Antimikrobna aktivnost etarskog ulja biljnih vrsta roda ... · Vekovima se od etarskih ulja prave...
Transcript of Antimikrobna aktivnost etarskog ulja biljnih vrsta roda ... · Vekovima se od etarskih ulja prave...
Februar 2016, Niš
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Master rad
Antimikrobna aktivnost etarskog ulja biljnih vrsta
roda Peucedanum L.
Mentor: Student:
Prof Dr Tatjana Mihajilov-Krstev Ljubica D. Grašić 134
February 2016, Niš
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY WITH ECOLOGY
Master thesis
Antimicrobial activity of etheric oil of plant
species of genus Peucedanum L.
Menthor: Student:
Prof Dr Tatjana Mihajilov-Krstev Ljubica D. Grašić 134
Zahvala
Ovom prilikom želim da se zahvalim svom mentoru prof. dr Tatjani Mihajilov – Krstev
na nesebičnoj pomoći prilikom izbora teme i izrade master rada.
Najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici, jer mi je omogućila školovanje i pružila
mi neizmernu podršku.
Takođe, veliko hvala i mojoj drugarici Mileni na poverenju, razumevanju i pruženoj
podršci.
Sadržaj
Sažetak ..................................................................................................................................... 1
Summary .................................................................................................................................. 2
1. Uvod .................................................................................................................................... 3
2. Opšti deo .............................................................................................................................. 4
2.1. Mikroorganizmi ........................................................................................................... 4
2.1.1. Staphylococcus aureus ........................................................................................... 4
2.1.2. Streptococcus pyogenes .......................................................................................... 5
2.1.3. Familija Enterobacteriaceae .................................................................................. 5
Escherichia coli ................................................................................................................ 5
Rod Proteus ...................................................................................................................... 6
Klebsiella pneumoniae ..................................................................................................... 6
2.1.4. Enterococcus faecalis ............................................................................................. 6
2.1.5. Pseudomonas aeruginosa ....................................................................................... 7
2.1.6. Rod Acinetobacter .................................................................................................. 7
2.2. Familija Apiaceae ........................................................................................................ 7
2.3. Rod Peucedanum. ........................................................................................................ 8
2.3.1. Peucedanum officinale L. ....................................................................................... 8
2.3.2. Peucedanum cervaria L. ........................................................................................ 9
2.3.3. Peucedanum oreoselinum L. .................................................................................. 9
2.4. Sekundarni metaboliti biljaka ...................................................................................... 10
2.4.1. Etarska ulja i njihova antimikrobna aktivnost ........................................................ 10
3. Ciljevi istraživanja ............................................................................................................... 12
4. Materijal i metode ................................................................................................................ 13
4.1. Biljni materijal ............................................................................................................. 13
4.2. Dobijanje etarskog ulja ................................................................................................ 13
4.3. Testiranje antimikrobne aktivnosti etarskih ulja biljnih vrsta roda Peucedanum ........ 14
4.3.1. Bakterijske kulture.................................................................................................. 14
4.3.2. Mikrodiluciona metoda .......................................................................................... 14
4.3.3. Statistička obrada podataka .................................................................................... 15
5. Rezultati i diskusija ............................................................................................................. 16
5.1. Hemijski sastav etarskih ulja biljnih vrsta roda Peucedanum ..................................... 16
5.1.1. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum officinale ........................ 16
5.1.2. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum cervaria .......................... 16
5.1.3. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum oreoselinum .................... 17
5.2. Antimikrobna aktivnost etarskih ulja biljnih vrsta roda Peucedanum ......................... 17
6. Zaključak ............................................................................................................................. 20
7. Literatura ............................................................................................................................. 21
Biografija ................................................................................................................................. 23
1
Sažetak
Biljne vrste Peucedanum officinale, P. oreoselinum i P. cervaria su prikupljane tokom
jula i avgusta 2015. godine. Biljni material je sušen u periodu od dve nedelje na sobnoj
temperaturi do konstantne mase. Iz 200 g osušenih i samlevenih nadzemnih delova biljnih
vrsta roda Peucedanum destilovana su etarska ulja, postupkom hidrodestilacije u aparaturi po
Clavenger-u u trajanju od 2,5 h. Antimikrobna aktivnost izolovanih etarskih ulja je ispitivana
mikrodilucionom metodom. Kao test organizmi korišćeni su patogeni bakterijski sojevi iz
grupe Gram (+) i Gram (–) bakterija, kako iz ATCC kolekcije tako i izolati iz rana pacijenata.
Ulje P. officinale je najbolje delovalo protiv sojeva Proteus mirabilis iz brisa rane,
MIC=MBC=52,50 mg/mL, i Streptococcus pyogenes iz brisa rane, MIC/MBC=3,12/210,00
mg/mL. Ulje P. oreoselinum je bilo najaktivnije protiv sojeva Staphylococcus epidermidis iz
brisa rane MIC=MBC=105,87 mg/mL, i Streptococcus pyogenes ATCC 19615,
MIC=MBC=105,87 mg/mL. Protiv istih sojeva je i najbolje delovalo i ulje P. cervaria,
MIC/MBC=13,56/108,50 mg/mL. Ispitivana ulja biljnih vrsta roda Peucedanum mogu biti
prirodni izvor antimikrobnih materija u lečenju infektivnih rana.
Ključne reči: Peucedanum officinale, Peucednum oreoselinum, Peucedanum
cervaria, antimikrobna aktivnost, infekcije rana
2
Summary
Plant species Peucedanum officinale, P. oreoselinum i P. cervaria were collected in
July and August 2015. The plants were dried during two weeks at room temperature until
reaching a constant mass. From 200g of dried and ground aboveground parts of the plants
from Peucedanum species essential oils were distilled by the process of hydrodistillation
using a Clevenger apparatus in duration of 2,5 hours. The antimicrobial activity of the
obtained essential oils was examined by the micro-dilution method. As test organisms, some
pathogenic bacterial strains from the groups of Gram (+) and Gram (-) bacteria were used,
both from ATCC collection and from patients’ wounds. The P. officinale oil had the strongest
effect on Proteus mirabilis strains obtained from the wounds, MIC=MBC=52,50 mg/ml, and
on Streptococcus pyogenes strains obtained from the wounds, MIC/MBC=3,12/210,00 mg/ml.
The P. oreoselinum oil had the strongest effect on Staphylococcus epidermidis strains
obtained from the wounds, MIC=MBC=105,87 mg/ml, and Streptococcus pyogenes ATCC
19615, MIC=MBC=105,87 mg/ml. On the same strains the P. cervaria oil had the strongest
effect, MIC/MBC=13,56/108,50 mg/ml. The examined essential oils of the Peucedanum
genus can be a natural source of antimicrobial substances for treating infectious wounds.
Key words: Peucedanum officinale, Peucedanum oreoselinum, Peucedanum cervaria,
antimicrobial activity, skin infections
3
1. UVOD
U raznim periodima istorije etarska ulja aromatičnog bilja su bila veoma cenjena.
