BIBLIJA MAKSIMILIJANA VRHOVCA - bib.irb.hr Web viewsrednji. ili . niski. ... Word Journal of the...

Kajkavska Biblija biskupa Maksimilijana Vrhovca i jezično stilistička obilježja Vrhovčevih Psalama

BIBLIJA MAKSIMILIJANA VRHOVCA (VB)

I JEZIČNO STILISTIČKA OBILJEŽJA U PSALMIMA VBDanijel Berković

I. PRIJEVOD BIBLIJE I RAZVOJ NACIONALNIH JEZIKA

Biblija i razvoj nacionalnih jezika

Prijevodi Biblije u povijesti naroda, osobito u razvoju njihovih nacionalnih jezika,

oduvijek su zauzimali posebno mjesto. Proces nacionalne jezične standardizacije

umnogome je označen, a ponekad čak i sasvim određen jezikom biblijskog prijevoda. O

tome svjedoče mnoga povijesna iskustva europskih jezika i kultura.

Štoviše, opetovano se pokazalo da prijevodi Biblije na neki od europskih jezika nisu

bila samo pitanja jezičn i lingvističke naravi. Naime, biblijski prijevodi bivali su se i

svojevrsni indikatori nacionalnih društvenih i političkih mijena; dakako i neizbježno

također kao važan faktor u eklezijalnom pogledu.

Europsko biblijsko prevodilaštvo posebnu živost doživljava u vrijeme netom prije i

tijekom razdoblja Reformacije. Prijevodi Biblije na neke od europskih jezika - prije svega

francuski, talijanski, njemački i engleski jezik – koliko god su predstavljali izazov

prijevoda Biblije na narodne jezike (vernakular), usporedno s time uspostavljali su

pretpostavke za standardizaciju svojih nacionalnih jezika.1 Ovdje ćemo tek u naznakama

dotaknuti i ukazati na neke poveznice između prijevoda Biblije na europske nacionalne

jezike i standardizacije tih jezika.

Jacques Lefevre d'Etaples (Jacob Faber Stapulensis) donio je na svjetlo dana prvi

prijevod Biblije na francuski jezik.2 Na razvoj i nastanak suvremenog engleskog jezika

presudnu je ulogu odigrao prijevod Biblije, tzv. 'King James' (ili Authorised Version). U

tome presudnu je ulogu odigrao William Tyndale, rektor slavnog Balliol Collega u

Oxfordu i prevoditelja Biblije na engleski jezik.3 Wycliffe je osobito svojih aktivnosti oko

prijevoda Biblije posebno bio označen kao heretik. Do te mjere da je i njegovo tijelo nakon

smrti trebalo biti spaljeno.1 treba razlikovati 'narodni' od 'nacionalnog' jezika. Ukoliko koristimo pojam 'narodni' kao jezik koji pripada nekom narodu, dakle, zajednički jezik čitavoga jednog naroda, tada je očito riječ o nacionalnom (standardu) jeziku. Što je različito od 'narodnog' jezika u smislu jezika i govora kojim se služi običan puk (nj.Volkssprache; fr. langue vulgaire ili langue populaire). Treba tada razlikovati i narodno-razgovorni (kolokvijalni) i pokrajinski jezik (dijalektni). Usp. Simeon:884-885.2 Jacques Lefevre d'Etaples (1455-1536) bio je rimokatolik , Benediktinac, ali po mnogočemu preteča protestantskog pokreta u Francuskoj. Lefevre je do kraja života ostao katolikom ali je slično Martinu Lutheru u Njemačkoj nastojao i želio da se katolička crkva reformira iznutra. God.1528 preveo je Stari zavjet, a posebno je znan njegov prijevod Psalama. Cjelokupna Biblija prevedena je i izdana 1530 god. To je bio prvi prijevod Biblije na francuski jezik.3 usp: „William Tyndale: if God spare my life“ (vidi u literaturi)

1


Prvi tiskani prijevod Biblije na 'narodni' talijanski jezik priredio je Niccolo Malermi

(1471) (tzv. 'Malermi Biblija').To je pokrenulo reakciju službene Crkve i pape Pavla IV

(1559) da se zabrane biblijski prijevodi na vernakular (osim po dopuštenju Crkve).4 De

facto to je uzrokovalo stanku od 200 god. u prijevodima Biblije na talijanski jezik. 5 Razvoj

i standardizacija njemačkog jezika umnogome duguje tzv. 'Luterovoj Bibliji' (1522).

Svi ovi biblijski prijevodi, na ovaj ili onaj način, sačinjavali su bazu u nastanku i

razvoju standardizacije spomenutih jezika.

Ništa mnogo drugačije nije bilo niti na hrvatskom tlu i standardizaciji hrvatskog

jezika. U stoljećima jezičnog razvoja hrvatskoga jezika važno mjesto zauzimali su biblijski

prijevodi. Prije dovršetka standardizacije, ovi su prijevodi bili na raznim jezičnim

predlošcima – štokavskom, čakavskom ili kajkavskom.6 Uz dinamiku biblijskih prijevoda na

nacionalne jezike, tijekom Reformacije i reformacijskih pokreta, dolazi i do

Protureformacijske reakcije, pa time ponegdje inicijative prijevoda Biblije intenzivira i

katolička Crkva.

Biblija i razvoj hrvatskog jezika

Ozaljski krug. Na hrvatskim prostorima, počevši od protestantskih hrvatskih

biblijskih prijevoda i protestantske književnosti iz 16 stoljeća, govori se i o tome kao

„pokušaju uspostave iznadregionalne uporabne norme“ kajkavskog jezičnog predloška.

Ovaj pokušaj kajkavske standardizacije, započeo je ranije negoli u južnim i

sjeveroistočnim hrvatskim krajevima. Po Moguševim rječima „tome je pridonio u prvome

redu jezik protestantske književnosti“ (Moguš:131). Čini se da je djelatnost kajkavskih

protestantskih biblijskih prevoditelja i njihove književnosti sasvim sigurno odigrala ulogu

jednog od okidača u daljnjem književno-gramatičkom i leksikografskom radu.

Bartol Kašić. Posotoji mišljenje da su Kašićev hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika

skladanja slovinska) iz 1599 godine, a potom i njegova gramatika (Institutionum linguae

illyricae libri duo) (Rim,1604) zapravo Kašiću predani kao zadaci od isusovačkog kolegija

za potrebe „mnogih protureformatorskih propovjednika“. Takvu jezičnu aktivnost Moguš

4 papa Pavao IV (1476-1559) iz povijesno razumljivih razloga toga razdoblja bio je izrazito Protureformacijski papa. Ovaj papa ustanovio je institut Index Librorum Prohibitorum (Popis zabranjenih knjiga) (1559), čime je uz ostala pisana djela bili zabranjeni prijevodi Vulgate (latinski prijevod Biblije) na talijanski i njemački jezik. Nekako u to vrijeme zagrebački biskup Drašković napominje kako mu se ne čini dobrim da se općenito zabranjuje korištenje narodnog jezika u Crkvi.5 od drugih važnih prijevoda Biblije na talijanski jezik tu je svakako važan protestantski prijevod Giovannia Diodate (1607) stručnjaka za hebrejski i grčki jezik. Taj je prijevod doživio mnogo revidiranih izdanja između 17-19 st. Posljednje je izdanje iz 1991 god. Službeni crkveni talijanski prijevod Biblije jest onaj pod nazivom Conferenzia Episcopale Italiana (CEI)6 u pitanjima terminologije postoje i prijepori u smislu, da li ćemo govoriti o 'dijalektima', 'područnim govorima', 'jezičnim stilemima' ili 'jezičnim varijetetima'.

2


naziva „gramatikom protureformatora“. Poznata Kašićeva Biblija, biblijski prijevod

Bartola Kašića, u religijskom pogledu postati će konačnim potezom „katoličke obnove“ ali

i značajni korak prema jezičnoj standardizaciji štokavske osnovice za hrvatski jezik

(Moguš:76-80).

Petar Katančić. Prijevod Biblije i kasnije igrati će važnu ulogu u razvoju jezika.

Prijevod Svetog pisma Matije Petra Katančića (Sveto pismo staroga i novoga zakona)

(Budim, 1831) iz 19 stoljeća po Moguševim riječima daje „posebnu vrijednost u afirmaciji

književnog jezika“ (Moguš:121).

