Aleksa Santic
677
1887 PRINT 1. PROLJEĆE PRINT 2. BOG SE SMILOVAO PRINT 3. PROLJETNA ZORA PRINT 4. MOLITVA MALE ZORICE PRINT 5. SRBINU PRINT 6. ZVIJEZDA JATO PRINT 7. NA GROBU MILE MI SESTRE PRINT 8. LJUBIM LI TE? PRINT 9. RANJENIK PRINT 10. U SLAĐANOM GLASU... PRINT 11. NA MJESEČINI PROLJEĆE Gle krasote, gle ljepote Što se sada stvori! Gle kako se ljupka, mila Tica pjesma hori. Pupoljci nam sa svih strana Svoje glave dižu, A mirisi raznog cv'jeća U grudi nam stižu. Ljubičica krasna, mila, Širi liste svoje, A slavujak kod nje stao, Umiljato poje. Čelica nam laka, hitra, Oko cv'jeća l'jeće, Proljeće je milo došlo, Mirovati neće. Zabruj'o je već i potok Studeni i 'ladni,
description
Pesme
Transcript of Aleksa Santic
1887
PRINT 1. PROLJEĆEPRINT 2. BOG SE SMILOVAOPRINT 3. PROLJETNA ZORAPRINT 4. MOLITVA MALE ZORICEPRINT 5. SRBINUPRINT 6. ZVIJEZDA JATOPRINT 7. NA GROBU MILE MI SESTREPRINT 8. LJUBIM LI TE?PRINT 9. RANJENIKPRINT 10. U SLAĐANOM GLASU...PRINT 11. NA MJESEČINI
PROLJEĆE
Gle krasote, gle ljepote Što se sada stvori!Gle kako se ljupka, mila Tica pjesma hori.
Pupoljci nam sa svih strana Svoje glave dižu,A mirisi raznog cv'jeća U grudi nam stižu.
Ljubičica krasna, mila, Širi liste svoje,A slavujak kod nje stao, Umiljato poje.
Čelica nam laka, hitra, Oko cv'jeća l'jeće,Proljeće je milo došlo, Mirovati neće.
Zabruj'o je već i potok Studeni i 'ladni,Vesel'te se sada i vi, Siromasi jadni.
Radostan je sada pastir, Pa uz frulu svira,Oko njega milo stado, Pa travicu bira.
Ratari se sa svih strana Žure svojim ralom,- Sada ima i leptira,
Blago Niki malom! -
Doletjela hitra lasta, Kroz zrak se vijuga,Ponosito stao slavuj, Gleda je iz luga.
Hvala tebi, mili Bože, Na ovakom daru!Još Srbinu uz proljeće Pošlji slavu staru!...
1887.
BOG SE SMILOVAO
Tiha noć je, zvijezde trepte,Među njima mjesec sjajni;Na sve strane proljetnogaŠiri s' cv'jeća miris bajni.
Sva priroda stišala se,Svaka duša mirno spava,Samo tamo jednu sobužižak slabi osvjetljava.
U sobici tužna majkaPokraj svoje šćerke kleči,Boga moli da s' smiluje,Da joj šćerku izliječi.
Bog milostiv smilova se,Pa podiže šćerku bonu.Od radosti velje majkaNa zemljicu doli klonu.
A više nje šćerka stade,Poljupcima majku osu; -I zorici bilo drago,Pa na prozor zračak prosu.
1887.
PROLJETNA ZORA
Tihi vjetrić grane kreće,Po livadi rosa pala,Sa istoka mila zoraZrakom nas je obasjala.
Sva priroda pozdravlja je,Raduje se njenom baju,A hvalu joj male ticeSa umilnom pjesmom daju.
Šarni leptir popaja seSa ljubice sjajne rose,A čelice hitre, lakeU košnicu meda nose.
Carić mali na grančiciOd veselja sve skakuće,Jer krilca mu ona malaObasjat' će sunca luče.
Podigle se mile laste,Pa u čistom zraku l'jeću,Katkad opet spuštaju se,U potočić kril'ma kreću.
B'jeli janjci po poljaniIgraju se, travu pasu,A uz frulu pastir svira,Veseli se zore krasu.
Oh, zorice divna ljetna,Ko te takvu nama stvara?!Niko drugi, nego onajŠto nam šalje svakog dara!
1887.
MOLITVA MALE ZORICE
Kud god okom glednemTebe vidim, Bože!Pa u srcu s' momeTebi hvale množe.
Zemlju, more, zvijezdeTi nama podari,I potrebne sv'jetuSvakojake stvari.
Ti nam dade zoru,Tici milnog glasa,Pa i mene stvoriDa tog gledam krasa.
Primi moju hvalu,Kao male tice,Primi hvalu, Bože,Tvoje Srpkinjice!
1887.
SRBINU
Neka zima čini čuda,Nek rasiplje snijeg svuda, Proljeće će doć'.
Neka nebo magla prati,Sunašce će zasijati, Ružičasta moć.
Priroda će opet tajnaRaspučiti njedra sjajna, Darivat' nam med.
Zabrujaće potočići,Zamirisat' baj-cvjetići Svuda upored.
Pa nek zima čini čuda,Nek rasiplje snijeg svuda, Proljeće će doć'.
I patnika, sirotana,Koga gone sa svih strana, Neće satrt' noć.
Ne malakši bolom, jadom,Već se uzdaj čvrstom nadom U božju pomoć!
U Mostaru, 29. decembra 1887.
ZVIJEZDA JATO
Tiha noćca nastupila,Poče blago širiti se,Nebo plavo, bez oblačka,Stade zv'jezdam' kititi se.
Gledao sam kako miloSvaka svoje zrake daje,Al' sam gled'o najradijeJato od njih, što tu sjaje.
Uporedo sve su stale,Vođa im je prva bila,Pa su nebom putovaleŠireć' svoja zlatna krila.
Tad pomislih: mili Bože,Srbadija kad će tako,Poći skupa? A odgovor:- Kad neslogu sprži pak'o...
U Mostaru, 1. novembra 1887.
NA GROBU MILE MI SESTRE
Milina se bješe razavila,Sa cvijećem se gora okitila,Priroda se zaodjela bajom,Proljeće je obasjalo sjajom: -Kad se đenuh ja sa tobom tamoDa mirisom grudi napajamo,Da slušamo potočića zujaI glas ljupki umilnog slavuja.Mi iđasmo. Bješe danak svanô,Zrak sunašca na cvjetiće panô,A po njima rosica se blista -Ljubljaše im rumenoga lista.
Ti s' ih brala, ao ljuta rano! -A veselo ja te gledah stanô;Ti kitice savijati uze,Pa niz lice padoše ti suze."Šta je sestro? Što ti srce paraI na oku suze ti otvara?Šta je sestro?" - ja ti rekoh tako...Ao crna, ao hladna rako!
"Vidiš kitu ovog šarnog cvijeća,Što je dobih na dar od proljeća?'Vaku kitu više nikad nećuJa ubrati... Aco, umrijeću,Jer mi bolja moje grudi muči -Grka bolja, grka poput žuči.Svaki dan mi moje tijelo slabi,Skoro će me smrt crna da zgrabi".To mi reče, a to se ispuni.Šesnaes' godina živila si puni',I eto te sada zemlja krije,Crni "kordun" na krstu ti s' vije.Sa vijenca, što te mrtvu krasi,Sićani mi sad dolaze glasiOd listića veće požućeli'.Kô da jedan sad mi od njih veli"Ta ne tuži, zaman tugovanje,Grobnica je svakom vječno stanje.Ko se rađa taj mrijeti mora:Bio sirak il' iz carskog dvora,Zagrliće svakog ledna smrti,U pepeo žiće mu satrti.Ništa stalno na svijetu nije:I sunce će jednom da se skrije,Kroz vijekove sve će biti tama;Zvjezdice će ostati bez plama.Bog je vječan, a ostalo što je -To vijekovi u nestanak broje.Seka t' spava, probudit se neće;S anđelima dušica joj lijeće".
Još na grobu zborit bih ti stio,Al' sunašca zračak se već skrio;Pomrčina, eno, širi krila,Po obzorju svud ih je razvila.Zbogom, sele, ja odlazim sada.Spavaj mirno, sestro moja mlada!
1887.
LJUBIM LI TE?
Ljubim li te, il' su glasiPjesme moje pusta varka?Ja te ljubim, srpsko čedo,Iz ljubavi ognja žarka.
Zori, kada jutrom svićeI purpurni plašt svoj širi;Lahoriću, kad nestašnoKroz ružice male piri;
Zvjezdicama, tihom noćiKad pojezde u visini;Slavujiću, kada sjetanPriželjkuje u tišini;
Potočiću, bistrom vrelu,Neka gorom, doljom glasi;Čistoj rosi, što krunicuMirišljavog cvijeća krasi;
I tičici, kad pjevušiVijući se lakim letom; -Svemu velim da te ljubimVjerne duše vatrom svetom.
1887.
RANJENIK
"Handžar i koplje grudi su mojeProboli evo, - krvce je tek,Ruka mi klonu, snaga mi panu,Još samo što mi postoji jek...
Spušta se sunce za gore čarne,Već skriva topli sa neba sjaj...Još samo malo, pa noćca crna.Tu će mi doći mog žića kraj...
Sklopiću oči, ukočen stati,Za sve se rastat' od roda mog...Ne plači, mati, ne plači, sestro,Ko s' za dom bori, tog voli Bog!
Ja padoh, evo, al' slava stoji:Za rod sam dao život i sv'jet...Od moje miš'ce, od mača ljutog,Mnogi je pao dušmanin klet!
Slavno je, slavno ginut' za narod,Širit' mu staze kuda će poć',I palit' zublju, nek vida daje -Kroz gustu tamu, golemu noć!
Oj, srpska zemljo, koljevko mila,Već neću mlađan gledat' te ja...Gasi se luča sunašca moga,Što nekad tako predivno sja...
Ali ću mirno ispustit' dušu,Bio sam borac, trudbenik tvoj!Gusle će mene vječito slavit'K'o svakog - ko je Milošev soj!"
To reče sveti ranjenik mladiA srce stanu - umuknu glas. -I noć se spusti, mrtvom junakuNa polju vjetar leluja vlas.
1887.
U SLAĐANOM GLASU...
U slađanom glasu tvomeSami anđ'o milja zbori;A u oku premilomePlamen svetog raja gori.
Toplim žarom toga plamaJa slabačke zgr'jevam grudi; -Zagrljeno milinamaU sreći se srce budi...
Porušeni dvori nadaU duši se opet dižu;Mjesto tuge, bola, jadaRužičasti sanci stižu...
Kako su mi topla krila,Oh, kako se kr'jepi žiće!
K'o čelica kada milaSpusti krilo na cvjetiće.
Oh, pa hodi, rajski stvore,Da plamenom oka tvogaSnažim dušu, dižem dvorePorušenog nada moga...
1887.
NA MJESEČINI
Zvjezdice se nebom zlate,Među njima mjesec plovi,A po kuća cijela selaSvijetle se svuda krovi.
Po šumici glasak bruji,Tičice ga mile daju,A bubica sitna zujiPo mjesečnom leti sjaju.
Pirka vjetrić sa svih stranaPa cvjetiće zalelija,A duša se moja mladaRajevanjem tu napija.
Tu sam sio na travicu,Kraj potoka, meka, bajna,Uz'o sitnu tamburicu,Pa uživah svijeta sjajna.
Uzdahn'o sam dva, tri putaPjevajući prošlu slavu...Tamburicu milu spustih,I podigoh nebu glavu:
Kumovsku sam slamu gled'o,Zv'jezde gled'o kako sjaju,I bac'o sam, srpsko čedo,Pogled svakom neba kraju.
Zamislih se: ko to tajnoKrasno, plavo nebo stvori?I sa milim da se bajnoZvjezdicama blista gori?
Ko sunašce žarko dade,I one mu zlatne zrake?Tu prirodu ko sazdadeI miline prosu svake?
Tada mi se izdalekaNešto milim glasom javi:Bog sve stvori - i čovjeka -Njega ljubi, njega slavi!
Ja se trgoh - glasak čujem -Pa sa strahom prošaputa':Tebe ljubim, tebe štujemNeizbrojno, Bože, puta!
1887.
1888
www.aleksasantic.com
PRINT 1. TICI U ZATVORU (I)PRINT 2. PJESMAPRINT 3. NEMILOSNOM BOGATAŠUPRINT 4. MATIPRINT 5. POZDRAVPRINT 6. NA STRAŽILOVUPRINT 7. MORUPRINT 8. OJ POTOČE...PRINT 9. NA MJESEČINIPRINT 10. GLEDAO SAMPRINT 11. MAJPRINT 12. VOLIM KNJIGUPRINT 13. GORIPRINT 14. U GAJUPRINT 15. PRED IKONOM SVETOG SAVEPRINT 16. BORBA
PRINT 17. ĐAČKA PJESMAPRINT 18. SLAVUJUPRINT 19. NA DUNAVUPRINT 20. U RAVNOM SRIJEMUPRINT 21. NAŠOJ GORIPRINT 22. LJUBIMO SEPRINT 23. NA RADPRINT 24. MOME BRATU U DALJINIPRINT 25. ***PRINT 26. ĐURI JAKŠIĆUPRINT 27. MITI POPOVIĆUPRINT 28. VIDAPRINT 29. TICI U ZATVORU (II)PRINT 30. NOĆNA PJESMA MALIJEH SRPKINJAPRINT 31. PONOĆI JE...
TICI U ZATVORU
Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore,Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore?
U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama,Zar ti srce jošte živi Milim glasom u pjesmama?
Lahki polet tvoga krila
Svezala je žica pusta;Mjesto gore nad glavom ti Tvrdih žica mreža gusta.
Izumrli slatki časi Kad se ono sunce rodi,Ti sa grane pozdravljaš ga Slatkom pjesmom u slobodi.
A sad tude, u zakutku, Međ' zidinam' mračnog dvora,Niti znadeš kad je veče Ni kad sunce budi zora.
Ista uvijek tavna sjenka Na žičani dvor ti slijeće,A ti pjesmu milu pjevaš Kô da j' srce puno sreće.
Ko mi može pjesmu uzet Što potiče iz mog srca,Sa plamena mog ognjišta, Na kom nadom vrije krvca?!
Ko mi može pjesmu uzet Kad ljubavi izvor tekne,Po talasi mog izvora Moja pjesma da zajekne?!
Lanac! Gvožđe! Lomno tijelo Malaksaće u tom bijesu,Duh moj čili slobodan je, Misli moje slobodne su.
Što god živi izumrijeće: Neko s tugom, neko sladom;Ja ću s pjesmom na ustima, A u srcu vrelom nadom.
1888.
PJESMA
Šta je pjesma? - Iskra sveta,Iz ljubavi što j' začeta, Da nam kratki sladi vijek.
Šta je pjesma? - Moćna sila,Iz milosti što s' razvila, Da nam tuzi pruža lijek.
Šta je pjesma? - Trunak raja,Kojim bolnik, sred očaja, Blaži, guši teški jad.
Šta je pjesma? - Slatko piće,Što nam slabo krijepi žiće, Duši stvara sveti nad.
U Mostaru, 15. decembra 1888.
NEMILOSNOM BOGATAŠU
Popô si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi;Bogataš si od davnina - Al', čovječe, prašina si.
Sirotinja tuži, cvili, U jadu joj teku časi;A ti ležiš u toj svili - Al', čovječe, prašina si.
Do ušiju dopiru ti Sirotinjske muke glasi;Ti prezireš taj glas ljuti - Al', čovječe, prašina si.
Ti je goniš, a ne vidiš Kako suzom lice kvasi;Ti si silan, ti s' ne stidiš - Al', čovječe, prašina si.
Zamalo ćeš, oj smrtniče, Na svijetu tako biti,Zamalo ćeš, oj smrtniče, Jer ć' i tebe zemlja skriti.
Preminuće sva milina, Ostavićeš svoje dvore;I oni će bit prašina, Vremena će da ih sore.
Imaj srca! Budi čovjek!
Nek te djela dižu svude,Pa ćeš tako živit dovijek' - I kad tijelo prah ti bude.
U Mostaru, 16. novembra 1888.
MATI
Mati, mati, mila mati,Oh, da mi je samo znatiMoju ljubav iskazati Prema tebi što mi sja!Vidjela bi da j' vrelijaOd sunašca štono sija,I od suze da j' čistija, Od ljubice nježnija.
Ali, opet, nije takoUzvišena, bujna, jaka,Vrela, topla, silna, žarka, Majko moja milena,Kao što s' u tvojih grudiPrema tvome sinku budi,Bez prestanka gdje mu rudi Sreće zora rumena.
Pa šta ću ti, mila mati,Za tu svetu ljubav dati?Kakvim će te darivati Darom dobri sinak tvoj?Kako tebi da isplati -Oh, da mu je samo znati! -Mila moja, dobra mati, Oko njega truda znoj?
Oh, čujem ti riječi mile:"Nagrada mi sva je, sine:Čini dobra i vrline, Vjeran budi rodu tvom!Čuvaj jezik, vjeru svoju,Za nju gini i u boju -Nek guslari slijepi poju O tvom djelu junačkom!"
Pa ja ti se kunem, mati,Da ću ime čuvat znati;Kunem ti se nebom, mati,
I svom mukom roda mog:Do posljednjeg dana, trenaDa ću kao kruta stijenaStati čela uzgorena Na braniku doma svog.
U Mostaru, 23. oktobra 1888.
POZDRAV
Spusti se sveta zraka, na zapad sunce klonu... Večernja molitva bruji tiho u svetom zvonu,Već mrkle noći sjenka i s njome gusta magla Na grešni svijet se sagla.
Nijedne zvijezde zračak da plavim nebom sine, Kivni se oblak motlja, svod neba krije vas;U tužnom miru sve šuti, tek što iz daljine Zakrešti sovin glas.
Ja sam na pustom brdu. Oh, kako željno s njega Pogled mi leti tamo u sveti onaj krajSa koga crni oblak i mrska tama bjega; Sokoli sivi' krili gone je u nepovrat, Slobode brane sjaj.
Pa zdravo da ste mi, oj smjeli sokoli sivi! Sa ovog tužnog kraja srpski vam šaljem glas:Gonite složno tamu, nek vam sloboda živi, Nek sunce grije vas!
U Mostaru, 16. decembra 1888.
NA STRAŽILOVU
Koliko puta tebe pohodih mišlju mladom I ljubljah tvoja mjesta miline rajske puna!U sanku kol'ko puta šetah se tvojim hladom I slušah slatke pjesme iz tvojih gustih džbuna,Štono ih male tice, kazujuć radosti svoje, Veselo poje!
Ali i na javi pohodi tebi, evo, Sin kršne Herceg-zemlje, oj goro puna slada,Gdjeno je mlađani Branko najslađe pjesme pjevô I gdje mu zlatni spomenik u slavi blista sada,Spomenik koji, ako vrijeme jednom sruši, U srpstva neće duši.
Oj druzi, braćo mila, dignimo pehar gori Žarkog i ljupkog vina - što nam ga Srijem dava,Kliknimo jasno skupa, neka se do neba hori, Neka po Stražilovu zašumi cvijeće i trava: Slava ti, Branko, slava!
Na Stražilovu, 1888.
MORU
Ala si divno, oj sinje more! Pučini često šaljem ti gled:U tebi tajne pjesme se hore, A srcu mome svaka med.
Još kada mila po tebi zora Razvije tihi vjetrića pir,I spusti na te sa čarnih gora Svjež, mio, bujan taj cvjetni mir,
Ti mnogo sličiš srdašcu mome: Sad mirno spavaš, a sad si lav!Ne trpiš bure koje te lome, Na njih se vineš razjaren sav.
Mnoga te lađa teretom tišti, A ti je trpiš, jer trpit znaš,Al' kad ti srce srdžbom propišti, Jednim je mahom ponoru daš.
Probudiš tvoje gromovne vale, A svijet se čudi sili ti toj,Velike lađe i s njima male U stravi dršću gledeć ti boj.
Pa zdravo da si, oj sinje more! Rado ti gledam pučine likU tebi tajne pjesme se hore, Samo im mladost dočuje klik.
U Dubrovniku, 12. avgusta 1888.
OJ POTOČE...
Oj potoče, što si takoSjetan, tužan, bolan jako? Radosti ti minô roj.Tvoje lice bješe prijeI krasnije i milije, Veseliji žubor tvoj.
A sada te, oj potoče,Kao golo to siroče, Obuzela tuga, vaj;Ti si tužan: tvoja dolaOstala je pusta, gola, Ne miriše već joj kraj.
Uzvehnulo tvoje cvijeće,Oko njega ne oblijeće Sitnih čela skladan roj;Zaćutao slavuj lugom,I on jadi s tobom - drugom, Umukô mu slatki poj.
I nebo se promijenilo:Nije više tako milo, Oblak krije sunčev sjaj.Vihor bjesni sa svih strana,Pa uvelo lisje s grana U daleki nosi kraj.
Sve je tužno... Oj potoče,Ostao si kô siroče, Al' ne gubi blagi nad:Opeta će doć proljeće,Zamirisat tvoje cvijeće, Tvoje duše milje, slad.
1888.
NA MJESEČINI
Oh, kako je ponoć mila, Kakav duši spokoj stvara!Sa svjetlošću vječnih sila Bezbroj zvijezda nebo šara.
Mjesec plavi kô na moru Sa jedrima šajke one.Ne prolama pjesma goru; Sve u slatki sanak tone.
Ja se samcat budan krećem Kroz dolinu milocvjetnu,Slušam lahor kako s cvijećem Razgovara bajku sretnu.
Slušam potok što s' vijuga, Pa šumeći dolju para;Slušam slavlja što iz luga Sa pjesmom mu odgovara.
Slušam šapat gustih grana, U tišini što odlijeće;Slušam kako sa svih strana Pozdravlja me miris-cvijeće.
Divan li si, svijete mili, Punan li si svetog čara!Ja se klanjam onoj sili Što ljepotu ovu stvara.
1888.
GLEDAO SAM
Gledao sam potok bistri Kako skladno bruji,A prate ga razdragani Sa pjesmom slavuji.
Pa mi srce zadrhtalo Od tog skladnog hora,Zadrhtalo, a ja kliknuh Kroz tišinu gora:
"Čuj me nebo, čuj me Bože, Na prestolu gori!Čuj, što srce mlađano ti Srbinovo zbori:"
"Daj i nama takvog sklada, Ka'no sklad slavuja,Pa da s' onda ne bojimo Nikakvih oluja!"
U Dubrovniku, 17. avgusta 1888.
MAJ
Na istoku zora sviće,Biser niže na cvjetiće,A Srpčića jato miloU čarnu je goru stiglo.
Stala Srpčad oštra oka, -Al' ih krasi zagrljaj! -Pa iz gore, sa visokaPozdravljaju pjesmom maj:
"Dobro došlo, čedo milo,Naše slave, naše sreće!Ljubimo ti zlatno kriloI po njemu rosno cvjeće.
Ti si slika što nas čara,Što nam tugu srca krije;Iz sjajnoga tvoga peharaI sirotan sreće pije.
Ti razagna gustu tamu,Sunašce nam žarko vrati;Ti nam pružaš milost samu,Vedrost dana umiljati.
Po dolini i po gori,Rastrije nam ćilim baja.I potočić sad žuboriUmilnije, prepun sjaja.
Na pozdrav ti sve ustaje -Svuda radost bujna vlada,
Samo... samo... jošte - da je,Uskrsnula srpska nada...
Ali i nje skoro eto,Da Srbina obraduje,Jer je Srbin voli svetoOn je štuje.
Bez nje bi mu život bio,Sami jadi, pusta tama,U srdašcu ne bi im'oOdvažnosti, niti plama.
Pa zdravo nam čedo milo,Naše slave, naše sreće! -Ljubimo ti zlatno kriloI po njemu rosno cv'jeće".
U Mostaru, 7. maja 1888.
VOLIM KNJIGU
Volim knjigu, u njojzi mi nacrtane stoje slike,A u njima domovine vidiš borce, trudbenike.
Volim knjigu, knjiga uči da prihvata bratac brata.Volim knjigu, jer proklinje izdajicu svoga jata.
Volim knjigu, ona vodi na izvore zlatne sreće,Gdje sunašce ljepše blista, neuvelo miris cv'jeće.
Volim knjigu, ona priča pradjedova patnje klete,Što se biše i boriše za opstanak vjere svete.
Volim knjigu, ona vodi kaq istini i vrlini,Ojača mi duh i razum, u čelik me sama čini.
Volim knjigu, moć božanstva u njojzi mi krasno sije, -Prema čemu srce moje s poštovanjem žarkim bije.
Volim knjigu, jer mi ona pokazuje svjetlost puta,Po kome je u vijence sveta slava razasuta.
Volim knjigu, dobru knjigu, slogu ljubi ko je štuje,A za slogom srpska majka cvili, tuži, jadikuje.
Volim knjigu, - okov teški sa robova patnih skida;
Slabe diže, svjetlošću im one gorke rane vida.
1888.
GORI
Oj ti goro, čarna goro,Što te volim tako?Iz tvoga se ne bih nikadZagrljaja mak'o.
Tu bi mojoj mladoj dušiNajmilije bilo,Kao čedu kad ga majkaPostavi na krilo.
Tu bi gled'o surog orlaSa sokolom sivim,Kako klikću u slobodi,Sa poletom živim.
Tu bi srce zaplamtiloSa tvojom milinom,A pjesma bi horila seŠirom i daljinom.
Tu bi s' grudi osnažile,Napile se raja, -Nestalo bi njima bola,Nestalo bi vaja...
Oj ti goro, čarna goro!Ja te volim jako!Iz tvoga se ne bih nikadZagrljaja mak'o.
1888.
U GAJU
Vjetrić piri
Ruža miri, Po njoj trepti rose sjaj;Slavuj pojePjesme svoje Ljulja mili zel'ni gaj.
Ja na travuMirisavu, Leg'o - slušam njegov poj,Pa u grudiMojim s' budi, Divnih želja čitav roj:
Srpče svako,Čilo, lako, Da imade srdašce,Da je čisto,Kao - isto Slavujevo srdašce.
Da se glasi:Da ga krasi Bezazlenost, divni cv'jet!I da imaPred očima, Boga, što nam stvori sv'jet.
Da mu s' moli,Da ga voli Kao Srpstvo, jezik svoj,Da ga slaviKao pravi, Taj nevini slavlja poj!
Često tako -Hitro, lako U zeleni odem gaj,Od miline,Srce sine - Pjeva, jer tu vidi raj!
3. maja 1888.
PRED IKONOM SVETOG SAVE
Na istoku zora plavaPrvim zrakom prosijava,
Iz ložnice ja ustadoh,Pred ikonu divnu stadoh Svetitelja Save, Naše srpske slave.
Skrstih moje ruke dvije,- Mlađano mi srce bije,Pa iz čistog osjećaja,S dušom mojom što se spaja, Molitvu sam dao, I nju otpjevao:
"Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Podaj Srbu snage, moći,Izbavi ga crne noći, Nek mu sunce sja, Molim ti se ja!
Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Daj slobodu Srbu tvome,Ukloni mu s glave grome, Silom tvojom daj Robovanju kraj!...
Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Bratstva mržnju, opačinu,Sori, stvori u prašinu, Nek ih ljubav vodi, Nek se sloga rodi.
Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Nek se bratske duše spletuPa nek dižu školu svetu Rad poroda svog, Što im dade Bog.
Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Ubriši nam majci suze,Daj joj spokoj, što joj uze, Onaj tužni dan, Tužni Vidov-dan!
Oj, ti srpski svetitelju!Ispuni mi mladu želju:Ukr'jepi me silom mlada,Daj mi volje, daj mi nada, Srcu svježi žar, Pregnuće i mar!"
1888.
BORBA
Gledajte ih, braćo mila,Dva jelena, hrabra, čilaKako s' boreUsred gore.Rod su jednog zavičaja.Pa što čine okršaja?E pa zašto? - ja ću reći:S l'jeve strane jelen veći,Primak'o se tome manjem,Sa poskakom i igranjem;[I poljubit' šćeo ga je;]- Ali ovaj i ne haje,Za to bratsko milovanje,Nego zlobno rogovimaIgranje mu prima.Tad i ovaj smjelo stade,U borbu se s njime dade.Al' gle tamo zv'jeri -Što se vide s desne strane,Kako svojim okom mjeri:Al' će biti za nju hrane,Ako oni ne slože se,U ljubavi ne smire se!Jer kad bratstvo, ljubav spojiDušmana se tad ne boji.
1888.
ĐAČKA PJESMA
Evo zore! Evo dana! Hajd' na noge ko je zdrav,Koji dugo leži, spava, život mu je težak sav.
Eno škole, svetog zdanja!
Zvonom eno, zove nas,Da nam dade sv'jesti, znanja, - Znanje nam je slabim spas! -
Pa hajdemo, krećimo se, Složno, druzi, svi na rad!Knjizi svetoj učimo se, Dok je razum i duh mlad.
Razumu nam mlađanome, Daje krila, svježu moć;Ljubimo je, pa sa njome Razgnaćemo srpsku noć.
Sreća će nam sa svih strana Kao bujna r'jeka teći;Bud'mo braćo sad valjana: Sa učenjem snagu steći!
Na nas će se osmjehivat' Anđ'o božji milostiv,I krilima gonit', skrivat' Teški sa nas oblak siv.
Sunašce će zasijati, Da razvedri srpski kraj: -Prestati će naša mati Da u grudi nosi vaj.
Eno škole! Krećimo se Složno, druzi, svi na rad!Knjizi svetoj učimo se - Ona goni tamu, jad.
U Dubrovniku 16. avgusta 1888.
SLAVUJU
Oj ti tiče milopojče, Laganoga leta,Druže gore, druže luga I mirisnog cv'jeta!
Što umuknu s pjesmom slatkom, Što se snuždi, tiče?Zar iz duše radost bježi, A tuga ti niče?...
Zar ti nemaš nade vrele Što ti srce zgr'jeva?Zar ti nemaš nade vrele Što o dobru pjeva?
Gledajuć' te, čini mi se, Da je tvoja tuga:Što bez cv'jeća vidiš goru, Vidiš pusta luga;
Što se vihor oko tebe Širi lomeć' grane,I što tama gusta, crna Prati naše dane...
Al' ne tuži, milopojče, Nek' te grije nada!Vihor, jesen, zima, hala Vječno nam ne vlada.
Sa proljećem vratiće se Bujan život, snaga!Tad će s' opet da zahori Tvoja pjesma draga.
U Mostaru 5. oktobra 1888.
NA DUNAVU
Lako se lađa kreće. Pramene gustog dima Hlađani tihi vjetrić na krilu nebu diže,Eno, i ševa laka na pozdrav leti njima, S ljupkom ih pjesmom stiže.
Kako je svuda bajno! Hučni se Dunav plavi, Na cvijetnim obalama bijelo pase stado,Pod sjenkom gustog drvlja, kraj stada svog na travi, Čobanče svira mlado.
Po dugoj bajnoj ravni gle klasje plodnog žita Pod krilom lahorovim povija smjerno glavu;A tamo opet kosac sa pjesmom poslu hita I gustu kosi travu.
Al' što je tebi, srce, te tako biješ sada? Oh, eto Fruške Gore, Srijemu dična kruna! -
O kojoj mnogo, mnogo snivaše duša mlada. Slatkog čeznuća puna...
Oj, divna srpska goro, kapicu skidam s glave, Sin kršnih surih st'jena žarki ti pozdrav šalje!Klanjam se, klanjam tebi, prepuna vječne slave Oj, goro Svetog Save!
1888.
U RAVNOM SRIJEMU
Oh, kako duša moja u slatkom milju plovi, Kako li srce moje uživa rajski sklad!Ljepote, što ih samo pružaju zlatni snovi, Na javi gledam sad.
Preda mnom raj se pruža, ravnice nepregledne, Po širokome polju do cv'jeta pao cv'jet!Po njivam', što ih ruke ratara kopaju vr'jedne, Počiva plodan svet.
Pokraj Dunava plavog, na obalama bajnim, U stadu bogatome pastirev hori se glas;Laka se ševa digla u zrakam' sunašca sjajnim, Proljetni slavi kras.
Seoske kuće male, sa trskom pokrivene Kako vas željno gleda presrećan pogled moj!Doline, polja, njive, oh, kako divi mene Milina vaših roj!...
Zaludu diram žice na mladoj mojoj liri, Tananih žica ovih slabačak još je glas -Da ovog milja, što se preda mnom sada širi, Opjevam sveti kras!
Pa šta će sinak st'jena, nego da klikne jasno: Kitnjasti srpski Sreme, pozdravljam tebe mlad!Vječno mi divan bio! Krunilo cv'jeće krasno Ratara tvoga rad!
Novi Sad 1888.
NAŠOJ GORI
Al' divna bješe, goro, oj naša goro mila! Divno je svuda majsko kitilo tebe cv'jeće,Viš' tebe suri or'o širio moćna krila Kličuć' ti pjesme sreće...
Al' mjesto njega sada viš' tebe s' tama vije... I mile grane tvoje, k'o pakla demon klet,Pomaman vihor lomi, mraznim te krilom bije, Čupa ti svaki cv'jet...
Ne čuješ više pjesme, vesele pjesme tvoje, Nad tobom vila plače, a krešti sovin glas...Milosti za te nema, - sve strane n'jemo stoje - I nebo ne čuje nas...
13. novembra 1888.
LJUBIMO SE
Ljubimo se! U ljubaviProniče nam sreće cv'jet,Ljepše nam se nebo plavi -S njega bježi oblak klet.
Ljubimo se! Već odavnaPrezreli smo ljubav mi...Pa s toga nam zora slavnaPritisnuta tamom spi...
Ljubimo se! Jednoj cjel;jiUpravljamo misli smjer,Nek nam svane danak želji -Nek nesloga pane - zv'jer.
Ljubimo se! Pa će opetIzgubljeno naše biti,Slava nam se u vis popet',Anđ'o prestat' suze liti.
Ljubimo se! Iz grobovaDjedova nam zbori glas. -Čujmo! Eno, i s KosovaVila za te moli nas...
U Mostaru, na Božić 1888.
NA RAD
Na rad, nek' nas sloga vodi!Koga srpska majka rodi, Nek' ne žali truda svog!Ta zdrave su naše grudi,U njima se plamen budi Čelikom nas stvori Bog!
Prezirimo l'jenost, pak'o,Poskočimo hitro, lako, Složno, braćo, svi na rad!Sa radom se meti stižeI novoj se slavi diže Čvrst i stalan jaki grad!
Sjetimo se prošlog doba.Sjetimo se da u groba Mnoga stara sreća spi!...Sa odvažnim voljnim radom,S pouzdanjem, vjerom, nadom Možemo je dići mi!
Na rad, nek' nas sloga vodi!Koga srpska majka rodi, Nek' ne žali truda svog!Ta zdrave su naše grudi,U njima se plamen budi Čelikom nas stvori Bog!
U Mostaru, 20 oktobra 1888.
MOME BRATU U DALJINI Jeftanu, koji je otišao u Novi Sad, u gimnaziju
Iz kršnijeh ovih st'jena,Gdje 'no krvca premilena
Srpskog roda vri; -Gdje 'no srpska vila živi,Gdje se leže soko sivi, -Kojemu se svijet divi Kad poklikne, poleti;
Otiš'o si, brate mili,Sa drugovi tvoji čili Na daleki kraj; -Otiš'o si Fruškoj Gori- Al' je divno, Bože, stvori! -Tu se srpska pjesma hori, Tu je zemni raj!
Otiš'o si brate mio,Tu si knjigu prigrlio Da iskustva stečeš zrak,Da t' nauka snage dade,Jer ona je sve nam sade,Bez nje moći ne imade, Ona goni mrak.
Pa de uči, brate mili,Sa drugovi tvoji čili - Trud polaži knjizi toj!Kad "naučiš", tvoji daniBiće srećom obasjani;Kad naučiš, onda počni Radit', živit' za rod svoj!
U Mostaru, 1888.
***
Ja na brdu - zora sviće, Vas miriše kraj,A rosica na cvjetiće Prosula je sjaj.
U rumenu mile zore Jedna zvjezda sja,Mrakovi se s njome bore - Danica je ta.
Podig'o se oro suri - Krilim' goni mrak,I soko se s njime žuri,
Polet mu je jak.
U tišini, u milini, Slušam tičiji hor;Pogled bacih: - u daljini Jedan srušen dvor...
Vas u gustoj crnoj tami Krije mu se lik,(Iz daljine izgleda mi Kao mučenik.)
Sve mu mrtvo, mukom muči, Iščezn'o mu glas,Katkad samo sova buči - Noći na užas.
Kam po kamen sve se ruši, Hladan kao led,A u zimskoj crnoj duši, Otrova je jed.
Prema njemu ona stala - Ta on joj je rob...Sa radošću zaciktala, Njegov vidi grob...
Po njemu se bršljan vije. S kraja do na kraj, -K'o da tužne suze lije Za minuli sjaj...
Oh, i jeste slavan bio Obasjav'o nas,Ali ga je porušio Jedan tužni čas...
Na njemu je sunce sjalo Rasipalo moć,Al' se sunce stropoštalo Prikrila ga noć...
Na njemu je odsjajiv'o Zlatni sreće cv'jet -Više njega soko živo Razavio let.
Pa se pitam ovdje sada, Pijuć' cvjetni mir.I gledajuć' kako pada Iz kamena vir:
Kada će se porušeni Obnoviti dvor?
Kad će s njega crna sjeni Poći na umor?
Kad će sunce, što još spava, Rasvijetlit' noć?Kada će mu prošla slava Ra ෫ iriti moć?
K'o da čujem odgovora. K'o da šapće cv'jet:Kada svane sloge zora, Srca bratski splet.
U Mostaru, 25. juna 1888.
ĐURI JAKŠIĆU
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st'jenu golu,Šibaju je b'jesni vali, Predavaju ljutom bolu.
Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same.Ta stijena usred mora, Na tvoj život potsjeća me.
I tebe su boli trli, Lomila te crna tuga,- Al' ti nisi, Đuro, vrli, Nikom htio biti sluga. -
Trpio si... Nemilosno, Sudbina ti jade slala,Al' za milost nije s' nikom Tvoja glava preklanjala.
Imao si divnu vilu, Mehlem tvojih ljutih rana,Njoj si pjev'o pjesmu milu, Lučom svetom obasjana.
Pa i Srpstvu pjevao si, Moć mu pjesmom srcu liv'o; -Tvoju pjesmu slava nosi, Vječnost joj je Bog dariv'o.
Oni mnogi, što su bili Za vremena tužna tvogaU kadifi i u svili, Sred groba su ledenoga.
Za ime im ne zna niko - K'o da nisu nigda bili -A tebi se, naša diko, Lovorovi v'jenci svili.
Tvoje ime svijet znade, Tebe Srbin obožava,Jer ga tvoja pjesma kr'jepi I duši mu snage dava.
Pa dok srpsko sunce blista, - Kog, v'jekovi kivni, gase -Dopiraće tebi gori, Ti ćeš čuti roda glase;
"Neka mu je vječna slava! Za Srpstvo je rad polag'o,Pjevao mu noću, danju - Ostavio njemu blago!"
U Dubrovniku, 15 augusta 1888.
MITI POPOVIĆU srpskom pjesniku
Nadasmo se, da će skoro, Kroz mrakove, što te kruže,Zasijati sunce sv'jetlo - I procvjetat' tvoje ruže...
Nadasmo se, da ćeš naše Suze gorke ublažiti,I sa pjesmom srca tvoga Našu dušu osnažiti.
Nadasmo se, da će opet Oživiti tvoja vila,I nad Srpstvom tvojim milim Raširiti draga krila.
Nadasmo se, da će opet Pjevat' srpske slave zori; -Od pjesama v'jence viti
Srb-junaku što se bori.
Al' nam nada evo pada - Tebe nema više, Mito...Pod zemlju je tvoje sada U tuđini t'jelo skrito.
Panulo ti sunce sjajno, Uvehnule tvoje ruže;Gore, polja mirisava I slavuji s njima tuže...
Al' te braća mila neće Izgubiti iz pameti:Dok se burno kolo kreće, I dok srpska pjesma leti.
Tvoje će se ime znati Dok je srpskog neba plava,Na grobu ti braća klicat': Oj, slava ti, Mito, slava!
U Mostaru, 14. juna 1888.
VIDA
Kraj stazice, sred travice, Pune milja, pune baja,Gdje rosice miljenice Pokazuju nevin-sjaja:
U ritama Vida sama, K'o tičica bez svog jata -Tužno sjedi, bolno gledi Jad joj srce obuhvata.
Ljubičica i ružica Kotarica kod nje mala;Ruzmarina, divnog krina, U kitice savezala.
Pružila je, podigla je U ručici te miline;Niti zbori, nit' govori, Samo gledi u visine...
A po stazi sv'jet prolazi -
Sred mirisnog stiže kraja,Pesmu pjeva, grudi zgr'jeva, Nestaje mu svakog vaja.
Al' ni jedno čedo b'jedno, Oko nije pogledalo,Nit' na licu boljeticu Njemu tužnu pročitalo:
"Pomoć, pomoć, sv'jete, pomoć!... Bolna mi je mila mati,Nema sanka, svakog danka Sve to veće bolje pati...
Za paricu naj ljubicu, I kiticu krina meka;Za paricu naj ružicu, - Pa da kupim majci l'jeka...
Da ublaži, da osnaži S njim bolane svoje grudi,Pa da gleda još svog čeda, Što se za njeg muči, trudi...
A ja šta bi', snaga slabi' 'Vako mala na sv'jet bila?Kad bi raka gustog mraka, Moju majku zapljenila? -
Pomoć, pomoć, sv'jete, pomoć!... Ta ne meni, siročetu; -Majka čeka davno l'jeka, Da ublaži bolju kletu...
Zašto, ljudi, pogled tudi Dolje na me ne baciste?I paricu za ružicu Siročetu ne pružiste?
Zar ne znate, zar nemate Dužnost svetu pred očima?Zar u sjaju, uživanju Sa srca se vašeg snima?
Vršite je! Ona sve je! Plete v'jenac vašoj glavi!Nakon vaše smrtne čaše Ona živi, a u slavi!
Na grob sije, što vas krije - Svjetlost joj je vječnost prava! -Vršite je! Ona sve je! Spomen vašoj glavi dava!"
1888.
TICI U ZATVORU (II)
Tico moja, tico mala U zatvoru,Zar ti srce, malo srce Jad ne mori?
Zar te boli ne slomiše, Što te tudiZatvoriše, usamiše Gr'ješni ljudi?
Zar ti jošte i u ropstvu Sija nada?Zar je žica zlokobnica Ne savlada?
Ta zar ti je pjesma jača Od svih zala,Te još i tu pjevat' možeš, Tico mala?
"Ta zar može ljubav Zatrt' koja sila,Ljubav što se u gorici Razavila?
Zar i pjesmu može kogod Da zaguši,Dogod traje iskre žara Još u duži?
Zar ko može iščupati Miris cv'jetu? -Zar bez nada može živit' Rob na sv'jetu?
Nad i ljubav pjesme moje Snažaju me, -Bogu lete, Bog ih čuje, Bog razum'je".
1888.
NOĆNA PJESMA MALIJEH SRPKINJA
Oj zvjezdice naše mile, Što širite treptav sjaj!Poigrajte lake, čile, Drž'te bratski zagrljaj.
I mi ćemo zagrljeni, Pjevat', širit' kola splet,Nek se njiha premileni Od pjesmice gorski cv'jet.
Pjesmom ćemo slavit' Boga, Pozdravljati srpski rod,I reći mu: " Samo t' sloga, Obnoviće slavni hod.
Zasjat' će ti sunce sreće, Rasvijetlit' tavnu noć,A sa svake strane - teć' će Vrela, što će davat' moć.
PaŃće okov sred ponora, Tvojoj muci doć' će kraj;Pjevaće ti vila s gora, Minuće je ljuti vaj.
A soko će letit' sivi, Udešavat' burni klik,Kad ti sloga, hoj oživi, Kad cjelivaš njezin lik!"
Rodu ćemo tako reći, Nas malenih čuće glas;Zbližiće se slozi, sreći Kucnuće im željni čas.
Ded zvjezdice bajne, mile, Raširite kola splet.I mi ćemo s vama, čile, Igrat', pjevat', slavit' sv'jet!
1888.
PONOĆI JE...
Ponoći je mirno doba, svako spava,Ja budan, svijeća mi sobu osvjetljava.
Za astalom na starome stocu sjedim,Rastvorio knjige mnoge, pa ih gledim.
Evo jedne početak joj: "Pošten budi,Bez poroka mirne će ti biti grudi."
Druga knjiga divno uči: "Vrlina jeSuncu sestra, pa i ona vječno sjaje!"
Treća opet govori mi: "Rodu služi!To si dužan, pa se, brate, i oduži."
A četvrte slova vele: "Uči s', trudi,U starosti da t' spokojstva zora rudi."
A sad petu knjigu čitam, oh milina!U njojzi su pjesme same srpskog sina.
Al' vas volim, pjesme drage, kao cv'jeće!Ta pune ste svježe snage, pune sreće.
Ja vas nosim na srdašcu, vi ste moći,Što tješite srpskog sina usred noći.
Ali evo u čiraku svijeće nema,Izgorela, a i meni već se drema.
I u peći žeravice nestalo je,Al' je toplo za spavanje mjesto moje!
Laku noć vam, pjesme moje, sveta moći!Sad ću spavat', Bože, bud mi u pomoći!
1888.
1889
www.aleksasantic.com
PRINT 1. DIVNA JE ZORAPRINT 2. BOLNIKPRINT 3. GOLOM STIJENJUPRINT 4. MORNARUPRINT 5. AKO HOĆEŠ...PRINT 6. IMADE VAS MNOGO...PRINT 7. NADA
PRINT 18. PEPEO SVETOG SAVEPRINT 19. NA BRIJEGUPRINT 20. MOJE SRPSTVOPRINT 21. NEMILOSNOM BOGATAŠUPRINT 22. NOVI SRPSKI MAČPRINT 23. CRNKUPRINT 24. JA TE LJUBIM...
PRINT 8. PRED ZORUPRINT 9. ROBPRINT 10. GDJE MNIDIJAH...PRINT 11. LAVPRINT 12. NA OČEVU GROBUPRINT 13. OJ ISTOČE...PRINT 14. SLATKI SANČE!PRINT 15. U GAJUPRINT 16. TVRDA STIJENAPRINT 17. SRBADIJI
PRINT 25. PRED PROLJEĆEPRINT 26. TA, KO MOŽE?...PRINT 27. SUNČA SE...PRINT 28. KOGA DA POŠTUJEMO?PRINT 29. GLEDAO SAM NEBO...PRINT 30. MLADI MORNARPRINT 31. NA OBALIPRINT 32. ŠEGRČEPRINT 33. NA MORUPRINT 34. NA POSAO
DIVNA JE ZORA
Divna je zoraKad jutrom s gora Razgoni mrak
Divno je sunceKad na vrhunce Rasiplje zrak
Divno je cvijeće,U njemu sreće Gledamo lik
Al' ništa nijeDa dušu grije - Kô pjesme klik.
U Mostaru, 19. maja 1889.
BOLNIK
U tiho, mirno doba, kad anđô sanka lijetaI nečujno krilom šumi poviše grešna svijeta,Kad ciglog glasa nema da se otkuda čuje,U sobi bolnik sjedi samcat, u tihom miru,I oslabljenom rukom on željno grli liru,Lagano žice dira i žice skladno bruje Kao anđelski hor.
Al' kakav šum prohuja? - Gle! "Pod vijencem mirisni' ruža"Pred bolnika blijeda sa neba anđô sletiI blago zborit poče ta neba čista duša:"Čuo sam tvoju liru; pjevô si pjesmu sreće,
Njom dizô narod sveti,
I tvoja duša nije nigda za tugu znala,Al' sudba, eto, hoće da ti počupa cvijeće;Ja sam anđeo tuge i žalim tebe mlada".To reče, a suza čista mu s oka kanu.Sad bliže bolniku stupi, u skladne žice dirnu,I lira tužno zabruja kroz tihu ponoć mirnu.Al' bolnik snagu skupi, pa živom riječi planu:"Ta zašto zvuci tuge da teku s moje lire? Srpske sam krvi ja!
Pa i oblaci nek se po mome nebu šire,Viš' moje mlade glave; duša mi nema strave, U njojzi nada sja.
Pjevaću pjesme one koje sa duše gone Milog mi roda plač.Ne, tužiti neću! Kô tvrda, jaka stijena,Zavičaja mi milog snosit ću bola jad, - Ja nisam slaba žena!
Hladno ću, ako treba, dočekat smrti mač!"I na te žive zbore vinu se anđô gore.A s crkvice malo zvono navijesti početak danka,I sunce zlatno granu. Iz čudnog tog sanka Trže se bolnik mlad.
U Dubrovniku, 29. decembra 1889.
GOLOM STIJENJU
Gledao sam sinje more,Mnoge rijeke, mnoge gore, Mnogi ubav kraj;Gledao sam mnoga sela,Gdje žubore hladna vrela,Gdje tičica prevesela Sunčev zdravlja sjaj.
Ali ništa, stijenje milo,Srce nije prisvojilo Mlađano mi - kao ti;Ništa dušu moju tako,Plahovito, silno, jako,Bujno, snažno, vrelo, žarko,
Sa ljubavlju ne napi.
S tobom mi se srce veže,Tebi moje želje teže, Ti si predmet sanka mog;Tu mi srpsko cvijeće cvjeta,A vila ga čuva sveta,Oko njega brižno lijeta, - U nadi je štiti bog.
Pa zdravo mi, stijenje golo,Milo gnijezdo sokolovo, Gdje s' Milošev rađa soj!Ja te ljubim žarko, vrelo,Kao majka čedo bijelo,Kao slavuj goru, vrelo - Za te živi sinak tvoj!
U Mostaru, 21. januara 1889.
MORNARU
Hajde, hajde brodi smjelo,Razapinji jedro bijelo Uz veseli pjesme glas!Nek se laka šajka vinePreko mora u daljine, Nek udari u talas!
Hajde, hajde preko mora,Ne malakši od umora, Traži luku cilja svog!Nek poteče znoj ti s čela,Nek zaplamti krvca vrela U grudima srca tvog!
Kad se smrkne, kad navaliBjesni vjetar, gordi vali U pomami paklenoj,Čvrsto stani, soko budi!Ne salamaj stravom grudi Na pučini nesitoj!
Sve teškoće, nepogode,Svaku muku i nezgode, Što će stati na put tvoj,
Trpi smjelo, trpi brate;Vjera, nada nek te prate, Kao stanac kamen stoj!
Pa ćeš tako preko mora,Preko mora i ponora Stići luci, cilju svom,Odmarat se od umora,Gledat kako ljepše zora Rudi, sviće žiću tvom.
Hajde, hajde brodi smjelo,Razapinji jedro bijelo Uz veseli pjesme glas!Nek se laka šajka vinePreko mora u daljine, Nek udari u talas!
U Mostaru, 25. marta 1889.
AKO HOĆEŠ...
Ako hoćeš da o zoriPjevam tebi pjesme moje,Oj, ne bježi sa prozora,Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevamO sunčanom toplom sjaju,Oj, pogledni okom na me,Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevamOnu tihu nojcu milu,Razvij tvoju gustu kosu -Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevamMiris divnog pramaljeća,Oj, razgrni njedra bijela -Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu mojuO izvoru slasti bujne,Hodi, hodi na grudi mi,Da ti ljubim usne rujne!...
1889.
IMADE VAS MNOGO...
Imade vas mnogo - ta ko bi vas mogôIzbrojati,Svijeh znati?!Imade vas mnogo bogatih gospara,Sa srebrom i zlatom, milionim' para.Dvori vam se velji u visinu dižu,Ali nikad, znajte, do neba ne stižu, -U nebu je vječnost, u njima je nije,Vrijeme će da ih sve s prašinom skrije.
Imade vas mnogo sivih sokolova!Riječi su vam jače od burnih valova,Al' sokoli nikad ne puze, ne gmileNi onda kad na njih jurnu groma sile,A vi znate, znate, oj "sokoli s riječi",Puziti kô crvi, sred prašine leći,Ostaviti braću nek ih dušman tare,Samo da stečete "obećane dare"...
Imade vas mnogo sa blagijem likom,E bi rekli: o zlu ne mislite nikom,E bi rekli: da ste s neba anđô pravi,Što istinu ljubi, koji boga slavi,Al' u duši vašoj ništa drugo nijeDo crnog demona, - tu se zlobno krije.
Imade vas mnogo... Kakvijeh vas nema?!Ali vas je maloKojima je staloDo naroda svogaTužna, paćenoga.Malo vas je, malo sa poštenja da se,Sa vrlina vaših imena vam glase;Malo vas je, malo na braniku prava,Malo vas je glava, -Malo vas je, malo sa srcem u grudi,Malo vas je - ljudi!
1889.
NADA
Kad oblaci nebo skriju, I u crno sve zaviju,Pa od danka stvore noć, Ko nam veli: "Sve će minut,Kroz oblak će opet sinut Sunce sveto, božja moć"?
Kad nam snijeg dolje skrije, Kad nas zima ledom bijeI srdito širi jed, Ko nam duši glasa kreće:"Doć će opet pramaljeće, Rastopiće tvrdi led"?
Pa i starca, kom su dani Već života izbrojani,Kom je grobak iskopan, Ko ga tješi u toj bijedi,Pa mu Šapće: "Starče sijedi, Još ćeš živjet koji dan"?
Kad nas sudba bičem šine, Pa nam sreća naglo mine,A dušu nam stegne vaj, Ko nam ne da malaksati,Ko nas milim glasom prati: "Svakoj bijedi dođe kraj"?
