne. Donijeli su mi kre-

vet - slamaricu. U njoj je umjesto

da je na podu voda. Stražar je is-

pod vrata pustio crijevo s vodom i

sve je plivalo. Htio je da se ugušim

u snu, jer sam bio premoren od

nespavanja i stajanja u vodi.

Goli otok

“Poslije nekoliko mjeseci boravka u

zatvoru u Požarevcu, “nabili” su nas

u stočne vagone i poslali za Beograd

a onda pretovar u stočne vagone i

za Rijeku. Dan i noć, bez vode, bez

hrane. U vagonima su bili ubojice,

kriminalci, prebjezi preko granice

uhvaćeni na djelu, politički i vjerski

osuđenici. …

Kad su me dovezli na Goli otok,

prvo što su mi pokazali i kazali bilo

je: “Gledaj kako kaselu vuče ‘tvoj

novovjerac’.” Tamo je već bio jedan

od ‘mojih’, kako su kazali i htjeli su

me zaplašiti prizorom. …

Tako, gurajući mučenika, tjerali

su ga da trči, sve dok ne iznemogne

i padne u nesvijest. To bi trajalo oko

petnaest minuta. Tada bi se snage

iscrpile.

Tako su mene “uprezali” svake

subote. To je tako trajalo, svake su-

bote, četiri mjeseca.

Jedne subote, dok su me mu-

čitelji gonili uzbrdo - nizbrdo,

upregnutog u kaselu, odnekud se

pojavila neka delegacija s međuna-

rodnim predstavnikom, koja je po-

sjetila Goli otok, da vidi kako žive

zatvorenici u komunizmu. Među

njima bila je i jedna žena. Baš su iza

nekog brda naišli na mene i vidjeli

kako me gone. Sav krvav i prezno-

jen, premoren... Žena je počela vi-

kati: “Što mu to radite?! Tko je to

dopustio...?!” Vikala je kao da je

dobila slom živaca. ... Bila je prene-

ražena prizorom i saznanjem što se

zbiva na Golom otoku. Od te subo-

te više me nisu uprezali u kaselu. A

nisam vidio ni druge da su na taj

način kažnjavani. Kaznu sam od-

služio do kraja. “

Vieno oËima muslimana

Na sljedećoj adresi7 svjedoči jedan

od robijaša, inače musliman, insert

iz knjige nečije biografi je, gdje on

opisuje iskustva vjernika koje je

mučila UDB-a8 za vrijeme istražnog

zatvora i u zatvoru na prisilnom

radu. Prezentiran je samo mali dio,

koji nosi naslov “Subotari”.

“Na našem je gradilištu bilo

uhićenika koji su ispovijedali vje-

ru različitih kršćanskih sekti. Tu je

bilo subotara, pristalica sekte Jeho-

vinih svjedoka i još nekih. Subota-

ri su uglavnom bili vojnici koji su

odbili rad subotom, odbili da uzmu

oružje u ruke i da jedu svinjetinu i

ostalo što im je bilo zabranjeno po

vjeri. Pretežno su bili iz Vojvodine

i graničnih oblasti prema Rumunj-

skoj. Držali su se uvijek zajedno.

Bili su neobično pošteni i čestiti

mladići, veliki vjernici. Subotom

nisu htjeli raditi (iz vjerskih razlo-

ga). Sakrili bi se u baraku i čitali

Bibliju od petka uvečer do subote

uvečer9.

To nije moglo biti nezapaženo.

Neki cinker ih prijavi i uprava zatvo-

ra ih kazni tako što su morali stati na

sami rub ravnog krova zgrade koju

smo sagradili. Tu su morali stajati po

dvanaest sati a nekad i više od počet-

ka radnog vremena pa do kraja. Tu

se vrlo lako mogla dobiti nesvjestica.

Svaki pad sa zgrade bi značio smrt.

Uprava ih je nagovarala da počnu

raditi (subotom), ali oni su bili upor-

ni. Nisu se nimalo pokolebali. Imao

sam dojam da su postali još čvršći u

svojoj vjeri. Ti su mladići bili vrijedni

divljenja. Zapovjednik milicije našeg

gradilišta osobito se okomio na jed-

nog subotara iz okoline Sarajeva. On

7 Munir Gavrankapetanović, uhićen kao

student, pripadnik organizacije “Mladi

muslimani”.

8 http://www.islam-bih.net/knjige/book_u_

plamenu_kusnje/m_12.html . Knjiga: U

plamenu kušnje, objavljena u BiH.

9 Adventisti svetkuju dan odmora - subotu,

od zalaska Sunca u petak do zalaska Sunca

u subotu. Izlazak 20,1-17.

slame bilo više pljeve nego slame.

Onako umoran, morao sam staja-

ti kraj “kreveta” i čekati povečerje

- devet sati uvečer, da bih mogao

leći.

Kad sam konačno legao, zaspao

sam kao mrtav. Sanjao sam da se

vozim u čamcu i da se čamac po-

čeo puniti vodom. Budući da sam

ležao na slamarici koja je bila na

podu, u snu sam se počeo vrtjeti

zbog uznemirujućeg sna i osjetio

da sam umočio ruku u vodu. Brzo

sam se prenuo iz sna i ustanovio

19


je uporno odbijao raditi subotom, a

hranu nikako nije uzimao. Hranio se

samo kruhom i onim što je dobio u

paketima koje je dobivao od kuće.

Milicionari su mu stavili na leđa

vreću cementa od pedeset kilogra-

ma, vezali je i natjerali ga da je nosi.

O vrat su mu objesili karton na ko-

jem je pisalo: “Ja sam ‘subotar’ i su-

botom neću raditi.” Tu vreću je mo-

rao nositi za cijelog radnog vremena.

Davali su mu stanku samo za podne,

kad je bio odmor za sve robijaše.

Ruke su mu vezali na leđa užetom.

Iza njega je jahao jedan milicionar na

konju i tjerao ga, podbadajući podu-

žom toljagom i dovikivao mu: “Marš,

naprijed!” Ovom mladiću je takvo

stanje postalo neizdrživo. Uvečer bi

klonuo kao mrtav. Sutra ga je opet

čekao težak dan. … U međuvreme-

nu sam otišao s gradilišta. Ne znam

što je bilo s njim. ...10

Krsto GigiÊ

Bravar, zato što odbija raditi su-

botom i kao pacifi st odbija uzeti

oružje, osude ga 1946. na tri i pol

godine robije i šalju na prisilni rad

u Bosnu i Hercegovinu na izgradnju

hidrocentrale Bajina Bašta na Drini.

Tamo su služili svoju kaznu osuđeni

vojnici i ofi ciri JNA koji su bili de-

gradirani u vojsci. Gigić se prisjeća:

“Jedan od njih se posebno oko-

mio na mene. Odlučio me je slomiti

i primorati da radim subotom. Ka-

zao sam mu da sam tu zato što ni-

sam iz vjerskih razloga mogao raditi

subotom u jedinici a to ne mogu ni

ovdje. Natjerao me je u svojoj kan-

celariji da kleknem, uperio mi je pi-

štolj u glavu i kazao: ‘Ja ću te preod-

gojiti ili ćeš tu ostaviti kosti. Znaš li

ti da ovdje i komarci crkavaju?’ Bilo

je to fi zičko i psihičko maltretiranje.

Znao me je samog, bez svjedoka,

pištoljem tjerati uz veliku strminu.

Tamo u dubini, na sto pedeset meta-

ra ispod nas teče hladna, zelena Dri-

10 Gavrankapetanović, M. Knjiga: U plamenu

kušnje, str.138.

na. Htio me je dovesti na rub očaja i

navesti da skočim u smrt. No, ja sam

ostao miran, moleći se Bogu. Teško

je bilo podnositi svakodnevno psi-

hičko i fi zičko maltretiranje. Problem

je bio i s prehranom, jer mi adventi-

sti ne jedemo svinjetinu. A na kruhu

i vodi je teško raditi najteže fi zičke

poslove. Supruga mi je u paketu slala

suhi kruh, jer je bila siromašna, bez

prihoda. Ja sam svoj križ nosio i iznio

ga do kraja u tom zatvoru. Ali, taj

ofi cir, jednoga je dana, sam u svojoj

kancelariji sebi ispalio metak u glavu.