Biskup Maksimilijan Vrhovec i Vrhovčeva Biblija (VB)

Je li u procesu razvoja hrvatskog jedinstvenog standardnog jezika neki od prijevoda

Biblije na naše jezične standarde na ovaj ili onaj način; iz ovoga ili onoga razloga; kao

faktor jezične standardizacije bio zakinut? Odgovor na ovo pitanje čini mi se da je

potvrdan. Naime, ono što danas zovemo (kajkavskom) 'Vrhovčevom Biblijom', taj je

biblijski prijevod i dan-danas neopravdano zanemaren i kao da se u povijesti jezika i

biblijskih prijevoda smatra manje važnim. Nerijetko je u kronologijama povijesti hrvatskih

biblijskih prijevoda zaobilažen ili jedva zapažen. O prijevodu Biblije, na kajkavski jezični

standard, po inicijativi zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, na veliku žalost jedva

da se nešto zna. Od postojećeg korpusa istraženo je tek sasvim nešto malo, a po saznanjima

ovoga autora velik dio istraživanja zapravo tek slijedi.

Dakle, prijevod Biblije u kajkavskoj jezičnoj osnovici, poznat je pod nazivom

'Vrhovčeva Biblija'. Mada, koristimo taj naziv, nije sa sigurnošću poznato niti je

nedvojbeno utvrđeno imamo li uopće prijevod cjelokupnog biblijskog teksta kajkavske

Vrhovčeve Biblije. O tome još ne postoji pravorijek, niti koordinirani istraživački rad ovog

po mnogočemu značajnog biblijsko-prevodilačkog projekta u hrvatskoj povijestsi. Postoje

pak jasne naznake iz prepiske uključenih prevoditelja, suradnika i podupiratelja, da je

prevedeno više biblijskih knjiga od one evidencije koje je prikupio ovaj autor.7 Vrhovčeva

Biblija značajna je ne samo iz perspektive biblijskog teksta nego i kao povijesni svjedok

jezične problematike svoga vremena. I o tome svjedoči prepiska između mnogih aktera

ovoga rada.

Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec inicijator je projekta prijevoda Biblije na

kajkavski jezični stilem. Istina, to ne dolazi u vrijeme neposredno nakon Reformacije i

7 o tome jasno sugerira pismo koje je Jernej Kopitar iz Berlina uputio Ignacu Kristijanoviću 1831 god.. U jednom dijelu njegova dopisa stoji i ovo: „Sveto pismo starog Zakona, sada u jezik slavnog Illyricskog izgovora Bosanskog prineshemo. Svezak I (Pentateuchum continens)“ (R 4101). Osim toga, Kopitar u više svojih pisama problematizira temu „ilirske grafije“ (lingua Illyrica).

3


reformacijskih pokreta; pa taj projekt ne treba gledati kao Protureformacijski. Razloge toj

inicijativi treba tražiti na drugim stranama, od crkveno-povijesnih ili doktrinarnih. Razlozi

Vrhovčeve inicijative prije svega odnose se na pitanja nacionalne jezične politike svoga

vremena.

U odnosu na ovu Vrhovčevu inicijativu ovdje nam valja u sažetom obliku postaviti

neka (još) otvorena pitanja:

(i) što je točno ponukalo biskupa i sve oko njega okupljene na ovaj biblijski

prijevod, i što je točno bio 'okidač' da se tom poslu prione?

(ii) imamo li potpuni prijevod cjelokupne Biblije pod patronatom biskupa

Maksimilijana Vrhovca;

(iii) po kojem se predlošku pripremao prijevod (izvorniku, Vulgati...ili?);

(iv) (iv) format obrade biblijskog teksta pojedinih prevoditelja; i konačno

(v) imamo li samo jedan ili više projekata ovoga prijevoda (ovo se pitanje

postavlja iz razloga više od jednog prijevoda Psalama).8

Oko pitanja cjelovitosti Vrhovčeve Biblije teško je za sada dati nedvojbenu ocjenu

obzirom da je i cijeli projekt sasvim nedostatno istražen. Postoje naznake da bi Novi

zavjet, ako ne kompletiran, barem mogao biti u većini preveden.9 Što se tiče Staroga

zavjeta o cjelovitosti prijevoda vrlo je teško govoriti.

Inicijativa i razlog pokretanju ovog velikog, dugotrajnog i nedvojbeno skupog

projekta vrlo vjerojatno se nalazi u čežnji da se kajkavski jezični standard ne samo sačuva

nego i da u tim vremenima dinamičnog procesa jezične standardizacije hrvatskoga jezika,

kajkavski jezični predložak postane jednim od nosećih predložaka za budući standardni

hrvatski jezik. U danom povijesnom kontekstu, to se nažalost pokazalo samo kao glas

vapijučeg u pustinji.

8 obzirom da su Psalmi jedna od najopširnijih biblijskih knjiga; po mnogočemu i najzahtjevniji biblijski materijal za prevoditelja, onda i financijski najskuplji, zašto su, i to otprilike u isto vrijeme, za to delegirana dva prevoditelja – Ignac Kristijanović i Anton Vranič – pa shodno tome jedino u tom dijelu imamo dva prijevoda Psalama.9 O tome postoje neke naznake u korespondenciji.

4


Korespondencija

Aktivnosti biblijskih kajkavaca imali su za patrona zagrebačkog biskupa

Maksimilijana Vrhovca.

Da je projekt Vrhovčeve Biblije bio spor i dugoročan svjedoči prepiska koja datira

od kraja 1803 godine između Mikloušića i Adama Baričevića. Na osnovi datiranja prepiske

vidljivo je da se priprema, prikupljanje sredstava i prevodilački rad na projektu VB odvijao

puna tri desetljeća. Neki su tekstovi bili dovršeni 1816 god (Vranič, Psalmi) a drugi tek

mnogo kasnije oko 1831 god. (Kristijanović, Psalmi).

Korespondencija potvrđuje da je uz prevoditelje u projektu posredno ili neposredno

sudjelovao i veći broj uglednika i pojedinaca. Tom su krugu uz biskupa Vrhovca, pripadali

i grupu sačinjavali, kao podupiratelji ili biblijski prevoditelji, prije svega Ignac

Kristijanović i Anton Vranič. Zatim Toma Mikloušić, kao podupiratelj i sukoordinator.

Biskupu Vrhovcu kao savjetnik također pomaže Jernej Kopitar. Kanonik Korolija daje

naznake da bi Vrhovčev NZ mogao biti već dovršen oko 1814 god.

Oko 1822 god. župniku Matijašu Jandriću, Mikloušić u svojem pismu govori o

organizaciji posla oko prijevoda Biblije.10 U tom pismu Mikloušić napominje da je njemu

biskup dao na povjerenje da „naj ja najdem nekuliko pajdashev za poszel ov dovershiti“,

kao i da on „vesz ztroshek pritizkanya szam dati hoche“.

Dosta kasnije, Anton Vranič se u svojem pismu, poslanom iz Karlovca, datiranom 19

svibnja 1848 god, obraća Ivanu Mažuraniću za financijsku pomoć oko rada na prijevodu.

U tom pismu Vranič prilično neposredno spominje kako je čuo od „istinitih prijatelja“ da

on Mažuranić posjeduje „milione gotovog (novca)“ i moli da bi „nam u tom (op.

prijevodu) pomogli“.11

Povijesni kontekst projekta Vrhovčeve Biblije

Ilirski pokret i posebna odbojnost Ljudevita Gaja prema kajkavskom standardu

karakterizirali su procesa standardizacije hrvatskog jezika i odnos prema kajkavskom

jezičnom standardu. U odnosu na ostale hrvatske jezične standarde (čakavština i

štokavština) kajkavski stilem 'ispao je iz igre' i konkurencije da postane jedan od značajnih

predložaka u standardizaciji.

Neupitna je važnost i prepoznavanje uloge protestantskog ozaljskog književnog

kruga iz 16 stoljeća pa i njihova nastojanja da kajkavsko narječje postane (jedan od)

10 (R 4101)11 Zanimljivo je da se Mikloušić u svojim prepiskama znao koristiti hrvatskim kajkavskim govorom, dok bi većina drugih pisali uglavnom latinski ili njemački. (R 4101)

5


predložak u standardizaciji hrvatskog jezika. Uz rad Bartola Kašića ili recimo Petra

Katančića, neshvatljivo je da povjesničari jezika danas jedva da i spominju Vrhovčevu

Bibliju? Tim više što se ovaj projekt, ne malih razmjera, odvijao upravo u vrijeme

Katančića, i ilirskog preporoda Ljudevita Gaja. Potpuno nezasluženo neprepoznavanje i

ignoriranje ovoga projekta u stručnoj literaturi u povijesti hrvatskog jezika i biblijskih

prijevoda, njena minimalna istraženost, time se čini nepravda u odnosu na Vrhovčevu

Bibliju. Ali ne samo to nego i u odnosu na hrvatsku kulturno-jezičnu povijest uopće. Ovaj

skromni prilog tematici, dodaje tek kap u moru izazova prema hrvatskim biblijskim

prijevodima i povijesti jezika.

