The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

 

 

Miodrag Žalica: poezija nadrealističke dramatičnosti ­ esej

«Miodrag Žalica: poetry of surrealistic dramatics ­ essay»

by Hanifa Kapidžić­Osmanagić

Source:Sarajevo Notebook (Sarajevske Sveske), issue: 05 / 2004, pages: 217­241, on www.ceeol.com.

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 214

Hanifa KapidæiÊ ∑ OsmanagiÊElizabeta ©eleva

Milica NikoliÊErica Johnson-Debeljak

Vida OgnjenoviÊRusmir MahmutÊehajiÊ

Aleksandar HemonBora ∆osiÊ

Vladimir PiπtaloVule ÆuriÊ

Urban VovkPeter SemoliË

Aleksandra »voroviÊÆeljko –ureviÊBoris A. Novak

Nihad AgiÊMitja »ander

Velimir ViskoviÊMarina KatniÊ ∑ BakarπiÊ

Basri CapriqiAdijata IbriπimoviÊ ∑ ©abiÊ

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 215

Access via CEEOL NL Germany

foto

graf

ija:

Mar

co D

elog

u

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 216

Hanifa KapidæiÊ-OsmanagiÊ

MIODRAG ÆALICA: POEZIJA NADREALISTI»KE

DRAMATI»NOSTI

Miodrag Æalica (Sarajevo, 16. decembar 1926 ∑ Ilidæa, 17.decembar 1992) nije iza sebe ostavio mnoπtvo plaketa poezije,kako je to Ëesto sluËaj s naπim pjesnicima, zbog rasprostra-njenog stava da poËetak jedne umjetniËke djelatnosti iziskujenjeno nastavljanje do iscrpljenja nadahnuÊa, i nakon njega; ∑niti je poeziji kao æanru posvetio veliki broj godina, πto nikako

217

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 217

ne znaËi da cijelog svog stvaralaËkog æivota nije bio i pjesnik.U poËetku gotovo paralelno s njom, kasnije u potpunosti, pisa-nu poeziju kod njega je zamijenila drama, drama posebnog tipai u velikoj mjeri srodna sa njegovom poezijom, ali drama, drugiknjiæevni rod, drugi umjetniËki medij, namijenjen drukËijojkomunikaciji sa savremenicima, omeen uslovljenostima scenei podloæan inim kanonima i razliËitom stvaralaËkom umijeÊu.

Æalica je poeziju pisao joπ od gimnazijskih dana, objavlji-vao pjesme po novinama i Ëasopisima, ali se na πtampanje za-sebne zbirke odluËio tek sa Trænicom sna, 1955. godine (Narod-na prosvjeta, Sarajevo), opet za naπe obiËaje relativno kasno.Godine 1961. uslijedila je zbirka Skakavac u fraku (VeselinMasleπa, Sarajevo), koja, preuzimajuÊi poneku pjesmu izTrænice, predstavlja poetsko srediπte ovog stvaralaπtva. Desetakgodina kasnije veÊ izlazi ÆaliËina Izabrana poezija (VeselinMasleπa, Sarajevo, 1972). Izbor i izmjene u tkivu pjesama unjoj oËigledno je uradio sam autor. Neke pjesme iz ranijihplaketa otpale su i od tog trenutka konaËno ne figuriraju uonome πto pjesnik zadræava od svog opusa. Uvrπtene pjesme,gotovo sve, pretrpjele su manje ili veÊe izmjene, preciziranja,kraÊenja, rjee i proπirenja u pojedinostima. Ali ova Izabranapoezija sadræi i nove, ranije u zasebne zbirke neuvrπtenepjesme, koje je Æalica oËito stvarao u prethodnoj deceniji, ikojih je bilo dovoljno (22) za jednu novu plaketu. No Æalicaih nije zasebno predstavio, Ëak ni kao cikluse nove, zbirneknjige, nego se veÊ 1972. godine odluËio na odbir, doradu iskupno predstavljanje. Sa veoma malim razlikama (pored au-torovog saæimanja broja novih pjesama) ta poezija, u drugaËi-jem rasporedu i imenovanju ciklusa sukladno koncepciji pri-reivaËa (Slavka ©antiÊa) biÊe objavljena i 1984. godine, u edi-ciji sarajevske “Svjetlosti” (Savremena knjiæevnost naroda inarodnosti BiH u 50 knjiga), u istoj knjizi sa poezijom Veli-mira MiloπeviÊa i Slavka ©antiÊa. U njoj se nalazi i predgovorÆaliËinoj poeziji iz pera Jakova JuriπiÊa, Erupcija duπevnih pejza-æa, i on, kao proπireni tekst autora objavljen u “Odjeku” 1973,kao prikaz edicije izabrane poezije iz 1972. godine.

O poeziji Miodraga Æalice pisalo se malo. Pedantna biblio-grafija Mire MiljanoviÊ u izdanju iz 1984. godine daje na uvidsve πto je o njoj do tada bilo objavljeno, iz Ëega se jasno vidi daje u recepciji kritike, pa onda i Ëitalaca, Æalica dramski pisacodnio primat nad Æalicom pjesnikom1. S druge strane, bibliograf-ski prikaz ne donosi podatke o prvom objavljivanju pojedinih

218

1 Ta Literatura sadræipodatke o dvanaest autorakoji su prikazivali poeziju,

naspram dvadeset petonih koji su se bavili

dramom, ili ∑ dva-tri ∑ÆaliËinom jedinom

zbirkom pripovijedaka, Ne crtaj avola na zidu,

objavljenom 1962. u sarajevskoj “Svjetlosti”.

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 218

pjesama: takav pothvat edicija nije ukljuËivala, ali on Êe bitinuæno potreban buduÊim istraæivaËima ovog djela, i svakakobi morao biti predvien u jednom narednom predstavljanjucjelokupnog ÆaliËinog stvaralaπtva, u kome bi jedan tomkritiËkog izdanja bio posveÊen njegovoj poeziji. Deset godinanakon pjesnikove smrti nije suviπe rano da se o tome ozbiljnorazmisli.

A buduÊih istraæivaËa i pomnih Ëitalaca, ljubitelja poezijekoji Êe osmiπljavati nove recepcije ovog pisanja svakako Êebiti: jer poezija Miodraga Æalice, obimom nevelika, jedna je odnajkarakteristiËnijih u modernom pjesniπtvu Bosne i Hercego-vine2. Ona je apsolutno bila takva u vremenu kada se to stva-ralaπtvo oslobaalo kanona i dogmi socijalistiËkog realizma idonosilo eksploziju novih izraza, onaj plodni estetiËki plura-lizam koji Êe oznaËiti stvaralaπtvo nekoliko narednih decenija,poeziju, prozu, esej, a ÆaliËinim djelovanjem i jedan sasvimnov i zaseban dramski izraz (novine su se, naravno, protezalei na druge umjetnosti, u prvom redu na slikarstvo, toliko kore-spondentno novoj, vizueliziranoj poeziji: karakteristiËni su, iÆalici po inspiraciji bliski, Franjo Likar, Ibrahim LjuboviÊ,Æeljko MarjanoviÊ, koji je i ilustrovao obje ÆaliËine plakete…).U cjelini, ÆaliËina poezija predstavlja jedno od najznakovitijihostvarenja bosanskohercegovaËke moderne, u objedinjujuÊemsmislu u kom se taj kvalifikativ stavlja naspram, nekad inasuprot, postmoderne.

I Trænica sna i Skakavac u fraku pisani su ekavski. 1972.godine, u Izabranoj poeziji autor Êe sve pjesme ijekavizirati, ikao takve one Êe figurirati u Izabranoj poeziji iz 1984. Ijekavskisu konsekventno pisane i nove pjesme iz izbora 1972. (kao πtosu to i ÆaliËine drame, od poËetka namijenjene publici πiroj odsamotnih Ëitalaca poezije).

1972. godine Æalica Êe u svojim pjesmama ukinuti i inter-punkciju (koja je postojala u zasebnim plaketama). ZnalaËkaartikulacija uspjeπno odmjenjuje interpunkciju, ostavljajuÊistihu moguÊnost viπeznaËnosti. Nova artikulacija stihova istrofa znaËajnije ih je razudila, πto je sigurno doprinijelo bo-ljoj recepciji ovih pjesama. U nekim sluËajevima artikulacijaje joπ razuenija u ediciji iz 1984,3 πto, pored ostalog, takoesvjedoËi o autorovom uËeπÊu u njenoj pripremi. Ta edicija je,u svakom sluËaju, konaËno prezentiranje ÆaliËine poezije, ba-rem njenog javnosti dostupnog dijela: nije poznato πta sadræipjesnikova ostavπtina.