I tamo je ostavio svoje kosti, gdje i ko-

marci crkavaju.”

Godine 1949. mora doslužiti

vojni rok. Opet ide na sud i dobije

opet tri i pol godine robije s prisil-

nim radom. Robija u Požarevcu u

zloglasnom zatvoru Zabela. Nije

popustio.

Što je potrebno svijetu?

“Najveća potreba svijeta je potreba

za ljudima koji se ne daju ni kupiti

ni prodati, ljudima koji su u dubini

svoje duše pošteni i časni, ljudima

koji se ne boje nazvati grijeh njego-

vim pravim imenom, ljudima čija je

savjest vjerna dužnosti kao magnet-

ska igla polu, ljudima koji će stajati

na strani pravednosti makar se nebo

srušilo.”11

11 Ellen G. White, Odgoj 49.50.

NajveÊa

potreba svijeta

je potreba za

ljudima koji

se ne daju ni

kupiti ni prodati,

ljudima koji su

u dubini svoje

duše pošteni i

Ëasni, ljudima

koji se ne boje

nazvati grijeh

njegovim pravim

imenom, ljudima

Ëija je savjest

vjerna dužnosti

kao magnetska

igla polu,

ljudima koji Êe

stajati na strani

pravednosti

makar se nebo

srušilo.”

20


Tijekom Prvog svjetskog rata jedna

skupina od četrnaest mladića, adventi-

sta, izabrala je trpjeti batinanje, izglad-

njivanje i zastrašujuću kaznu „razapi-

njanja“, radije no rad subotom, koju su

oni smatrali biblijskim danom odmora

i bogoslužja. Ovi britanski vojnici od-

ložili bi svoje alatke petkom u 16.00

sati kako bi se pripremili za subotu.

No narednici su bili spremni za njih,

naoružani palicama, revolverima i čiz-

mama. Uslijedilo je batinanje. Zatim

su, izubijani i u modricama, ovi roč-

nici grubo gurnuti u zatvorske ćelije,

s rukama na leđima i okovima čvrsto

pričvršćenim na zapešća, tako da su se

urezivali u meso. Ova teška kušnja bila

je samo početak za ovu četrnaestoricu

mladića unovačenih godinu dana ra-

nije sa studija teologije na londonskom

Stanborough Missionary Collegeu,

preteči Newbold Collegea.

Oni će se i dalje susretati s teškim

posljedicama odbijanja rada subotom

tijekom Prvog svjetskog rata. Zatvor je

„morao biti gori od rovova jednostav-

»etrnaest vojnika Mnogi od onih koji su uložili prigovor

savjesti u Prvom svjetskom ratu, bili su

ozloglašeni, prezreni i oštro kažnjavani

zbog svojih politiËkih ili pacifi stiËkih

stavova. Postojala je mala skupina,

meutim, Ëiji su stavovi bili drugaËiji.

Evo kratkog uvida u nevolje s kojima

su se neki od njih suoËili.

••••••••••••• Victor Hulbert

no zato da bi obeshrabrio dezertere“,

rekao je Garth Till, čiji je otac Willie,

bio među ovom četrnaestoricom za-

tvorenika. Slični izvještaji o vjernim

adventistima koji su čvrsto stajali po

pitanju poštovanja subote, i odbijali no-

siti oružje, tek sada, nakon 100 godina,

izlaze na svjetlost dana. U Prvom svjet-

skom ratu borilo se više od 65 milijuna

vojnika. Poginulo je više od 8,5 miliju-

na, a ranjenih je bilo 21 milijun. Rat koji

je trajao između 1914. i 1918. godine,

povjesničari su opisali kao zastrašujući:

učinak suvremenog naoružanja i za-

starjele taktike. Adventistički vojnici su

iskusili drugu vrstu strahota u rukama

svojih sunarodnjaka. Odlučni u držanju

subote i ne nošenju oružja, bili su pre-

tučeni, izgladnjivani, prisiljavani čistiti

21


vre, narednik je odvojio adventiste od

ostalih u skupini i natjerao ih da sta-

nu na jednu stranu pristaništa. Zatim

je najvišem i najsnažnijem adventistu,

kojega je smatrao vođom, naredio da

veliko kamenje nosi s jednog kraja

pristaništa na drugi. Nakon što je voj-

nik završio posao, morao je kamenje

nositi natrag. Narednik je, međutim,

brzo ublažio svoj stav, po naredbi svog

nadređenog koji je jedne večeri posje-

tio adventiste i ispitivao ih o njihovim

prijašnjim zanimanjima i vjeri.

„Kada su čuli da smo adventisti,

časnici su pitali koja su naša posebna

vjerovanja i prigovori ratovanju. Okre-

nuvši se prema našem naredniku, za-

povjedni časnik je rekao: „Gledaj da

ovi mladići budu oslobođeni dužnosti

od zalaska sunca u petak do zalaska

sunca u subotu,“ napisao je vojnik H.

W. Lowe u pismo od 28. svibnja 1916.

„Kakvo su olakšanje ove riječi do-

nijele svima nama!“, rekao je Lowe.

„Imajte na umu da smo dobili upravo

ono što smo željeli, i to prije no što

smo zatražili. Vjerujemo da je Bog bio

izuzetno dobar prema svima nama.“

Sljedećih 18 mjeseci je prošlo glat-

ko. Adventisti su uglavnom radili kao

slagači tereta, istovarujući brodove u

pristaništu Le Havre i drugdje. No novi

mladi časnik preuzima dužnost u stu-

denom 1917. i objavljuje da je subotnja

dužnost obvezna. Kada su adventisti

odbili raditi, stavljeni su pred vojni sud

i osuđeni na šest mjeseci teškog rada u

Vojnom zatvoru br. 3 u Le Havreu.

„Zatvorski red je bio jako strog i 23

čuvara su očito bila psihološki uvjež-

bana za nadzor nad mnoštvom ljudi,“

napisat će Lowe mnogo godina kasni-

je.1 Na ulazu u zatvor čuvari su svim

1 Članak u British Advent Messengeru,

1973.

zatvorenicima odmah oduzeli Bibli-

je. No jedan je uspio skriti primjerak

Evanđelja po Ivanu. Kasnije su ga

međusobno podijelili i dijelove skrili

u kape.

»uvari nisu baš bili ljubazni

Adventisti su bili odvojeni jedan od

drugoga, primorani raditi duže i dvo-

struko brže, i izloženi grubom kažnja-

vanju ako bi zaostajali, rekao je Lowe.

„Naoružani čuvari nisu baš bili ljuba-

zni dok su izvršavali ove kazne,“ rekao

je. „Ponekad bi čovjeka zavezali za ko-

tač, u položaju kao na raspelu, i ostav-

ljali ga satima na suncu. Svi zatvorenici

su se grozili takozvanog „razapinjanja“.

„Nakon 40 godina, pišući mladiću koji

ga je pitao za njegovo iskustvo, drugi

adventistički zatvorenik, Worsley W.

Armstrong, je rekao: ‘Ne bih opisivao

potankosti o strašnom postupanju

prema nama, no na kraju je svaki od

nas bio gurnut u malu ćeliju, oko 2,1

m puta 1,2 m, željeznih zidova i beton-

skog poda. Bila je sredina zime. Tamo

su nam, nakon kažnjavanja, stavili

ruke iza leđa i zavezali ih takozvanim

„osmicama“. Bilo je to vrlo bolno.“

Armstrong je u zatvoru razvio srčanu

bolest i cijeli život je živio s ozbiljnim

posljedicama zatvoreništva.

Treći adventistički zatvorenik,

Alfred F. Bird, umro je prerano, 1944.

godine, djelomično i zbog lošeg zdrav-

lja uzrokovanog boravkom u zatvoru.

Njegova kći je rekla da su se ožiljci od

željeznih okova, koji su se urezali u

njegove ručne zglobove, mogli vidjeti

sve do smrti. Ostalo je nerazjašnjeno

na koji su način vlasti u Britaniji sa-

znale o zlostavljanju adventističkih za-

tvorenika. Upozorenje je možda došlo

od kapelana koji je predvodio tjednu

službu u zatvoru. On je, dok je prolazio

u Boæjoj vojscitoalete bez ikakvih sredstava, te kažnja-

vani zastrašujućim „razapinjanjem“,

tako da su vojnike u okovima bolno

vezali za kotač nekog oružja, ili neki

drugi objekt, i tako ih satima ostavljali

izložene vrućem suncu.