To je tajna sila sveta, Što oko nas vječno lijeta;To je nada - rajska moć! To je zvijezda najmilija,Što nas krijepi, što nam sija Kroza mrklu tavnu noć.
U Mostaru, 17. februara 1889.
PRED ZORU
Mrkla se ponoć gubi i tavna sjenka njena;
Suri se orô budi sred mrkih, golih stijena I željno očekuje zoru i sunčev zrak.Umukla mrska sova, sve ređi glas joj biva;Daleko, daleko bježi, od svjetlosti se skriva, Od lika svete zore što kopljem lomi mrak.
Vedrije nebo biva. I gle, istok već rudi,U cvijetnom mirnom gaju sjetni se slavuj budi, Istoku pozdrav šalje, sa pjesmom ljulja krajI zove zoru dragu da rodi danak bijeli,Da iz sna budi, diže oni divni i vreli, Okrijepljen božijom silom, slobodni sunčev sjaj.
Oj, svani, svani, zoro! Razagnaj tminu kletu!Oh, daj nam, daj nam danak, svjetlosti iskru svetu, Ta dugo nas je trala ta kivna, teška noć.Bolne su naše grudi... Daj nam svjetlosti nove!Ostvari one slatke paćene duše snove! Oj, svani, svani, zoro, probudi silu i moć!
U Mostaru, 15. aprila 1889.
ROB
U tvrdom stegu lanca obje mu ruke stoje; U gusti mrak je bačen, ne vidi svjetlosti zraka,Okolo njega guje i akrepi se roje, Memla ga bije jaka.
Ali mu ipak licem po koja radost sine: U nebo pogled šalje, molitvu bogu pjeva,Sred ovog crnog mraka, sred ove mrske tmine U nadi srce zgrijeva.
Nadaj se, patniče, nadaj, i sanjaj sanak sveti! U tvrdoj vjeri nade tješit se, krijepit znaj,Ta bog će čuti molbu, puknuće lanac kleti I ropstvu biće kraj!
1889.
GDJE MNIDIJAH...
Gdje mnidijah da je Mirisavi cvijet -Tu j' otrovna biljka, Tu je pakô klet...
Gdje mnidijah da su Izvori vrline -Otrovna su vrela, Otrovne gorčine.
U kom srcu mišljah Da žar pravde tinja -To je srce pusto, Kukavica sinja.
Koju dušu držah Da ljubavi diše -Satana je mrska, Od pakla je više.
O kom mišljah da je Svojoj vjeri stanac -Sa poganom dušom Rodu kuje lanac.
Koji za rod bjehu Na braniku prvi -Sad eto ih - gmile U prašini crvi.
O kojima mišljah Da dom srećni krune -Sa krvavom suzom Sad ih narod kune.
Kog čuh zborit: "Istina Od sveg mi je draža!" -Sad je pljuje, gazi Malodušna laža.
Gdje mnidijah da je Mirisavi svijet -Tu j' otrovna biljka, Tu je pakô klet.
U Mostaru, 23. jula 1889.
LAV
Iz slobodne gore mile, domovine njemu svete, Nagnaše ga bezbožnici u gvozdene šipke klete.Nemilosno nemilosnih fijučući bič na nj pada, Da mu lavsku snagu svlada.
A on samo ponosito uzgorenom glavom stoji, Bez jauka i bez piske fijučući bič on broji;Nijemo stoji, trpi, snosi, a u oku iskra sijeva Pravednoga svetog gnjeva.
Haj, bijte ga i mučite, spravljajte mu jade nove, Bezbožnici bez milosti, gadne duše demonove,Al' puziti nikad neće lav pred vama sred prašine, Voli heroj da pogine.
1889.
NA OČEVU GROBU
Baš kad svanu pramaljeće,Kad izniče šaren cvijet,Kad s' probudi punan srećeIz mrtvila cio svijet;
Kad mišljasmo preveseliU zeleni hodit gajI uživat oni vreli,Taj jutarnji sunčev sjaj;
Kad mišljasmo trčat gori,Uz veseli pjesme glas, -Zao nam se udes stvori,Plač i tuga stiže nas.
Ti nam ode, oče dragi,Baš na sveti Đurđevdan;Tebe zovnu bože blagiU nebeski vječni stan.
Ti izdahnu iznebuha,Tek za jedan tili čas.Ljuta bolja tebe svlada,Ne nađosmo tebi spas.
Obvio te sanak vječni,Tvom životu dođe kraj...Ti ucvijeli sinke tvoje -Čuješ li nam, oče, vaj?
Zbogom, oče, diko naša,Spavaj mirno vječni san!Bog ti dao srpskoj dušiU svom raju sveti stan!
Zbogom, oče!... Na grobu seOpraštamo s tobom mi,Al' u srcu sinak' tvojihTvoj će spomen živiti.
U Mostaru, 24. aprila 1889.
OJ ISTOČE...
Oj istoče, oj rumeni,Sitnim zvjezdam' nakićeni,Sjajnom zorom zagrljeni, Oj, divno li sjaš!Oj, divno li rajske goreBožanstvene svete dare Ispod krila razvijaš!
Sa tebe nam najpre sineZlatno sunce, pa se vineU nedogled, u daljine, Šireć svijetu zagrljaj,Pružajuć nam milo svimasa vrelijem poljupcima Ružičasti onaj sjaj.
Još nam tihim glasom zbori."Neka svako dobro tvori,Nek se trudi, nek se mori, Ta ljenost je sram;Preziri je Srpče svako,Budi krepko, budi jako, Budi živi plam!"
Oj istoče, oj rumeni,Zvjezdicama nakićeni,Svijetlom zorom zagrljeni,
Ta divno li sjaš!Ti sa lučom zraka tvogaSilu mraka nemilnoga Jednim mahom otimaš.
1889.
SLATKI SANČE!
Slatki sanče, mili dragi družeMladalačke zanošljive duše!Ao sanče, šta bi od nas bilo,Da nas tvoje još ne tješi krilo?Ti nas čaraš, ti nam duši stvarašNove dane slavom obasjane,Ti nam vraćaš uvehnuto cv'jeće,Ti nam vraćaš ono sunce srećeŠto je davno s našeg neba palo,Pa se u grob hladni stropoštalo.Ti nam vraćaš, ao sanče mili,Novu snagu izgubljenoj sili...Ti nas dižeš na prestole moćne,I od tame rastavljaš nas noćne.Sve to, sanče, ti nam duši stvaraš,Sve to, sanče, nama obećavaš.Ali, sanče, sve je to badava:Jer u grobu srpska sloga spava...Prezrena je od sinova svoji'!Usamljena s tugom dane broji...Ao, sanče, sve je, sve badava:Jer brat brata za zlato prodava,Pljuje ime, vjere se odriče,U duši mu crni pak'o niče,Ne zna Boga - ne znala ga sreća! -Krsta huli, Hristova raspeća,Nevjernik je - svoju vjeru m'jenja,Nema duše nit' ima poštenja;Sa jatom se tuđijem udružiPa na štetu roda njemu služi...Rodu plete oštre biče muka -Pratila ga kletva kao Vuka!Koljeno mu utrlo se crno,U ponora vječnoga posrn'o,"A zemlja mu kosti izmećala"- Oj Srbine, tebi sreća cvala!
1889.
U GAJU
Tamo, tamo, na daleko,Gdje miriše cv'jeće meko,Zeleni se pruža gaj,A u gaju čisto vrelo,Pa žubori preveselo U daleki žureć' kraj.
Svakog jutra, svakog dana,Prije sunca obasjana Čio trčim u taj gaj,Gledam rosu što se čistaPo cvijeću bajnom blista K'o alema dragi sjaj.
Pa sred mile te tišine,U cvijeću i miline, Slušajući tičiji poj,I ja pjevam: "Bože mili,Od varvara, oj zakrili, Mili srpski narod moj".
Bog će čuti molbe moje,Svete želje što se roje, U mom srcu svaki čas:Daće Srbu snage, sile,Zakliktaće srpske vile Varvarima na užas!
1889.
TVRDA STIJENA
Usred mora nesitoga, gdje vječiti pokret vlada, U pomami srdžbe ljute nemilosnih gordih vala,Gdje umorna mnoga šajka sred ponora hladnog pada - Tu je tvrda st'jena stala.
Ne straši se ona kada na nju gnjevni vali jurnu: Sokoli se nad njom viju - njeni sinci vjerni, mili!Snažnijem je krilom brane, kličuć' jasno pjesmu burnu, Prkoseći morskoj sili.
A spasenja anđ'o blagi nad njom svoja širi krila, Krijepeć' joj sinke vjerne, sokolove, munje prave!A slobode pjesmu svetu bijela joj hori vila, Kiteći je v'jencem slave!
Oj ti tvrda, sveta st'jeno, primi pozdrav srpskog sina! I dalje mi smjela budi, kad se more na te hiti!Ta ne boj se, ti si jaka! Bog te gleda sa visina, Desnicom te moćnom štiti!
1889.
SRBADIJI
Srbadijo, vatro živa, Srbadijo, orle moj!Nebo ti se razgaljiva,Sve se većma gubi, skrivaPetstoljetna mrska tama,Sa kopljem je svjetlost slama Veseli se, pjesmu poj!
Utri suze čemer jada Nek' umukne gorki vaj,Uskrsnuće tvoja nada,Što je gaji duša mlada;Tvojih milih svetih snovaRodiće se zora nova, Rodiće se Srpstvu maj!
Patili smo pet-sto ljeta Al' je tako htio Bog:Da nas sudba goni kleta,Da okuša da l' će znatiSrbin borbu održati,I k'o soko sa vrleti Trzat' lanac vrata zlog.
Haj, budi se, moj sokole! Već je blizu jadu kraj -Zaboravi teške bole,U budućnost smjelo brodi,
Digni slogu na prestole, Ta ona te sreći vodi, -Ona rađa slave sjaj!
1889.
PEPEO SVETOG SAVE
Spališe na Vračaru Svetog Savu,Predadoše ognju, žaru Srpsku slavu.
U pep'o se stvori t'jelo Svetitelja;Namršti se Srbu čelo S jada velja.
Proplaka mu usred gore B'jela vila,A tama mu sv'jetle zore Slomi krila...
Bič podiže na nj sudbina Teških jada, -Moć mu pade, s njim tavnina, Mrak zavlada.
Suzu proli i uzda'nu Iz dubine...Sunce sreće njemu panu Sa visine...
Al' gle čuda - božjih sila! Vihor sleti,Pa podiže sveca mila Pep'o sveti!
Podiže ga na krilima U visinu,Pa ga lako krajevima Srpskim vinu.
A pep'o je Srbu svakom Srcu pao,Do danas ga s vjerom jakom Održao!
Kr'jepio ga, budio mu Vrelu nadu,Tješio ga u gorkomu Svome jadu.
Kad mu nebo posta tavno S mrakom gori:On ga diže, da se slavno S mrakom bori!
Da razbije tminu kletu Što ga tare,Da ugleda zoru svetu Slave stare!
Da mu opet domovina Srećom pjeva,Da ga opet sa visine Sunce zgr'jeva.
Pa hvala ti, oj pepele Srpske slave, -Pa hvala ti, oj pepele Svetog Save!
Srbin će te poštovati Dokle živi!U duši te njegovati Soko sivi!
Sa tobom će uv'jek snažno Ginut', mr'jeti!I žurit' se on odvažno Svojoj meti!
1889.
NA BRIJEGU
Na visu br'jega stojim i gledam u daljne strane; Plavo se nebo krije pod tavnim oblaka velom,Ne može sunce sveto da prodre i da nam grane I zrakom obasja vrelom...
Pomamni vjetar šiba, paklenom žudnjom kletom Povija c'jelu goru i strepi grana svaka...
I soko ne može sivi da s' vine gori vrletom - Brani mu bura jaka...
Al' gle, šta se to tamo kroz oblak tavni sija?! Gle svjetlosti mila, divna, sv'jetli nam šalje zrak!U njoj se sivi soko počeo da lagano vija, Da goni sa nje mrak!
Oj, dođi!... dođi... Zablistaj i nama, svjetlosti mila! Kroz tavni oblaka veo prožiži moćni sjaj...Željni smo tebe... željni... Oj širi sveta krila I sleti u naš kraj...
1889.
MOJE SRPSTVO
Što je nebu sunce sjajno, što krepošću višnjeg blista;Što je polju cv'jeće bajno, a cvijeću rosa čista;
Što j' sokolu krš i st'jena gdje šstari, gdje se vije.Više koga razjarena čsto ljuta munja bije;
Što je orlu smjelog leta ta visina neba sveta,S koje gordo, u prašini, on prezire crva kleta;
Što je gori izvor-vrelo, lipe cvjetne, jele vite,I u travi mirisave ljubičice one skrite;
Što j' lahoru miris ruža tihim letom što ga nosi,Pa ga milo svakom daje, njim se diči i ponosi;
Što je pjesma slavlju milom, što je tici lako krilo,Što je oku vid i svjetlost: to je meni Srpstvo milo!
Kao oganj, vatra živa u mom srcu ono gori!S njime moja duša sniva, o novome danku, zori...
Svi oblaci da s' razviju - srdžbe strašne ponajveće,Pa na njega da se sliju, ugasit' ga srcu neće!
Da s' njega gorda sila digne, demon... onaj ljuti,Iskru svetu Srpstva mila ne može mi otrgnuti.
Njemu služim, vjerno, pravo, svetinja mi mila to je!Zdravo da si, Srpstvo slavno, ponajveće blago moje!
1889.
NEMILOSNOM BOGATAŠU
Al' si sretan, bogatašu, Imaš srebra, zlata;Uživanja razna Od Boga ti data.
Bez muke i briga Sjediš u tvom stanu,A od leda mrzne Srce sirotanu.
Kao guja cvili, Pa te tužan moli,Da mu dadeš hljeba, Da gladi utoli.
A ti kanda ne znaš, Ne čuješ mu glasa,Ne razum'ješ muku, Strepnje i užasa.
Na mekanoj svili, Pokraj tople peći,U spokojstvu ležiš, U najvećoj sreći.
Al' sjeti se, sjeti I tog sirotana,Pomozi mu sada Sred čemernih dana.
Ud'jeli mu jadnom, Ne goni ga s praga,Oh, tako ti Boga! Oh, tako ti Blaga!
Imaj srce, s kojim Osjećaj se spaja;Ne zaborav' na to U svili, sred sjaja.
Vrši dužnost svoju, Budi srcem čovjek,Sirotana tješit'
Slava ti je dov'jek.
Ud'jeli mu jadnom, Ne goni ga s praga,Oh, tako ti Boga! Oh, tako ti blaga!
1889.
NOVI SRPSKI MAČ
Kad strašna bura diže se smjelo Po nebu srpskom rastrije mrak,Kad presta teći sreće nam vrelo, Kad sunca našeg potavni zrak;
Kad sa svih strana sudba nam crna Bičeve sprema da sruši nas,Kad splete v'jenac oštroga trnja, Kad Srbu dođe krvavi čas;
Kad ono diže aždaja ljuta Otrovnu glavu na sveti dom,Da Srba svakog proždre, proguta, Ognjište da mu satre grom!
Kad Srbin osta bez krune mile, Slobodu kad mu otrže vrag,Kad na njeg' mnoge jurnuše sile, Da utre njemu ime i trag:
Preziruć' ropstvo, odvažno, čilo, - Tješeći majci užasan plač,Očevi naši na vraško krilo Jurnuše smjelo, trgoše mač!
Braniše njime slobodu svetu, - I sunca opet zasija zrak, -Gonišpe njime aždaju kletu - I Srbin opet postade jak.
Al' doba ovo i ovi dani Za borbu drugi pružaju mač,Čim ćemo blažit' bolove rani I tješit' majke tužne nam plač;
Čim ćemo opet do sreće stići
Podignut' njezin sv'jetao stan,Čim ćemo opet slavu nam dići Što 'no je sruši crn Vidov-dan.
Mač taj je, braćo, učenje škola, Marljivost, volja, uzdanje, nad!Dižimo škole! Ljubav i volja Neka nas vodi na sveti rad.
Ta čujmo glasove Svetoga Save: "Učite! Ljub'te se! To vam je moć:To je mač novi, koji do slave Dovešće braću kroz tavnu noć."
1889.
CRNKU
Čini mi se, Srbo brate,Cv'jetak sreće da t' ne cvate, Kao da te mori jad;Vesele ti nisu grudi,U njima se već ne budi Oni prvi vatren nad.
Tvoje srce suze l'jeva,O veselju već se pjeva - U pjesmi ti tuga, vaj;Više nije kao prijeSa radošću da ti sije, K'o da joj je sreći kraj?
Al' ne kloni, Srbe brate!Crna tuga obvila te A ti mahni njom -Nek propjeva opet vrelaOna pjesma prevesela U srdašcu tvom!
I patnika sirotana,Koga gone sa svih strana Neće satrt' noć!Ne malakši bolom, jadomVeć se uzdaj s čvrstom nadom U božju pomoć!
1889.
JA TE LJUBIM...
Ja te ljubim, sunce sveto! Kruno neba vječne moći, -Ti nam zrakom goniš tamu I mrkle nam gluhe noći.
Ja te ljubim, zoro bajna, Navjesnice b'jelog danka!Ti me uv'jek tvojim čarom Sred slađanog bacaš sanka.
Ja te ljubim, orle suri, Ti se viješ u visini!Prezirući slabe crve, Što gamižu u praūini.
Ja te ljubim, čarna goro, - Željo moja prevelika,Ti si uv'jek zaštitnica Bila srpskih mučenika.
Ja te ljubim, milo slavlje, U mirisnom tvome lugu,Ti sa slatkom pjesmom tvojom Blažiš mnogom srca tugu.
Ja te ljubim, šarno cv'jeće, Prepuno si milja, baja,Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi, Nema srca, osjećaja.
Ja te ljubim, oštra sabljo, Tebe moja pjesma hvali,S tobom su nam pradjedovi Sveto ime održali.
Al' od svega ponajviše Tebe ljubim, rode mili!Za te živim! Tebi dajem Pjesme mojih nada čili'.
U Mostaru, 21. januara 1889.
PRED PROLJEĆE
Jošte samo malo dana - Prohujaće k'o za čas,Pa sa naših milih strana Veselja će brujit' glas.
Doće milo pramaljeće, žuboriće hladan vir,Ono rosno meko cv'jeće Pružiti nam rajski mir.
Kroza dole i lugove Horiće se slavlja poj;Navjestiće dane nove Vrjedni' čela skladni roj.
Zarudiće sv'jetla zora... Da joj čujem sveti gred -Zime ljute, tog zlotvora, Rastopiće tvrdi led.
Kroza mutne oblačine Zasinuće sunčev sjaj,Mile naše domovine Ozariće svaki kraj.
Oj doleti, pramaljeće, Iz sna dugog širi let! -Ti si puno milja, sreće, Daj nam, daj nam dragi cv'jet!
Oj doleti, pramaljeće, Čekamo te željno svi,Ta bez tebe nema sreće Našoj bujnoj mladosti.
Tek u tebi, u milini, Blagovanja znamo sv'jet,Oj proljeće, sini, sini, Daj nam onaj divni cv'jet...
1889.
TA, KO MOŽE?...
Ta ko može preoteti Šarnog cv'jeća mirisove?Ko li duši mladalačkoj One divne slatke snove?
Ta ko može na put stati Osvitku nam rujne zore,Što pod krilom sunce nosi Da pozlati naše gore?
Ko sokola može nagnat' Sa vrleti, sa visine,Da ponižen, malodušan, S crvi puzi sred prašine?
Ta ko može oduzeti Slavujeve slatke glase -Onu pjesmu što sa njime U gorici rodila se?
Ta ko može srce moje, Tvoje blago iščupati,Tvoju nadu, što kroz krvcu Mladalačku silno plamti?
Niko! Niko! - Kucaj, srce, Jače, jače, nadu stegni!Kucaj, srce, pa sa nadom I u groba hladnog legni!
U Mostaru 6. februara 1889.
SUNČA SE...
Prestala je zima,Led, i vjetar klet,Svud se trava primaI šareni cv'jet.
Pod ubavom goromU dolini toj,Večerom i zoromBruji slavlja poj.
Ljepši sviću dani,S neba bježi mrak,Već suncu ne braniDa razvija zrak.
Blista sunce milo,- Divan li mu sjaj!Sveto svoje kriloPruža na naš kraj.
Tamu goni c'jelu -Otima joj vlast;Listom kiti jeluI visoki hrast.
Oh, kako se tješeSirotani sad!Na sunce se sm'ješeTopi im se jad.
Eto, jednog sjediU ritama vas!...U tuzi i b'jedi,Našao je spas.
Veselo se smije,Sunce njemu sja!Zgr'jeva ga i grijeLjubav božija.
U slabačke grudiGdje ga tišti jad,Sada mu se budiSpokojstvo i nad.
Na prati ga višeOnaj vjetar klet,Slobodnije diše,Miliji mu sv'jet.
Već izmožden nije,Snagu dobija, -Njega sunce grije -Ljubav božija.
Oj hvala ti, slava,Božja ljubavi,Ti s' utjeha pravaSirotana svi'.
Ta niko ne znadeMilosno k'o ti,Sirotanu jade
Gorke tješiti.
Pa hvala ti, slava,Božja ljubavi,Ti s' utjeha pravaSirotana svi'.
1889.
KOGA DA POŠTUJEMO?
Pitao sam jednog starca, Koga krase s'jede vlasi,Kom' će skoro samrt hladna Slabi život da ugasi:
"Je li, starče, da poštovat' - C'jenit treba onog samo,Koji ima srebra, zlata - Kog imućnim nazivamo?
Koji mirno i spokojno Na mekanoj leži svili -A ne čuje sirotinju, Kako jada, kako cvili? -
Koji ima vinograda, Ravnih polja, plodnih njiva, -Za bogatstvom i za slavom Čija duša samo sniva?
Što se voza u karocah Su četiri konja vrana, -Kom' je ispod dostojanstva Pogledati sirotana?"
Osmjehnu se starac na to Pa mi blago odgovara:"Ne štuju se, sinko, taki, Što imaju samo para.
U kog srce za rod bije, Kom' je ljubav sveta, mila,Kom' je duša čista, sv'jetla Kao sunce - božja sila; -
Koji neće malaksati
Pred svakijem iskušenjem;Koji ne zna za poroke Već se kiti sa poštenjem;
Koji narod ne prodaje, Bratska kletva kog' ne prati,Koji ljubi ime svoje, Pa sm'je za-nj i život dati;
Čije oko pravo gleda Puno vjere, svoga plama,Toga treba poštovati, Pa ma bio u ritama!
Gdje takovih ljudi nema, Taj je narod pravo roblje,Taj je narod bez svjetlosti, Taj je narod pusto groblje".
1889.
GLEDAO SAM NEBO...
Gledao sam nebo U po noći tije,Ni jedan oblačak Pokriv'o ga nije.
Sijale su zv'jezde U divotnom čaru,I pjesmice vile Svom noćnom stražaru;
I mjesec ih gled'o Pa se osmjehiv'o,Vasionom zlatne, Zrake je razliv'o.
Sv'jetlile su gore, Sv'jetlile se dole,I vječno sumorne One st'jene gole.
Ali na jedanput Kao da se pak'oU razjari crnoj Na taj svijet mak'o.
Zaduvao vihor Pomamom demona,Pomračalo nebo, C'jela vasiona.
Drhtala je zemlja, Strepile su strane;Uzdisala gora, Lomile se grane.
Što god cv'jeća bješe Mirisava, divna,Sve iščupa jarost Vihorova kivna.
Al' gle kako pade Ta paklena sila,Razvedri se nebo, - Svanu zora mila.
Skrili se oblaci, Razbjegle se tmine; -Eto b'jelog danka Da nam suncem sine.
* * *
Oh, da li će tako, Oh, da li će jednom,Nakon teških tmina, Svanut' Srpstvu b'jednom?
Hoće, hoće, hoće, Oj nadaj se, rode!Ti ćeš stići tamo, Kud te želje vode.
1889.
MLADI MORNAR
Dosta bješe muke, strave,Više moje mlade glave Plamtila je munja, grom;Dizali se burni vali,Lomili mi čamac mali
Svojom srdžbom pomamnom.
Mislio sam u ponoru,Valovitom pustom moru, Da ću naći grobak klet,I bez suze, oproštaja,Bez majčinog zagrljaja Ostaviti, mlađan, sv'jet.
Al', gle, sinu zračak sreće,Sve se bliže luci kreće Zalutali čamac moj!Smjelo burne vale strižeI evo ga, sretno stiže Ka obali premiloj.
Al' šta vidim?!... Otac, mati,Seja, bratac umiljati Suzom lica oblili.Ne bojte se! Evo stižem,I kapicu u vis dižem, Zdravo da ste, zdravo svi!
U Beču, 2. novembra 1889.
NA OBALI
Samcat sjedim na obaliNedogledna pusta mora, -Mirno veče; vasionuMjesec zrači odozgora.
Samcat sjedim. Misli mojeU beskrajnost neba hitam,U tišini šapućućiOno plavo nebo pitam:
"Oj reci mi, nebo reci!Doklena će suze livat',Doklena će sirotinjaPod tminom se jada skrivat'?...
Da l' će vječno ljudska srcaBiti crna zloba sama?Biti st'jena - kamen hladni,Bez ljubavi svetog plama?
Oj dokle će, nebo, dokleUzdasi se ropski čuti?Da l' će svanut' danak želja,Kad će lance rastrgnuti?
Da im nakon tol'kih jadaIzmučenoj lakne duši,Slobode im sunce zlatnoSuze s lica da osuši.
Oj dokle će?... Al' što pitam?Ta sve zaman, sve zanago:Sve će biti kako tebiU visini bude drago."
Ali ja se toplo molim:"Čuj me, Bože sila, moći!Oj pomozi Srbu tvomeRazvedri mu mračne noći!"
U Dubrovniku, 8. decembra 1889.
ŠEGRČE
Nemam zlata, nemam para,Niti polja, nit' dobara, Niti kuće, niti stan;Da zaslužim sebi hljebaTrudit' mi se, trudit' treba Neprestano svaki dan.
Dok još svaka duša živaU spokojstvu, miru sniva, I slađani grli san:Ja se moram sanan dići,Ne okl'jevat', žurit', stići Mog majstora u dućan.
Moram čistit'. moram mestiI prašinu s robe stresti, Napuniti vodom kup,Da se majstor ne razjariDa me bičem ne opari - Da ne bude: tupa, lup!...
Ali to je jad i b'jedaŠto mi majstor dahnut' ne da -
Uv'jek pazi na rad moj,Gnjevno viče da se žuri!A ja moram, pa sve curi Niz čelo mi r'jekom znoj.
Više puta sve po dlanuŽuljevi se dizat' stanu, Svaki kao vatra vruć...E, tad mi je najmučnije,Srcu mi se tuga svije - Čini mi se da će puć'...
Al' ja muke sve pretrpimI obuću dalje krpim - Uzdišući umoran,Neću da me majstor ruži,Neću da se na me tuži, Neću da sam ukoran.
Ta jednom će muka minut',Ljepše će mi sunce sinut' - Proniknuti sreće cv'jet;Ljepši će mi svićat' dani,Sa radošću obasjani, Miliji će bit' mi sv'jet.
Kad naučim zanat sveti,Sreća će mi da doleti Sa čela mi otrt' znoj;Kad naučim: od zanataEto srebra, eto zlata! Gospodar ću biti svoj!
Oh, kako će srcem tadaDa mi velja radost vlada Kad mog truda vidim plod!Zlatnom zrakom pratiće meI u radu i u svemu Vječnog neba blagoslov.
Nemam zlata, nemam para,Niti polja, ni dobara - Ta pravi sam sirotan.Al' radeći - sve ću steći!Sve se bliže - sreći stiže, Sve će vedrij' bit' mi dan!
1889.
NA MORU
Naperena jedra b'jela Kao lake tice let,Plovi šajka kao str'jela, Upravila čili kret.
Blagi žubor razvio se, Vali slave sunčev sjaj,A tu slavu vjetri nose U daleki neba kraj.
Više mene u visini Uznio se ždrala roj,Lete kraju u daljini, Punoj cv'jeća zemlji toj.
Plovi, šajko, ne prestani - Nek' te vjetra nosi moć,Mirisavoj, cvjetnoj strani Moje srce želi doć'.
Tamo, tamo, kuda ždrali Upravljaju laki let,Tamo gdje se vječno hvali Miomirom svježi cv'jet.
Tamo, gdje se bez prestanka, K'o u raju nebesnom -Čuje pjesma svakog danka U odjeku veselom.
Tamo, gdje 'no ne prestaje Osvićati zlatni maj,Tamo gdje se zora sjaje. K'o rubina dragi sjaj.
Plovi, šajko, a s visine Štitiće te blagi Bog!Plovi, šajko, u daljine Do zlatnoga cilja svog!
U Dubrovniku, 23. decembra 1889.
NA POSAO
Hajd'mo, hajd'mo, braćo mila,Budimo se iz mrtvila, Iz l'jenosti, pakla tog!Bratsku ruku ruci dajmo,Na posao pohitajmo, Blagoslov će dat' nam Bog.
Da nam dani razvedre se,Da sa sebe teret strese Teških jada mili dom:Treba muka - prezrimo i'!Pred očima nek' nam stoji: Služit' treba rodu svom!
Nek' nas svuda trnje sretaNek' nam svetom cilju smeta, Ne marimo za to mi:Iza trnja cv'jeće niče,Pobjedom se lavi diče, Iza borba krvavi'.
Zato napr'jed! - jer drukčijeDobra nema, sreće nije, Ostaviće vječno nas;Na posao, Srbadijo,Ako ti je svet i mio Domovine drage spas!...
U Dubrovniku, na Badnji-dan 1889.
1890
www.aleksasantic.com
PRINT 1. VOJISLAVUPRINT 2. PJESNA PJESNIPRINT 3. ORAOPRINT 4. RATARUPRINT 5. HERCEGOVAC NA STIJENJUPRINT 6. VILAPRINT 7. OJ MLADOSTI...PRINT 8. SESTRAPRINT 9. POVRATAKPRINT 10. SNIVAO SAM...
PRINT 11. CRVPRINT 12. NIJE DAVNO BILO...PRINT 13. POD NARANČAMAPRINT 14. MOME MILOM DRUGUPRINT 15. SRBINOVO ORUŽJEPRINT 16. GLEDAO SAM...PRINT 17. DA LI ČUJEŠ?...PRINT 18. MILO MJESTOPRINT 19. PEHAR OD RUBINAPRINT 20. SRPSKOM OCU
VOJISLAVU
Protekô je danak. Na daljnom zapadu
Odavna je sunce utopilo zrak.Nad zaspalim svijetom, po selu i gradu,Spustio se sanak čaroban i lak. Umukla je pjesma veselog mornara. Sve se u spokojstvu tihano odmara.
Na obali mora, pod granom "citrona",Na ćilimu cvjetnom samac sjedim ja.Sa vedroga neba, s božijega trona,Bleđanoga lika puni mjesec sja; I kô slatka nada, puna svete vjere U mlađanom srcu, zvijezde trepere.
Niže mene vali tihani i mali -Kô pjesmice gorske kad zarudi maj -Nestašno i blago pričati mi staliU šaptanju slatkom zadovoljstvo, raj; Pričaju mi blago neke mile bajke, Što ih samo slušah na kriocu majke.
A s pučine daljne sa širokog mora,Kao onaj sveti heruvimski poj,Čujem slatke glase tajanstvenog hora;To Sirene šalju noći pozdrav svoj, A slavujak, što se u zagranku skriva, Milozvučnom im se pjesmom odaziva.
Sve je tako bajno, sve milotom zbori,Al' je moje lire još slabačak glasDa u jednu pjesmu sve miline stvoriŠto ih oko gleda u taj blažen čas; Ja sam jošte tiče koje kuša krila Da ga vinu tamo u stanove vila.
Oj ti sine dični Šumadije drage,Što ti vila sveti poklonila dar,Dođi Jadran-moru, žicom lire blageTi si kadar ovu opjevati čar; Ja sam jošte tiče koje kuša krila Da ga vinu tamo u stanove vila.
U Dubrovniku, 1890.
PJESNA PJESNI
Šta bi ona tica mala u tavnome sjenu kruga,U spletenoj mreži žica bez slobode gorskog luga?
Šta bi onaj potok mali što dolinom vijuga seSvake zore, svakog dana, da ne prati tvoje glase?Zar bi tako slatko snivô ispod drvlja pastir mladi,Da mu zvukom božanskijem pjesma dušu ne zasladi?Šta bi ona divna moma kad zaliva miris cvijeće,Kad joj oko žarke duše slatka nada oblijeće?Šta li momče kad ugleda zaplamtjelo oko njeno,Bujne grudi, miris-kosu, bijelo lice i rumeno?Zar bi mogô vinuti se suri orô više svega?Ti mu silom krijepiš krila, ti visini dižeš njega!Šta bi onaj slijepac tužni u vječitom mraku noći,Da mu srce ne zagrle božanstvene tvoje moći?A rob šta bi kad ga dušman tuče lancem i handžarom,Da mu srce ne zgrijevaš tvoje riječi svetim žarom?Šta bi onaj što u tami tuži, čami petsto ljeta, -Šta bi Srbin s tol'ko jada, da te nema, pjesmo sveta?
U Mostaru, 5.maja 1890.
ORAO
Tamo, kud misli samo očajnog roba stižuI suzom duše mu bolne orošen gorki vaj,Silna i veličajna uvis ga krila dižu - U vječne slobode kraj.
Pod sjenkom njegovih krila, u stegu ledene strave,U prahu, u nizini, slabi se crvak vije;Pred burnijem mu krikom zebnjom se sove dave, U mrak se svaka krije.
Pomamne sile munje, odjeci groma jakaNe slediše mu stravom herojsko srce vrelo, -Kroz onaj gusti oblak, do zlatnog sunca zraka Nosi ga krilo smjelo.
Oj sine slobode vječne, da li će srpska matiJedanput tako vidjet, u visu sinka svog?Kô tebi, orle suri, hoće li krila dati I njemu silni bog?
U Mostaru, 1890.
RATARU
Očaj teški i gorki teretom grud ti slama, Niz mrko lice tvoje potokom teče znoj;Na svakom putu tvome muka te čeka sama I patnja čitav roj.
A da l' se dade ruža ubrati s vite grane Prije neg' njenog trnja ne osjetimo bod?Pregnuća duša krepkih stvaraju vedre dane - U njima niče plod.
I tebi plod će niknut. Kapljice tvoga znoja Uzaman neće biti, iz njih niknuti cvijet,I ti ćeš vesô jednom pozdravljat polja svoja, I zborat plodak svet.
U Mostaru, 31. marta 1890.
HERCEGOVAC NA STIJENJU
Ta što će život kada Otrgne sreću grob? Bez želja i bez nada Zašto da živi rob?Nit' kućišta imam, nit' ognjišta svoga,U čemeru gorkom dočekujem dane...Kameno je srce u svijeta toga,On prezire moje mučeničke rane;Niotkuda zračak utjehe da sine,Da me lanac tuge i čemera mine.
Kako se gorko sjećat Blaženstva prohujana, I mišlju svojom krećat U doba sretnih dana...Hej, u ono doba - sjećam ga se vazda -Kad Azijat vlada u sili, bijesu,Imao sam svega i bio sam gazda,Dječica mi hljeba željela nijesu;Pa kad za slobodu sve ustade redom,I ja za junacim' pošao sam šljedom.
Za roda ime sveto Kad treba, valja mret,
I ja sam tako, eto, U bojak pošô svet.Ostavih ognjište, ostadoše dobra,Zaboravih na sve što mi bješe milo,A kad našom mukom tuđin sreću pobra,Kad stradanje naše sve je zaman bilo,Povratih se kući. Ali šta je tamo?Pustoš, crna pustoš i garište samo.
Gdje mi je ognjište bilo Tu zmije sikću sad, Sve dobro moje milo Gromom spržio ad.Nit' zatekoh ljubu u životu svome,Dječicu mi redom posijekli su vuci,A žalosna majka u prizoru tomeSama život uze, izdahnu u muci;Zagrljenu s djecom grobu su je dali,Zagrljenu srećom nju su zakopali.
Prošla je svaka sreća, Iščezô svaki nad, A svakog časa veća Tuga i gorki jad.Prosit, prosit moram... Nebo mi je mračno,Sa graktanjem gavran više mene kruži.Svuda oko mene jadno je i plačno,Sve uzdiše bolom, jadikuje, tuži.Mrzim ovo biće. Oj sudbino, što meNemilosno ganjaš na svijetu tome?
Ta šta će život kada Otrgne sreću grob? Bez želja i bez nada Čemu da živi rob?Oj ti golo stijenje, kućo moja mila,Tebe jošte samo ljube ove grudi;Za tebe se moja vrela krvca lila,Pa i kosti moje nek ostanu tudi!Iz tvog zagrljaja neću se odijelit,Jošte ću te jednom mojom krvlju prelit.
U Mostaru, 1890.
VILA Za spomen gospođici Đ. de P.
Tek pod sanka mehkim krilom
Sretô sam se s bajnom vilomI željno je gledah mlad;Miomirom njene koseMoje srce opilo se, I ja sretan bijah tad...
Ali, eto, i na javiBajna mi se vila javi - U oku joj sunčev sjaj.Ti si vila puna milja,Duša ti je od bosilja - Na licu ti blista raj!
U Dubrovniku, 1890.
OJ MLADOSTI...
Oj mladosti, slatka čašo, Iz koje se nektar pije! Oj mladosti, zlatni danci, Gdje nam sreća vijence vije!
Kô perivoj toplog juga Tebe samo cvijeće krasi; Ti si sveta kao što su Heruvimski sveti glasi.
Slatke želje, slatke nade Sjaju posred srca živa, A pod krilom zlatnog sanka U raju ti duša biva.
Kô proljeće milocvjetno, Kad se lahor gorom vije, Kao nebo, kao zvijezde, Ti si puna poezije.
Ti ljubavi dižeš hrame I čistom ih vjerom kadiš: Zagrljajem, milovanjem I poljupcem dušu sladiš.
Oj mladosti, oj radosti, Ti si samo život pravi; Druzi, braćo, kucnimo se, Nek se sveta mladost slavi!
U Mostaru, 21. decembra 1890.
SESTRA
Hladna kiša pada. Studen vjetar bije.Mračni veo noći vasionu krije.Sve u grobnom miru mrtvi sanak sniva,Nijedan se glasak glasu ne odziva,Poljane su puste, nestalo pastira,Niti milozvučnu slavuj žicu dira; Sve je mrtvo, prazno, kô duša bez nade - Sve ti tugu priča, terete i jade.
Niotkuda java. Stravom duša trne,A ja budan lutam posred noći crne;Željno pogled leti u taj istok sveti,Željno srce pita: da l' je danak meti?Ta hoće li skoro kroza guste tmineI sunašce zlatno nama da zasine? A u tome času iz te noći crne Zlokobna mi sova više glave prhne.
Al' šta čujem sada? Kakve usne glase?Da l' nam mila zemlja tužno rasplaka se?Il' anđeo sleti sa nebesa doliI nad srpskom zemljom svete suze proli?Ili soko cvili u toj kršnoj strani,U duši mu sada rađaju se dani, Oni sveti danci kad je sunce sjalo, Po gori i dolji cvijeće iznicalo?
Ne, na hladnom grobu, na golome kamu,Gledaj jednu momu rastuženu, samu:Mlado svoje lice u suzama kvasi,Gruva mlade grudi, čupa guste vlasi,A uz svaku suzu što joj licem tekneŽalostiva pjesma tužaljka odjekne, I nošena krilom vihora pomamna Izumire tiho posred mraka tavna.
Oj, za kime žali to djevojče drago?Da li otac, majka, - najsvetije blago -Il' joj mila seja u grobu počiva,Il' za vojnom mladim suzice proliva?Ne, anđelski glasak mome rasplakaneTužno zbori: "Brate, moj bijeli dane!" A ti sjetni glasi sestrinskijeh rana
Izumiru tužno posred mraka tavna...
U Mostaru, 13. maja 1890.
POVRATAK
"Kao zraku sunca vrela, Mladog orla sila leta,I mene je odnijela Vruća želja širom svijeta.
Divna moma, šljedom trajnim, Zračila mi puta duga;Divna nada s vijencem sjajnim Bješe mjesto vjernog druga.
Kol'ko puta s vajom jada Proveo sam takve noći?!Al' mi uvijek šapnu nada: "Iza noći dan će doći".
Malaksaloj duši krila Bijehu njene riječi žarke,I njezina pjesma mila Nije bila glasak varke.
Da, peharom slatke sreće Prelio sam duši vaja:Sa blagom se sinak kreće Krilu svoga zavičaja.
Oh, kako ću vesô sada Ljubit majku, oca moga!Kako li će seja mlada Zagrliti brata svoga!
Kakvo li će, moje cvijeće, Radovanje tvoje biti!Od ljubavi, silne sreće, Niz lice ćeš suze liti".
I umorni putnik sada Stiže dvoru očevome:"Oče, majko, sejo mlada, Hod'te bliže srcu mome!
Zagrljaj vam evo sprema
Živom željom putnik mladi".Al' odziva nigdje nema; Duša strepi, ginu nadi...
Nema glasa... Grudi trnu, Sreću zavi veo koba;Nad glavom mu gavran pr'nu: "Svi su tvoji posred groba".
U Mostaru, 6. juna 1890.
SNIVAO SAM...
Snivao sam... Sanka krilaNosila me božjem raju,Al' u tvome zagrljajuTek raj nađoh, zoro mila.
Snivao sam... Sanak lepiU dvore me vinu majske,Al' k'o dahom duše t' rajskeBolne grudi ne okrepi...
Snivao sam... Sanak bajniOdnio me zv'jezda visu;Al' mi oči vid'le nisuTakvih zv'jezda, tako sjajni'.
Snivao sam... Al' tek sanakNebesko mi pruža piće,Kad odmorim mlado žićeNa grudi ti - raja stanak...
1890.
CRV
Hodi, Srpče, bliže meni, Hod', sokole moj,Gledaj crva kako puzi U prašini toj.
Ispotaje grize, truje Sa korjena cv'jet,I najvišoj plodnoj voćki Bude zlotvor klet.
Od sv'jeta se vječno krije. Ali za to znaj:Ko se krije ništa nije, Kukavica j' taj.
Nogom lupni, pogazi ga, Svakom crvu smrt!Koji gmili u prašini, - Truje cv'jetni vrt.
Ti ne budi, Srpče drago, Sivi tiću moj,Ti ne budi nikad crvak - Sokolski mi stoj!
U Dubrovniku, 1890.
NIJE DAVNO BILO...
Nije, braćo, nije davno bilo,Kad mi srce sreće pjesme vilo;Nije, braćo, nije davno bilo,Kad sam bio momče lako, čilo,Kad sam mog'o stići i uteći,Igrat' kolo, svoga druga grleći,A u grudi da mi buji snaga,Od umora da nema ni traga.
Nije, braćo, nije davno bilo,Kada sam se, momče, ponosilo:Snažnom miš'com, što 'no mačem vlada,Jakim grud'ma, gdje je plamen nada;Jasnim glasom ljuljao sam goruKad bih jutrom pozdravljao zoru,I osvitak bijeloga dana,- Ao, pjesmo, dosad nepjevana... -
Nije, braćo, nije davno bilo,Kad sam im'o moje zdravlje milo.Kad sam bio kao bor u gori,Sa kime se hladni vihor bori, -
Ali, evo, izgubih ga rano,Na grudi mi neki teret pan'o,Pokraj srca bona mač me bode,Po tamnini moje misli brode...
Ali neću, očajati neću!Opet mene nade oblijeću:Kada sine divno pramaljećePa po goram' kad razaspe cv'jećeJa ću hodit' u te čarne gore,U te divne, u vilinske dvore,Šarno cv'jeće mirisat' će svudiMiomir će izvidat' mi grudi...
Opeta ću biti momče čilo,Brzo, hitro kao tičje krilo,Moć ću kolo poigrati lako,Grleć' druga, grleći ga jako;Horiće se opet pjesme mojePo gorici gdje i slavuj poje,Moć ću, rode, opet tebi služit';Dužan sam ti, - moram se odužit'.
U Dubrovniku, 1890.
POD NARANČAMA
Utonulo zlatno sunceDaljnom moru na zapad,A pod cv'jetnim narančamaJa mirisni pijem slad.
Niže mene plavo moreTihim valom ljubi cv'jet,Ali žarka mis'o mojaVječno tebi širi let!
Čas u njedra, na kojimaMirisavi trepti maj,Čas na rujne usne sl'jeće,I tvoj čeka zagrljaj.
Oj ružice neuzbranaPerivoja mirisnog,Ispod cvjetnih naranačaprimi pozdrav srca mog!
Primi pozdrav, moje cv'jeće,Nek ga lahor nosi taj, -I pjesma će s njim da l'jećeSlaveć' tvoga lica baj...
U Dubrovniku, 12. januara 1890.
MOME MILOM DRUGU Dušanu N. Babiću
Al' smo sretni! Našeg žića daneSamo radost i veselje prati;Ali i to, i to treba znati:Da sve mine, sve prođe, propane.
I tako će skoro dan da svane,Rastanka nam zakucaće sati, -Između nas nijemo će statiGore, brda i ravne poljane.
Ali srca rastat' nam se neć'e,Toplim će se žarom zagrljati; -Kao majsko mirisavo cv'jeće.
Neprekidna ljubav će im cvati; -Pa i raka, kad nas skrije veće,Ljubavi nam mirisaće cv'jeće.
U Dubrovniku, 19. januara 1890.
SRBINOVO ORUŽJE
Kad ostavi Srba sreća, I goni ga sudba crna,I tužnome, mjesto cv'jeća, Pruža oštra v'jenac trna;
Kad mu ime, vjeru, časti Gazila je zloba vraga,Pod nasiljem pakla strasti Služila mu seja draga.
Kad pod ada stravom mrskom Zemlja mu je suze lila,A njegovom krvlju srpskom Zmija dušu krijepila.
Za odbranu časti, vjere Trzao je Srbin mača,Da slobode cv'jeće bere - I dušmane da nadjača;
Da satanu gadnu smrvi Prezir'o je muke ljute;Gazio je more krvi, Širio je slavi pute.
Al' oružja jačeg ima Što nam crnu ponoć slama,A okove ropske snima I vlast sile pruža nama;
Provodi nas kroz mrakove Do dvorova moći slavne,Slobode nam zlatne, nove Budi vedre, sv'jetle dane.
To oružje što sve slama čili duh je punan moći;Bistri razum, gdje se tama Nije svila, nit' mrak noći;
Što je sramno i prezreno; Što pred srdžbom sudbe nije Lednom tugom oboreno;
A s branika svetog prava Ne otstupa, ne skriva se, -Sa smjelošću gordog lava Trpi muke i užase.
To oružje, što sve ori I do zlatne vodi mete,Čisto j' srce, u kom gori žar istine, pravde svete.
Što se trudi da saplete V'jence slave rodu svome;Da razagna tmine klete, Što mu majci grudi lome.
S tim oružjem, darom neba, - Napr'jed, brate, svud bez straha!To oružje tebi treba Srbadijo, munjo plaha!
S tim oružjem smjelo hodi I cilju ćeš bliže biti,To oružje sreći vodi - Sa njime ćeš pob'jediti!
U Dubrovniku, 14. februara 1890.
GLEDAO SAM...
Gledao sam mladu zoru,Kada jutrom istok krasi,I rumeno lice svojeKupa mora u talasi.
Pred čarobnim likom njenim,Pred zracima silne moći -Drhti, strepi, pada, bježi,Iščezava tavna noći.
Pa i meni kad se smrkne,Kad mi bolest grudi slama -Ja pogledam tebe, zoru,I s duše mi bježi tama.
Srce plane vrelim žarom,I nada se dignu dvori,Pa tad kliknem: "Pjevaj, srce,Ta pred tobom zora zori!"
U Dubrovniku, 1890.
DA LI ČUJEŠ?...
Da li čuješ, usred ove noći, Iz daljine neki tajni glas?Punan milja i božanske moći Tiho, blago dol'jeće do nas.
Da li glase iz gorice vile Donosi nam lahorovi let?
Il' slavuja slatkopjesme mile U dolini uspavljuju cv'jet?
Ne! To glasi heruvima sveta Tiho bruje u ponoći toj,Iz svemira on zemlji dol'jeta Da sa pjesmom sladi sanak tvoj.
Oh, pa spavaj, tu na moje grudi Glavom kloni, zaboravi sv'jet, -Štitiće te, dok zora zarudi, Ljubav moja i heruvim svet.
U Mostaru, 15. maja 1890.
MILO MJESTO
Tamo gdje 'no lipa brsnaGuste sjenke širi hlad,Gdje umilna pjesma slavljaDuši pruža rajski slad;
Tamo, gdje 'no lahor maliMiomirni njiha cv'jet,Gdje 'no potok punan miljaŽuboreći zdravlja sv'jet;
Tu gdje sunce najmilijiS neba šalje sveti sjaj,Tu je moje mjesto milo,Tu je moga žića raj!
Haj, koliko sretnih časaProveo sam mlađan tu!U zahlatku lipe cvjetneNa grudima grleć' nju;
Ljubio joj usne rujne,Milovao kose pram; -U duši se pjesme vile,Podig'o se vjere hram.
Zdravo, lipo, lipo draga,I zahladak mili tvoj,Oj potoče, cv'jete, slavlje -Milo mjesto, zdravo hoj!
Mostar, 29. maja 1890.
PEHAR OD RUBINA
Razbio sam pehar, što je Napaj'o me rujnog vina,Sad zal'jevam grudi moje Sa peharom od rubina.
Ne bi pehar za sv'jet dao, Ni za krunu, odličje!U bojištu za-nj bih pao - Nek' se vrela krvca lije.
Kroz paklene muke ljute Bez klecanja proć' bih znao,Svih bih zala svlad'o pute Al' pehara ne bih dao!
Slatki pehar pun milote Sa nebom mi dušu spaja,Slatki pehar, pun divote, Anđelskoga punan raja!
Slatki pehar! Čim ga spazim U duši se oganj prene,Slatki pehar, ja ga slavim, Slatki pehar - usne njene!
U Mostaru, 21. oktobra 1890.
SRPSKOM OCU
Slatko ti spava maleno čedo - Pupoljak divni, nerazvijen cvijet,Slatko ti sniva, tiho počiva, - Sanak je njemu najljepši svijet.
A brižna majka, lebdeć nad njime, Pjesmu mu pjeva, kr'jepi ga njome,I ti ga gledaš, a suza eto
Zablista jedna u oku tvome.
O, znadem suzu - iz bola duše, Razum'jem bore na čelu sjetne;Ti tiho šapćeš: " Spavaj mi, sine, U sanku čase uživaj sretne;
Kad ljeta tebe na noge dignu, Minuće sanak, spokojstvo blago,Gledaćeš, nebo, al' nebo tamno, Plakaćeš, čedo, očeva snago!
Na svakom putu, na svakoj stazi, Kuda te želja vodila bude -Trnje će tebe sretati samo, Grudi ti slamat' ledene grude;
Slušaćeš uzdah očaja gorkog, Iz grudi gora, doma ti mila,Na grobu srpske propale slave Slušaćeš kako tuguje vila"...
Ti tako veliš, oj oče srpski, U bolu jada, očaju tešku, -Pa zašto tako salamaš jadom Viteški sine, dušu vitešku?
Ne tuži, stani, pa vrlog sina Uzdanje tvoje, zlaćanu nadu,Zarana jošte uči ga, svjetuj Za borbu dušu nek sprema mladu!
Uči ga oče: da mukom samo Dižu se hrami slave i sreće,Da muke samo i teški trudi Daruju ploda mirisno cv'jeće.
Uči ga: neka pred silom groma K'o stanac kamen ne drhti, str'jepi;Nek mladu dušu nebeskom pjesmom Guslara slijepa snaži, kr'jepi!
Pa kad ti sinak utubi r'ječi, Kad pojmi smis'o očevog zbora:Sl'jediće stazom, što nebu vodi, Gdje ljepše sviće danak i zora!
U Mostaru, 21. 1890.
1891
www.aleksasantic.com
PRINT 1. HERCEGOVAC NA MOLITVIPRINT 2. VI...PRINT 3. U BOLESTIPRINT 4. KOMŠINICEPRINT 5. LAKU NOĆ!PRINT 6. ***
HERCEGOVAC NA MOLITVI
Pošljedni zraci, eno, velikog sunca tonu Za daljne mračne gore, i danak ostavlja nas;Pod krilom blagog mira u večernjemu zvonu Molitve bruji glas.
Umorne teškim radom i moje ove grudi U čistom onom zvuku pokoja nalaze svog,I u meni se sada tiha molitva budi U plamu srca mog.
Oj, čuj je, vječna silo, i primi želje ove; Skromna je molba ova što u tvoj lijeće sjaj:U borbi pakla crnog, o, daj mi sile nove Za novi okršaj...
Okrijepi dušu moju nebeskom tvojom nadom, U moru navale adske da ne klone mi grud;Oživi tvoje grome, nek cikne zmija jadom I strašni vidi sud...
U Mostaru, 8. aprila 1891.
VI...
Vi, te vam slaba duša u moru sujete tone, U krugu što se čuje vaš rodoljublja glas,Vi, te vam u malom srcu puste se želje gone Snivajuć slavu, čas', -
Pokaž'te vašim radom, pregnućem vašim, djelom, Domu, narodu svome vaš rodoljublja mar,Stan'te na branik prava uzgorenijem čelom Za opštu svetu stvar.
Bacajte masku s lica, otvor'te vaše grudi Čistoj istini neba. Manite prazan glasI razmetanje vaše. Budite djelom ljudi, I narod slaviće vas.
U Mostaru, 25. marta 1891.