Mirisima je pridavan naročit značaj u mitologiji. Egipćani su ih povezivali sa besmrtnošću,
Kleopatra ih je koristila da bi bila zavodljivija, a Grci su imali brojne parfimerijske radnje,
koje su predstavljale mesta drušvenog okupljanja. U Indiji, kao i u drugim kulturama,
hramovi su se gradili od mirisnog drveta.
Vekovima se od etarskih ulja prave različite infuzije i tinkture koje se i danas koriste u
fitoterapiji. Neka ulja se primenjuju u veterini, zatim kao insekticidi, a koriste se i u kožarskoj
industriji i industriji boja i lakova. Najvažniji potrošači etarskih ulja su parfimerijska i
kozmetička industrija. Takođe, u industriji slatkiša, alkoholnih i bezalkoholnih pića
upotrebljavaju se aromatične esencije osvežavajućeg mirisa.
Etarska ulja imaju značajnu ulogu u aromoterapiji kao i u prevenciji zaraznih bolesti.
Neka etarska ulja se upotrebljavaju za dezinfekciju škola i bolnica, zahvaljujući njihovim
osobinama, kao što su: velika isparljivost, baktericidno svojstvo, prijatan miris itd.
Proizvodnja i promet etarskih ulja je izuzetno značajna i organizovana delatnost, što
je, između ostalog, i rezultat jačanja ekološke svesti i saznanja o neželjenim posledicama
upotrebe proizvoda sintetske hemije (Matović and Vulović, 2004). U ovom radu je ispitivana
antimikrobna aktivnost etarskih ulja dobijenih iz tri vrste roda Peucedanum: P. officinale, P.
oreoselinum i P. cervaria protiv bakterija koje izazivaju infekcije kože u cilju dezinfekcije ili
lečenja infektivnih rana.
4
2. OPŠTI DEO
2.1. Mikroorganizmi
Naziv "mikroorganizmi" potiče od latinske reči micros, što znači mali. Reč je o
organizmima mikroskopskih veličina (sitniji od 0,1 mm), koji se ne mogu videti golim okom.
Međutim, ovo je vrlo heterogena grupa organizama koja obuhvata i oblike koji dostižu
makroskopske razmere, odnosno oblike koji su vidljivi golim okom (neke višećelijske alge i
gljive).
Veličina ćelija najsitnijih mikroorganizama je određena tzv. molekularnom granicom.
Najsitnija ćelija mikoroorganizama mora biti nekoliko stotina puta veća od makromolekula
koji učestvuju u njenoj građi (različiti enzimi, proteini, ugljeni hidrati, nukleinske kiseline...).
Za mikroorganizme kažemo da su kosmopolitski, odnosno ubikvitarni organizmi
(kosmopolites - građanin sveta; ubique - svuda), rašireni su svuda i ima ih na svakom mestu
na Zemlji. Ovoj heterogenoj grupi pripadaju kako predstavnici eukariotskog tipa ćelijske
građe (protozoe, gljive, lišajevi, alge), tako i prokariotskog tipa (bakterije i cijanobakterije).
Takođe, ovoj grupi pripadaju i predstavnici acelularne građe (virusi).
Među najznačajnijim zajedničkim osobinama ovih organizama su njihove
mikroskopske razmere, brz metabolizam i brzo razmnožavanje, kao i raznolikost enzima i
biohemijskih procesa.
Značaj mikroorganizama je veoma veliki. Treba istaći njihovu degradacionu aktivnost,
njihovu ulogu razlagača, primarnih producenata organske materije i kiseonika (Petrović et al,
2007).
2.1.1. Staphylococcus aureus
Rod Staphylococcus su bakterije široko raspostranjene u prirodi. To su nepokretne,
loptaste ćelije koje se dele binarnom deobom i nakon deobe ostaju zajedno gradeći
nepravilne, grozdaste skupine. Rastu na podlogama sa visokim koncentracijama NaCl.
Fakultativni su anaerobi. Najčešće su uzročnici gnojnih procesa, pa se zbog toga svrstavaju u
grupu takozvanih “piogenih” koka (pios – gnoj). Za humanu medicinu značajne su vrste:
Staphylococcus aureus, S. epidermidis, S. intermedius i S. saprophiticus.
Ove bekterije su loptastog oblika, prečnika do 1 µm. Po Gramu se boji pozitivno.
Nemaju izraslina i nepokretne su. Neki sojevi imaju kapsulu. Sojevi sa kapsulom su
virulentniji od sojeva bez nje, jer ih ona štiti od fagocita. Staphylococcus aureus raste na
većini hranljivih podloga. Na čvrstim poglogama formira okrugle, neprozirne, glatke, sjajne
kolonije veličine do 2 mm posle inkubacije do 24h. Kolonije mogu biti pigmentisane. Tako se
5
razlikuju zlatnožute, svetložute, boje krema ili bele kolonije (Radulović, 2012).
Staphylococcus aureus svojim toksinima i enzimima (proteaza, hijaluronaza, fibrinolizin,
koagulaza, itd.) dovodi do mnogih oboljenja. Najčešće su to gnojna oboljenja kože koja se
manifestuju kao apsces, furunkul, karbunkul. Ukoliko iz ovih žarišta prodru u razne druge
lokacije, mogu se javiti znaci drugih teških oboljenja, kao što su: meningitis, artritis,
ostomijelitis, stafilokokne sepse itd. (Petrović, 2007).
2.1.2. Streptococcus pyogenes
Streptococcus pyogenes je sitna, loptasta bakterija, veličine oko 1µ. Loptaste ćelije
ostaju i nakon deobe zajedno, gradeći kraće ili duže lance (streptos – ogrlica). S. pyogenes je
beta hemolitička streptokoka koja je uglavnom patogena za čoveka. Često se naziva
“piogena” koka.
2.1.3. Familija Enterobacteriaceae
Enterobakterije ili crevne bakterije su velika grupa srodnih aerobnih i fakultativno
anaerobnih, asporogenih, Gram negativnih bakterija. Neke od njih su normalni apatogeni
stanovnici creva, neke su oportunisti, a neke su uvek patogene. Danas je u porodici
enterobakterija svrstano 20 rodova sa preko 100 vrsta različitih bakterija.
Bakterijske ćelije imaju štapićastu formu, dužine 2-3 µm, sa zaobljenim krajevima.
Poseduju respiratorni i fermentativni tip metabolizma. Ne stvaraju spore. Mnoge vrste imaju
fimbrije i pile, a neke i kapsulu. Većina vrsta raste na jednostavnim podlogama. U tečnim
podlogama stvaraju zamućenje i talog, a na čvrstim okrugle, konveksne, glatke, sjajne
kolonije veličine oko 2-3 mm.
Patogene enterobakterije, kao i oportunističke, mogu izazvati različita oboljenja u
svim delovima organizma. Iz primarno obolelog dela neke mogu prodreti u krv i izazvati
generalizovano oboljenje.
Escherichia coli
Escherichia coli obuhvata prave štapiće, dužine 2-6 µm, sa peritrihijalnim flagelama.