Nakon rata su mnogi adventisti

čak i svojim obiteljima odbijali govo-

riti o svojim doživljajima. No pojedi-

nosti o njihovoj hrabrosti i odanosti

Bogu polako se pokazuju otkrivanjem

rijetkih pisama i nekoliko objavljenih

članaka, te u razgovorima s preživjelim

članovima obitelji.

Adventistički predstavnici, koji su

se okupili u Londonu zbog važnog cr-

kvenog poslovnog sastanka, tog viken-

da 1914. godine, kada je rat počeo, nisu

ništa znali o tome s kakvim će se ne-

voljama susresti adventistički mladići.

U posebnim molitvama zastupnici su

molili da „sile sukoba budu zaustavlje-

ne u Europi, te da životi naše braće i

naši interesi budu božanski zaštićeni“,

kako je pisalo u posebnom izdanju

povodom stogodišnjice izdavanja ča-

sopisa British Advent Messenger, koje

je tiskano 1992. godine. Zastupnici su

dobro činili što su se molili dok je Prvi

svjetski rat i dalje bjesnio. Britanska

vlada je trebala tisuće vojnika koji će

se boriti u rovovima, pa je tako između

1916. i 1918. unovačeno i 130 adven-

tista. Među prvima su pozvana četr-

naestorica studenata iz Stanborougha.

Ovi mladići su 23. svibnja 1916. raspo-

ređeni u 3. istočni neborbeni korpus,

u vojarni Bedford, te su ubrzo brodom

prevezeni u Francusku.

Unatoč neborbenom statusu voj-

ne jedinice, adventisti su se suočili

s nevoljama čak i prije pristajanja u

Francuskoj. Na brodu su im dodije-

ljeni pištolji, no oni su ih odbili nositi.

Po dolasku u francusku luku Le Ha-

22


pokraj zatvora, čuo zapomaganje koje

je dopiralo iz zatvorskih ćelija, pa se

zaustavio i zatražio da vidi adventiste.

Nije dobio dopuštenje i više nikada mu

nije dopušteno da uđe u zatvor kako bi

predvodio vjerske službe.

Kada su se adventističke vođe u Bri-

taniji požalile Ratnom uredu na postu-

panje prema zatvorenicima, u siječnju

1918., oko tri mjeseca nakon njihova

utamničenja, vlasti su odgovorile da je

taj slučaj već istražen, te da su odgovor-

ni časnici ukoreni ili degradirani. Sa-

stanak adventističkih vođa s generalom

koji je istraživao njihovu pritužbu pota-

knuo je rano otpuštanje četrnaestorice

iz vojne službe koje je uslijedilo nakon

mjesec dana.

Albert Penson, jedan od četrnae-

storice, napisao je kako su marširali iz

zatvora „najsretniji na svijetu – neslo-

mljeni i nepovrijeđeni – iako su se me-

đusobno jedva prepoznavali“.

„Dali su nam trodnevno sljedova-

nje hrane, osobne stvari i gotovo nas

izgurali iz zatvora pod pratnjom oružja

i bajuneta“, napisao je u članku objavlje-

nom 1974. godine.2

Nakon saslušanja na Središnjem

sudu, adventisti su otpušteni iz vojske,

a zatim iz civilnog zatvora i prebačeni

u Knutsford Work Centre. Sva četrna-

estorica su do srpnja 1918. bili na slo-

bodi. Rat je završio 11. studenog 1918.

Mnogi od ovih zatvorenika postali su

vođe u Adventističkoj crkvi, te snažni

zagovarači prava osoba s prizivom sa-

vjesti u vrijeme ponovne pojave proble-

ma vojne obveze u Drugom svjetskom

ratu.

2 British Advent Messenger

Njihova prva subota u zatvoru

Ova četrnaestorica mladih adventista u

Vojnom zatvoru br. 3 nikada nisu zabo-

ravila prvu subotu koju su tamo prove-

li, dan za koji su se pripremili odlažući

svoje alatke u 16 sati u petak. Prema

Armstrongovu pismu iz 1957. godine,

dogodilo se sljedeće: „Kada je došlo

subotnje jutro, sjećam se da sam čuo

vrata ćelije s moje desne strane kako se

otvaraju i narednika kako daje upute

jednome od mladića da ide na posao.

Nisam mogao čuti njegov odgovor, no

čuo sam kako napušta ćeliju i vrata se

zatvaraju. „Ista se stvar dogodila mladi-

ćima s druge strane, a ja sam ostao sam.

Čuo sam kako se otvaraju druga vrata,

i zatvaraju zasunima na isti način, a ko-

načno su se otvorila i vrata moje ćelije, i

zapovjeđeno mi je da krenem na posao.

‘Na vrlo učtiv način sam to odbio, još

jedanput pojašnjavajući razlog mog od-

bijanja. Očekivao sam da će me srušiti

i pretući…. ‘No na moje iznenađenje

narednik je bio vrlo susretljiv. Rekao mi

je da ne budem lud; da su ostali mladići

došli k sebi i svi su otišli na posao, kao

što bi to trebali učiniti dobri „Britanci“,

te da ću samo upasti u još veće nevolje

ako budem tvrdoglav. „Ove su me vi-

jesti, naravno, iznenadile, i jedva sam

mogao vjerovati, no sjećam se kako sam

rekao da što god moja braća učinila, ja

moram ostati čvrsto uz Božju istinu, i

nastojao sam usaditi neku vrstu duhov-

nog razumijevanja u um ovog grubog

narednika.

„Kasnije sam saznao da su svi mla-

dići koji su bili u ćelijama ostali vjerni.“

Narednikov stav se naglo promi-

jenio kada je Armstrong odbio raditi i

uslijedilo je neizbježno batinanje. No

to nije bio kraj priče. Armstrong je re-

kao: „Kratko nakon toga, malo dalje

niz hodnik, čuo sam kako netko fućka

jednu od naših dobro poznatih himni –

iako se ne mogu sjetiti koja je to bila.

Začudio sam se što to čujem stoga što se

fućkanje ili pjevanje smatralo strašnom

nepokornošću. No na moje iznenađe-

nje čuo sam i pjevanje zajedno s fućka-

njem. Prošlo je samo nekoliko sekunda

prije no što je mnoštvo drugih glasova

pjevalo ovu dobru, staru himnu. „Pje-

vanje te pjesme donijelo je čudesnu

utjehu i snagu nama koji smo bili tamo,

u tom zatvoru.“ Utjecala je ona, isto

tako, i na narednika i ostale podčasnike

koji su se okupili u hodniku i nisu zna-

li što bi činili. Utihnuli su, i kao što je

Armstrong rekao: „Dovršili smo himnu

okruženi potpunom tišinom.“ Iako je

većina zatvorskih strahota s vremenom

izblijedjela, taj je trenutak ostao. Čak i

nakon 40 godina Armstrong je mogao

jasno reći: „Bilo je nešto u samoj toj hi-

mni, kao i u duhu u kojemu je otpjeva-

na, što je utjecalo na ove okorjele ljude,

jer su bili krajnje okrutni. Iako smo na-

kon toga iskusili znatan progon, osjećao

sam da nas ovi ljudi puno više poštuju

nakon što su čuli naše pjevanje.“

Victor Hulbert je proveo temelji-

to istraživanje među adventistima koji

su bili unovačeni tijekom Prvog svjet-

skog rata i otkrio je da je jedan od če-

trnaestorice zatvorenika, Willie G. Till,

bio njegov praujak. Više o Hulbertovu

istraživanju i povezanosti s dokumen-

tarnim fi lmom, A Matter of Conscience

(Pitanje savjesti), možete naći na mrež-

noj stranici: adventist.org.uk/ww1.

23


Što je dobro?Radost i dobro proživljen život

„Pogledajte ptice nebeske,” rekao

je Isus mnoštvu okupljenom oko sebe

(Matej 6,26). Nedavno sam promatrao

ptice i uvidio da je naš život danas

sličniji mahnitoj strci štakora i disci-

pliniranom marširanju mrava, nego

zadovoljnom i radosnom pjevanju pti-

ca. Na neki način smo mi ljudi sličniji

štakorima i mravima, nego pticama.