U BOLESTI
Haj, to nebo, puno sjaja Što je meni nekad bilo,U pučinu samih vaja Sada mi se pretvorilo.Hram se nada srcu ruši - U njemu se oganj gasi,A u bolnoj, mladoj duši Samo tuga i uzdasi.Pod koprenu guste tame Zaspalo je sunce moje...Ne smiješi se ljupko na me, Propalo je...
Sanci mili rajskog slada, Zar bijaste samo varka?Ne grle mi dušu sada Ona vaša krila žarka.Ni vas nema; iščeznuste Na krilima maha živa.Posred bola, tuge puste Vaš ljubimac sad vas sniva.Oh, kako bi duša mlada Željna bila da s' okrili,Pa da opet leti s vama, Sanci mili!
Oh, ne hiti, nit' me gledi, Mračna smrti vječno gladna,Od kose me još poštedi, Ne spremaj mi groba hladna;Poštedi me do tog časa Dok s' ispuni nada živaDok ne vidim svetog spasa Da mi mili rod cjeliva.Pa kad bude u slobodi Da mi narod slava nosi,Tada smrti, hodi, hodi,
Život kosi...
1891.
KOMŠINICE
Srećan li sam! Oko mene Anđeoski svijet:Divne imam komšinice, Sve do cvijeta cvijet.
Jedne riječca tako zvoni Kô slavuja glas,Druge zlatom preliva se Mirisava vlas.
Treće lice zora ljubi - Osmejak joj raj,U četvrte na grudima Zlaćan trepti maj.
Sve su mile, sve dražesne, Čarobne kô nad;Sve ih voli, sve ih ljubi Njin komšija mlad.
Al' tek ono slatko lane, Onaj živi plam,Što joj crno oko krasi Svih milina hram, -
Ono lane, onaj cvijetak Tako ubaviZaplijeni mi srce, umlje Strijelom ljubavi.
1891.
LAKU NOĆ!
Tiho mila nojca pada.
Naokolo svečan mir.Sa listića cvijeća mlada Razlijeva se miomir. Grudi diže rajska moć - Laku noć!
Kroz dolinu milocvjetnu Vesô stiže potok drag;Otpozdravlja nojcu sretnu I lahora šumor blag. Dušu njiha milja moć - Laku noć!
Kao milo oko tvoje, Sitnih zvijezda gori plam.U gradini tiho poje Pod ružicom slavuj sam; On ljubavi pjeva moć - Laku noć!
Već se iza gora javlja Na obzorju mjesev plav.Tihi sanak mrežu stavlja, Zemlju poji zaborav. Tog je pića slatka moć - Laku noć!
Spavaj i ti, čedo milo, Ružičasti snivaj san.Dok ti sanak stere krilo, Ja ću čekat svijetli dan, Pjesmom slavit tvoju moć - Laku noć!
U Mostaru, 18. jula 1891.
***
Pobijeđen moćnom rukom Amonovoga sina, Nesretni pobježe Darije u dalek Baktrije kraj;Snuždene vojske pale, ne slavi duša njina Pobjede zlatni sjaj.
A hrabri Maćedonac, okrunjen vijencem sreće, U krugu oduševljenja pobjede slavi dan;Od pjesam' mnogobrojnih burni se odjek kreće, Hori se njegov stan.
U času gozbe, veselja, tišina nasta nijema, Visok i snažan stranac pred Silnog pada tron:"Sveti Amonov sine, Darija više nema, Sad mrtav leži on.
Udarom jednim samo, udarom mača moga Protivnik sile tvoje samrtni nađe ad;Pred tvojim skutom mravak, sine nebeskog boga, Zasluge čeka sad".
Silniku oko sijevnu, na čelu noć se stvori: "Zasluge pitaš, je li? O izdajniče klet,Umri za djelo tako!" I čuj, satrap se smrću mori Na krstu razapet.
Pred dveri svetog hrama, braćo, iz čistih grudi Molimo vječne sile - nek čuju one nas,Nek propast svakom šalju što krvcu brata žudi Za gnusnu, podlu čas'.
U Mostaru, 12. januara 1891.
1892
www.aleksasantic.com
PRINT 1. SVETA JE PJESMA...PRINT 2. KLETVAPRINT 3. BRAĆIPRINT 4. PRITAJI SUZE...PRINT 5. NA SESTRINOM GROBUPRINT 6. VEČEPRINT 7. ***PRINT 8. ***PRINT 9. ***PRINT 10. ***PRINT 11. RUŽIPRINT 12. PRED PROLJEĆEPRINT 13. PUNA DUŠAPRINT 14. ANĐEO LJUBAVIPRINT 15. SNOVIPRINT 16. MAJČIN GOVOR
SVETA JE PJESMA...
Sveta je pjesma što kroz ponoć zvoni Sa zlatne lire anđelića bijeli';
Svete su suze što ih veče roni I nježnom cvijeću na listiće dijeli.
Sveti su boli što kroz dušu stižu Setrice mlade kada žali brata;Svete su misli što pjesnika dižu U daljne sfere, u zvjezdana jata.
Svet je i šumor lahorovog krila, S pjevanjem slavlja što dolinom bludi,Al' koja viša svetinja bi bila Od suze što je čista ljubav budi?
Mostar, 20. oktobra 1892.
KLETVA
Je li to pomam podzemnoga bijesa, Što mrkle noći kroz turobnu tamu Ledenom stravom u dušinom hramu Spokojstvo stresa?
Je li to vjetar što krilatim hukom Jeseni mutne navješćuje dane? Ili to munja zadrhti i plane I ječi zvukom?
Ne, to je uzdah, što s cikotom stiže, Srbinske majke iz ranjenih grudi; S vihorom jada on kroz ponoć bludi I kletvu diže...
U Mostaru, 10. oktobra 1892.
BRAĆI
Milje, što trenut Života krasi, Mladosti ljupke Zlatni su časi. A mladost šta je
Neg' cvjetak ubav, S kime se grli Sreća i ljubav.Pa digni pehar, nek s' hore glasi,Nek rujno vino žeđu nam gasi!
Kô srebren talas Potoka čista Nek sija lice I oko blista! Nek ognja plamen Diže nam grudi, A struja milja Krvcu nam budi!Kô orô što se s oblakom grli,Na krilu sreće nek duh nam hrli!
U poznu jesen Našijeh dana Život će biti Kô gola grana; Prsnuće putir Nebeske slasti, Klonuloj duši Ushit će pasti...Pa dok je mladost, nek s' hore glasi,Nek ljubav sveta dane nam krasi!
U Mostaru, 1892.
PRITAJI SUZE... Posvećeno drugu P(eri) M(isiti)
Pritaji suze! Neka duša plače,Al' tvoje oko neka svijetlo biva;Zar ljudi znaju šta te suze značeI onu ljubav što s' u njima skriva?
Onamo hajde - u svetinju mira,Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,Gdje nježno svijeće laki lahor diraI svet mu miris na krioca diže.
Tu neka suze padaju na cvijećeŠto mirno cvjeta u sanjivoj doli,Niko ih tamo razumjeti neće -Suze su rosa koju cvijetak voli.
Tu plači, plači i izvidaj grudi.Al' kad se nađeš međ' ljud'ma, u krugu,Ponosna čela, svijetla oka budi,Kao da nikad nisi znao tugu.
17. novembra, 1892.
NA SESTRINOM GROBU
Sve prolazi, pada,Sve zaborav krije,Ali moja tugaJoš prestala nije.
Još jednako srceUzdahe mi vije,Još jednako suzaZa tobom se lije.
Ja ne mogu, sejo,Uvenuli cvijete,Zaboravit nikadUspomene svete.
Ja se sjećam, sjećamOnih zlatnih danaKad kucahu našaSrca razdragana.
Ja se sjećam svega:Kad, prepuni sreće,Po poljani ravnojIzbirasmo cvijeće...
Oh, sjećam se, sjećamI ljubavi tvoje,Sa kojom si uvijekSusretala svoje.
Što se više sjećamSve je tuge više,Još ne može dušaSliku da ti zbriše.
Sve prolazi, pada,Ali tuga tajnaU mojoj je duši
Kao vječnost trajna.
Valjda samo "časak"Što me minut neće -Sa srca mi, dušeTu tugu odnijeće.
Ja ne mogu, sejo,Uvenuli cvijete,Zaboravit nikadUspomene svete.
U Mostaru, 21. januara 1892.
VEČE
Kad bijeli danak za gorama mine,Večeri rujne zatreperi krilo,U svetu prošlost duša mi se vineI sveg se sjetim što je nekad bilo:
Kad svaki zračak onih zvijezda mali'Anđelskim plamom punjaše mi grudi,Sanjivom dolom kad sićani valiPričahu milje što ga srce žudi;
Kad svaki svijetak što ravnice krasiStvaraše ushit na licu mi mladom,Kad slavuj-tice zadrhtali glasiZgrijavaše krvcu svetinjom i nadom...
I sada veče trepti krilom blagim,Po plavom svodu zvjezdice se nižu,I sada zefiri sa mirisom dragimKô tajni pozdrav do meneka stižu;
I sada slavuj nježnu pjesmu budi,I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,Al' moja duša u daljinu bludi,Daleko tamo svoju ljubav traži.
16. septembra 1892.
***
Kad svene milja dragocjeno cvijeće I minu pjesme što sa nade zvone,Besvjesno kad ti mutni pogled lijeće, A sjetno glava na grudi ti klone,
Ti tražiš mjesto poznato i milo, Daleko tamo od svijeta i ljudi,I skrstiš ruke na umorno krilo, A more tuge pritiska ti grudi.
Al' ti se preneš kô iz dugih snova, Zaplamti duša što u bolu tone:Ti čuješ glase s jatom lahorova Nad tobom kako tajanstveno zvone.
Sa tvoga lica osmejak polijeće I opet s vjerom zagrle se grudi,S talasom milja krvca ti se kreće, A čelom zračak ushita se budi.
Pred tobom sve je kô što j' nekad bilo, Ti grliš svijet rukama objema,A tvoje oko što je suzu lilo Radostan pogled u visine sprema.
Al' začas opet sva čarobnost minu, I tvome oku sve je isto tavno,Jer to su glasi što ih prošlost vinu Sa mrtve sreće, zakopane davno.
Mostar, 26. septembra 1892.
***
U svetom času ponoćnjega mira,Kad tiha rosa počiva na biljuI bezbroj zvijezda s dalekog svemiraLjupko se smiješi u anđelskom milju;
Kad blagi šumor mirnim zrakom ploveI nježno cvijeće o zorici sanja:Tajanstven glasak mami me i zoveNa drago mjesto našeg milovanja.
Kô rujna zora što slavuju budiMilinom slatkom ono srce sjetno,Tako taj glasak napuni mi grudiI dušu diže na prestolje cvjetno.
I prošle sreće zatrepere krila,Na mrtvoj vjeri zablista se nada:Preda mnom sine tvoja slika milaČarobnim miljem kô boginja mlada.
Sa bajnog prama tvoje guste kose,Što divno pada na bijele ti grudi,Mirisi slatki u nebo me nose,Daleko tamo od svijeta i ljudi.
Ja željno gledam tvoje lice bajnoI nježni osmjeh što mi svemoć sprema,A srce vrisne, zaplače očajno:Ja ruke širim - ali tebe nema...
Zaludu pogled u beskrajnost bludi,To samo bješe prizrak noći tavne;Ja spustim glavu na umorne grudiI nijemo snivam cvijet prošlosti davne.
A hladni vjetar leluja mi vlasiI šumom tone sred ponoćnjeg doba -Kô svete tuge prekidani glasi,Kô tajni uzdah sa pustoga groba.
1892.
***
Koliko puta kroz beskrajne snoveKad duša bludi u nečujnom letu,Tajanstven glasak mami me i zoveDaleko tamo čarobnome svijetu,Gdje ljupko milje i mladosti sveta Vječito cvjeta.
Oh, kad bih imô tako silne snage,S tobom bih, dušo, na mlađane grudi,I vinuo se u predjele drage,Daleko tamo, kuda misô bludi,Kud duša zove raširenim letom,
S ljubavlju svetom.
Na tihom krilu pokoja i sreće,Gdje svjetske borbe ne čuju se glasi,Pili bi miris što ga lijeva cvijeće,Lahor bi tvoje lelujao vlasi,A vječna himna oko nas bi bila, Nebu se vila.
U lakom čunu plovili bi ti'oPo plavoj rijeci bisernijeh vala,Nad nama cvrkut slađan bi se vioOd šarenih tica i bezbrojnih ždrala,Nebu bi duše letile nam mirne Kô miris smirne.
U vedre noći, zvjezdane i bajne,Čuli bi nimfu gdje se dolom kreće,I pjeva pjesmu ljubavi beskrajneI njome njiha travicu i cvijeće,I bludi dalje i u noć se gubi Kô zvuk što ljubi.
Al' kad nam java krati želju milu,Daleko kad se drago mjesto krije,Hajdemo, čedo, na dušinu kriluOnamo gdje se vječna mladost pije;Poljupci čisti kao kaplja rose Neka nas nose!
U Mostaru, 23. jula 1892.
LJELJOV DAR
U zoru ljupkog maja cvjetnu sam ružu brao;Zanesen bajom njenim nepomično sam stao,A Ljeljo, nestašni Ljeljo, na rame moje pade,Milujući me rukom nježno govorit stade:
"Ostavi ružu čelam', sa njene svježe kruneSlađanim medom neka košnice svoje pune;Pusti leptira malog neka veselo lijećeI ljubi pramaljeće rosno i mlado cvijeće.
U mome bogatom vrtu obilno cvijeće cvati,Jedan ću mio cvjetak u tvoja naručja dati:Ta gledni djevojče ono! Zar nisu od ruža sviju
Njezine usne ljepše, usne što ljubav piju?
Kô osmjeh rane zore njezino lice rudi,A burom želje žive talasaju se grudi,Čarobni pogled njeni u duši nebo stvara -Nek ona bude tvoja, eto ti moga dara!"
I kad te poznah divnu, kao munjevna strijelaPojuri žićem cijelim mlađana krvca vrela.Ostavih ruže, nek ih čelice čedne piju,A duša tebi letnu prepuna milja sviju.
Kao mirisom svojim leptira cvjetak ubav,Poljupcem ti si tvojim primila moju ljubav, -A Ljeljo i sad lijeće i maše svojim krilom.Hvala ti, hvala Ljeljo, na tvome daru milom!
1892.
RUŽI
Simvole blagi mladosti i sreće,Ti sveta biljko zanosnoga mira,Duša ti, evo, tihu pjesmu kreće -Sa ljubav-žice tebi zvoni lira.
Volim ti njedra, što ih draži grle,Za kojim' slavuj premire i žudi;Nebeski miris tvoje duše vrleSlatka je hrana mlađanih mi grudi.
Nekad sam vesô dolazio tebi,Srce mi bješe u plamenu nada,Al' sreća moja trajnog sjaja ne bi,Srušenom vjerom pristupam ti sada.
Na ovom mjestu, pokraj ovog džbuna,Prva je ljubav obasjala mene,Ovdje je duša radovanja punaPrhnula nebu sa miline njene.
Al' gdje je sada onaj anđô lijepi?Gdje vreo poljub sa usana rujnih?Kô noćni prizrak, što putnika krijepi,Vidim je samo posred snova bujnih.
Daljina nijema razdvaja nas sada -
U mrtvoj tami pogledi se gube,Sudba je trgla cvjetak našeg nada,Srca se naša ne smiju da ljube.
Možda će vrijeme zaborava krilomPresušit izvor bonom uzdisanju,Al' svakog časa sa ljepotom milomTi, draga ružo, sjećaćeš me na nju...
Sjećat na noći zvjezdane i bajne,Na bijele ruke, usnice i grudi,Na meke kose i na oči sjajne,U kojim' nebo s milinom se budi.
U Mostaru, 1892.
PRED PROLJEĆE
Kô duša kad se vrati utjeha, pokoj i nada,Vedri se nebo milo. Radosni sunca gledRazgoni zimske studi, na snježne gore pada I tvrdi topi led.
Već nam po koji glasak slavujak šalje mali,I njime nježno budi svoj mili, znani gaj,A s bujnog cvjetnog jutra prelijeću skladni ždrali U dalek tamo kraj
Na vale Dunava plavog. Sa mladom dušom vrelomLjubim vas, vjesnici sveti oj doba radosnog!Na lakom vašem krilu pones'te Srpstvu cijelom Pozdrave srca mog!
U Mostaru, 28. februara 1892.
PUNA DUŠA
Puna duša, srce smjelo, A sa lica ushit l'jeće,Slatkog milja bujno vrelo Kroz dušu se blago kreće.
Na pepelu mrtvih nada Boginja se mira budi,Zagrijana krvca mlada, Napojene srećom grudi.
Šta mi vječnu goni tugu U svetinji noćnjeg mira?Da li pozdrav, što u krugu S anđeoskih zvoni lira?
Ili pjesma, što iz granja Zvjezdicama slavuj poje?Ne, To duše tebe sanja Na oltaru vjere svoje...
Mostar, 10. novembra 1892.
ANĐEO LJUBAVI
Šta zvoni tako milo tihom ponoći tajnom, Kao da rajsko čedo s usana pjesmu kreće? Ili slavujak mali sanjivo njiha cv'jeće S pjesmom uzdisajnom?
S talasa biserne r'jeke, na lahorovom krilu, Šalju l' sirene bajne pozdrave čarnoj noći? Il' zvukom frule sjetne pastirče u samoći Draganu zove milu?
Bude li zvjezdice sjajne u plavetnom svemiru Vječnosti neumrloj zanosne himne svoje? Slaveći čednost tvoju, to anđ'o ljubavi poje, I svetu grli liru.
1892.
SNOVI
Na tajnom mjestu, gdje smo nekad brali Mirisno cv'jeće pramaljeća sjajnog,
Pod krasnim v'jencem ružičica mali' Viđ'o sam opet mog anđela bajnog...
Kroz njene bujne raspletene vlasi Svježi je vjetrić lepršao krilom,K'o čisto sunce, što nebesa krasi, Sjao je osm'jeh na licu joj milom.
A njeno oko bješe tako blago K'o prvi cv'jetak što ga nebo budi,Sveto, k'o ono uzdisanje drago, U pjesmi slavlja, što kroz ponoć bludi...
I sinu vjera i uskrsnu nada Slatka k'o miris ljubice i smilja;Sa pjesmom duša zaigra se mlada I kao potok razli se u milja...
I ja ljubljah tako silno, strasno... K'o zorin zračak onaj cv'jetak mio,Al' kad me iz sna trže sunce jasno Na mutnoj javi ja sam suze lio...
6. novembra 1892.
MAJČIN GOVOR
Slušao sam slatki žuborI strujanje gorskih vala,Ljupku pjesmu, što je jutromNebu šalje tica mala.
Slušao sam blagi šapatŠto se s rosom ljubi cv'jeće,Svetu himni, što je anđ'oU tišini zv'jezda kreće.
Slušao sam zvuk zefira,U bokoru ruža mlad',I u sjenci gusta granjaMili cvrkut slavujčadi.
Al' tvoj govor, mila mati,Slađi je od svakog glasa,Slađi nego zvuk zefiraI brujanje sa talasa.
Tvoj je govor mili pozdrav,Koji tako srce diže,Sa njime mi rajska pjesmaU mlađanu dušu stiže!
Tvoj je govor sveta himna,Koju nebo slavom prati;Ja sam srećan, ja se dičim,Što se Srbin mogu zvati!
U Mostaru, 21 januara 1892.
1893
www.aleksasantic.com
PRINT 1. SRPSKA VILAPRINT 2. U SNOVIMAPRINT 3. MOJOJ SEJIPRINT 4. O, NIKAD VIŠE...PRINT 5. TI SI...PRINT 6. PROLJETNI DANPRINT 7. PROLJEĆNJA NOĆPRINT 8. ***PRINT 9. RAJ I MILJE...PRINT 10. RADI...
SRPSKA VILA
Kad se ponoć svede, kroz zvjezdice sjajneAnđô rajskog mira krene pjesme tajne:Uz visoko stijenje, kuda orô lijeće,Djevojče se jedno tajanstveno kreće;Njezin suzni pogled u daljinu bludi,U očajni uzdah slamaju se grudi.
Kô u poznu jesen listić blagog cvijetaTužna je, blijeda njena slika sveta;Zlaćane se vlasi po grudima gube,Pa se kadgod tiho sa vjetrićem ljube;A miris se prospe, kô da na sve stranePomenak se budi i ružice rane.
Katkad ruke skrsti, puna svete boliU nebo pogledi, kô da s' bogu moli,I na stijenje klekne s prekidani dasi,Pa ga ljubi, ljubi, i suzama kvasi;Zatrese se stijenje kô d s' gromi gone
I podmukli tutanj u dubini tone.
Ko si, sveto čedo, što te nemir budi?Da l' nevjerna ljubav ranila ti grudi?Il' si, zrače blijedi, siroče bez snagePa suzama tužnim tražiš svoje drage?Ne, iz suze što je srpska majka lilaStvorilo se čedo - stvorila se vila.
Plači, sliko sveta, kô siroče bludiKoga niko vjerno ne prima na grudi;Zalud more krvi i gomile žrtav':Smrznulo se nebo, spasitelj je mrtav...Plači, vilo sveta, suzam' stijenje kvasi -Rasuo se vjenac što ti čelo krasi...
1893.
U SNOVIMA
Još i sad, sveto, na duše oltaru,Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,U ljupkom milju, nježnosti i čaru,Još i sad blista tvoja slika bajna.
Osjećam miris tvoga mekog pramaI gledam oči koje život dijele,Osjećam poljub pun nebeskog plamaI vrući stisak tvoje ruke bijele.
Kroz moju dušu tvoja rječca zvoniKô sveti zvuci nadzemnoga svijeta;I kad sam srećan i kad bol me goni,Svuda me bljesak tvoga lica sreta.
Na krilu snova, što ih ljubav kreće,Ja dižem tebe nebesnome hramu,Kao da ne znam da se vijenac srećeSa moga čela rasuo u tamu;
Kao da ne znam da ledenim mačemOd tebe sudba rastavi me mlada,Kao da ne znam da cvilim i plačemNa mrtvom grobu porušenih nada.
20. augusta 1893.
MOJOJ SEJI (Persi)
Mila moja sejo draga,Zrače što istinom blista,O, kako će da ti bratacKaže ljubav srca čista?
Ljubav bratsku, ljubav čednu,Koja samim nebom diše,Ljubav koju niti daniNiti samrt krilom briše.
Ti si tako dobra, blaga,Kao rosa nježnom cvijetu,Kô molitva što je anđôZbori u svom raju svetu.
Sve dobrote, sve čistoteKoje daljno nebo kruneTvoju milu čednu dušu,Tvoje blago srce pune.
Ti si kao sunce sjajno,Koje uvijek sreću dijeli,Ti si tvome dobrom braciUzor-seja, ponos cijeli!
Blago rodu, blago majciKoja take šćeri ima,Što su slične srcem, dušomNebu, raju, anđelima.
Pa čuj, sejo, - primi ovuPjesmu što ti bratac piše,Primi kao ljubav bratsku,Ljubav koja nebom diše.
Mostar, 30. oktobra 1893.
O, NIKAD VIŠE...
O, nikad više, nikad moja rukaStisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -K'o tužni odjek tajanstvenog zvukaKidaće jadi moju dušu c'jelu.
K'o sjetna tica, što u krugu tavnuLedenih žica zarobljena stoji,Snivaću i ja o blaženstvu davnuO slatkom raju poljubaca tvoji'.
Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,Raznese lišće u daleke strane,K'o vječni sužanj, koji zalud žudiOsmejak mili one zore rane.
Po tavnoj noći, kad sveštenim miromPrel'jeće sanak nečujno i blago,Besvjesno lutam na grudima s lirom,I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...
Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnuI gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,Nikad mi tebe darovati neće...
Oh, nikad više, nikad moja rukaStisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -K'o tužni odjek tajanstvenog zvukaKidaće boli moju dušu c'jelu.
Mostar, 8. januara 1893.
TI SI...
Ti si ona sila sveta Ti si onaj Bog,Što si digla nebu, visu Krila duha mog!
Ti si zv'jezda, tvome zraku Sl'jedi putnik mlad,Ti mu digla mrtvu vjeru, Oživila nad!
Ti si nebo, u tvom oku Sunce, raj i Bog!
Pa i ova pjesma moja Dar je sjaja tvog!
1893.
PROLJETNI DAN
Gle, kako je danak mio Kako li sunce zlati!Šarni leptir zagrlio Listak ruže umiljati; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
Po svježini čistog zraka Slatke pjesme trepti glas,A vjetrića jata laka, Miomirnu nose slas'; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
Hajde, lane, hajde, milje, Da beremo šarni cv'jet!Ljubičicu, ružu, smilje Stavimo u jedan splet; Kroz dolinu, gaj Razl'jeva se raj, Haj, haj! Razl'jeva se raj!
1893.
PROLJEĆNJA NOĆ
U ovom času, kad plavim svemiromLjupko i milo zvjezdice se zlate,Kad anđ'o snova pozdravlja me s lirom -
U slatkoj tuzi ja se sjećam na te.
U ovom času, kad priroda sanja,Meke sam tvoje milovao vlasi,U ovoj noći - sa šumorom granjaLjubavi naše tekli su uzdasi.
Na bujnom plamu mlađanih mi grudiPočivala je tvoja glava mila,A moja duša, što sad mrakom bludi,Beskrajno milje svetih snova pila.
Ja nisam gled'o nebo noći bajne,Ni zlatna jata na njegovom visu,Nebo mi bjehu tvoje oči sjajneGdje nikad zv'jezde umirale nisu...
Ti si mi bila sve što nebo krasi:Sunašce sv'jetlo i zvjezdice drage,Raj, u kom se čuju heruvimski glasi,I slatki izvor duhovne mi snage.
Al' sve je prošlo kao sanak mio...U ovom času, kad se glas ne hori,Ja samac lutam, a duša mi ti'oKroz ljubav - suze tvoje ime zbori...
1893.
***
Nisi samo srcu mila, Što ti čednost lice krasi,I što dahom rajskog cv'jeta Mirišu ti meke vlasi;
Nisi samo srcu mila, Što ti oko suncem grije,Što su tvoje r'ječi blage Anđeoske melodije;
Nisi samo srcu mila, Što osmejak usta tvojihU dubini duše mlade Diže oltar nada mojih;
Nisi samo srcu mila,
Što si čedo raja sveta,Već i stoga, što si pupolj Srpske grane, srpskog cv'jeta!
Mostar, 4. juna 1893.
RAJ I MILJE...
Raj i milje, sunce, zv'jezde, Sve što ima Bog,Preliva se, sja i blista U plamenu oka tvog.
Ti si slika, koja nebu Diže moga duha let!Ti mi vjera, ti mi nada, Ti mi idol svet!
Tvoja ljubav nebo mi je, U tom nebu Bog,Kom' se moli, kome služi Oltar duha mog!
Mostar, 27. maj 1893.
RADI...
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jekaSebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
Gledaj zv'jezde, sve se žure, Mjesec sv'jetlo sunce prati,A koritom r'jeke jure, Potok mali neće stati.
Snagom svoga burnog leta Or'o sjajnom suncu stiže,Mala čela traži cv'jeta S djela djelu krila diže.
Radi, juri, teci, leti, Jer je život kratkog v'jekaSebi, drugom sreću pleti - To je ponos za čovjeka!
1893.
1894
www.aleksasantic.com
PRINT 1. BRANKOVA DUŠAPRINT 2. POKOJNOM VOJISLAVUPRINT 3. PRUŽI MI PEHAR...PRINT 4. OTVORILA SI DVERIPRINT 5. ***PRINT 6. MIRNA NOĆPRINT 7. SVIJETLA JE MISO MOJA...PRINT 8. SAHRANJENO MILJEPRINT 9. LJUBIČICIPRINT 10. U VEČERNJEM SJAJUPRINT 11. O, PJEVAJ SRCE MOJE...PRINT 12. IZ DALJINEPRINT 13. POD PLAVIM NEBOMPRINT 14. CVIJETAK U ROSI
BRANKOVA DUŠA
Noć se sklanja... istok rudi, Vijencem kiti zoru sjajnu,A kroz dušu i kroz grudi Čujem milu pjesmu tajnu.
Čujem kako glas se hori Koji vjerom krvcu krijepi,A od milja duh mi gori U plamenu nada lijepi'.
Kô da s neba čeda mila Pružaju mi rajskog slada,Kô da mi se zagrlila S njima moja duša mlada!
O ti mila pjesmo tajna Što mi duhu dižeš krila,Jesi li se s neba sjajna S bijelim dankom razavila?
Il' to anđô zemlje moje Pjeva himnu vaskrsenja?Ili srpska vila poje Sa visoka golog stijenja?
Ne, sa jatom rajskog svijeta Preko srpskih milih strana -To Brankova duša lijeta Na osvitku bijelog dana.
Pa s visine svijetlog svoda Gleda vijenac Srbadije,Gleda nadu svoga roda Kako složno kolo vije;
Gleda kako bratac brata Žarko ljubi, toplo grli,Kako ruka ruku hvata, Kako narod sreći hrli;
Gleda snove, sliku nada, Što ih Branko s "Kolom" spleo;Gleda vijenac bratskog sklada, Što ga Branko započeo;
Gleda kako svete kosti Miloševe nade zgrijeva,Pa od sreće i radosti To Brankova duša pjeva...
Srbadijo, nado mila, Kreni snagom gorskog lava,Nek pod nebo digne krila Srpska sreća, srpska slava;
Nek se kreće kolo lako, Kolo sloge, bratskog rada!Tako će se, samo tako Razvit cvijetak naših nada.
Pričestimo duše mlade, Pričestimo srce žarkoOnim pićem što nam dade U "Rastanku đačkom" Branko.
Samo tako dušman slabi Što nam sreći lomi krila,Samo tako Brankova bi Zadovoljna duša bila...
U Mostaru, 22. januara 1894.
POKOJNOM VOJISLAVU
Sa tvojom Avalom dragom i naše stijenje plače, Plače i suze lije,I srpska bijela vila čarobno svoje lice U crni veo krije.
Na javor-guslama našim pucaju tanke strune I zvuci tužno lete -Da čistom suzom svojom orose kamen hladni Tvoje grobnice svete.
I moja duša leti svijetlom grobu tvome, Na kom je anđô blagi,I bono tebi kliče: Vrati se, vrati nama, Naš Vojislave dragi!
1894.
PRUŽI MI PEHAR...
Pruži mi pehar vina i zagrij grudi mlade, Nek budu oganj, plam,U talasima sreće nek tone srce bujno I gori dušin hram.
Kao što slavuj mali glasom ljubavi nježne Pozdravlja zorin sjaj,Uvis dižući pehar slaviću i ja pjesmom Tvog lica čisti raj.
A posrnem li tako s napitkom duhovne snage, To nije grešna stvar:Bogovi vino daju, pa slavimo ih sveto I ljubimo njihov dar!
Pruži mi pehar slatki, u kome ljupko blista Veselja mladi bog,A nebu nek se diže plamena pjesma moja U slavu oka tvog!
1894.
OTVORILA SI DVERI Z(orki)
Otvorila si dveri srca i duše sjajne I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.
Ne lijem suze više, niti me misô bludi Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.Snova se život rađa, snova mi nebo rudi I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.
Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela, Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela - U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.
Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne, U slavu onog žara u kom nam srca stoje,Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne, Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.
1894.
***
Pjevaj joj, srce moje! Stresi zvjezdice sjajneS besmrtnog veličanstva zvukom ljubavnog milja,Da njima uresim sveto njene kosice bajne,U kojima se lijeva miris pitomog smilja.
U hramu ljubavi tvoje nek njena slika stojiI miljem draži svoje nebeske daje sile,Nek bude zvijezda jasna na nebu snova tvoji',Boginja tvog života i izvor pjesme mile.
Ljubi i pjevaj samo. Nek čisti, jasni glasiDignu je letom svojim u jato zvjezdica sjajnih,Kao što mene dižu njene anđelske krasiU svjetlost božjeg raja, u krilo svjetova tajnih.
1894.
MIRNA NOĆ
Popijeva slavuj međ' lišćem, u gaju, I slatkim glasom mirni zračak puni;Rosica pada i biserjem drobnim Svilena njedra cvjetićima kruni.
Sa gustog granja, što se nježno svilo, Prolijeće vjetrić i dolinom bludi,I traži cvijeće i, pun slatkog milja, Ispija miris sa svježih mu grudi.
I ti si cvijetak, pun čistote blage, I punan raja i anđelske draži,A moja duša vjetrić je što bludi I samo tebe, milo cvijeće, traži.
Beč, 3. juna 1894.
SVIJETLA JE MISO MOJA...
Svijetla je misô moja kô nebo svijetlo što je Kada ga sunce krasi,Kô zora svijetlog maja, kad dižu himne svoje Slađani šumski glasi.
Čarobna kao sanak što ga u svome raju Nježni anđelak sniva,Kô topla ljubav što se u tajnom zagrljaju Mlađanog srca skriva.
Čedna kô golub bijeli; kô ljubičica plava Prepuna slatkog mira;Dična kô lavor-vijenac što ga pjesniku dava Boginja zvučnih lira.
Čista kô blage suze što ih u veče tajno Planinski cvijetak lije,
Jer ti si misao moja, ti moje nebo sjajno, Sa kog me sunce grije!
1894.
SAHRANJENO MILJE
Sahranjeno milje: na ružinom granju Ne njiha se cvijeće - da leptira hrani,Nit' se čuju zvuci ljubavnog pozdravlja - Hladna zima steže, hladni sviću dani.
Prsnuli putiri u kojim' se rosa Na uranku sjala kô biserje drobno,Pod sumornim nebom duh poraza stiže I kroz pusta polja zajauče zlobno.
Kô da grudi steže dah grobovske vlage Kad kroz suho lišće mrazni vjetar du'ne;Mrtvo šuma sniva i snuždeno ćuti, Kao kralj bez skiptra, bez vijenaca i krune.
Ne treperi listak, niti slavuj slijeće Da u mirnom hladu slatku ljubav zbori,Niti potok šumi, nit' se život rađa - Mrtvo je u zraku, mrtvo je u gori.
Ali moje srce osjeća i živi, Anđô mladih snova diže me i nosiU vijence od ruža - u zagrljaj tebi, Gdje se vjerom krijepim kô cvijetak u rosi.
U jasno sunašce, tvoje oči blage, S okriljenom dušom pogledi mi lete;Oko mene cvijeće od najljepše šare, Pa se nježno cvijetak sa cvjetićem plete.
Ja milujem pramen tvoje kose bujne, Pijem vreli poljub, što me u raj nosi,A duša mi tiho svijetlog boga slavi Što mi dade cvijetak kog zima ne kosi.
U Mostaru, 9. decembra 1894.
LJUBIČICI
U milju mladosti drage opet se javljaš nama, Pitomi, lijepi cvijete;Već tvoje listiće male plavetno nebo kruni Kapljom rosice svete.U slavu čednosti tvoje bezbrojne tičice male Nebeske pjesme poju,Kroz sive maglice guste purpurni sunčevi zraci Šalju ti ljubav svoju.I moja duša, evo, s ushitom tebi stiže, Vjesniče dana sveti',I s tvojim mirisom blagim u svjetlost sunčeva zraka S nebeskom nadom leti.
1894.
U VEČERNJEM SJAJU
Srebrna rijeka blista se i gori U rujnom plamu večernjega sjaja;Prelijeće vjetrić i sa granjem zbori O slatkom milju proljetnjega baja.
U lakom čunu, zadovoljan danom, Oprezni ribar obali se kreće,Da slatko zaspe pod vrbovom granom, Gdje blago miri zagrljeno cvijeće.
Sa plodnih polja, što ih kruže gore, Vesela krda u seoce kreću,Pastirske pjesme s pozdravom se hore I svježim zrakom drhte i prelijeću.
I slavuj pjeva; sa rosnoga granja Gubi se glasak sve dalje i dalje,I nježnom pjesmom čednog milovanja On lijepoj ruži svoju dušu šalje.
O, pjevaj i ti, pjevaj, srce moje, Anđelu svome što te s nebom spaja!U slavu njojzi neka pjesma poje Kroz blago krilo večernjega sjaja!
Novi Sad 1894.
O, PJEVAJ SRCE MOJE...
Pjevaj joj srce moje! Stresi zvjezdice sjajneS besmrtnog veličanstva zvukom ljubavnog milja,Da njima uresim sveto njene kosice bajne,U kojima se l'jeva miris pitomog smilja.
U hramu ljubavi tvoje nek' njena slika stojiI miljem draži svoje nebeske daje sile,Nek' bude zv'jezda jasna na nebu snova tvoji',Boginja tvog života i izvor pjesme mile.
Ljubi i pjevaj samo. nek' čisti, jasni glasi,Dignu je letom svojim u trepet zvjezdica sjajnih,Kao što mene dižu njene anđelske krasiU svjetlost božjeg raja, u krilo sv'jetova tajnih.
1894.
IZ DALJINE
Među rosnim cv'jećem, na pitomoj ravni, Ja o tebi sanjam, moje milje bajno,A slađana pjesma iz šumica tavni' Podiže se k nebu u sunašce sjajno.
Uokolo mene gledam vite jele, Što ponosno vrhom u nebo se penju,A u polju mome, rumene i b'jele, Uz pjevanje milo zlatno klasje ženju.
Po stazici uskoj, što iz gore vodi, S punom korpom cv'jeća i jagoda rujnih,Planinsko djevojče kao paun hodi, A vjetrić joj mrsi pramen kosa bujnih.
Naokolo mirna seoca se b'jele, Iz pastirske frule slatki glas se vije,A strašivi zeko, letom lake str'jele,
Protrči kroz travu i u džbun se skrije.
Iz daljine ove ja ti širim ruke I u sanku grlim struk tvoj, cv'jete bajni,I dižem se s tobom kroz čarobne zvuke U nebesa zlatna heruvima sjajni'...
U Glajhenbergu, 6 juna 1894.
POD PLAVIM NEBOM
Pod plavim nebom s čistom Rosicom cv'jetak miri,Vjetrić se igra s listom I laka krila širi.
Potočić jasno šumi U miru i samoći,A vali pričaju mi Ljubavi slatke moći.
S trepetom želja tajni', Slavujev pozdrav stiže,I jatu zv'jezda sjajni' Čista krioca diže.
U sjaju snova l'jepi' Ja pijem pehar sreće,K'o rosu, što ga kr'jepi, Milo i nježno cv'jeće.
Okriljen duh mi poje, Prepunan milja sviju,K'o da ga oči tvoje Slatkim sunašcem griju.
Mostar, 6. jula 1894.
CVIJETAK U ROSI
U plamu rujne boje
Daljni se istok sjao,S ljubavlju pjesme svoje Slavuj je ružu zvao;
Večernjeg zvona zvuke Vjetrić je nosio širom -Ti si skrstila ruke S pobožnim, slatkim mirom.
Molila ti se blago Za bolje roda svoga,Za svoje Srpstvo drago Zvala si Spasa Boga;
Tvoje su usne male Šaptale r'ječju tajnom,I čiste suze sjale U tvome oku sjajnom;
A ja sam u tebi, čedo, U tebi, zv'jezdo čista,Najljepši cv'jetak gled'o U rosi kako blista.
Mostar, 19. jula 1894.
1895
www.aleksasantic.com
PRINT 1. PJESMIPRINT 2. ZAROBLJENI PJESNIKPRINT 3. PJESNIKPRINT 4. JEDNA NOĆ DESPOTA ĐURĐA BRANKOVIĆAPRINT 5. NE PRUŽAJ RUKE...PRINT 6. RUŽAPRINT 7. RUŽIN SANPRINT 8. LJUBIM...PRINT 9. RAJSKI TALASIPRINT 10. MOLITVAPRINT 11. NOĆPRINT 12. TVOJ UZDISAJPRINT 13. ***
PRINT 14. VESTALKAPRINT 15. MOME ANĐELUPRINT 16. U DUBINU DUŠE MOJE...PRINT 17. ***PRINT 18. VJEČITA MLADOSTPRINT 19. ŠTO ZASTAŠE GRUDI MOJE?...PRINT 20. HODI, MILO ČEDO MOJEPRINT 21. SJETI ME SE...PRINT 22. LJUBI!...PRINT 23. JOŠ LJUBITI MOGU...PRINT 24. VJERUJ...PRINT 25. RAJPRINT 26. ČELA
PJESMI
Ne kloni, pjesmo moja, pred zvekom smrtnog mača;Iskro svjetova sjajnih, s tobom je sila jača!
Volja promisli svijetle mome te duhu dala,
I nebo tvoj je tvorac, boginjo ideala!
Uz tebe anđô slijedi, nebo te okom gleda,Pa čega da se boje pravedna božja čeda?
Zar mraka ili groba? Ta grob je sve što biva,I što će naprijed biti veo skončanja skriva.
Mračne klisure tvrde Perun će gromom zgruvat,A vjetrovi će pepô po zraku im razduvat.
Ta sav je svijet žrtva u čeljustima smrti,Za svakijem životom jedna se sjenka vrti.
Sve što pred jasnim suncem diše, živi i stojiPraznom se sjenkom zove, i sve se smrti boji.
Al' koje nebo posla da dižu oltar svetiBoginji istine rajske, ti se ne boje mreti.
Na grobovima njinim snova se život diže,I sve je jarko sunce spomenu njinom bliže.
Ne kloni, pjesmo mila, pred zvekom smrtnog mača,Uz tebe anđô slijedi, s tobom je sila jača!
Digni se i zahori kroz svjetlost božjeg lika,Kô silni zvuk gromova, ko poklič osvetnika;
I leti dok ti duhom nebeski plamen gori,Za svjetlost samo živi, za istinu se bori!
Djelo tirana gladnih beskrajnom kletvom prati,A nevoljniku budi dobra i vjerna mati.
Ne kloni, pjesmo moja, kad ljute munje prijete,Zahori svetim zvukom vjere i nade svete!
1895.
ZAROBLJENI PJESNIK
Ne gleda nebo plavo ni osmjeh sunca vrela,U vlasti tmine hladne zarobljen pjesnik stoji,A pred svijetlom mišlju visokoga mu čelaKao da i mrak strepi i pred robom se boji.
Uzaman lanci zvone i teretom ga tište,Pokorena je snaga, ali ideja nije:On samo jedno želi, on samo jedno ište -Svjetlost narodu svome, slobodu ljubavi svije'!
Ni mrak ni memla hladna ne ruše vjeru jaku,Njegovo blijedo lice nebeski osmjeh ljubi -On sanja... i pred njime, u najljepšeme zraku,Boginja slobode svijetle božansku himnu trubi.
1895.
PJESNIK Prijatelju Svetozaru Ćoroviću
Noseći putir svijetli, punan istine sjajne,On među ljude stupa i s ljubavlju ih druži,On bratstvo mirom brati i zublju vjere trajneVisoko nebu diže i s njome rodu služi.
Po neravnome putu, na kome trnje sreta,On smjelo naprijed grede, preziruć sudbu strogu,U času iskušenja diže ga misô sveta,I on se samo moli nebu i svome bogu.
Sa njegovijeh usta slobodna riječ letiI umorne snage k novome djelu kreće,A kad ga rulja goni, štiti ga anđô sveti, -A koga nebo brani, rulja ga srušit neće.
Što ljudi blagom zovu, njegovo blago nije -Prestolje, moć i sila sve se to začas gubi;On višeg blaga ima, u kome svjetlost grije:Pjesmu i srce mlado, srce što vječno ljubi.
I noseć putir svijetli, punan istine čedne,On će živjeti tako, posvećen hramu mira,A kad mu tijelo klone pod kosom smrti ledne,Na njegovome grobu opojaće ga lira.
10. marta 1895.
JEDNA NOĆ DESPOTA ĐURĐA BRANKOVIĆA
(Smederevo. Noć. Sam despot sjedi u svojoj sobi)
Umorne oči moje ne sklapa pokoj sveti,Ranjena duša moja od crnih dršće slika:Kô oblak burom gonjen, zloslutna misô letiPo zemlji roda moga, po zemlji mučenika.
Kroz fijuk notnjeg vjetra ja čujem kako kostiSrbalja mojih pršte u žvalji zmije gladne;Uzalud boga molim da jadnom Srbu prostiI s mučenika digne taj pokrov noći hladne.
O Nemanjići hrabri, neokaljana krvi,Čija se slava vije na strunama guslara,Vaše se pokoljenje u tužni raspad mrvi,A manastire vaše nesita ruka hara.
Pod njihovijem svodom ledena samrt bludi,Da zbriše sveti spomen vaših božanskih djela;Iz okovanih grla zalud se kletva budi -Daleko u noć crnu zastala zora bijela...
(Napolju se čuje grmljavina i vjetar)
Kô da i nebo sprema, u riku groma plamna,Silu osvete strašne svrh jadne zemlje ove!Čuj kako gore ječe, dršću nebesa tamna,I gladni gavran grakće i traži žrtve nove.
O, plamti, munjo, plamti! Porazni grome, tresi,Tresi, gruhaj i lomi krvave gore moje,Al' srpsku misô neće srušit adski bijesi,Srbin će voljno pregnut za sreću zemlje svoje!
Al' gdje je sreća naša? O, Srbin sreće nema,Zaludu lavskom snagom u smrtnu borbu kreće,Kad hladna sudba uvijek nemilost grdnu sprema,I na put slave naše bezdani ponor meće.
Nesrećni, jadni Đurđe, kako je teška krunaNa glavi tvojoj! Teška kô onaj oblak mutni!Tvoja je dijadema oštroga trnja puna,Kô što je zemlja ova prepuna rana ljuti'.
Na svakoj tvojoj stazi crni te udes sreta...O, umri, grešni starče, kad s tobom sreće nije!Možda sa grobom tvojim sinuće zora sveta,Na čelo srpske majke da zlatne vijence svije.
U Mostaru, 16. oktobra 1895.
NE PRUŽAJ RUKE...
Ne pružaj ruke sa plačem i tugomDok čuješ srce da kroz grudi bije!Ne sklanjaj glavu niti budi slugom -Sokolom budi što se nebu vije!
Sujeti mrskoj ne čini po ćudi,U vrtlozima nevolje ne kloni!Bezglasna stijena ljutom gromu budi,U sebi duša neka suze roni.
Uzdigni glavu, kao što vrh dižeStoljetno borje, kroz oblak i tamu!Život je borba - nek oluja stiže,Sunce će snova rodit se u plamu.
Uzdanjem svetim diži duhu krilaI budi borac koji časno pada;Ali ne kloni pod teretom sila;Sudbine gorke, nevolje i jada!
Nemoj da tuđa zalaže te ruka;Ako si sirjak, ne daj duhu da je:Znoj i krv tvoja, u vihoru muka,Neka te hrani dok života traje!
Ne pružaj ruke! Nemoj biti slugom,Sujeti mrskoj ne čini po ćudi!Nijemo, kô stijena, bori se s tugom!Uz prkos sveme svijetu gordim budi!
1895.
RUŽA
U gradini ruža miri,Na licu joj zorin sjaj;Za nju samo vjetrić piriI miluje slatki raj.Lijepi cvijetak, ruža bijela,
Ona mi je misô cijela,U oltaru duha mog -Ona vjera, ljubav, bog.
Kad u času noći mirneTajanstveni šumi letI grančice tanke dirne,Ja osjećam miris svet:To u milju tihog sankaRazvija se mirisanka,I kroz granja bujni spletNjena duša diže let.
Buji, miri, cvijete bijeli,Pratio te rajski hor,Svatovi ti vijenac spleliI doveli u moj dvor!Na proljeću tvojih grudiDa me vječno zora budi,Pa da pjevam slatki poj:Zoro moja, danče moj!
1895.
RUŽIN SAN
Pitao sam ružu maluŠta u tihoj noći sanja:Da li danak, da li zoru,Ili pjesmu milovanja.
A ruža se čisto trže,Kao da je vjetrić krenu:"Sanjam, sanjam, rajsko milje...Slatki miris - kosu njenu".
1895.
LJUBIM...
Ljubim kad blago pod purpurnim velom
Zasija milje zoričinih grudi,Jer tad mi trepti po obzorju cijelomOsmejak što ga tvoje lice budi.
Ljubim kad tajno lahorova krilaPod nebo dižu pjesmu tica mali',Jer tad mi zvoni tvoja riječca milaŠto sveti oganj na duši mi pali.
Ljubim kad milo svijetla jata čistaZvjezdica drobnih po beskraju plove,Jer tad mi sunce tvoga oka blistaI dušu diže u zlaćane snove.
1895.
RAJSKI TALASI
Kad pogledam grudi tvoje,Čini mi se kao da suDva goluba zaplivalaSvetog raja po talasu.
Ja poletim tice grlitNa srdašce moje vrelo,Pa u talas svetog rajaUtopi se žiće cijelo.
1895.
MOLITVA
Ti si mirna, sjetno ćutiš,Kao ruža uspavana,A pogled si upravilaPut nebeskih blagih strana.
Ti se moliš, a nebo seTako ljupko na te smije,Jer čistija nigda molbaDo raja mu stigla nije.
Oj, moli se! Taku molbuRado nebo sebi prima,Tvoja molba biće svjetlostUsred raja anđelima.
1895.
NOĆ
Ne trepti list na grani, Niti se lahor kreće, Džbuni su uspavani: Trava i rosno cvijećePo tihom zraku siplju mirise daha svog.
Sa jatom snova tajni' Anđeo mira bludi, U visu zvijezda sjajni' Rajska se pjesma budiI po svjetovi zračni s njome se javlja bog.
Podigni oči bajne Hramu nebesa tije', Nek vide zvijezde sjajne Najljepše zvijezde dvijeU kojima se rađa svjetlost života mog.
1895.
TVOJ UZDISAJ
Kad s uzdahom duše tvojeVjetrić digne laka krila,I sa tihim lepršanjemStigne sjaju neba mila,
Više nije lahor blagiŠto nebeske traži vise -S uzdisajem duše tvojeU anđela pretvori se.
1895.
***
Probudiću oganj od plamene strasti,Poletiću ludo - da obvijem rukomTvoje vito tijelo i da pijem slastiSa usana tvojih... Prećutaću mukomSve što sobom krije veo prošlih dana...Ugušiću bole i sjećat se nećuLažne vjere tvoje, - izvor mojih rana,Što mi oko mute, što mi suze kreću.Iz pepela mrtvog podignuću hrameUzdanja i sreće, pokoja i mira;
Povratiću snove iz grobovske tame -Na prsima mojim zazvoniće liraDa proljeće slavi uskrsnulih nada.Da, sa usta mojih preletiti nećeNi prekor, ni ruga, niti kletva jadaZa obmanu tvoju... Pun ushitne sreće,Poletiću tebi, čist, bez sumnje crne,Kô val što poleti kraju hridi one,Pa je strasno ljubi, na njedra joj srne,Dok razdrobljen o nju u bolima klone...
18. septembra 1895.
VESTALKA Uspomeni Vojislavljevoj
Rim počiva... Mirno ćute i hramovi i palate,Samo straže od liktora razbludnike gradom prate.
I zahori pjesma strasna, pa u času mre i tone;Samo Tibar jasno šumi i brzi se vali gone.
A u hramu, gdje mramorni kip boginje Veste stoji,Još Vestalka mlada bdije i za časom čase broji.
Al' kô tica zarobljena, što sa bolom i sa tugomU mrežama hladnih žica za slobodnim čezne lugom,
Tako s bolom čeznulo je mlado srce ruže ove:Mila slika mladog momka grlila je njene snove.
Pred mramornim svetim kipom klečala je mnoge noći,I s molitvom šaptala je drago ime u samoći.
Ona i sad za nj se moli i slatko mu ime zbori,A pred kipom hladne Veste kandioce tiho gori.
Al' što drhtnu srce njeno? Što zablista pogled plavi?U dubokoj polutami lijepo se momče javi.
Doveo ga ulaz tajni, zaštitnik mu nebo bilo,I on opet grli dragu, grli svoje čedo milo.
Na usnama usne gore, na srdašcu srce bije;Kroz okna ih mjesec gledi i nad slatkom tajnom bdije.
Al' na srca koja ljube često crni udes leti:Pred boginjom Vestom hladnom ugasi se "oganj sveti".
Moma strepi i blijedi, na licu joj rumen sa'neKô jesenji cvijet kad umre i pod rodnu granu pane.
Snagu kupi; hladnom kipu kô zbunjeno dijete letiI bijelu ruku diže da potpali "oganj sveti".
Ali kasno, sve je kasno!... Pred njom budne straže stoje,U dubini tamnog hrama hor samrtnu pjesmu poje.
Ona rukom srce steže, bolni pogled k nebu daje,Pa kroz suze zadnjih snova milu sliku gledala je;
Gledala je crne oči, kovrdžaste mile kose,Kô što sveli cvijet gleda sjajnu zoru ispod rose.
Gle, jutarnja svjetlost slazi, a dželati spremni stoje,U dubini tamnog hrama hor samrtnu pjesmu poje.
9. decembra 1895.
MOME ANĐELU
K'o ljupki cv'jetak nježni, čednu, bajnu i milu
Iz jata zvjezdica sjajnih snio te anđ'o svet,I tvome oku dao božanstvo, moć i silu,Što s dveri duše moje pjesmici širi let.
U divljoj borbi sv'jeta, tvoja me ljubav dižeI vrelom snage bujne talasa moju grud;Otkako tebe poznah nebu sam, Bogu bliže,Molim se i uznosim njegov pravedni sud.
Moja se vjera budi, sreća mi snove zlatiKad gledam sv'jetlu zoru čarobnog lica tvog;I u snu i na javi moja te duša pratiI tebi v'jence plete moje ljubavi Bog!...
1895.
U DUBINU DUŠE MOJE...
U dubinu duše mojeTvoj premili pogled pade,Kao poljub sunca vrelaNa njedarca ruže mlade.