Mogu biti pojedinačni ili u parovima. Kod mnogih sojeva se javljaju kao fimbrije i kao
makrokapsule. Ovo je fakultativni anaerob, hemoorganotrof, koji poseduje respiratorni i
fermentativni tip metabolizma (Petrović et al, 2007). Raste na većini hranljivih podloga. Na
čvrstim podlogama stvara okrugle, glatke kolonije. Sojevi sa kapsulom razvijaju sluzave
kolonije. Na nekim podlogama kolonije imaju metalni sjaj, a na krvnom agaru neki sojevi
formiraju zonu hemolize (Radulović, 2012). Escherichia coli se javlja kao deo normalne
mikroflore donjih delova debelog creva toplokrvnih životinja. Može da izazove brojna gnojna
6
i crevna oboljenja. Sojevi koji imaju enterotoksin i druge faktore virulencije uzročnici su
dijareje, infekcija urinarnog trakta, septikemije i meningitisa. E. coli je podeljena na veći broj
serotipova na osnovu prisustva somatskog (O), kapsularnog (K) i flagelarnog (H) antigena
(Petrović et al, 2007).
Rod Proteus
Bakterija ovog roda najviše ima na mestima gde se raspadaju organske materije, kao i
u digestivnom sistemu ljudi i životinja. Uzročnici su septičkih infekcija kod ljudi. Štapići
proteusa obično su dugi 1-3 µm, ali mogu biti i kraći ili duži (čak 30 µm). Po Gramu se boje
negativno. Pokretni su zahvaljujući dugim peritrihijalnim flagelama. Nemaju kapsulu i ne
stvaraju spore. Odlikuje ih rast na većini podloga. Na čvrstim podlogama prikazuju fenomen
rojenja. Zahvaljujući izraženim flagelama i brzom razmnožavanju bakterija, kolonije se šire
radijalno po podlozi u vidu talasa. Kulture proteusa imaju neprijatan miris. Vrste ovog roda
najčešće izazivaju infekcije urogenitalnog i digestivnog trakta, opekotina i rana. Ređe
izazivaju upalu moždanih ovojnica i sepsu. U rodu Proteus razlikuju se vrste Proteus vulgaris
i Proteus mirabilis.
Klebsiella pneumoniae
Bakterije ove vrste su Gram negativni kratki štapići, veličine 1-2 µm, obavijeni
debelom kapsulom. Nemaju flagele, nepokretne su. Većina sojeva ima fimbrije. Pripadaju
grupi fakultativnih anaeroba. Dobro rastu na većini hranljivih podloga. Kolonije su im
beličasto-sivkaste, krupne i sluzave. Izazivaju oboljenja raznih organa i tkiva. Najčešće su to
upalni procesi u respiratornom traktu (faringitis, upala pluća itd.), urogenitalnom traktu i
digestivnom traktu (kod dece).
2.1.4. Enterococcus faecalis
Enterococcus faecalis su Gram (+) loptaste bakterije koje formiraju lance. Ne formira
kapsulu zbog nedostatka mukoidina, ali neke podgrupe mogu da je formiraju. Koristi
plazmide za razmenu genetičke informacije. Može formirati pile (posebno sojevi koji
izazivaju endokarditis). Ovi mikroorganizmi nastanjuju debelo crevo, deo su crevne flore, a
mogu se naći u zemlji, vodi zagađenoj fekalijama i biljkama. Pored endokarditisa izaziva
infekcije creva, urinarnog trakta i abdomena i infekcije rana
7
2.1.5. Pseudomonas aeruginosa
Pseudomonas aeruginosa su štapićaste bakterije, dužine 1,5-3 µm, sa jednom
polarnom flagelom. Imaju dve vrste fimbrija – deblje i tanje. Po Gramu su negativni, ne
stvaraju sporu i kapsulu, ali neki sojevi produkuju sluzavu ovojnicu. Spada u grupu aerobnih
bakterija. Pseudomonas aeruginosa raste na većini hranljivih podloga. Na čvrstim podlogama
stvara kolonije koje imaju miris lipe. Na hranljivom agaru stvaraju nepravilne, sjajne, sivkaste
kolonije. Produkuju pigmente piocianin (plavkastozelen) i fluorescin (žutozelen), koji
difunduju u podlogu oko kolonija. Mogu izazvati bolest pseudomonijazu. Najčešće izaziva
oboljenja digestivnog i respiratornog trakta, a ponekad i drugih lokalizacija (oko, koža, uho,
moždane ovojnice itd.).
2.1.6. Rod Acinetobacter
Vrste iz roda Acinetobacter su aerobni, Gram (-) kokobacili. Žive u zemlji, a ponekad
se mogu izolovati sa kože, sluznica ili iz sekreta čoveka. Nemaju sporu ni flagele, ali imaju
fimbrije. Uglavnom su komensali. Mogu izazvati pneumoniju, urinarne infekcije i infekcije
kože (A. baumannii). Često se javlja otpornost na antimikrobne agense, dezinficijense i uticaje
spoljašnje sredine.
2.2. Familija Apiaceae
Predstavnici familije Apiaceae (štitonoše) pretežno su višegodišnje zeljaste biljke.
Stablo je šuplje, sa kompaktnim čvorovima. Listovi su najčešće više puta perasto deljeni, ređe
celi, sa dobro razvijenim lisnim rukavcem. Naizmenično su raspoređeni. Cvetovi su grupisani
u složene cvasti koje imaju izgled štita. Cvetne drške polaze iz pazuha listića koji grade
involukrum ili involucelum. Cvetovi su dvopolni, aktinomorfni, ređe mogu biti zigomorfni
(Tatić and Blečić, 2002). Čašičnih i kruničnih listića je po pet, pri čemu su krunični upadljivih
boja, beli ili žuti, povijeni prema centru cveta. Čašica je sitna, a ponakad je iščezla.
Andreceum je izgrađen od pet prašnika. Gineceum je sinkarpan i sastoji se iz dva oplodna
listića. Plod je šizokarpijum.
Familija štitonoša obuhvata 300 rodova i oko 3000 vrsta rasprostranjenih pretežno u
umerenoj zoni sa suvim klimatom severne polulopte. Na Balkanskom poluostrvu prisutno je
oko 334 vrsta.
Dosta vrsta iz ove familije čovek odavno uzgaja kao povrće, kao začinske i lekovite
biljke. Mnoge vrste sadrže veoma aromatična etarska ulja (Ranđelović, 2005).
8
2.3. Rod Peucedanum L.
Rod Peucedanum obuhvata oko 120 vrsta (Kuzmanov et al, 1981). Ovo su
višegodišnje zeljaste biljke sa više puta tročlanim ili perasto deljenim listovima. Rizom je
ponekad repasto zadebljao. Cvetovi supetočlani, dvopolni. Čašica i krunica su sa po pet
listića. Čašični listići su neprimetni ili nešto malo razvijeni (Kušan, 1956). Krunični listići su
obrnuto jajasti, celi ili usečeni, vrhovima povijeni prema centru cveta (Tatić and Blečić,
2002). Obično su beli, crvenkasti, zelenkasti, žućkasti ili žuti, ređe crveni (Nikolić, 1973).