Ima nešto više u današnjoj nestaši-

ci zadovoljstva i radosti, osim što su to

samo elementi ljudske naravi. Kulture

postindustrijskih društava ohrabruju

i nagrađuju strku i marširanje više no

radovanje. One posežu u ono što se

čini najintimnijim područjem naših

srca, i utječući na naše želje i naš osje-

ćaj odgovornosti, kvare naše mirno

zadovoljstvo i potiskuju uzgon radosti.

Radost ka kojoj težimo je kruna

dobrog življenja. Ona sažima ono što

nazivam afektivnom komponentom

dobrog života, ili to čini barem u kr-

šćanskoj tradiciji (druge religije i re-

ligijske tradicije imaju nešto slično).

Dvije druge formalne komponente

toga dobroga života su cirkumstancij-

ske (život ide dobro) i agencijske (do-

bro vodim život).

Ove tri komponente nisu neovisne

jedna o drugoj, ne stoji svaka sama,

poput triju nogu neke udobne „stoli-

ce dobrog života“. Radost, stoga, nije

nešto što iskusimo ili ne iskusimo kao

dodatak dobrom vođenju života ili ži-

votu koji ide dobro. Naprotiv, poput

krune na kraljičinoj glavi, radost po-

čiva na životu i izraz je života koji se

dobro živi i ide dobro, nikada, dakako,

savršeno dobro, no dobro do određene

mjere, i u određenom smislu, i unatoč

svem pratećem bolu i žalosti, krivnji i

nedostatnosti.

Kada bi radost značila samo dobar

osjećaj, mogli bismo uzeti tabletu za

radost, ili pušiti ‘travu’, i radovati se.

No ne možemo, stoga što radost znači

osjećati se dobro zbog nečeg dobrog.

Dobro kojemu se radujemo mogu biti

dobre okolnosti u našem životu: dobro

zdravlje, divna obitelj, ili dobitak na

lotu, na primjer. (Najvažnija od svih

okolnosti za monoteiste jest postoja-

nje Boga i Njegov karakter, zbog čega

se oni mogu „radovati u Gospodinu“

unatoč inače neprijateljskim okolno-

stima.) Dobro kojemu se možemo

radovati može isto tako biti i izvrsno

ponašanje, poput života s integritetom,

ponizne službe ili hrabrosti. (Najvaž-

niji izvor radosti u nekim smjerovima

judaizma jest Zakon sam po sebi.)

Kada bi radost značila osjećati se

dobro zbog nečega dobroga, onda bi

sve što umanjuje dobro, ili naš osje-

ćaj da je to dobro, sputavalo tu radost,

što me vraća na želju, i odgovornost, i

The Christian Century, 1. srpnja 2016.

•••••••••••••Miroslav Volf

24


način na koji ih danas doživljavamo u

kulturama postindustrijske suvreme-

nosti.

„Da se oči nisu do sita nagledale

i uši dovoljno naslušale,“ piše pisac

knjige Propovjednika (1,7-8), opisuju-

ći staro iskustvo nezasitnosti. Mi smo

konačni, no naša je želja beskonačna,

a ograničena je, čini se, uglavnom na-

šom potrebom za odmorom. Nezasit-

nost je ljudsko stanje što ga suvremeno

tržišno gospodarstvo veliča. Prema

Kennethu Galbraithu, suvremeno trži-

šte ne daje odgovor na postojeće po-

trebe tako što će pribaviti robu, već

„stvara želje koje bi roba trebala zado-

voljiti.“ Želja, glad i nezadovoljstvo su

tržišno gospodarstveno gorivo. Što je

više goriva, brže će moći trčati, te na

taj način stvoriti prazninu koju nastoji

popuniti.

Posljedica je toga jureća bujica

čudesnih, i ne tako čudesnih, roba i

usluga zajedno s trajnim nedostatkom

zadovoljstva, te smanjenom sposobno-

šću za radost. Odnos između radosti i

zadovoljstva u bilo kojem trenutku je

jasan: što ste manje zadovoljni, to ćete

imati manje radosti (iako nezadovolj-

stvo često prethodi radosti). Radost

slavi dobrotu onoga što jest, što je bilo i

što će doći; tržišno gospodarstvo hrani

nezasitnost i nezadovoljstvo, sustavno

urušava dobrotu onoga što jest, te osa-

kaćuje radost.

Nezasitnost, vrsta loše beskrajnosti

nezasitne želje, uspoređuje se danas s

lošom beskrajnošću neprestane od-

govornosti. U visoko natjecateljskom

svijetu koji se, kako se čini, nikada ne

zaustavlja, jedna zadaća sustiže drugu,

i nikada nismo gotovi. Sizif se napreže

i gunđa, uvijek pretrpan, uvijek nepri-

lagođen; on ne pleše, niti se raduje. No

nije riječ samo o tome da se osjećamo

pretrpanima i neprilagođenima. S pra-

vom ili ne, mi proživljavamo ovu ne-

moguću zadaću kao vlastitu moralnu

odgovornost, a ne samo kao vlastitu

ambiciju.

Wilfred M. McClay je napisao:

U svijetu u kojemu sve bolje razu-

mijemo isprepletenost odnosa između

uzroka i posljedica, u kojemu sredstva

komunikacije i transporta postaju sve

djelotvornija i učinkovitija, te u ko-

jemu pojedinci postaju sve moćniji i

učinkovitiji posrednici, raspon naše

potencijalne moralne odgovornosti…

širi se do doslovno beskonačnih raz-

mjera.

Zamijećena beskrajna moralna

odgovornost znači stalnu krivnju, sla-

bo oblikovanu krivnju koja izbljeđuje

boje iz našeg doživljaja svijeta. Nepri-

lagođenost i krivnja zajedno blokira-

ju radost i čine da joj se mišići grče.

Obavijeni maglom bezvrijednosti i

potištenosti, tješimo se uzbuđenjem i

zabavom, no rijetko dostižemo bogati-

je zadovoljstvo radosti.

Onima čije su želje bezmjerne ni-

kada nije dosta, a ono što imaju nikada

nije dovoljno dobro. Oni koji osjećaju

beskrajnu odgovornost nikada ne čine

dovoljno, a ono što su učinili nikada

nije dovoljno dobro. Dvije loše bez-

mjernosti, jedna koja osakaćuje ra-

dost, i druga koja grči njezine mišiće,

zapravo su jedna: osjećaj da ništa nije

dovoljno dobro. Stoga nastavljamo ju-

riti i koračati kroz život.

Ovaj naš problem je, na čudan na-

čin, i frustrirajuće složeno i iznenađu-

juće jednostavno nadvladati. Moramo

iznova otkriti i prigrliti dobrotu malih,

velikih i neusporedivo velikih stvari

u životu. Kada to učinimo, ptice će se

vratiti – i zapjevati.

25


••••••••••••• Tihomir Kukolja

Prije 499 godina njemački je re-

dovnik, Martin Luther, pribio svojih

95 teza na vrata crkve u Wittenbergu u

Njemačkoj. Ovaj je događaj pokrenuo

nezaustavljiv val protestantske refor-

macije u Europi i doveo do odvajanja

crkvi koje su se poistovjetile s reforma-

cijom od Rimokatoličke crkve.

U srži velike podjele bio je način na

koji su dvije strane razumijevale sre-

dišnjost i ulogu milosti i vjere u životu

vjernika. S jedne strane je Rimokato-

lička crkva tvrdila kako je ona bogom-

dano sredstvo odlučivanja o uvjetima

pod kojima Kristova milost treba biti

dodjeljivana u živote vjernika. Refor-

matori su, s druge strane, razumjeli

da, ako milost Isusa Krista treba biti

milost, onda ona treba biti Božji dar

bez ljudskih dodataka.Tako su nastali

dobro poznati izrazi reformacije: samo

Isus, samo milost, samo vjera, samo

Biblija.

Danas, gotovo 500 godina kasni-

je, čujemo glasne pripjeve kršćanskih

vođa, i stručnjaka na svim stranama,

koji tvrde kako je reformacija bila veli-

ka pogreška, te da su sve teološke razli-

ke između rimokatolika i protestanata

bile posljedica „tragičnog nerazumije-

vanja“. „Naše razlike su samo pitanje

semantike. U konačnici, svi vjerujemo

da smo svi spašeni milošću, zar ne?“,

tvrde oni.