219

2 Danaπnji Ëitalac imaÊedosta muke da je sakupi:za svaku knjigu ovaj autormorao je posegnuti u nekudrugu privatnu biblioteku!

3 Takav je primjerice sluËajsa pjesmom Junsko podne,kratkom pjesmom izplakete Trænica sna,prenoπenom u narednaizdanja i nemijenjanom.Artikulacija je uËinila daona u Izabranoj poeziji1972. ima sedam stihova(naspram Ëetiri u Trænici

sna i u Skakavcu u fraku), a u onoj iz 1984. Ëakjedanaest. Ova novarazuenost uËinila je da uefektnoj pjesmi, koja sugeriπe spajanje ljubavnogpara, kroz sasvim kratkestihove propuhuje idjelotvoran vjetriÊ!

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 219

* * *

Po osnovnim svojim karakteristikama poezija MiodragaÆalice pripada nadrealistiËkoj poetici, odnosno njenom esteti-Ëki selektivnom post-nadrealistiËkom ispoljenju, kakvo znaËaj-no odlikuje poeziju bosanskohercegovaËke moderne (HuseinTahmiπËiÊ, Vuk KrnjeviÊ, Anelko VuletiÊ, Veselko Koroman,Mubera PaπiÊ…). Oblik te poezije nadahnut je snom, svjeæi-nom djetinjstva, iskuπenjem i bogatstvom slika koπmara i“ludila”, odbacivanjem svakog konformizma u ponaπanjusubjekta pjevanja i eventualnih likova u njemu, konformizmakako estetiËkog tako i etiËkog (na nivou teksta, svakako), a uprvom redu izrazitim, voljnim odmicanjem od ranijih postu-paka i kanona pjevanja. Sredinom pedesetih, poËetkom πezde-setih godina, u suËeljenju sa publikom, takva poezija proizvo-dila je sudare i πokove, protivljenja i oduπevljena prihvatanja,nuæna za znaËajne estetiËke zaokrete, kakav je svakako i ovajkoji je donijela i ÆaliËina pjesniËka generacija (mada neπtostariji od ostalih zastupnika poetike te generacije, on im u pot-punosti pripada po vremenu objavljivanja svojih plaketa).

Na nivou konkretnih pjesniËkih figura, ÆaliËina pjesniËkaslika je vrlo Ëesto prepoznatljivo automatska: slika kao nadrea-listiËko pribliæenje dviju udaljenih stvarnosti, dovoenje udodir dvaju po smislu udaljenih termina koji te stvarnostipredstavljaju, πto rezultira stvaranjem novog, neuobiËajenogpjesniËkog realiteta, koja najprije zaprepaπÊuje, a onda, tokomduæeg ili kraÊeg vremena gestacije, zavisnog od recipijenta injegovog senzibiliteta, ∑ otvara prostore novih vienja i pro-πiruje dimenzije Ëovjekovog umjetniËkog i kulturnog posto-janja. Po svemu sudeÊi, taj proces suËeljenja odmaknutihstvarnosti zbivao se i kod Æalice spontano (πto nije dovedenou pitanje Ëinjenicom da Êe Æalica kasnije mijenjati i dotjeri-vati oblik nekih svojih pjesama, πto je jedan drugi proces,usklaen sa voljnim ukusom autora). Po André Bretonu takveudaljene stvarnosti i nije moguÊe namjerno pribliæiti jednudrugoj unutar pjesniËke slike, jer se tome protivi “normalni”,svakodnevni princip asociranja rijeËi i pojmova. Ta je tvrdnjakasnije mogla biti i demantovana, ali prije na nivou pojedi-nosti i pojedinih ostvarenja, nego na onom cjeline nadrea-listiËkih pjesniËkih opusa (opet u zavisnosti od evolucijeukusa i promjena asocijativne “normalnosti”). U svakom sluËa-ju, neobiËnost ÆaliËine slike, njena izuzetna novina, iskonska

220

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 220

nevinost, soËnost, garantuju spontanost prvobitnog biljeæenjaovih pjesniËkih slika. Takav je bio dojam prvih ÆaliËinih Ëita-laca, ali on se ubjedljivo obnavlja i pri danaπnjem iπËitavanjuove poezije, koja i dalje moÊno zraËi svojom novoπÊu i svjeæi-nom. NadrealistiËka provenijencija automatske pjesniËke slikeproπiruje se na razueni izraz, Ëitavu reËenicu, stih, cijele stro-fe, od onih koje su najprepoznatljivije u okviru jedne pjesme,a iste odlike oznaËuju i cjelinu ÆaliËinog pjevanja, iako na-drealistiËke oznake kroz njenu evoluciju smjenjuju jedna dru-gu. Evo nekoliko primjera takvih slika, koje svjedoËe o auto-matskom porijeklu figura, sintagmi, proπirenih ekspresija: “ze-lenilo sunca”, “zavjesa vidjela”, “kovanje mjeseËine” (koje sena podsvjesnom planu moæda vezuje za poznatu lirsku na-rodnu pjesmu, sevdalinku “Mujo kuje konja po mjesecu”!),“spasenje noÊi”; “lomno iverje ranjenog vazduha”; “noÊ jedaædena slutnja”; “skakavac s pogledom skrpljenim/od parËa-di sarabande”; “u dupljama zapaljenog umiranja”… AnalognozraËenje πiri se na veÊe cjeline:

Opet noÊ u kojoj cvjeta karbid (naslov pjesme)…I pucaju viπnje u zoriπtima…Pa se razbija krv i lomi se sunce po krovovima…Pa nam uπi postaju usta za smrt koju jedemo (ista pjesma)

Ili: Ti si sva ljubiËasta…Tvoje su kose od praskozorjaMoje od karbida (Huni)

Ili: Ti sa trbuha skidaπ veo kao mjeseËinu (Buenje)

Ili: Tvoja haljina pokazuje puteve vjetruOd ljubiËaste boje tvoje suknjeSvijet izrasta u progonstvo (Zbunjivanje faraona)4

Primjeri ovakvih slika, kao ispoljenja totalne autentiËno-sti pjesnikove podsvijesti izuzetno su brojni. Pjesma i izranjaiz neke od njih, da bi se onda uobliËavala u nekoj vrsti istogpoËetnog tonaliteta i djelimiËno svjesno nadograivala. Bio jeto prosede i prvih nadrealista, francuskih i inih, jer se pjesmau toj poetici nikad nije u cjelini izjednaËavala sa Ëistim auto-matskim tekstom, koji je u tom poËetnom periodu jedno odsustavnih ispoljenja, pa onda i jedan moguÊi posebni æanr

221

4 Prvobitni naslov ovepjesme iz Trænice sna bio jeNemirna pesma. Gore navedeni stih je tadaglasio: Svet izrasta u lepotu. Ovaj primjerukazuje na to da su jeziËkepromjene moæda bivaleuslovljene i promjenamastanja autora i njegovogodnosa prema primarnompodstreku za pjesmu.

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 221

nadrealistiËkog pjevanja. Pjesma sa svoje strane, kao i kodÆalice, gradi jedno stanje duha, neki konkretni, osjeÊajni ilimetafiziËki doæivljaj, komunikaciju sa drugom psihom, inter-ferenciju sa Ëudom prirode. Najbolje ÆaliËine pjesme nerijetkosu i same lirsko sugerisanje doæivljaja Ëuda, Ëuda ljubavi uprvom redu, donesenog ispoljenjem svih pjesnikovih osjeÊaj-nih i jeziËkih snaga, na πto Êemo se vratiti u ovoj analizi.

VeÊ po svojoj definiciji, apsurd kao pjesniËka kategorija umodernom smislu rijeËi odlikuje ÆaliËinu pjesniËku sliku. Toje onaj bretonovski apsurd, koji s vremenom ustupa mjestoprihvatljivim i legitimnim novim dijelovima stvarnosti, jerproπiruje i gradi paralelni Ëovjekov svijet. PoËivajuÊi na iskon-skoj snazi jezika, taj apsurd nije, barem ne a priori, misaoni,egzistencijalistiËki apsurd, Ëiji je iskaz Ëest u ÆaliËinoj gene-raciji. Sa svoje strane, i iz apsurda, kao Ëinioca date poetike,izvire Æalici blizak pjesniËki paradoks, kojim se pjesnik sluæi nasvim nivoima poetskog iskaza. Eklatantan primjer naslovapjesme, kao i zbirke, nastalog na apsurdnom paradoksu je samzaËudni “skakavac u fraku”. Takvi su Ëesto i naslovi ÆaliËinihdrama (Pas koji pjeva; Mumija zuji; SviÊe ugaπen dan; Hotel spogledom na Ëudoviπte…).