Prašnika ima pet. Tučak je sinkarpan i sastoji se od dva oplodna listića; plodnik je podcvetan.
Stubići su mali, najčešće savijeni. Plod je spljošten, široko elipsoidnog oblika ili ponekad
okrugao, sa širokim obodom. Brazde su sa 1 - 3 kanala, na vertikalnoj strani 2-6 kanala. Seme
je sa unutrašnje strane pljosnato (Kušan, 1956).
2.3.1. Peucedanum officinale L.
Peucedanum officinale je višegodišnja zeljasta biljka sa valjkasto vretenastim
rizomom. Stabljika je obla, visine 60-200 cm, uspravna, glatka, tanko izbrazdana, u gornjem
delu je razgranata, obrasla listovima. Prizemni listovi se nalaze na dugačkim drškama, 4-6
puta trojno perasto deljeni. Režnjevi su linearno lancetasti, dužine 5-10 cm, širine 1,5-2,5 mm,
na vrhu su zašiljeni i imaju jedan srednji i dva bočna nerva. Gornji listovi su mali sa uzanim
rukavcem. Štitovi se sastoje od 10-40 gotovo jednakih zrakova. Štitići su sa većim brojem
cvetova. Involukruma nema. Involucelum sadrži linearno-končaste listiće. Krunični listići su
bledo-žuti, jajastog oblika (Nikolić, 1973). Plod je obrnuto jajast ili elipsoidan, dužine 5-10
mm, širine 3,5-5,5 mm, gladak, dorzalno spljošten (Randall and Thornton, 1996). Brazde su
sa po jednim kanalom sa etarskim uljem, a na ventralnoj strani nalaze se 2 kanala (Nikolić,
1973).
Figueredo i saradnici (2009) ispitivali su sastav etarskog ulja cvetova, listova, stabljika
i rizoma vrste Peucedanum officinale i ustanovili su da su monoterpeni dominantna klasa
sastojaka sa ugljovodonicima kao najzastupljenijim predstavnicima.
Slika 2.1. Peucedanum officinale L.
9
2.3.2. Peucedanum cervaria L.
Peucedanum cervaria je višegodišnja biljka sa izduženim glavičastim rizomom, na
čijem se gornjem delu nalaze crnkasti končasti ostaci listova. Stabljika je glatka, tanko
izbrazdana, uspravna, okrugla, u gornjem delu može biti jednostavna ili razgranata. Listovi su
čvrsti, 2-3 puta perasto deljeni, goli, skoro kožasti, svetlozelene boje jajasti ili izduženo
trouglasti. Donji listovi su 2-3 puta perasto deljeni, dužine do 50 cm, širine 30 cm. Režnjevi
poslednjeg reda su sedeći, jajasti, tupi ili zašiljeni, pri osnovi srcasti. Štitovi se sastoje od 20-
30 hrapavo maljavih zrakova. Štitići se sastoje od većeg broja cvetova. Involukrum i
involucelum sačinjava veći broj linearno lancetastih listića. Krunični listići su bele boje,
eliptičnog oblika, dužine oko 1 mm. Plod je elipsoidnog ili loptastog oblika, mrko žute boje,
dužine 4-6 mm, širine 3-4,5 mm. Brazde imaju po jedan kanal sa etasrkim uljem, dok se na
ventralnoj strani nalaze dva kanala. Stubići su glavičasti, dužine 1-1,5 mm (Nikolić, 1973).
Skalicka-Wozniak i saradnici (2009) istrazivali su etarska ulja plodova vrste
Peucedanum cervaria. Ustanovili su da su glavne komponente etarskih ulja: α-pinen, sabinen,
i β-pinen, koji čine više od 80% etarskog ulja.
Slika 2.2. Peucedanum cervaria L.
2.3.3. Peucedanum oreoselinum L.
Peucedanum oreoselinum je višegodišnja biljka sa okruglo vretenastim rizomom, na
čijem se gornjem delu nalaze končasti čuperci. Stabljika je visine 30 – 100 cm, uspravna,
okrugla, tanko izbrazdana, gola. Listovi su 2 – 3 puta perasto deljeni, kožasti, sjajni, sa
izraženom nervaturom, dužine do 40 cm, širine oko 15 cm. Gornji listovi su sedeći sa
opnastim rukavcem. Veliki štitovi su građeni od 10 – 30 maljavih zrakova dužine 4 – 8 cm.
Involukrum i involucelum sačinjava veći broj linearnih listića. Štitići su sa velikim brojem
cvetova. Krunični listići su beli ili ružičasti, dužine oko 1 mm. Plod je okruglog ili
elipsoidnog oblika. Brazde su sa po jednim kanalom sa etarskim uljem, a na ventralnoj strani
nalaze se dva kanala.
10
Slika 2.3. Peucedanum oreoselinum L.
2.4. Sekundarni metaboliti biljaka
Primarni metaboliti biljaka su jedinjenja koja se javljaju u svim ćelijama i igraju
centralnu ulogu u metabolizmu i reprodukciji ćelija. Svoju biološku funkciju uglavnom
ostvaruju unutar samih ćelija ili u okviru organizma koji je odgovoran za njihovu produkciju.
U primarne metabolite spadaju: aminokiseline, nukleinske kiseline, ugljeni hidrati, masne
kiseline, kao i polimeri izgrađeni od ovih komponenata (proteini, RNK, DNK, polisaharidi,
lipidi itd.).
Sekundarni metaboliti su jedinjenja karakteristična za određeni broj biljnih vrsta.
Obuhvataju: biljne pigmente, alkaloide, terpene, izoprenoide, voskove itd. Njihova uloga je
višestruka. Sa drugim organizmima ostvaruju različite biološke i ekološke efekte. Mnogi
produkti sekundarnog metabolizma su baktericidi, repelentne supstance ili mogu biti otrovni
za štetočine i biljojede; pigmenti iz latica deluju kao atraktanti na insekte oprašivače, a bojom
mogu i delovati upozoravajuće na predatore. Biljni pigmenti štite od uticaja okoline - UV
radijacije i slobodnih radikala. Pojedini sekundarni metaboliti deluju kao biljni hormoni.
2.4.1. Etarska ulja i njihova antimikrobna aktivnost
Etarska ulja predstavljaju smešu mirišljavih, lako isparljivih jedinjenja, među kojima
dominiraju terpeni. Stvaraju ih aromatične biljke u posebnim sekretornim strukturama koje se
nalaze u različitim delovima biljaka (cvetovima, stablu, listovima, korenu, plodu, lukovicama)
(Matović and Vulović, 2004). Etarska ulja se klasifikuju prema njihovim glavnim sastojcima i
mogu biti: ugljovodonici (pineni, limonen), alkoholi (geraniol, citronelol, linalol, mentol),
aldehidi (citral), ketoni (tujon, cineol, anetol, timol) itd (Ranđelović et al, 2012). Prema
izgledu, etarska ulja mogu biti: bezbojna, mogu imati tendenciju ka žutom, zelenom, plavom
ili crvenom, sve dok ne postanu mrka. Etarska ulja dobijena destilacijom su veoma malo
obojena jer pigmenti normalno nisu isparljivi.