6


Biblijski tekstovi Vrhovčeve Biblije

Po korespondenciji ali i datiranju pojedinih prevedenih biblijskih knjiga evidentno je

da je Vrhovčev projekt biblijskog prijevoda u kajkavski jezični standard zapravo trajao

tridesetak godina.

Što se tiče predloška za prijevod, Anton Vranič nedvojbeno već na naslovnoj stranici

daje na znanje da se njegov tekst Psalama oslanja na Vulgatu. No, mnoge prevoditeljeve

bilješke uz sam tekst prijevoda jasno ukazuju na to da su prevoditelji pred sobom imali i

izvornik (usp. Kristijanović, Psalmi, pag.5). Drugdje, kao kod Knjige Joba oslanjalo se na

već neki postojeći prijevod nekog nepoznatog prevoditelja. Na naslovnici Knjige Joba

stoji: „Knjiga Joba, prevedena na kaykavski hrvatski jezik po njekom nepoznatom starijem

pismu a popravljena po Ignatu Kristijanoviću“.

Tekstovi prijevoda pojedinih biblijskih knjiga razlikuju se i u 'tehničkom' formatu u

odnosu na obim fusnota, uvodnih opaski ili podnaslova za biblijski tekst koji slijedi.

Vranič uz tekstove Psalama prilaže opširnije opaske u fusnotama i podnaslovima od

Kristijanovića.

Po dosadašnjem nezavršenom istraživanju ovog autora, na raspolaganju imamo

slijedeće biblijske knjige prijevoda Vrhovčeve Biblije:12

1) Psalmi

Anton Vranič: „Arfa Davidova, to jezt Soltari Szvetoga Piszma, poleg Vulgate, z-

szvojemi za laglye tesessih Meztih Razmevanye: RAZTOLNACHENYI vu domorodni nass

Jezik prenesseni: po Antonu Wranichu, Plebanussu na Sisku. Leta 1816“(M 86)

Ignjat Kristijanović: „Knyiga sholtarov-Liber Psalmorum“ (1831) (R 3505).13

2) Job

Ignat Kristijanović: „I Knjiga Job, prevedena na kaykavski hrvatski jezik po njekom

nepoznatom starijem pismu a popravljena na gore po Ignatu Kristijanoviću“

3) Tužaljke

Anton Vranič: „THRENI id est LAMENTATIONES Jeremia Propheta to jezt Plach

iliti Narekuvanya Jeremie Proroka na Hortvatzki Jezik prenessena po Antonu Wranichu,

Vieze-Jaspristu (?) Karlovachkomu a Plebanussu na Shijsku (?),1820“

12 Naslovnice pojedinih biblijskih prijevoda VB različite su u odnosu na izvornog autora ili kasnije dodane bilješke. Vrlo vjerojatno i zbog sasvim tehničkih detalja, u pojedinih tekstova nedostajanje izvorne naslovne stranice.13 148 listova

7


4) Evanđelja

Ignac Kristijanović:

„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Mateju: preveden po

Ignacu Kristianovichu“

„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Marku: preveden po


„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Lukachu: preveden po


„Szveti Jesusha Kristusha Evangelium, popiszan po szvetem Janushu: preveden po


8


II. BIBLIJSKI STIL

Jezične i stilističke odrednice jezika

Prihvatimo li jednostavnu ali vrlo korisnu temeljnu definiciju jezičnog stila, i to da

„jezik izražava, a stil ističe“ (Riffaterre, 1959:15), onda sa sigurnošću možemo reći da je

Vrhovčeva Biblija (osobito Psalmi) stilistički jedinstvena među hrvatskim biblijskim

prijevodima. Na obje stilističke razine o kojima se govori u stilistici – deskriptivnoj (onoj

koja razmatra strukture) i genetičkoj (koja uočava kako te strukture djeluju).14

Kako je jezik uvijek i svugdje određen uz jezične i izvanjezičnim parametrima.

Prostorom (geografija) i vremenom, potrom i socio-kulturalnim odrednicama, dolazimo i

do jezičnih varijeteta (književno-jezičnih tipova).15

Kriterij prostora (dijatopijska klasa) naznačuje zemljopisno-prostorno na kojem se

neki jezik ili jezični tip razvija. Isti književno-jezični tip, kada je prostorno razdvojen nije

sasvim isti. Kajkavski jezični tip nije isti u raznim kajkavskim geografsko-jezičnim

područjima. Goranski kajkavski i zagorski kajkavski, zapravo su varijeteti kajkavskog

književno-jezičnog tipa. U točnom određenju i o kakvom kajkavskom varijetetu je riječ

kod Vrhovčeve Biblije još bi na tome trebalo poraditi.

Kriterij vremena (dijakronijski kriterij), u razvoju nekog jezika, različita povijesna

razdoblja utječu na jezik i neminovno ga mijenjaju. Evolucija jezika naravna je i pripada

jeziku kao svakom živom fenomenu, pa tako i živom jeziku.

Vrhovčeva Biblija, kao svako drugoo literarno djelo, određena je ovim parametrima.

U razvojnom procesu standardizacije hrvatskog jezika kakjakvski književno-jezični tip

izostao je kao ozbiljan jezični faktor u oblikovanju standardnog hrvatskog jezika. Ostao je

na razini književno-jezičnog tipa ili varijeteta. Indikativno je da upravo u vremenu

Gajevog ilirskog preporoda nastaje Vrhovčev Biblija.16

14 deskriptivna stilistika temelji se na promatranju lingvističkih struktura i njihovim funkcioniranjem unutar jezičnog sustava, dok genetičku stilistiku zanimaju pobude koje nastaju kao rezultat tih struktura (Pranjić 1971:35). Dakle, jezične strukture i pobude tih struktura neodvojive su.15 za različitosti unutar jednog jezika, a u odnosu na vrijeme, prostor ili ostale nejezične kriterije (sociološke), neki više vole govoriti o „jezičnim varijetetima“ (usp. Mićanović), drugi o istoj stvari govore kao o „književno-jezičnom tipu“ (usp.Vončina).16 u hrvatskom jeziku, od jezičnih tipova imali bismo - ikavicu, čakavicu, štokavštinu ili kajkavski književno-jezični tip.

9


Biblijska jezično stilska obilježja

Riječ 'stil' upotrebljava se u svim područjima života. Odijevamo se sa stilom (uz

osjećaj za lijepo u odijevanje), sportaš unosi neki svoj specifični stil sportske izvedbe; u

umjetnosti i literaturi, i dakako književna stilistika. Naravno, povijesti umjetnosti poznaje

razne epohe koje se prepoznaju po raznim stilovima.

Za stil ćemo reći da je to neki specifičan ili osobiti način izvođenja i stvaralaštva koji

označava pojedinog izvođača/stvaratelja. Takav, specifični stil/način ostavlja i neki svoj

osobiti trag. Možemo zaključiti da je stil: način i trag. Osim što je riječ stil sve prisutnija i

sve sveobuhvatnija; ona u sebi sadrži estetske odrednice. Stil naime, barem se tako

nadamo, predmjeva sklad i dotjeranost; otmjenost u ponašanju i odijevanju; spretnost i

gracioznost u sportskoj izvedbi.

U literarnom pogledu to je dobar, spretnan i tečan način izražavanja i pisanja. Treba

reći da dobro pisati (sa stilom !) ne znači samo ispravan način pisanja. Jezično najispravniji

način pisanja može stilistički biti zamoran, neinventivan, stilski dosadan. Izazovnost,

kvalitetu i ljepotu izraza ne može dotjerati ili zahvatiti samo dobrom gramatičkom

analizom (usp. Solar:57).