No je li se tijekom stoljeća išta do-

ista promijenilo u našem razumijeva-

nju Kristova Evanđelja, a što bi oprav-

dalo ovakve smione tvrdnje?

Jesmo li konačno stigli do jasnijeg

razumijevanja značenja, središnjosti

i dostatnosti Isusova života, smrti i

uskrsnuća u našem spasenju? Jesmo

li konačno prestali pretvarati svoje

zajednice, ili crkve, u „špilje razboj-

ničke“ prodajući u njima vlastite vr-

ste spašavajućih dodataka? Jesmo li,

nakon mnogih rasprava, komisija i

zajedničkih proglasa, došli sudjelovati

u Isusovu iskustvu preobraženja, kada

Njegovi učenici „ne vidješe nikoga,

osim Isusa sama“? (Matej 17,8)

Nisam sasvim siguran da jesmo.

Govorim „mi“ stoga što se na tržištu

širom sveukupnog spektra današnjeg

kršćanstva nalaze različite vrste sa-

mospašavajućeg placeba. Primjeri su

različiti, od pretjeranog i ekstremnog

samokažnjavanja katolika na Filipini-

ma tijekom Uskrsa, do praznovjernog

štovanja relikvija i mrtvih ljudskih po-

srednika i su-spasitelja, koji još postoje

26


čak i u najliberalnijim krugovima Ri-

mokatoličke crkve.

Isto tako, jesmo li se mi, prote-

stanti, pomaknuli naprijed „uvijek se

reformirajući“, kada se mnogi od nas

oslanjaju na subjektivne oblike misti-

cizma (poslušajte većinu suvremenog

proslavljanja i glazbe na bogoslužju i

otkrit ćete da češće slavimo svoje osje-

ćaje umjesto Isusa Otkupitelja)? Ili

kada se oslanjamo na subjektivne pro-

ročke i karizmatske darove zbog sigur-

nosti u svoj odnos s Bogom umjesto na

čvrsto obećanje: „Tko god zazove ime

Gospodnje, spasit će se?“ (Rimljanima

10,13). Jesmo li istinski reformirani i

„nastavljamo se reformirati“ kada su

mnogi od nas izgubili svako uvažava-

nje jedinstvenosti Isusa koji je „jedino

ime dano ljudima po kojem nam se

treba spasiti“? (Djela 4,11)

Drugim riječima, gdje god posto-

ji kršćanska kultura koja potiče svoje

sljedbenike na vjerovanje i djelovanje

kao da njihovo spasenje, ili osjećaj

Božjeg odobravanja, ovisi o našim

djelima, bilo da su u pitanju djela Za-

kona ili naša vlastita pravila, ili o su-

bjektivnim unutarnjim osjećajima i

zamislima; gdje god nas ohrabruju da

tražimo Božje otkrivenje u unutar-

njem djelovanju vlastite svijesti – time

samo pokazujemo kako nismo sigurni

je li vjerovati samo u Isusa dovoljno

da nas zadrži u spasonosnom odno-

su s Bogom. Kristova milost je, stoga,

kao vrhovno i dostatno sredstvo našeg

spasenja, osramoćena, razvodnjena,

pa čak i izgubljena.

Sve dok se nešto dodaje, što god

to bilo, a čemu pridajemo makar dje-

lomična otkupiteljska svojstva, nismo

razumjeli srž, značenje i trajnu nuž-

nost reformacije. Umjesto da se „uvi-

jek reformiramo“, mi se neprestano

deformiramo.

Danas mnogi mole za jedinstvo,

navodeći Isusovu molitvu „da svi budu

jedno“. Nažalost, zaboravljaju kako je

jedino zakonito jedinstvo zajedničko

Isusovim sljedbenicima ono s Isusom

koji čvrsto sjedi na prijestolju, te od-

lučuje o pravilima igre. „Kao što si ti,

Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i

oni u nama budu jedno“ molio je Isus.

(Ivan 17,21)

Isus nikada nije molio za jedinstvo

pod svaku cijenu. Jedinstvo kojemu u

središtu nije ‘Isus-plus-ništa’ jest ne-

zakonito prisvojeno jedinstvo. Koz-

metička ujedinjavanja ne temelje se na

istini već na kompromisima koji uvi-

jek žrtvuju Evanđelje. Tamo gdje Isus

Krist nije na prijestolju, bit će ustoli-

čen neki drugi „Krist“. Upravo stoga

upozorenje apostola Pavla zvuči tako

žurno i tako beskompromisno: „Ali,

ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo

s neba – navijestio Evanđelje protivno

onom koje smo vam navijestili, neka je

proklet“. (Galaćanima 1,8)

Reformatori šesnaestog stoljeća

uvidjeli su da se u srži Evanđelja nalazi

dar Isusa Krista bez ljudskih dodataka.

Bilo je to otkriće koje se nisu usudili

prilagođavati, niti podvrgnuti impro-

vizaciji. Ni mi danas to ne bismo tre-

bali činiti.

KKozmmetiiËka

ujeddinjjavaanja ne

temmeljee see na istinni veeÊ

na kommprromisimaa kooji

uuvijeek žžrtvuju Evannelje.

UUpraavo stogga uupozzoreenje

apposttola Pavvla zzvuËËi

takoo žuurnoo i taako

besskommprromisno:: „Ali,

akoo bi vamm tkko - bbili to

mi, biio aaneeo s nnebaa

- nnavijesttio EEvanneljje

prottivnno onomm koje smmo

vamm naavijeestilli, neka je

prooklett“.

(GGalaÊÊanimma 1,88)

27


••••••••••••• Ed Dickerson

Britanski su glasači 23. lipnja zadali

moguć smrtni udarac davnašnjem snu:

ujedinjenoj Europi. U otprilike tri de-

setljeća, od 1914. do 1945. dva su svjet-

ska rata razarala Europu, od Britanije

na zapadu do Urala na istoku, od Ar-

ktičkog kruga u Norveškoj do prstiju ta-

lijanske čizme. Ovi su ratovi opustošili

kuće, gospodarstva, gradove i tvornice,

doslovno brišući dva naraštaja muška-

raca, te bezbroj žena i djece. Uništili su

dragocjene katedrale, graditeljska čuda

i stotine nenadoknadivih umjetničkih

djela.

Očajno želeći da se ovo više nika-

da ne dogodi, europske vođe su počele

planirati nešto što je kasnije postalo po-

znato kao Europska unija (EU). Zami-

sao je bila ujedinjenje pod zajedničkom

valutom, zajedničkom vanjskom politi-

kom, te zajedničkom vladom, u nadi da

će ova politička i gospodarstvena unija

spriječiti daljnje konfl ikte.

Neko vrijeme se to činilo djelotvor-

nim. Doista, mnogi nisu vjerovali da

nešto takvo može propasti. A onda je

došao Brexit – Britanija je glasovala o

izlasku iz Europske unije. Još za vrijeme

poslijepodnevnog glasovanja mnogi su

vjerovali da će Britanija ostati dijelom

EU-a. Rezultat Brexit glasovanja u lip-

nju iznenadio je većinu svijeta. Dogodi-

lo se to u četvrtak, a u petak su fi nan-

cijska tržišta diljem svijeta zabilježila

emocionalnu traumu.

CNN Money je izvijestio da je

„Dow pao 261 bod, na najnižu razinu u

više od tri mjeseca, povrh pada u petak,

koji je izbrisao 610 bodova iz indeksa.

Kombinirani gubitak od gotovo 900 bo-

dova čini previranje nakon Brexita naj-

gorim dvodnevnim razdobljem za ame-

ričke dionice, od FreakOuta u kolovozu

2015. godine [abnormalnog pada na tr-

žištima]. Europska tržišta dionica došla

su pod veći pritisak, a funta je pala na

novu nisku razinu u ponedjeljak nakon

povijesnog glasovanja UK-a da napusti

Europsku uniju. Funta je potonula 3,5%

u odnosu na dolar, trgovalo se ispod

1,32 dolara, što je novi pad i njezina naj-

slabija razina u više od tri desetljeća.“

Financijska tržišta ne vole nesigur-

nost, a glasovanje za Brexit sa sobom

je donijelo valove nesigurnosti. Mnoge

druge države članice EU-a iskusile su

nezadovoljstvo njezinom sve većom fe-

deralizacijom, a sada se javlja strah da

bi Poljska, Češka Republika, Mađarska i

Slovačka, kao i skandinavske države, pa

čak i Francuska, možda mogle glasovati

o izlasku.