ÆaliËino prirodno vienje svijeta u blistavim bojama, pri-mijenjenim na izmijenjenu vanjsku stvarnost kao i na pose-bna stanja duπe pomaæe izuzetnom vizueliziranju ove poezije,πto je takoe, i kao zahtjev i kao posljedica novog stanja upjevanju, nadrealistiËka karakteristika. Tu poeziju, da bi jeadekvatno doæivio, recipijent sa svoje strane nuæno mora vi-zuelizirati. Veoma su Ëeste oznake boja u ovom pjevanju(pridjevi, ali i imenice i prilozi). Potencirana je pjesnikovapredilekcija za ljubiËastu boju. Evo primjera meu brojnima:

A ona odmah uspostavi pa zbuniPojavu dana u vatrama od ljubiËastogKoji se rasprsnu kad vodaOdvoji svoje zeleno od bijelogI zbuni se vazduh u vatrama ljubiËasto (Sam izmeu)

Tako se veliki broj pjesnikovih stihova nameÊu kao slikar-ska platna srodne inspiracije. Interferencija se svakako moralaprotezati u oba pravca, od slikara ka pjesniku, od pjesnikaprema slikaru. I to je jedan od momenata koje bi trebalo ispi-tivati, kroz pjesnikov æivot i prijateljevanja.

222

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 222

U cjelini vizije, za ÆaliËinu poeziju moglo bi se reÊi da jeto ljubavna poezija, novog, modernog, u velikoj mjeri nadrea-listiËkog kova. A to znaËi da je polazna taËka tog pjevanjauvjerenje da se ljubav izjednaËuje sa poezijom, kao πto i poe-zija povratno ukazuje na ljubav: silnice i odlike iskaza, inhe-rentne osjeÊanju i pjevanju, naizmjeniËno interferiraju(Eluard je to taËno sugerisao izjednaËivπi u naslovu zbirke iz1929. godine ljubav i poeziju: L’Amour la Poésie). U takvomvienju iscrtava se onda i psihiËki portret lirskog subjekta,zaljubljenika, “zagrljenika”, kao πto se profilira i obris voljeneæene, i ljubavi opÊenito, kao nedosega i opsesije. Neki od sti-hova samovienja lirskog subjekta, ali reklo bi se i samog pje-snika iz vremena pjevanja, spadaju meu najmarkantnijeÆaliËine stihove. U Hunima pjesnik Êe izreÊi:

Ne mogu da æivim a da ne vriπtim (!)

πto sjajno imenuje potrebu, moguÊnost i podsticaj ovakvogpjevanja: pjesma je adekvat vriska kao zgusnutog ispoljenjasvih æivotnih snaga i jeziËki najbliæi moguÊi zapis tog adekvata.

U pjesmi Jalousie, Æalica Êe sugerisati jedno stiπanijesamoodreenje:

Obiπao sam sve zalutale ulice ovog æivljenjaI postao vodenica na uπÊu jednog izvora u mene

(πto je modificirani raniji stih: I bio vodenica na uπÊujednog potoka u mene: u odnosu na pjesmu iz Trænice sna,koja je doæivjela znaËajne izmjene, oblik iz 1972. godine suge-riπe postajanje kao proces blizak pjesniku).

U pjesmi Sam izmeu lirski subjekt Êe ustvrditi:

Moæda umiremI osjeÊam se kao æiletI okreÊem se kao on u vodiNesreÊno postavljen umjesto svoje smrti

Istovremeno, pjesnik Êe notirati kako se silina osjeÊanjaæivljenja, i prestanka æivljenja svakako, oπtra kao æilet, moÊnakao potreba za vriskom i vriπtanjem, u poreenju sa njegovimimperativom da ih iskaæe rijeËima, sudara sa njihovom nedo-voljnoπÊu, pogotovo kada je ta silina doæivljaj ljubavi:

223

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 223

Teπko je tvom liku dati oblik rijeËiMnogo teæe nego razastrijeti nebesa (Buenje)

(I pjesma Buenje je doæivjela znaËajne modifikacije, takoda drugi navedeni stih ∑ koji, kao i prethodne, ovdje istiËeautor teksta ∑ i ne postoji u prvobitnom obliku pjesme izzbirke Trænica sna). U istom uzdizanju voljene, Æalica Êeoduπevljenje prenijeti na æenski rod, pa Êe u pjesmi Samizmeu napisati:

A proljeÊe je meu klisuromI ono je od srebraPa meu vrbama i kamenjem i zemljomOdjednom postaIli je oduvijek biloNeπto od æenskog rebra

Ne naËini nju AdamStvori jeOno©to pomaæe zori da ozori

Ono πto predstavlja prisutnost nadrealistiËke poetike uovim stihovima jeste ∑ jednostavnijim sredstvima u odnosuna cjelinu pjesme oslikana ∑ jedna nadrealna vizija, slika Ëudau vienju pjesnika.

* * *

Miodrag Æalica se vrlo rano zainteresovao za dramu, u kojojza njega ostaje primaran knjiæevni aspekt æanra. Slavko ©antiÊnavodi da su u poËecima te djelatnosti kritiËari i publika smatralida to pjesnik piπe dramu: “…jedino je Ivan Fogl kazao da se nikonije sjetio ‘da je dramski pisac pisao pjesme’“ (Izabrana poezija1984, Biografija, str. 88). Jakov JuriπiÊ je sa svoje strane istakao“dramsku tenziju” ÆaliËine poezije, kao bazu njegovog prelaskana “epsko” stvaralaπtvo. Po naπem miπljenju odgovor na takvesasvim plauzibilne upite morao bi se potraæiti u jednoj od zna-Ëajnih oznaka ÆaliËinog pjevanja: ono je najËeπÊe akciono, pje-sma je “u akciji”, u kretanju, u procesu bivanja i nastajanja,makar ono bilo, kao πto tako Ëesto i jeste, jedno dogaanje u srcuapsurda. Upravo takav je i divni ÆaliËin stih iz pjesme Grad:

224

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 224

I poËnu bijele kuÊe da igraju na mjeseËini kao vjeπtice(!) ∑

ugraen u sljedeÊi ulomak pjesme:

Pa se opet uhvate ulice za rukeI poËnu bijele kuÊe da igraju na mjeseËini kao vjeπticeI kao ljubavnice zagrizu svoje zoreI otkidaju svoje rukaviceKoje im se Ëine ruænim i lijepim kao lice

Posljedica akcionosti je Ëinjenica da su u ovoj poeziji glagoliizuzetno znaËajni. To su glagoli najneobiËnijih smislova u odno-su na jeziËko okruæenje, u potenciranoj sluæbi cjelinske vizijepjesme. ReËenice ÆaliËinih stihova prvenstveno su “glagolske”,rjee “nominalne”. To je najuoËljivije pri poreenju ove poezijesa poezijom bliskog nadahnuÊa, iste epohe i iste pripadnosti, naprimjer sa poezijom Huseina TahmiπËiÊa, koja je, sa svoje strane,viπe nominalna nego glagolska. PolazeÊi sa istih poetiËkih pozi-cija, Husein TahmiπËiÊ piπe pjesmu kao da portretira zamiπljenuapsurdnu sliku ili neko apsurdistiËko slikarsko platno. Æalicaanalognu viziju stavlja u pokret, njegove “lutke” dobivaju koncei postaju “marionete”. Dok kod TahmiπËiÊa dominira imeno-vanje stvari u pjesmi, kod Æalice nastupa njihova animacija. KodÆalice elementi kao da se probude, promrdaju, a onda nastaneprava jurnjava, kaptirana, predoËena, oslikana znalaËkomupotrebom glagola. TahmiπËiÊeva poezija oslanja se na poetikunadrealizma, ali i na filozofiju egzistencijalizma na konceptual-nom planu, u karakteristiËnom odbiru. Izmeu ostalog, ona se itime u svojoj biti pribliæava eseju, srodnost koja je Ëesta i unadrealizmu kao i u postnadrealizmu. ÆaliËina poezija se svojomprirodnom akcionoπÊu pribliæava dramskom doæivljaju svijeta,onoj “tenziji”, dramatizaciji postojanja. ÆaliËini stihovi rijetko semogu svesti na filozofske definicije ili na zgusnute iskazeestetiËkih kanona. Kod TahmiπËiÊa takav prosede je relativnoËest. Kada se Miodragu Æalici i omakne takav stih, on ga u ka-snijoj, konaËnoj verziji pjesme u pravilu izmijeni. (v. str. 39)

Sasvim egzemplaran primjer upotrebe glagola, smisla,oblika i vaænosti glagolskih vremena kod Æalice moæe se naÊiu relativno kasnijoj pjesmi Kockanja, uvrπtenoj u knjigu tek uIzabranim pjesmama iz 1972. godine.