Stilistika se bavi proučavanjem raznovrsnih sredstava i načina osebujnih pojedinom

stilu. Stilistika ponekad stilove grupira staviti u visoki, srednji ili niski. Već u izvornom

biblijskom tekstu nailazimo na svijest o tome. Sveti Pavao apostol piše kršćanima u

Korintu pa im veli da: „ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili

mudrošću navješćivati vam Božje otajstvo” (1Kor 2,1) (Šarić,2007:1262). Zanimljivo je

ovdje primjetiti kako biblijski prevoditelj ovdje uspijeva kompromitirati samu nakanu

svetog Pavla. Unatoč apostolove namjere i želje da Korinćanima ne dođe “s visokim

govorom”, biblijski prevoditelj tekst stilski podiže na višu stilističku razinu od one za koju

se zalaže apostol. Na morfosintaktičkoj razini, prevoditelj forsira aorist“dođoh”, a na

leksičkoj upotrebom riječi “otajstvo”. Sstilistički i jezično on zapravo stvara tipični

biblizam. Drugi prevoditelj, unatoč želji da izbjegne leksički visoki stil korištenjem riječi

otajstvo, pa je upotrijebio riječ svjedočanstvo, nije se uspio oduprijeti a da ne govori o

“uzvišenoj besjedi”.

10


U svakoj nacionalnoj književnoj povijesti uvijek je bila aktualna problematika

biblijskih prijevoda koji su na ovaj ili onaj način obilježili nacionalnu književnost ali

sveukupni razvoj jezika. Svako prevođeno književno djelo, pa tako Biblija kao biblijski

prijevod, označeni su dvama stilskim obilježjima.

Jedno je stilsko obilježje izvornog autora i teksta, dok je drugo ono prevoditeljevo.

Kolikogod prevoditelj namjeravao i želio biti što vjerniji izvornom autoru i njegovu stilu,

neminovno je da će i on prevoditelj modelirati neki svoj stil odgovarajućem prevoditelju i

načinu prevođenja.

O biblijskom stilu, i biblizmima, govoriti dakle svjesni ove dvije stvari, (i) stilska

specifičnost pojedinog biblijskog pisca (i žanra), i (ii) činjenica da svaki prevoditelj u sveti

tekst neminovno unosi neki svoj stil. U tom pogledu govorimo o dva stila – piščevom i

prevoditeljevom. Ne zanemarujemo ni stilistička razdoblja, kako smo uostalom već

spomenuli kod nejezičnih parametara.

U smislu prijevoda, dakle, možemo govoriti o biblijskom stilu. Razmjerno je malen

broj ljudi koji se u čitanju Biblije koriste izvornim biblijskim jezikom, da bi mogli jasno

razlučivati između obilježja biblijskog pisca i uspješnosti prevoditelja da reflektira

izvornog autora.17 Što se tiče jezično-stilskih obilježja biblijskog stila, ona su evidentna na

više jezičnih razina, od morfosintaktičke, uporabe nekih glagolskih vremena pa do leksičke

razine, izborom pojedinih leksema.

Morfosintaktička razina

Govoreći o stilu, visokom, srednjem ili kakvom drugom, biblijski stil (zapravo

prijevod) teži prema onom što bismo uvjetno nazvali kićeni ili visoki stil. U

morfosintaktičnom pogledu ovo se odražava izraženom upotrebom onih glagolskih

vremena koja će tekstu (do)dati arhaičnu patinu.

Kod tradicionalnih prijevoda, morfosintaktička obilježja biblijskog stila, ukazuju na

izraženu tendenciju da se tekst arhaizira. Na taj se način tekst ne samo konzervira, nego mu

se čuva patina starine, dodaje svećanost, dostojanstvo, uzvišenost. Čini se da je jedna od

nakana da se time zadrži i sama uzvišenost svetost biblijskog teksta. Stoga se i čuvaju

starija jezična stanja. U tome VB jest također specifična obzirom da kajkavski stilem i ne

poznaje uzvišeni-arhaični stil. Težnja prema, ponekad, napadnoj uzvišenosti i uporabi

aorista (ili imperfekta), s vremenom stvaraju tipične biblizme. Ponekad takva jezična 17 Benevolentni su, ali i naivini, pokušaji da se u potpunosti očuva samo stil biblijskog pisca bez stilske intervencije prevoditelja. U takvim nastojanjima u povijesti biblijskih prijevoda, išlo se na tzv. prijevode riječ-za-riječ, ili doslovne prijevode, da bi se dobio “vjeran prijevod”. U najbolju volju i konačnici i nije ‘vjerni prijevod’.Takvi doslovni prijevodi inzistiraju na maksimalizaciji identičnosti između izvornika i prijevoda, i zapravo završavaju kao mehaničko prenošenje leksema u nekoj njihovoj bazičnoj semantici, kontekstualno neosjetljivi, a ponekad dovode do smiješnih literarnih situacija.

11


rješenja dovode i do sasvim neobičnih rješenja, po aluzijama, koje nisu samo jezične

naravi. U starozavjetnom tekstu narod izraelski ili narodi, skupine ljudi, često ustaju i

kreću u akciju. Pa kada je „ustao sav narod..i svi zapovjednici četa ustali s njima“,

arhaiziranim aoristom, ovaj tekst može zazvučati sasvim nejezičnom aluzijom drugačije,

jer : „ svi zapovjednici četa ustaše s njima“ (2Kr 25,26).

Obilježja biblijskog leksičkog fonda

Velik dio biblijskog leksičkog fonda biblijskih prijevoda, specifičan je i pripada

upravo biblijskom tekstu. Uz razne konotativne vrijednosti. Na leksičkoj razini to su riječi

koje se rijetko koriste u dnevnom govoru, pa čak i u literaturi.

Koliko se u govornom jeziku govori o otajstvu ili trpezi i sl. Konotativne su

vrijednosti riječi obilato korištenih u biblijskom vokabularu, kao: pastir, smokva, riba,

zdenac, duša, dušman. Ili, primjerice, glagola vapiti. Većina ovih duboko su ukorijenjeni u

biblijskom tekstu, i umnogome kao da tamo u tom kontekstu, sa svim svojim

konotacijama, imaju svoj neovisan jezični život. Sve to i do onih riječi koje više jedva da i

imaju neovisan samostalni jezični život, izvan biblijskog jezika. Recimo, riječ križ de facto

potpuno pripada biblijskom jezičnom fondu. U semantičkom, konotativnom i svakom

drugom smislu.

Riječ 'križ' zorni je primjera kako riječ nema svog nezavisnog života. Kako jedan

leksem, oko sebe 'zaokružuje' (proširuje ili suzuje) jedno ograničeno semantičko polje.

Zanimljivi su ovdje neki zaključci oko govora o križu. Tijekom nedavne javne polemike

oko isticanja križa u javnim prostorima i 'križa' kao religijskog simbola, bilo je i onih koji

su zaključili da je križ „simbol civilizacijskog dosega i napretka i nije simbol samo jedne

religije i crkve“ (sic!), potom i to da „križ nije samo kršćanski simbol već i kulturološki

simbol zapadnoeuropske uljudbe“.18 Vrši li se u ovim leksičkim definicijama riječi i

semantičko nasilje. Jasno je, ali i neobično, da u naglašeno multikonfesionalnom svijetu

međureligijske tolerancije, sada već sasvim kršćanska riječ 'križ' dobiva izvan-biblijski

život, unatoč inzistiranju da mu se semantičko polje proširi na 'kulturološki simbol',

'uljudbu' ili čak nacionalni znak. Pokušajmo tek zamisliti kako na ovakve zaključke, može

recimo, reagirati muslimanski ili židovski svijet?

Kako biblijski fond može jezično-stilistički biti intigantan pokazuje je i jedan primjer

pri izboru riječi, na leksičkoj razini. Uzmimo primjer iz knjige Postanka, uspoređujući

Katančića i Sovića. Pri stvaranju prvih ljudi, muškarca i žene, imenovanje Adamove

18 izjave su preuzete i objavljene u tiskanim medijima od strane uglednih crkvenih i vjerskih dostojanstvenika.

12


družice temeljem njenog spolnog i rodnog identiteta. Zagrebačka Biblija tu ima slijedeći

prijevod: „ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta“(KS). Sović to prevodi: „čovjek

reče čovječica se zove jer od tijela moga je uzeta“, Katančić daje Evi ime mužavka, jer

neka bude: „mužavka buduchi od muxa uzeta jest“ (2,23). Žena, čovječica ili mužavka…

nisu samo stilističke varijacije nego i potencijalne aluzije na njen rodni identitet.19

Od cijele biblijske zbirke knjiga i književnih vrsta, Psalmi su dodatno stilistički

osebujni, i to ne samo iz perspektive književne vrste, nego i kao važna biblijsko-teološka

referenca.

U leksičkom fondu koji se sada već duboko nalazi u biblijskom semantičkom polju

jesu i riječi 'pastir' (Ps 23), Vranić: „Gozpon me pase“ (23,1).