Oh, to sveti zračak bješe,U kom rajsko milje leži:Svaki duše osjećaj miRazvi se u cv'jetak svježi.
I sada je duša mojaPerivoj, gdje cv'jeće miri -Svaki cv'jetak tebe sanja,Tebi svoja njedra širi!
1895.
***
Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani,Od mene te nikad rastaviti neće. Kad na poljsko cv'jeće Pada zračak rani,
Ja te gledam. Kad se zlatno sunce rodi,Milujem ti vlasi. Kad mali slavujiZapjevaju slatko u šumskoj slobodi, Tvoj mi glasak bruji.Kad lagani vjetrić kroz ružice pirne,Ljubim njedra tvoja. U zv'jezdama sjajnimGledam oči tvoje; i sred noći mirneJa se molim za te anđelima bajnim...
1895.
VJEČITA MLADOST
Nikad moje srce ostariti neće,U njemu će bujat' i pjesma i cv'jeće,U slađanom žaru, što ga sreća budi,Zgr'jevaće se duša, i krvca i grudi.
Uv'jek će mi ostat' cvjetna polja draga,U njima me dizat' i mladost i snaga,Sa ticama malim, što po šumi l'jeću,Pjevati ću i ja proljeću i cv'jeću.
A ako mi pjesma ne bi laka bila,Draga će joj moja uzdignuti krila,Njene oči blage, dva sunašca s neba,Pružaće mi milje, koje pjesma treba.
Mostar 1. jul 1895.
ŠTO ZASTAŠE GRUDI MOJE?...
Što zastaše grudi moje,Kao da im nesta daha,Kao da su promrznuleOd sumora i od straha?
Ćuti, ćuti, milje drago,Sad mi duša u raj stupa,Posred mora - oka tvogaZaljubljena krila kupa.
1895.
HODI, MILO ČEDO MOJE
Ala l'jepo tvoje grudiTo ubavo cv'jeće krasi,Pa slađani miris budiK'o svilene tvoje vlasi.
I ja imam cv'jeća bajnaKoje tako milo cvati,Sve ću cv'jeće tebi dati.
Duša moja perivoj je,A u njemu čisto vrelo,Hodi, milo čedo moje,Ti uzberi cv'jeće c'jelo!
1895.
SJETI ME SE...
Kad ti tajni glasak sjetni Mirnog sanka trgne slas',Sjeti me se, cv'jete dragi, To je moje duše glas.
To je ljubav, što se diže Sa prestola srca mog, Pa se moli, da te srećnuVječno štiti blagi Bog!
Mostar, 28. oktobra 1895.
LJUBI!...
Ljubi, al' ljubav treba Da svetim žarom sjaje,K'o jasno sunce s neba Čista i sv'jetla da je!
Kad stupaš njenoj stazi, Istina nek' te prati -S ljubavlju anđ'o slazi, Što će ti sreće dati!
Ljubi! Život se kreće, I sve će naći kraj,Al' tvoja ljubav neće, Nebo joj širi raj!
2. novembra 1895.
JOŠ LJUBITI MOGU...
Usahnuo izvor ushita i sreće,Ne nosi me struja mladalačkih snova,Sa grane života rasulo se cv'jećeU beskrajnu pustoš pokojnih sv'jetova...
Nit' osmejak slatki milozračne zoreNe vraća mi pokoj umrlijeh dana,Nit' pjesmice mile, što se jutrom hore,Ne vidaju grudi pod teretom rana.
Izlio sam suze i bez suza sadaNa pepelu nade i pokoja plačem,I vjera mi gine, umire i pada,K'o nevina žrtva oborena mačem...
Ja sam hudi mornar, kom' je sudba dalaS okeanom hladnim da se vječno bori,Koji neće stići zoru ideala,Niti slatku čežnju, što mu srce gori.
Niti više nemam ni snova, ni sreće,Samo jedno blago propalo mi nije:Još ljubiti mogu, još se izvor kreće,Koji tvoja slika besmrtnošću grije!
1895.
VJERUJ...
Vjeruj u srce moje, sveta je iskra ona,Što ga u plamen diže,Kao molitva blaga zvukom jutarnjeg zvona,Te s tobom nebu stiže.
Vjeruj u pogled ovaj, kome su mile i sveteTvog' lica slatke draži,I duši mojoj, što te, čisti, nebeski cv'jete,Sa milovanjem traži.
Vjeruj u stisak ruke, s njime se želje daju,Koje ti srce sprema,Vjeruj, kao što i ja vjerujem, da u rajuTakog anđela nema!
1895.
RAJ
Na nebeskom svetom visuBeskonačni živi sjaj,Al' sve draži tamo nisuJer je u tvom srcu raj.
Oh, raširi dveri sveteToga raja, gdje Bog sja!Da u njemu, l'jepi cv'jete,Vjerni anđ'o budem ja!...
1895.
ČELA
Gle kako je sitna, mala,Tek je čuješ kad poleti,Mala čela, al' je zatoVeličanstven rad joj sveti.
Hajd', zaviri skromnu kućuGdje čelica vr'jedna živi,Hajd' pogledaj, pa se čudiI velikom djelu divi!
U košnice radne čeleNiko blago metn'o nije.Sama čela svojim trudom,Slatkim medom napuni je!
Nikad nije čela marna"Daj mi!" kao prosjak rekla,Rano raneć', kasno kasneć'Sama sebi blago stekla.
Pa hajd', braćo, k'o čelicaDa smo uv'jek duha čilog,Da zbiramo slatke plodeU košnicu roda milog.
1895.
1896
www.aleksasantic.com
PRINT 1. OSTAJTE OVDJE...PRINT 2. PLIJEN (VERZIJA I)PRINT 3. ***PRINT 4. NA ODRU BRATA JEFTANAPRINT 5. ***PRINT 6. ***PRINT 7. ***PRINT 8. ***PRINT 9. I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJAPRINT 10. GUSLAMAPRINT 11. U SJEĆANJUPRINT 12. U VRTUPRINT 13. ŽIVI!...PRINT 14. STRAŽAR OTADŽBINEPRINT 15. SJEĆAŠ LI SE, SRCE?...
PRINT 16. BLAGO TEBI...PRINT 17. ROBPRINT 18. SRPSKE RANEPRINT 19. ***PRINT 20. ***PRINT 21. ***PRINT 22. ***PRINT 23. ***PRINT 24. ***PRINT 25. ***PRINT 26. ***PRINT 27. NA GROBU JOANIKIJA PAMUČINEPRINT 28. SRBIMA U MITROVICI NA KOSOVUPRINT 29. PLIJEN (VERZIJA II)PRINT 30. RODIO SE SPAS!
OSTAJTE OVDJE...
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,Neće vas grijat kô što ovo grije;Grki su tamo zalogaji hljebaGdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!A majka vaša zemlja vam je ova;Bacite pogled po kršu i polju,Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,Uzori svijetli, što je branit znaše,U ovoj zemlji ostanite i vi,I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Kô pusta grana, kad jesenja krilaTrgnu joj lisje i pokose ledom,Bez vas bi majka domovina bila;A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,Vrat'te se njojzi u naručju sveta;Živite zato da možete mrijetiNa njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,A tamo niko poznati vas neće;Bolji su svoji i krševi goliNo cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratsku ruku steže -U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;Za ove krše sve vas, sve vas veže:Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg nebaNeće vas grijat kô što ovo grije -Grki su tamo zalogaji hljebaGdje svoga nema i gdje brata nije...
1896.
PLIJEN (VERZIJA I)
Noć sjeverna. Konjik stiže,Juri preko stepe puste.Mjesec gori... Prah se dižeKô pramenje magle guste.No gle! Junak samac nije,Za njim sjedi cura neka;Vrana joj se kosa vijeKô prosuta svila meka.
Znaš gdje laka srna pase,Voda pada s hridi gole,Kako bršljan obvija seOko breze i topole?Tako ona, vita, lomka,Obvi ruke obadvijeOko pasa smjela momkaŠto mu čelo samur krije.
Ne pitaj ih kuda jezde,To ne smije niko znati,Do li ponoć i zvijezdeI pun mjesec što ih prati!Ne stoj na put!... Mrko slutiOnaj što kô vihor goni...Rukom drži kindžal ljuti,Krvav kao mjesec oni.
1896.
***
Susretoh je pokraj bistra vrela,U gorama pod visokom jelom;Kosa joj se po njedru rasplelaKô zrak sunca po mramorju bijelom.
Njeno lice ne miluje sreća;Sjetno oko, oboreno krilo,Kô da tuži, kao da se sjeća:Što je bilo, što je davno bilo.
Njene ruke vijence ne pletu,Skrstila ih na nevine grudi,Kô da šapće molitvicu svetuŠto je tuga sa uzdahom budi...
"Vilo moja, vilo roda moga,Što si stala i u bolu svela?Zar već nema cvijetka nijednogaZa vijence što si nekad plela?"
Vila prenu pa podiže krilo,Suza blisnu na oči joj plave:"Ima cvijeća, vijenaca bi bilo,Ali gdje su za vijence glave?"
23. oktobra 1896.
NA ODRU BRATA JEFTANA
Tičice te zovu, eno poju glasi;Cvjetići te žele, poljane i vrela,I seja bi tebe zagrliti htjela,Pa cvileći tužno čupa svoje vlasi,
No ti mirno ćutiš, naša nado svela.Prekrštene ruke. Otkucali časi...Tvoje blijede usne tihi osmjeh krasi,A san mirni pao preko tvoga čela.
Kao da si mlađan zagrlio liru,Pa nježno popjevaš potoku i viru,Proljeću i cvijeću, mladosti i sreći;
Kô da ne znaš, brate, jao brate, jao,Da je bijeli danak sa tvoga neba pao,I da ćeš sa njime u grob hladni leći...
Na Petrovdan 1896.
***
Ne mirišu danci planinskijem cvijetom.Gle malena tica kako slabim letom Prelijeće lug,A sjetna joj pjesma sa trepetom tone U sumračni krug,
Pa smorena tugom na grančicu kloneI sa bolom gleda na uvelke one...
Oj tičice moja što te goni tama,U bolima tvojim ti nijesi sama, I ja sam ti drug:Sa pjesmicom tvojom, što je tuga kreće Kroz oblačni krug,Moja duša bludi i sa suzom slijećeNa mogilu dana što se vratit neće.
1896.
***
Po žicama tankim na zlaćenoj citriKrećahu se lako prstići joj hitri; Njezin glasić mio,Prateć slatke zvuke, po zvjezdanom krugu Gubio se ti'o,A u nježnu pjesmu, u zelenom lugu,Slavujak je tiho pleo svoju tugu.
Pod prozorom malim stajô sam bez mira,A kô sveti akord sa nebeskih lira Bješe njezin poj,I od onog časa samo za njom bludi Strasan uzdah moj...I kad nojca pane, i kad zora rudi,Nju i slatke zvuke sjetno srce žudi...
1896.
***
Kad mi nikad više nećeš ruku dati,Bar uzdahom tajnim na putima prati Onog koji strada...I raširi njedra kad se tebi svrati Moja duša mlada.O ti što joj sreću i san mirni uze,
Orosi je kapljom tvoje mile suze.
Kad bi samo jedna tvoja suza pala,Duša bi se moja u vedrini sjala, A kroz blagi sjajPlanula bi vjerom i grlit bi stala Izgubljeni raj,Jer suzica tvoja rosica je čista,Pod kojom i svela ružica zablista...
1896.
***
Ako moje pjesme spomenom te more,Pa bez sanka bdiješ sve do same zore, Ugušiću poj, -Čedo duše svoje što grli bez mira Sjajni prizrak tvoj,Zvuk što u tvom srcu tihi pokoj dira,Probuditi neće nikad moja lira.
Iskidaću žice... Kô dan kad se gasi,Nek pod nebom umru pošljednji uzdasi I pošljednji poj...No suze će moje biti moji glasi I uzdisaj moj;I kad umre, pjesma umrla mi nije,Jer besmrtnost njena u suzi se krije...
1896.
I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA
I opet mi duša sve o tebi sanja,I kida se srce i za tobom gine,A nevjera tvoja daleko se sklanja,Kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni čista, sjajna, vedra,Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedraI gledô ti oči što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodiJoš u nebo gleda i života čeka,I ne misli: nebo da oblake vodiIz kojih će nova zagrmiti jeka...
27. augusta 1896.
GUSLAMA
Sjajni hrame, u kom Srbin čuvaSvoje ime, svoj amanet sveti,Oj vi gusle od javora suva,Vašem zvuku moja duša leti!
K'o blagoslov, što sa neba bdije,On je sila, što mi srce žari;S tankih struna, kad se nebu vije,Čujem usklik sokolova stari'.
Čujem glase sa kosovskog groblja,Što ih tajno svete sjenke zbore;Čujem jauk potištenog roblja,Kome rane sve bivaju gore...
U njemu je sve, što srbin želi,Jer u želji srpskoj se i zače:Je l' veseo, Srbin se veseli,A kad cvili, tad i Srbin plače.
On je duša, kojom Srbi dišuI v'jekovi srpskih pokoljenja;On je knjiga, u kojoj se pišuNaši jadi, naša iskušenja...
On je slovo, što leti bratimstvom,U kome se srpski genij budi;On je putir, iz kog' se jedinstvom,Pričešćuju Srbinove grudi.
Oj, kad guslar tanano prevuče,Koji Srbin ne osjeća žarko?!Ta guslama sve se silno vuče,Iz njih zbori: Lazar, Miloš, Marko...
A što glasi besmrtnika vele,To je vjesnik, što se vjerom kune:Da će skoro svjetlost zore b'jeleZlatit' alem Nemanjića krune...
Pa nek' stiže, nek' se pak'o diže,Nek' još bude i višijeh zala:Srbin neće pokleknuti nižeDok je Srbu srpskijeh gusala!
Biće dana, već se zračak javlja,"Doće hora, koja doći mora!"A s gusala horiće se slavljaUz molitvu dečanskijeh zvona!...
20. II 1896.
U SJEĆANJU
Kad oživi spomen mili Prošle sreće, mrtvih dana,Nada mnom se tajno krili Gusti spletak cvjetnih grana.K'o u srcu želja mlada S trepetom se lišće krene,A ruka mi žudno pada Na premile kose njene.U gradini slavuj poje, Pa nam slatku sreću pruža,A ja ljubim čedo moje, L'jepo čedo b'jelih ruža.Jata poljskih golubova Nad ljubavlju našom l'jeću,A po nebu sv'jetlih snova Zagrljene duše kreću.Potok šumi, cv'jetak miri, Kroz granje se glasi roje,Srca biju, grud se širi, Na usnama usne stoje...Oj, sjećanje, cvjetno granje, Gdje mi sreća pjesmu poje...Oj, sjećanje, milovanje, Slatka tugo, suze moje!...
U Mostaru, 1896.
U VRTU
Kroz zeleno granje Sunašce te viri,A slatko pjevanje S vjetrićem se širi.
Oko tebe ruže Bajni v'jenac svile,A leptiri kruže Njedra im od svile.
Svaki cv'jetak veli U šaptanju tajnom,Da snivati želi Na njedru ti bajnom.
Ti razum'ješ cv'jetak Kad zboriti stane,Pa ruže za spletak Otkidaš sa grane.
Daj i meni jednu, Kojoj zv'jezde poju, -Daj mi ružu čednu - Daj mi dušu tvoju!...
1896.
ŽIVI!...
Živi, da brišeš one suze vajne,Što oko mute potištenom robu,Onom, što cvili s nevolje beskrajne,U tavnoj noći, dubokome grobu...
Živi, da budeš: trepet, grom i stravaSilniku hudom, što narode stresa,Što mu se presto, i skiptar, i slavaPodiže grozno vrh ljudskih tjelesa.
Živi, da v'jence pokoljenja pletu,
I tvome grobu s vjencima hode,Živi, da umreš na bojištu svetu,Za svetog Boga pravde i slobode...
3. VI 1896.
STRAŽAR OTADŽBINE
Suro st'jenje, visoko kamenjeUzdiglo se u oblake sive;A gdje st'jenje u nebo se penje,Tamo smjeli sokolovi žive.
Često oblak u grom se pretvara,Krše trese, u prah da raznese,Al' sokolu srce se ne para:Protiv sile silom uzdiže se.
Krilom bije, oblaku se vije,A slojevi razmiču se tavni,Sunce sine, pa mu opet grije,Suro st'jenje od v'jekova davni'.
Jeste l' željni sokolovog krila?Eto krila, eto duge šare!Eto duše, što bi kadra bilaPoginuti za roda oltare!...
Na kamenu rodila ga mati,Od kamena mišica mu tvrđa,A materin blagoslov ga prati,Jer mu srce izdajstvom ne rđa...
Pr'je bi glavu, neg' djedova slavu,Pr'je bi život, nego narod dao,A kad pane, besmrtnost mu svane,Jer je muški za svoj narod pao.
Suro st'jenje, visoko kamenjeUzdiglo se u oblake sive;A gdje st'jenje u nebo se penje,Tamo smjeli sokolovi žive!
Jeste l' željni sokolovog krila?Eto krila, eto duge šare!Eto duše, što bi kadra bilaPoginuti za roda oltare!...
1896.
SJEĆAŠ LI SE, SRCE?...
Sjećaš li se, srce, što je nekad bilo?Sjećaš li se sada prošlosti i dana,Kad si puno vjere, kao tiče milo,Dizalo se letom put nebesnih strana?
Ugušeni zrače, u oblaku tuge,Vihori i b'jesi slomiše ti krila,Boravište tvoje bjehu šarne duge,I tičija jata družina ti bila...
K'o nevini cvijet, puno čednog mira,U zanosu milom grlili te snovi,I k'o akord mili anđeoskih liraBudila te pjesma zvukom želja novi'.
Netaknuto burom borbe i spoznanjaŽivjelo si mirno u želji i plamu,Al' sve želje drage o kojima sanjaRazduv'o je vjetar u poroz i tamu...
Ružičasti veo, kroz koji se žudnoGledalo u prostor života i ljudi,Rastrgla je java i poznanje budno,Pa satana mrska sad pred nama bludi.
O, dajte mi nazad v'jenac prošlih dana,Vratite mi čase, u kojim' sam samoOsjećao ljubav i vjerov'o sl'jepoU ljude i Boga što boravi tamo.
Vratite mi srce, gdje bezbrižna srećaK'o kandilo sv'jetlo sjaji se i blista,U odjeku groma što se Boga sjećaI vjeruje uskrs raspetoga Hrista.
1896.
BLAGO TEBI...
Blago tebi, ako na svijetuNađeš srce, u kom vjera sjaji,U kome se čista ljubav tajiKao miris u rosnom cvijetu.
Ljepšeg dara od tog' dara nema, -U toj sreći tek bi sreća bila;Čisto srce nebeska su krila,Što ih Gospod s blagoslovom sprema.
Blago tebi, ako vjerno bijeNa tvom srcu jedno srce drugo:Skrsti ruke i moli se dugoOnoj Misli, što nad tobom bdije!
18. I 1896.
ROB
Na obali burnog Tigra, Gdje tičiji pjeva hor,U prisjenku gordih palma Visoki se diže dvor.
U blizini slavuj željka, Cv'jeće miri noć i dan,Al' iz svojih b'jelih dvora Ne izlazi mladi kan.
Ljepšu pjesmu tamo sluša, Ljepši tamo gleda sv'jet:Na srcu mu strasno diše Mila ruža, bajan cv'jet.
On joj gleda crne oči I grli joj viti stas,A po njenom b'jelom njedru Prosula se gusta vlas.
Niko nije tako srećan, Niko nema taki raj,Pa u sreći obeća se Pohoditi Sveti Kraj:
Da na grobu Prorokovom Dade hvalu srca svog,Što mu taku divnu ružu Iz svog raja pruži Bog!
I dan svanu. Pred dvorima Nogom bije spreman hat -Kao da bi mladog kana Svetoj Meki htjeo zvat'.
I kroz palme sunce sinu, Nad Tigrom se glednu dan,A uz pratnju vjernog roblja Na put krenu mladi kan.
Kudgod gledne, tu je ona, Svud se vija njena vlas,Svuda sreta oči njene I svud čuje mili glas.
Za uzdahom uzdah leti, Pa nad njome svija let,K'o šareni mladi leptir, Kad ga rosom mami cv'jet.
Već je sunce na zreniku, Silno gori ljetni dan,Pa kod jedne vite palme S robljem panu sretan kan.
On odsjednu snažnog hata I pod palmin stade hlad,Pa svog Boga molit' ode, Da mu štiti život mlad;
Da se ves'o dvoru vrati, Gdje ga čeka mio raj,Da ga opet žudno steže Njezin topli zagrljaj.
I tek što je molit' poč'o, Zastade mu dušin dah:U daljini dizao se Gusti oblak, prhli prah.
Je l' to samum s hladnom smrti Podigao poraz ljut,Da sa grobom zaustavi Pravovjernog sveti put?
Na koljena roblje kleče: "Pošljednji je ovo dan!"A sa okom punim bola
U daljinu gleda kan.
Gleda, kad će samum ljuti Spremiti mu hladan grob,Al' iz praha, iz oblaka, Na konjicu niče rob:
"Gospodaru, vrat' se s puta, Ne pohodi Sveti Kraj,Tvoja l'jepa nevjestica Tvog imena skvrni sjaj!
"U nje nije srce jedno, Nije vjerna njena krv -U tvom dvoru provlači se Tvojoj sreći štetan crv.
Gospodaru, drugi ljubi Njeno lice, njenu vlas -Varaše te one oči, Varaše te onaj glas!"
Zabolili mladog kana Crni glasi, crna v'jes',A u bolu gnjev se stvori, K'o gromova silan tres:
"Je l' istina, robe, kaži?" "Ne bude li, krv ću dat'!"Prah se diže, s mladim kanom Izgubi se brzi hat.
Leti konjic, za konjicem S robom stiže konjic vran -Danak prođe, veče dođe, A u dvore mladi kan.
Konjic hrznu, cv'jet se trznu: "Bježi dragi, tu je grom!"Pa lagano na kapije Izletila kanu svom:
"Što je lice tvoje bl'jedo? Što je mutan mili gled?A na usti k'o da stoji Strašan prekor, ljuti jed?
Je l' osveta razgnjevila Tvoje duše silan plam,Da l' nevjerno roblje tvoje Nanese ti sjaju sram?"
"Šut', nevjero! Sa tebe je Moga neba pao dan"...
Pa nad njome oštrog mača Zavitlao gordi kan.
Mač poleće, ali ona Na mladu mu pade grud:"O, ne kosi cv'jet sa mačem, Ne izriči grešan sud.
Za te ovo srce bije, Za te hrani vreo plam,Ja za jednu ljubav znadem, Ja za jednu vjeru znam.
Nek' svjedoče suze ove I udari srca mog,Da je moja vjera sveta, A u vjeri ti si Bog!
Zaustavi silnu ruku, Nevinosti ne daj grob -Kleveta su oni glasi, Lagao je crni rob.
Za te ovo srce bije, Za te hrani vreo plam,Ja za jednu ljubav znadem, Ja za jednu vjeru znam".
Dirnuli ga nježni glasi, Dirnuo ga sjetan plač,Pa u grudi vjernog roba Svoj, zavitlan, spusti mač.
Krv se proli, srce stade, Čistu vjernost stiže grob,Tu pred kanom ležao je Vjerni sluga, stari rob.
Ležao je... A Bejaza Slavila je svoju moć,I pogledom varala je Mladog kana dan i noć...
1896.
SRPSKE RANE
Plavo nebo, visina ti tvoji'I sunašca što nas žićem poji,I tako ti one vječne tajne,I večeri, i zorice sjajne,De mi reci, ko Srbu pomože,Da se dosad održati može?
Je li im'o Srbin kakvog brataDa mu vjerno vjernu ruku hvata,U nevolji, kad mu propast pr'jetiDa s njim gine i s njim da se sveti,Da mu čuje lelek i jauke,Pa slobodi da raširi ruke?
Nebo ćuti... al' kroz srpske goreIz grobova odjeci se hore:Niko nije Srbinu pomog'o,I ko može i taj je odmog'o! -Sunce jarko, i ti s nama zbori,Šta Srbina tako slavnim stvori?
Sunce prenu, a kroz zrake sjajneČujem pjesmu, čujem glase tajne:"Srpske rane Srbu su pomogle,One samo održat' ga mogleA da Srbin bojao se ranaNe bi im'o ni zore ni dana...
Srpske rane, što se svetit' znaše,Srpske rane sve Srbinu daše!"Pa čuj, brate, čuj, Srbine živi,Nek' i otsad sunce ti se divi:Ne plaši se krvavijeh rana -Časnog znaka sa časnog mejdana!
1896.
***
Onamo, gdje lipa usamljena stojiOdvode me misli uspomena moji'; Tu je mjesto drago,Gdje sam snove snio, gdje sam ljubljen bio Ljubeć' čedo blago.Tu, gdje mnoge noći i večeri kasneIz mirne daljine slušah zvuke jasne.
Svaki trepet zvuka bješe sreća samaI utjeha mila, koja bole slama A podiže nad,O, al' mile zvuke raznese mi tama I jesenski hlad...Samo lipa stoji, gole grane stojeNad pustinjom mrtvom davne sreće moje...
1896.
***
Po večernjoj magli, što suzice roni,Sa crkvice naše glas molitve zvoni, A ja bludim samNjenom dvoru b'jelom, da joj s dušom c'jelom Žarki poljub dam...Sve do zore plave da sa dragom bdijem,I na njenom srcu svoje srce grijem...
A vjetrovi hladni k'o da s glasom sl'jeću:Ne odlazi tamo kud te želje kreću, Uzalud su nade,Dvor ti pustoš sprema, jer tu ruže nema, Da ti ružu dade...I mladost će minut' i godine prećeA tvoja je ruka zagrliti neće...
1896.
***
Mila sliko njena, uspomeno draga,Ja te vječno gledam... Ta dva oka blaga Dva su sunca moja!Gle, na milom njedru priljubljena stoji Ona ruža moja...Pod grocem b'jelim biserje se roji, -Kao tajne suze uspomena moji'...
Oj, vi oči mile, oj, njedra, oj vlasi,
K vama u daljinu otimlju se glasi Sa uzdaha mog...Još su vaše draži sancima mi svijem Neporušen Bog!Na žrtvenik njima, evo, v'jenac vijem,Zaostale suze na cv'jetiće lijem...
1896.
***
I doći će trenut... horiće se glasi,Vijenac će obvit' tvoje meke vlasi, Zašuštaće svila...Pod tankim duvakom odvešće te svati Od majčinog krila...Pred svetim oltarom ti ćeš mirno statiI njemu ćeš vječno tvoju ruku dati...
Ako u tom času tvoje sreće mirneJedan tajni uzdah sa trepetom dirne Tvoje lice blago,Ne goni ga s kletvom, nek' mu nije žao, Već znaj, čedo drago,Anđ'o moga mira da je tada paoI uzdahom zadnjim blagoslov ti dao...
1896.
***
Ne sjećaj se na me... U dalekom sv'jetuPočivaj mi mirno k'o rosa na cv'jetu; Zaboravi glasLjubavi i vjere, što nas nekad zvao Na zavjetni čas, -Zaboravi uzdah koji sam ti daoNa rastanku vječnom, kad sam s bola pao...
Ne sjećaj se mene, niti moje tuge,Veselo mi gledaj nebo, šarne duge
I zeleni kraj,Jer u mojoj tuzi i sreća se krije K'o proljećnji sjaj:U njezinoj suzi nikad kletva nije,Nego tvoja slika u kapljici sije...
1896.
***
I doći će danci pramaljeća vedra,Gorica će cv'jetom okititi njedra; Kroz zeleni gajHor milih slavuja letiće sa grana Da proslavi maj,U svjetlosti zlatnoj nebeskijeh stranaDizaće se himna uskrsnulih dana.
Sa uzdahom slatkim ljubičica mladi'Doletiće vjetrić da nam čelo hladi, A lagan mu let,K'o uzdisaj mio, lelujaće ti'o U dolini cv'jet...Samo u mom vrtu lelujat' se nećePod rosicom blagom pramaljeće cv'jeće...
1896.
***
Kad mi sjetna suza mutno oko rosi,Uzdah moje duše na krilu je nosi Na daleki put,Uzalud je tamo s hladnim dahom bije Mraz i vjetar ljut,Ona trepti, sjaje, jer što ljubav grijeNi u hladnom mrazu bez života nije...
Čuj, kad suzu moju uzdah ti donese,Pa je sa svog krila polagano strese, Daj joj njedra, daj!...
Jer na njedru tvome proljeća su živa I zlaćani maj,A suza je rosa, što tek sretna bivaKad na l'jepom cv'jeću umire i sniva.
1896.
***
Sahraniću ljubav. U pokoju svetomPokriću je dušom i uvelim cv'jetom,A tičica rojPozvaću iz luga, da nad njome slijeOproštajni poj,I sunce ću molit', da vječito grijeNa mogilu mirnu što mi ljubav krije.
Oj, putniče, ako u proljeće sjajnoNanesu te puti na to mjesto trajno:O, ne gazi cv'jet,Što će tude mirit'. Ljubavi umrleTo je sanak svet,U kome se blago njene draži grleI mila čistota njene duše vrle...
1896.
NA GROBU JOANIKIJA PAMUČINE
Blago grobu i u tami, što se sjajiGde kandilo pripaljuju naraštaji.
Zmaj
8. septembra 1896. ova je pjesmačitana na grobu pok. Pamučine,dobrotvora i književnika srpskog, po parastosu koji je dala srpsko-pravoslavnacrkvena opština u Mostaru.
O spusti se sa rajskih visova,Sveta dušo, koju djela krase,
Pa u kolo srpskijeh sinovaZa čas stani, pa nam počuj glase.
Na tvom grobu, što ga trava skrivaI godine za godinom broji,Evo danas Srbadija živa,Ushićena tvojim radom, stoji.
U časima, kad svud bješe tama,Ti si zublju prosvjete nam svio,Srpskog roda i njegova hramaSlužbenik si neumorni bio.
TVoje slovo bješe melem rana,Bješe iskra, što duhove kreće,Tvoja ruka svakoga je danaSrbu srpsko njegovala cv'jeće.
Što je narod, to si i ti htjeo,Kud je narod, pošao si i ti,Time sebi divan v'jenac spleo,Što će trajan, što će vječit biti.Nisi im'o ni srebra, ni zlata,Al' od zlata tvoj je duh nam bio.U narodu gledao si brata,S njim si pjev'o, s njim si suze lio.
A mi danas lijemo ih jadni,Da oduška svome bolu damo,Jer međ' nama, svešteniče radni,Sveštenika takvog ne imamo.
Srpski boli bjehu tvoji boli,Srpska sreća bješe tvoja sreća,Pa gle! Danas, kad se Srbin moli,U molitvi i tebe se sjeća.
Slava onim', koji radit' mogu,Pa ih narod poštovati znadeI moli se milostivom Bogu,Da mu uv'jek takovijeh dade.
I mi danas molimo se žudnoI s tvog' groba podižemo glase:"Daj nam, Bože, tako srce budno,Koje samo srpske misli krase!"
1896.
SRBIMA U MITROVICI NA KOSOVU
koji su započeli zidati crkvu,hram Svetog Save
Ja ne snivam... moju dušuAnđeoska dižu krila,Pa Kosovu leti ravnom,Da vas grli, braćo mila!
Da vas grli, i da ljubiVaše lice, vaše čelo,Na koje je mutno dobaMučenički v'jenac splelo;
Da vas ljubi, da vam suzomSvoju velju radost kaže:Blago rodu, blago zemlji,Gdje se bratac s bratom slaže!
Vi ste braća, vi ste ljudi,Zažižnici srpske zore, -Svete sjenke sa KosovaBlagoslov vam danas zbore!
C'jelo Srpstvo danas klečiI krst časni meće na se,A molitva čista, svetaU visini talasa se:
"Daj im, Bože, volje jake,Da izdržat' muke mogu,Da dovrše sveto djelo,Posvećeno tebi - Bogu;
Pa kad kube sjajnog hramaU tvom jarkom suncu sine,I zabruje zvona svetaJasnim zvukom sa visine,
Čuj molitvu njinog srca,Čuj im želje, čuj im glase...Pa nek' jekne Šar-planina:Srpstvu zora rodila se!"
1896.
PLIJEN (VERZIJA II)
Juri konjik, kroz noć stiže,Pod njim tutnji stepa pusta,Za konjikom vjetar dižeSuri oblak praha gusta;A konjiku srce bije,Uza-nj sjedi čedo strasno, -Oči su joj zv'jezde dvijeA zora joj lice krasno.
Kao što se bršljan splećeOko struka vite jele,Tako ona, puna sreće,Obvila je ruke b'jele,Oko mlada konjanika,Što mu čelo samur skriva,A sa oštrog, mrkog likaMunjom pr'jeti smjelost živa.
Ne pitaj ih kuda nagle,To ne smije niko znati, -Predupreš li pute drageKindžal će ti otpor dati!Ljuti kindžal, on će bitiBraniocem svete tajne,Koju ponoć mirom štiti,A treptanjuem zv'jezde sjajne.
1896.
RODIO SE SPAS!
Vi, koji ste posred tame Svake noći, svakog danka,Pa lijete suze same U nevolji bez prestanka;Vi, nad kojim' pak'o gori I pusaju munje jada:Podignite čelo gori - Propjevajte pjesmu nada,Nek' zahori glas: "Rodio se Bog i Spas!"
Rodila se zv'jezda ona, Što će nove vjere datiA s bož'jega sjajnog trona Blagoslov je vječni prati;
Rodio se život novi Da životom život dade,Pa duh, što neznanjem plovi, Da istini dić' se znade.Pojte jedan glas: "Rodio se Bog i Spas!"
Podignite čelo gori I pred zv'jezdom sjajna likaNek' se jasna pjesma hori Uskrsnulih mučenika.Ne plačite, vaše suze Blagi sjaj će ubrisati,Svjetlost, koju tama uze, Božja će vam milost dati!Pojmo jedan glas: "Rodio se Bog i Spas!"
1896.
1897
www.aleksasantic.com
PRINT 1. GRIVNAPRINT 2. MAJCIPRINT 3. NA GROBLJUPRINT 4. POD NAŠIM KROVOMPRINT 5. ***PRINT 6. ***PRINT 7. ***PRINT 8. ***PRINT 9. ***
PRINT 10. ***PRINT 11. ***PRINT 12. ***PRINT 13. LJUBAVPRINT 14. ŠTO TE NEMA?...PRINT 15. PUSTA NOĆI...PRINT 16. NEVINAŠCUPRINT 17. NE MOGU...PRINT 18. JUNACIMA
GRIVNA
Kupiću ti zlatnu grivnu,DivnuGrivnu!Nek' se niže, ružo b'jela,Oko tvoga grla b'jela,Pa kad skočiš, sele laka,Neka čini, cika, caka,Cika, caka!
Kupiću ti zlatnu grivnu,DivnuGrivnu!A u grivni biće slova
Od bisera, alemova:Ovaj darak onaj dade,što pred tvojim sjajem pade,I što sniva bez pokojaDo dva mila oka tvoja!
Kupiću ti zlatnu grivnu,DivnuGrivnu!A svi snovi, želje mojeNek' u zlatnoj grivni stoje,Nek' ti šapću blago, ti'o:"Zoro moja, danče mio,Slatki raju moj,Do groba sam tvoj, pa tvoj!..."
1897.
MAJCI
Nikad više, nikad višeTi me nećeš blago zvati,Nikad više tvoje rukeZagrljaj mi neće dati.
Nikad više, majko moja,Ja ti neću glasa čuti,Nit' će sinak na tvom njedruPočinuti, odahnuti.
Tvoj poljubac, svet i mio,Sledila je samrt kobna, -Od vjernoga sina tvogaOtrgla te humka grobna.
Hladno ti je... I meni jeBez ljubavi, bez tvog krila,Kô da nikad moja dušaOgrijana nije bila.
Sve je pusto, nikog nemaŠto mi može pokoj dati,Nema onog kog sam zvaoSlatkom riječju "mila mati".
Nema, nema... Svijet je malen -Tvoja ljubav viša mi je,
Jedna cigla iskra njenaI od sunca ljepše grije.
Tek pod njenim blagim žaromJa sam lako tiče bio,Imô krila, pa pod nebomRaj i slatki život pio.
Sve mi bješe vedro, sjajno,Kao milost oka tvoga;U ljubavi tvojoj, majko,Osjećô sam svetost boga.
Osjećo sam da je životNepregledno polje cvjetno,A ja čedo razdraganoŠto po njemu trči sretno.
A sad, majko, sve je pusto,Nema sunca da me grije,Nema tvoje blage riječiDa me pita kako mi je.
Nema, nema... Crna javaŽalosna mi slova piše:Da te nikad, majko mila,Zagrliti neću više...
Nikad više... Tek na nebu,Pred dverima svetog raja,Ja ću opet mirno snivatUsred tvoga zagrljaja
U Mostaru, 27. novembra 1897.
NA GROBLJU
Hladno mi je... Hladno mi je...Proljeća mi duša želi, -Al' proljeća moga nema,Cvjetovi su moji sveli.
O, kako je strašna java,Kako li me kivno prati!Ni to sunce s neba plavaNe može mi dana dati.
Svud je ponoć, mrak i tama,Kud mi suzno oko gledne, -Kao da mi dušu slamaGrdni teret sante ledne.
Ja bih htio ubrisatiS mutnog oka suze ove,Al' ko može meni datiMjesto suza sreće nove?
Niko! Niko! Sve je sveloŠto sam svojom srećom zvao, -Ja sam svoje srce vreloU grob hladni zakopao;
Srce svoje: brata svoga,Dva cvijeta - seje dvije,Majku milu - milost boga,Nju - to blago najsvetije.
Od mogile do mogileSumorna me tuga kreće,Iz sna zovem svoje mile,Al' ni jedno meni neće...
Tek što katkad šum preletiI nada mnom lako mine,Kao da mi glasak svetiS neba šalju duše njine.
Ja ga slušam, a iz grudiOtimlje se uzdah jadni,Pa s jecanjem k nebu bludi,A ja stojim kô kam hladni...
1897.
POD NAŠIM KROVOM
Soba mi je topla, žar iz peći grije,Ali moje srce tako hladno bivaKao da ga sobom mračna ploča krije,Pa svelo i pusto san turobni sniva;Il' kô da je davno trgnuto iz grudi,Pa nevoljno, jadno tumara i bludiI plače na grobu što mu sreću skriva.
Soba mi je topla, al' kroz srce mojeHladni boli stižu i očaj se kreće,Al' u njemu hrami oboreni stojeI tuga se svija gdje je cvalo cvijeće;Kao ponoć ledna što se širi sada,I ono je mračno, zračak slatkog nadaTu provalu pustu obasjati neće.
Tek spomeni mili, što se dušom roje,Za čas slatkim sankom zavaraju tugu,I ja opet gledam vedro nebo svoje,I trepet sunašca, i šarenu dugu;Iz svakog mi kuta radovanje kliče,Po stazama mojim samo cvijeće niče,A duša mi pjeva kô slavuj u lugu.
Pod našijem krovom rajska milost bdije,Slatkim nam se glasom mila mati javlja, -Ona nam je sunce što nas toplo grije,Mi cvjetovi njeni, puni svježeg zdravlja;Na njezino krilo kupimo se redom,A ona nas gleda blagijem pogledomI sa blagoslovom na nas ruke stavlja.
Kô u lisnom gaju kad poju slavuji,Pa se slatki žubor s vjetrićima goni,I pod našim krovom sve veselo brujiI radosna šala kroz dvoranu zvoni;Mi jurimo trkom i tamo i amo,Ne stajemo, niti za taj umor znamo,Kô leptir kad kruži rosni cvijetak oni...
Al' sve za čas vidim, i java se vrne,A iščezne sanak uspomena moji',I opet mi srce, posred tmine crne,Kô razoren oltar, pogruženo stoji.Pod našijem krovom sad je gluho doba,Moje milo, drago sve je žrtva groba.Crna smrt se kezi, boga se ne boji...
1897.
***
Jednom dankuNa uranku,Kraj potoka, bistra vrela,
Pohvali se ruža bijela:Što je cvijeća i što cvati,Sve što znade mirisati,Da se njojzi klanjat moraSa mirisa i ljepote.To začuo, pa se oteLagan vjetrić savrh gora,Oteo se, uzvio se,Pa dodirnô ruse koseČeda mog;S njih slađani miris svio,Pa ružici odletioUsred njedra bijelog.Ruža prenu,Suncu glenu,Suncu ode uzdah njeni,Pa od stida ruža ranka,Bijela ruža mirisanka,Pred vjetrićem porumeni.
1897.
***
O, ne sklanjaj milo liceS prozora ti visokoga,Pusti nek me ozgo zgrijevaSvijetli odsjaj lica tvoga.Tako sunce sa visinaU dolini cvijetak grije,A on strepi, žudi, želi,Pa slađani život pije.O, pa čuj me, sunce sjajno,Pred kojijem žudno stojim:Gri' me, gri' me sa visinaRajskim plamom - okom tvojim!
1897.
***
Što ste stale,Tice male?Gdje je ona pjesma vrla?Il' su sadaSrca mladaU grudi nam obamrla?"Naše pjesme žive stoje,Al' sad ćuti, tiše, tiše:Mi slušamo čedo tvojeKako u tvom srcu diše".
1897.
***
Mirno ćute usne tvoje,Ne miču se ruže majske, -Al' u tvome oku stojeIspisane riječi rajske.Tako sunce tajnu krijeNa visini neba vedra:Ono ćuti, ali grijeMladom cvijetu mlada njedra.
1897.
***
Ja sam suncu darovaoLjubav svoju - srce svoje;Zlatni zračak s neba pao,Pa zemljicu ljubnuo je:Iz sna mrtvog zemlja prenu,Bistar potok gorom krenu,Zašumiše hitri vali,Krila diže vjetrić mali,Spletoše se lisne grane;Kroz sva polja, kroz sve straneSlavuj pjevnu, pjesma kliče,Rosa blisnu, cvijeće niče,Pa zagrli liske svoje
S milom dušom drage moje.
1897.
***
Od sreće sam suze lioNa samotni cvijet.U suzama tvoj lik bio.Malen leptir ožednio,Pa umorna krila svioNa samotni cvijet;Htjede piti, al' mu ne dôNježni cvijet:Kad u drobnim suzam' zgledôTebe, moje milo čedo,Jednim dahom duše svojeDrobne suze ispio jeNježni cvijet.
1897.
***
Ako hoćeš pjesme mojeDa su radost srca moga,Ne sretaj me hladnim gledom,Ni oblačkom s čela tvoga.
Budi uvijek ruža mila,Što je puna slatke sreće,Što miriše kad je vjetrićNa razgovor tajni kreće.
Ja sam kao tica onaŠto s proljećem srce greje,Al' kad hladnu zimu sretne,Izgubi se, nestane je...
1897.
***
Vi krasne, jasne zvjezdice,Dajte mi zrake sjajane,Da svijem vijence zlaćaneNa divno čelo zlata mog.
"Ne smijemo, dragi poznanče:Naše bi zrake minuleKad bi pred njima sinuleMilosti njenih očiju".
Ti plavo more široko,Pruži mi biser ubavi:Svom čedu, svojoj ljubavi,Da nižem nizak divotni.
"Ne smijem, dragi poznanče:Ja sam ti čedo vidio,Moj bi se biser stidioNa bijelom grlu labuda".
1897.
LJUBAV
Kad utone jasnog danaBlagi sjaj;Kad zašumi vjetrić s grana,Pa se gubi preko stranaKô lagani uzdisaj;Kada zlatan mjesec ti'oSvrh timora mračnog blisne,Kad obasja gore lisne,Pa slavuja glasić mioProbudi se i zatrese, -U to dobaDvije ploče na dva grobaOtvore se,A iz mraka, ispod ploče,Dva kostura gori kroče,
Pa uzanom stazom gredeDva kostura sjenke blijede.Ćute, gredeSjenke blijede,A kad stignu mjestu onomGdje srebrni talas bijeGorskog vrela,Gdje se s granom grana splela,U osami noći tijeJedno drugom žurno stižu,Sure im se ruke dižu,Pa se sklope i zaškripe, -O grudi se grudi lomeU poljupcu nijemome.U zanosu sreće tijeDršću, strijepe sjenke dvije,Pa kô strasti kad prekipe,Kosti sijevnu i progore,I u modri plam se stvore.A uz žubor bistrog vrela,Probude se čudni glasi:Šapat, smijeh i uzdasiSrca svelaKoji kunu sudbu, bogaStrašnim jadom bola svoga,Da ih notnji vjetri skloneU duboke gore one...A kad povrh mirnih selaProbudi se zora bijela,Kada rani dan zasvijetliI zapoju prvi pijetli,Iz zanosa, slatke žudiTrzaju se kosti oneI njihove prazne grudiRazdvoje se, i plam klone,I put stazeTajno slaze,Lako gredeDva kostura - sjenke blijede.A kad stignu grobu, kojiPravijekove tavne broji,U dubinu tmine pustePod hladne se ploče spuste;A po groblju vjetrić piri,Bršljan trepti, trava miri,I, kô suze, rosa čistaNa pločama hladnim blista...
1897.
ŠTO TE NEMA?...
Kad na mlado poljsko cv'jeće Biser niže ponoć nijema,Kroz grudi mi želja l'jeće: "Što te nema, što te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade I duša se miru sprema,Kroz srce se glasak krade: "Što te nema, što te nema?"
Vedri istok kad zarudi U trepetu od alema,I tad duša pjesmu budi: "Što te nema, što te nema?"
I u času bujne sreće I kad tuga uzdah sprema,Moja ljubav pjesmu kreće: "Što te nema, što te nema"...
1897.
PUSTA NOĆI...
Pusta noći, šta mi tako mamiMutan pogled u dubine tvoje?Sve daljine kriju se u tami,A nebesa pod koprenom stoje.
Nigdje zraka od zvijezda sjajni',K'o smrt hladna da ih rukom tinu, -Samo sjenke i duhovi tajniKroz noć blude, jave se i minu.
Sve je pusto; k'o da vječnost stenjeI pritiska jedan teret sinji, -Teški sumor duh i misli veže,A dosada mori ih i kinji...
Oj, ta gdje si, mjesečino plava?Gdje si, pjesmo iz zelena luga?Al' sve šuti i u smrti spava, -Svud je ponoć i duboka tuga...
Al' što vrisnu srce moje, što liHladna strava zače se u duši?Što se suza s mutnog oka proli,A jecanje davi me i guši?...
U daljini kuda tama bludi,Vidim sliku nebesku i blagu:Gladne zmije piju joj iz grudiSvetu krvcu, i život, i snagu.
Sjajni v'jenac s božanskog joj čelaPak'o gazi, kida ga i pljuje,A od biča, što je zloba splela,Nad njom fijuk s užasom se čuje...
Grdni povor bestidnijeh dušaSve je bliže do ponora goni;Ona šuti i sa bolom slušaGlas sudbine što nad njome zvoni.
I već kleca, posrće i padaKao Gospod na vrhu Golgote,A iz oka, puna ljutog jada,Krvava se jedna suza ote...
Al' ko vidi onu suzu, ko liČuje kletvu što je ona sprema?...Mrtvo nebo... a na zemlji doliMolitva joj utočišta nema...
Tužna sliko, kojoj demon uzeSjajnu svjetlost i vijenac s glave,Vojvodino Svetitelja Save,I ja s tobom, evo, lijem suze!...
Vojvodino, domovino moja,Majko moja, što mi život dade,Srušen padam u naručja tvoja,S tvojim jadom da dijelim jade!
Tvome plaču iz bolova sveti'Moja duša istu suzu sprema, -S tvojom kletvom moja kletva letiStrašnom nebu, jer tu Boga nema...
1897.
NEVINAŠCU
K'o najljepše sunce na proljetnom danuTvoj osmejak blagi snaži me i grije; -A u slatkom sanku tvoja duša pijeIz božije ruke anđeosku hranu.
Ja vidim anđelka kako s pažnjom bdijeI nad tobom drži svetog mira granu;U kol'jevci tvojoj, u malenom stanu,Tvoje carstvo mirno uzano ti nije...
No kad prođu dani, koji brzo lete,Da l' će tvoje srce za tu čednost znatiI u sebi hranit' zrak istine svete?
Hoće li te tada blagosiljat' mati?Hoće li ti sužanj da vijence pleteIli će te novim tiraninom zvati?...
1897.
NE MOGU...
Ja nikada tebe mrziti ne moguTebe, b'jeli sv'jete, kom je mnogi daoIme crnog pakla, a na podsmjeh Bogu,Što te svetom mišlju uskrsnuti znao.
Ne mogu te mrzit'! Tu pod nebom tvojimJa osjećam ljubav, što me s tobom spaja,Ja pred tvojim likom s pobožnošću stojimKao čisti anđ'o pred dverima raja.
Jest, na brzoj struji, kojom život brodi,Često ispih pehar pun jada i tuge, -Al' kad zlatno sunce na nebu se rodi,Il' kad spazim tamo veličanstvo duge;
Kad proljeće mlado darove doneseI kad rosom prespe ljubičice plave,Pa se s lakom ševom duša mi uzneseDaleko, daleko, u visine plave:
Ja u tome času zaboravim bole
I sve suze majke, što ih duša roni,Moje usne šapću, tiho Boga mole,I ja čujem kako glas nebesa zvoni.
Pa utješen vjerom zagrlit' bih htioNebo, sunce, brda zavičaja moga,Pa da s njima zborim i šapućem ti'oI ljubim ih tako do izdaha svoga!
1897.
JUNACIMA
Najljepši v'jenac, koji je splela Boginja slave u hramu svom,Blista i sjaje sa vašeg čela, Dični junaci, vi krvi vrela,Što sveto teče za mili dom!
Ta koja srce osjeća više Od vašeg srca, od ognja svog?! -Božanstvom blagim duša vam diše Jer vaša snaga nevolju brišeI s njom se rađa svjetlosti Bog!
Vaše se oko smrti ne boji, S prsima golim stupate njoj;Na vašem čelu sloboda stoji, I teško, teško onome, kojiS lancima jurne boginji toj!
Narodi mnogi danas bi stali U pustom groblju pep'o i prah,Nit' bi se svojim imenom zvali, Da vi nijeste svu krvcu daliNa slavu rodu, a vragu na strah!
Slava vam, slava, junaci sveti, Ponose dični naroda svog!U strašnom času, kad propast leti Da sruši oltar djedova sveti':Desnicu svetu diže vam Bog!
1897.
1898
www.aleksasantic.com
PRINT 1. MAJCIPRINT 2. JESENSKO VEČEPRINT 3. OJ GRANČICE PUSTE...PRINT 4. PUTNIKPRINT 5. SESTRIPRINT 6. ISTOČNI ZRACIPRINT 7. U NOĆIPRINT 8. PONOTNJI SANAKPRINT 9. NIMFAPRINT 10. ***PRINT 11. IDILAPRINT 12. NA OBALI
MAJCI
Ne, ti nisi u grob pala,Nit' je tvoje lice svelo:Ja osjećam kako i sadKuca tvoje srce vrelo.
Ja osjećam kako dišeTvoja smjerna duša čista;Ah, još i sad iz tvog okaMeni topla ljubav blista.
Svuda, kud mi oko krene,Ja te vidim, dobra mati,Tvoga sina osamljenogSvuda tvoja slika prati.
Iz duboke noći tamneTi se uvijek javljaš meni,Rukom gladiš čelo mojeI ljubiš me, blaga sjeni.
A ja padam, željno padamNa oltare svetog raja, -Željno padam, dobra majko,Usred tvoga zagrljaja.
Pa tu zaspim slatki sanak,Kog sam nekad blažen snivôKad se na me sa tvog licaSami gospod osmjehivô.
Slatko snivam, a anđelak,Pod vijencem rajskih ruža,S tvojom dušom sjajne zvijezdeSa plavog mi neba pruža...
1898.
JESENSKO VEČE
Okolna sela u magli se kriju;Poljane ćute u kopreni tame,Visine mutne sitne suze lijuI mome srcu tajni vazduh mame.
Ne pjeva slavuj, nit' me ljupki glasiOdnose sanku čarobnoga svijeta, -Studeni vjetar leluja mi vlasi,A zrakom leti miris mrtvog cvijeta.
Pod golim granjem bez listića mlada,U pustom vrtu, gdje me sjeta goni,Usamljen stojim bez mira i nada,A s male crkve glas molitve zvoni.
O sretni časi preminulih dana,Na vas se sjećam usred ove tame.Nekad sam ovdje, pod zaklonom grana,Ovjenčan bio vijencem sreće same.
Slušajuć zvuke večernjega zvona,Ljubljah joj usne i milovah vlasi,A svijetlim okom gledala me ona -Čista kô suza što proljeće krasi.
Bleđana svjetlost mjesečine sjetnePadaše mirno na lica nam vedra,A malen vjetrić sa ružice cvjetneSipaše miris u bijela joj njedra.
Iz guste šume i pitomog lugaSlušasmo pozdrav što ga ljubav spleće,A svaka zvijezda sa plavetnog krugaGledaše na nas kô na simbol sreće.
No sve je prošlo... Kô prebijena granaBez lijepog cvijeta sad usamljen stojim,I svetu sreću nekadanjih dana
Kličem i tražim sa uzdahom svojim.
A vlažni vjetar prelijeće i bludi,Jesenska nojca tihe suze roni, -Duša mi želi, umire i žudi,A s male crkve glas molitve zvoni.
1898.
OJ GRANČICE PUSTE...
Oj grančice puste, obnažene, same,Svi listići dragi sveli su i smagli,Pune drobnih suza vi gledate na me,A vaš tužni šumor gubi se u magli.