Pjesma poËinje imenskim reËenicama, njihovim nabra-janjem Ëak i bez iskazanog glagola biti. Niπta se ne dogaa,

225

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 225

“Nijedna zvijezda da / Padne na 21”. U narednom dijelu teduge pjesme koriπten je perfekt glagola, kojim se pobrajaispoljenje negativnog, tmurnog raspoloæenja lirskog subjektapjevanja, onog koji baca kocku i koja ne pada na “21”. To trajekroz viπe strofa. I odjednom, naglo i kao na prepad, pojure sti-hovi u kojima su svi upotrijebljeni glagoli dati u aoristu, kaovremenu omeene, Ëiste radnje: u dvije dugaËke strofe (18 +14 stihova) deπavaÊe se pjesniËko Ëudo:

Tada se otvori neboI snijegProcvjetaπe πumno ulice i ÊutanjaS njimaOtvoriπe krvi zatrpana snjegopadnaSrcaI jedna iznemogla zavjetrenaPticaProvuËe snijegom ranjenu okuæenuNoguI uznese je navrh kuÊe doUsta neËijih vlaænih Od kockanjaOd gatanjaOd ovog snjegomornog Dana Od pobijeljenih ranih Rana

Onda se zaljulja nebo i prsnuSnijeg kao æiletZaljulja se ptica u berberskoj radnjiU kavezuPijetlovi se skupiπe i jeæevi njeæniU sebeNeke tajne zgusnute æene prooπeU poistovjeÊenje NeËije tajne usne otvoriπe se U sjeni Zbunjeno prozboriπe nekakve mrtve jagode U meni U mokroj snjegovitoj Veni

226

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 226

OËigledno je “kockaru” bilo palo “21”. A onda se svesmiruje, sve je gotovo, stihovima ponovo vlada tmurnost,obiËnost, mrtvilo, kao u poËetku. Glagoli su svi, sem jednogili dva, u prezentu. Neko se kockao, gatao, kockom prizivaodogaaje izvan uobiËajenih, Ëudo je imalo svoje trajanje, aonda se, i bez otkucavanja ponoÊi, ugasilo. Pjesma joπ dugotraje utrnula od odsutnosti Ëuda. Pitanje je kada Êe ga gatka iËaranje ponovo uspjeti da prizove.

Ovakva pjesma moæe se analizirati i kao savrπeno dramati-ziran, svakako apsurdistiËki, pozoriπni, moæda i filmski, predlo-æak. U ÆaliËinom pjesniπtvu postoji i Ëitav jedan zanimljivciklus (iz zbirke Skakavac u fraku, ali zapoËet u Trænici sna), ukome je svaka pjesma jedna akciona apsurdistiËka skaska. Toje ciklus o Abeloni.

Trænica sna donosila je pjesmu Greh, koja je, viπestruko mo-difikovana, objavljena u Izabranoj poeziji iz 1972. godine podnaslovom Strah. Prvobitno se u njoj pojavio lik Srmene: “Strahme je, ∑ Srmena/strah me je.” ∑ koji se u Strahu pretvara u Abelo-nu. Joπ ne preuzimajuÊi ovu pjesmu, Skakavac u fraku veÊ je dono-sio deset pjesama o Abeloni. Izabrana poezija 1972. takoe brojideset pjesama o Abeloni, koje izdvaja u zaseban po njoj nazvanciklus. Dodata je pjesma Strah, dok je jedna iz Skakavca u frakuotpala (Kako Abelona nije znala da peva jevrejsku pesmu), a doπlo jei do manjih izmjena u pjesmama i nekim naslovima. CiklusAbelona proπiren je, u Izabranim pjesmama 1984, dvjema pjesma-ma u kojima se sama liËnost ne imenuje (Balerina i Spasenje noÊi,prva iz Trænice sna, druga iz plakete Skakavac u fraku).

Abelona je i realna æena i fantom, lice iz legende pretvo-reno na kraju u vodoskok, a desetak pjesama u kojima je onaokosnica na odreen naËin povezuju se jedna na drugu da binjenu putanju do kraja osvijetlile. Akcione ili neπto stiπanije,pjesme o Abeloni njeguju liriËan i nostalgiËan apsurd i samoposredno mogle bi se oznaËiti i kao ljubavne: umjesto voljeneæene lirskog subjekta ona je postala univerzalni reper tajan-stvenih dogaanja i odnosa, metafiziËka invokacija, prenosni-ca pojedinaËnog Ëuda kao neobiËnosti i Ëuenja. Ali svakapjesma je mjesto nekog specifiËnog dogaanja i kao takvamogla bi se prepriËati kao akcija i kao priËa. Autor ovog tekstavidi je dobro ukljuËenu i moguÊu u Resnaisovom filmu Proπlegodine u Marienbadu, izmeu ostalog i zbog efekata svojeinherentne vizuelnosti, ili u analognim djelima takozvanog“novog romana” πezdesetih godina u Francuskoj.

227

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 227

Zamijenivπi Srmenu iz ranije pjesme Greh, Abelona jeostala i kao jedino æensko ime iz dviju baznih ÆaliËinih plake-ta: tako su dokinute Lujza, Javorka, Biljana (istovremeno sapjesmom u kojoj se pojavila), kao i pjesma u kojoj se, u parusa Srmenom, lirski subjekt imenovao kao Miodrag (pjesmaPruga prema vetru, iz Trænice sna, kojoj pjesnik u kasnijimizborima nije dodijelio propusnicu za trajanje). U istompomaku Abelona je postala mitska liËnost, koja je, pored osta-log, usisavala u sebe stav izmjene lirskog subjekta, i pjesnika,u odnosu na ono πto je ranije bilo ljubav, kao i metamorfozuosjeÊanja u neke metafiziËke koncepte koji su joπ bliskijeotkrivalaËki po pjesnika Æalicu, i joπ sloæeniji pri pokuπajusvoenja na one koji su racionalno prenosivi i πire prih-vatljivi. Abelona je neuhvatljivost ljubavi, nestalnost stvarno-sti, interferiranje jave i sna i nemoguÊnost njihovog raz-graniËenja, sna noÊi i budnog sna, u koji se uranja uz pomoÊnadrealistiËkog automatizma ili πire vizije kao preko arago-novskog “novog poroka”, ali i preko podsticane, konkretneopijenosti, πto se ponekad u ÆaliËinom pjevanju izriËitoistakne. Ali ni ushit automatizma, ni svi apolinerovski “alko-holi”, kao ni konkretno vino tu i tamo prisutno u pjesmi nisudovoljni da dosegnu suπtinu Abelone: stoga je uspjeh pjevanjao njoj u izricanju te nemoguÊnosti.

* * *

Kada se uporede poznate etape poezije Miodraga Æalice,moguÊe je konstatovati da Trænica sna, koja donosi i poezijuprije 1955, i Skakavac u fraku pripadaju istom nadahnuÊu, jed-nakom odbiru estetiËkih zahtjeva unutar nadrealistiËke poe-tike. U toj cjelini apsolutno dominira plaketa Skakavac u fraku,mada je Trænica sna veÊ donosila neke od trajno zraËeÊihÆaliËinih pjesama. Svjestan tih odnosa, Æalica je najviπe prom-jena uËinio na pjesmama iz Trænice, iz koje je i otpalo najviπepjesama. U poreenju sa Trænicom, pjesma je u Skakavcu posta-la mahom duæa (mada ta zbirka preuzima u sebe i neke odnajudarnijih i najkraÊih ÆaliËinih pjesama).

Zbirka iz 1961. godine donosi ustvari neke od najboljihpjesniËkih ostvarenja ovog pjesnika, kao Opet noÊ u kojoj cvje-ta karbid, Sam izmeu, Grad, Huni, U vrijeme dok spava Goethe(ranije, u Skakavcu, naslovljeno kao Kako je Abelona i poslije

228

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 228

smrti…), sam Skakavac u fraku koji je naslovio plaketu i koji seu njoj nalazi na kraju, udarno zatvarajuÊi Ëitavu etapu.