Osebujnost kajkavskog izričaja u biblijskom tekstu

Snažna ekspresivnost kajkavskog izričaja na osebujan način dolazi do izražaja u

biblijskom tekstu Vrhovčeve Biblije. Kako k tome još imamo neke biblijske tekstove

(Knjiga Psalama) u prijevodu dvaju autora iz istoga vremena, a pretpostavljamo i istog

prevodilačkog projekta, to je zanimljivije u sinopsisu usporediti pojedine varijacije. Nije

isključeno da je, recimo u prijevodu Psalama, Kristijanović (1831) pred sobom imao već

dovršeni Vraničev tekst Psalama(1816). Njihovi su prijevodi dakako bliski, ali njihova

alternativna rješenja svakako su vrijedna pažnje. Osobito kada ih sinoptički usporedimo s

izvornikom. Mnoga alternativna, ali i sva druga tekstualna rješenja zahtjevaju i traže dublju

i ozbiljniju literarnu, ali i teološku analizu.

Uzmimo za primjer nekoliko tekstova iz Knjige Psalama: Psalam 23 'Gospodin je

pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora“ (KS);

Kristijanović ima: „Gozpon je moj paztir“; Vranič kaže: „Gozpon me pasze: y nikaj mi

falilo nebude“.

Specifična izražajnost kajkavskog izraza dolazi do izražaja i po nekim leksičkim

neobičnostima, nama danas strane, ili semantički zadobivenim novim značenjem.

19 o razlikama oko spolnog i rodnog identiteta ovdje nemamo prostora razlagati, o tome je ovaj autor pisao u svom tekstu, „Od mizoginije do kulta“ (Kairos, )

13


III. JEZIČNA I STILISTIČKA OBILJEŽJA PSALAMA

Specifičnosti jezika Vrhovčevih Psalama

Uz ostale hrvatske jezične tipove (ikavica, čakavica, štokavština) u biblijskim

prijevodima, često se mogu naći spajanje jezičnih tipova. Primjerice, uz prijevode Katančić

(1831) ili Skarić (1859), imamo mogućnosti analizirati jezični sinopsis uspoređivanjem tih

prijevoda. Kod Vrhovčeve Biblije tu mogućnost nemamo obzirom da je pred nama jedan

jedini poznati prijevod u kajkavskom kjniževno-jezičnom tipu. Stoga nema uspoređivanja s

nekim drugim kajkavskim prijevodom.

Zanimaju nas neka jezično-stilistička obilježja koja ovaj biblijski prijevod odjeljuju

od drugih književno-jezičnih tipova u hrvatskim prijevodima Biblije. Na primjeru Psalama,

nastojim pokazati da je ekspresivnost kajkavskog stilema jedinstven u odnosu na druge

hrvatske jezične tipove.20

Kristijanović i Vranić

U odnosu na Psalme, već smo se osvrnuli na činjenicu da su u okviru prevodilačkog

projekta, zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, Psalme istovremeno prevodila dva

prevoditelja (Ignac Kristijanović i Antun Vranić). Nije poznato kako i zašto je došlo do

toga da istu biblijsku knjigu prevode dva prevoditelja u okviru istog prevodilačkog

projekta. Njihovi prijevodi, kako je to i za očekivati, iako umnogome bliski, ipak pokazuju

određene različitosti. Stilska obilježja ovih prevoditelja variraju i ponegdje kao da im u

tome nedostaje dosljednosti. U nekim je dijelovima Vranič je stilski tečniji od

Kristijanovića, i obratno.

Ovdje ćemo proučavati jezik Psalama, posebno na primjeru dva poznata i važna

Psalma (Psalam 22 i Psalam 23). Oba su Psalma dobro poznati biblijski tekstovi; čak i

onima koji nisu bliski biblijskom tekstu. Ovi Psalmi pripadaju različitim psalmodičnim

klasama, ali i vrlo drugačijim iskustvenim okruženjima. Jedan je lamentacijski, jadikovka

napuštenoga i vapaj zbunjenoga (Ps 22), dok je drugi psalam pouzdanja, sigurnosti i vjere

(Ps 23).

20 terminološki slijedimo J.Vončinu koji u tom kontekstu koristi termin „književno-jezični tip“, mada bismo možda, u širem smislu, mogli govoriti i o specifičnom „jezičnom stilemu“.

14


Zašto baš Psalmi ?

Vrhovčeva Biblija ima i druge biblijske knjige prevedene o kojima bi se trebala

načiniti jezično-stilistička analiza. Evanđelja, Knjiga Jobova bili bi također zahvalni

tekstovi za analizu. Ili, recimo, Knjiga Propovjednika i još neke. Odlučio sam se ovdje

otvoriti temu jezično-stilističke analize Vrhovčevih Psalama.

Uz množinu drugih biblijskih knjiga i žanrova, Psalmi nose osobita jezično-stilska

obilježja. Psalmi zauzimaju, s jedne strane važno mjesto u pobožnosti vjernika i vjerničkog

života, kao tekstovi pastoralne naravi; a istovremeno nose i važnu teološku funkciju.

Upravo i činjenica da Psalmi imaju itekako važno mjesto u teološkoj biblijskoj tradiciji,

upozorava nas i na to da taj korpus ne smijemo tretirati tek kao lijepu kjniževnost bogate

poetike. Izbor da se prvo analizira baš ovaj dio VB upravo je i ova činjenica da Psalmi nisu

samo izvorište književnog stvaranja, nego vrše vrlo važnu teološku funkciju. Ponegdje čak

i važniju od same literarne.

Ekspresivna vrijednost jezika Vrhovčeve Biblije, posebno u slučaju Psalama,

kajkavskog jezičnog tipa svakako je dodatni faktor. Razne metaforizacije, tipične za

poeziju u kajkavskom stilemu dobivaju dodatnu i jedinstvenu snagu. Na frazemskoj, a

osobito na leksičkoj razini, jezik Vrhovčevih kajkavskih Psalama aktivira tu pojačanu

ekspresiju, koja je intrigantna, kako na literarnoj tako i na teološkoj razini.

Pogledajmo samo na razliku u ekspresivnosti izraza, kao što je 'kričati', od

ustaljenoga hrvatskog biblizma 'vapiti'. Slike čovjekova emocionalnog stanja i očaja u

Psalmima često se koriste metafore u obličju životinja - lav, pas, crv, ptica, i sl. što u

kajkavskom jezičnom tipu dobiva na ekspresivnosti i intenzitetu. Kada crv postaje cherv,

psi postaju czuczki, junci biki (Ps 22,17) i tako dalje. Bestijarij Vrhovčevih Psalama

posebna je tema i vrijedna zasebne analize.

15


Morfo-sintaktička obilježja

Karakteristično za biblijski stil je učestalija uporba aorista, i drugih jezičnih

arhaizama. Postoje mišljenja da u biblijskim prijevodima čak treba čuvati arhaizme i

ustrajatvati na uporabi aorista. Sveto pismo bi na taj način, kažu zagovornici takvog

pristupa, takvim jezično-stilskim obilježjima dobiva i zadržava na ozbiljnosti i svečanosti,

Biblije kao Božjoj riječi. Evidentno je u VB da kajkavski stilem (kao oznaka stila) ne

poznaje aorista ili imperfekta.

Spajanje jezičnih tipova

U kajkavskom književno-jezičnom tipu Vrhovčeve Biblije ponegdje nailazimo i na

leksiku tipičnu za nekajkavski jezični tip. Tako u Ps 121 imamo primjer spajanja jezičnih

tipova - „Nebusze dal popiknut nogi tvojoj: kojte chuva drimal nebude“ (121,3). U istom

retku dakle, u prvom dijelu imamo tipičan kajkavski izraz popiknuti, za spotaknuti se; u

drugom dijelu istoga stiha nailazimo na (kajkavsku) ikavicu drimal, za drijemati.21

Leksičko-stilistička ekspresivnost

U odnosu na standardni hrvatski jezik ili neke druge hrvatske jezične tipove

(ikavica), kajkavski jezični standard redovito, a što je posebno vidljivo upravo u biblijskom

tekstu, naglašeno i dodatno dodaje ekspresivnost biblijskom tekstu i doživljaj čitaču. U

očaju psalmista (Psalam 22) ovako se govori: „Vapim danju, a ti ne odgovaraš, noću mi

počinka nema“ (22,3 Šar). VB ima: „Krichim po dnevu k-tebi y neposzluhneszme: Krichim

s nochi y nebumi na nezpametnozt“.