O, ja znadem tugu i jad što vas kinji,Ali gdje je snage, da vam prošlost vrne?!Ja pred vama stojim kao kamen sinjiI sumorno gledam u daljine crne...
I meni je jesen poharala grudi, -Pust i samcat hodim obnaženom stazom,Iznad mene oblak promiče i bludi,I ja mrem kô listak pod jesenjim mrazom.
1898.
PUTNIK
Smoren pogled mutnog oka Već mi stiže burni grad,Još dva do tri laka skoka -Pred kapije dvoru momeNa konjicu laganome Dojezdiću mlad.
Kopitom će konjic biti, Da pozdravi mirni dom;A seja će suze litiKad otvori teška vrata,
Mile ruke oko vrata Sviće bratu svom.
Ah, zašto me, nado pusta, Tako varaš dan i noć?...Moj konjicu, grivo gusta,Skrati maha gredu svome,Jer kad dođeš dvoru mome, Ti ćeš grobu doć...
Tamo živog srca nije, Koje žarko ljubi nas, -Prazne sobe tama krije;Tu me neće više zvatiNiti bratac, niti mati, Niti sejin glas...
1898.
SESTRI
Kako bi mi bilo da još tebe nije!Ti si cigli izvor kojim jade vidam,Sejo, sunce zlatno, što me blago grije,Kojim crnu ponoć s duše svoje skidam.
Kô proljetni danak, nakon dugog leda,Kad se opet vrati pa lug cvjetat stane,Tako i mom srcu opet sreća svaneKad me tvoje oko sa dobrotom gleda.
Iskreni i čisti zagrljaji tvojiSa mutnog mi oka jadne suze gone,Pa mi opet duša u san mirni toneI vraća se bogu i pred njime stoji.
Stoji, pa se moli: da nad tobom bdije,Da te vječno štiti od sumornih dana,Da ti nikad srce ne osjeti rana,Nit' bola što život smrtnom mukom bije;
Da živiš i cvjetaš kao cvijetak mladiŠto u tihoj doli sniva sanke svoje,Da nad tobom uvijek čedni slavuj pojeI dane tvog žića rajskom pjesmom sladi.
1898.
ISTOČNI ZRACI
I
Oj ljubavi, oj ljubavi,Ti božanstvo duše moje,Nije sunce - tvoje kriloSvjetovima svjetlilo je!
Jasno sunce nije sunce,To je odsjaj tvoga krila, -Bez boga bi nebo biloKad ti tamo ne bi bila.
II
Dotakla se jedna želja,Dotakla se srca moga;U toj želji bješe plamen,Bješe plamen oka tvoga.
Ja ne mogoh želje kriti,Povjerih je jednom cvijetu;Cvijet, uzdahnu, a uzdah sePo nebesnom rasu svijetu.
Nebo prenu, svjetlost krenu,Propjevaše pjesme tajne,A do ognja oganj planu:Stvoriše se zvijezde sjajne.
III
U jezeru duše tvojeBiserje se sjajno skriva, -Moje srce pjesmu poje,O biserju milom sniva.
O, stišaj mu uzdah miliŠto u svetoj želji plane:Jezero mu to raskriliDa u sjajni biser pane.
IV
Izdahnuću... Izdahnem li,Ne žali me, čedo drago,Izdahnô sam gledajućiTvoje milo oko blago...
Izdahnô sam od plamenaPoljubaca tvojih vreli'I s njedara, gdje se krijePa miriše ljiljan bijeli...
Izdahnô sam ne zbog smrti,Niti s tuge, niti s vaja:Zbog beskrajne sreće svoje,S tvoga milog zagrljaja...
V
Hoćeš da ti slatki sanakUvijek rajske slike zbira,Da ti bude blago okoBlago nebo tihog mira?
Hoćeš da si tako sjajnaKao svjetlost šarne duge,Il' kô osmijeh zore rane,Seje tvoje, tvoje druge?
Hoćeš da ti uvijek s dušeAnđeoska pjesma zvoni?Bježi, čedo, i od ljudiDaleko se kloni, kloni...
Što je sunce uvijek sjajno?Što daleko s neba bdije,I što nikad ljudska rukaDotakla mu lice nije.
VI
O, kako je tiha, blagaTajanstvena ponoć ova!Sve počiva svetim miromPod zakriljem slatkih snova.
Zvijezde sjaju, a pun mjesecMirno brodi, tiho blista;Po poljima s niske traveOdsijeva rosa čista.
Sve miriše, kô da s nebaSpušćaju se rajski dasi,Kao da se plavim zrakomLepršaju tvoje vlasi.
VII
Plavo nebo što se širišIznad moga zavičajaI krševe gole ljubišSa osmjehom milog sjaja,
Plavo nebo pod kojim sePrva moja pjesma rodiI zapjeva rodu svomeO ljubavi i slobodi,
Ja ne mogu ostavitiTvoju zoru, sunce sjajnoŠto mi grli rodna poljaSveto, žudno i beskrajno.
Ovaj zračak duši godi,U njemu se sreća taji,Jer po ovom milom zrakuNjezini su uzdisaji.
VIII
Oj tičice, znanci moji,Kud vas lako krilo kreće?Tražite li vedra nebaI pod nebom rosno cvijeće?
Oj, tako vam pjesme mileI u pjesmi želje blage,Ostanite u mom kraju,Ostanite, tice drage!
Ne bojte se sive magleŠto jesenji dah je prati,Ja ću vama, tice mile,U svom srcu mjesta dati.
U tom mjestu neće bitiNiti zime, niti leda,Gledaće vas, ljubiće vasOsmijeh jednog milog čeda;
Milog čeda, kog mi neboIz svog rajskog visa dade,Pa s proljećem vječnog sjajaU mlado mi srce pade.
IX
Kô mirisni tajni snovi,Vjetrić leti s rosnih grana,
I po vedrom zraku ploviBlagi vjesnik milih dana.
Kô da nebom ruka tajnaRužičasti veo spleće,A sa njega rosa sjajnaU mirisno pada cvijeće.
Mlađan život punan zdravljaVijence baca na sve strane,A blago se sunce javljaSa njedara zore rane,
Da poljubi, da ogrijeMilo cvijeće puno rose,Da od njega vijenac svijeOko tvoje mile kose.
X
Ko je čednoj ruži daoTol'ko milja, tol'ko sjaja?Njeno milje prosulo seIz sunčeva zagrljaja.
Otkud suncu tol'ko miljaU zrakama zlaćenijem?Svakog dana, svake zoreJa ga svojom željom grijem.
A u želji šta se taji?Tvoja slika puna čara;Iz te slike, iz tog rajaSjajno sunce ruže stvara.
XI
U jedan sam vijenac svioRajsko cvijeće želja vrli', -Jedan anđô, blag i mio,Na svome ga njedru grli.
Pa grančicom bijela krinaTu ti milo ime piše,I dižuć se put visinaTvojom dušom slatko diše.
XII
U dubini duše mojeTi što stvaraš nebo tajnoPa mu nježnom rukom pružašU zagrljaj sunce sjajno,
Ti pred kojom srce mojeU najljepši cvijet se stvaraPa pijući slatki životS prirodom se razgovara,
Ti koja si želje mojeSplela zrakom raja sjajna,Ti pred kojom mrem i živim, -Ko si? Ljubav, bog, il' tajna?
1898.
U NOĆI
Preko tvojih trepavicaKad se spusti sanak ti'o,I pod tvojim prozorimaKad zapjeva slavuj mio,
Ja umirem, i kô sjenka,Kô duh koji tajno bludi,U tvoje se dvore krademI dah pijem tvojih grudi.
I dok ponoć mirno brodiI nebom se zvijezde zlate,Ja ti slatko ime zborimI molim se bogu za te.
A kad petô lupne krilomI pozdravi zoru plavu,Ja se opet bolan vraćamU grobnicu - pustu javu.
1898.
PONOTNJI SANAK
Ponotnji sanak kad se tiho javiDa moju tugu u zaborav skloni,
U mutnom bolu duša mi se daviI s crnom kletvom svog ljubimca goni.
Ja neću mira, pokoja, ni sanka;Ja hoću vječno da o tebi mnijem,Da ljubim tebe tajno, bez prestanka,I mrtvo srce spomenima grijem...
Ja neću mira!... Oborene glavePred tvojom slikom bdiću svako doba,I slušat kikot svoje crne jave,Dok nađem pokoj u naručju groba.
1898.
NIMFA
Pređi pute, duge staze, O moj dragi, meni hodi!Tajni časi evo slaze, Noć je puna jorgovanaI pahulje rosne s grana Padaju po vodi...
Ovdje ispod gustih iva Gdje se njiše trska mlada,Tvoja draga tebe sniva, I u kose ljiljan meće,I od slatke gine sreće, I tebi se nada.
Hodi... Stišaj slatke bole, Plam njedara mojih nagi';Mjesec sjaje kroz topole, Moje srce strasno gori,Beskrajna me čežnja mori, - Ja umirem, dragi!...
1898.
***
Uspavaću cv'jetak uspomena moji' -I sve zlatne čase kad sam sretan bio,Pa nek' mirno cv'jetak u mom srcu stojiNa tom istom mjestu gdje sam tebe skrio.
Uvojcima zlatnim tvoje meke kosePrekritiću cv'jetak, pa nek' tako sniva,A moja će duša mjesto tihe rose,Na zaspalo blago da suzice liva.
I tako, kad jednom skrstim lomne ruke,U grob ću pon'jeti to blago sred grudi,Pa kad noću čuješ one sjetne zvuke,Znaj, zaspali cv'jetak u grobu se budi...
1898.
IDILA
Pritajeni vjetrić u prisjenku spava,Mirisom ga zove ljubičica plava.
Al' nestaško ćuti, za listak se krije, -Ljubičica tuži i suzice lije.
Tud prolazi momče, pa o dragoj sniva,Pa uzabra cv'jetak što suzice liva.
Uzdahnuo vjetrić i od bola ludi,Pa mlađanom momku trže cv'jet sa grudi.
Cv'jet uzdiše, vene, al' mu nije žao,Draganu je svome na krioce pao:
"Nek' i žiće mine, sudbu neću kleti,Dragome na krilu slatko je umreti!"...
1898.
NA OBALI
Opet moje oko bludiPreko tebe, vodo plava;Tvoj mi talas prošlost budi,Prošlost, koja mrtvo spava.
Znaš li, more, one dane,Kada bijah tako čio,Kad kroz hučne tvoje stranePjesmom slavljah život mio?
Znaš, u ona b'jela jedraKad zviždahu vjetri tvoji,A mis'o mi tako vedra,Nit' se plaši, nit' se boji?
Svud preda mnom cv'jeće bilo,A ja leptir lak i čio,Na cv'jetove spušt'o kriloI zlatnim se suncem grij'o.
K'o tvoj talas, punan snage,Kad bijelu grivu stresa,I moje su želje drageDizale se put nebesa.
Dizale se... Al' gle sade:Moje suze prah im rose, -Sve ih kida vihor jadaK'o oštrica britke kose.
Zovem, čekam dane one,Al' se zalud njima nadam...Na zapadu sunce tone,Ja u mrtvu nojcu padam...
Trst, 1898.
1899
www.aleksasantic.com
PRINT 1. MILETI JAKŠIĆUPRINT 2. MOJA STAZAPRINT 3. ***PRINT 4. VIOLINIPRINT 5. ***PRINT 6. POŠLJE MNOGO LJETAPRINT 7. PRIČAPRINT 8. VIZIJAPRINT 9. ***PRINT 10. ***PRINT 11. NE KUNI ME!PRINT 12. ***
PRINT 13. POKLIČ ZMAJUPRINT 14. PONORPRINT 15. NOĆPRINT 16. ORAČU
MILETI JAKŠIĆU(Kad sam pročitao prvu knjigu njegovih pjesama)
Mi nemamo cvijeća... Mraz je pao sada...Tek ostatke vidim preminulih dana...Slatki plod ne rudi, samo trulež pada Sa našijeh grana...
A gle, u tvom vrtu pramaljeće struji,Cvjetovi se ljube - tvoja čeda draga,U miloj im duši pjevaju slavuji,A u pjesmi svjetlost i sva nježnost blaga.
Ne boj se od mraza! Njih zvjezdice grijuI anđelak ljubi mile ti prvjence;Oni će cvjetati - da na čelo svijuRoditelju svome mirisne vijence.
1899.
MOJA STAZA
Gle, ja opet stojim na toj stazi dragojSa koje sam nekad, razdragan i čio,Pozdravljao nebo u večeri blagoj,Što je na me sjala kô njen prizrak mio.
I ja snova čujem one slatke zvukeŠto ih žarka sreća u samoći budi;Ah, ja opet vidim one bijele rukeKako mene grle na prebujne grudi!
Ja osjećam plamen kako slatko goriKada njeni poljub moje usne krene...Ona moje ime šapuće i zbori,A ja žudno gledam u očice njene...
Oj, varljivi snovi!... Moja stazo pusta,
Ja po tebi više neću cvijeće brati,Nit' ću ikad više ljubit usta slatka,Nit' ću svoje blago svojim blagom zvati.
1899.
***
Moja je budućnost sumorna i tavna,Na istoku mome neće zora sinut, -Kao mutni oblak preko pustog grobljaSvi će moji danci iznad mene minut...
U proljeće mlado, kad se ljiljan rađa,U mome će vrtu uveoci bivat,Sa širokih polja i azura plavogNiti će me sreća nit' radost dozivat.
Moja je budućnost sirotica huda,Ona meni neće pogladiti čelo, -Njene usne drhću od sumorne zime,U kosici njenoj strepi cvijeće svelo.
Al' ja stiskam oči od prizraka njenog,Pa se tebi vraćam, oj prošlosti draga,U naručja tvoja ja se željno sklanjam,Pa nit' sreće tražim, niti više blaga.
Na samotnom grobu, gdje mi mirno snivaš,Ja se grijem žarom i tu berem cvijeće;Tu, i mutna jesen kad s maglama brodi,Ružičasto ljeto nada mnom se kreće.
I u burnom času veselja i šale,Kad se s družbom nađem i pehara laćam,Kao smoren putnik u zavičaj mili,Tebi, tvome grobu, ja se žudno vraćam.
Pa nit' boga kunem, nit' budućnost molimDa mi dade sreće, pokoja i blaga;Ta sve što mi nebo i sudbina kratiTi mi nježno pružaš, oj prošlosti draga...
1899.
VIOLINI
I ti mi ćutiš samotna,Prsle ti žice tanane;Gle, moje oči sananeKroz suze sad te gledaju.
O, znaš li, druže klonuli,Kad zlatni danci svanuše:Kad njene usne planušeU prvom, milom poljupcu?
O, znaš li: kroz noć tihanu,Kad vjetrić njiha klasiće,Kad sam joj tvoje glasićeDo bijelih dvora spremao?
S jecanjem žica divotnihKlicah joj ime sladosno,A moje srce radosnoZvjezdama kolo vodilo...
No sve je prošlo... Pogledaj!Svud struji život slađani:S potokom cvijet mlađaniO slatkoj sreći govori;
Proljeće - čedo ubavoŠiroka polja celiva,A tebe suzam' prelivaKô pusto groblje, drugar tvoj...
1899.
***
O, zašto se javljaš meniKad mi duša sanak sniva?Što u tvojoj miloj zjeniŽalosna se tuga skriva?
Što me kroz noć staneš zvati,Šta ti sjetni glasak ište
Ja ti nemam ništa dati, -Ja sam mrtvo pepelište.
Sve što imah ja ti dado':Misli, dušu, ljubav, snove,I srce ti pruži mlado,Da te svojim nebom zove.
Sve ti dadoh, tek u okuZaostale suze krijem,Pa i njih ti eto dajem,Nad mrtvom ih srećom lijem...
1899.
POŠLJE MNOGO LJETA
Pošlje mnogo ljeta, pun borbe i muke,On će žudno doći da se tebi javi:Umoreni putnik pružiće ti rukeI gledaće tebe s bolom što ga davi.
No ti nećeš poznat ono lice jadno,Niti mutno čelo, niti oči one,Odmahnućeš rukom, bez milosti, hladno,I gordo se sklonit u svoje salone.
Al' znaj, on ti neće mračnu kletvu slati,Niti mržnju tajit pogledu ti strogom;Pred vratima tvojim on će dušu datiI sklopiti oči i reći ti: "Zbogom!"
1899.
PRIČA
Gdje se vito borje sa jasikom ljubiI gdje vjetar struji sa visokih grana,Gdje se bistri potok iz prisjenka gubiNa svjetlilo zlatno proljetnijeh dana;Tamo gdjeno ljiljan kraj spomenka sniva,
Gdje se plahi jelen i košuta skriva -Živilo je momče iz neznanih strana.
Strasno kao oganj, što veselo grije,I njegove oči gorile su tako;Nikad ljepše lice pogladilo nijePovjetarca gorskog uzdisanje lako.On bijaše vedar kô jezero ti'o,Gdje se nikad nije mutni oblak svio,Niti u dno grudi zavirio pakô.
Nebo, dan i sunce ljubavlju je zvao,I potoke bistre i pjesmu iz luga,A srebrni mjesec kad bi blistat stao,Frula mu je bila i milost i druga;Za suze i kletvu nije srca davô,Nit' je slatki otrov sa bolom poznavôI nemirne snove što ih rađa tuga.
Ali jednog dana, u proljeće jasno,Kad sunašce budi ljubičice blage,Na grudi mu pade jedno čedo krasnoI poljupcem tače usnice mu drage;A mlađano momče, kad joj oči zglenu,U neznanoj čežnji zadrhta i prenuKao slabi listak vrh grančice nage...
On zna nebo plavo, zna sunašce jarkoNiz plavetna brda kad silazi ti'o,Zna i jutro vedro i proljeće žarko,Ali njezin pogled miliji mu bio.On je mnoge snove u samoći snivô,Al' ni jedan nije tako zlatan bivôKao što je sada njezin osmjeh mio.
I dani su tekli. Kô što vjetrić bludiPa miluje cvijeće i s njim šapće ti'o,Bludio je i on daleko od ljudiI u guste sjenke s draganom se krio;Od jutarnjeg sjaja pa dok nojca sađeI dok zlatni mjesec za vrhove zađe,Od plavog spomenka s njom je vijence vio.
U razdanku jednom kad lutahu sami,Rog lovački jeknu i žubor zavlada,I košuta plaha u jutarnjoj tamiPred hrtima brzim hitaše bez nada,A mila, kô zora, kao istok plavi,Knjeginjica svijetla sa pratnjom se javi -Pa kad viđe momka, zadrhtala mlada.
Ta pred nju je mnogo vitezova kleklo,Nju su mnoga usta sjajnom zvijezdom zvala,Mnogo joj je srce žarku ljubav reklo,
Ali svoga srca nikom nije dala.No gle, sad pod sjenkom ove gore divljeRadosno joj srce zakucalo življeI pred divnim momkom zacipljeno stala.
"Oj neznanče mladi, ti ljepši od svije',Primi ružu ovu i dvoru me prati:Pod kopčama zlatnim za te srce bije -Srce ću ti dragi iz njedara dati;Prestolom i krunom i silama svijem,I žarkijem suncem na kome se grijem,Tebe, samo tebe, ja ću, dragi, zvati!"
"Hajde!" I on pođe - o, nevjera kivna,A ostade moma prezrena i sama.Za suzom je tekla ona suza divnaI pod lednom santom srce joj se slama;Ali zaman suze, više sreće nema,Samo prazni odjek njenom bolu spremaDolina i gora, noć i mrtva tama.
Tri puta je ljiljan venuo i cvao,A njoj gora bješe i sastanak i druga;Njezin sjetni glasak dragana je zvaoKô što slavuj zove zvjezdice iz luga;Ali slatka nada uzaman je bila,Ona je i dalje jadne suze lila,A smrvljeno srce morila je tuga.
I jednoga dana, kada istok plaviSa rumenim ognjem noćni veo zgori,Bog čežnje i bola njoj se tiho javi,Pa u zvučnu harfu jadnu momu stvori.One zlatne žice - to su kose njene,A zvuk što se s bolom s tankih žica krene,To je sjetna duša što nam ljubav zbori.
I sada kad ponoć s mirnim sankom paneI kad vjetar duhne u gorama jače,Kad daleki mjesec svrh timora grane,Pa se plave rijeke u srebro oblače, -Tužno, kô da negdje anđô suze roni,Kroz duboke sjenke njezin uzdah zvoniI s bolom se gubi i kroz nojcu plače.
1899.
VIZIJA
Ponotnji me sanci pozdravljaju zvukom...Pod tankim duvakom dovode mi dragu;Ona mene grli svojom mekom rukom,Ja joj gladim čelo i kosicu blagu:
Draga, što su tako tvoje usne blijede?"Dragi, sa nedragim one otrov piju".Draga, što ti tako mutno oči glede?"Dragi, na moj vijenac one suze liju".
Draga, što su hladne tvoje ruke tako?"Dragi, nemilome uzglavlje su one".Draga, tvoje srce ne udara jako."Dragi, ono pusto u jadima tone".
Draga, što ti glasak dršće, šta te mori?"Dragi, bogu kletvu, tebi ljubav zbori".Draga, na tvoj duvak moja suza pada."Dragi, na tvom srcu ja umirem mlada".
1899.
***
Ja ne znam da si meniU čašu otrov lilaI da je tvoja dušaNevjera hladna bila.
Ja ne znam da je lažanOsmjejak usnâ tvoji'I u tvom mekom glasuDa pusta varka stoji.
Ja ne znam, dok si meneIdolom svojim zvala,Potajno da si drugomPlavi spomenak dala.
Ja ne znam, kad sam s tobomU tihoj noći bio,Anđeo sudbe mojeDa je suzice lio.
Ja ne znam... U onom času
Kad suza sreće kanu,Kad prvi, slatki poljubSa tvojih usnâ planu, -
Umro sam i izdahnô...I sad, kad ponoć tavnaŠirokim plaštom skrijeGore i polja ravna,
Ja bludim s tobom, mila,I tvoje ime zborim,U tavnu vječnost gledamI ljubim, dršćem i gorim...
1899.
***
Probudi li suze tvojeTajni uzdah noći mrtve?Poznaješ li da iz grobaPlače glasak tvoje žrtve?Poznaješ li sjenku onuŠto kroz notnju tamu hrli,Pa pred tvoje dvore slaziPa pragove tvoje grli?
Saznaje li oko tvojeNjenu tugu što je mori?Da li vidiš tamna sjenkaKako dršće, kako gori?Da li vidiš u tom plamu,Što je vječnom žudnjom zgara,Da se prizrak lica tvogaSa osmjehom nježnim stvara?
Ne, zaborav sve je skrioIz ledenih tvojih grudi,Ti ne znadeš jadno srceDa za tobom i sad žudi.Ti ne znadeš da iz grobaJoš se diže ljubav mrtva,I da tebe i sad ljubiMoje srce - tvoja žrtva...
1899.
NE KUNI ME! - Pod prozorom -
Ne karaj me, milo zlato,Što ti blage snove kratim;Ah, ja ginem, ginem strasnoI od slatkog bola patim.
Meni srce mira ne da;Ti ga, sunce, cvijetom stvori,Pa sad samo u te gleda -Da procvjeta il' sagori.
1899.
***
Prisluškujem šapat zvijezda daleki',U kosu mi mjesec zlatne zrake svija;Sa maslina struji povjetarac meki,Pa grozdove mlade na lozici njija.
Ponoć je... Nebesa trepere i sjaju,Priželjkuje slavuj u džbunu kraj staze,I negdje daleko slatki glasi staju,Kô da u grobove pokojnima slaze.
Ne kida me nemir, nit' me boli dave.Noć mi ljubav šapće, pruža sreću blagu;Kô bor, što se diže u svodove plave,Ja sam jak, ja nosim u svom srcu snagu.
Moja draga, dođi! Duša mi je jakoZaželjela milost i poljupce mlade,Ti sa milog oka zbriši sanak lakoPa mi hajde kradom, da majka ne znade.
1899.
POKLIČ ZMAJU
Prosijajte luče blageSvrh etira zvjezdanoga,A vi srpske seje drageOd Timoka do JadranaBerte kite s lavor grana,da uz trepet zlatnog sjajaSapletemo v'jenac slave,Oko čela, oko glave, Našeg Zmaja!
Druže zv'jezdam', suncu jarkom,Ti ljubimče božjeg sjaja,Ti si svojom pjesmom žarkomKroz oblake naših jadaSlao iskre novih nada -Što klonule s vjetrom spaja; -Od Timoka do JadranaBio melem ljutih rana, Uzdisaja...
O, malen je v'jenac paoNa to čelo, dični Zmaju,Ti si viši v'jenac daoSvome rodu, naraštaju;U nj si s neba sunce snio,Zv'jezdama ga okitio,Od Timoka do JadranaNa vihoru mutnih dana Da rod griju!
Slava žaru - srcu tvomeNa kome se Srbin grije!Slava duhu velikomeNad kim zlatno nebo bdije!Slava pjesmi što se vilaPo stoljeća srpskom kraju,Slava glasu tvojih vila!Slava tvome umnom sjaju! - Slava Zmaju!
1899.
PONOR
Ponoć huji, mrak i tama,Vihor trese šume gole;Pred dverima starog hramaGrešnici se Bogu mole;Kandioca plamen zračniPokazuje lik im mračni.
Jedan veli: "Vječni, prosti,Ne ubijaj kaznom strogom!Praotaca svete kostiZgazio sam drskom nogom;Ja sam svoga brata klao -Za kolajne rod sam dao".
Drugi veli: "Vječni, prosti,Robljem držah svoje sluge,Ja ih nikad u žalostiNit' u bolu njihne tugeNe utješih blagim gledom -Ja ih... ja ih... vješah redom".
Treći veli: "Vječni, prosti!Majka mi je dobra bila,Gledeć' sina, od radosti,Nebeske je suze lila;Al' ja prezreh ljubav neba -Skapa majka žudna hljeba"...
I četvrti veli: " Prosti!Ja sam pusto blago krio,Dođe patnik pun žalosti,A ja?... Ja sam st'jena bio:Gledao sam, kostur golikako s gladi pada doli".
I zaćuta grešna grupa,Ruke dižu pa se krste;Al' pričesti zlatna kupaNa trapezi časnoj pršte,Pršte kupa, kletvu zbori,Pred njima se ponor stvori.
Kroz kubeta tamna goriGlas duboki jekom bije:"Prokletstvo vam nebo zboriA milosti za vas nije!Ko se jednom paklu preda,Tome nebo milost ne da!"
I nevidna sveta ruka
U mračnu ih bezdan jurnu,A k'o tresak gromnog zvukaGlas odjeknu kroz noć burnu:"Ko se jednom paklu preda,Tome nebo milost ne da!"
I minuše ljeta mnoga,K'o proljetna magla tija,A još i sad, k'o smrt stroga,Taj duboki ponor zija,I sin vjerni praotacaU nj s prokletstvom kamen baca.
A kad sova kroz noć prhneKad duboke magle brode,Kad aveti, sjenke crne,Na sastanku kolo vode:Iz ponora jauk dođe -To grešnika grešnik glođe...
1899.
NOĆ
Noć je nijema,Tebe nema, Nema sanka mog;Duh se bori,Jad ga mori Al' ne čuje Bog...
Čelo stisnem,Ciknem, vrisnem, Zovem sreću, spas:Gluho dobaS pusta groba Javlja mi se sovin glas.
Zv'jezde sjaju, -U mom kraju Samo golem mrak,Samo katkad tvoja slikaŠto ozari mučenika K'o mogilu varljiv zrak...
23. juna 1899.
ORAČU
Ori polje, ori bolje, Da slobodan razvoj bude;Rodiće ti milo polje,Radeniku Bog će dati,Radenik će zlato brati Oštrim srpom s mile grude.
Ori polje, ori bolje, Muškom snagom a bez nika,Jer uz snagu kad je voljeSama sreća bliže brodi,Izobilje sobom vodi Pod krov časnog radenika.
Ori polje, ori, ori! Čuj! Kako te ševa hvali,U slatkoj ti pjesmi zbori:Blagosloven tvoj trud bio,Nebo dalo sve, što htio 'Ranitelju tica mali'!
Ori polje, ori dalje, Eno lagan oblak plovi,To Bog dobri rosu šalje,Da spušteno sjeme pojiI da djelo ruku tvoji' Izobiljem blagoslovi!
1899.
1900
www.aleksasantic.com
PRINT 1. JESENJI DANPRINT 2. IZGNANIKPRINT 3. UMRLI STE...PRINT 4. HARFO MOJA...PRINT 5. ***PRINT 6. ***PRINT 7. U NOĆIPRINT 8. NA GROBLJUPRINT 9. ***PRINT 10. VITEZ
PRINT 11. ***PRINT 12. ***PRINT 13. ***PRINT 14. SIMZERLAPRINT 15. NOĆPRINT 16. U TUĐINIPRINT 17. MJESECUPRINT 18. GORŠTAKPRINT 19. HIMNAPRINT 20. ZVIJEZDA
JESENJI DAN
Ne trepti jasno daleki krug, Sumoran plače dan;Premrla šuma, smrznô se lug; U magli grakće vran.
Na pustoj stazi, kud bludim sam, Izdiše listak žut;Mrtva leptira ko snježan pram Pronosi vihor ljut.
Kao da dusi uz divlji huk Slaze iz carstva svog,Pa dave život, pjesmu i zvuk, I zemlju roda mog...
Ja ćutim; očaj u mrazu svom Srce mi, dušu tre:Ja gledam kako u kraju mom Pod maglom sunce mre...
1900.
IZGNANIK
"Von allen Helden, die der Welt Als ewige Gestirne glänzen,
Vor jenen Tausenden, die Ruhm und Sieg bekränzen,
O, Patriot, bist du mein Held."
Prva pjesma
Oblače lagani, putniče daleki,Kud promičeš tako nevoljno i tmurno,Kô mračni izgnanik, što na čelu nosiRed dubokih bora, što ih dugi daniBorbe i mejdana urezaše tamoOštricama svojim?...Dok široka polja i šumice žedneZovu te i ginu za kapljama slatkim,Dok smoreni ratar sa nadeždom milomGleda te i čeka i bogu se moli, -
Bez odziva, hladno, ti se gubiš, eto,U daljine mirne prostranih nebesaI odnosiš žetvu - radost gladnih duša,Što ih kruta java prebija i lomiU vrtlogu crnom nemilosti svoje...O, stani! Ja znadem jad koji te davi,I taj ljuti nemir što je s bolom paoPreko tvoga čela...Tebe mračni vihor s dragog mjesta goni,Na kome si snivô raj slatka životaI ljubio cvijet što je njedra milaPoklonio vjerno kapljicama tvojimI u mirne noći, na brdskom grebenu,Pod tvojijem krilom tresô se i ginôOd milosti slatke i šaptao žudno:"Ja te ljubim, dragi!"... A mene, oj druže,Sa grobova svetih, nad kojima slavaKroz vijekove duge zlatne luči paliI svijetli puhor pradjedova mojih, -Hladna srca gone... Haj, iz zemlje drage,Gdje me dobra majka na njedrima toplimOthranila brižno, pjevajući pjesmeUz kolijevku meku, koje slatkim sankomZaklapaju oči nevinašcu malom;Sa pragova svetih, po kojima stupaMoje pleme jadno i, pognute glave,Kô žrtve Nerona, u karike gledaŠto mu misô pute i istinu dave, -Mrska volja jurnu... Ispod rodnog nebaŠto se milo plavi, kô rosne ljubiceŠto ih mlado jutro iz kosica zlatnihKô uzdarje čedno po brdu prosulo;Ispod zlatnog neba, po kome sam nekadU slatkom djetinjstvu brojao zvijezdeI ruke im pružô da prebrodim s njimaProstore beskrajne; ispod zlatnog neba,Pod kojim se griju poljane mi rodneI draga rijeka, kraj koje sam mladostU sreći uživô i s obala mirnihU večeri pozne divlje ruže braoI čekao dragu u zagrljaj topli;Ispod zlatnog neba, kud mi duša sada,Kô tica kad prhne iz krletke mračne, -Gubi se i tone među uspomene:Sotonsko prokletstvo foruma krvavogProgna me i vrže tuđini dalekoj -Pustari beskrajnoj, gdje mi srce plačeKô jadno siroče na kamenu golom...Ja svjetlosti htjedoh - ja slobodu htjedohI vaskrsno sunce, da ozarim njimeNijemu Golgotu, gdje istina dršće,Pod strašnim mučenjem umiranja svoga,Sa kojom pristupah pred ohola licaŠto kolajne zlatne pripeše za grudi
Ne sa svijetlih djela no s bestida svoga -Sa niskog tiranstva, kom su oltar digliNa razvali mrtvoj svetijeh amvona,Gdje grmljahu glasi čovjeka i boga.Kao blaga jeka vaskrsnijeh zvona.Htjedoh snažnom rukom da otrgnem zlatoI taj drski raskoš razvratnih salona,Da obaspem njime te blijede sjenkeŠto ozeblom rukom suhu koru moleI slušaju kikot svoje crne jave...Htjedoh svetu misô iz ponora gluhihDa povratim s danom na blijeda čelaOkovanih duša, što proklinju neboI bogove hladne... Htjedoh da zagrlimIznurena tijela, pa na žarko sunceDa poletim s njima, da u jadna srcaŽivu radost vratim, kô proljeće toploNa gluhoj strmeni opaljenom grmuŠto mladicu vraća i nadeždom grije...O, ja ljubavi htjedoh! Ja milosti htjedoh,Da sa njome zbratim ohole i silneSa prezrenim robljem, što krvavom rukomPustu žetvu zbira u koševe puneGladnih gospodara... Htjedoh... Al' kô vihorPlodove obilne što ih zdravo stabloSa nadeždom toplom na granama svojimSuncu iznijelo, poruga i smijehI satanska volja vrgoše u ponorSve podvige svete, sa kojima htjedohPred grešne Kajafe da iz groba vratimPoniženog boga i mir među ljude...I sad, kao i ti, putniče daleki,Ja gledam nebesa koja me ne znaju,Nebesa što nikad sunca mi ne daju,Nebesa što dušu satiru i dave -Pustoš, ponor mračni, u kome mi očajKao gladni gavran jadno srce kljuje.
Druga pjesma
Sanjam...Nebesa plamte, krvav oganj gori,Pustara gluha ljutom vatrom bije;Kako sam žedan, kako li me moriU grlu požar pa duboko rije -Dušu mi hvata, lomi je i davi,Usijan otrov po krvi mi lije!Zovem... Al' niko neće da se javi...Nijedne palme u blizini nije,Širokim hladom da žar zbriše s čelaI da mi pruži svoje grane lisne...Nijedne kaplje! Ah, nijednog vrela,Kô slatka nada da preda mnom blisneI blagom strujom da pozdravi mene
Srebrni talas - njegov žubor meki,Smorena duša da radosno preneU plavo kube nebesa daleki'...Posrćem, padam, kao galeb oniNa mračni talas burnog okeana -Široko krilo kad mu vihor lomiPa krvca teče iz dubokih rana,Dok daljni druzi pod svodom azurnimKrilima grle svu miloštu blaguI slave život sa kliktanjem burnimUz vedru radost i slobodu dragu...Života dajte!... Oblače sa gora,Donesi hladak stradalniku mladom...Ognjevi dršću, kô krvava môraTalasaju se s porazom i jadom.Umirem... Eto, crna žena stupa,Oči joj sjakte kô paklene zublje, -Gladno i žedno moje prsi čupaI kandže pruža sve dublje i dublje -Hoće mi srce... O, ne kolji takoTo dobro janje, kom je ljubav misô!Ja sam sa njime mnoge dane plakôI mnoge suze nevoljnima brisô...Pravo i sveto ljubili smo brata,Stradali s njime u mračnom životu;Dubokom maglom kad se oluj hvata,S drugom smo svojim gledali Golgotu...Na jauk ranô mi smo budnim sluhomPružali ljubav i meleme drage,I grlio nas patnik rukom suhomNa svoje prsi smorene i nage.Lagali nismo! Kô što sunce vodiSlobodni danak prostorima plavim,Istina, što se na strah mraku rodi,Stupaše s nama po stazama pravim.Pusti me!... Stani!... Ne kidaj života!Ta ja ga volim, ja ga tako volim...Al' zaman vrisak: nijema strahotaSve dublje rije sa kandžama golim...Umirem evo, dok tamo dalekoU zlatnom blijesku oaza se sjaji,Vjetrići struje i šaptanje mekoVisoka palma nad vodama taji...
Treća pjesma
Proljeće je... Pojte, o vi, srca zdrava!Proslavljajte vijek i nebesa plava! Pletite vijence!A ti, mila momo, u kosice svijaj Proljetne prvjence!Mladost, život, zdravlje i vesele dane,Eto, jarko sunce nosi na sve strane.
Al' ne meni... Ja sam sumoran i nijem...Ne diže se duša nebesima tijem, - Hladan mi je zrak...Kô da mutne sjenke prate me i gone U duboki mrak;Kô da čujem vrisak duge kletve oneŠto u moru suza davi se i tone...
Gdje sam?!... Nema sunca, zrak mu je posrnô...Da, božije čelo pusto je i crno, Kao crna kob...A pod njime zemlja, ta krvava gruda, Duboki je grob,U kome je davno istruhnula misôŠto je bog i čovjek svetom rukom pisô.
Gdje sam?!... Da, na grobu, gdje rđa i gasneOreola zlatna nevinosti časne Što je besram tre...Haj, proljeća nema... U vrtlogu crnom S nebom sunce mre...Mraz je... Duh se ledi... Širom zloduh bludiI satana vrišti iz pogleda ljudi...
Četvrta pjesma
Kao crna jata, štono odlijećuSa krvave gozbe - s gomile tjelesa,Ja vjekove gledam kako prolijećuU daleke magle nijemih nebesa.
Njima neće ljudska zapisati ruke,Na širokom listu povjesnice dana,Ni slavu ni trijumf, nego kletve mukâI krvava slova krvavijeh rana.
Kolijevka njihna odnjihala nijeMilosti ni srca za utjehu suzaŠto ih golo roblje bez prestanka, lijePod krvavim knutom usred tvrdih uzâ.
Pod njihovim bdenjem, na plač milionâ,Nijesu se digli oni hrami sveti,S njihovih amvona, uz vaskrsna zvona,Da slobodna riječ zagrmi, poleti...
Da zaštiti pravdom zgažene i slabe,U dubokoj tami što nevoljno pate;Da porazi silne, što tuđ hljebac grabeI ljudima pune mračne kazamate.
Tigrovima gladnim tapšali su oniI sa njima grezli u nevinoj krvi,Nit' su čuli kletvu, koja suze roni,
Niti jauk srcâ kad ih samrt mrvi.
Oni su vijence Neronima pleli,Smijali se s njima sa gomilom slugâ...Pa i boga živog oni su odveliNa mračnu Golgotu da mu s' rulja ruga...
Da, bog! Bog je mrtav, a s njim i sloboda...Eno, ja je vidim... Hladna i nijema...Okovana rukam' farisejskog rodaLjude zove, traži, ali ljudi nema...
Samo zmije krv joj iz njedara piju,A vrag maljem svojim pritvrđuje lance...Noć je... Žarka sunca u tmini se krijuI vukovi viju kroz gore i klance...
A kô crna jata, štono odlijećuSa krvave gozbe - s gomile tjelesa,Rob vjekove gleda kako prolijećuU daleke magle nijemih nebesa.
Peta pjesma
U nijemoj noći pohodi me ona -Moja mrtva majka čelo mi celiva,I kô dalek pozdrav vaskrsnijeh zvonaNjena blaga riječ mehlem duši biva:
Ja ne dođoh, sine, da plačem i jadimNad sudbinom tvojom nevolje i tuge,Nego tvoju dušu da vjerom podmladim,Da je dignem s mraka u šarene duge.
Znaš grobove one, svijetle i drage,Što se nižu širom otadžbine tvoje?Iz pepela njihna ja ti nosim snageI zlatne zvijezde da pred tobom stoje.
Hajde, kreći dalje! Ne zalazi puteKojima te misô svetiteljska vodi!Danas milioni pogledaju u te,Kô u sunce kad se iza magle rodi.
Tvojim glasom zbore bezbrojni i mnogi,Sa jadima tvojim hiljade se družeŠto, proklinjuć život gladni i ubogi,Gospodskome kutu u verigam' služe.
Preni i povedi to roblje bez nadaNa svjetlilo žarko radosnog života;Udruženim mukam' mučitelj se svlada -Vaskrsenje sprema bič, krst i Golgota.
Gledaj! Burno more u nebesa pljuskaI pjenama mutnim u oblake bije,A brod tamo-amo, kao prazna ljuska,Diže se i pada i u maglu krije.
Al' on propast neće! U noći, u mraku,Budni mornar kliče - ne poginje čelo,Na kormilo meće svoju ruku jakuPa u ponor gleda i prkosi smjelo.
Gle vodilje zlatne, gle zvijezde oneŠto kroz oblak tinja! Ona borca vodi:Kad mu ruka pane, kad iznuren klone,Zlatna mu zvijezda novu snagu rodi.
Da, još korak jedan i u mirnu lukuStradalnik će doći da odmori snagu;On će svome rodu pružit jaku ruku,I poljubit čedo i zagrlit dragu.
Preni! Ja ću dati snage čedu svome, -Moja ljubav i sad umrla ti nije:Zar ne čuješ, sine, da u srcu tvomeMoja krvca struji, moje srce bije?!
Preni i povedi to roblje bez nadaNa svjetlilo žarko radosnog života!Udruženim mukam' mučitelj se svlada, -Vaskrsenje sprema bič, krst i Golgota.
Šesta pjesma
Vjetar huji, kroz mrak srne,Kao jauk gladna tigra,A po čelu noći crneKrvavi se plamen igra;Kô da strašni trenut kuca,Nebo dršće, zemlja puca.
O ti koji nemaš krova,Što te tamni očaj veže,Kako li ti ponoć ovaŽivot lomi, grlo steže,I s oblakom crnih jadaU dno tvoje duše pada!
O, da mi je dvore onePo kojim' je raskoš pao,Skupio bih duše bonePa im topli odar dao, -Sve riznice pusta blagaNek nevolja nosi naga!
Nek se zgriju ruke mrtve,
Nek ožive lica suva,Što ih sudba, kao žrtve,Niz ponore mračne gruva,Što im mirnog ne da sankaCigle noći, ciglog danka.
Ali zaman želja zbori!Moj je stanak mala soba,Slabi žižak jedva gori,Kô plamičak više groba,Kô da i on sa mnom plače,Pa zadrhti bolom jače...
O, koliko sred palata,Gdje se crni zloduh skriva,Gladnih jata i dželataSad na mirnom odru sniva!A moj stanak - pusta soba,Kao duša jadnog roba...
O, da bijah tiran hudi,Što nevolju jadom kinji, -O, da bijah nebrat ljudi,Ne bih bio patnik sinji;Poda mnom bi sada bilaZa ložnicu meka svila...
Ali neka, nek se patiPod teretom snaga trudna,Nek za mukom muka prati, -Neće klonut duša budna,Nit' će ikad biti drugaCrnog jata, niskih sluga.
Ozarena mišlju svetom,Što joj pruža vjere jake, -Ona će se dizat letomKroz oluje i oblake,Da prokune grešne doliI svom bogu da se moli.
Onom bogu što je staoSa teškim krstom na Golgotu,I sa svojom smrću daoSvjetlost duhu i životu, -Bogu snage, smjele žrtve,Što iz groba diže mrtve.
Sedma pjesma
Pred silama mojim gradovi ne strepe,Nit' s bedama mračnih tučna grla ričuNiz prostore mutne širokijeh moraPred mojijem skiptrom ne počinju roblja,
Nit' iz njihni' grla prolama se jekaŠto proslavlja drskost zemaljskih bogova.Pred prestolje moje ne zgrću se rpeIz majdana zlatnih, u kojima gladnik,Za zalogaj suhi okorjelog hljeba,Hladno gvožđe stiska i udarom treseIznurene prsi i dušu ozeblu...Ne, bogati istok ne nudi mi raskoš,Niti draga moja pod grocem bijelimSitni biser niže i u kose splećeTrepetljike zlatne... Ne, sudba mi nijePogladila čelo, nit' šarene dugeIzvela na zrenik - da iskrama zlatnimProgore i sinu nad stazama mojim...Moj je život stepa, sumorna i pustaI beskrajna stepa... Zalud mračna dušaUzlijeće žudno preko mrtvog groblja:Tu nebeske kaplje ne nalazi ona,Niti jednog vrela - da duboku žeđcuUgasi i tiho, pod širokom palmom,San usnije blagi. Haj, široka krilaOrlu su prebijena - u grotlu me vežuKarike krvave... Ja sam rob... Ne, stijenaOtadžbine drage, što visokim čelomKroz oblake stiže i o jake prsiGromove razbija i vihore lomi...Ja sam kralj! O, čujte vi bozi zemaljski!Ja sam kralj! O, čujte vi gorde palate,Gdje orgija pjana i pošljednju kapljuRopske krvi pije! Ja sam kralj, o, čujte,Kralj što veze kida i mačeve lomiO satanska rebra niskijeh dželata!Ja sam kralj što služi patniku i robu,Ja sam kralj što diže narode i pravdu,Ja sam kralj slobode, što će svetom mišlju,Kao zlatno sunce vaskršnjega dana,Oživiti groblja i sputanoj ruci,Sa grančicom krina, vratiti spasenjeI zlatna nebesa, da propoju glasomProbuđenog boga...
Osma pjesma
Što me zoveš, tico mala,Iz prisjenka noći tije?Šta na zlatnoj mjesečiniTvoja slatka pjesma zbori?Jesi li mi doletilaSa poljana pitomije',Gdje masline modre šumeI rumeni granat gori,Gdje se plavo nebo svijaNa proplanke i na lugeI po bijelim oblacima
Šara one mile duge,Gdjeno slatko vjetrić strujiKroz prutove loze tankeI gube se s leptirimaNiz osjeke i pristranke?
U tvom glasu kô da čujemGlas koji mi duši godi,I uzdisaj toplih želja,Što molitve bogu zboreAh, ta mila pjesma tvojaMoju bônu dušu vodiNa lijepe veđe oneIspod kojih sunca gore...Gle, preda mnom kuća malaSakrivena pod topole...Ona čeka, ruke širi,A milo joj srce bije;Kô na cvijetku što je ostôSam na vrhu stijene gole,Na dva neba - na dva okaDršće svjetlost suza tije'...
Ona zove... Ali zamanU tvom srcu žudnja gori,Zaman širiš ruke drage,Zaman ti se srce nada;Ja sam mornar što se dižeNa vihoru da se bori,Da prebrodi vrtlog mračniI ponore mutnih jada.Al' u magli kada blisneZlatna kruna željnih dana;Kad vaskrsna zvona grmnuS milog kraja, rodnih strana;Kad prelije život krepkiUspavano, mrtvo groblje,I pred silne s vedrim čelomKad slobodno stupi roblje:
Nadaj mi se!... O, nek tadaTvoje milo srce bije,Da na njemu mladi boracIznurenu dušu zgrije!I snivajuć na tvom njedruTihi pokoj zlatna raja,Da rashladim prsi žedneSlatkim dahom rodnog kraja,Gdje se plavo nebo svijaNa proplanke i na lugeI po bijelim oblacimaŠara one mile duge,Gdjeno slatko vjetrić strujiKroz prutove loze tanke
I gube se s leptirimaNiz osjeke i pristranke?
Deveta pjesma
U mutne magle, uz strme pute,Kud vihor mumla i divljim krilomOblake bije i previja ihO tvrdi greben humova mračnih,Po kojim' ljuti gromovi režuImena strašnog krvava slova, -Ja krepko stupam i kroz san zlatniJa tebe gledam i tebe ljubim,O drago krilo rodnog mi kraja,Mučena grudo naroda moga!...Kô lako tiče iz hladnih mrežaSlobodi dragoj rosnih planina,Gdje s prvom pjesmom i letom krilaPozdravi sunce i nebo plavoI slatki žubor voda bisernih, -I moja duša s pozdravom slatkimGubi se tebi i željno pada,O krvi moja, o zemljo moja,O majko moja, na prsi tvojeSvete i mile...Niz rodna polja i gore tvojeI visok greben - što zvijezde ljubiI sluša kako pod njime doli,Kroz rosne grane ružica divljih,Šuškaju kose bijelih vila -Prelazi ona i traži stazuPo kojoj šumi odora zlatnaSlobode drage... Al' staze nema...Svuda je pustoš, svud mračni ponor,Svud cvile dusi otaca silnih...Svuda su rane, svuda su suze,Oj, suze tvoje...Al' blago onom ko suza ima:U toga srce umrlo nije! -O, taj će opet, kô titan silni,Zagrmit glasom osvete drageI vrućim mlazom rumene krviPreliti pute koji ga vodeŠirokom carstvu pobjede zlatne.O, plači majko! I nebo plače,Al' od tih suza, na pustoj grudi,Kô slatka nada što sreću nudi,Zašumi talas visokih žita,I bôno srce ratara trudnogPrelije zvukom radosti nove.O, plači majko! O, plači rode!Jer jednog dana od suza tijeh,Što ti ih vihor po grud'ma ledi, -Veliko sunce, kô milost boga,
Kroz tvoju ponoć blisnuće blagoSa zlatnim žezlom slobode drage,I moja duša s dušama mnogimGledaće tada kako se krijuCezari silni, strvine žedne,Kô tavne varke duboke noćiOd zlatne iskre vaskrsnog danaU mutne magle, jazbine gluhe.
Deseta pjesma
Priklonite grešna čela,Vašoj sili ura bije!O, kajte se, grešni dusiNad razvalom volje drske!Bog koga ste razapeli,Na strah vama, mrtav nije;On iz groba uskršavaI verige lomi mrske.
Bog sve vlasti i životaVašu nisku volju gazi,I pred silom duha krepkogBedemi se vaši ore, -On u ponor mračnom robuSa grančicom krina slazi,I smorene duše vodiNa svjetlilo blage zore.
O, kajte se, mrski bozi,Vi što niste boga znali!Priklonite grešna čela,Poprskana ropskom krvi!Vaša carstva i bedemiU krvav su talas pali,S vaših glava silno plemePozlaćene krune mrvi.
O, ja čujem iz daljine Mutni žagor, krvav boj;To survani demon gineI, kô potres silnih vala,Na bedeme crnih zala Polijeće narod moj.
O, ja čujem kako grmi Silnog roblja sveti glas;On sa svojih puta strmi'U poljane plodne slaziI slobodnom stopom gazi Mrtve sile, mrtvu vlast.
O, ja čujem kako bije Jako srce roda mog.
Sveta misô pala nije:Iz pepela žar je blisnô,Brat je bratu ruku stisnô, Iz groba se javlja bog!
O, kajte se, mrski bozi,Vi što niste boga znali!Priklonite grešna čela,Poprskana ropskom krvi!Vaša carstva i bedemiU krvav su talas pali,
S vaših glava silno plemePozlaćene krune mrvi.Bog se rađa! Čujete liGlas pobjede i strahote?On prokletstvo vječno bacaNa forume i Golgote...
I presta silni klik...Dok je kroz varku snova kroz suze gledô ona rodnoj, dragoj grudi pobjedne slave tron I spasiteljev lik:Iz magle samrt pisnu i zgasi srca plam,I on je nijem ležô na pustom odru sâm...Vjetrovi tuđih gora prelaze njegov grob -On sanja... a zgažen narod i sad je krvav rob.
1900.
UMRLI STE...
Umrli ste...Srca vam trula u prsima trulim,U njima nema ni krvi ni plama, -Otrovala se u vrtlogu crnomBestidnoga srama.Kako ste jadni! Koliko li hrđeBezbožne prsi u sebi vam kriju,A vaše duše, provale duboke,Nevjerom nas biju.Nevjerom crnom vi koljete brata,Greznete u krv vaše majke jadne:O crne tice iz crnoga jata,Kako li ste gladne!...
Umrli ste...
Grešna vas žudnja bespućem odvela,Sotoni crnoj da nosite skute,I bratu svome da pelenom grkimZasijete pute...Ni suze majke koja vas odnjiha,Ni njena kletva iz ranjenih grudiU trulom duhu bestidnoga leglaKajanje ne budi...Prevlasti, slava i kolajne zlatne -To vam je idol, za koji ste daliSrce i dušu, sve i ime svojekojim ste se zvali...
Umrli ste... Blizina vaša truležom nas gušiI truje vazduh ove zemlje naše.Pokrijte lice, jer Srpčići maliOd njega se plaše:Plaše se pakla, jer anđeli zlatniSotonu vide u grudi vam lednim;Plaše se srama, jer čistotu hraneU dušama čednim:Plaše se žiga i tih crnih boraSa vašeg čela, što izdajstvo zbore;Plaše se sluga, za gomilu zlataŠto dželate dvore...
Umrli ste...Pod teškim krstom, pod trnovim vijencem,Stupaju braća bez jauka, bola,A vi kô žene krijete se podloOd viteškog kola...Krijte se, krijte, odlazite tamoKud vas je crna misao povela;Kajanje pozno sram vam zbrisat nećeS izdajničkog čela.Naše će sunce, ako bog da, sinut,Okovan demon na nas će priječat, -Mi ćemo stajat sa stijegom u ruci,A vi ćete klečat!...
1900.
HARFO MOJA...
Harfo moja, dobro moje,Cigli druže u toj tami,O, ne budi glase svoje:
Sreća spava, mi smo sami...
Sa svih strana pustoš hladna,S ognjišta me milog goni;Samo čujem samrt gladnaKô da o prag kosom zvoni,
Kô da pruža crne ruke,Da mi i tu sreću zbriše,Da i tvoje sledi zvuke,Da i tebe nemam više...
Pa i našto pjesma dragaKad nas usud jadu predô,Kad su mrtva lica blagaU kojim' sam radost gledô?