* * *

Znakovito je da je Æalica, dajuÊi svojoj poeziji njen kona-Ëni autorski vid, potpuno zanemario naslov Trænica sna, kojise viπe ne pojavljuje ni u kakvom kontekstu (kao naslov cik-lusa, naprimjer). A osim toga, odbaËena je i pjesma koja je usvom tkivu pojaπnjavala takav naslov plakete iz 1955. To jepjesma Vrteπka (TahmiπËiÊ ima pjesmu istog naslova). Ona jesadræavala i stihove:

A kada si (…)doπla pred trænicugde je nemirni pesnik prodavao svoje snove, -zastala sida popraviπ rub svojih pogleda. (…)

Otiπla si, odmah si otiπla,jer si videla da se snovi kupuju za krv.

Da se pjesnik prostituiπe iznoπenjem svojih pjesama predjavnost, to je bio veÊ romantiËarski motiv. On je ovdje biodobio nadrealistiËki iskazni oblik: “trænica sna” je nadreali-stiËka slika, ali od onih koje se prebrzo “konzumiraju” i pre-tjerano pojasne. Autoru je, stoga, u kasnijem periodu zasme-tala izriËita teorijska referenca tih stihova, pored neπtodiskurzivnije cjeline pjesme (mada je u analognim situacijamaÆalica pjesmu zguπnjavao, dovodio u oblik koji iziskuje sna-æniju upitnost recipijenta, ne ærtvujuÊi tako cijelu pjesmu).

Pri kraÊenju druge jedne pjesme iz iste plakete na jednaknaËin je znakovito da je Æalica izostavio teorijski analogne sti-hove. Radi se o opstaloj, poznatoj pjesmi Jalousie, od onihkoje su mnogo dobile svojim znaËajnim kraÊenjem 1972. go-dine (sa opstalim udarnim prvim stihom “Plavo ulazi u granjei granje u plavo”). Ona je prvobitno donosila i stihove:

Zaπto uzimam Ëaπu kad tvoje daleke oËikliznu kamenim stolom ove kafane,gdje ja, meu glumcima i piljarima,komadam svoje snove.

229

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 229

- koji su izmijenjeni, a ovaj posljednji, koji referira na“trænicu sna” potpuno je odstranjen. Drugi jedan odatleotpali stih glasio je:

(∆ute li pegavi stolovi o mojim prodanim pesmama?)

Autorski tretman “ËiπÊenja” pjesme Jalousie zornopredoËava πta je, pored eventualne pretjerane diskurzivnosti uneskladu sa njegovom baznom poetikom, moralo da bude eli-minisano iz teksture ÆaliËinih pjesama.

Primjer udarne zavrπne pjesme iz Trænice sna (mjesto kojese kod Æalice ispostavlja znaËajnim pri komponovanjuplakete), gdje je u krajnjem obliku izmijenjena samo jednarijeË, joπ znakovitije ukazuje na odbacivanje svake referencena teorijski stav, na naznaku u tkivu pjesme onoga πto jeÆaliËina ars poetica. To je pjesma Bez cvijeÊa (od 1972.posveÊena “Izetu”, svakako SarajliÊu, kome takve naznake upjesmama nisu smetale). U svom srediπtu ta je pjesma odsamo sedam stihova (kasnije artikuliranih kao devet) donosilastihove:

Mnogo je lepπe voleti devojËicu ispod prozora s loptom u rucinego pisati pesmuo devojËici ispod prozora s loptom u ruci. (Bez cveÊa)

Od 1972. godine, i zauvijek, treÊi stih navoda glasiÊe:

Nego/Trpjeti pjesmu…

Tako je Æalica eksplicitno dao prednost æivljenju nadstvaranjem, praksi pjesme nad poetikom, mada bi pedantimoæda mogli i glagolu “trpjeti” u ovom kontekstu dati smisaostvaralaËke gestacije. Ostaje dakle Ëinjenica da Êe istraæivaËiÆaliËine poezije morati ubuduÊe tragati za zasnovima njegovepoetike na osnovu susreta sa æivim tkivom njegove pjesme, ane u eksplicitnom, u pjesmu ugraenom poetiËkom credu.Ovaj stav protegao se i na odbacivanje iskaza egzistencijali-stiËkih postavki u tkivu stiha. ©to ne znaËi da i Æalica, kao injegova pjesniËka generacija, nije u svoj svjetonazor upio itada zamamne egzistencijalistiËke poruke. (v. str. 34)

230

11 Hanifa 5/8/05 12:23 PM Page 230

HuniMada Ëitalac nema utisak da pjesma Huni dominira plake-

tom iz 1961. i mada joj autor nije dao neko posebno mjestokako bi je istakao, Huni su danas njegova vjerovatno naj-poznatija pjesma. Ustvari ta pjesma predstavlja najuËinkovi-tiji pjesniËki “vrisak” Miodraga Æalice, Ëiji lirski subjekt “nemoæe da æivi a da ne vriπti”! I Huni su ljubavna pjesma: vriπteÊiintenzitet æivljenja spreæe se u njima sa silinom doæivljaja lju-bavi. Prve dvije slobodne strofe pjesme sugeriπu najezduHuna. To su stihovi koji, meu najuspjelijima, mogu ilustro-vati znaËaj ÆaliËine dramatike i bitnost upotrebe glagola kojije na sebi nose:

Kao mravinjakZabubnjali su na horizontuKratke noge i prsa crnih travaNa konjima su razbili srce kontinentaUpali su pooravπi rijeke gustom krvlju bedaraPoludjeli proskitavπi svoja koljenaKroz koljena reskih djevojaka

Gazili suLomeÊi oËi o vjetarPoprskali mozak o trave opustoπenih æenaProskiËala su gola tijela grudima i nogama

Ovi fascinantni stihovi, sa izuzetnim opisom upada“horde” u “srce kontinenta” imaju za rezultat divljenje lirskogsubjekta, koji Êe tkivo pjesme nastaviti stihovima:

Jedan je legao sa mojom majkomVidjeli su ga kako pleπe usnama

U drugom dijelu pjesme lirski subjekt se obraÊa onoj kojuvoli i poziva je da ne “vriπti”, a ona to ipak Ëini, djelimiËnobarem zbog iskazanog “uæasa” iz prvog dijela, mada je njenovriπtanje drukËije od visokog ushita lirskog subjekta. Njihdvoje su i fiziËki potpuno razliËiti:

Tvoje su kose od praskozorjaMoje od karbida

231

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 231

Ili:Ti si sva ljubiËastaA ja sam ostao iza tih dalekih horda konja HunaI joπ uvijek vriπtim za njihovom izgubljenom praπinom

Njegova ruka je “tamna”, njegov pogled “kos”, kao hun-ski.5 Njegova privræenost je tolika da bi ga ona mogla i ubiti,Ëiniti s njim πta hoÊe,

I ja Êu vriskati kao ranjen zmajSa sedam kopalja u sva tri ædrijela

Pjesma se potpuno stiπava pri naznaci romanse, koja jespremna prihvatiti i smrt; ali ma kada da smrt sustigne lirskisubjekt,

Za vrijeme potrebno da se ti voliπ biÊe ubrzo

Stihovi konkretno paradoksalnog apsurda ucrtavaju sadaigru sa vremenom i ustvari njegovo potiranje:

Iako sada oËi idu ukrugJednoU smjeru kazaljke na satuDrugoU obrnutom smjeru kazaljke na satu

Voljena treba da oprosti sve, i smrt i situaciju u kojoj seon nalazi:

Oprosti i Hunima πto su uzjahali na moje srceI S glavama naopakoOtkasali u noÊ smijuÊi se kikotom vjeπtica (!)

Lirski subjekt je svoju genealogiju prihvatio srcem, a Hunisu mu baπ na srce uzjahali, jer oni samo jaπu, s konja ne sjahuju.

Intenzitet konzumiranja æivota mjeri se u ovoj pjesmisamo sa jaËinom upada hordi i njihovog pustoπenja po “kon-tinentu”. Za potrebe pjesme, istorijska istina tretira se kaopseudo-istorija. Epohe se vrtoglavo smjenjuju i preplavljujujedna drugu. Tako je davni Hun u pjesmi mogao leÊi sa

232

5 Hune je Æalica sasvimmalo mijenjao: izmeu

ostalog “tvoje su kose odmeseËine” postalo je

“Tvoje su kose od prasko-zorja”. “Ja bih razbio sve

izloge grada/ i pao podotkose njihovog svetla.” -

postalo je 1972: “Ja bihrazbio sve izloge/ Ovog

neËeg πto nazivajugradom/ I dræeÊi tvoju kost

u rukama i grlu/ Pao podotkose njihovog svjetla”.