Glagol 'vapiti' u standardnim hrvatskim biblijskim prijevodima tipičan je primjer

biblijske leksike, donekle i ograničen biblijskim stilom. Tko, recimo, danas u govorn om

jeziku 'vapi'? Ovdje u Psalmu glagol 'kričim' daleko je ekspresivniji i intenzivnijeg

doživljaja od recimo, 'vapim'.

Ovo kajkavsko 'kričim' čini se da nije imalo prilike postati biblizmom. Iz perspektive

biblijske teologije ovo se čini dobitkom. Naime ovako dobivamo jedinstveni biblijski

izričaj i prijevod, bez patine i arhaiziranja tipičnog za biblijski stil. Uz to i sa izričitim

ekspresivnim nabojem.

Ponekad Kristijanović, na leksičkoj razini, biva ekspresivniji od Vranića. Kao u

Psalmu 22:14. Vranić o svojim neprijateljima kaže: „zinuliszu na me„. Kristijanović

stilistički-izražajno nešto snažnije stavlja riječi: gubecz. On kaže, za svoje neprijatelje

„odperliszu proti meni gubecz svoj“ (22,14). Poredbe radi, isti tekst kod Katančića slijedi

21 „tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj“

16


standardni biblijski stil, koristeći aorist i uobičajeni leksem usta uz prijedlog nadamnom:

„otvorishe nadamnom usta svoja“(22,14).

U Psalmima se često koriste životinje koje prispodobljuju životnu prijetnju ili neko

traumatično osobno iskustvo. Samo u Psalmu 22 imamo – crva (22,7), junaca (22,13),

lavova (22,14), pasa (22,17). Vidjet ćemo također kako neke od životinja u Vrhovčevim

Psalmima dolaze u nekim sasvim neočekivanim kombinacijama frazema.

Postpozicije

Za stilističku analizu Vrhovčevih Psalama obogaćeni smo činjenicom da imamo dva

prijevoda Psalama, onaj Ignaca Kristijanovića i Antuna Vranića. Usporedba njihovih

prijevoda pokazuje kako i gdje se razlikuju, bilo na leksičkoj ili stilističkoj razini. Ponegdje

ovi ipak više ili manje imaju zajedničko sa standardnim elementima biblijskog stila. Jedno

od vrlo raširenih obilježja klasičnog biblijskog stila, u biblijskim prijevodima jest izobilje

postpozicija. U Psalmima je to izričito očito, pa u mnogim solilokvijima redovito imamo

„dušo moja“ umjesto „moja dušo“, ali i „Bože moj“, a ne „moj Bože“. Time se želi dobiti

na nekom posebnom ozračju, patetičnosti i slično (Pranjković, 28).22

Kod Vranića i Kristijanovića postpozicije su po uporabi uglavnom jednako prisutne u

oba ova prijevoda. I kod jednog i kod drugog uglavnom uvijek biti će „Bog moj tiszi“ a ne

„ti szi moj Bog“. Možda je Vranić nešto malo više sklon koristiti postpozicije od

Kristijanovića - „y ne nyih szram bilo“ (V), Kristijanović kaže „y neszu oszramocheni“

(K) (22,6).

Čini se da Kristijanović teži nešto višem stilu od Vranića. Kod Kristijanovića imamo:

„govoriliszu z-vuztmi, y kimali z-glavum“ (K), Vranić jednostavno kaže „govore

oszramotlyivo, y kimaju z glavami“ (V) (22,8). Katančić ovdje slijedi standardni biblijski

stil koristeći i aorist i postpozicije: „govorishe ustnam, i klimashe glavom“ (Katančić).

22 postpozicija se odnosi na red riječi gdje atribut ili zamjenica slijede, umjesto da prethode; kao u izrazima „Bog moj“ namjesto „moj Bog“

17


Frazemi

Leksika i stilistika neposredno su povezani. Leksičke posebnosti dati će tekstu i na

stilistilčko-ekspresivnoj razini osobitosti i dodatnu ekspresivnu snagu; bilo kroz neke

osobite lekseme ili specifične frazeme. Dapače, ponegdje će se i smisao razlikovati u

odnosu na spomenutu povezanost leksike i stilistike. Uzmimo u ovome za primjer jedne

takve razlike između Vranića i Katančića, u odnosu na Ps 22. Katančić će u Ps 22,11 reći:

„U tebesam bačen iz utrobe: od terbuha matere moje, Bog moj tisi“ (22,11). Vranić taj isti

redak prevodi: „Vre od narodyenya mojega, hitilszemsze vu naruchaje Tvoje: Tiszi moj

Bog, vre od Tela materinzkoga“ (Vranić). Po leksici i stilu – utroba (Katančić);

narodyenye (Vranić). Razlika je očita i u smislu. Jedan je 'bačen' (u Božju blizinu)

(Katančić); drugi se 'hitil' (u Božje naručje) (Vranić).

Vrago telczov

U biblijskom tekstu životinje, osobito divlje (lav, medvjed), uglavnom služe kao

metafore za neprijatelja (dušmana) koji prijeti ili okružuje pravednika ili nevina. Divlje ili

snažne domaće životinje (bik) označavaju snagu ili okrutnost neprijatelja. Smatra se, a

temeljem izučavanja tekstova i opravdano, da neke od ovih životinja naznačuju i demonske

sile. Naići ćemo tu na neke zanimljive kolokacije i frazeme.23 Uzmimo još jedan dio

Psalma 22. U 13. retku psalmista veli: „Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi

okružiše mene“ (Ps 22,13). Zanimljivo je ovdje, za trenutak, usporediti dva nekajkavska

prijevoda ovoga retka iz stilističkog motrišta. Jedan čuva tipično arhaiziranje biblijskog

stila, uz aoriste (opkoliše, okružiše) ali i napadnu postpoziciju (okružiše mene); dok se

jedan drugi prijevod svega toga lišava: „Brojni me junci okružuju i bašanski me bikovi

opkoljuju”(Šar).

Kajkavski je prevoditelj u Psalmu 22 više je nego uspješno, ulogu životinja, uspio

prikazati jednim neuobičajenim frazemom .24 Psalmistu je kaže Vranić, „obzterlo vrago

telczov“. Bez sumnje leksem vrago u ovom frazemu „vrago telczov“ jezično-stilistički je

zanimljiv, a odnosi se na množinu ovih životinja (telczev). Razlog zašto se u ovoj

kolokaciji pojavljuje vrag i nije tako neobičan, iako je naizgled nejasno što u ovom tekstu

ima vrag s juncima. U hrvatskim pučkim tekstovima (i govorima) vrag se pojavljuje

23 kolokacijom se smatra frazem sačinjen od dva leksema, bilo koje gramatičke kategorije (imenica, glagol, pridjev), koji iako iz raznih koncepcijskih područja, određuju jedan drugoga ili ograničuju. Ponekad je riječ o neobičnim leksičkim kombinacijama.Iako ovdje nemamo prostora za širu diskusiju oko razlikovanja između, idioma, frazema i kolokacija, ovdje je to potrebno barem natuknuti ova razlikovanja. Za idiom ćemo reći da je to kolokacfijski izričaj, fraza, koja ima opće prihvačenije ili već uobičajeno značenje (Heid,1994:226).24 u starozavjetnom kontekstu, a kasnije i rabinskom i judaističkom, pas biva viđen kao metafora demonskih utjecaja.

18


upravo da označi neprijatelja, ali što je ovdje još važnije tu su i frazemi koji uključuju

vraga, a odnose se na metafore - snage, brzine ili množine.

Imamo da netko „beži kak da ga vrag nosi“. Dakle brzo. Dotični možda isto tako

„beži kak da ga sto vragov goni“. Dakle mnogo.25 Pa je i ovdje „vrago telczov“ zapravo

riječ o mnogo junaca.

Kao što je i leksem „jezero“ u kajkavskom jezičnom tipu oznaka za množinu ili

tisuću. Tako u Ps 90 imamo „Ar jezero lett pred ochmi Tvojemi, je tak kakti dan

vcherassni, koj je pressel, y kakti zko(?)znuvanye nochno“ (90,4)

Norczi vu puku

Stilemi u užem smislu riječi, kao stilsko sredstvo, ovdje ćemo razumijeti kao

poimeničenja pridjeva. Jedan takav učestali stilem specifičan biblijskoj leksici jest i stilem

'lude' (od pridjeva 'lud'). Slično: „Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se

raspaljuje i bez straha je” (Izr 14,16).