11
Etaska ulja mogu biti veoma tečna, gusta, a mogu dostići i čvrsto stanje, posebno
prilikom snižavanja temperature. Uglavnom poseduju jak miris.
Supstance koje sačinjavaju etarska ulja ključaju na veoma promenljivim
temperaturama - od 60° do 300°. Dobro se rastvaraju u alkoholu i mnogim organskim
rastvaračima, a samo mali broj rastvara se u vodi (Matović and Vulović, 2004).
Etarska ulja mogu atraktantno delovati na insekte i na taj način obezbediti prenošenje
polena i oprašivanje biljaka. Kod nekih biljaka etarska ulja mogu prelaziti u podlogu i
inhibirati klijanje semena drugih biljaka. Ova pojava naziva se autopatija. Neka etarska ulja
sprečavaju kljijanje sopstvenih semena i tako obezbeđuju životni prostor svake idividue.
Značajna je i njihova uloga u zaštiti biljaka od napada insekata i herbivora. Prema jednoj
teoriji biljke pomoću svojih isparljivih produkata stvaraju specifičnu mikroklimu koja ih štiti
od prekomerne transpiracije u nepovoljnim uslovima. Etarska ulja takođe sprečavaju razvoj
mikroorganizama i na taj način suzbijaju širenje infekcija u biljkama u kojima nastaju.
Biološka aktivnost etarskih ulja moze se povezati i sa njihovim delovanjem na zdravlje
i druge potrebe čoveka. Neke od tih aktivnosti su: antibakterijska, antifungalna, antivirusna,
sedativna, spazmolitička, diuretična, hipoglikemijska itd. Pored toga, monoterpeni, kao lako
isparljiva jedinjenja koriste se u aroma terapiji za relaksaciju priilikom nervne napetosti
(Ranđelović et al, 2012).
12
3. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Ciljevi ovog istraživanja su sledeći:
- Prikupljanje biljnog materijala sa određenog lokaliteta;
- Izolovanje etarskih ulja biljnih vrsta Peucedanum officinale L., Peucedanum oreoselinum
L. i Peucedanum cervaria L.
- Ispitivanje antimikrobne aktivnosti izolovanih etarskih ulja uz pomoć mikrodilucione
metode;
- Tumačenje rezultata u skladu sa postojećom literaturom.
13
4. MATERIJAL I METODE
4.1. Biljni materijal
Biljne vrste Peucedanum officinale, P. oreoselinum i P. cervaria suprikupljane tokom
jula i avgusta 2015. godine na početku cvetanja jer se tada očekuje najveći sadržaj etarskog
ulja. Biljni material je sušen u periodu od dve nedelje na sobnoj temperaturi do konstantne
mase. Nakon sušenja materijal je usitnjen a zatim rađena dalja obrada.
4.2. Dobijanje etarskog ulja
Iz 200 g osušenih i samlevenih nadzemnih delova biljnih vrsta roda Peucedanum
destilovano je etarsko ulje u aparatu tipa Clavenger u toku 2,5 h (slika 4.1.). Ulje je
ekstrahovano etrom, a etarski ekstrakt sušen anhidrovanim Na2SO4 (European
Pharmacopoeia, 1983). Posle odvajanja sredstva za sušenje filtracijom, etar je uklonjen uz
pomoć rotacionog vakuum uparivača bez zagrevanja, a etarsko ulje je čuvano u zatopljenim
kivetama na 4C do analize. Prinos etarskog ulja je izražen preko zapreminskih procenata
(%) tj. v/w, obračunato u odnosu na 100 g suvog biljnog materijala.
Slika 4.1. Destilator tipa Clevenger
14
4.3. Testiranje antimikrobne aktivnosti etarskih ulja biljnih vrsta
roda Peucedanum
4.3.1. Bakterijske kulture
Za ispitivanje antimikrobne aktivnosti korišćeni su sojevi iz ATCC kolekcije
(American Type Culture Collection), Gram (+) bakterije: Staphylococcus aureus ATCC 6538,
Staphylococcus epidermidis ATCC 12228, Streptococcus pyogenes ATCC 19615,
Enterococcus faecalis ATCC 19433 i Gram (-) bakterije: Escherichia coli ATCC 9863,
Proteus mirabilis ATCC 12453, Klebsiella pneumoniae ATCC 10031, Pseudomonas
aeruginosa ATCC 9027, Acinetobacter boumanii ATCC 196060, kao i odgovarajući sojevi
izolovani iz briseva rana pacijenata (izvor: Institut za javno zdravlje Novi Sad).
4.3.2. Mikrodiluciona metoda
Od prekonoćnih kultura ispitivanih test-sojeva mikroorganizama uzgajanih na
hranljivom agaru je, u sterilnom fiziološkom rastvoru, napravljena suspenzija turbiditeta 0,5
McFarlanda koja sardži 1,5x108 CFU/mL (NCCLS – National Committee for Clinical
Laboratory Standards, 2003). Nakon toga su, prema priloženom uputstvu, napravljene
odgovarajuće podloge, Muller-Hinton bujon i Muller-Hinton agar.
Tečna pologa je razlivena po 10mL u sterilne epruvete i inokulisana sa po 133 L
pripremljene suspenzije mikroorganizama da bi se dobio konačan broj CFU od 2x106
po 1
mL. Zatim je napravljena serija duplih razređenja ulja u 10 % DMSO-u (dimetilsulfoksidu), u
rasponu od 0,20 – 404,00 mg/mL. U svako od 96 udubljenja mikrotitarske ploče (slika 4.2.) je
unešeno po 90 L inokulisane podloge i po 10 L od svakog razređenja etarskog ulja.
Ukupna zapremina u bunariću je iznosila 100 L, a gustina suspenzije je bila 2x106 CFU/mL.
Mikrotitarske ploče su inkubirane na 370C u trajanju od 24h. Postupak je izveden u tri
ponavljanja. Kao pozitivna kontrola je korišćen antibiotik tetraciklin.
Slika 4.2. Mikrotitarska ploča sa inokulisanom hranljivom podlogom, tretirana
serijom razblaženja etarskih ulja
15
Mikrobiološki rast je očitavan dodavanjem po 20 µL 20 %-nog TTC-a
(trifeniltetrazolijum hlorida).Koncentracija bunarića u kojoj nema vidljivog rasta predstavlja
MIC. Sadržaj svih bunarića koji se nalaze ispred te koncentracije je prenesen na nove petri
ploče sa odgovarajućom čvrstom podlogom (MH agar) i nakon inkubacije na 370C u trajanju
od 24h vršeno je brojanje poraslih kolonija. MBC se definiše kao koncentracija aktivne
supstance koja ubija 99,9% bakterijskih ćelija.