Ovaj politički nemir unutar EU-a

uslijedio je nakon nekoliko godina gos-

podarskog i fi nancijskog sukoba unutar

organizacije. Grčka nastavlja samovolju

pod gospodarskom strogošću namet-

nutom iz Brisela, sjedišta EU-a. Italija,

Portugal, Španjolska i nekoliko drugih

država trpe pod velikim teretom duga

koji uglavnom duguju drugim EU dr-

žavama.

Pod prijetnjom gospodarske i poli-

tičke nestabilnosti, Europski parlament

se suočava s dva suprotna impulsa iznu-

slično jedinstvu postojalo u Europi tije-

kom razdoblja Rimskog Carstva. Kada

je Rim pao, nije ga zamijenila ni jedna

velika imperijalna sila. Umjesto toga, po-

put čopora pasa koji kidaju truplo, Car-

stvo su na dijelove rastrgala germanska i

druga barbarska plemena koja su se onda

okrenula jedna protiv drugih. Ipak, sje-

ćanje na ujedinjeno Europsko carstvo je

ostalo, a san o ostvarenju ovog jedinstva

nastavio je hraniti ljudsku maštu.

Prvi koji je to ozbiljno pokušao vje-

rojatno je bio Karlo Veliki, kralj Franaka

(današnja Francuska), jedva tri stoljeća

nakon pada Rima. On je većinu današnje

središnje Europe stavio pod svoju vlast i

predvodio je ekspediciju u većinski mu-

slimansku Španjolsku. Papa Lav III. okru-

nio ga je za „cara nad Rimljanima”, ali svi

su vidjeli da, unatoč svojoj veličini, Karlo

tra. Zabrinuti da bi

Brexit mogao posluži-

ti kao izgovor drugim

državama da odu, neki

savjetuju oprez. Dru-

gi zahtijevaju još veću

političku i ekonomsku

integraciju. Mnogi se

ne žele odreći sna o

ujedinjenoj Europi.

Propast europskog

jedinstva

Posljednji put je nešto

28


nije bio uspješan u ponov-

nom uspostavljanju Carstva.

Sedam stotina godina je

prošlo prije no što je Karlo

V., vojvoda od Burgundije

i car svetoga Rimskog Car-

stva, ponovno pokušao. Po-

raz muslimana na Alhambri

1492. godine vratio je Špa-

njolsku natrag pod europski

nadzor, no ratovi s Francu-

skom, tri velike pobune u

Europi, te nastavak ratovanja

s Turcima u Austriji i prema

istoku, uskratili su Charlesu

ostvarenje ovog sna. Iscr-

pljen zahtjevima vladanja,

abdicirao je sve svoje naslove između

1554. i 1556. godine, i dvije godine ka-

snije umro je u samostanu.

Francuski kralj Luj XIV., veli-

ki „Kralj Sunce“, također je nastavio

san, no ni nakon 72 godine kraljeva-

nja, i jako koncentrirane moći oko

sebe, nije uspio ujediniti kontinent.

Nakon Francuske revolucije, Napoleon

Bonaparte je došao na vlast u Francu-

skoj. Kao sjajan taktičar vodio je vojsku

diljem kontinenta. Neko vrijeme se či-

nilo da bi konačno mogao ostvariti sto-

ljetni san o ujedinjenoj Europi. No, to se

nije dogodilo. Nakon dva poraza i dva

progonstva umro je osamljen na otoku.

Još jedan ambiciozan čovjek nije uspio

ujediniti Europu.

Kada vojna osvajanja nisu uspjela,

kraljevske obitelji iz gotovo svih država

Europe skovale su zavjeru ujedinjenja

kontinenta pomoću brakova. Kada je iz-

bio Prvi svjetski rat gotovo svim europ-

skim nacijama uključenim u rat vladali

su potomci engleske kraljice Viktorije:

engleski kralj George V., njemački Kai-

ser Wilhelm i ruski car Nikola II. bili su

rođaci; George je bio prvi rođak obojici,

i Wilhelmu i Nikoli; Wilhelm i Nikola su

bili rođaci u trećem koljenu.

I Wilhelm je sanjao o ujedinjenju

Europe pod svojom vlašću, no ironič-

no je da su njegove ambicije onemogu-

ćili njegovi rođaci – tako su strategija

vojnog osvajanja i strategija obiteljske

konsolidacije osujetile jedna drugu.

A bio je tu i Adolf Hitler. Njegov san o

„Tisućugodišnjem Reichu“ zasigurno je

pokušao oponašati moć i doseg starog

Rima. No dokončao je svoj život u razo-

renom Berlinu za koji se nadao da će biti

glavni grad njegove ujedinjene Europe.

Tijekom više od 1.000 godina, sva-

ki put kada se san o ujedinjenoj Euro-

pi približio svom ostvarenju, nešto se

dogodilo kako bi ga spriječilo. Kako je

moguće da nešto što su toliki željeli uvi-

jek završava u uzaludnosti i frustraciji?

Odgovor može biti i u nekom drugom

snu, snu koji je došao drevnom kralju.

Još jedan san

Jedne je noći Nabukodonozor, babi-

lonski kralj, usnuo san, no zanimljivo,

on ga je do jutra zaboravio! Međutim,

iako se nije mogao sjetiti pojedinosti,

sjetio se dojma hitnosti i osjećaja osob-

ne sudbine. (Možete pročitati o Nabu-

kodonozorovu snu u drugom poglavlju

Daniela.)

San je mučio babilonskog kralja,

pa je naredio da se pozovu „čarob-

nici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari“

(Daniel 2,2) i kažu mu značenje sna.

No budući da im nije mogao reći što

je sanjao, nisu mu mogli pomoći.

„Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo

što mogao otkriti kralju“, rekli su. „I sto-

ga nijedan kralj, ma kako velik i moćan,

takvo što ne traži od čarobnika, gataoca

ili zvjezdara. Što tražiš, kralju, teško je, i

nema ga tko bi to mogao otkriti kralju

osim bogova, koji ne borave među smrt-

nicima“ (redak 10).

Bijesan, kralj je naredio da se svi

mudraci pogube. Doista mučan san!

Jedan od njegovih mudraca, progna-

nik iz Jeruzalema po imenu Daniel, čuo

je o ovoj smrtnoj presudi. Smatrajući da

Bog zna što je kralj sanjao, Daniel je mo-

lio Boga da mu otkrije san

i njegovo tumačenje. Bog je

to učinio. Kakvog li sna!

Nabukodonozor je sa-

njao golemi metalni kip.

Glava ovog velikog kipa bila

je načinjena od zlata, rame-

na i prsa od srebra, trbuh i

bedra od mjedi i noge od

željeza. Stopala i nožni prsti

bili su od željeza i gline – od

čudne smjese, jer te dvije

tvari ne prianjaju jedna za

drugu. Na kraju sna Nabu-

kodonozor je vidio kamen

koji je udario u stopala kipa.

Kamen je uništio kip, a za-

tim je rastao sve dok nije ispunio cijelu

zemlju.

Što je znaËio kraljev san

Daniel je Nabukodonozoru opi-

sao kip i rekao mu značenje. Obja-

vio je da je Bog s neba poslao san

kako bi kralju pokazao budućnost.

„Ti si glava od zlata“, rekao je Daniel

Nabukodonozoru (redak 38). Dru-

gim riječima, Babilon, carstvo koje

je Nabukodonozor predstavljao, bilo

je na vrhu kipa – i bilo je najslavnije,

budući da je zlato najvrednije od svih

metala. Međutim, Babilon je na kraju

propao. Još jedna velika sila vladala je

bliskoistočnim svijetom, no bit će ma-

nje slavna, baš kao što je srebro manje

vrijedno od zlata. Slijedi treće veliko

carstvo koje je manje slavno, kao što

je prikazano trbuhom i bedrima od

bronce. Nakon toga će četvrto carstvo

od željeza vladati cijelim mediteran-

skim svijetom. Kada je četvrto carstvo

došlo svome kraju, njegovo područje

je bilo podijeljeno na brojne manje dr-

žave koje nisu mogle zajedno vladati

baš kao što se željezo i glina ne mogu

držati zajedno. U vrijeme ove podi-

jeljene Europe nova će sila, koja nije

povezana ni s jednim od prethodnih

kraljevstava zastupljenih u metalnom

kipu, srušiti cijelu strukturu i rasti sve

dok ne bude vladala cijelom zemljom.