Bogobojazni će psalmista u Psalmima često prozivati one koji se Boga ne boje –

„Shvatite lude u narodu“ (Ps 94,8). U VB stilema će biti znatno manje, pa će isti ovaj tekst

reći: „Ali poszluhnite kojizte norczi vu puku“.

Paralelizmi

Paralelizmi su svakako jedan od najraširenijih jezičnih instrumenata a nerijetko se

koriste i u kolokvijalnoj verbalnoj komunikaciji. Temeljno sredstvo je ponavljanje misli ili

ideje. Relativno obilato korištenje paralelizama i ponavljanja kao stilistički instrumenti

zapravo su oblici koji služe kao svojevrsni pojačivači u akcentuaciji odašiljatelja poruke i

dolaze u parovima. Takvim se ponavljanjima - iste misli i ideje (sinonimijski paralelizam),

ili suprostavljenih misli i ideja (antitetički paralelizam) – ističu sličnosti ili razlike.26

Takvo paralelno slaganje parova i ponavljanje, pojedinih riječi, misli i ideja

svojstveno je hebrejskoj poeziji i židovskoj lirici. To se upravo i posebno ističe u strukturi

biblijskih Psalama, u parovima redaka, gdje drugi dio stiha (ili polustiha) ponavlja (ističe)

ili suprostavlja sadržaj prvog stiha (ili prvog dijela polustiha). U ovome se, čini se, Vranič

stilistički nešto bolje nosi od Kristijanovića.

Između mnogih primjera paralelizama u Psaltiru, izdvajamo za čitatelje primjer

Psalma 13. Sinopsis Vraniča i Kristijanovića, prvih redaka Psalma 13.

25 vrag, u kulturno-jezičnoj baštini zauzima daleko prevažno mjesto. O tome vidjeti analizu frazema koji sadrže 'vraga' - Jela Maresić, „Leksičke inačice frazema u križevačko-podravskoj frazeologiji“26 na definicijskoj razini vidi, Simeon:16-17. Literatura oko uporabe paralelizama u biblijskim Psalmima izuzetno je bogata pa ćemo ovdje spomenuti tek neke od istaknutijih autora navedenih u literaturi (Gillingham, Alter, Broadribb, Tsevat)

19


1. Gozpone! Kak dugosze iz mene zevszem vszega zpozabil budesh? Kak dugo budesh licze

tvoje od mene odvrachal?

2. Kak dugo budemszi szam szobum tolnache daval, y salozt chezdan v-szerdczu mojem

noszil?

3. Kak dugosze bude nepriatel moj szuprot meni podrugaval?

(Ps 13:1-3) (Ignac Kristijanović)

1.Gozpone! Kakdugosze Z-mene za vszim szega zpozabil budes? Kak dugo odvrachal bus

Licze Tvoje od mene?

2.Kak dugo Szam szobum Tolnach szi bum daval? Y Tugu vu Szerdczu po czel Dan ponassal?

Kak dugo izvissavan bude moj Nepriatel Zverhu mene?

(Ps 13:1-3) (Anton Vranič)

Kako je već ranije spomenuto, stilistički oba prevoditelja variraju, pa se u ovom

primjeru čini da se Vranič stilistički bolje koristi paralelizmima i dodaje dinamiku svome

tekstu.

Ovim kratkim prikazom Vrhovčeve Biblije i Vrhovčevih Psalama, zapravo smo tek

naznačili problematiku i nadam se vrijednost daljnje potrebe i dublje analize Vrhovčeve

Biblije na više razina – barem na povijesno-kulturalnoj i jezično-stilističkoj. Ovaj prikaz

smatram da bi mogao poslužiti kao opširnija natuknica kako dalje usmjeriti istraživanje VB

i njeno izvlačenje iz hrvatskog kulturno-povijesnog 'naftalina'.

20


IV. DODACI

1. Kronologija korenspodencije:

Ovdje samo taksativno i djelomično navodimo nešto od prepiske uključenih u

projektu Vrhovčeve Biblije. Velik dio prepiske koja je na raaspolaganju još traži detaljnu

obradu i prijevod sa raznih jezika na kojima je ova prepiska vođena i koji su bili glavni

nositelji korespondencije onoga vremena; od latinskog i njemačkog, te francuskog i tek u

manjem dijelu kajkavskog.

a) Baričević Adam, pismo Tomi Mikloušiću (Brdovec, 9 Pros 1803)

b) Mikloušić Tomo, odgovora Adamu Baričeviću (Zagreb, 22 Pros 1803)

c) Mikloušić Tomo, pismo Maksimilijanu Vrhovcu (oko 1822 god)

d) Mikloušić Tomo, pisma Matijašu Jandriću (oko 1822 god)

e) Kopitar Jernej, pismo Ignacu Kristijanoviću (oko1832 god)

f) Vranič Antun, pismo Ivanu Mažuraniću (Karlovac, 19 Svib 1848) 27

27 kopije ovih rukopisa-korespondencija ovja autor posjeduje i djelomično prevedenih sa raznih jezika koji su korespondenti koristili; uglavnom latinski, njemački a ponegdje i hrvatskim kajkavskim jezičnim standardom. Tekstovi tih rukopisa u mnogim dijelovim eško su čitljivi što dodatno rad na prevođenju ove korespondencije čini zahtjevnim. Rukopisi korespondencije uglavnom se nalaze u arhivu NSK (sig. R), a dijelom i u Metropolitanskoj arhivi HDA (sig.M). Mikloušićeva korespondencija (R 4101), Vrhovec (R 6068), Vranić (R 5844), itd.

21


2. Psalam 22

Obzirom da je Psalam 22 izuzetno bogat leksikom i stilistikom, uz to nam nudi i

jedinstveno korištenje motiva uloge životinja (bestijarij), priložit ćemo tekst Psalma 22. U

prijevodu Ignaca Kristijanovića i Antona Vranića, kao svojevrsni sinopsis biblijskog

prevoditeljstva u razdoblju standardizacije hrvatskoga jezika i nastanku Vrhovčeve Biblije.

Kajkavski jezični standard u tom jezičnom razvoju zaobiđen je, a u odnosu na Vrhovčevu

Bibliju danas, umnogome neistražen i zanemaren.

Sholtar XXI (Psalam 22)

(I.Kristijanović)

1. Bose ! Bog moj! oglejsze na me: za kajszi me zapuztil? Vel oztavil? Zaradi grehov

mojeh je pomoch moja daleko od mene.

2. Bog moj budem krichal po dnevu, y nebudesh me poszluhnul: /:budem krichal:/ po

nochi y /:zato:/ nebudem nezpameten.

3. Ti pako v-szvetem meztu prebivash, hvala Izraela.

4. Vu tesze ufali jeszu otczi nashi: ufaliszusze, terszi je oszlobodil.

5. K-tebiszu krichali, y biliszu oszlobodyeni: vu tesze ufali jeszu, y neszu

oszramocheni.

6. Ja pako jeszem cher a ne chlovek obshanozt lyudih, y izversek puka.

7. Vszi, koji me vidiju, zeszmehavajusze z-mene: govoriliszu z-vuztmi, y kimali z-

glavum.

8. Ufalsze je v-Gozpona, /:veliju oni:/ najga oszlobodi: naj mu pomore, pokeh dob'h

musze dopada. vel pokehdob'h ga rad ima.

9. Ar ti jeszi /:o Gozpone:/ koi mene iz vutrobe matere moje izvadil jeszi ; (?):

izhvlekal jeszi: v-tebesze ufal jeszem, kadszem josche pri perszih matere moje bil.

10. Od narodyenya mojega jeszemsze v-naruchaj tvoj hitil vel vergel: tiszi moj Bog

vsze od vutrove matere moje.

11. Neodztupi od mene. Ar traplenye je vre chizto blizu: y nokiga ni, koibi pomagal.

12. Obzterli me jeszu telczi vnogi: biki tuzti jeszu me obkrusili.

13. Odperliszu proti meni gubecz szvoj, vel zimliszu na me, kakti zgrablyivi, y

ruchechi oroszlan.

14. Jaszemsze kakti voda razlejal, y vsze kozti moje jeszusze razklenule. U razszipale.

Szerdcze moje je v-telu mojem pozatlo kakti vojzk telechisze.

22


15. Moch moja jesze vszushila kakti: shrep y jezik dersisze neba vuzt'h mojeh: y vu

prah szmerti jeszi mene zapelyal.