4.3.3. Statistička obrada podataka
Svi rezultati su statistički obrađeni analizom varijanse (ANOVA) sa sigurnošću od
95% (p≤0,05).
16
5. REZULTATI I DISKUSIJA
5.1. Hemijski sastav etarskih ulja biljnih vrsta roda Peucedanum
5.1.1. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum officinale
Podaci o hemijskom sastavu etarskog ulja ove vrste sumirani su i prikazani u tabeli.
Tabela 5.1. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum officinale (iz dostupne
literature)
Lokalitet Sadržaj ulja (% v/w) Glavne komponente (%) Literatura
Grčka -
bornil acetat
2,3,4 – trimetil benzaldehid
α-pinen
sabinen
mircen
limonen
β-selinen
Evergetis et al, 2012
- -
limonen
α-pinen
sabinen
β-pinen
mircen
Figueredo et al., 2009
Iran -
List:
fenhon (27,7)
(E)-β-ocimen (18,7)
β-pinen (8,1) Jaimand et al., 2006
Seme:
fenhon (32)
(E)-β-ocimen (17,8)
(Z)-β-ocimen (9,4)
Na osnovu dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da su glavne komponente etarskog ulja
vrste Peucedanum officinale: α-pinen (Figueredo et al., 2009; Evergetis et al., 2012), β-pinen
(Jaimand et al., 2006; Figueredo et al., 2009), sabinen (Figueredo et al., 2009; Evergetis et al.,
2012), limonen (Figueredo et al., 2009; Evergetis et al., 2012), mircen (Figueredo et al., 2009;
Evergetis et al., 2012), bornil acetat, 2,3,4–trimetil benzaldehid, β-selinen (Evergetis et al.,
2012), fenhon, (E)-β-ocimen i (Z)-β-ocimen (Jaimand et al., 2006).
5.1.2. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum cervaria
Podaci o hemijskom sastavu i sadržaju etarskog ulja ove vrste sumirani su i prikazani
u tabeli 5.2.
17
Tabela 5.2. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum cervaria (iz
dostupne literature)
Lokalitet Sadržaj ulja (% v/w) Glavne komponente (%) Literatura
- 2
Buterna kiselina (oktil ester)
(41.13)
n-oktil acetat (29.76)
Domokos et. al., 2000
- -
α-pinen
sabinen
β-pinen
Skalicka-Woźniak et al.,
2009
Dosadašnja istraživanja pokazuju da je sadržaj etarskog ulja u biljnoj vrsti
Peucedanum cervaria 2% v/w (Domokos et al., 2000). Glavne komponente etarskog ulja ove
vrste su: buterna kiselina (41,13%), n-oktil acetat (29,76%) (Domokos et al., 2000), α-pinen,
sabinen, β-pinen (Skalicka-Woźniak et al., 2009).
5.1.3. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum oreoselinum
Podaci o hemijskom sastavu i sadržaju etarskog ulja ove vrste sumirani su i prikazani
u tabeli 5.3.
Tabela 5.3. Hemijski sastav etarskog ulja biljne vrste Peucedanum oreoselinum (iz
dostupne literature)
Lokalitet Sadržaj ulja (% v/w) Glavne komponente (%) Literatura
Litvanija 1,5 – 5
limonen (44,1 – 82,4)
γ-terpinen (12,2 – 17,5)
β-pinen (8,5 – 14,5)
Motskute and
Nivinskene, 1999
Dosadašnja istraživanja pokazuju da je sadržaj etarskog ulja u biljnoj vrsti
Peucedanum oreoselinum 1,5 – 5% v/w (Motskute and Nivinskene, 1999). Takođe je
utvrdjeno da su glavne komponente etarskog ulja ove vrste: limonen (44,1 – 82,4%), γ-
terpinen (12,2 – 17,5%) i β-pinen (8,5 – 14,5%) (Motskute and Nivinskene, 1999).
5.2. Antimikrobna aktivnost etarskih ulja biljnih vrsta roda
Peucedanum
Ispitivanje je pokazalo da etarska ulja biljnih vrsta Peucedanum officinale,
Peucedanum oreoselinum i Peucedanum cervaria pokazuju antimikrobnu aktivnost prema
svim ispitivaninm bakterijskim sojevima Gram (+) i Gram (–) bakterija (tabela 5.4).
18
Tabela 5.4. Antimikrobna aktivnost (MIC/MBC u mg/mL) etarskih ulja biljnih vrsta P.
officinale, P. oreoselinum i P. cervaria i referentnog antibiotika protiv patogenih bakterija
izazivača infekcija kože
Etarska ulja Antibiotik
Izolovani i ATCC bakterijski sojevi P. officinale P. oreoselinum P. cervaria Doxycyclin
Gram (+) Izvor
Staphylococcus aureus Bris rane 52,50/105,00 105,87/211,75 108,50/108,50 7,81/7,81
Staphylococcus aureus ATCC6538 52,50/105,00 105,87/211,75 108,50/108,50 7,81/15,61
Staphylococcus epidermidis Bris rane 26,25/105,00 105,87/105,87 13,56/108,50 3,91/3,91
Staphylococcus epidermidis ATCC12228 26,25/210,00 105,87/211,75 108,50/434,00 3,91/7,81
Streptococcus pyogenes Bris rane 13,12/210,00 26,47/423,50 27,12/434,00 0,06/0,12
Streptococcus pyogenes ATCC19615 25,00/105,00 105,87/105,87 13,56/108,50 0,06/0,12
Enterococcus faecalis Bris rane 52,50/105,00 105,87/211,75 27,12/108,50 0,25/0,25
Enterococcus faecalis ATCC19433 105,00/105,00 105,87/211,75 27,12/108,50 0,25/0,49
Gram (-) Izvor
Escherichia coli Bris rane 420,00/>420,00 423,50/>423,50 434,00/>434,50 7,81/7,81
Escherichia coli ATCC9863 105,00/105,00 423,50/>423,50 434,00/434,50 7,81/15,61
Pseudomonas aeruginosa Bris rane 52,50/210,00 211,75/>423,50 217,00/434,00 7,81/15,61
Pseudomonas aeruginosa ATCC9027 105,00/105,00 211,75/423,50 434,00/>434,50 15,61/15,61
Acinetobacter sp. Bris rane 210,00/210,00 423,50/423,50 217,00/434,00 15,61/15,61
Acinetobacter boumanii ATCC196060 105,00/105,00 423,50/>423,50 217,00/217,00 15,61/15,61
Proteus mirabilis Bris rane 52,50/52,50 423,50/423,50 54,25/217,00 7,81/15,61
Proteus mirabilis ATCC12453 105,00/105,00 211,75/423,50 217,00/217,00 7,81/15,61
Klebsiella sp. Bris rane 52,50/210,00 211,75/>423,50 217,00/434,00 15,61/15,61
Klebsiella pneumoniae ATCC10031 105,00/>420,00 211,75/>423,50 217,00/217,00 15,61/15,61
Kod bakterijskih sojeva izolovanih iz briseva rana pacijenata MIC etarskog ulja biljne
vrste Peucedanum officinale se kreće od 13,12 mg/mL (Streptococcus pyogenes) do 420,00
mg/mL (Escherichia coli). MBC se kreće od 52,50 mg/mL (Proteus mirabilis) do >420,00
mg/mL (Escherichia coli). Kod ATCC sojeva MIC se kreće od 26,25 mg/mL (Streptococcus
pyogenes) do 105,00 mg/mL (Enterococcus faecalis, Escherichia coli, Pseudomonas
aeruginosa, Acinetobacter boumanii, Proteus mirabilis i Klebsiella pneumoniae). MBC se
kreće od 105,00 mg/mL (Streptococcus pyogenes, Escherichia coli, Pseudomonas
aeruginosa, Acinetobacter boumanii, Proteus mirabilis) do 210,00 mg/mL (Staphylococcus
epidermidis).