Ili, oËiglednije motivirano,stihovi “Ne mogu ti doÊi

na poklon kao noÊ / ali timogu dati dva crna

pogleda / i jednu tamnuruku oko struka”, postali

su u konaËnici:

Ne mogu ti doÊi na poklon kao danJedino kao noÊ

I mogu ti dati dva kosa pogledaI jednu tamnu ruku na bedrima

KarakteristiËna je zamjenacrnog pogleda kosim

pogledom. Lirski subjekthoÊe da je Hun pa su mu

oËi kose. A “kos” je sasvoje strane crna ptica, pase asocijativno ne gubi nipojam boje, pored pojma

karakteristiËne azijatskekosine oËiju. Ruka je

ostala mrka, “tamna”,hunska, ali se sa struka, iz

kavalirske pozicije, preselila na “bedra”,

u osvajaËku.

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 232

majkom lirskog subjekta i prenijeti na njega svoje neobiËnegene. Tako se daleka krv probudila u njemu, Hunu. Mada jeistodobno jasno da ju je on, kao takvu izabrao. Uz pseudoisto-riju ide mit, koji se u jednom trenutku pretaËe u bajku, a ondacjelina klizi u magiju: jer ljubav je najjaËa magija. Samo takavslijed i takva transformacija registara i mogli su da podnesu idostojno iznesu poËetnu silinu pjesme, koja se stiπava krozljubav, a ljubav je stubokom preobrazila silnika. U predjelubajke subjekt je “ranjen zmaj”, kroz magiju on zaËarava vri-jeme, obrÊuÊi ga kao pjeπËani sat. Onda Huni odlaze: oni kojisu lomili oËi o vjetar i prskali mozak, preobraæeni, odlaze “sglavama naopako”, i dalje na konjima, kao u prevrnutom svi-jetu; ali i kao u cirkusu, πto priziva i divljenje i smijeh: stogase i oni popratno smiju, ali ne obiËno, ljudski, nego “kikotomvjeπtica”! Ta zavrπna slika najbolje imenuje u pjesmu prispjelumagiju. Ili je ona tu od poËetka pjesme, ali je sada i imeno-vana, preko svojih sluæiteljica. Lirski subjekt je i sam, i Hun, izmaj, i vjeπtica, biÊe iz lirskog horora: preobraæavanja likovajednih u druge idu u svim pravcima, u vremenu koje je iajnπtajnovsko i vjeπtiËje. Uz viziju horora koji se pretvara uËudo, i Ëudesnosti koja se priklanja magiji, Miodrag Æalicaispisao je ovdje lirsku pjesmu izrazite dramatiËnosti, siloviteakcije i nadrealne vizije. Ne iznenauje πto su Huni, u Izabra-noj poeziji iz 1984. godine smjeπteni u samu zavrπnicu cjelo-kupne ÆaliËine poezije.

Skakavac u frakuPjesma koja je u plaketi iz 1961. dobila tu privilegovanu

poziciju, i koja je naslovila knjigu, bila je pjesma Skakavac ufraku. Skakavac u fraku predstavlja pjesniËku teksturu uvelikotajnovitiju od Huna. RijeË i pojam “skakavac”, sintagme, sti-hovi sa skakavcem, protkivaju plaketu Skakavac i prije negoπto se pojavi pjesma tog naslova i ne predstavi Ëudno,Ëudoviπno, a naizgled tako bezazleno stvorenje kakvo jeskakavac, kog pjesniËki paradoks odijeva u “frak”. Tako jestvorenje i rustikalno i gradsko, proizvod “nature” koliko i“kulture”. Ma kako razlagali predoËenje Ëudnog stvora, upjesmi je odmah jasno da je ono vezano za smrt i da je to ipjesma o smrti. Sve strofe, a ima ih, nejednakih, dvanaest,zavrπavaju se refrenom koji uzastopno varira svoje prvopojavljivanje: O smrti kiπna i horizontalna. A skakavac jeoznaËen prvim stihom pjesme:

233

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 233

On je strah oko kuÊe i kolut oko mozga

pa prvim stihom druge strofe:

On spava ali je uvijek budan

koji taj strah pojaËava. Skakavac se uvlaËi u pore svega posto-jeÊeg, ljudi ga nose i u svojoj odjeÊi, “Ne znajuÊi da pronosesvoju smrt”.

SiÊuπan, skakavac se meutim proteæe i do kosmosa, “OËimu postaju dio MlijeËnog puta”. Pjesma imenuje i novu “ne-bulozu”, u smislu galaksije, kao i “druga sunca”. Od mikrodi-menzija, njegova veliËina raste do cijelog svemira. Interte-kstualno, to bi se vinuÊe moglo povezati sa ApollinaireovomËuvenom pjesmom La Chanson du Mal-Aimé (Pjesma Nevo-ljenoga), odnosno joπ poznatijom strofom refrenom kojapovezuje MlijeËni put (la Voie lactée), “nebuleuse”, sa smrÊu iposmrtnim svemirskim kruæenjem “zaljubljenicâ”. Zna se daje Æalica bio vezan za francusku, kao i za italijansku knjiæe-vnost, a Apollinaire je bio i preteËa francuskog nadrealizma.

Velika je i na neobiËne strane upuÊena moÊ skakavca:

I san postaje san bez sna i skakavacZeleno po njemu pliva kao popodneU kome jaguari snaæno i pobijeeno prolaze ÊuteÊiMisleÊiKada Êe sunceIz svoje sopstvene dæungleIzaÊiO smrti kiπna

Pa i tim izlaskomI raskvaπen kao svitanje od drugih sunaca»ekaÊeJer mu je svako skitanje dalekoJer svaka sekunda koja se otkaËi od zvijezdeUstremljena je za njegaO smrti horizontalna

Pjesma je tajnovita, sredstva njenog iskaza stiπana, i onau sluæbi tajanstva. Skakavac je sve ono πto nadilazi Ëovjeka, onje ljudska sudbina i u Ëovjekovom svijetu i u kosmosu, sudbi-na Ëije i odreenje ostaje kao misterij, na planu iskaza kao i po

234

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 234

nasluÊenom smislu. A taj iskaz je u njoj najvjerodostojnijemoguÊe nadrealistiËki, izabran jer jedino takav moæe tajnipriuπtiti dimenzije bez kraja. Pjesma je izuzetno podsticajna zavizueliziranje, ÆaliËin skakavac mogao bi se zamiπljati na bez-broj naËina a da svaki istovremeno ukljuËuje i profil onog koje subjekt vizueliziranja. Skakavac u fraku jedno je od anto-logijskih pjesnikovih ostvarenja.

* * *

Uslovno treÊu etapu pjevanja Miodraga Æalice donosiIzabrana poezija iz 1972. godine, koja sadræi dvadesetak pje-sama koje ne figuriraju u plaketama i po svoj prilici su pisaneizmeu 1961. i 1972. godine.6 U toj dekadi Æalica je veÊ uve-liko pisac drama i poezija je u njegovom, barem javnom, æi-votu dospjela na drugo mjesto. Po istim tim pokazateljima,Æalica kasnije viπe ne piπe poeziju. Njegovo specifiËno poetskonadahnuÊe izgleda da se prelilo u dramski okvir. TakvomzakljuËku pripomaæe i Ëinjenica da se Æalica nije odluËio danovim pjesmama iz Izabrane poezije podari status zasebneplakete. Dotjerivanje, preËiπÊavanje, davanje sada konaËnogoblika ranijim pjesmama takoe ukazuje na to da je jedan vidstvaranja doveden do svog kraja.

KritiËar sebi postavlja pitanje o vrijednosti te “treÊe eta-pe”, kao i eventualnoj izmjeni zasnova ÆaliËinog pjesniËkogumijeÊa u njoj. Meu novim pjesmama nalaze se i nekeznaËajne ÆaliËine pjesme. Takve su PoËetak vjetra, MolitvaBeatrice Portinari Danteu Alighieriju, veÊ analizirana Kockanja.Za brojne ostale iscrtava se kao privilegovana karakteristikauËestano rabljenje jednog efektnog, mada ne naroËito pro-dubljivanog pjesniËkog paradoksa. Po nekim odlikama te pje-sme se pribliæavaju pjesmama Jacquesa Préverta, iz njegovihtakoe kasnijih etapa. U cjelini, nove pjesme ovog periodakod Æalice manje se sluæe automatskom pjesniËkom slikom.One su prije nadrealistiËke vizije, manje zapamtljive od ana-lognih u Skakavcu u fraku; ali svaka od njih kao da se usred-sredila na nadrealno otkrivanje nekih subjektivnih istina osvijetu, na doæivljaj svijeta iz odreenog ugla. »itaoci koje neoduπevljava nadrealistiËka pjesniËka udarnost naÊi Êe u ovimstiπanijim vizijama viπe moguÊnosti ulaska u nadrealno, ona-kvo kakvo je veÊ, opet bretonovski, sadræano u realnom.