O, ta znaš li noći krasne,Kad su tako vedri, miliSve do danka, zore jasneNa tom mjestu s nama bdili?
Horila se slatka šala, -Srce zdravo, duša vrela,A pokraj nas sreća stalaPa mirisne vijence plela...
A sad?... Stojte, strune jasne:Sreća spava, mi smo sami; -I kandilo eno gasneda ne smeta mrtvoj tami.
Il' ne! Snova kroz noć tijuDaj mi zvuke, mila struno,Preko groblja nek se viju -Po groblju je cvijeća puno.
Pod tim cvijećem čuće zvukeDraga lica, sjeni vrle, -Pružiće nam svoje rukeDa nas tamo vječno grle.
1900.
***
Kô da nije jesen nit' se sumrak snio:
Pod mladijem grozdom sočni prut se svio, A grličin glasIznad modrih žita slatkim trilom zvoni I pozdravlja nas;Leptirica trepti i kô pramen snježniPolagano pada na pupoljak nježni.
Vjetrići nam s grana pahuljice nose,A ja žudno ljubim tvoje meke kose Onaj mili pram...Kô da nije jesen, kao da ne bludim Ostavljen i sam.Oj snovi bez mira, al' varati znate,Da na mutno oko novu suzu date...
1900.
***
Moja tico mala, šta te meni goni?Što ti mila pjesma tihim bolom zvoni? Zar je i tvoj nadRasulo vrijeme i duboke magle I jesenji hlad?Zar i u tvom srcu topli žar je sveo,A s čednom se tugom ljuti očaj spleo?
Oj siroče malo, ne tuži mi tako!Kroz duboke magle vini mi se lako I uzdigni let!Tvoj bol, tvoja tuga preminuće ti'o Kad se rodi cvijet.Ali moju radost niko vratit neće -Ni proljeće mlado, ni pjesma, ni cvijeće...
1900.
U NOĆI
Odbjegle mi slike vesele i sjajne,Što ih nekad sreća bijaše izvela
Na obzorje moje, u večeri tajneDa sa njima bratim radost srca vrelaI sve želje burne mladalačkih dana,Kad ne bješe suza, ni bola, ni rana...Odbjegle mi slike, a sa njima zlatniNiz pučinu dana projedrili snovi.Moji mili snovi - labudi bijeliUmrli mi s pjesmom... Mrtvo perje plovi,Pluta povrh groba, i u bezdan toneBlago duše moje, radost srca moga...O snovi, o druzi mladosti mi drage,Iznad vašeg praha kroz mrak zvona zvone...Ja vas više neću u večeri blagePozdravljati harfom ni trepetom struna,Nit' će ikad više one pjesme jasneZagrlit se s vama da k nebu zaplove...Ja vidim daleko jedna zvijezda gasne -U vječnost - u trulež - u karike noveMene ponor zove...
1900.
NA GROBLJU
Iznad mene šume čempresove grane.Staro groblje spava... Ja ga tako volim...Evo opet moje suze uzdrhtane -Pada, pa se ljubi sa kamenom golim.
Ovdje mi je sestra... U proljeće jednoS vijencem ljubicâ zaspala je ona, -Sa kupine slavuj jecao je čednoUz žalosni odjek oproštajnih zvona...
Ja sam one čase sve krvlju zapisôU ruine puste - u to srce bono;Val burnijeh dana ranu nije zbrisô -Ja i sada gledam mrtvo lice ono.
Sreta me kad ponoć zvijezde izvede,Kad srebrni mjesec u oblaku dršće;Na čelo mi spusti usnice blijede,Ljubi me i vodi na gluho raskršće...
Zbori mi o sreći prekogrobnog mira:Gdje je svaki trenut vedar, blagodatan,Gdje je vječni život, kô život leptira,
Slobodan, bez tuge, pun sunca, pa zlatan.
I dugo mi tako šapće prizrak tajni;Ja kroz suze gledam njeno svehlo lice,Dok po njenoj kosi vjetar uzdisajniLeluja i ljubi mrtve ljubičice...
I smrvljena duša zaboli me jače,I procvili srce kô sirota bona:Ja čujem daleko kako slavuj plačeUz žalosni odjek oproštajnih zvona...
1900.
***
Noć je... Tebi nije san pokoja dao Da ti ljute rane u prsima hladi;Sâm, bez druga, brata, neutješno gineš, Stradalniče mladi...
Gluha ti samoća okovala snagu, Pritisla ti srce spomenima dana,Bez suze, bez bola, kad si sreću brao, Kô plodove s grana;
Kad ti duša tekla slobodno, beskrajno, Puna zlatnog sunca, kao talas oniNiz pučinu plavu kad se burno otme I daleko skloni.
No sve je proteklo... Ti kroz suze gledašDogorjele ognje i povelo cvijeće;Proljeće ti davno umrlo pod mrazom I vratit se neće...
Al' čuj šapat oni! Slušaj šumor blagi!To je sveti poziv milosti i tajne.Zar ne vidiš majku?! Nad njom nebo plavoI zvijezde sjajne.
Ona tebe zove - da razgoni oblakPod kojim ti zebu iznurene snage;Za duboke rane mehleme ti nudiObilne i blage:
Eno, bistre vode pod topolom struje;
Eno, laki vjetrić niz brda se svija,A jezero plavo, puno zvijezda zlatnih,Lagano se njija.
Zar ne vidiš u njoj ljubav i slobodu,Ne osjećaš dušu što joj prostor kruži?!Na njedrima njenim sveti su oltari,Gdje sam gospod služi.
Hajde! Tu ćeš naći izgubljeno blago:Utjehu za bole, srcu sreće trajne;Zar ne vidiš majku?! Nad njom nebo plavoI zvijezde sjajne.
1900.
VITEZ - stara priča -
Ne gledaj me, laka srno,Krčmareva šćeri krasna!Tvoje milo, oko crnoTavne noći zvijezda jasna,Mračni duh mi bolom vežeI o mrtvom dobu zbori...Al' šta moje grlo steže?!Kupu amo, žeđ me mori...
Gdje Sitnica valom bijeI obale ljubi travne,Gdje 'no zlatno sunce grijeNjive rodne, paše ravne, -Gdje u pozno veče ti'oVjetrić ljulja slatke zvuke:Ja sam prvi život pioI širio k nebu ruke.
Haj, onamo, na te strane,I njezin je pogled sjao;Kad mladosti poznah daneJa sam samo za nju znao; -I pod stubom mračnih dvoraMilov'o joj kose vrane,Sve, dok blisne povrh goraZlatna kruna zore rane...
Sitni zveket zlatnih grivnaŠto o njeno grlo biju,
Slatka usta, kosa divna,Oči, koje tako griju, -Bjehu sanci dobu cvjetnom,Mila radost srca zdravog,Kao mladom orlu sretnomZlatna luča s neba plavog.
Uz poljubac, tako vreo,Klelo mi se čedo blago,Ja od cvjeća vjenac pleoSpominjući ime drago...Ljubismo se... Istok plaviSamo takim žarom gori...Al' što moje grlo davi?!Kupu amo, žeđ me mori...
Jedne noći, povrh goraKad je blijed mjesec bdio,U prisjenku starih dvora,Gdje strujaše vjetrić ti'o, -Nađoh dragu... šumni veoPo toplom joj tjelu pao,A njen slatki, poljub vreoNeznaniku milost slao.
Rasuše se zvjezde divne,Nebesa mi u ad pala,A pod svodom noći kivne,Iz dubine svoga zjalaK'o da sura avet stadeI nada mnom zlobno pisnu, -S kalpaka mi krilo padeA od bola srce vrisnu...
Dan je svito, iza goraSvijao se vjetar hladni,Kad visoko iznad dvoraKrila uzvi gavran gladni; -Crnog gosta ja sam zvaoNa pir slatke svadbe svoje,Crnom gostu srce daoIz njedara drage moje...
Sa rumenim mlazom krviPojio sam ticu kobnu,A vjetrovi kroz zrak prviPjevali su pjesmu grobnu;Mrsili joj kose divne,Ljubili mi zlato čisto...A s oštrice moje kivneKrvavi se odsjaj blisto.
I od tada nikad višeNisam imo sreće mirne,
Samo noći kad je tišeS tajnim glasom vjetar pirne:To se divna mladost rodiPa mi varljiv akord budi,I s nova mi dušu vodiU vihore, bijes ludi...
Al' što tako grudi trnu?!...Kupu amo al' do vrha!...Suparnika - avet crnu,Osveta mi još ne skrha...Ja ga tražim, ljeta brojim,Mač ga zove vrân se vije,Da mu gladnim kljunom svojimU smrznuto tjeme bije...
1900.
***
Zlatno sunce za gorama spava.Nad sankom mu propojalo slavlje.
Slatko smilje i ljubica plavaZlatnom suncu mekano uzglavlje...
Moja draga, mori li te tama?Hodi k meni, pa ne budi sama...
Tvoje ruke nek su mi uzglavlje,Tvoje grlo nek natpoje slavlje,
Tvoja duša nadmiriše milje,Slatko milje: ljubice i smilje.
1900.
***
Jorgovan-grana procvala,Pod granom draga hladuje;
Jorgovan-cvijet se raduje,Pa joj na krilo propada.
Sa neba sunce gledaloPod granom seju rođenu,Pa ravna polja ođenuU bijele ruže mirisne.
Ja uzbrah ruže mirisne,Pa bijele ruže dadoh njoj,A ona meni poljub svoj -Najljepšu ružu rumenu...
1900.
***
Oj vjetriću, druže mio,Kaži meni gdje si bio,Oj vjetriću, druže mio?
"Mlad junače, druže mio,Ja sam s tvojom dragom bio,Mlad junače, druže mio".
Oj vjetriću, druže dragi,Ja šta moja draga radi,Oj vjetriću, druže dragi?
"Tvoja draga preko platnaSitno veze slova zlatna,Tvoja draga preko platna".
Ja šta vele slova zlatnaPreko njenog bijelog platna,Ja šta vele slova zlatna?
"Vele s platna slova zlatna:"O jeseni blago meni!" -Vele s platna slova zlatna".
1900.
SIMZERLA
S litica se gavran krije, Prebija se santa tvrda;Iz daljina svijetlije',Kao sanak blag i mio,Suzne magle plove ti'o Preko naših rodnih brda.
Ne umiri s tajnih jada, Zagrij svoje prsi ledne!Čuj! Simzerla pjeva mlada,Ona bijele širi rukeI, uz mile, slatke zvuke, Darove ti pruža čedne.
Gle, prvjenac leptir mio Kosice joj meke ljubi;Uz gukanje, nježno, ti'o,Po sunašcu blagodatnomU poljane čedu zlatnom Leću kumre i golubi.
Život, život! - kliču glasi, Bijele kite šapću s grana,Šume gore i talasi;A na polja i na lugeKroz šarene trepti duge Zlatno kolo vedrih dana.
Zdravo, srećo! U zrak sveti, I bez bola i bez tuge,Kô tica mi duša letiI daleko tamo gubi.Da izgrli, da ižljubi: Nebo, sunce, šarne duge.
1900.
NOĆ
Nebesa trepte. Gluho doba stiže,Pletu se sjenke preko trava mekih;Nad timorom se zlatna kruna diže -Mjesec se vraća s puteva dalekih.
Kako je lijep, kako li je mioTaj mladi putnik usred noći tije!Darove zlatne, što ih s neba snio,On plavom cvijeću u čašice lije.
Miluje, ljubi polja i pristranke,Blista na valu strmenijeh vrela,I provlači se u maglice tanke -U bijela jata povrh mirnih sela.
Šapće i strepi s klasićem nemirnim,Bdije nad sankom skrivenih ljubica,Pa dalje plovi morima etirnimU zlatnom kolu nesanih zvjezdica.
I mene zove, sankom me opija:Dragoj me vodi u samotne dôce,Zlatne joj ruže po kosama svijaI sa mnom ljubi pod bijelo groce.
1900.
U TUĐINI Drugu Jovanu Dučiću
Na dalekom nebu zlatno jutro goriU svjetlilu dana, kao pozdrav mio, Blagi zvuk se hori.Rosna žita šume, a s proplanka ti'oPo modrome klasju sanan vjetrić bludi Pa kapljice pije.Leptirica plava đurđevku sa grudiSlatki pelud krade, s neba zlatno bdije Pa je milo grije:Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -Domovina draga, kako si daleko!...
Na mrkom grebenu, na samotnoj jeli,K'o zgužvani duvak počivaju ti'o Oblačići b'jeli;Pod njima duboko potočić se skrio,Preliva se, šumi, a talas mu mio Kao zlato sjaje.Sa srpom u ruci preko njega gaziMilooka mlada, pred nju momče slazi I na put joj staje...Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!
Niz obale hodim. Rakita se mladaU jutarnjoj suzi preliva pa miri; Ljubičica viri,U prisjenku tihom čelici se nada,I čašicom punom, u slađanom sanku, Očekuje znanku,A daleko tamo, gdje se pjesma hori,Divlja ruža plamti i k'o rubin gori Na b'jelome danku.Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -Domovina draga, kako si daleko!
S rascvalog drveća lagano se krećuPahuljice b'jele, kao poljub dragi Na usne mi sleću,Miluju me, ljube i svoj miris blagiU njedra mi siplju, i sjećaju dana Kad sam ljubljen bio...I moj duh bez mira, k'o tica sa grana,Uzvija se, leti put dalekih strana, U zavičaj mio...Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -Domovina draga, kako si daleko!
1900.
MJESECU
Nema te... Još nojca nije te uplelaU kosice tavne,Nije te izvelaNa poljane ravne,Pod mirnom topolomDa u bistri talas, što te žudno čeka,Zlatan se zaglediš... Još se u mrak gubiVrh gluhi dubrava. Još magla dalekaZa liticom golomSvrh jezerâ tihi' beskrajno te ljubi -Milosniku svome putovati brani.Ja znam: ona goriNa poljupcu tvome, k'o ognjevi raniJutarnjih nebesa. Al' je tuga morisa bliskog rastanka, pa kroz suze sjajneGleda te i dršće od tuge potajne...Al' ti nemoj kasnit'! Još jedanput dragu
Zagrli i šljubi suzicu joj blaguSa mirisnih veđa - pa dođi, zaviriU mirnu topolu! Tu pjesmica mekaMiluje se s granjem; tu notnji leptiriRosnu travku ljube; tu bosiljak miri -Tu je draga moja, ona tebe čeka, -Njeno oko plavo put istoka bludi,Nada ti se, strepi i za tobom žudi.Dođi, ne dangubi!Lijepa je ona: zlatni joj uvojci.A mili pogledi k'o zvjezdice dvijeU dubokoj nojci.Njena mila rukaMene slatko grli a poljubac grije.Oko toplog strukaK'o maglica tanka dršće veo b'jeli,Šumi i lahori,A lice joj cvjeta, žiću se veseliU osmjehu nježnom,Pa izgleda draga k'o da ruža goriU promenju snježnom.Dođi, ne dangubi!Noć je puna tajne, -Miluj dragu - ljubiU kosice meke, njedra mirisava,A ja ću u veđe, u dva neba plava -U očice sjajne...
1900.
GORŠTAK
Pustite me! Meni nije U toj vrevi život drag;Gdje 'no ljepše sunce grijeI plavo se nebo svija,Gdje 'no zlatno klasje njija Slatkin dahom vjetrić blag;
Tamo, tamo, za tom gorom Gdje plodove štiti Bog,I gdje rano, rânom zorom,Uz šuštanje bistrih vrela,Zvone zvonca mirnih sela - Tamo nađoh mira svog!
Tamo, tamo u samoći,
Na me čeka neven moj...I u danu i u noćiO njemu mi duša sniva, -U dva ona oka živa Gleda sunce i dan svoj!
Ne treba mi drugog blaga - Svega mi je dao Bog!Moje blago moja draga,Sa nje mi je život mio,U njoj mi je svijet cio I sva radost srca mog!
O, slatka su njena usta - Poljubac joj tako blag!A kosa joj meka, gusta,U njedrima ruže dvije,Pod ružama srce bije, Divno srce - alem drag!
Pustite me! Tamo, tamo, Gdje 'no slatki slušam poj,Gdje me radost sreta samoI gdje ljepše sunce grije,Tamo mi je, tamo mi je, Nebo moje, život moj!
1900.
HIMNA Srpskog Crkvenog PjevačkogDruštva u D. Tuzli
Bože silni Naših djedâ,Ti, u kom je moć i vlas', Danas bratstvo U te gleda -Blagoslovi, Bože, nas!
Blagoslovi Srcâ ovi'Sveti plamen silom svom! Ti nas budi, Da nam trudiSlavi vode mili dom!
Ne daj da nam
Sile klonu,Neka bude vragu lom! Pošlji blagu Milost onuI pomozi Srbu svom!
Oj, pomozi, Da u sloziDivlje čete nađu nas! Nek se plaše Sile naše,Bože silni, čuj nam glas!
1900.
***
O, ljiljane, cv'jete dragi,Ko ti dade miris blagi,O, ljiljane cv'jete dragi?
"Ona, što je vjetrić mioIz ružicâ rajskih snio,Ona meni, druže dragi,Dade ovaj miris blagi!"
O, ljiljane, dobro moje,Ja, kakvo je čedo tvoje,O, ljiljane, dobro moje?
"Ljupko, smjerno, sveto, vjerno,Nježno, blago, milo, drago,Puno sunca, neba, raja,I anđelskog uzdisaja."
O, ljiljane, dobro moje,Đe je, đe je čedo tvoje,Da ja viđu čedo tvoje,O, ljiljane, dobro moje?
"Tu sred male čaše moje,Tu je, tu je zlato moje,Zlato moje - zlato tvoje,Zlatna duša drage tvoje!"
1900.
1901
www.aleksasantic.com
PRINT 1. MOJA KOMŠINICAPRINT 2. MOJA NOĆI...PRINT 3. NOĆ U BOKIPRINT 4. O, KUDA STREMIŠ, MOJA ŽELJO LAKA?PRINT 5. SJENKEPRINT 6. ***PRINT 7. ***PRINT 8. MIRTEPRINT 9. O, PUTNIČE...PRINT 10. U PROLJETNOJ NOĆI
MOJA KOMŠINICA
Ima neko doba sve me čežnja mori,Sve mi nešto srce uzdiše i gori;Pa ti nemam, brate, ni mira ni stanka,Nego duge noći ja bdijem bez sankaI stišavam srce i njime se mučim,Pa do zore tako pameti ga učim;Ali ludo srce ne čuje šta zborim,Nego me sve pati udarima gorim,I dršće i strepi, kao list sa pruta,I zove me tamo odmah preko puta,Pod širokim dudom od stoljetnih danaGdje kućica stoji krečom okrečana,Pa kô da su vjetri snijeg nanijeli -Spram jarkoga sunca ona se bijeli,A noću, kad jasna mjesečina grane,Pod širokim dudom sva treptati stane...Tu je, tu je ono što mi srce mami,S čega noću bdijem do u osvit sami, -Tu je ono blago, ljepota Mostara,Kunem vam se, ljudi, svijem na svijetu,Što je bistre rose na gorskom cvijetu,Niko ne bi mogô naći kapcu jednuTako milu, sjajnu, i čistu i čednu!Kunem vam se, otkad jarko sunce grije,Zapamtio niko 'nake oči nije;Lijepe i mudre, svijetle i crne,Pune žive vatre gdje mi duša srne!I kunem se, što je đula i behara,Sve bi svojim licem zastidila Mara, -Pa još kosa meka, ona kosa vranaBi mehlemom bila i najljućih rana!...Od jutra do mraka s prozora je gledim,
Pa uzdišem tako, čeznem i blijedim,A majčino blago posluje i radi,U široku sofu žuti šeboj sadi,Do šeboja đurđic i karanfil mio,Uz crveni karanfil fesliđen se svio,Pa kad vjetar duhne kroz murvine grane,Marinim cvijećem mirišu sve strane.Sad je vidim, eno po tananu platnuNa đerđefu lakom veze granu zlatnuI uz sitni vezak, na doksatu, slažeOnu milu pjesmu što je srce kaže:"O, sunašce jarko, svom smiraju pođi!O moj dragi, ti mi pod pendžere dođi!"Pa put neba često mili pogled pusti,Ko da jedva čeka da se veče spusti...Pa još, bolan druže, kad nedjelja svane,Na avlijska vrata kada Mara stane,Bih, tako mi boga, adžamija posto,U mehani pio i bez groša osto!Jer, da samo vidiš, u lijepe Mare,Kakve li su, puste, dimije od hare!Kakva li je na njoj talasija tkâna,Što joj njedra krije sa dva đula râna!Kakav li je onaj nad povijom vranomCrven fesić pusti sa biserli-granom!Pa da čuješ jošte zveket zlatnih grivnâKad naranču žutu baci cura divna,I da vidiš osmjeh i slatka joj usta,Bi i tebe s majkom rastavila pusta!Pa još one oči što svu milost nude! -Blago onom čija vjerenica bude!
1901.
MOJA NOĆI...
Moja noći, kada ćeš mi proći? - Nikad!Moja zoro, kada ćeš mi doći? - Nikad!Moja srećo, kad ćeš mi se javit? - Nikad!Moje nebo, kad ćeš mi zaplavit? - Nikad!Moja draga, kad će naši svati? - Nikad!Moja suzo, kada ćeš mi stati?
- Nikad!
1901.
NOĆ U BOKI
Herceg-Novi ćuti... Tek s Tvrtkova gradaIz bršljana svelog, pun bola i jada, Sveti glasak zvoni...Da l' to dobri anđô nad mogilom nada Blage suze roni?Il' ranjeno tiče u tu nojcu crnuSa počinka svoga sa cijukom prhnu?
Ne, ja znadem glasak što se bolom kreće:To lovćenska vila na ruine sleće Pa ih suzom kvasi.Za zlatnijem dobom, što se vratit neće, Zlatne trga vlasiI cjeliva bršljan - cigli vijenac sveo,Na razvali kralja što se tužan spleo.
1901.
O, KUDA STREMIŠ, MOJA ŽELJO LAKA?
O, kuda stremiš, moja željo laka,Kô zlatan leptir preko mirnog dola?Zar ne znaš tamo da je ruža svakaUmrla davno od mraza i bola?
Misliš li: i sad veselo lepršaLagana ševa, u jutru i veče,Nad bistrom vodom, sa visokog kršaŠto doli pada i u ravan teče?
Misliš li: tamo, u odlasku naglom,Slušaćeš pjesmu plavooke Lade,Da nikad nećeš dršćati pod maglomNa hladnom kamu, kô sirak, bez nade?
Il' misliš tamo, u valima burnim -U tom svijetu, da te dobro čeka,I da ćeš tako pod nebom azurnimProvesti vijek bez suze, leleka?
Ne idi!... Tamo nema ni boravka!Proljeće žarko umrlo je davno...Pod mraznim nebom smrznula se travka,A vjetri zvižde kroz prodolje tavno.
Kô slaba tica, u vrtlogu tomeGdje ljudi žive salomićeš krila;Vrati se, vrati zavičaju svome,Vrati se srcu, tu gdje si i bila!
Il' slušaj! tamo gdje, pun hladnog inja,Gust bršljen trepti i uvela trava.Gdje vjetri tuže sa suhog rastinja,Tu moja majka spava, mirno spava...
Na njenoj humci, gdje sam dugo plakô,Anđeo čuva struk bosiljka meka...Tu ostaj vječno! Tu je dobro svako -Tamo te ljubav i svo blago čeka...
Mostar, 1901.
SJENKE
I
Sunce spava, zrak se krije,Ispod neba magle brode;Hladan vjetar drvlja bije,Galeb pišti s mutne vode.
Umrli su vedri dani,Umrle su pjesme jasne,Umro cvijetak na poljani, -Gle, i nebo mre i gasne.
I ti, jadno srce moje,Umrlo si, izdahlo si;Bolni izdah, dušu tvoju,Hladna jesen vjetrom nosi...
II
Ja te gledam... Kroz tu tamuŠto je mutna jesen svija,Gledam tvoju sliku samuŠto mi jadnu dušu vija.
Vidim tvoje vito tijelo,Gustu kosu, slatko lice;Vidim tvoje grlo bijelo,Tvoje oči, trepavice.
I srce ti vidim kobno,Pustoš gdje se zmije roje,I gdje demon kliče zlobnoNad razvalom sreće moje.
III
Klela si se, a ja bijahPun radosti i pun nada,Pa željano ruke svijahOko tvoga tijela mlada.
Klela si se lijuć suze...Ja vjerovah, ah, vjerova',Pa iz tvoje ruke uze'Čašu jada i otrova.
IV
Ne vraćaj se nikad više,Nikad više srećo moja;U mom srcu nećeš naćiKutak mira ni pokoja.
Nećeš dignut mrtve snove,Vedru radost da me prati;Tvoj zagrljaj nikad višeNe može mi mira dati.
Zalud sunce pustoš grije,Tu ne sinu cvjetno doba, -Ko oživlje hladnu žrtvuPod mramorjem hladnog groba?
Kô prelomljen bor u gori,I ja tako trajem dane;Zalud sine pramaljeće -Bor ne širi lisne grane.
V
Nebo hladno, sunce hladno,
Cvijeće svelo, žubor stao,Kô nevoljno čedo jadnoŽuti listak s grana pao.
Tužno šumi, kô da išteMrtvu sreću proših dana,Al' nad njime vjetri vrišteI gavrani grakću s grana.
Tako pade vjera moja.I nju jesen mrazom tače,Pa sad svela bez pokoja,Na tvom hladnom srcu plače...
VI
Igranke će skoro biti,Jesenje su duge noći;Sve će cure kolu doći,Moje čedo dođi i ti.
Dođi, dođi i povediRazdragano kolo lako,I u srcu nosi pakôI lukavo mene gledi...
VII
Pričala mi ruža svela,Koju si mi nekad dala,Nasred tvoga njedra bijelada je jedne noći stala.
Pričala mi da je nekoMilovao tvoje vlasi,Sve do zore da je tekôSlatki šapat, slatki glasi.
Pričala mi kako ti jeI poljubac neko iskô,I ručice tvoje dvijeStrasnom snagom da je stiskô.
A ti nisi znala drugoNo poljubac slatki dala,Grlila ga dugo, dugoI svojom ga dušom zvala.
Pričala mi ruža svela...A ja ružu plamu dadoh,Crnu slutnju zbrisah s čelaI preda te opet padoh.
Ja te željno srcu stisnu'
I ljubih ti oči vrele,Nit' čuh kad moj anđô vrisnuNad pepelom ruže svele...
VIII
Ne vjerovah da u sebiNebo skriva svjetlost raja,A kad stupih bliže tebi,Ja se kajah, ljuto kaja'.
Jer kad spazih oči tvoje,Ja pred tobom s vjerom staja',Moje srce pjevalo jePred dverima svetog raja.
Ne vjerovah ni u pakô,Al' mrak vidjeh srca tvoga,Pa sam plakô, ljuto plakôsa nevjere - pakla svoga.
IX
I sad pramen kose tvojeNa svom srcu vjerno hranim,I od crne svoje javeObmanom se crnom branim.
I u gluho, notnje doba,Kad gorčinu jada pijem,Nad pramenom kose tvojeZaostale suze lijem.
X
Pobjedilac kralj sam bio,Ti mi bješe vlast i sila,I u kruni alem mioTi si samo, ti si bila.
Za te stupah posred boja,Za te dadoh more krvi,Al' nevjera crna tvojaSa glave mi krunu smrvi...
Tad s kajanjem duše svojePreda me si tužno klekla:Tvoje tijelo drhtalo je,A niz lice suza tekla.
"O, oprosti, o, oprosti!"Molila si tužna, jadna,A ja mrtav od žalosti
Stajah kao stijena hladna...
XI
Tvoje male ruke bijele,Koje su mi vijenac pleleI pružale na sastankubijelu ružu mirisanku;Tvoje ruke, cvijete mio,Na koje sam nekad lioOd radosti suze vrele, -Tvoje male, ruke bijeleSada su mi pokoj dale:Raku su mi iskopale!U raku sam hladan legô,Hladnom rukom grudi stegô,U grudima ljubav svoju,U ljubavi sliku tvoju,Dušu tvoju, srce tvoje -Crnu raku smrti svoje...
XII
Kad u gluho bude doba,Ja ću ustat iz svog groba,Pa ću tebi usred noći,Na sastanak opet doći.
Zagrliću tvoje tijelo;Tvoje kose, lice bijelo,Tvoje oči, grlo krasnoJa ću ljubit, ljubit strasno.
Pričaću ti bajke nove,Vjernost, ljubav, slatke snove,I sve drugo što će znatiTvome srcu sreće dati.
Pa ću plavim cvijetom jednim,Što na humkam' niče lednim,Iz pepela što se budi,Zakititi tvoje grudi.
A kad sine zora vedra,Trgnuću se sa tvog njedra:Put do groba suzam' rositI u srcu kletvu nosit.
XIII
S grobova se ploče dižu,Mračne sjenke gori stižu,I pod tamom noći mrtve
Skupljaju se hladne žrtve,Pa se viju, jure, lete;Magleno se kolo plete,Poskakuje smrtno roblje,Potresa se hladno groblje, -A uz tresak muklo pojeTamni kostur sreće moje.
XIV
Spram blijede mjesečineja ti gledam sliku krasnu,Gledam tvoje oči mileI u njima sladost strasnu
Spram blijede mjesečineStara mi se ljubav budi,Pa na usta sliku mećem,I ljubim ti slatke grudi.
Ah, te grudi u kojimaMjesto neba, mjesto boga,Dželat stoji i sa rukuBriše krvcu srca moga.
XV
Ti mi bješe anđô praviI rajske mi pruža dare, -I pred moje oči staviRužičaste naočare.
Ja sam kroz njih blažen gledôNa svijet, ljude, i na stvari,I na tebe, milo čedo, -Al' spadoše naočari...
I ja vidjeh: avet niskaGdje poda mnom kopa zjalo,I otrovnim zubom griskaTvoje meko srce malo.
XVI
"O, smiluj se! Preklinjem te,Nemoj nikom tajnu reći!"Ne kidaj se, čedo drago,Ja ću tajnu u grob leći.
U grob hladni, kog si samaIskopala, čedo moje,U duboki, grob bezdani,Tu, u jadno srce svoje.
XVII
Usamljeno tiče maloUgleda me s grana goli',Pa dršćući slabim krilomPoče da me tužno moli:
" O, smiluj se, tičiji druže,Mraz me bije, zima goni,Jedan kutak u tvom srcu,Pokloni mi, o, pokloni!
U proljeću tvojih nadaPusti ovo slabo tičeDa klonula krila zgrijeI radosnu pjesmu kliče".
O ti jadno, tiče malo,Ti ne traži srce moje,Tu proljeća nema višeGdje ledene sante stoje.
XVIII
Iz jesenje noći tavneMoj poznanik mjesec plavi -Kao spomen sreće davne -S blijedim se zrakom javi:
"Gdje je tvoje čedo smjerno,Tvoj anđelak tako mio,Na sastanku što je vjernoS tobom slatke suze lio?"
Moje milo čedo smjernoSada novu ljubav pije:Sada drugog ljubi vjernoI s njim slatke suze lije.
XIX
Ja raskidam veo tavniŠto mi prošlu sreću sklanja;Oživljavam ushit davniVeseloga radovanja.
Zaboravljam da sam paoKô sa grane listak sveo,I da jedan anđo zaoNevjeru mi crnu spleo.
Opet mi se duša zgrijeva
I kroz zlatne bludi snove -Tako labud pjesmu pjevaKad ga samrt u grob zovne.
XX
Što grakćete tako zlobnoOko mene gladni vrani?Traž'te tamo mjesto kobno,Da vas lednom žrtvom hrani.
"Ne goni nas, ta mi znamoGdje se za nas gozba krije:Daj nam srce, daj ga amoMrtvo ti je, mrtvo ti je!"
XXI
Kad se gluho doba svije,Jedna avet meni kroči,Pa lubanje spusti dvijeI tu paklen otrov toči.
Al' se kuca, al' se pije!Iskapimo kapcu svaku,A avet se gromko smije,Pa mi crnu sprema raku.
"Ti podzemna sjenko tavna,Pusta će ti želja biti:Ja sam svikô već odavnaSmrt i paklen otrov piti.
Evo, gledaj!" pa iz grudiTrgnem bole srca svoga;Avet vrisne, pa zabludiPosred carstva maglenoga.
XXII
Proklet bio onaj časakKad mi druga na um pala,I kad moja duša mračnaDrugoj svoju ljubav dala!
Proklet bio trenut oniKada drugoj srce dao,A i tebi, čedo moje,Kada više vjerovao...
XXIII
Ti ćeš lako s tugom proći
I vesela opet biti,Nit' ćeš, zlato, u samoći,U kajanju suze liti.
Ta nevjera - crni grijesi -Trt' te neće, moja mila,Ta ti nikad i nijesiMeni, zlato, vjerna bila.
XXIV
Okreće se kolo lako,Zvučni cimbal mira ne da,Ruka ruku steže jako,Draga dragog milo gleda.
I ja dragu gledam mnogo, -Sa lica joj blagost grije;Ko bi ikad reći mogôDa u njojzi srca nije?
XXV
Kod mene će gozba biti;Izvrsno ću jelo spravit,Slatko će se vince pitiI vesela mladost slavit.
Zboriće se šale krasne,Družina je odabrana, -Pjevaćemo pjesme jasneSve dok svane zora rana.
Ne zakasni! Drage volje,Moja mila, dođi i ti;Da ti gozba prija bolje,U društvu će i on biti...
XXVI
Kad na gozbu dođeš meni,Budi ljepša od svih vila:Nek ti lice radost ljubi,A na tijelu šušti svila.
Pusti tvoje kose zlatneNiz ramena nek se gube;Nek ti živo oko plane,A osmjesi usne ljube.
Još na grudi cvijeće stavi,Cvijećem kiti taj grob mrtvi,Grob iz kog se samrt javi
Tvom draganu - tvojoj žrtvi.
XXVII
Kô cvijet je srce tvoje:Tako nježan, blag i mio;Mnogi leptir pijuć slastiNa njemu je blažen bio.
I ja jednom dođoh cvijetuDa iz nježne pijem čaše,Al' ta čaša prazna bješe -Leptiri je isisaše.
XXVIII
Ja poletih sjajnoj zori,U zori mi sanci sjali;Ja poletih tebi, dušo,Al' tvoj sjaj mi krila spali.
Krila spali i pomutiVječnom suzom oka oba,I sahrani sreću mojuU provalu hladnog groba...
Tako tiče nebu prhneKad jutarnji zračak plane,Pa pjevajuć slatku radostGladnom kopcu u kljun pane.
XXIX
Magle plove; s golih granaOtimlju se suze drobne;Vjetar bije s daljnih stranaI promiču tice kobne.
Vjetar bije s daljnih stranaI promiču tice kobne;U tom vrtu s pustih granaČujem jauk pjesme grobne.
Čujem kikot sudbe crne,Što kroz gustu maglu kreće:"Doć će opet pramaljeće,Ali tebi, tebi neće..."
XXX
Ti večernje, tiho zvono,S tvojim zvukom, što sad bludi,Moj duh, što je s jada klonô,
Iz mojijeh nosi grudi.
Odnesi ga i utopiU srdašce čeda moga,Tu nek vječno krila sklopiNad pepelom mrtvog boga.
1901.
***
Igralo se more, a sad mirno spava;Blag, mirisan vjetrić na polja mu plava Sleće prepun tajne;Kao zlatna kruna - nad njim zlatna luna; A zvjezdice sjajneNa putima svetim trepereć zastaju,Pa mu tako milo nad valima sjaju.
I ljube ga svojim poljupcima dragim,I miluju blago sa željama blagim; I svu milost liju,U dubine tajne, gdjeno školjke sjajne Dragi biser kriju,I nad plavim kraljem, uz pjesmicu tiju,S anđelima zlatnim zlatan vijenac viju.
1901.
***
Na rumene usne tvojeJedan ružin listak pao;Tu, pun čežnje, drhtao jeI milu ti dušu zvao.
U njoj mu je sunce bilo,O njoj sanjô u samoći,I šaptao ime miloDuge dane, duge noći.
Ali zaman čežnja dragaKad mrazevi pred njom stoje:S tvojih usnâ oduva gaDah studeni duše tvoje.
Ti vidjela nisi tadeKako tužno, bez pokoja,S tvojih usnâ mrtav padeJadni listak - ljubav moja.
1901.
MIRTE
Kennst du das Land...
I
Hodite mi bliže, slavujići dragi,U toj miloj noći, dok se sanak blagi Nad šumicom vija,Da pjevamo zlatu što mi tople ruke Oko vrata svija -Nek u slavu njenu najmilije zvukeSa bokeških brda blagi vjetrić njija.
U mirtama slatkim kraj plavog Jadrana,Pjevajte mi ruži koja nije brana, Kao čedna školjkaŠto u duši hrani biser koji nije Takô jad ni boljka;Pjevajte joj slatko, nek vam srce bije,Jer u njedru njenom proljeće se krije...
II
Mladi mjesec trepti pa te ljubi ti'oU rumena usta, u obraščić mio I, prepunan sreće,On ti zlatne ruže, što ih s neba brao, U kosice spleće,Šapće ti i strepi - kao da bi paoNa njedarca tvoja pa te k nebu zvao.
Ali tvoja ruka mene jače stisne,I mlađani mjesec, svrh šumice lisne, Blijedi i dršće...
Ti mi svijaš glavu i žudnjama svijem Priljubiš se čvršće;Ja ti ljubim usne, slast ružica pijem,A nad nama bolno zlatni mjesec dršće
III
Nevine, kô čednost mile duše tvoje,Nad pločnikom našim male mirte stoje Pa s lako njišu;Cvijetići im bijeli slatku rosu piju I nečujno dišu,Kidaju se, trepte i nad tobom viju,Kô anđeli zlatni uz molitvu tiju.
Ja znam šta bi htjeli: na ružice dvije,Što ih tvoja ruka kosicama krije Na njedrima nagim,Da se redom sviju pa svu dušu sliju Sa mirisom blagim...Zar ne čuješ šapat, njinu tugu tiju? -Gle, od slatke čežnje oni suze liju...
IV
Tvoje mile ruke uzglavlje mi meko;S njih kroz granje gledam u nebo daleko, U zvjezdice jasne,U te zlatne ruže što ih nojca diže Iznad Boke krasne,I gledam san slatki sve bliže i bližeSa grančicom krina kako meni stiže.
Ja bih tako, draga, preminuti htioPod mirtama skromnim gdje šapuće ti'o Ovaj vjetrić mio,A spomenik cigli, pun milja i blaga, Ti da budeš draga,Pa dok sunce sjaje iznad ovih gora,Da mi humku krasiš ko Farneška Flora.
V
Otkud jarko sunce sad kad nojca brodi?To s dalekih šuma Artemida draga Sa nimfama hodi;Po obali mirnoj, vesela i blaga, Ona kolo vodi.Gle, nabrani hiton skriva njene prsi,A zlatnu joj kosu morski vjetrić mrsi.
Ne boj se, ne strepi, ona tebe neće.Artmida mlada - ona štiti cvijeće,
Samo zloću mori,A u tebi, draga, sva je milost blaga I srce što gori,Srce koje ljubi, kô što ljubi onaIz drage Elide mladog Endimjona.
VI
Noćne tice slute. Eto bura stiže,Na bedeme stare val se s valom diže, Lome se i pršte,A bedemi kruti, kô džinovi ljuti, Samo čela mršte,Niti čuju tamo gdje val bije jače,Na obali pustoj kô da nimfa plače...
Čuj, draga, sa mora sad se jauk hori!To se mladi mornar s vjetrovima bori - On bi dragoj htioNa obali pustoj što od bola cvili I umire ti'o...Al' bezdano more u nebesa srne, -Nad skrhanim brodom pište tice crne...
VII
Pred nožicam' tvojim, oborene glaveMirišu i strepe ljubičice plave, Kô da svaka moli:Poljubi me, draga, tvoj poljubac mio Moja duša voli -Svu miloštu slatku tu je gospod slio,Tu anđeo svaki posvećen je bio Kad je u raj htio.
A ti kô da čuješ šta cvjetići žele,Primičeš im lice i usnice vrele Pa te ljube redomI gledaju u te - uzdišući lako - Svojim suznim gledom.Al' mani ih, mani... Ja se, dušo, bojimDa ti slatku dušu ne ispiju tako Poljupcima svojim...
VIII
Kako li te ljubim, kako ti se divim,O šumice draga s izvorima živim, Kako ti se divim!Kô da u snu stupam sa pustoga kraja Na pragove raja,Pa veselo gledam u daljine sveteKako zlatna čeda sa trubama lete.
A najljepše čedo tu ružice bere,Pa mi ruže pruža i, prepuno vjere, Miloštu mi zbori -Veli samo za me, u vrtima svojim, Da ga gospod stvori.Pa me ljubi, ljubi, a ja blažen stojimGrleć zlatno čedo na grudima svojim...
IX
Poznô sam te davno! Od mladosti raneTvoju milu sliku moje grudi hrane: Ljubičica blagaNa poljima rodnim pričala mi ti'o O tvom oku, draga,A u mom je vrtu jedan vjetrić mioU čašici krina s tvojom dušom bio.
Poznô sam te davno! Ja te svuda sreta':U proljeću zlatnom, u sunašcu ljeta, I kad nojca tajiRužâ miris mio, a sa neba ti'o Zlatni mjesec sjaji...Poznô sam te! Svuda tvoj lik me začarô...Gledajući u te bog je svijet stvarô.
X
A kuda se noćas po granama vereš,Ti derane mali, pa cvjetove bereš?! Gle, još si se svukôPa na vjetru zebeš! Haljinu obuci Dok te nisam tukô,Pa se odmah kući, nevaljalče, vuci,Jer, tako mi kletve, šiba je u ruci.
Šta, ti mi se smiješ! Čekaj, zloćo mali,Znaćeš kako šiba po nožicam' pali! Ne krij se, znam gdje si! -Tako, moj si, lolo! A sad, mali goljo, Tu preda me lezi!Šta, ti imaš krila! Gle, luk, oštre strijele!O Ljeljo, o Ljeljo, vile te odnijele!
XI
Ne uzdiši tako, ljubičice plava!Gle, na mome krilu moja draga spava; Ne budi je tugom,U prisjenku mirnom spavaj i ti ti'o I počivaj s drugom.Ona ti je seja... Jedan anđô mio
Iz zlatnog vas raja na zemljicu snio.
U čašici tvojoj slatka kaplja blista,U srdašcu njenom vjera, ljubav čista, I duša joj istaKô listići tvoji: mirisna i blaga, I slatka i draga.Ona ti je seja, tvoja seja prava, -Spavaj, spavaj i ti, ljubičice plava...
XII
Slušaj, draga, šta nam priča vjetrić mio:Ja znam jedno mjesto, gdje jezero ti'o Plavi se i njija,A tu ruža jedna, mirisna i čedna, Na vale se svija,Pa noću, kad s neba pada rosa čista,Nad jezerom plavim kad mjesec zablista,
Kraj lijepe ruže jedan labud bdijePa joj slatku dušu svojom dušom pije I od čežnje pati...I pošljednju pjesmu što u srcu krije On će ruži dati...I kad umre labud, on će živit jošteU toj slatkoj pjesmi vjere i milošte.
XIII
Oblačići dragi, kud vas želja goni?Ako ćete tamo, preko brda oni' Gdjeno pjeva slavlje,Onom zlatnom raju - mome rodnom kraju Nosite pozdravlje!Recite mu ti'o na počinku svome:O lijepi kraju, blago sinu tvome -
Njega nebo ljubi... Bog ga sebi zvaoPa najljepšu ružu iz raja mu dao, Kojoj druge nema;Pa sad s milim blagom - s milookom dragom On se tebi sprema,Da mu tvoje sunce milu ružu grije, -Da mu seji ruke oko vrata svije...
XIV
O, kako su slatki ovi časi tajni,Kad putuju duše do zvjezdica sjajni', Kad se srca griju,Pa, prepuna slasti, plamena i strasti, Svetom voljom biju,
A noć tiho brodi, vjetrić mirte njijaI cvijetove bijele ljubi i ispija!
O slatki trenuci, s kojim sada bdijem,Kô najdražeg blaga u dancima svijem Sjećaju se vas;I kad mladost mine, pa kad zima tine Moju bujnu vlas,Vama će se duša vraćat puna vjere -Da cvjetiće zlatne svom anđelu bere.
1901.
O, PUTNIČE...
O, putniče iz daljine, Ako tvoje srce gine za ljepotom, koju niđe Niti pozna niti viđe, Za ljepotom koju samo Raj u sebi skriva tamo, A ti hodi I pohodi Moj lijepi rodni kraj.
Gle, što dosad gled'o nisi: Plava brda, sjajni visi, Podupiru nebo naše A pod njima ravne paše I lijepa mirna sela Pozdravljaju bistra vrela, A k'o laki, dragi snovi, B'jela jata - golubovi U zlatni se gube sjaj.
Ovdje, cv'jeće gleda na te, Tamo slatki zvuk se njija, A na ruže i granate, K'o pramenje snježno, blago, Leptirova jato drago Svoja laka krila svija - A do plavih vodâ oni', Kud pastirka stado goni, Pozlaćeni šumi gaj.
Svuda život! Svuda zdravlje! U topoli pjeva slavlje,
Vjetrić struji i na krilu Zlatnim zrakom nosi svilu, A daleko r'jeka čista U širokom polju blista I k'o pozdrav drag i mio Njezin slatki šumor ti'o U mili te zove kraj.
O, lijepa zemljo draga, U tebi su sva mi blaga! U tebi je sreća moja! U tebi mi duh propoja! Pa do groba, tebe, majko, Tvoj će sinak ljubit' žarko, I u sreći, bolu tvome, Ti ćeš biti srcu mome, Sveti oltar, zlatni raj!
1901.
U PROLJETNOJ NOĆI
Dušo moja, ti ne tuži tako!Evo noći, evo slatke tajne!Veselo se vijni i uznesiPlavom nebu u zvjezdice sjajne.
Budi tica što se diže letomI raj slavni na visokoj grani;Pa od bola, od sudbe i ljudiTi se, dušo, svetom pjesmom brani!
Sad, kad nojca dragom cv'jeću slaziNa razgovor i na slatko bdenje,sad, kad Gospod umrlim se javlja,Dušo moja, slavi vaskrsenje.
Zaboravi da si ikad bilaU mukama, jadu i oluji;Utri suze, vijni se, poleti, -Na pjesmicu zovu te slavuji!
1901.
1902
www.aleksasantic.com
PRINT 1. MOJA PJESMAPRINT 2. SEOBAPRINT 3. ZABORAVIMO...PRINT 4. OTADŽBINIPRINT 5. JA NE MOGU OVDJE...PRINT 6. NE ZASTANI...PRINT 7. O, GDJE SI, BOŽE?PRINT 8. HODI, DRAGA...PRINT 9. ALI-BEGOV SEVDAHPRINT 10. GONDŽE RUŽO...
PRINT 11. PORUKAPRINT 12. FANTAZIJAPRINT 13. SNIVAO SAM...PRINT 14. ĐURĐEVO JUTRO...PRINT 15. VEČE NA SELUPRINT 16. HADŽI-PATAKPRINT 17. PUTNIK NA ODMORUPRINT 18. BIR HADŽI-BOBOPRINT 19. BONA NAJLO...
MOJA PJESMA
Ne, bor zdravi nije pao -Ja i sada krepko stojim!Bog mi je jako srce dao,Da u času strašnih dana,Usred borbe i mejdana,Ne poniknem čelom svojim.
Ne plaše me gromi oni,Ni vihori što mi lete;Moja harfa i sad zvoni,Svaka struna snage puna,Sve zvuk bliže nebu stižeŠtićen voljom sudbe svete.
Pa nek huje puste noćiPustim vjetrom divlje sile!S bogom svojim u samoći,Pri svjetlosti zvjezda novi',Proslavljaću život oviTihim glasom harfe mile.
Ne, bor zdravi nije pao -Ja i sada krepko stojim!Bog mi je jako srce dao,I kad oluj kobi crneS oblacima na me srne,On me grije suncem svojim.
Ja sam potok što iz goreKroz vihore svoj šum šalje;I što više gromi ore,Što se više dažde sliva,
On sve viši, jači bivai svom cilju leti dalje.
1902.
SEOBA
Pusto li ćeš biti, Nevesinje ravno,Rasadniče Srpstva, kolijevko lâvâ!Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno -A naša budućnost, gdje je ona? - Spava...
Vjerovasmo u nju kô u sveti ćivotVasilija svetog što klonule snaži;Vjerovasmo u nju kô u vječni život -Vjerujući u vas, o orlovi naši!
A sada vjera naša umire i gasneMutno oko gleda u nebo bez zraka...Pred ikonom plaču javor-gusle jasne,Jer ostade zemlja bez svojih junaka...
Braćo, zar vas duša nimalo ne boli?Zar vam nije žao ovih polja ravnihGdje se jedno more naše krvi proliI gdje leže kosti otaca nam slavnih?
Zar vam nije žao, na ognjištu onomGdje vas oganj grijô, što će tuđin biti,Što će naše gore pogrebnijem zvonomOdjeknuti tužno, a mi suze liti?
Il' ne znate da je izdajstvo junakuOstaviti zemlju gdje ga majka rodi,Ostaviti brata, bez snage, u mraku,S nevoljama dugim da sam borbu vodi?
O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljagaOkalja vam obraz čist ko sunce s neba!Ne idite, braćo, od rodnoga praga,Jer mučenoj zemlji mučenika treba...
Treba muške snage i viteških ruka,Treba Obilića i slobodnih lâvâ;Treba vaše smrti i vašijeh muka,Jer, tamo daleko, naša zora spava...
1902.
ZABORAVIMO...
Zaboravimo slike prošlih dana,Kad nismo znali da smo pleme isto,Kad je u ruci ljut jatagan blistôPoprskan krvlju bratovljevih rana.
Zaboravimo da smo bojem dugimOgnjišta svoja potkopali sami,Sa svoje mržnje ostali u tamiI svoje glave spustili pred drugim.
Zaboravimo! Jedna nam je mati -Jedno smo stablo a sa jedne grude,Pa nek nam jedna i misao budeŠto će nam srcu nove snage dati.
Uz tvrda rala nek sa njiva naši'Odjekne pjesma jaka kô val brzi,Pjesma mirenja koju tuđin mrziI kao sova sunca nje se plaši.
Posijmo sjeme, a da zdravo bude,I bog će svoga blagoslova dati,I jednog dana svijeh će nas zvatiDa zlatnom žetvom nagradi nam trude.
Gle, svako stablo granama se braniKad dođe vjetar da mu trga žile,Pa bud'mo i mi obrana i sileZemlji otaca što nas hljebom hrani.
U njoj su divne šume i zahlađa,Njene su rijeke kao nebo plave,Njena su polja puna svake trave,A zdrava loza slatkim plodom rađa.
Živimo za nju! Bog nas njojzi dade,Pa, ako nam je svoja majka draga,Budimo braća da budemo snagaI svome dobru sazidamo zgrade.
Što da nas vjere na zlu mržnju gone
Kad naša srca jednom vatrom biju?Kad naše majke pokraj čeda bdijuZar jednu pjesmu ne pjevaju one?
Jednog smo stabla ogranci i grana,Pa ne pitajmo ko je vjere koje;Mi ćemo učit jevanđelje svoje,A vi se svoga držite korana.
Zaboravimo! Jedna nam je mati -Jedna nas zemlja jednim hljebom hrani,Pa neka brata brat rođeni brani,I bog i alah dobra će nam dati.
1902.
OTADŽBINI Pjesma zarobljenog Bura
Prodali su tebe... Preko tvojih kršaMutan oblak stremi sve brže i brže;Sa bedema naših tuđi stijeg leprša,A poljima, majko, tuđi konjic rže;U tvome oltaru plamenovi trnu,Zalazi ti sunce i nebo se mrači;Prodali su tebe kô robinju crnu, -Plači, majko, plači!
Zaman tvoju djecu snaži vjetar tvrda,I zaman se more naše krvi lije,Zaman Dugi Toma odjekuje s brdâI logore mrske smrtnim ognjem bije:Zastava će tvoja posrnuti grobu,Prebiće se šare i osvetni mači;Verige će ljute zvečati na robu, -Plači, majko, plači!
Plači, jer će pakô biti gdje raj stojiI tvoj sin kô sužanj živog boga kleće,Jer nikada više sa hramova tvoji'Zvuk prazničkih zvona pozdravit ga neće;Bez vjere, bez snage i pun kobne slutnje,Gledaće u nebo što se nad njim mračiI sa bolom slušat kako gromi tutnje, -Plači, majko, plači!
U dan zlatne žetve glas veselog pojaOdjeknuti neće preko naših strana,Pogrebnu će pjesmu jadna djeca tvoja
Pjevati nad mrtvom srećom svojih dana,Jer plodove tvoje raznijeće drugi,A tvoju će djecu nevolja da tlači;Sloboda će naša snivati san drugi. -Plači, majko, plači!
Sve riznice zlatne i sva tvoja blaga,Što ih s neba primi, tuđinu ćeš dati,A mi ćemo postat sirotinja nagaI svoga krvnika domaćinom zvati;Sinovi će tvoji žuđet koru hljebaI snositi jaram sve crnji i jači;Za nas neće biti ni boga ni neba,Plači, majko, plači!
1902.
JA NE MOGU OVDJE...
Ja ne mogu ovdje; ovdje led me bije,Ovdje nema sunca što me tako grije,Sunca, milog sunca, sunca moga raja -Moga zavičaja.