Kod bakterijskih sojeva izolovanih iz briseva rana pacijenata MIC etarskog ulja biljne
vrste Peucedanum oreoselinum se kreće od 26,47 mg/mL (Streptococcus pyogenes) do 423,50
mg/mL (Escherichia coli, Acinetobacter sp., Proteus mirabilis). MBC se kreće od 105,87
mg/mL (Staphylococcus epidermidis) do >423,50 mg/mL (Escherichia coli, Pseudomonas
aeruginosa, Proteus mirabilis i Klebsiella sp.). Kod ATCC sojeva MIC se kreće od 105,87
mg/mL (Streptococcus pyogenes, Acinetobacter boumanii) do 423,50 mg/mL
(Staphylococcus epidermidis). MBC je u opsegu od 105,87 mg/mL (Streptococcus pyogenes)
do 423,50 mg/mL (Staphylococcus epidermidis).
19
Kod bakterijskih sojeva izolovanih iz briseva rana pacijenata MIC etarskog ulja biljne
vrste Peucedanum cervaria se kreće od 13,56 mg/mL (Staphylococcus epidermidis i
Streptococcus pyogenes) do 434,00 mg/mL (Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa).
MBC se kreće od 108,50 mg/mL (kod svih Gram pozitivnih sojeva) do >434,00 mg/mL
(Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa).
Kao referentni antibiotik korišćen je Doxycyclin. Kod bakterijskih sojeva izolovanih
iz briseva rana pacijenata MIC se kreće od 0,06 mg/mL (Streptococcus pyogenes) do 15,61
mg/mL (Acinetobacter sp. i Klebsiella pneumoniae). MBC ima vrednosti od 0,12 mg/mL
(Streptococcus pyogenes) do 15,61 mg/mL (Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter sp.).
Kod ATCC sojeva MIC se kreće od 0,06 mg/mL (Streptococcus pyogenes) do 15,61 mg/mL
(Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter boumanii i Klebsiella pneumoniae). MBC je u
opsegu od 0,12 mg/mL (Streptococcus pyogenes) do 15,61 mg/mL (Staphylococcus aureus,
Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter boumanii, Proteus mirabilis i
Klebsiella pneumoniae).
20
6. ZAKLJUČAK
Biljne vrste Peucedanum officinale, P. oreoselinum i P. cervaria su prikupljane tokom
jula i avgusta 2015. godine i to na početku cvetanja jer se tada očekuje najveći sadržaj
etarskog ulja. Biljni material je sušen u periodu od dve nedelje na sobnoj temperaturi do
konstantne mase. Nakon sušenja materijal je usitnjen a zatim rađena dalja obrada. Iz 200 g
osušenih i samlevenih nadzemnih delova destilovano je etarsko ulje u aparatu tipa Clavenger
u toku 2,5 h.
Antimikrobna aktivnost ispitivana je mikrodilucionom metodom. Kao test organizmi
korišćeni su patogeni bakterijski sojevi iz grupe Gram (+) i Gram (–) bakterija. Analiza
dobijenih rezultata je pokazala da su se minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) i
minimalne baktericidne koncentracije etarskih ulja ispitivanih biljnih vrsta kretale u opsegu
od 13,12 – 420,00 mg/mL i od 52,50 – >420,00 mg/mL (za ulje dobijeno iz P. officinale), od
26,47 – 423,50 mg/mL i od 100,00 – >423,50 mg/mL (za ulje dobijeno iz P. oreoselinum) i
od 0,06 – 434,00 mg/mL i 0,12 – >434,00 mg/mL (za ulje dobijeno iz P. cervaria).
Ulje P. officinale je najbolje delovalo protiv sojeva Proteus mirabilis iz brisa rane,
MIC=MBC=52,50 mg/mL i Streptococcus pyogenes iz brisa rane, MIC/MBC=3,12/210,00
mg/mL. Ulje P. oreaselinum protiv sojeva Staphylococcus epidermidis iz brisa rane
MIC=MBC=105,87 mg/mL, i Streptococcus pyogenes ATCC 19615, MIC=MBC=105,87
mg/mL. Protiv istih sojeva je i najbolje delovalo i ulje P. cervaria, MIC/MBC=13,56/108,50
mg/mL.
Ispitivana ulja biljnih vrsta roda Peucedanum mogu biti prirodni izvor antimikrobnih
materija u lečenju infektivnih rana.
21
7. LITERATURA
Domokos, J., Pálinkás, J., Héthelyi, E., Korány, K., Perédi, J. (2000): Examination on
volatile and fatty oils of the seed of broad-leaved spingel (Peucedanum cervaria L.). Acta
horticulture, 523: 97 – 104.
Evergetis, E., Michaelakis, A., Haroutounian, S.A. (2012): Essential Oils of
Umbelliferae (Apiaceae) Family Taxa as Emerging Potent Agents for Mosquito Control. In:
Soloneski S. (ed.): Integrated Pest Management and Pest Control – Current and Future
Tactics. InTech. Shanghai. 613 – 638.
Figuérédo, G., Chalchat, C., Petrović, S., Maksimović, Z., Gorunović, M., Boza, P.,
Radić, J. (2009): Composition of Essential Oils of Flowers, Leaves, Stems and Rhizome of
Peucedanum officinale L. (Apiaceae). Journal of Essential Oil Research, 21(2): 123-126.
Jaimand, K., Ashorabadi, E.S., Dini, M. (2006): Chemical Constituents of the Leaf and
Seed Oils of Peucedanum officinale L. Cultivated in Iran. Journal of essential oil research,
18(6): 670 – 671.
Kušan, F. (1956): Ljekovito i drugo korisno bilje. Poljoprivredni nakladni zavod.
Zagreb.
Kuzmanov, B., Andreev, N., Kozovska, V. (1981): Chemotaxonomic study on
Bulgarian species of Peucedanum L. I.. Adas HI Congr. OPTIMA Anales Jard. Bot. Madrid,
37(2): 779-788.
Matović, M., Vulović, D. (2004): Čarobni svet biljnih esencija. SD Publik. Beograd.