Ako je Babilon bio zlatna glava, tko

su ostali? Srebro predstavlja Medo-Per-

ziju, silu koja je nadvladala Babilon.

Aleksandar Veliki je pokorio Perzijsko

carstvo, stoga je bronca predstavljala

Grčku. Rim je pokorio ostatke Aleksan-

29


drova carstva, a željezo od kojega su bile

načinjene noge prikladno predstavlja

apsolutnu moć i tiraniju Rima. Tacit,

jedan od najvećih rimskih govornika,

ovako je opisao rimsku vladavinu: „Oni

prave pustinju, a nazivaju je mir.“

No čak i željezno Rimsko Carstvo

je palo, i to ne od drugog velikog kra-

ljevstva, već od skupine primitivnih

barbarskih plemena. Kao što smo već

vidjeli, nestabilna mješavina željeza i

gline prikladno opisuje Europu još od

tog vremena. Veliki generali, nemilo-

srdni vladari, pametni stratezi – svi su

pokušali, ali nisu uspjeli ujediniti Eu-

ropu, jer kad se snovi sudaraju, onda će

uvijek prevladati san koji je Bog dao kao

proročanstvo.

Gdje smo mi danas

Poput željeza i gline, nijedna velika

imperijalna sila neće moći krivotvori-

ti trajnu vlast nad zemljama drevnih

carstava. Europska unija, koliko god

njezini ciljevi bili uzvišeni, bila je od

samog početka osuđena na propast,

jer je san o ujedinjenoj Europi u su-

protnosti sa snom koji je Bog dao Na-

bukodonozoru. Čini se da je Brexit

bio početak raspada Europske unije.

Mi danas živimo na prstima velikog

kipa kojega je Nabukodonozor vidio

u snu. Čekamo posljednji čin tog sna,

kamen izrezan bez ruku, koji će sruši-

ti cijeli kip, brišući sve tragove drevnih

carstava i njihovih ostataka u stopalima

i nožnim prstima.

Daniel je objasnio što će se dalje

dogoditi: „U vrijeme ovih kraljeva Bog

Nebeski podići će kraljevstvo koje neće

nikada propasti i neće prijeći na neki

drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva

ona kraljevstva, a samo će stajati dovije-

ka“ (redak 44).

Kamen izrezan bez ruku predstav-

lja samoga Krista koji će uništiti sva

zemaljska kraljevstva i postaviti svoje

vlastito novo nebo i novu zemlju, jer su

prijašnje stvari prošle.

I mi se možemo pouzdati u to, jer,

kao što smo vidjeli, Nabukodonozorov

san se uvijek iznova potvrđuje tijekom

posljednjih 2000 godina. Daniel je znao

da će se to dogoditi, jer je rekao Nabu-

kodonozoru: „Veliki je Bog saopćio kra-

lju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a

tumačenje pouzdano“ (redak 45).

Sekularizam i znanstveni napredak

••••••••••••• Alister McGrath

Veliko zanimanje javnosti za nedavni

papin posjet Sjedinjenim Američkim

Državama naglasio je jednu od kultu-

roloških zagonetki ranog 21. stoljeća

– opstanak religije unutar sekularnog

okvira. Dok su neki vjerovali kako će

porast sekularne kulture dovesti do

spore ali neizbježne smrti religije, vid-

ljiva je zapravo pojava potpuno druga-

čijeg obrasca. Religija se mijenja, prila-

gođuje se novom kulturnom krajoliku

i pronalazi nove oblike izražavanja i

postojanja.

Porast sekularizma se, naravno,

vrlo često povezuje sa znanstvenim

napretkom. Charles Taylor se u svom

vrlo važnom radu A Secular Age (Seku-

larno doba) zalaže za nastajanje neče-

ga što naziva „neizbježnim okvirom“.

Pod time Taylor podrazumijeva način

razmišljanja po kojemu je svemir sa-

moodrživ i samoreferentan. Ovdje

Taylor opisuje kulturnu predispozi-

ciju, aksiomatski način promatranja

i poimanja svijeta koji jednostavno

isključuje ili marginalizira božansko

kao načelo. „Nezamislivo“ je vjerova-

ti drugačije; doista, protiviti se ovom

30


kulturalnom načinu razmišljanja znači

biti smatran nerazumnim. Ipak, unatoč

tomu, religija nastavlja biti značajno

prisutna u znanstvenoj kulturi čak i

kada je američka kultura, kako je to

rekla spisateljica Flannery O’Connor,

više „opsjednuta Kristom“, nego što je

„usredotočena na Krista“.

Ovdje se prirodno postavlja važno

pitanje: kako se u takvim okolnostima

znanost i religija mogu odnositi jedna

prema drugoj? Kulturološki prevla-

davajući odgovor kojega neprestano

ponavljaju lijeni stvaratelji javnog

mišljenja, jest da se u znanosti radi o

dokazima i činjenicama, dok je religija

pitanje slijepe vjere. One su osuđene

na odnos trajnog ratovanja, ili u naj-

boljem slučaju, hladne ravnodušnosti

neokaljane smislenim razgovorima,

kako je to predlagao pokojni Stephen

Jay Gould.

No postoje ozbiljna pitanja o pri-

hvatljivosti i korisnosti takvih pristupa.

Veliki povijesni revizionizam u prošlih

četrdeset godina ostavio je „neprija-

teljski“ model odnosa znanosti i religi-

je – koji se razvio krajem devetnaestog

stoljeća iz polemičkih razloga – da se

oporavlja od znanstvenog prikazivanja

njegove očite manjkavosti. Peter Harri-

son u svojem nedavnom magistral-

nom radu naslovljenom The Territories

of Science and Religion (2015) (Područja

znanosti i religije) jasno iznosi naše ra-

zumijevanje kulturalne određenosti

znanosti i religije. Ne postoji temeljna

osobina znanosti ni religije koja odre-

đuje njihov ispravan odnos. Povijesni

međuodnos znanosti i religije pone-

kad uključuje elemente napetosti, a

ponekad elemente sinergije i surad-

nje. No ne postoji općeniti obrazac,

niti uglađen i jednostavan slogan koji

obuhvaća bit njihova složenog i pro-

mjenjivog odnosa.

Međutim, to ipak nije spriječilo

neke ljude u iznalaženju normativne

procjene njihova odnosa koja odgo-

vara njihovim vlastitim ciljevima. „Novi

ateizam“, koji se uzdigao do javne po-

zornosti u prvom desetljeću 21. stolje-

ća, smatrao je znanost oružjem u svo-

joj nesigurnoj bitci protiv prisutnosti

religije u američkoj kulturi. Christopher

Hitchens, jedan od gromkih glasova

ovog pokreta, radosno je ponovno na-

pisao povijest kako bi prikazao jasan

obrazac religijske omamljenosti nasu-

prot znanstvenom napretku.

Prostor nam dopušta samo jedan

primjer Hitchensovih poznatih pro-

ročanskih izjava. Hitchens točno kaže

svojim čitateljima kako se kršćanski

pisac Timothy Dwight (1752. - 1811.),

bivši predsjednik Yale koledža, protivio

cijepljenju protiv ospica. Za Hitchensa

je Dwightovo pogrešno prosuđiva-

nje tipično za nazadni um religioznih

osoba. No ova vješto prikazana analiza

zabrinjavajuće je siromašna dokazima,

a bogata podrugljivošću. Hitchens je

nedvojbeno u pravu kada upotreblja-

va cijepljenje protiv ospica kao pri-

mjer slučaja neprijateljskog raspolo-

ženja prema znanstvenom napretku,

te kada tvrdi da se Dwight protivio

cijepljenju protiv ospica. No previše

pojednostavljeni zaključci koje izvlači

otkrivaju samo njegove vlastite, dubo-

ko ukorijenjene predrasude i ideološ-

ku opredijeljenost. Ove su okolnosti

puno složenije i tvrdoglavo se odbija-

Znanstvena istina ima odlike toËnosti i sigurnosti svojih pretpostavki. No

znanost ove pohvalne odlike postiže po

cijenu ostajanja na razini drugorazrednih problema, ostavljajuÊi

konaËna i odluËna pitanja netaknutima.