Ja ne mogu ovdje. Moja duša voliI lijepu Ronu i vodu Limana,I daleke šume što se vide doliU podnožju hladnom vječnoga Monblana;Moja duša voli ovaj kraj slobode,Ovu zemlju ljudi, jednakosti, prava.Al' tamo, vrh kršâ gdje oblaci brode,Tamo, s golih brda gdje miriše trava,Tamo, gdje su moji drugovi i braća,Tamo, rodu svome duša mi se vraća.
Ja ne mogu ovdje. Tamo gdje uvečeVrh dalekih brda kao vatra plane,Ispod crnog Huma gdje Neretva teče;Tamo gdje me ljube, tamo gdje me vole,Gdje se moja braća za rod bogu mole;Tamo gdje sam snivô one zlatne snove,Tamo moja duša plačući me zove.Ondje nek me jednom i u grob sahrane.
Ženeva, 1902.
NE ZASTANI...
Ne zastani! Sve dalje i dalje,Tamo gdje te tvoja vjera zove!Bog, koji ti svoju milost šalje,Vodiće te na podvige nove.
Ne daj srcu da ga slutnja svlada,Niti oku da ga suza rosi;Tamo kud te zove snaga mladaSvoj krst teški na plećima nosi!
Blago onom koga proviđenjePod bremenom put Golgote sprema!Na nj svijetlo čeka vaskrsenjeI njegovoj slavi konca nema.
Pred njime će poniknuti zloba,Što mu negdje oštri vijenac splela,Kad on silan digne se iz groba,A zâr božji zagrije mu s čela.
Ne zastani! Kroz maglu dubokoS krstom stupaj uz goletnu stranu!Svoje čelo podigni visokoI raduj se vaskrsnome danu!
1902.
O, GDJE SI, BOŽE?
O, gdje si, bože?... Ja te svuda tražim;Vjerujem u te i vjerom se snažim,I kad mi dušu teški sumor svlada,Ona te zove i tebi se nada,I tebi, bože, glas molitve spremaI njom te zove, ali tebe nema!...O, gdje si, bože?... Na ovoj planetiKuda te vode tvoji puti sveti?Jesi li tamo gdje plamovi gore,U slavu tvoju gdje se psalmi hore;
Gdjeno ti tamjan i izmirnu paleI tebe, boga, horovima hvale;Gdje zvona slave čas tvoga postanjaI vječnu svjetlost tvojega sazdanja?Il' tajno stupaš od ljudi do ljudi,Pa smiren gledaš kako pravda sudi,Kako se lome verige sa robljaI život niče iz mrtvoga groblja,Kako se slavi tvojega svemiraPodižu hrami osveštenog mira,I kako smjerno čovječanstvo ovoLjubi i štuje tvoje sveto slovo?O, gdje si, bože?... Milost mi podari,Javi se meni i duh mi ozari!Al' zaman pitam, tvoga glasa nema,Tek pusti eho odgovor mi sprema...Ti, bože, ovdje među nama nisi,Carstva su tvoga nedogledni visi;Grijehom, kom je crni pakô meta,Progna te, bože, ta crna planeta...Tu tebe nema, jer tu ljubav gone;Tu tebe nema, jer sve u grijeh tone;Tu tebe nema, jer tu cvile slabi,A tiran kliče i tuđ hljebac grabi;Tu drska volja fariseja crni'Istine tvoje sveto slovo skvrni;Tu lanci zveče, grmi anatema, -Ne, tebe, bože tu na zemlji nema.
1902.
HODI, DRAGA...
Hodi, draga, da pletemo vijence,Da beremo proljetne prvjence:Divlju ružu i Đurđevo cvijeće, -Tvoja majka karati te neće.Tvoja majka tebi ruho sprema,Što ga ljepšeg u svoj Bosni nema:Meke čevre i košulje tkane,A po njima od bisera grane;Za dva bora - dva đevera samaDva pojasa iz dalekog Šama;A za kuma i za starog svataSvu odoru od suhoga zlata;Za jenđije, za rođe i kumeVezen-čohu i slatke lokume,
Pa još uz to šećer i aršlame;Al' najljepše otpremiće za me:Tvoje kose što mirišu smiljem,Što ih majka milovala miljem, -Tvoje oči - dva duboka sanka,Da ih ljubim do suđenog danka.
1902.
ALI-BEGOV SEVDAH
Pusto li je meni usred dvora moga!Sam jadujem 'vako s derta golemoga;Niti ljubim pjesmu, ni lako ćemane,Niti sebi zovem vesele jarane,Niti gorom jezdim, ni za hrte marim,Nit' jelene gađam džeferdarom starim;Sam samujem 'vako bez mira i stanka,Sam provodim dane i noći bez sanka.
Po baštama mojim popanula trava;Tu mi nema đula, ni zumbula plava,Ni šeboja gustog - kada sabah svane,Da mi sabah-dušom mirisati stane.Sve uvehlo, samo još sevlija stara,Kada vjetar duhne, s vjetrom razgovara,I tuguje bumbul sa zelenih trskaI hladni šedrvan hladnom vodom prska.
Evo, došô vakat bijelog behara,Sve mirišu redom mahale Mostara;Pod đerđefom moga komšije ŠerifaRazvila se ruža kao al kadifa,A moj jaran prostro šarenu serdžadu,Pa mi sjedi tako do ruže u hladu,I zove me da mu na razgovor dođem, -Ali ja ne mogu da se derta prođem.
A kako ću derte da sa srca skinemKad sam dženet viđô pa za njime ginem?!Onomadne kad sam projahô na vranuNiz mahalu staru prema šedrvanu,Na pendžeru vidjeh kitu od behara -Mezimicu Zejnu starog teftedara;Na njojzi je tanka đuvezlija svila,Pa je Zejna ljepša od dženeta bila.
Ja sam prošô mnoge zemlje i atare,Obigrô sam butum sve carske kotare,Gledao sam ruže Stambola i Šama,Al' ja nigdje Zejni ne vidjeh akrama,Niti vidjeh 'nake trepavice guste,Niti oči one, niti kose puste,Niti ono lice, što kô sabah zori,Što mi derte daje, što mi srce mori.
O, pa čuj me, Zejno, tako ti tvog nama,Ti ne traži za se drugoga akrama,Nego meni dođi, s babom se halali,Pa mi ove derte u srcu razgali!Kroz odaje moje, što sad puste stoje,Nek miriše, Zejno, amber duše tvoje!Dođi! Rumen-đuli dušek će ti biti,A robinje moje rosom će te miti.
Dođi da ti ljubim grlo i merdžane,Da ti kahvu nudim u zlatne fildžane,Da ti ruho srežem od suhoga zlata,I da rušpe nižem oko tvoga vrata!Dođi, da uz tvoja behar-njedra stojimI da dženet gledam u očima tvojim!Dođi, ako imaš duše i amana,Jer bez tebe ne znam učit ni jezana.
Dođi, dođi, Zejno, pa me razgovori,S tobom će mi, Zejno, propjevati dvori,S tobom će mi, Zejno, ovaj verem proći,S tobom će mi, Zejno, sabah-zora doći;I sve bašte moje, kad se Zejna javi,Mirisaće opet od zumbula plavi'I rumenih đula kao al kadifa,Baš kao u moga komšije Šerifa!
Ali zaman zborim što je srcu drago;Za drugog je moje isprošeno blago:Sjutra će mi Zejna iz Mostara poći,Sjutra će joj svati iz Travnika doći;Drugi će joj ljubit trepavice guste,Drugi će joj mrsit one kose puste,S drugijem će Zejna boraviti sanka,A ja tužit 'vako do suđenog danka.
1902.
GONDŽE RUŽO...
Gondže ružoU zelenom sadu,Lijepo liMirišeš u hladu!
Ljepše negoSav bosiljak raniI zumbuliRosom pokapani.
Gondže ružoU zelenom sadu,Lijepo liMirišeš u hladu!
Ali zaman!Ja te neću brati,Niti bratiNiti dragoj dati;
Moja dragaI ne haje za me,Niti hajeNiti čeka na me.
Na srcu miTeški jadi stoje,Jer ja višeNemam drage svoje.
Nemam drage,A sve mislim na nju,I kunem jeI noću i danju:
Ne uteklaOd moga haramaŠto je meneOstavila sama, -
No bog daoPa u dertu svomeZaplakalaNa mezaru mome!
1902.
PORUKA
Moja Sevdo, moje milovanje,Ubilo te moje uzdisanje!Evo, ima tri godine dana,Bol bolujem od golemih rana.Rane ljute sve na sevdah slute,Ne daju mi rahatluka moga,A sve, Sevdo, sa nehaja tvoga!No ako te moja muka bije,A ti mlada dođi mi što prije,I donesi što za hastu treba:U dva oka dva sna preduboka,I još sunca da ti hastu grije,Da me grije, da mi hladno nije!I donesi iladž bez karara:Pod grocem bijela behara;U njedrima, među ljiljanima,Dunje dvije - da bez voća nije!Pa još, kad ti krivo ne bi bilo,Da me uzmeš ti na svoje krilo,Bih ti tako preboljeo lakoRane ljute što na sevdah slute.
1902.
FANTAZIJA
U zapad duboko kada sunce odeI pošljednji plamen mre u vrhu gora,Mene laki snovi u samoću vodeGdje vjetrovi šume iznad pustih dvora.
Pragovima hladnim, što ih dani krnje,Ne pristupa niko u dvorane tavne;Njih pokriva duga kupina i trnjeI crveni velenac mahovine davne.
Nigdje glasa. Tamo gdje su bašte oneNe žubori voda hladnog šedrvana,U sjenkama vrbâ i guste topoleNijem stoji svjedok preminulih dana.
Al' kasno, kad mjesec grane iza gora,Kad ponoćni vjetar tamni čempres njija,
Jedno zlatno čedo niz pragove dvorâS kondirom u ruci slazi kô sjen tija.
Po obraslom putu, kroz drijen i smreke,Lagano se krade i kuplje u rosi,Dok srebrni blesak mjesečine mekePada joj i trepti po svilenoj kosi.
I u tome času sa visokih granaTajanstveni šapat u noć vedru mine,A iz starih lula hladnog šedrvanaZažubori voda i čarobno sine.
Ona lako stupi i dok voda prskaI u zlatan kondir kao biser pada,U dubokoj čežnji, dršćući kô trska,Tihu pjesmu poje i dragom se nada.
I dok laka pjesma, kô zvuk harfe, stižeIspod lisnih vrba i topola gusti',Nad njom blagi gospod svoje ruke dižeI vijenac od zvijezda na glavu joj spusti.
I u svetom strahu, u prisustvu boga,Sve strepi: i listak, drvlje, i kam goli;I moj duh, kô tica sa noćišta svoga,U noć svijetlu prhne i bogu se moli.
1902.
SNIVAO SAM...
Snivao sam... Noć je bila,Nebo bilo zv'jezda puno,A tih oblak plovio je,Zlatan kao zlatno runo,Il, k'o da su blagi vjetriU zv'jezdama polja plava,Pronosili zlatni veoU kom mila zora spava.
Naša brda blistala suOd svjetlosti noćne tajne,Kao da ih prepunišeZlatna žezla, krune sjajne;A doline, ravni naše,K'o dragi su kamen bile,
Kao da su s b'jela grlaTu rasule đerdan vile.
Svijalo se golo granjeK'o da sluša božje slovo,A na svakoj grobnoj humciRađalo se cvjeće novo.Brda, dolje, r'jeke plaveI potoka žubor mio,Jednim zborom, glasom jednim,Moljahu se Bogu ti'o...
Moljahu se Bogu ti'oA zlatan se oblak poviI propoja: "Radujte se,Ja sam vjesnik dana novi'!Ja sam vjesnik sreće, mira,Mene k mrtvim Gospod šalje,Da vaskrsno sunce javim!"Pa otplovi nebom dalje.
A k'o tica kada prhneIz krletke, mračnih žicâ,I moja se duša uzviZa oblačkom put zv'jezdica;I daleko u visini,Gdje se zlatni pramen vio,U svijetlim zvjezdicamaMolila se Bogu tio...
1902.
ĐURĐEVO JUTRO...
Đurđevo jutro smijalo se na te,Milo i plavo kao tvoje oko,A ti si kradom gazila dubokoU bistri potok bijela i naga...
Okolo mlade šumile su vrbeI svima leptir na ružama bdio,A ja sam skriven blizu tebe bio,Dršć'o i sanj'o san mladosti prve...
I dok je potok pričao ti tajnoNajljepšu bajku iz minulih dana,Ja na te bacih kitu jorgovana
A rosna kita na njedra ti pade.
Ti lako prenu, k'o stabljika vita,I kosom prikri svoje njedro nago, -I ja sam viđ'o: tvoje lice blagoRumenim stidom kako milo planu...
Tako i zora kad je putnik zgledaOd stida gori, sva sveta i čista,Al' od tog stida svo nebo zablistaI živa svjetlost ljudima se rodi...
I u mom srcu svjetlilo se rodiI njim zavlada moć i sila tvoja,I mlada duša veselo propoja,Da tebe slavi u besmrću svome...
1902.
VEČE NA SELU Janku Veselinoviću
Evo moga sela, evo radovanja!Evo tihog mira gdje mi duša sanja,Gdje se srce snaži pa veselo bije,Kao da mi nigda zaplakalo nije!
Evo moga sela! Na zelenom platnuK'o da, punu duše, gledam sliku zlatnu -Jednu sliku živu što je Gospod stvar'oKada se na zemlji s ljubavlju odmar'o!
Gle, domovi mirni kroz drveta staraKako milo rude od večernjeg žara,A gore visoko, pri zahodnom blesku,Prelijeće or'o širinu nebesku.
A tamo, od sela, po strmêni brdâ,Eno blâga, eno, prebijelih krdâ!Eno gore momče na vrh st'jene sjedaI daleko tamo put zapada gleda.
Gle pod gustim dubom, tamo groblju bliže,Gle kako se skromno mala crkva diže,I kroz meko lišće, što se nad njom splelo,Kako mirno gleda svoje mirno selo!
Dok širokim poljem, kao srebro čista,
Lijepa rijeka treperi i blista,Pa žubori, huji i k'o da mi mrmljaDa obali sađem u sjen gustog grmlja.
Ali ja ću tamo gdje još ratar branomBrana plodnu njivu, što ga hrani hranom,I starim rukavom tare znojno čelo,Gledajući vôljan svoje drago selo.
Na grudi ću ove zagrliti brata -Mučenika časnog, što za ruljac hvata,I krvavim znojem, pod plamenim nebom,Klas odgaja plodni, što ga hrani hljebom.
On će meni skromno svoju ruku datiI domu me svome na počinak zvati,A ja ću ižljubit' pošteno mu čelo,Pa mi, onda, zbogom, ostaj, milo selo!
1902.
HADŽI-PATAK Mili Pavloviću
U našega Hadži-PatkaDžuba kratka.A zašto je džuba kratkaU našega Hadži-Patka?Hadži-Patka srce boli,Hadži-Patak Fatku voliSvakog dana Fatki hodiI čim akšam ukuišeNe čeka ti Patak više -Zakuca mu srce jače,Preko plota Fatki skačeI sa Fatkom sevdah vodi,Jer je Fatka,Kao patka,Nazli hoda,A od roda!Pa još ima jedna zgoda:Ima Fatka svog mirazaOsim dizê i almaza, -Pet hiljada i pô grêšâ -Sve lantêšâ! -S toga Hadžu srce boli,S toga, alčak, Fatku voli.Iako je star i kratak
Još kuhveta ima Patak,Pa na svaki Fatkin migPreko plota, preko drače,Patak skačeKao gig!Ali harzus Biba staraMrzi Patka ihtijara,Pa šćer svoju Fatku kara:"Okani se ihtijara,Ihtijara Hadži-Patka!"Al' u ženske pamet kratka -Sve jednako sevdah vodiI čim akšam ukuiše,U sobi je nema više:Na kapidžik Patku hodiI veremi bez karara,Čeka svoga ihtijara,Ihtijara Hadži-Patka.Ali sinoć bi belaja,Bi belaja i rusvaja! -Preko plota Patak skoči,Na kapidžik Fatki kroči,Al' od jednom, kao zvrk,Haber dade harzus-nametI ustade na kijamet -Da iščupa Hadži brk.Bježi Patak, -Tur mu kratak,Ali duga, džuba pustaI naš Hadži-Patak susta;A onako, na dohvatu,Po bijelu, biva, vratu,Zaušnicu jednu kratkuPrivezala Biba Patku.Hadži-Patka srklet spopa,Pa, hajđidi! Hopa! Hopa!Ni hatlija brži nije -Za njime se džuba vije!Aman! Aman!Tri mizdraka i po, taman,U visinu Patak sukneA nit' hukne, nit' jaukne!Iako je star i kratakJoš kuhveta ima Patak,Pa junački stisnu oči -Hopa! Hop!Preko plota jekten skočiI gdje padeHaber dadeKao top!Al' kubura dođe druga:Belaj-čoha džuba duga,Pejdek-bradi za trn zape,Pa ga sape, -
Dršće Patak kao prut!A ugursuz Biba stiže,Ruku dižePa ostrižeMakazama Patku skut.U baščine Patak šmignuA vas crven kao crep! -U mahale haber stignu,Za njime se džumbus dignu:"Odrezali Patku rep!"Eto što je džuba kratkaU našega Hadži-Patka.
1902.
PUTNIK NA ODMORU Jovanu Protiću
Odmori se! Ovdje, gdje miriše smreka, Gdje se s nebom ljuba ova brda plava,Postelju ti mirnu nudi trava meka, A jezero modro blizu tebe spava.
Pun aprilski mjesec zaronio do dna Pa k'o zlatna kruna blista se u vodi,Okolo u sjaju trepte sela plodna, I san blagi pada i noć tiha brodi.
Nigdje duše! Samo k'o da šapće neko. Po svilenoj noći to vjetar leprša,I glas budna ćuka prolazi daleko, Negdje blizu sela, sa gluhoga krša.
No, šta moju dušu na molitvu vodi? Ko je diže sada u vis neba plava?Polusrebren oblak što lagano brodi, U pramenju mekom što mu čedo spava.
Pod glavom joj snopak mjesečevih zraka, Duga joj se kosa po oblaku mrsi;Na nju mjesec motri i zvijezda svaka I pred njome gorski saginju se vrsi.
I mlad krupan jelen na obronku čeka I lijepi pogled za oblakom šalje,Oko njega trepti mjesečina meka, A srebrni pramen plovi dalje, dalje.
To putuje Ljubav svome Zavičaju Daleko na Istok, što je tako voli,Pred oltarom neba, čista i u sjaju, Da prisluži sunce i Bogu se moli.
1902.
BIR HADŽI-BOBO Atanasiji Šoli
Svi mi vele: bolan, dozovi se tobe!K'o da nema tobe u Bir Hadži-Bobe,Kao da sam neki dinsuz bez imana,Te ne slušam, sankim, sure iz Korana!A ja davno, biva, klanjao na ĆabiI znam sve što kažu hodže i ćitabi!Pa što će mi ludi nasijat ulemeKad Bir Hadži-Bobo hasul je u sveme?!Ili je to đunah što dunjaluk volim?Što se za dunjaluk svom Alahu molim?Što mi hućum dođe pa po heftu dana,Sam u bašti slušam bumbule sa grana,Kako haber daju s đula i beharaA ja merak vežem golem bez karara:Uz nargilu pušim i rakiju pijem, -Bumbulovom pjesmom džan i hudžud grijem?!Pa da li je s toga na me haram pao,Što ja volim ono što je Alah dao?Il' me belćim zato susretate mrko,Za ženskim iksanom što ja, beli, crko'?Što su za me, butum, sve mahale čule,Što curama bacam u mušèbak đule?I što one meni selam čine samePa narančom žutom hitaju se na me,A ja činim hvalu i dovu Alahu,Što žensko čeljade stvori na dunjahu?Pa da li je s toga na me haram pao,Što ja volim ono što je Alah dao?!Neka žive mudri u svome haráru,A ja ću i dalje 'vako u beharuSlušati gdje bumbul pjesmom trese grane,Kako haber daje na četiri strane,I ko ima srca na ljubav ga zove,Da ljubeći čini svom Alahu dove!Ja ću tamo gdje mi primaju seláme,Tamo, crne oči gdje gledaju na meTamo, gdje je Zejna, Najla i Emina, -Što ih ljepših nema butum do Vidina!
Ja ću tamo, gdje mi džan i sevdah nude!Pa nek hasum na me sva mahala bude!A vi se k'o hodže vladajte u svemuI hajdete tamo u mudru ulemu,A ja neću vaših sabura ni tobe,Jar đunâhâ nema u Bir Hadži-Bobe!
1902.
BONA NAJLO...
Bona Najlo, deder, kapidžik otvori,Dženabetu jedan, više me ne mori!U našem adetu nigda bilo nije,Da se komšinica od komšije krije.Kao da sam, asli, Moskov ili Švaba,O veremu mome ne vodiš esaba,No, čim tebi dođem, bježiš put hajataI, kao šeitan, zamandališ vrata,A nije ti žao što ovako džabaBol bolujem, evo, od kako je saba'.Zar ni zehre nisam po tvom tabijatu,Kada više voliš Šerifu Indatu?Zar od njega nisam ferkliji u svemu?Ma, kontali njega u prvu ulemu,Ničijem se s njime mijenjao ne bi',Ni po soju svome, niti po akrebi!Ako mrziš moje harame i máne,Što mi ćeif dođe pa volim mehane,A, reci mi, crkla, kako neću piti,Kako neću, Najlo, u mehani biti,Kad ni jednu drugu, u butum Islamu,Zavolio nisam razma tebe samu?A ti malo haješ za svoga akrama,Ne primaš mu Boga, niti li selama.Nemoj tako, Najlo; haram ti je, beli!Ili misliš, bona, biću ti hinleli?Neću mog' mi dina i moje mi Ćabe!Sjutra ću te zorom iskati od babe;Pa nek' budu svati kakvih bilo nije!Neka zurne ciknu, neka bubanj bije,A konjice lahke posjednu bećari,Na konjima sitni zveknu adiđari;Nek' se čuje, biva, butum po atáru,Kakvi svati bjehu u šeher Mostaru!
1902.
1903
www.aleksasantic.com
PRINT 1. EMINAPRINT 2. NOĆPRINT 3. NA POTOKUPRINT 4. ELEGIJAPRINT 5. POŠLJE MNOGO LJETA...PRINT 6. PREĐI BOSNU...PRINT 7. LIJEPA JE HANA...PRINT 8. ZNAŠ LI, BRATE, NEVESINJE RAVNO?...PRINT 9. HIMNAPRINT 10. ***
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,Prođoh pokraj bašte staroga imama;Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,Stid je ne bi bilo da je kod sultana!Pa još kad se šeće i plećima kreće...- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,Ne šće ni da čuje lijepa Emina,No u srebren ibrik zahitila vodePa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći pusteRasplete joj one pletenice guste,Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,No meni ne dođe lijepa Emina.Samo me je jednom pogledala mrko,Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
1903.
NOĆ
Kako je milo u ovoj samoći!Jezero sjajno snom dubokim spava;Treperi nebo, a tamo, u noći,Obrasla trnjem streme brda plava.
Šumori vjetar i u polumrakuMiriše divljim ružama i smrekom,A tamo tanka magla po vrbakuZamrsila se s mjesečinom mekom.
Pokriven granjem borovine modre,Ja ležim ovdje na zaspaloj kosi;Do mene jedva zrak mjesečev prodreSanjiv i blijed, okupan u rosi.
Jedna se grana povila pa ti'oŠapće mi nešto, kao da je bajka,Ili bi jedan sveti pozdrav bioŠto mi ga s neba dobra šalje majka?
Il' posvećena moja mladost ranaPohodi mene u ovome kraju,Pa priča meni, iz minulih dana,O dugoj čežnji, poljupcu i raju?
O, ko bi znao? Tamo u vrbakuJa čujem šumor i molitvu snova;Treperi nebo, a u polumrakuUmire tužno pjesma labudova.
1903.
NA POTOKU
Polako suton prikrada se, slaziU lisnu goru - u zavičaj mio;Rađa se mjesec i po dugoj staziPadaju sjenke, i san trepti ti'o.
Šumore breze, dršće list do lista,Mrmori potok ispod vrba stari';Odbleskom mekim dijamanta čistaModru mu trsku zlatan crvić zâri.
Noseći snoplje preko niske brviNa drugu stranu potoka, u selo,Seljanka hodi, mlada, puna krvi;Lice joj mramor, mjesečina čelo.
Gdje li je rasla ta ruža što gori?Visoko, tamo gdje se jelen krije,Gdje vjetar tiho s jasikama zboriI bistra voda iz kamena bije.
Odar su njezin široki velenciOd modrih trava. Tu, gdje ona sanja,Potoci šume u dubokoj sjenciI slavuj pjeva pod svodom od granja.
Nju plava jutra umivaju rosom,A vjetar trepti i lako mirisnimČešlja je krilom, i svilenom kosomVihori dugo pod brezama lisnim.
U vedre noći njen je pokrov mioOd plava neba, mjesečine meke;Njena su njedra vrt u kome ti'oPočiva miris bagrema i smreke.
Ja za njom ginem! Njoj me duša vodi!O, daj mi ruku, ja ću s tobom poćiU goru, u tvoj zavičaj! O, hodi,S tobom ću biti i dane i noći!
I tamo, gdje se vodopadi dime,Ljubiću tebe svojim srcem zdravim.I tvoje slatko govoriti imeNebu i suncu i gorama plavim!
1903.
ELEGIJA
O rijeko draga moga zavičaja,Kako si lijepa, kristalna i plava!
U dubini tvojoj nebo odsijavaI lomi se blesak sunčevoga sjaja.
Tvoj je šumor pjesma koju galeb lakiNa srebrna krila dočekuje zorom;Za nju znade drvlje, list i kamen svaki,Nju ti čuje oblak i nebo pod gorom.
Ja u njojzi slušam povijest iz danâKad sin zemlje ove nije prahom bio,No sa bojnih polja tebi dolazioDa napoji žedna konja od mejdana.
Sa talasa tvojih, kô ljiljan bijela,Pružala je njemu vila lovor-granu,Grijala mu srce na podvig, na djela,I konjicu plela grivu raščešljanu.
Ona i sad živi. Na obale kršaJa dolazim često kad noć tiha brodi.Slušam kako vjetar, okupan u vodi,U smokvama starim polako leprša.
Tu, u gluho doba, kad mjesec zasijaI tvoj talas plane sjajem dragog kama,Jedan lik, od krina i od kamelija,Na modroj stijeni pod omorikama
Pojavi se. Sama, u providnom veluOd srebrne magle, ona stoji takoBlijeda i tužna. I dok vjetar lakoPramenove zlatne mrsi joj po čelu,
Njezin pogled bludi preko mrtvih strana,Daleko po kršu, po rodnome kraju;I dva plava oka suzom zablistaju-Kô dva plava neba, kô dva vedra dana.
I sve dok ne sleti zora na vrh goli,Kao stub mramorni tako stoji samaNa modroj stijeni pod omorikama,Pa plače i jeca i bogu se moli.
O, ja znadem gdje je postojbina njena!U dubini tvojoj, o rijeko plava,U dvoru kristala, od davnih vremena,Na velencu trave ona tiho spava.
I njezina suza, što se tužno sija,Plač, jecanje ono što ga svake noćiVlažni vjetar nosi po gluhoj samoći,To je moga roda tužna elegija...
1903.
POŠLJE MNOGO LJETA...
Pošlje mnogo ljeta ovdje opet stojim;Lepenica teče isto kao prije,Nad njom stara vrba još jednako bdijeI visoko šumi vrhovima svojim.
Gdje si? Da l' se sjećaš ispod grana tije'Kad gledasmo julsku noć i mjesec sjajni,Kad nam t'jelo prože slatki oganj tajniPa dršćasmo dugo kao breze dvije?
Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!Ali dragi spomen negdanje milošteKao mlado sunce svu mi dušu grije,
I ja snova čujem zveket tvojih grivna,Po licu me tiče tvoja kosa divna,Dok mjesec kroz vrbu čisto srebro lije...
Kiseljak, 11.jula 1903.
PREĐI BOSNU...
Pređi Bosnu i prebrodi Drinu,Nećeš naći ravna mom dorinu!U dorata griva je do tala, -Ne boji se uroka ni zala;Na čelu mu ben bijel kô srma, -Ne plaši se zasjede, ni grma,Niti vuka, niti li hajduka,Niti puške, niti vike muške.Pređi Bosnu i prebrodi Drinu,Nećeš naći ravna mom dorinu!Da mi dadu Čengijića slavnihSvo Zagorje i pet sela ravnih
I još blago nebroj'no i mnogo,Ja ga ne bih pregorjeti mogô,Jer otkako dobrog jašem doru,Svaki hair u mome je dvoru.Sam ga vađam i s njime jaranim,Sve ga travom đeteljinom hranim,A đuls lijem pa mu grivu mijem,Biser biram, sitne nižem graneNa obođe dori na sve strane;Jer sam, junak, isprosio blago, -Kakvo blago što je srcu drago! -Pa će skoro putovati doroMjestu ravnom Nevesinju slavnom,Pred kapijom Ljubovića dvoraDa zarže, da dô haber dvora:Evo svatâ, evo barjaktara,Dajte ljubu moga gospodara!
1903.
LIJEPA JE HANA...
Lijepa je Hana, gondže mog jarana,Al' je ljepša Fata, tako mi imana!Sinoć joj se dockan u sokak navrati'Pa udarih piljkom u pendžere Fati.Birden Fata čula na pendžeru stade,Poznade me, alčak, i selam mi dade;Te eglen po eglen pa nas ponoć nađeI moj jaran mjesec na bejan izađe.Ja, kad mjesec granu pa has-srmu prosuI lijepu Fatu na pendžeru osu,Aman, da je kome pogledati bilo!Vidio bi, valah, što nikada prijeU zemanu svome ni sanjao nije!Vidio bi blago što nema karára:Vidio bi da su od safi beharaI lišce i njedra u begove FateI has bejaz grlo gdje se rušpe zlate!Vidio bi oči, one oči, jao,Pa za crne oči džan i život dao!Vidio bi slađa od šećera ustaI dva bena crnja, ah, dva bena, aman,U lijepe Fate na podvoljku taman!Pa se više nigda avertio ne biNiti iš'o majci niti li akrebi,
No bi salte mahnit pod pendžere stao,Gledao u Fatu i džan za nju dao,Jer je ljepša Fata, tako mi imana,Od svakoga đula iz al-đulistana!Pit'o sam je: "Fato, hoćeš li me, jeli,Bi li kail bila, kad bi tvoji šćeli?"Fata šuti, ali oči zbore same,Nasmija se, alčak, pa đul baci na me,(S grla joj se sitni đerdani prosušeA iz đula slatki amber njene duše)Pa pobježe majci u sobu da spava,Na dušeku mekom, k'o melekša plava.Srma-mjesec zađe, mene sabah nađe,Pa se s đulom vrati' misleći o Fati.A negdje u bašti bumbul tica čula,Osjetila miris Fatinoga đula, -Pa učini haber na svoje jarane:Sitno niže Fati na grlo đerdane -Sitno pjeva slatku pjesmu bez karara:Nema, nema Fate u sedam Mostara!
1903.
ZNAŠ LI, BRATE, NEVESINJE RAVNO?...
Ove je stihove govorio, kao prolog, g. AtanasijeŠola na zabavi koju je priredilo 19. decembra
1902. srpsko pjevačko društvo G u s l e uMostaru u korist postradalih Nevesinjaca.
Što se ono tužna suza sjajiNa ikoni svetitelja Save?Što kandila trnu na oltaru,I što anđ'o na dverima cvili?Što pucaju na guslama strune?Što se tresu grobovi otaca?Što se gore jadovanjem ore -Što nam plaču na izvoru vile,Kao majka za jedinim sinom,Kao sestra za bratom rođenim?
Lako ti je pogoditi, druže,Rane ljute što nam dušu mute.Znaš li ono leglo sokolova,Znaš li ona polja od pokolja,Što 'no su ih krvlju blagodarnomNatapala prsa od junaka,
Muška prsa slobodna gorštaka?Znaš li zemlju, gdje 'no za krst časni,Za krst časni i slobodu draguLeže kosti zatočnika hrabrih?Znaš li tamo ono mjesto slavno,Znaš li, brate, Nevesinje ravno?Tamo braća u nevolji cvile:Mračna čela poniknula nikom,Sledila se srca u junaka,Sledile se duše u junaka,Jer nevolja opasala jaka:Zla godina i zli janičari,Kroz koševe prazne vjetar duva,Glad se ceri, mučenike mjeri,Okiva ih verigama ljutim,Sokolima laka lomi krila,Da nam zemlja ostane bez krilâ;Sokolove sa gnijezda goni,Da nam zemlja sokolova nema,Otadžbina da proplače ljuto,Da oplače zatočnike drageSrpske slave i imena srpskog;Nebo naše da zvijezda nema,Vjera naša da izvora nema;Crni vrani da zagrakću crnoNad grobnicom našega uzdanja...
Braćo! Sestre! Očevi! O, ljudi!Ako vam je srpsko ime sveto,Ako vam je domovina draga,Ako znate šta je suza majke,O, ne dajte da nam teški grijehDom okalja i pritisne dušu!O, na dajte da kosti otacaProkunu nas iz grobova svojih!O, ne dajte da uzdahnu na nasOne čiste, one srpske duše,Oni divi, Obilići živi,Što su rodu vijekove duge,Kao sveta luča sa nebesa,Svijetlili u dubokoj noći,I stupali, u krvi od rana,Na susreće vaskrsnoga dana.Dajte, braćo, pomoći im dajte.Ne pomoći, samo dug im dajte!Oni za rod i život su dali -Krvlju svojom po stotinu putaTopili su staze i bogaze;Umirali po stotinu puta,Ostavljali kuće i ognjištaI svoj stijeg dižući visokoNa krvavu stupali Golgotu,da vaskrsno zasvijetli sunce,da ogrije sužnje i nevoljne,
Da nestane onih ljutih rana,Ljutih rana od Kosova dana...
Dajte, braćo, pomoći im dajte!Ne pomoći, samo dug im dajte!To vas moli ona tužna suzaNa ikoni svetitelja Save;To nam zbore grobovi otacaI krv sveta što je negda palaNa žrtvenik svijetle slobode;To nam zbore tamnice duboke,Gdje su ono u mučenju dugomDivni borci, jedan do drugoga,Praštali se s dušama viteškim;To nam zbori kandilo što goriPred ćivotom Vasilije svetog;To nas moli anđeo što cviliNa dverima našijeh oltara;To nas moli krv, bratstvo i vjera,Suze, muke Otadžbine drageI sve duše što ih jadi guše...
1903.
HIMNA Beogradskog Pevačkog Društva
Zaigrajte, srca živa, Jednom željom roda svog!Što Avala davno sniva Neka blagi dade Bog!Kao zvona Vaskrs-dana, Koja vjerom dižu nas,Da odjekne pro Balkana Srpske slave burni glas!
Bože, što si od v'jekova Čeličio srpski nad,Blagoslovi nas sinova Povjekovni trud i rad!Blegoslovi i probudi Naša srca silom svom,Da i otsad naši trudi Proslavljaju mili dom.
Blagoslovi stijeg ovi, Blagoslovi, pjesmu, poj,
Da slobodu dani novi' Svuda javi braći svoj:Tamo gdje se čuju kletve Sa Kosova žalosnog,I sa Drine i Neretve Sve do Mora Jadranskog.
Blagoslovi i obdari Naše gore, njive, plod,Sv'jetlom zorom ti ozari Srpske zemlje, srpski rod!Kao zvona Vaskrs-dana Koja vjerom dižu nas,Da odjekne pro Balkana Srpske slave sveti glas!
1903.
***
Gore naše propojte veseljem:Jarko vas je pohodilo sunce,Jarko sunce Bogom darovano,Da vas novim ogrije životomI napoji izvorima živim.O, raduj se, lavro sedmovratnaSveta Žičo na Moravi hladnoj!Uždi svoje plamene oltare,Otpoj slavu Bogu velikome,Zadužbino Bogu posvećena;Ispod tvojih mirnijeh svodovaK'o glas božji kad spasenje javljaNek' zazvone zvona osveštanaBlagim zvukom vaskrsnoga slavlja!O, raduj se, Šumadijo ravna -O, raduj se, majko Obilićâ:Birčaninâ i Lazarevićâ,Hajduk-Veljkâ i Hadži-Ruvimâ,Čarapićâ i hrabrih Mutapâ,Sinđelićâ, Loma i Glavaša!O, raduj se vječnim radovanjem:Željno ti je zaigralo sunceNa istoku spram Avale plave,Tebi majko ljubljena i draga,Vječna pravda, evo, opet vratiIz daljine sina rođenoga,
Da mu čelo ukrasiš vijencem,Da visoko, u oblake sive,S blagoslovom Boga velikogaPodigne ti zastavu slobode,Uz odjeke pobjednijeh trubaDa se tamo zlatna zavihoriPrô Balkana do svetih DečanaI još dalje, daleko, daleko,Tamo, tamo, gdje je tužno groblje,Gdje 'no cvili okovano robljeA bez zore i bijela danka,U dubokoj noći bez osvanka...O, raduj se, postojbino draga,O, raduj se vječnim radovanjem,Blago tebi otsad do vijeka,Blago nama na oba svijeta:Na unuku lava topolskogaOdsijeva kruna Lazareva!Blistaj, kruno, i sretno ti bilo,Srbija se zaželjela sjaja,Srbija se zaželjela dana,Srbija se zaželjela tića,Obilićâ, orlâ i poleta, -Ti poleti djedovskijem letom,Na bedemu srpskijeh krvnikaNeka zvekne ubojno nam gvožđe,Da te s neba blagosilja Đorđe;Od Vardara do sinjeg JadranaUz brujanje vaskrsnijeh zvonaDa propoju duše miliona:Slava onom koji lance skida!Slava onom koji rane vida!Slava onom koji lomi gvožđa -Slava krilu besmrtnoga Đorđa!
1903.
1904
www.aleksasantic.com
PRINT 1. VEČE NA ŠKOLJUPRINT 2. BADNJA VEČEPRINT 3. NAŠA POEZIJAPRINT 4. MOLIŠ SE...PRINT 5. ŽIVOTPRINT 6. MOJA MOLITVAPRINT 7. OMARPRINT 8. LAKU NOĆPRINT 9. ELEGIJAPRINT 10. NA JADRANUPRINT 11. IZ BIR HADŽI-BOBINA DOLAFA
VEČE NA ŠKOLJU
Pučina plavaSpava, Prohladni pada mrak.Vrh hridi crneTrne Zadnji rumeni zrak.
I jeca zvonoBono, Po kršu dršće zvuk;S uzdahom tugeDuge Ubogi moli puk.
Kleče mršaveGlave Pred likom boga svog-Ištu. Al' tamo,Samo Ćuti raspeti bog.
I san sve bližeStiže, Prohladni pada mrak,Vrh hridi crneTrne Zadnji rumeni zrak.
1904.
BADNJA VEČE
Večeri sveta, hoću li te i jaSlaviti pjesmom radosti i sreće?U mome oku, evo, suza sija,I moje rane postaju sve veće.
Tvoj zlatni pohod i ubogu godi,I vidi Boga u časima ovim;Nada mnom samo mrak studeni brodi,
I dušu bije nemirima novim.
U pustoj sobi sam, kô sjenka bona,U sebi slušam zvuk pogrebnih zvonaI stiskam srce jadno i kukavno.
Večeri sveta, dođi! Tiho, tiše!Jer ovdje niko ne čeka te više -Svi moji mili zaspali su davno.
1904.
NAŠA POEZIJA
Kraljice moja, šta je s tobom bilo?Gdje su ti sile, gdje je oganj sveti,Tvoj glas božanski, što iz duše leti,I tvoje misli ovjenčani zrak?Zar tvoje srce, tvoje moćno krilo,Tvoj žarki polet i istinu sjajnuI tople nade i ljubav beskrajnuOkova teški i duboki mrak?
Moj narod tebe ne poznaje više.Ti si mu sada k'o koketa pravaŠto svakom milost i poljupce davaI lažnim bleskom zavarava nas;Blijedo doba s tvog čela brišeI zadnji spomen oreole tvoje. -Svetlosti neba pogažene stojeI tvoj proročki sledio se glas.
Kako si jadna! Sputano ti kriloU maglu srlja ne znajući metu;Za lažni nakit i za toaletuTi si sve dala: istinu i žar;I sada si pusta, kao što bi biloNebo bez sunca, zv'jezda, zore plave;U tebi nema kapi krvi zdrave, -Umri! Il' snova daj svetlost i žar!
1904.
MOLIŠ SE...
Moliš se...Skrušenim, krotkim glasom prizivlješ ljubav oca,Njegovoj vječnoj slavi visoko dižeš lavreI njegovijem likom ukrasio si oltar;Pred njime klečiš, padaš i u prah čelom roniš, -Moliš se, hvališ, vjeruješ...No da l' si dušom svojom pojmio slovo blago?Jesi li krvlju svetom oprô grijehe duge?Je li te vjera tvoja vječnoj dobroti digla?I da l' si srcem viđô istinu otkrovenja?Jesi li bratu svome donio mehlem ranaI pružio mu srce u času stradanja teških?Da li si zemlju ovu osveštô mirom svetim,Prelio potoke krvi suzama pokajanjaI grohot krvave borbe dokončo sa prezrenjem?Jesi li čuo jauk mnogih plemena zemnih,Sudbom poniženih, čije se kukavne nadeMrznu i ginu vječno pod jarmom surovosti?Jesi li bio sjeme opštih plodova dobra?Stradanjem, smrću svojom, dajući život drugim,Jesi li čuo boga!...Penješ se: umom hvataš vječnost i atom svaki;Pokorio si sebi silu nadzemnih vlasti -Obuzdao si snagom volju gromova sinjih;Prebrodio si čamcem pučinu okeana,U ponorima morskim našô si blago sebi,I svu si kuglu ovu željeznim lancem svezô.No možeš li se hvalit višom vlašću kojom,Vrlošću misli one rad' koje bogočovjekIskapi čašu do dna s praštanjem i s blagoslovom?Jesi li dušom svojom prezreo prošlost gnusnu?I je li s tobom gospod, ljubiš li oca vječnog?...Ne, ti si dželat stari. Ti nisi srcem viđôIstinu otkrovenja, ti nisi čuo boga,Porugano je tobom njegovo slovo sveto, -Kajine, s tvojih ruka još kaplje krv bratovlja...Pokaj se! Jadni crve, što vjekovima grizešMisao spasitelja i samog sebe, pokaj se!Lukava vjera tvoja nije te k nebu digla -Osjećô nisi mraka i nisi viđô svjetlost,Okovan zlom i paklom u ponoru si ostôNemoćan, slab i ništavan...O, puzi, gmiži tako, i čekaj u prahu gnusnom -Dok sveto otkrovenje ne podari ti krilaDa se uzneseš nebu i budeš božji sin...
1904.
ŽIVOT M. M. Rakiću
Ne daj mi, oče, zemne preći puteDok plod smrti budem i da živimDa pošlje smrti budem i da živimU drugom žiću i vjerujem u te.
Ko nikad nije gorio na ognjuRođenog srca i grijao druge,Ko nije poznô moć ljubavi dugeI čuo kako blagosilja bog nju;
Ko nikada nije jedan život daoIzvorom živim krvi bogom dane,Kô zdravo stablo plodove i grane, -Taj je s prokletstvom iz utrobe pao.
On nije bio sjeme svete njive,Ni atom tijela što drži i spaja;On je izdajnik ljudskih naraštaja -Ubica onih što u njemu žive.
Sva blaga zemna milosti beskrajnePrezrô je srcem i dušom nemarnom,Niti se grijô svjetlošću oltarnomI bio žarcem vječne misli sjajne.
I kad dokonča i, bez jedne suze,Kad zaspu zemljom vrh lešine mrtve,Doli, u mraku, pogrebne žrtve,Prokleće oca što im dušu uze.
Pa zato, oče, ne daj mi da puteDovršim zemne dok plod ne odnjivim,Da pošlje smrti budem i da živimU drugom žiću i vjerujem u te.
1904.
MOJA MOLITVA
Budite sveti!... Hristovu raspeću
Stupajte smjerno na licu sa maskom!Slavite oca sa bezbožnom laskom,Ali ja s vama moliti se neću!Molitva moja prazan govor nije,Ni lažna krotost što pred krstom kleči;Molitva moja nije broj riječi,No osvešteni oganj što me grije.
Kad u dnu polja jutro me zateče,Pa čujem toplo pojanje sa grana,I gledam kako, preko rodnih strana,Rijeka pokraj zlatnih žita teče;Il' kada tiho po brdima plavimVečeri mile blaga crven plane,Ja u te čase, znam, gospoda slavim!
Primiš li u dom onoga što grcaU sinjem jadu pod studenim nebom,I utješim ga sa solju i hljebom,I ogrijem mu rane vatrom srca;U svetom čuvstvu kada silno gorim,Pa ruke širim da zagrlim svijet,Sve ljude, zemlju, svaki grm i cvijet,U ove čase, ja znam, s bogom zborim...
Budite sveti!... Hristovu raspećuStupajte smjerno na licu sa maskom!Slavite oca sa bezbožnom laskom,Ali ja s vama moliti se neću!Molitva moja prazan govor nije,Ni lažna krotost što pred krstom kleči;Molitva moja nije broj riječi,No osvešteni oganj što me grije.
1904.
OMAR Miloradu J. Mitroviću
Zasiplje snijeg, hladni pokrov stere;Jauče vjetar i urla i vije,Povija drvlje, šestari i bije,I kroz noć mračnu kô satana vere,Pa grdnom rukom, sve jače i jače,Krovove hvata pa pomamno trzne;I gola zemlja premire i mrzne,I negdje tamo, u dubini plače.I sve je pusto, svak pod krovom snije,
A Omar oka još sklopio nije.
Ponoć je davno, a on budan stoji,Kô crni sužanj sred jazbine crneKô da mu duša teškim bolom trne.Ili se Omar hladne noći boji?Ne, on je kadar, kao titan sinji,Mraku i vjetru da na megdan stane.Al' bol beskrajna jedne nove raneSrce mu čupa i dušu mu kinji;Kô sputan orô, usred crne javeOn mračan ćuti oborene glave.
Boli ga, boli. Mutnim okom bludi:Pred njime leže dva spomenka rana -Dvije mu šćeri, dva svijetla dana,Dva srca živa iz njegovih grudi;Oboje ludo, a do kosti goleStudena zima, sve dublje i dublje,Zabada mrazom, i srce golubljePremire, dršće, jer ga rane bole:"O, vatre, vatre!" Al' ni iskre nije, -Otac ih jadni zagrljajem grije.
Grije ih, ljubi, a čelo mu tavno,Kao iz groba uzdahne duboko,Al' zemlja tvrda, a nebo visoko...I on se sjeti što bješe nedavno:Nekada ovdje, pod šljemenom ovim,Gdje sada stoji pustoš kô u grobu,Alah je dobri silazio robuSvakoga dana s blagoslovom novim,Davô mu blaga koliko je htio,I on je rahat u svom srcu bio.
Pred njim su zorom ogari i hrtiGonili vepra na jek džeferdara,Rzao konjic silna gospodaraLjući od vatre, vihora i smrti.Pa ono ruho na vedrom junaku?!Odora carska nije ljepša bila!Žeženo zlato i purpurna svila,Pa blista, trepti, kô alem na zraku,Te kad bi Turčin preko druma minô,Spram jarkom suncu kô sunce bi sinô.
Bio je silan, čuven i u časti:Bezbrojna stada i pašnjaci travni,Ograde, šume i vrtovi ravni,Sve je to bilo u njegovoj vlasti.Pedeset kmeta punili su hakomAmbare tvrde Omara Rahmana,A on, po volji boga i korana,Milostiv bješe i pravedan svakom, -
Kmetove svoje on je braćom zvaoI svaki od njih za nj bi glavu dao.
Al' kruna blâgâ, najljepša od svijeh,Bila je žena što ljubiti znade.Alah joj dobri zlatnu dušu dade,Koju joj nigda ne oskvrni grijeh;I kao leptir što se suncu diže,U tihom domu on je radost pio,I niko nije kao Omar bioNebu i bogu i dženetu bliže!Srce mu bješe kô oaza čista,Gdje bulbul pjeva i proljeće blista.
No šta je sreća do bludnica prava?Dođe ti, gleda, kô djevojče smjerno,I kada misliš da te ljubi vjerno,Svu milost svoju ona drugom dava.Tako i Omar bez haira ostaI, jednog dana, oborene glaveOn vidje pustoš svoje crne jave.Proplaka, jeknu. On siromah posta;Nestade kmetâ i poljana ravni',Osta mu samo taj dom, taj grob tavni.
Al' sve bi blago pregorio mnogo:Bijela stada i pašnjake travne,Ograde, njive i vrtove ravne,Al' ovo nije prežaliti mogô:Jednoga dana, kad zora izađeI bulbul tica zajeca u lugu,On vidje svoju neprebolnu tugu -On mrtvo drago u postelji nađe,A hladna usta kô da šapću ti'o:"Čuvaj mi djecu, alah s tobom bio!"
I on je čuvô. I taj šapat tajniOn i sad čuje, tu, kraj djece drage,I vidi oči nebesne i blage,I pred njim trepti lik mili i sjajni,Pa jače stisne na ta prsa bônaDva srca svoja, svoje duše dvije;Al' mračnom izbom tužni vapaj bije,Kô tužna jeka pogrebnijeh zvona:"O, vatre, vatre!" Al' ni drvca nije, -Otac ih jadni zagrljajem grije.
No, kao vihor, on se naglo diže,Ranjenu dušu nova misô prati, -On snažnom rukom za sjekiru hvati,Pa jurnu tamo i na obor stiže.Tu stara murva, od stoljetnih dana,Nad trošnim krovom širi se visoko,Dršće i strepi, uzdiše duboko,
A smrzle suze padaju sa grana.I divskom snagom on se pope na nju,I tužna jeka odjeknu u panju.
U tome času kô da prorok samiPrekornim okom gledaše u mraku,I učini se nevoljnom junakuU bezdan greha da ga zloduh mami.I teška ruka klonu mu i pade,Kô da je učas tajna sila zgrabi.Zaplaka Omar kao sužanj slabiI dušom svojom sve osjeti jade -Bješe mu isto: da kô krvnik stižeI grešnu ruku na svog druga diže.
Sva prošlost bliska pred njime se javi:Ovdje, na sofi, ispod ovih grana,U pozno veče proljetnijeh dana,Kad prepun rose trepti zumbul plavi,Kad slavuj pjeva i miriše igda,Ovdje je prve slatke snove snio,Ovdje je zlatnom dušom ljubljen bio,I sreća nije odlazila nigda, -A dalek mjesec, kao srebro čisto,Kroz ovo granje spokojno je blistô.
Murva je bila svjedok srca vjernih,Zanosa dugog i mladosti oneKad krv sva gori i kad duša toneU moru strasti i želja bezmjernih.I sve što negda, u noćima sjajnim,Šaptahu ovdje dvije duše mlade,To i sad, evo, stara murva znade,Pa tiho priča razgovorom tajnim;I Omar sluša, pa zacipljen staoKô da je negdje blizu bulbul pao.
Zasiplje snijeg, hladni pokrov stere;Jauče vjetar i urla i vije,Povija drvlje, šestari i bije,I kroz noć mračnu kô satana vere, -Dok jedna slika, nijema i bôna,Pod mrzlim krovom visokoga granja,O zlatnom dobu samo sanja, sanja,Al' kao odjek pogrebnijeh zvona -"O, vatre, vatre!" teški vapaj stiže,I Omar jeknu i sjekiru diže.
Kroz jauk vjetra, duboko u mraku,Udar se teški za udarom čuo;Sa stare murve padalo je ru'o,Srebrno, hladno, na tjeme junaku,A, kao majka nad porodom blagim,Ona visoko, u nebeske strane,
Kô crne ruke dizala je graneSa blagoslovom nad ljubimcem dragim.I krupni snijeg padao je jače,Niti je čuo kako Omar plače.
1904.
LAKU NOĆ Jakovu
Sunce tone, dan se kloni;U daljini zvono zvoni, Studeni mu dršće glas.
Vjetar huji, i sve jačePo obali drvlje plače I žalosno gleda nas.
Što mi 'vako duša grca?Ovaj nemir i bol srca Kada će mi, draga, proć?
Vjetar huji kroz tegobu, -Hoćeš li mi doći grobu? Sunce tone... Laku noć!
1904.
ELEGIJA
Zašto se meni javljaš tajnoKada mi duša tiho sniva?I zašto tvoje oko sjajnoGolemu tugu i jad skriva?
Zašto me kroz noć staneš zvati,I šta ti jadno srce ište?Ta ja ti nemam ništa dati,O, ja sam pusto pepelište.
Sve što sam imô ja sam dao,
Nevjero hladna ljubavi moje, -Sve što sam svojim blagom zvao:Mladost i oganj duše svoje.
Pa zašto meni stupaš snova,Šta tražiš ovdje u mrtvaca?Hladna je, hladna ruka ovaŠto nekad na te ruže baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!Nek sâm ovako trajem dane,Sve dok mi srce ne izgori,Sve dok mi duša ne izda'ne.
1904.
NA JADRANU Sjeni Antuna Fabrisa
Ustaj i huji, Jadran-more plavo,Pjevaj mi pjesmu, još nedopjevanu,Galebu, vjetru, zorama i danu, -Pjevaj mi pjesmu još nedopjevanu!Ona je mila duši, srcu mome.I kada silna zakoleba vodom,I razlije se širokom slobodomPa oblak hvata i pod nebo stiže,O, ja bih htio da u času tomeZaronim tamo, u stihove njenePune korala, bisera i pjene,I dušu svoju da prepunim njome,Pa kad se na me grom i oluj krene,Kad ljudska zloba u ponor me rine,Da moja duša svetim gnjevom sine,I gruhne silom pobjednom i jakom,I zagrli se sa nebom i zrakom,Kô tvoja pjesma još nedopjevana,Besmrtna pjesma suncem ovjenčana.Ustaj i huji, Jadran-more plavo,Pjevaj mi pjesmu, još nedopjevanu,Galebu, vjetru, zorama i danu, -Pjevaj mi pjesmu još nedopjevanu!