Motskute, D., Nivinskene, O. (1999): Essential oil of Peucedanum oreoselinum fruit
collected near Vilnius. Chemistry of Natural Compounds, 35(6): 635 – 637.
Nikolić, V. (1973): Araliales - Apiaceae. In: Josifović, M- (ed.): Flora SR Srbije V.
Srpska akademija nauka i umetnosti. Beograd.
Petrović, O., Knežević, P., Simeunović, J. (2007): Mikrobiologija. Univerzitet u
Novom Sadu, Prirodno-maematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju. Novi Sad.
Radulović, Š. (2012): Mikrobiologija sa epidemiologijom. Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva. Beograd.
Randall, R. E., Thornton, G. (1996): Peucedanum officinale L. Journal of Ecology 84:
475-485.
22
Ranđelović, V. (2005): Botanika. Biološko društvo "Dr Sava Petrović". Niš.
Ranđelović, V., Matejić, J., Mitić, Z. (2012): Praktikum iz sistematike i ekologije
lekovitih biljaka. Grafičko izdavačko preduzeće d.o.o. PUNTA, Niš. Biološko društvo "Dr
Sava Petrović". Niš.
Skalicka-Woźniak, K., Glowniak. K. (2008): Quantitative Analysis of Phenolic Acids
in Extracts Obtained from the Fruits of Peucedanum alsaticum L. and Peucedanum cervaria
(L.) Lap. Chromatographia Supplement, 68: S85-S90.
Skalicka-Woźniak, K., Los, R., Glowniak, K., Malm, A. (2009): Volatile Compounds
in Fruits of Peucedanum cervaria (LAP.) L. Chemistry and Biodiversity, 6(7): 1087-1092.
Skalicka-Woźniak, K., Los, R., Glowniak, K., Malm, A. (2010): Antimicrobial
Activity of Fatty Acids from Fruits of Peucedanum cervaria and P. alsaticum. Chemistry and
Biodiversity, 7(11): 2748-2754.
Tatić, B., Blečić, V. (2002): Sistematika i filogenija viših biljaka. Drugo izdanje.
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
23
Biografija
Ljubica Grašić rođena je 30.06.1991. u Ćupriji. Osnovnu školu „Momčilo Popović
Ozren“ završila je 2006. godine i upisala srednju medicinsku školu „Danilo Dimitrijević“ u
Ćupriji. Srednju školu zavrsila je 2010. godine i upisala osnovne studije biologije na Prirodno
– matematičkom fakultetu u Nišu, koje je završila 2013. godine, kada je i upisala master
studije na smeru Ekologija i zaštita prirode na istom fakultetu.
Прилог5/1
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: Монографска
Тип записа, ТЗ: Текстуални / графички
Врста рада, ВР: Мастер рад
Аутор, АУ: Љубица Грашић
Ментор, МН: Татјана Михајилов Крстев
Наслов рада, НР: Антимикробна активност етарских уља биљних врста рода Peucedanum L.
Језик публикације, ЈП: Српски
Језик извода, ЈИ: Енглески
Земља публиковања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2016
Издавач, ИЗ: Ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.
Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
23 стране. 4 табеле, 5 слика
Научна област, НО: Биологија
Научна дисциплина, НД: Микробиологија
Предметна одредница/Кључне речи, ПО:
Peucedanum officinale, Peucednum oreoselinum, Peucedanum
cervaria, антимикробна активност, инфекције рана
УДК
Чува се, ЧУ: Библиотека
Важна напомена, ВН:
Извод, ИЗ:
Биљне врсте Peucedanum officinale, P. оreoselinum i P. цervaria су прикупљане током јула и августа 2015. године. Биљни материјал је сушен у периоду од две недеље на собној температури до константне масе. Из 200 g осушених и самлевених надземних делова биљних врста рода Peucedanum дестилована су етарска уља, поступком хидродестилације у апаратури по Clavenger-у у трајању од 2,5h. Антимикробна активност изолованих етарских уља је испитивана микродилуционом методом. Као тест организми коришћени су патогени бактеријски сојеви из групе Грам (+) и Грам (-) бактерија, како из АТСС колекције, тако и изолати из рана пацијената. Уље Р. officinale је најбоље деловало против сојева Proteus mirabilis из бриса ране, MIC=MBC=52,50 mg/mL и Streptococcus pyogenes из бриса ране, MIC/MBC=3,12/210,00 mg/mL. Уље P. oreoselinum је било најактивније против сојева Staphylococcus epidermidis из бриса ране MIC=MBC=105,87 mg)mL, и Streptococcus pyogenes ATCC 19615, MIC=MBC=105,87 mg/mL. Против истих сојева је и најбоље деловало уље P. cervaria, MIC/MBC=13,56/108,50 mg/mL. Испитивана уља биљних
Датум прихватања теме, ДП: 17.02.2016.
Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО:
Председник:
Члан:
Члан, ментор:
ОбразацQ4.09.13- Издање
Прилог 5/2
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: Monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: Master’s thesis
Author, AU: Ljubica Grašić
Mentor, MN: Tatjana Mihajilov Krstev
Title, TI: Antimicrobial activity of essential oils of plant species Peucedanum L.
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2016
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
23 pages, 4 tables, 5 pictures
Scientific field, SF: Biology
Scientific discipline, SD: Microbiology
Subject/Key words, S/KW: Peucedanum officinale, Peucednum oreoselinum, Peucedanum
cervaria, antimicrobial activity, skin infections
UC
Holding data, HD: Library
Note, N:
Abstract, AB:
Plant species Peucedanum officinale, P. oreoselinum i P. cervaria
were collected in July and August 2015. The plants were dried during
two weeks at room temperature until reaching a constant mass. From
200g of dried and ground aboveground parts of the plants from
Peucedanum species essential oils were distilled by the process of
hydrodistillation using a Clevenger apparatus in duration of 2,5
hours. The antimicrobial activity of the obtained essential oils was
examined by the micro-dilution method. As test organisms, some
pathogenic bacterial strains from the groups of Gram (+) and Gram (-
) bacteria were used, both from ATCC collection and from patients’
wounds. The P. officinale oil had the strongest effect on Proteus
mirabilis strains obtained from the wounds, MIC=MBC=52,50
mg/ml, and on Streptococcus pyogenes strains obtained from the
wounds, MIC/MBC=3,12/210,00 mg/ml. The P. oreoselinum oil had
the strongest effect on Staphylococcus epidermidis strains obtained
from the wounds, MIC=MBC=105,87 mg/ml, and Streptococcus
pyogenes ATCC 19615, MIC=MBC=105,87 mg/ml. On the same
strains the P. cervaria oil had the strongest effect,
MIC/MBC=13,56/108,50 mg/ml. The examined essential oils of the
Peucedanum genus can be a natural source of antimicrobial
substances for treating infectious wounds.
Accepted by the Scientific Board on, ASB:
17.02.2016.
Defended on, DE:
Defended Board, DB:
President:
Member:
Member, Mentor:
ОбразацQ4.09.13- Издање 1