16. Ar obatekliszu me czuczki vnogi: jata hudobnyakov je mene obkrusila. Preboliszu

ruke moje, y noge moje:

17. Prebrojiliszu vsze kozti moje. Za temszu na me zijali, y gledali.

18. Razdeliliszu szebi szvile moje: zverhu oprave moje koczke hitali.

19. Ti pako, o Gozpone! neodvlachi pomochi tvoje od mene: oglejsze na obrambu

moju.

20. Oszlobodi, o Bose! dushu moju od mecha y iz ruke psza jedinu moju: vel moju

zapuztchenu dushu iz oblazti pszov.

21. Oszlobodi me iz lamp'h(?) oroszlana, y od rogov jednoroscza poniznozt v

szlabochu moju.

22. Nazveschal budem ime tvoje bratom mojem, v-szredi Czirkve budem te hvalil.

23. Hvalete Gozpona, kojiszega bojite: vsze szeme Jakopovo chaztete nyega.

24. Najszega boje vsze szeme Izraelzko: ar ni zavergal, niti zahitil proshnyu vbogoga:

Niti je odvernul licze szvoje od mene: y kadaszem k-nyemu krichal, je me

poszluhnul.

25. Hvalil te budem v-zboru velikem: zagovore moje budem v-nazochnozti oneh,

kojisze ga boje zpunil.

26. Vbogi budu jeli, y budusze zaszitili: y hvalili budu Gozpona, kojiga ischeju:

szerdcza nyihova budu na veke vekov sivela.

27. vszi kraji zemlye budusze zpomenuli iz Gozpona , y k-nyemusze obernuli. Y vszeh

narodov pokolenya budusze pred nyim vklanyala.

28. Ar Gozponovo je kralyeztvo: y on bude chez narode gozpoduval.

29. Vszi velikashi zemlye jeszu jeli, y vklanyalisze: vszi szmerti podverseni, budu pred

nyim padali.

30. Y dusha moja bude nyemu sivela, y szeme moje bude nyemu szlusilo.

31. Prihodnomu vel buduchemu pokolenyu (?) bude Gozpon nazveztchen; y od

nebesza budu nazveztchala, praviczu nyegovu lyudztvu, kojemo(?) bude zadyeno,

kojeszi Gozpon bude ztvoril.

Soltar 21. (22)

(A.Vranić)

23


1. Na zverhu za juternoga prijetja peszem Davida

2. Bose! Bog moj! Oglejsze na me: zakajszi me oztavil? Prechi koje =szem pojzvojil:

daleko odbijaju pomoch od mene.

3. Gozpone Bose! moj! Krichim po dnevu k-tebi y neposzluhneszme: Krichim s nochi y

nebumi na nezpametnozt.

4. Ti pak vu szvetom meztu prebivas: szlava Izraela.

5. Vu tisze uffah jeszu otczi nashi: uffalizusze, y oszlobodiliszi nye,

6. Krichaliszu k-tebi y pomogleszi nyim: uffaliszu sze vu Te y ne nyih szram bilo.

7. Ja pak szem cherv a ne chlovek: obszenoszt lyudih, y zaversenozt puka.

8. Vszi koji me vide zeszmechavajusze z-mene: govore oszramotlyivo, y kimaju z glavami.

9. Vu Gozponasze uffal je, naj ga oszlobodi: naj mu pomore, akoga rad ima ( ? )

10. Tiszi koj me izvadil jeszi iz vutrobe matere moje. Tijzi zauffanoszt moja, vre od persz

matere moje.

11. Vre od narodyenya mojega, hitilszemesze vu naruchaje Tvoje: Tiszi moj Bog vre od

Tela materinzkoga.

12. Neodztupi od mene: ar traplenye preblizu je y niga kibi pomogle.

13. Obzterlo me je vrago telczov, biki me tuzti obszeli jeszu.

14. Zinuliszu na me: kakti oroszlan zgravlyivi, y ruchechi.

15. Razlejylszemsze kakti voda y razszipanejeszu vsze kakti moje. Szerdze je moje kakti

voszak raztalilosze vu meni.

16. Vszussilasze je kakti obugani chrep jakozt tela mojega: y jezik moj priszussilsze je k-

te?nu mojemu: tja do szmertnoga praha dopelyszime.

17. Ar obzterliszu me czuczki vnogi: y iatto hudobrokov je me obkolilo. Prevertaliszu

ruke, y noge moje.

18. Prebriliszu vsze kozti moje: zatem pogledali szu na me, y razmisslyavaliszu me.

19. Razdeliliszuszi szvite moje: y nad szvitum mojum hitaliszu szrechu.

20. Ti pako pozpone neodvlachi od mene pomochi tvoje: oglejsze na obrambu moju.

21. Oszlobodi o Bose! Od szablye dussu moju: y od ruke czuczka jedinu moju.

22. Oszlobodime iz lamp oroszlana: y pomirenozt moju od rogov jednoroscza.

23. Nazveschal bum ime tvoje bratji mojoj: vu szredini ti czirkve hvalil budem.

24. Hvalite Gozpona vszi, ki szega bojite i vszi szini Jakopovi prostuite nyega.

25. Najszega boji vsze pokolinye Izraelkzko ? prosnym sziromaka mi zavergal, niti zahitil.

Nit je liza szvoga od mene odvernul: dapache poszluhnul me je, kadszem krichal k-

nyemu.

24


26. Hvalilte budem vu obchini velikoj (o) pred onemi kaj sze tebe boje, zversil bum

zagovora mojega.

27. Sziromaki budu jeli y zaszitijusze: y kojische Gozpona hvalilga budu: szerdcza budu

nyihova sivela naveke.

28. Po vszih krajih szveta zpominalisze budu se Gozpona, y obernejusze k-nyemu. Vszeh

narodov pokolenya klanyalamusze budu.

29. Ar Gozponovo je kraljyeztvo: y on zapovedal bu? Narodom.

30. Vszi velikassi zemlye jeszu jeli, y klanyaliszusze: y vsze szmerti podverseni, predi

nyion na kolena padali budu.

31. Dussa moja nyemu sivela bude: y pleme moje budemu szlusilo.

32. Nazvesztilosze bude Gozponu pokolenye buduchem(?) y puku kojsze jos narodi;

kojega Gozpon podignul je nebesza naszo(?) budu praviczu nyegovu.

25


Literatura

Alter, R. (1990) The arft of biblical poetry (T&T Clark, Edinburgh)

Berković, D. (2009) Od mizoginije do kulta: etiološko čitanje Postanka 3

(Kairos, 3 br.2, 2009:305-320)

Broadribb, D. (1964) An attempt to delineate the characteristic structure of

classical biblical Hebrew poetry (Bookleaf Pub, Melbourne)

Bryson, B. (1991) Mother tongue (Penguin Books)

Dickens, A.G. (1964) The english Reformation (Collins, London)

Fučak, J. (1975) Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara (KS, Zagreb)

Gillingham,S. (1994) The Poems and Psalms of the Hebrew Bible (OUP, Oxford)

Heid, U. (1994) On ways words work together, topics in lexical combinatorics

(Euralex 1994 Proceedings)

Maresić, J. (2008) Leksičke inačice frazema u križevačko-podravskoj

frazeologiji (7.znanstveni skup, Kajkavski jezik, književnost

i kultura kroz stoljeća, Krapina, 09/2008)

Moguš, M. (1993) Povijest hrvatskoga književnoga jezika (Globus, Zagreb)

Moynahan, B. (2003) William Tyndale:if God spare my life (Abacus, London)

Pranjić, K. (1991) Jezikom i stilom kroza književnost (ŠK, Zagreb)

Pranjić, K. (1971) Jezik i stil Matoševe proze (JAZU Rad, knjiga 361)

Pranjković, I. (206) Hrvatski jezik i biblijski stil

(u:„Raslojavanje jezika i književnosti“, Zbornik 34. seminara

Zagrebačke slavističke škole, Zagreb)

Riffaterre, M. (1959) Criteria for style analysis

(u:Word Journal of the Linguistic Circle of NY, vol.15, no.1)

Simeon, R. (1969) Enciklopedijski rječnik linvističkih naziva (MH, Zagreb)

Solar, M. (1979) Teorija književnosti (ŠK, Zagreb)

Šarić, I. (2007) Biblija: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (HBD.Zagreb,

II popravljeno izdanje)

Vončina, J. (1988) Jezična baština (Književni krug, Split)

26

BIBLIJA MAKSIMILIJANA VRHOVCA - bib.irb.hr Web viewsrednji. ili . niski. ... Word Journal of the...

Documents

Transcript of BIBLIJA MAKSIMILIJANA VRHOVCA - bib.irb.hr Web viewsrednji. ili . niski. ... Word Journal of the...