235

6 Od 22 nove pjesme 1972.godine, u izboru 1984.opstalo ih je svega 10.

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 235

PoËetak vjetra pisan je u Firenci, u neku “jesen”, bez isti-canja godine koju je takva jesen oznaËila. Nove ÆaliËinepjesme i inaËe su sada vezane i za Italiju, a nisu rijetke onekoje notiraju, u naslovu, u tkivu pjesme, svoju parisku doæiv-ljajnu pripadnost. Pjesnik ih je najËeπÊe smjestio u ciklus oputovanjima, Passeport. PoËetak vjetra izgleda kao zapoËinjanjesvega do Ëega je pjesniku u æivotu stalo, izriËito intonirano popretananim kriterijima individualne vaænosti, a nije sluËajnoπto je “vjetar” moÊni element koji je u stanju da otpuhne,odnese sve πto se nagomilalo kao nepotrebno u æivotu i da nasvim planovima omoguÊi nova zapoËinjanja. Poenta novogæivota biÊe i krajnja naznaka zapoËinjanja nove ljubavi.Pjesma nije automatski nadrealistiËka, nije akciona priËa niapsurdna skaska, ali jeste jedno upeËatljivo subjektivno otkro-venje, nova, nadrealna atmosfera æivotne olakπanosti.

Molitva Beatrice Portinari Danteu Alighieriju vjerovatno spa-da u velike ÆaliËine pjesme. Pjesma je donesena poletno isrËano, jeziËki dotjerano i leprπavo. Pa ipak, iza toga zraËi fonrazoËarenja, rezignacije, stiπavanja uzleta. Pjesmu ustvarioznaËava zrelost Ëovjeka i nostalgija pjesnika. Ranije nezau-stavljivi junoπa Hektor, Æalica je sada umni i prema svijetunepovjerljivi Odisej. ÆaliËina vizija idealne muze, kakva je zaDantea bila Beatrice, u velikoj mjeri je uvjerljiva i sugeriπe ipjesnikovu potrebu da mu neko takvo poluvilinsko stvorenje,odajuÊi mu vrhunsku poπtu kao odgovor na ljubav, koja jedata samo u jednom pravcu, formuliπe istine æivota i stvara-nja. ©to se tiËe stvaranja, Beatrice Êe onome koga zaziva sa“Sveti moj”, reÊi:

Preklinjem te(…)Daj crnu ilovaËu svojuU pregrπt moga dlana

I dugo dugo ËekajKad Êe se javitiKapanje Ëesme zlatnih dana

Stvaralaπtvo Êe ustvari biti zajedniËki proizvod muze ipjesnika. Pjesnik ne smije poËiniti greπku da nju, muzu, svedena konceptualno. Ono πto ona jeste daleko je od svakog kon-cepta i zadire u najdublje tajne æivljenja.

236

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 236

»ujUvijek na mene moæeπ mislitiAli nikad nikad Nemoj me smisliti Jer smisao ne poznaje Ono πto ti traæiπ u meni I mada je ljubav puna dara Iz njenog hrama se izlazi hramajuÊi I slomljenih rebara

Beatrice Êe zagonetno savjetovati Danteu-Æalici:

I nemoj Da ti se prvo pluÊno krilo Tvoje Koje je ostalo da i dalje diπe meni Od plavih kapi mog liπÊa Sutomorno zarumeni

Kao ranjeni nadrealni albatros, pjesnik je ostao bez jed-nog (pluÊnog) krila: ali ono Êe i dalje disati za poeziju.

A æivot se u potpunosti suzio, ljudi viπe nisu oni premakojima se sa mladiÊkim povjerenjem i oduπevljenjem hita:

Na kraju Sasvim shvati Da πto viπe i dalje æiviπ Dok zoriπte ludi Sve Êeπ se manje sporazumijevati Sa viπe ljudi

NadrealistiËko Ëudesno (le merveilleux) opstalo je ucjelinskoj viziji ove izuzetne pjesme, kao πto i Dantea Bretonnije oklijevao da uvrsti meu nadrealistiËke preteËe. Beatriceje smjerna savjetodavka, ali koja savjete izriËe kao imperative.»udesno i rezidira u zamiπljanju idealne muze, poluboæanskihatributa, koja pjesnika, eksplicitno Dantea, vidi takoe kaoidealnog. »udo viπe ne prikriva da je Ëudo.

237

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 237

* * *

Miodrag Æalica bio je jedan od najznaËajnijih postnadrea-lista u bosanskohercegovaËkoj poeziji druge polovine dvade-setog vijeka. Zadojen pjesniËkim idealima naraπtaja kome jestvaralaËki pripadao, u velikoj mjeri obavijeπten o opcijamafrancuskih nadrealista izmeu dva svjetska rata, kao πto je si-gurno participirao u nadrealistiËkoj auri koja je iza Drugogsvjetskog rata zraËila i od strane beogradskih nadrealista i nji-hove teorije i prakse nadrealizma (po silini stvaralaËkog zama-ha najbliæa mu je sigurno bila poezija Oskara DaviËa) ∑ Æalicaje bio pjesnik izuzetno ukotvljen u stvaralaËke novosti koje jedonosila peta i πesta decenija dvadesetog vijeka u nekadaπnjojJugoslaviji, jednako kao i u Bosni i Hercegovini.

Snaga ÆaliËine pjesniËke slike, od sintagme do stiha ilireËenice, pa onda do nizanja u naizgled apsurdistiËke strofe,pjesme, cikluse, plakete, izbore pjevanja ∑ u najveÊoj mjeridoprinosila je oslobaanju jezika bosanskohercegovaËke poe-zije, kao πto je to, u drugom registru, Æalica Ëinio u svomteatru. RijeË se oslobaala svakodnevnog znaËenja, vezivala seza druge rijeËi mimo obiËne informativne nuænosti jeziËkeupotrebe, gradeÊi novi paralelni svijet umjetnosti. To πirenjeoslobaalo je i misao i podsticalo eksplozije novih analogij-skih povezivanja i asocijativnih vinuÊa u dotada nedosegnutôi poetski neimenovano.

Sredstva postnadrealistiËke, slobodno prigrljene poetike,u prvom redu kao metode stvaralaπtva, smjenjivala su se uovoj poeziji: tako su na jednoj strani zasebne zbirke sa domi-nacijom jeziËke slike, zatim se u Skakavcu u fraku slike smje-njuju, ili su u njenoj sluæbi, sa πirom vizijom nadrealnog ioniriËkog, seæuÊi do metafiziËkog, πto kao proËiπÊena vizija,najËeπÊe bez izrazitih poetskih slika, opstaje u najboljimostvarenjima treÊe etape. Pa ipak, moguÊe je doÊi do zakljuËkada ta etapa zatvara krug i da je pjesnik toga bio svjestan. Ipored velikih pjesama, u njoj u cjelini nema viπe frapantnihiznenaenja prvih dviju plaketa. Tadaπnje nove pjesme viπe sujedno znaËajno prispijeÊe nego izriËito otvaranje novih pute-va. Pjesnik se ne æeli ponavljati, ali Ëak ni znaËajnije rabiti,koristiti istu inspiraciju. Njegov stvaralaËki interes i dalje seplodno usmjerava na dramu, na njeno pozoriπno, radio i tele-vizijsko izvoenje. Kao takav poznat je i izvoen na svimjuænoslovenskim prostorima kao i u inostranstvu.

238

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 238

Bretonovski apsolutni nekonformizam iskazivao se i kodÆalice od automatskih i drugih nekonvencionalnih slika ifigura, preko cjeline koriπtenja jezika, da bi postajao plodninekonformizam miπljenja, jednako kao i ∑ onoliko koliko je tobilo moguÊe u njegovom svijetu ∑ æivotnog djelovanja, æivo-tnog stila i ponaπanja. Bio je od onih istinskih stvaralaca kojine prihvataju da, iz razloga povrπne druπtvene konvencije,ukrivaju svoju ljudsku intimu, u prvom redu svoju najdubljumisao. Joπ æive svjedoci tog æivljenja, koji bi, i o tome, mogliposvjedoËiti narednim istraæivaËima opusa koji je stvorio ovajpisac πto je kroËio ispred svoga vremena, Ëinjenica koja ga jeu æivotu itekako koπtala.