Za Ortegu je velika intelektualna vrlina

znanosti upravo njezina spoznaja o vlastitoj ograniËenosti. Ona

odgovara samo na pitanja na koja zna da može

odgovoriti na temelju dokaza.

31


ju pokoriti „neprijateljskom“ odnosu

koji Hitchens tako nekritički prihvaća.

Dopustite mi navesti dva suprotna pri-

mjera kako bih to i potvrdio.

Jasno je kako Hitchens smatra ci-

jepljenje protiv ospica dobrim, stoga

one koji ga odbijaju treba osuditi, a

one koji ga zastupaju treba pohva-

liti. No u naraštaju koji je prethodio

Dwightu, Jonathan Edwards (1703. -

1758.), kojega danas naširoko smatraju

najvećim američkim kršćanskim misli-

ocem, snažno je podržavao cijepljenje

protiv ospica. Čak je i sam pristao pri-

miti cjepivo protiv ospica kako bi svo-

jim studentima na Princetonu pokazao

da je ovaj novi medicinski postupak

siguran. Cijepljenje nije bilo uspješno

i Edwards je kratko nakon toga umro.

Ova uznemirujuća pristranost

se, nažalost, i nadalje može dokazati

Hitchensovim iznenađujućim izbjega-

vanjem spominjanja utjecajnog atei-

stičkog pisca, Georga Bernarda Shawa

(1856. - 1950.), koji se tijekom 1930-ih

protivio cijepljenju protiv ospica, po-

drugujući mu se kao „prijevari“ i „po-

ganoj vradžbini“. Odbacio je vodeće

znanstvenike, čija su ga istraživanja

podupirala – poput Louisa Pasteura i

Josepha Listera – smatrajući ih šarlata-

nima koji ništa nisu znali o znanstvenim

metodama. A Shaw je ove apsurdne

tvrdnje izrekao u dvadesetom stoljeću.

Nema smisla nastavljati ovu ra-

spravu. Umjesto toga trebamo stvoriti

bolji model razumijevanja znanosti i

religije. Obje nastavljaju biti značajno

prisutne u američkoj kulturi. Balkani-

zacija američke kulture mogla bi se

dogoditi dobro smišljenim odbijanjem

dopuštanja da njezina dva glavna ele-

menta stupe u bilo kakav smislen raz-

govor. No postoji mogućnost dijaloga

i međusobnog obogaćivanja za one

koji su spremni izložiti se opasnosti, pa

znanosti i religiji dopustiti stupanje u

smislen razgovor.

Ovakav pristup usvojio sam u svo-

joj novoj knjizi The Big Question: Why

we can’t stop talking about Science,

Faith and God (Veliko pitanje: Zašto ne

možemo prestati govoriti o znanosti,

vjeri i Bogu). Pripovijest je to o mojem

„cjelovitog prikaza“ života koji je djelo-

mično otkriven prirodnom znanošću, a

djelomično religijom.

Knjiga priznaje ograničenost zna-

nosti i religije, te zahtijeva njihovo po-

štovanje i djelovanje unutar tih ograni-

čenja. Sa sigurnošću mogu predvidjeti

kako ovu knjigu neće voljeti funda-

mentalisti bilo koje vrste, bilo znan-

stveni, bilo vjerski, koji smatraju kako

nam samo njihov pristup može reći sve

što trebamo znati o životu. No živimo

u složenom svijetu pa ni jedan poku-

šaj da mu damo smisao nije dovoljno

dobar i pravedan. Kao što je to fi lozo-

fkinja Mary Midgley mudro izrekla: „Za

najvažnija pitanja u ljudskom životu

moraju se uvijek zajedno upotrijebiti

brojni različiti konceptualni alati.“

Prevladavajuća priča o sukobu

znanosti i religije pokazuje znakove

zastarjelosti i pripada prošlosti. Na nje-

zino mjesto predložio bih kritičnu, no

pozitivnu priču oplemenjivanja. Nije

to ništa novoga. Ja samo potvrđujem i

osuvremenjujem stariji model koji da-

tira od renesanse. Traži se dijalog i po-

niznost, spremnost na priznavanje slo-

ženosti određenih pitanja. Pitanje koje

je Richard Dawkins postavio, a i mnogi

drugi poput njega, dobro je pitanje

– no odgovori su neodgovarajući. Vri-

jeme je za traženje drugog pristupa.

Prije svega potrebno je pronaći način

uključivanja onoga što je John Dewey

nekada proglasio „najdubljim proble-

mom suvremenog života“ – propustili

smo ujediniti naše „razmišljanje o svije-

tu“ s našim razmišljanjem o „vrijedno-

stima i smislu“. Renesansa je to dobro

radila. Možda je došlo vrijeme ponov-

nog rođenja njezina viđenja stvari.

S bloga: A Meaningful Conversa-

tion: http://www.huffi ngtonpost.

com/entry/a-meaningful-

conversation_b_8638386

Alister McGrath je Andreas Idreos

profesor znanosti i religije na Oxfor-

dskom sveučilištu. Pisac je knjge

The Big Question: Why we can’t stop

talking about Science, Faith and

God (St. Martin’s Press).

vlastitom putovanju dugom četrde-

set godina i traženju načina na koji

bih znanost i vjeru približio tako da

obje budu obogaćene i upućene. Kao

mlađa osoba, na početku svojih znan-

stvenih proučavanja na Oksfordskom

sveučilištu, smatrao sam da je religija

neupućenost i besmislica koja će usko-

ro nestati zbog znanstvenog napretka.

Knjiga govori o mojem postupnom

prestanku oduševljenosti ovim pristu-

pom, dok sam uviđao njegovu intelek-

tualnu neuvjerljivost, te uvidio kako je

ljudskim bićima potrebno nešto više

od opisa svijeta, ako žele živjeti smisle-

nim i upućenim životom.

Kasnije sam čitao djela velikog špa-

njolskog fi lozofa Joséa Ortege y Gasse-

ta (1883. - 1955.), koji je daleko bolje

od mene uspio ukazati na problem.

Znanstvenici su ljudska bića. Ako mi

kao ljudska bića trebamo voditi ispu-

njen život, tada nam je potrebno ne-

što više od djelomične slike stvarnosti

koju nam nudi znanost. Potreban nam

je „cjelovit prikaz“, „potpuna zamisao

svemira“. Ortega je to ovako rekao: Bilo

koja životna fi lozofi ja, bilo koji način

razmišljanja o pitanjima koja su uisti-

nu važna, završit će izvan znanosti –

ne stoga što sa znanošću nešto nije u

redu, već upravo stoga što su njezine

važne intelektualne vrline skupocjene.

Znanost tako dobro djeluje stoga što

je tako dobro usredotočena i specifi č-

na u svojim metodama.

Znanstvena istina ima odlike toč-

nosti i sigurnosti svojih pretpostavki.

No znanost ove pohvalne odlike po-

stiže po cijenu ostajanja na razini dru-

gorazrednih problema, ostavljajući ko-

načna i odlučna pitanja netaknutima.

Za Ortegu je velika intelektualna

vrlina znanosti upravo njezina spozna-

ja o vlastitoj ograničenosti. Ona odgo-

vara samo na pitanja na koja zna da

može odgovoriti na temelju dokaza.

No kao ljudska bića mi želimo ići korak

dalje. Potrebni su nam odgovori na du-

blja pitanja koja ne možemo zaobići.

Moja nova knjiga Veliko pitanje

(The Big Question) istražuje na koji na-

čin možemo razviti brojne mape stvar-

nosti koje nam dopuštaju razvijanje

Knjige “Nosi me” pisane su jednostavnim jezikom i divno su ilustrirane. Zabavno ih je nositi zbog izrezane drške.

Nabavi svoju knjigu:

David i Golijat

Isus utišava oluju

Cijena za komad:Ci

4 slagalice.

Svaka od njih sastoji se od 16 dijelova.

4 slagalice

16 dijelova

Desmond Doss u ﬁ lmu n

Documents

Transcript of Desmond Doss u ﬁ lmu n