Srediπte ovog pjesniËkog djela nalazilo se u zbirci Skakavacu fraku i auri oko njega, ali to djelo je danas, proËiπÊeno, pro-filtrirano, ujednaËeno, i u cjelini svoje sopstveno srediπte.Ono πto je iz dviju plaketa opstalo u Izabranoj poeziji iz 1972.godine; i ono πto je iz “treÊe etape” pjevanja opstalo u Izabra-noj poeziji iz 1984. godine, proπlo je kroz misaonu radionicuMiodraga Æalice sada u jednoj drugoj ulozi: bila je to uloganepristrasnog knjiæevnog prosuditelja, koji, po kriterijima uvelikoj mjeri izvan poetike samog pjesnika, sreuje i omeujesvoje djelo. Æalica je bio Ëovjek koji nije æivio od proπlostinego od buduÊnosti, stoga je i mogao biti strog prema sebi: uvizijama takvih ljudi ono πto je bitno uvijek se tek pomalja nahorizontu. On oËigledno nije bio knjiæevni narcis koji nije ustanju da iπta od svoga ærtvuje. Istina je, nasuprot tome, da Êedanaπnji, a moæda i buduÊi Ëitalac zaæaliti πto neke pjesmenisu proπle autorov odbir. ObiËno u njima, otklonjenima, sinei ostane da zraËi poneki nezanemariv stih. Ali cjelina takve pje-sme oËito nije podstakla Æalicu na mijenjanje i doradu. A onajupeËatljivi stih ostajao je kao dar samotnom ljubitelju poezijei ustrajnom Ëitaocu.

Pjesnika Miodraga Æalicu odlikovala je vjera u Ëudo stva-ranja, kao i strogost prema onome πto se od tog Ëuda izlijeva-lo kroz njegovo pero. Stoga je sam u svojoj poeziji napravioodbir koji kod drugih pjesnika saËini jedino vrijeme. Ono πtoje kao uspjelo propustio njegov vlastiti kritiËki sud u nemalojmjeri poistovjetiÊe se sa odbirom i sudom buduÊnosti.

Bjelaπnica, juli 2003.

239

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 239

P.S. O smrti Miodraga Æalice i preobratu znaËenja njegovih stihova

Kada je u proljeÊe 1993. godine PEN Centar Bosne i Her-cegovine organizovao komemorativni skup Miodragu Æalici,znali smo svakako da je pjesnik umro u svom stanu na odSarajeva otcijepljenoj Ilidæi, ali nismo znali kojeg se to datu-ma desilo. Odatle smo i kasnije mnogi mislili da je preæivio1992. godinu i umro 1993. Ustvari, Æalica je umro 17. decem-bra 1992, kako je to zabiljeæio njegov stariji sin Antonije udramatiËnom tekstu sjeÊanja OËeva smrt, objavljenom nakonrata u Ëasopisu Bosanska vila (juli-septembar 1998. godine).

Agresija na Bosnu veÊ je bila poËela, ali sve veze izmeuSarajeva i Ilidæe nisu bile prekinute kada su oba ÆaliËina sinauspjela da preu u Sarajevo. Obojica su ∑ Pjer i Antonije ∑ go-dinu dana kasnije bili na PEN-ovoj komemoraciji, stoga nijejasno kako nismo znali za datum, koji je dan nakon smrtisinovima nekako dojavljen. Mora da je taj datum ostao nesi-guran, nepotvren, sve dok u aprilu 1993. Antonijeva supru-ga, koja je sa malim djetetom konvojem izaπla iz Sarajeva, nijeuspjela javiti kako je i gdje Æalica sahranjen:

“Polovinom aprila dobivam pismo od supruge, saznajemda mi je otac sahranjen u Vlakovu i da su na sahrani bile mojamajka, tri komπinice i neko ko ih je vozio”, piπe AntonijeÆalica.

Oboljeli pjesnik i dramski pisac, sin kaæe od tuberkuloze(u pjesmi Molitva Beatrice Portinari Danteu Alighieriju Æalica jepomenuo svoje “prvo pluÊno krilo”, oËigledno bolesno, alikoje je “ostalo da i dalje diπe” svojoj muzi Beatrice), ostao jebio na Ilidæi sa suprugom Ivankom-Kikom, pozoriπnom glu-micom. Pojedinosti o smrti i sahrani sinovi su saznali tek trigodine kasnije, kada su se uspjeli vidjeti sa majkom. AntonijeÆalica piπe: “Majka bi da ispriËa sve odjednom, stotine straπnihstvari. Govori o ljudskoj glavi koju su vozili po Ilidæi nalije-pljenu selotejpom na haubu auta…” Sinu je teπko da prihvatistvarnost priËe: “Da li ovo πto govori istinski priËa mojamajka, da li se zbilja njoj desilo da je dva pijana djeËaka koljugramofonskom ploËom, da su joj stisli glavu o zid i priklijeπtiligrkljan, da drugi viËe onome da ne budali i da se skloni, i daÊe je on zaËas kalaπnjikovom, dok otac leæi nepokretan i sve toËuje… Majka napomene kako su je joπ pet-πest puta htjeli pro-tjerati nakon oËeve smrti, kako po danu nije smjela izaÊi iz

240

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 240

kuÊe da se neko ne uvali, a po noÊi Ëekala da zalupaju na vratai doda kako su neki pomagali, ali viπe nisu mogli…”

I onda, govor o onome πto najteæe prelazi preko usana:“KonaËno pitamo za starog.Majka nam govori kako ga nije mogla sahraniti, kako

nikoga nije bilo kraj nje u prvoj noÊi, kaæe: priËala mu je.»itala mu je njegove pjesme, kaæe: ‘Imale su neku sasvim

drugu dimenziju,7 sada znam da nisam bila dovoljno paælji-va i usredsreena na njegove misli i izraze’. MaËak je bio snjom…

‘Stalno mi je slika pred oËima:Miodrag leæi sveËano obuËen sa onom CuciÊevom svi-

lenom kravatom, lice mu nije mrtvaËko, nego nekako preo-zbiljno i podrugljivo, ipak on je mrtav’.”

Antonije Æalica, koji sada æivi sa majkom u Holandiji ∑ dokje Pjer postao poznati bosanskohercegovaËki sineast ∑ zapoËeoje i zaklopio svoj tekst o OËevoj smrti navodima iz ÆaliËinepjesme Huni. I uistinu, ti stihovi kao da su takoe dobili uovom okruæenju druge dimenzije, kao da su ovdje stubokomizmijenili svoje znaËenje: Huni iz pjesme postaju istinski bar-bari, novi barbari koji ubijaju i ruπe postojeÊi svijet i πire zasobom barbarstvo. PiπuÊi koliko je vaæno da se voljenoj osobizna za grob i da se na civilizovan naËin doæivi proces æaljenjai svijest o odlasku najbliæih, Antonije Êe se sjetiti i oËevepjesme I grobovi imaju svoju smrt (iz ciklusa o Abeloni), koja seovdje takoe samjerava sa drugaËijim sinovljevim Ëitanjem.

Uistinu, velika poezija posjeduje inherentnu moguÊnostviπeznaËnosti, jedne viπeznaËnosti na fonu vremena. U istori-jatu njenog trajanja svaka nova generacija poklanja joj svoje,neπto drugaËije znaËenje. ÆaliËina pjesma Huni, kao pjesmavriska koji bi da ispolji ushiÊenje pred samim Ëinom æivljenja,u vremenu tragedije i govora o tragediji, u svojim dijelovimabarem, zadobila je znaËenje koje doslovno oslikava najezdubarbara. Postoji i uvijek je postojala jedna premonitio poetica…

SreÊom, danas opet moæemo tu i druge pjesme MiodragaÆalice Ëitati na naËin kako ih je autor doæivljavao i pisao,raspredajuÊi takav doæivljaj, iduÊi moæda dalje u tumaËenjunekih njihovih vidova ali bez apsolutne nuænosti za njihovimdijametralno suprotnim znaËenjima. Jer za njih su nuæna ibarbarska vremena.

241

7 PodvlaËi autor teksta.

11 Hanifa 5/8/05 12:24 PM Page 241