1904.
IZ BIR HADŽI-BOBINA DOLAFA
Ova pjesma se odnosi na Dušana (Durana)i Aleksu (Aliju) Radoviće, koji su u Mostaruizdavali list(džeride) S r p s k i V j e s n i k,u kom je napadan Šantić i njegovi drugovi
iz lista Z o r e i pjevačkog društva G u s a l a.
E baš ti ja nemam nimalo igbala!Na mene se digla velika avala:Dva dilbera, demek, birindži junaka,Iz mahale stare, Kalhanskog sokaka,Dva iluma, džanum, što pišu džeride,A što su im, biva, veoma šefide, -Dva dilbera, aman, Alija i Duran,Što napamet znadu ćitab i kuran,Na četiri strane pušćali avaze,Iskupili, pobro, paše i kavaze,Pa ti medžliz drže i sve što je goreO Bir Hadži-Bobi podjednako zbore:Da on, sankim, nema dina ni imanaI svome Islamu da je od zijana;Te ti ferman pišu na bukadar strane,Da se mene klone svi što Islam brane,Jer Bir Hadži-Bobo i svi mu ahbabi,Nevjerni su butum Proroku i Ćabi.I vas medžliz slavni složio se s davomI kadije mudre zaklimale glavom.
Jadni Hadži-Bobo, sada druge nije,Nego savi like, pa hajde što prijeBježi domu svome, bježi, nosi bradu!Ne izlazi više ni na carsku džadu -Zamandali vrata, pa pod jorgan oniLegni, bolan, jer te, eto, tabor goni!Pomoći ti neće Meka i Medina,Ni dlake ti neće ostat' od perčina,Jer Bir Hadži-Bobo i svi mu ahbabi,Nevjerni su butum Proroku i Ćabi.
O, Durane mudri! O, fitnijo Ale,Koga butum zemlje ćesarove fale,Javaš, malo, javaš! Sef ste u računu!Uzaman ste digli tabore na bunu,Hadži-Bobo nigda nije od vas prez'o,Pa da vam je kalkan za nebo privez'o!I kada bi bio odavde do ŠamaJedan golem denjiz od katrana sama,Vi ne biste Bobu ocrnjeti mogli,Niti bi vam jalan-zapisi pomogli!
Jer u Bobe ima tilsum bez filána,Što bi ga, biva, brani od svakoga hajvana,Od rike i bleke, od pogan-avaza,Od fitnije Ale i Duran-kavaza.Ima Bobo tilsum što k'o mjesec sjaje -A na čiju svjetlost svako pašče laje; -Ima Bobo obraz što pred svakog smije,Jer ga nikad podlost okaljala nije;Ima Bobo srce veliko a smjerno,Puno haka čistog, kojim ljubi vjernoSvoj narod i zemlju, ove krše gole,Od gromova ljutih što ih rane bole...A vi što imate? Jedan jezik ludi,Koji podlom lažju orlovima sudi,Iznad crnih vrânâ što visoko leteU svijetlo sunce puni snage svete.Vi, služeći, sankim, Islamu i rodu,Na mlinove svoje navraćaste vodu -Prepuniste svoje duboke džeride(A što su vam, biva, veoma šefide)Imenima slavnim sve akrebe vaše,Od koje se, džanum, svi kauri plaše,Jer da ona nije pod pusatom bila,Danas ne bi bilo Muje ni Alila -Sva bi turska vjera u perišan, aman,Od Neretve naše do Stambola taman!
Faljaste se tako, k'o baba o kozi,I pune dolafe pisaste o slozi;A ta bratska sloga ispod vašeg krovaJednoga nam dana vas šeher otrova -I dost dosta jekten za kiku dokopa,Boj se ljuti zače bez puške i topa,A muftije naše mirno glade braduI seire bratski teferič u gradu.
Ačkolsum vam bilo! E, baš ste junaci!Bedemi su vaši, vaši su barjaci, -Napuniste, bogme, pregrštima torbu,Sad "otur efendum", pa kusajte čorbu!
Al' slušajte samo, što ću vam još reći:Sad, kada ste narod svoj priveli srećiI kad mu je dobro svakim danom veće,O, Durane, Ale, dajte mu još sreće!Pokažite rodu, da niste šefide,Skinite mu s vrata te jalan-džeride.Jer k'o što je hajvan stvorio da paseTako i vas Alah stvori za džambaseI dade vam ferman i svoje berate,Da papire naše talumiti znate,Pa hajdete tamo, kud vas Alah šalje,Na papire brze, dalje, od nas dalje!Jer džeride nisu za te glave prâznê,
Uzaman ste išli u mejtefe razne,Vaš je mozak i sad kao u jetima,Ta, magare u Rim magare iz Rima, -Jer, k'o što je hajvan stvorio da pase,Tako i vas Alah stvori za džambase,Pa onamo, džanum, kud vas Alah šalje,Na papire hitre, dalje, od nas dalje!
A sad, ejdovale, o naši junaci,U čijoj su ruci snaga i barjaci!Pozdravite vojsku i akrebu slavnuI branite od zla Herceg-Bosnu ravnu!...A ja iđem amo, da sjednem u hladuPod bajamom starim na mehku serdžadu,Pa da gledam sunce kako s neba grije,Kako hladna voda iz kamena bije,Dokle bumbul-pjesma zvoni sa svih stranaI bijeli behar miriše sa grana.A kada vam opet Bobo na um pane,Da vam malo dođe, da vam na rep stane,Učinite haber, on se neće kriti,S čibukom u ruci on će hazur biti.
1904.
1905
www.aleksasantic.com
PRINT 1. ČEŽNJAPRINT 2. MRAZPRINT 3. NA UBOGOM POLJUPRINT 4. NE VJERUJ...PRINT 5. STRAŠNA JE OVO NOĆPRINT 6. O ZEMLJO MOJA...PRINT 7. NOĆ POD OSTROGOMPRINT 8. KOVAČPRINT 9. IZ "SALONA"
PRINT 10. ***PRINT 11. ***PRINT 12. OBLAKPRINT 13. ŽELJAPRINT 14. POŠLJE ZABAVEPRINT 15. BRAĆAPRINT 16. NOSTALGIJAPRINT 17. OHRIDSKA VILAPRINT 18. SRPSKA HIMNA
ČEŽNJA
Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojimNaslonjen čelom na staklo... Sve spava...Noć sjajna, kô da po oknima mojimPolako šušti vaša kosa plava...
U ove čase zvijezdâ i snovâU vašu baštu ja sam dolazio;Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.
U ove čase vi ste ruža bili,Ja leptir bio što na cvijet pada;Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,I vaše tijelo i ljepota mlada
Opiše mene... Mi bjesmo u raju,Jabuke slatke berući sa grana...Dok slavuj pjeva i zvijezde sjajuI rasipa se miris jorgovana.
No sve je prošlo... Kô jablan bez roseSam ginem sada i u čežnji stojim...Noć, sjajna, kô da svila vaše kosePolako šušti po oknima mojim.
1905.
MRAZ
Vrhove brda sjaj jutarnji žari,Srebrna magla diže se sa grma;Visoko šume jablanovi stariI potok teče kao čista srma.
Sve se veseli. Samo neko plačeDuboko negdje, u mrazu, u grobu,Uzdiše, jeca, sve jače i jače-Zove me da mu olakšam tegobu.
O srce moje, ti me nemoj zvati,Utjehe tebi ja ne mogu dati...Sudba je tvoja kao sudba noći
Što vječno luta da dostigne sunce:Prelazi mora, pustare, vrhunce,No suncu nigda, nigda neće doći.
1905.
NA UBOGOM POLJU
Na ubogom polju moga zavičajaNe čuje se pjesma veselja i žetve,Samo šum žalosni robinje NeretveHladan vjetar nosi preko pusta kraja.
Ovoj zemlji gospod sreće dao nije,Pritiskô je jadom i čemerom dugim;Dok se sunce rađa narodima drugim,Nas studena zima razdire i bije.
O, zar nije dosta nevolje i tuge,I surova pute što reže i bode?!Vaj, uzaman more naše krvi ode...Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge.
Gdje su naše muke?... Gdje su naše žrtve?Zar ne čuje niko: sve jače i jačeKrv naših otaca kako ljuto plačeI kako se tresu one kosti mrtve?
Teško nama!... Eno, tuđin se veseliI sva blaga naša otima i hara...I bog mu pomaže i njime se stara,A naš crni seljak crna hljeba želi.
Na ubogom polju svoga zavičajaOn ne pjeva pjesmu veselja i žetve...Samo šum žalosni robinje NeretveHladan vjetar nosi preko pusta kraja.
1905.
NE VJERUJ...
Ne vjeruj u moje stihove i rimeKad ti kažu, draga, da te silno volim,U trenutku svakom da se za te molimI da ti u stabla urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javiI prelije srmom vrh modrijeh krša,Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!Jer istinska ljubav za riječi ne zna;Ona samo plamti, silna, neoprezna,Niti mari, draga, da stihove piše!
1905.
STRAŠNA JE OVO NOĆ
Strašna je ovo noć!Ogrnulo se nebo pokrovom crnim,U dimu oblaka mjesec tinja,A divlja pučina sinjaUrla, vrije i bjesniI pjenu baca u svod nebesni;Po obalama cvileDrveta tamna,Povijaju se tužno - kô crna majkaNad odrom sina svog...
Strašna je ovo noć!U maloj prašnjivoj sobi,Što jednim oknom gledaU mutnu pučinu morsku,Na samrtnom odru leži mi brat,Leži pjesnik moj,Leži slavuj moj.S dušom se boriI u me gledaBlagim i krupnim očima.Mršavo, ispijeno liceSmrtnom vatrom gori.On pomoći od mene ište,Zove me: "Brate, pomozi!"A ja mu uzmem ruku,Blijedu suvu ruku,Hladnu kô mraz,I tješim brata svog,A u meni se kida duša,
I grcam i gušim suze,Da ih ne vidi on -Rođeni brat moj,Rođeni pjesnik moj.O, kamo sreće da mjesto tebeNa odar leći mogu,Da ti oduzmem sve muke i boleI u tvom oknu snovaDa vidim onaj žarMladosti, sreće tvoje!Al' sve što moguJedno je, bore moj,Što se nad tvojim odromSvesrdno molim bogu:"Čuvaj mi, bože, pjesnika mog!O, čuvaj, bože, slavuja mog!I ne daj da 'vako mladOvdje, u pustom kraju,U tuđem zavičaju,Zaklopi oči mudre!Vrati mu mir, snagu i nade!Ne ubi', bože, slavuja svog,Što tako divnoPozdravljat znadeSvijetlu zoru tvoju,I ishod jasnih zvijezda,I govor plavog mora,I smiraj sunca tvoga!Ne ubi', bože, srce ovoŠto svakog ljubi!U njemu teče čisti izvorIstine svete;U njemu sija suncePravde i ljudskog dobra, -Ne ubi', bože, slavuja svog!"Tako ja mislim, molim se tajno,Al' tamo daleko, ćuti bogKô hladni kamen, kô dželat mračni...
Strašna je ovo noć!Ogrnulo se nebo pokrovom crnim,U dimu oblaka mjesec tinja,A divlja pučina sinjaUrla, vrije i bjesniI pjenu baca u svod nebesni;Po obalama cvileDrveta tamna,Povijaju se tužno - kô crna majkaNad odrom sina svog...
Strašna je ovo noć!Ovdje, u pustom kraju,U tuđem zavičaju,U maloj prljavoj sobi,
Na jadnim rukama mojimUmire pjesnik moj,Umire slavuj moj...
Lussin Piccolo, 7. decembra, 1905.
O ZEMLJO MOJA...
O zemljo moja, što te tako boli?Zašto me vječno trzaju i moreJauci dugi iz tvoje dubine?
"To moje srce premire i gineU tvrdom mrazu, bez sunca i zore."
Zar tvome srcu ne dopire oganjNašijeh srca? Zar duše sinovaNe griju tebe plamenima svojim?
"Ja davno, davno ostavljena stojimSama, u ruci sudbe i v'jekova."
Pa ko će teške razdrobiti santeNa tvome srcu? Ko li će iz tameTrgnuti tebe s tvojim robljem hudim?
"Ja mrtve iz sna uzdasima budim,Jer nema živih da umiru za me!..."
1905.
NOĆ POD OSTROGOM
Odahnite, grudi, u ovoj slobodi,Na ovoj visini gdje sam gospod bdije,A ti, brdska vilo, amo k meni hodiDa pjevamo pjesmu koja duše grije.
Gle, noć tiha brodi i odorom mekom,Prepunom zvijezda, krš pokriva goli;
I ja čujem kako, u carstvu dalekom,Pred oltarom neba za nj se bogu moli.
Ovo nije vjetar sa visokih stranaŠto polako slazi pa vrh grma tine,To njezina duša miropomaznaU molitvi blagoj javi se i mine.
Dok tamo daleko, za vrhove oneŠto se k nebu dižu kao znamen sveti,Svečano i mirno jasna užba toneI kô zlatna kruna spram istoka trepti.
U meni se rađa jedno zlatno doba,Jedno žarko sunce sve veće i veće;Kao da sam vladar od svijeta oba,U duši mi puno pokoja i sreće.
Ovdje u slobodi blizu boga stojim,A preda mnom, doli, slobodna i smjela,Plava Zeta teče i hujanjem svojimUspavljuje skromna crnogorska sela.
Kako je lijepa! Kako li je mioOnaj govor vala u dubokoj noći!Kô Simzerla dobra da se javlja ti'oSvevaskrsnom pjesmom negdje u samoći.
O rijeko srpska, koliko je danaKrv osvetna tekla u bistroj ti vodi -Da sada, pod sjenkom lovorovih grana,Putnicima pričaš o vječnoj slobodi!
Gledajući tebe ja, pun snaga novi',Gledam u budućnost domovine moje,I cjelivam dušom tebe i krš ovi,Ovaj bedem tvrdi gdje orlovi stoje.
Ja znam: jednog dana sa obala tvoji'Genije će poći preko srpskih strana,I roblje, što sada pogruženo stoji,Propojaće himnu vaskrsnijeh dana.
Hoće, ako bog da! I grobovi travniNaših praotaca plinuće u žaru:Da pozdrave djela pokoljenja slavni'I kandilo slave na srpskom oltaru.
Odahnite, grudi, ovdje, u slobodi,Ovdje blizu neba, pod kivotom svetim!Gle, nebesa trepte, zlatna užba brodi, -Vilo, daj mi krila, da letim, da letim!
1905.
KOVAČ
Noć mračna i pusta. Mraz hvata i bije.U čađavoj izbi kuje kovač stari;Na domaku ognja lice mu se žari,Niz kosmate prsi znoj potokom lije.
Pod udarom snažnim lete iskre krupneK'o da se meteor rasipa u noći,I on, s teškim maljem u ovoj samoći,Izgleda k'o simbol snage nedostupne.
Trudi su ga časi stvorili u čelik -O, kako je zoran! O, kako je velik,I sjajan k'o veče na vrsima jela!...
I dokle po selu šušti grmlje drače,On garavom rukom zamahuje jače,I s nakovnja leti snoplje zlatnih strela...
1905.
IZ "SALONA"
1. Perika
Otmeno društvo. Tonu lake dirkePod prstićima jedne lepe gospe;U svakom zvuku kao da se prospeMiris od ruža. I kraj slatke svirke
Sve nemi, ćuti i čeka svršetak -Pa onda tapšu i razgovor krenu:Svi hvale gospu i veštinu njenu.Ona se smeje i popravlja cvetak
U gustoj kosi. Lepo oko njenoGori i vara... Najedanput smijehOsu se svuda i u dama svijeh
Lepezom beše lice zaklonjeno.
Šta je?! Mlad docent, zdravo bleda lika,Ljubeći ruku jedne dame plave,Slučajno kihnu i s njegove glaveU njeno krilo pade mu perika.
2. U tuzi
"Ja znadem, gospo, da vas srce boliZa vernim mužem, što ga sudba uze;Al' šta se može? Ubrišite suze, -Ta bog je dobar, on vas i sad voli.
Neće vas tako pustiti, madama,Da vaša mladost bez utjehe vene"."Jest, bog je dobar, i on voli mene,Al' recite mi, šta ću 'vako sama?"
I mladi doktor setnu damu motriI zapita je tiho, s bolom pravim:"Kad mogu doći da vam društvo pravim?""Sutra po podne, tako, od dva do tri".
3. Ona
Lep je to čovek naš ministar pravde!On voli društvo i pojmi mu značaj;Večeras, eto, pozvao je na čajGospodu stranu i mnoge odavde.
On vam je uzor i dobrota sama!Pa kako mome mužu piše blago:"Meni će biti osobito dragoAko večeras gospu vidim s vama!"
Ah, jedva čekam da nastupi veče!Staviću na se svileno odelo."Divno vam stoji, kao sneg je belo!"Nekih mi dana on ljubazno reče.
Uvek me tako predusreta lepoI poštuje mi mimo druge dame,I sve bi, sve bi učinio za me,Pa stoga mnoge zavide mi slepo.
On sa mnom često šeta starim parkom,U lepom zboru provedemo vreme,I više puta, u smehu, pun treme,Ruku mi stisne svojom rukom žarkom.
Učtiv je jako i pun mudrog takta!On mi je mužu učinio mnogo,Bez njega ne bi ni koraka mogô,
Vječno bi samo prepisivô akta.
I zato njega moj muž jako štuje,Ceni mu razum i karakter vrli, -Pa sada sretan zanosno me grliI moju čednost u zvezdice kuje.
1905.
***
Zar te više nikad zagrliti neću?Zar ću vječno 'vako ostati da lijemU samoći suze, i da čemer pijem?Zar te više nigda zagrliti neću?
Gle, suv jedan listak dršće na drveću,Ostavljen, pa tužno uzdiše sve jače:Tako moje srce raščupano plačeŠto te nikad više zagrliti neću.
Proljeće će doći i opet će lakaZavijorit ševa nebu pod oblakaPjevajući jasno veselje i sreću.
Sve će novu radost osjetiti tada,Samo moje srce umiraće s jada,Jer te više nigda zagrliti neću...
1905.
***
Ja mišljah da je, u dnu duše moje,Preminô davno svaki spomen na te,Na tvoju baštu, na guste granate,I ruže što ti pod prozorom stoje;
I da te mrzim silno i beskrajnoZa ljute rane što ih srcu zada,
Da nikad neću pun suza i jadaPred tvojim likom uzdahnuti tajno.
Al' kad me usud dovede da s drugomBesvesno panem u ljubavne mreže,Ah, moje srce oštro gvožđe reže,
I tada poznah, sa bolom i tugom,Kako sam jadan i kako te volim.Pa sklapam ruke i za te se molim.
1905.
OBLAK
U dobu ruža, kada trepti mladost,Kada je nebo kao plava svila,Mi smo se sreli, i ti si mi bilaDuši božanstvo, a srcu sva radost.
Bila si ljepša od svakoje druge,I ja sam ti se u zanosu kleo;I ti si, draga, kao oganj vreo,Gorila sa mnom puna čežnje duge.
Nikada nije jednog dana biloBez poljubaca i bez strasti prave;Mnoge li ruže i ljubice plaveProsuh na njedra i na tvoje krilo!
Ta koliko smo puta, sjedeć samiNa staroj klupi ispod vrbe one,Gledali sunce kako za vrh toneI kako mirno gasi se u tami?!
U gustoj grivi vrbinijeh granaZadnji su ognji umirali ti'o,Crveni, žarki, kô tvoj obraz mio,Kô ljubav naša prvih zlatnih dana.
I ti si bila ozarena njima,I gledala si u zapad daleko,Dok je pred nama srebrn potok tekôKô slatka pjesma, kao laka rima.
No jednom - znaš li kad ti dođoh ono?Ja u tvom oku vidjeh svoj mrak grobni,
Ja na tvom čelu vidjeh oblak kobni,Ja u tvom glasu čuh mrtvačko zvono, -
I ja sam umro... Grčevitom šakomSa tvoga čela zgrabih kobnu tamuI jurnuh s njome, ostavih te samu -Niti se vratih. No u času svakom
Ja mislim na te: u dnu duše mrtve,Kao pod zemljom i pločama grobnim,Umire ljubav pod oblakom kobnim; -Dođi da vidiš patnju tvoje žrtve...
1905.
ŽELJA
Bože, kad jednom mine život oviI ti u slavi budeš onaj istiBog pravde vječne, svega izvor čisti,I tvojom voljom bude svijet novi,
O, tada mene u leptira stvori,A žene divne nek su ruže mile,I mome srcu vrelom tvoje silePodari ognja i raj mu otvori:
Sa jednog cvijeta da drugome hrlim,Da pijem slasti i da silno grlimStvorove nage što ih sjaj obliva,
Pa ljubeć tako dušom, srcem strasnim,Neka izgorim na ružama krasnimI nek mi puhor u njima počiva...
1905.
POŠLJE ZABAVE
Otkad me nisi pogledala tako!Oko ti bješe kao u djeteta:
U njemu radost i molitva sveta,I simvol vjere i čeznuće lako.
U onom času više nisam znaoDa moje srce u ranama plače,Da sam već davno u ponore paoI da me magla okiva sve jače.
Meni si bila kao onog danaKad prvu, milu kitu jorgovanaDrhtavom rukom stidljivo mi dade;
Kad moja duša, ushićena, čista,Od tvoga sjaja kô nebo zablistaI tebi, draga, pod groce pade...
1905.
BRAĆA
Na prestolu, u porfiri, sjedi tiran mračna lika,Oko njega ropske sluge, sami krvnik do krvnika. -
Njegova je duša grotlo, crni ponor i strahota,Gdje se klupko hladnih zmija u otrovu svome mota.
Svakog dana nove žrtve gavranovi gladni kljuju,Svakog dana narod pišti i duge se kletve čuju.
Sve, što nije ropski znalo da pred grešni presto gmiže,Sve, što bješe časno, sveto i pred njime glavu diže,
U podzemlju dubokomu, na gomili od kosturâ,Sve ledenu samrt nađe od dželata i torturâ.
Strepi zemlja, narod dršće, i tiranski jaram vlači,Traži Boga, sunca hoće, al' se pusto nebo mrači.
Tako traja dugo, dugo, dok prekipi muka mnoga,I brat bratu ruku steže i zakle se krvlju Boga:
Na lešinu svog Pilata, svog krvnika, nogom stati,I njegovu mrsku glavu gavranima gladnim dati,
Sa bedema otadžbine nek zaori glas slobode,I na mračnom, pustom nebu vaskrsne se zv'jezde rode.
Spremna družba čeka, vreba, al' prodade Juda brata:Okovane osvetnike dovedoše pred dželata.
Mrko gleda krvnik stari na pedeset divnih glava,Na pedeset plamenova, na pedeset mladih lava.
Mrko gleda, a satanski na licu mu osm'jeh igra,I surova duše žedni divljom žeđu divljeg tigra:
"Tražite me!... Dobro došli!... Ja iroje take slavim! -Čekaćete u mom dvoru, dok darove za vas spravim"...
I na vrata od tamnica, čuj ključevi teški zvone, -Kao sunce na smiraju, divna družba u mrak tone...
Raduje se grešnik crni i igra mu srce hladno,Pa premišlja: kakvim darom da dariva roblje gladno.
Misli dželat, a oko mu k'o krvavi blesak mača!"Sluge, reče, k meni brže dovedite dva kovača"!
Za čas bilo i pred njime stajala su po dva roba,Do dva brata mučenika - dva kostura iz dna groba.
Premjeri ih zvijer žedna pa satanskom mržnjom gori,I, držeći žezlo sjajno ovako im krvnik zbori:
"Mislite li da vas vratim vašem domu i slobodi,Čujte volju vašeg kralja, koga višnja pravda vodi:
sakujte mi teške lance, kakvih jošte bilo nije,Svaki kolut neka dere, neka čupa, neka rije!
U te lance, zažarene, povezaću psine ljute,Što mi rusu glavu traže i moj vjerni narod mute.
Nek' se viju crvi gladni, neka sikću kao zmije,Nek' ih gvožđe usijano u podzemlju gladnom zgrije;
Neka znade trulež pusta, kakve muke s neba slaze,Kad nevjerni na svog kralja ruku dižu i tron gaze!"
Sretoše se dva junaka, na rukama sindžir zveknu,Al' k'o talas kada gruhne, glas duboki kroz dvor jeknu:
"Tiranine, ne bilo te, svojih duša mi ne damo!Lance kovat' braći svojoj, krvoloče, mi ne znamo!
Evo glave! Evo krvi! radi od nas šta ti drago,Ali lance ne kujemo za sve tvoje gnusno blago!"
- "Šta?!" - kralj riknu... Gavran graknu, na nebu se oblak hvata,Pred dželatom krvavijem dva krvava leže brata.
I dan gasne, sunce tone i dršćući, tužna lika,Oreolom sjajnom kruži mrtve glave mučenika...
1905.
NOSTALGIJA
Ja vidim, kad tajno tvoja suza pada,Na hladnoj terasi pri sjaju mjeseca,I tvoj glas ja čujem kako bono jecaNa odar od svile kada kloneš mlada.
K'o robinja crna, nijema i vjerna,Tebe moja duša prati svako doba;Zar ne čuješ nigda uzdah k'o sa groba -Ne osjećaš miris pelena čemerna?
U baštama tvojim ono rosa nije,To su suze duše, što ih dugo lijePri sjaju zvijezda u gluhom pokoju.
U kandilu tvome to žižak ne gori,To ti duša moja svoj blagoslov zboriI prosipa na te tužnu svjetlost svoju.
1905.
OHRIDSKA VILA
O jezero moje, ne žamori, ćuti - Vjereniče dragi, počivaj mi sad!Da u ovoj noći, što se kobno muti, Sama nebu kažem svoj golemi jad!
Bože mučenikâ, o, kaži mi, dokle Uzdisati moram 'vako uzaman?Zar Ti ovu zemlju ostavi i prokle, Da krv svoje djece gleda svaki dan?
Koliko v'jekova proteče i minu, Da kroz suze gledam u maglenu kob!
A još niti svanu, niti istok sinu, Niti sunca vidje okovani rob.
O, da li će ikad na obale ove Dojezditi divni brat i osvetnik,Pod zastavom slave i slobode nove U jezeru mome da ogleda lik?
Teško meni, teško! Sa Urvine moje, Bože, čujem samo Markov uzdisaj:Još daleko jutra naše slave stoje, Kroz olovnu maglu ne probija sjaj.
Još će mnogo biti jauka i rana, Još će crno roblje, gmizati k'o crv;U jezeru tvome još će mnogo dana Gluho nebo gledat' lešine i krv...
1905.
SRPSKA HIMNA
Bože, na poljaZemlje ove Vaskrsa zlatnim suncem sjaj!Pobedu, venceSlave nove Kralju i rodu srpskom daj!
Verom otacaŠto slobodu Preliše krvlju, daruj nas!Da nam u svetuI u rodu Ostane svetlih dela glas!
K'o šarna svetlostDuge pune Što s neba goni crni mrak,Nek' dragi kamenSrpske krune Spasenja srpskog bude znak!
Nek' beli or'oPrene, sine, I nove slave da nam plod;S Avale plave
Nek' se vine - Jedinstvom svetim spase rod!
1905.
1906
www.aleksasantic.com
PRINT 1. NOĆPRINT 2. PROLJEĆEPRINT 3. GOSPOĐICIPRINT 4. BOKAPRINT 5. RIBARIPRINT 6. HLJEBPRINT 7. NAŠ STARI DOME...PRINT 8. POD SUNCEMPRINT 9. MOJE TICE, ZBOGOM
PRINT 10. POD KRSTOMPRINT 11. NA PODVIGUPRINT 12. VJERUJ I MOLIPRINT 13. PRED RASPEĆEMPRINT 14. POŠLJEDNJE VEČE U MALOM LOŠINJUPRINT 15. ČEKANJEPRINT 16. ZORAPRINT 17. HRIZANTEMAPRINT 18. MAJCI SVOGA NARODA
NOĆ
Ukočila se. Noć, kô avet strašna,Zaprla nogom u zemlju, a glavomU crni prostor neba nedomašna,Pa šiba vjetrom i munjom krvavom.
Lomi se vazduh, i huji i ječi,Okean sinji valom oblak hvata.Na trošnom brodu zadnji mornar kleči,I tešku sudbu on vidi i shvata.
I moli oca... No još jednom vodaŠirokim valom pljusnu preko broda,I ču se prasak i pošljednji jauk.
I slušaj, negdje, kô da gospod plače,A noć se ceri, i sve više, jačeNebesa hvata kao crni pauk.
1906.
PROLJEĆE
Nemoj, draga, noćas da te san obrvaI da sklopiš oči na dušeku mekom!Kada mjesec sine nad našom rijekomI na zemlju pane tiha rosa prva,
Rodiće se mlado proljeće! I svudaProsuće se miris plavih jorgovana;I pahulje snježne padaće sa granaU naš bistri potok što baštom krivuda.
Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,I svaki će prozor zasuti beharom,Da probudi srca što ljube i gore...
Zato nemoj, draga, da te san obrva!Dođi, i u bašti budi ruža prva,I na mome srcu miriši do zore!
1906.
GOSPOĐICI Bjanki Kurinaldi
Nekada sam i vas na koljenu cupkô,I donosio vam slatke šećerleme,I ljubio dugo vaše plavo tjeme,I čelo, i lice nevino i ljupko.
No dani su prošli k'o rijeka nagla,K'o trenutni snovi, kao puste varke;Sad na vašem licu sjaj mladosti žarke,A na mome jesen i turobna magla.
Ja znam, vaše srce sada vatrom gori,Moje hladna zima okiva i mori;Vaše oči sjaju k'o dva neba plava,
A moje su mutne kao magle sinje...Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava -Po kosama mojim popanulo inje...
1906.
BOKA
Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,Pokrivena nebom kô od plave svile,Ljepša si od tvoje primorkinje vileI svjetlija si od njenog đerdana.
Nikada se tebe nagledao ne bi'!No da mi je jedno: da postanem valomSinjega ti mora, pa pred tvojim žalomDa vječito šumim i da pjevam tebi.
I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!Pa jednoga dana, kad se gospod javi,Kad orlovi naši visoko zabrode
I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,I da s tobom slavim dan zlatne slobode!
1906.
RIBARI
Primite me tamo na ubogu lađu,I neznana stranca nazovite drugom.Na pučini sinjoj kad vas muke snađu,I kad munje planu potamnelim krugom:
Ja ću da se patim i da s vama stradamI da kušam borbu sa morem i nebom!Hoću da se s vama i molim i nadam,Hoću da se s vama istim hranim hljebom!
I u mutne noći kada bura reže,Kada nimfe ćute u morskome bilju,Ja ću s vama vući vaše teške mreže,
Da prekaljen tako, naporom i radom,Jednom gordo pođem, s novom vatrom mladom,Kroz maglu zlih dana svom zavjetnom cilju!...
1906.
HLJEB
Parobrod spreman. More se koleba.Pošljednji plamen na zapadu trne;Suton se rađa i s jesenjeg nebaPolako pada na hridine crne.
Paluba puna. Ruke uzdignutePozdrave šalju i rupcima mašu.U mnoštvu ovom vidim čeljad našu,Naslonili se na pervaz pa ćute...
Zemljaci moji, dokle ćete, dokle?"Tamo daleko! Jer nas usud prokleI na nas pade tvrda tuča s neba..."
A zar vam nije zavičaja žao?"Žao je brate... Bog mu sreću dao...No hljeba neba... Zbogom! Hljeba...hljeba..."
1906.
NAŠ STARI DOME...
Naš stari dome, kako si oronô!Kapije tvoje niko ne otvara,Po njima mirno crv dube i šara -Grize, kô čežnja jedno srce bono.
Evo mi sobe! O duvaru jošteIkona visi, prašljiva i sama,I u me gleda i šapće iz ramaO dobu sreće, djetinjstva, milošte.
Ovdje sam prve stihove napisô,Ovdje je s dušom poletila misô
Visoko, tamo gdje se istok žari.
Ovdje mi negda bješe raj... A sada?Na moje srce grobna zemlja pada,I ja se rušim kô ti, dome stari...
1906.
POD SUNCEM
Pozlaćeno nebo. Mlado sunce grije,Mirišu ljiljani i ljubice modre;Moje srce gori i sve jače bije,Kao da bi htjelo da na svjetlost prodre;
I, kô smoren putnik domu gostoprimnom,Sa pticama lakim da poleti s granaU prostor, u sunce, i pozdravi himnomOvu blagu svjetlost ljiljanovih dana.
O, da mi je 'vako da u duši goreDugo zraci sreće, radosti i zore,A da nisam sužanj koji sunca ište!
No ja znadem dobro: s prvom notnjom sjeniOdbjegnuli jadi vratiće se meniKao crne ptice na svoje noćište.
1906.
MOJE TICE, ZBOGOM
Slavuji laki, kada magla ode,Proljeće zlatno zatrepti u lugu,Leptiri prvi kad se skoro rode,U mome vrtu zapjevajte tugu!
Ja nemam više plavih jorgovanaNi ruža da vas na sastanak zovnu...
Svijetli praznik vaskrsnijeh danaMeni doć neće kroz maglu olovnu.
Kako je negda sladak život bio!Ja sam ga žedan punom čašom pio,A sad mi teče sa gorčinom mnogom.
K'o ranjen galeb tako padam i ja,I val me valu daje i razbija...Ja tonem, evo... Moje tice, zbogom!
1906.
POD KRSTOM
Uz brdo se penjem sve više i više,Nada mnom, visoko, orlovi šestare;Doli vidim sela i kolibe stareI putanje mokre od skorašnje kiše.
Eno, jedan težak zamahuje krasnomU zaraslu zemlju i panjeve krši...No, kad posô trudni sa naporom svršiI kad njiva rodi radeniku časnom,
On požnjeti neće do tuge i bola,Ostaće mu zemlja i pusta i gola -Skakavci će gladni svu pojesti žetvu...
Ali on sa suzom neće dići kletvu,Jer taj što se mora vječno s krstom peti,Taj ne smije nigda plakati ni kleti.
1906.
NA PODVIGU
Još me moja snaga ostavila nije,Ja u duši ćutim žar i polet snova;Ne plaše me noći ni glas kobnih sova,
Ni surovi puti što ih magla krije.
Ja nijesam u prah zaronio čelo,Niti sam pod krstom pred ruljama pao;Bog je srcu mome mnogo blaga dao:Uzdanje u sebe i podvig na djelo.
Još mogu da stupam kroz vihore jadaI da patim s onim što ponižen stradaI meleme čeka za rane i bole.
Još mogu da prezrem one mirne svece,Apostole lažne, farisejske žrece,Što lukavo kleče i bogu se mole...
1906.
VJERUJ I MOLI
Vjeruj i moli!... I pati i ćuti!...Je li ti život kô mutna rijeka,Znaj, pošlje njega na te slava čekaI vječno carstvo i svijetli puti.
Da, ja vas čujem, apostoli sveti,Al' moja duša da istinu sazna,Da vidi gdje je: bog, ljubav, i kazna,Luta i bludi i u nebo leti -
Kuca i čeka... Vapije i zove...No nad njom samo hladne magle plove,Pust, prazan odjek vraća se sa trona...
I umorena duša pada doli,I dok u prahu gomila se moli,U sebi boga svog nalazi ona.
1906.
PRED RASPEĆEM
Hoću da živim životom čovjeka:Hoću da ljubim, da trpim i stradam,U svojoj vjeri da se dobru nadamŠtono će doći kô sveta rijeka
Da grijeh spere! Moju kletvu nikoDočuti neće, bace li se na me;Na ljudsku pakost ja sam davno svikô,I znam da sunce ne boji se tame...
Proročkim glasom budiću iz groba:Istinu mrtvu i slobodu robaŠto sputan sunca zavičajna žudi.
I krvlju svojom preliću sve puteIdući tebi, i vjerujuć u te,Uskrsli brate potištenih ljudi!
1906.
POŠLJEDNJE VEČE U MALOM LOŠINJU Jakovu
U prljavoj sobi, na ubogom odru,Iznemogô leži i na prozor gleda.Decembarsko sunce polagano sjeda,I zalazi tamo za pučinu modru.
U mirisu jela dok se veče kupa,Po zalivu malom laka crven titra,Negdje, u blizini, bono jeca citra,I s brodova stiže lanca zveke tupa.
On podiže ruku i sa bolom reče:"O zahodno sunce, o rumeno veče,O mladosti moja!"... I glas ropac uze,
Steže. Još jedanput za zavjesom staromZatreperi sunce, i cjeliva žaromU njegovom oku kaplju zadnje suze.
1906.
ČEKANJE
Koliko je sreće u časima ovim,Kad se mjesec rađa na plavoj visini,Kada slavuj pjeva negdje u daljiniI razgara srce plamenima novim!
Ovdje drvlje staro duge sjenke baca,U našoj rijeci brdo se ogleda;Dođi, jer mi srce više mira ne da -Ja sam žedan, draga, tvojih poljubaca.
Ne moli se, tamo, pred ikonom starom!Ovdje, u slobodi, pred nebom - oltaromSa koga nam gospod o milosti zbori,
Dođi da zajedno molimo nas dvoje:Ja ću sve da ljubim oči, usne tvoje,A ti strepi, dršći i sa mnom izgori.
1906.
ZORA
Razgorila se zora na visini,Široki plamen po grebenu zasja.Ustaj i pođi! Tamo, u daljini,Gdje poljem teče šum drvlja i klasja,
U tamnom lišću gdje slatki plod rudi,Gdje svaka biljka zbori glasom tajnim,Tamo daleko od vreve i ljudiUtjehe ima bolima beskrajnim.
Otvori srce nebu blagodatnom,Potoku, rosi i leptiru zlatnomNa ružu kada umoran malakše;
Praštaj i moli za sebe i oneŠto ljutom mržnjom kinje te i gone,I dugo plači, i biće ti lakše.
1906.
HRIZANTEMA
Noć je. Moja sjenka sa mnom tiho stupaPo obali ovoj gdje nikoga nema.I dok srebrn mjesec u moru se kupa,Ja u duši ćutim miris hrizantema.
Po ovome kraju ona često hodi,Ispod ovih grana sinoć sam je sreo,I kada sa lica smače tanki veo,U mome se srcu nova vatra rodi.
Smijući se na me, sve slađe i slađe,Niz mramorne skale lakoj barci sađe,I stari je mornar odveze daleko.
Od onoga časa ja mira ne steko',No lutam i sanjam nju, što ravne nema,I u duši ćutim miris hrizantema.
1906.
MAJCI SVOGA NARODA Gospođi Savki J. Subotićki (Prilikom odlaska sa Ilidže)
Zbogom pošla, srpska mati,Ovjenčana v'jencem slave,Nek' te dobri Gospod pratiI viš' tvoje svijetle glaveNeka lebdi rajski sjaj!
Svuda, gdje si dosad bilaSijala si ljubav svetu,Zato tebi vijence pletuSrpske šćeri - tvoja krilaTvoj zahvalni naraštaj!
I ja čedo ovih stranaBerem kite lovor granaBerem cvijeće razne bojeI u vijenac slave tvoje
Prinosim ga dušom svom.
I još uz to srce mojeKao tica Bogu poje:Da ti dade zdravlja, sile,Pa da tvoje sestre mileDugo vodiš cilju tvom.
Blago onoj srpskoj šćeriKoja tvojim putem hodi,Koju tvoja mis'o vodiDa se čistim srcem vjeriS radom za svoj zavičaj.
Zbogom pošla, srpska mati,Ovjenčana v'jencem slave,Nek' te dobri Gospod pratiI viš' tvoje svijetle glaveNeka lebdi rajski sjaj!
Ilidža, Juli 1906.
1907
www.aleksasantic.com
PRINT 1. GDJE JE RAZMAH SNAGE ?...PRINT 2. SLOBODAPRINT 3. MI ZNAMO SUDBU...PRINT 4. PRED MODELOMPRINT 5. HRISTOS PLAČEPRINT 6. HRISTOV PUTPRINT 7. POD JORGOVANOMPRINT 8. ***PRINT 9. SVIJETLI PUTPRINT 10. NA PUTU
PRINT 11. PISMOPRINT 12. NE ČUVA SE TAKO OBRAZ I POŠTENJEPRINT 13. MRAKPRINT 14. RUŽAPRINT 15. TVOJIH RUŽA NEMA...PRINT 16. MLADOSTPRINT 17. STARA PJESMAPRINT 18. U POLJUPRINT 19. POTOKPRINT 20. JELA
GDJE JE RAZMAH SNAGE ?... Sjeni Milorada J. Mitrovića
Gdje je razmah snage? Gdje je sila muška?I svijetli podvig djela neprolaznih?Ja vidim: nas redom sadašnjost ljuljuška,Kô djecu, u mekoj zipci snova praznih.
Ko se prenu na glas bratovljevih mukaI s melemom blagim nevoljnima stiže?Ko pogleda nebo raširenih rukaI smirene duše krst na pleći diže?
Milioni zovu, pomoć ištu našu,No bogova nema da ispiju čašu -Trn ne bode čelo pokoljenja maznih.
Gdje je razmah snage? Gdje je sila muška?Ja vidim: nas redom sadašnjost ljuljuška,Kô djecu, u mekoj zipci snova praznih.
1907.
SLOBODA Petru Kočiću
Ona će doći! Iz smrti, iz groba,Iz muka naših vaskrsnuće nebu,Da zbriše suze ostavljenog roba,Što ranjen živi o krvavom hljebu...
Ona će doći! Ja vidim: kroz tamuProbija svjetlost božanskoga lika,Tirani gnusni dave se u sramu -Dok lanci pršte silnih mučenika.
Ona će doći, svijetla i čistaK'o suza majke, kao ljubav Hrista,Da sužnje vodi iz tamničkih vrata.
Ah, moja duša već je ćuti blizu -Ja vidim njenu božanstvenu rizuI čujem ropac krvavih Pilata...
1907.
MI ZNAMO SUDBU... Stevanu Sremcu
Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,No strah nam neće zalediti grudi!
Volovi jaram trpe, a ne ljudi -Bog je slobodu dao za čovjeka.
Snaga je naša planinska rijeka,Nju neće nigda ustaviti niko!Narod je ovi umirati svikô -U svojoj smrti da nađe lijeka.
Mi put svoj znamo, put bogočovjeka,I silni, kao planinska rijeka,Svi ćemo poći preko oštra kama!
Sve tako dalje, tamo do Golgote,I kad nam muške uzmete živote,Grobovi naši boriće se s vama!
1907.
PRED MODELOM
Hoću li tebe svojim skromnim kistom,O divna ženo, naslikati moći?Kô žedna biljka što mre u samoći,Za tobom i ja ginem žeđu istom.
Za usne tvoje meni sada trebaKrv zore rane i plamen rubina,Za lice pjena sa morskih širina,Za oči sunca i plavoga neba.
Al' uzalud podvig, zalud svaka boja,Ne zna te ruka naslikati moja, -Ja dršćem, evo, pred ljepotam' tvojim...
Dršćem i gorim kô žar sred ognjišta,I bacam kisto, jer ne vidim ništa -Ovako blizu kad pred suncem stojim.
1907.
HRISTOS PLAČE
Ovdje pusta polja, tamo brda siva,Gdje žalosno šumi kupina i drača;Red ubogih sela san pokojnih sniva -Ja ne vidim nigdje rala i orača...
Pod tavnim drvetom, uz mirnu rijeku,Ne čuje se zvono prethodnika ovna;Svud grob i čemer, mrak, magla olovna,I zapjevke tužne što srce sijeku.
Sela naša, gdje su vaše ruke radne?Gola, crna njivo, gdje je orač, brana?Ah, drugove vaše, nevoljne i gladne,Odvela je sudba preko Okeana.
U podzemlju crnom, bez sunca i neba,Sad kopaju oni komad crna hljeba,Dok za vama srce sve im cvili jače.
O, žali li kogod tebe, zemljo gola?Nigdje za te suze, nigdje jednog bola.Samo negdje blizu, čujem Hristos plače...
1907.
HRISTOV PUT
Ovdje nema hrama; ovdje nigda nijeZazvonilo zvono prazničkijeh dana;Al' meni se čini preko ovih stranaDa sam gospod stupa i blagoslov lije.
Poljima se ovim sveto sjeme sije -Svi su ljudi braća, plod sa jednih grana;Tu krv pala nije sa bratskih mejdana,Ja čujem gdje svuda jedno srce bije.
Ovdje nema hrama. Al' sveta i čedna,Tu u svakom srcu stoji crkva jedna,Gdje se služi služba pravedna i čista...
O vi što se lažno molite u hramu,
Ne idite amo! Ostajte u sramu!Jer tu gdje vas bude neće biti Hrista!
1907.
POD JORGOVANOM
"Ko ti šćeri, pokida đerdane?Ko ti prosu biser i merdžane?"
"Jutros rano ja u baštu, mati,Odoh prve jorgovane brati,
Za đerdan mi zape rosna grana,Pa se prosu ispod jorgovana..."
"A što su ti mutne oči tako?Kô da nisi spavala nikako?"
"Negdje slavuj pjevaše sa grane,Pa ga slušah sve do zore rane."
"Moja šćeri, moja tugo, jao,A ko ti je njedra raskopčao?"
"Ne karaj me, ne ljuti se na me,Puce, majko, popucale same..."
1907.
***
Ne prespavaj vijek, no pohodi oneŠto nevoljno cvile sa surovih puta!Njih, pogledaj samo, kao stoku gone,Zar ne vidiš rane od željeznih knuta?
Je li ti u duši žar veliki Hrista,Bije li ti srce vrlošću čovjeka,
Vjeruješ li slovo gdje misao blistaI u slavu oca teče kô rijeka,
Ne odvrati lice! Pruži ruke svojeOnima u jarmu što nevoljno stojeI čekaju sunca kroz maglu i oluj!
Pomozi i spasi! Nevolju spriječi!Izgrli, ižljubi! Rane izliječi!Il' ridaj i plači i sa bratom boluj!
1907.
SVIJETLI PUT
Noć. Mirišu smreke i kadulje svježe.Mir. Ne pjeva slavuj sa noćišta svoji',Samo hučna voda kroz ždrijelo reže,Dok crn krupan jelen nad ponorom stoji.
Nad njime visoko, iz prozirna velaOd srebrne magle, svijetlo lice bdije,I u zlatnom letu na uboga selaNečujno i krotko svoj blagoslov lije.
I u tihoj sreći sve trepti i sijaI voda i kamen, džbun i vršak grana,Kao da se nebo bliže zemlji svijaI sam gospod hodi preko mirnih strana.
To putuje ljubav svome zavičaju,Na istok, daleko, preko brda goli',Pred oltarom neba, čista i u sjaju,Da prisluži sunce i Bogu se moli.
1907.
NA PUTU
Hitri konji frkću. Moja kola nagle.A tamo, daleko, u sumraku tamnom,Sve se većma gube i ostaju za mnomOštre, gole grede i turobne magle.
Nigde nikog. Samo, dokle mirno toneNovembarsko sunce, i za vrhom trne,U strukama magle za mnom četa srne;To su boli moji što me snova gone.
O vi senke mutne, vi aveti blede,Prođite se više smorena begunca!Vratite se tamo u magle i grede,Ja pokoja hoću! Hoću sreće, sunca!
No zaludu vapaj... Sve bliže i bliže,S barjacima magle grdni povor stižeI k'o gladni panter iza kola srne.
I ja čujem kako preko strana strmi'Njegov divlji kikot širi se i grmi,K'o hrid kad se ruši u bezdani crne.
1907.
PISMO
Prebrodih, moj druže, preko OkeanaI sada me evo gdje sam davno htio;No, kažem ti pravo, budala sam bioJer mišljah da ovdje s neba pada hrana.
Držao sam: amo sinuće mi zora,Da će biti sreće nesnivane, duge,I nestati patnje i nevolje duge,Al' me ovdje srete još nevolja gora.
Na hiljade gladnih danas traže radaI lutaju tako od grada do grada,Ali pusta dobra nigdje da se javi...
Zbogom! Pozdravi mi sve drugove mojeI reci im neka tu na domu stoje,Jer sirjaka amo svak kô roblje davi.
1907.
NE ČUVA SE TAKO OBRAZ I POŠTENJE
Ne čuva se tako obraz i poštenje!Ko hoće da narod i vodi i brani,Taj u duši vječno muški ponos hrani, -On ne puzi, on se uz Golgotu penje.
Zastavu ti svoju bješe narod predô,I za tobom pođe i u borbu stade,Al' ti eto, vođo, posrnu i pade...Gdje ti oči bjehu? Što nijesi gledô?
Zar ti što do juče bješe orô smjeli,Ti u kog je vjera založena bila,Zar blatom da sada kaljaš svoja krila?Pred tiranom našim da poklekneš, je li?
On ti pruži časti, on te u vis diže,A do juče, znaš li, s njime si se klao!Gdje je ljudski ponos? On je eto pao -Prevaljeni soko u prašini gmiže.
Može li ti narod prostiti to djelo?Jesu li to puti duša svijetlijeh?Ne, to je znaj, vođo, jedan teški grijehI ljaga što kalja junakovo čelo.
Ne čuva se tako obraz i poštenje!Ko hoće da narod i vodi i brani,Taj u duši vječno muški ponos hrani, -On ne puzi, on se uz Golgotu penje.
1907.
MRAK
Mrak...
Bogovi, gdje ste?... Zar nijedne zublje?...Posvijetlite nam na putima ovim!Sputani smo, evo, verigama novimI naše su rane sve dublje i dublje...Nama blaga dažda ne pada sa svoda,Sva su naša polja poplavljena muljem...Kamo jake ruke, sa čeličnim žuljem,Da posiju sjeme budućega ploda?
Mrak...Bogovi, gdje ste?... Postavite bodljeNa svijetla čela, pa krenite s krstom,I put časti muške potražite prstomNaraštaju ovom što još diše odlje!Vaskrsnite! - Naše noći sve su dublje...Oplodite zemlju plodovima novim!Mi padamo, evo, pod teretom ovim, -Dignite nas, dajte svjetlost vaše zublje!
Mrak...
1907.
RUŽA
Juče bijah s tobom. Plavi dan se smijôPun sunca i sreće. Ti si zdrava bila;Na njedrima tvojim leptir rosu pioI svilena svoja odmarao krila.
Na bokoru sada tebe vjetar njišeUvehlu i mrtvu, dok zrak zorin rudi.Spavaj! Tvoj drug leptir neće nikad višePiti slatki život sa tvojijeh grudi.
Tek što te je sudba na svjetlost izvela,Tek što si ispila prvu kaplju slasti,Od nenadne boljke ti si, eto, svela -Umrla bez tople ljubavi i strasti.
Kako li je čudna volja našeg neba!Kao kobac vreba svako život dani;Ja vidim da nebu zemlja zato trebaŽrtvama bezbrojnim da ga vječno hrani.
1907.
TVOJIH RUŽA NEMA...
Tvojih ruža nema, Prošlo zlatno doba, -Samo ljuta drača s gole grane bode.Gdje je polet snova? Kuda radost ode?Tamo gdje su mrtvi, gdje je grob do groba.
Ovdje u samoći, Gdje se ljubav zače,Ne čeka te draga, umrla je ona...To ne pjeva slavuj, glas pogrebnih zvonaNegdje u visini to jeca i plače.
Šta ćeš više ovdje? Čekaš li trenuteDa ti snova dođu s jutrom sreće tvoje?Ne varaj se! Groblja bez odziva stoje,I umrli tvrdo u pokoju ćute.
Tvojih ruža nema. Go se bokor njiše.Na zorinom vjetru dršće grana bona.Slušaj! Eno zvoni glas pogrebnih zvona, Zaspi snom nebesnim i ne ljubi više.
1907.
MLADOST
Na vrhu gore tek je zora bilaKô dalek oganj svijetla i žarka;U krupnoj rosi, u vrhu šumarka,Svileni leptir kupao je krila.
Noseći blaga i plodove zrele,Veselo ljeto javljalo se namaNa uskoj stazi pod omorikama,I šaptalo nam slast ljubavi vrele.
Mi smo mu slali pozdrav duše svoje,
Idući žudno u plamenoj strujiDaleko tamo gdje vodopad huji,Gdje crna stabla nad ponorom stoje.
Preplašen jelen, kô vjetar u letu,Bježô je gorom kroz jutarnju tamu,A bezbroj duša u slobodnom hramuPjevahu himnu nevinu i svetu.
U našem srcu gorele su slastiI silni zanos mladosti i sreće,I jedno more sve veće i većePljuskaše duše valovima strasti.
I dok je pauk tanku mrežu pleo,Širio svilu od grane do grane,Ja rasuh tvoje sićane đerdane,Pa ljubljah grlo i tvoj obraz vreo.
Dišući silno, goreli smo tamoKô dva grijeha, kao vatre dvije;Nijedno od nas više znalo nijeZa dan i javu... Mi ljubljasmo samo...
Dok hladna voda padaše s visineI modre jele šaputahu ti'o,I jutro, žarko kô tvoj obraz mio,Stajaše tamo na vrhu planine.
I sada, kad sam u sumornu javuUtonô, hladan kao kamen groba,Ja na te mislim i na zlatno doba,Na miris jela i na gustu travu...
U svojoj duši ja te gledam jasnoKô onog jutra kad sam ti se kleo,Sanjam i grizem tvoj podvoljak vreoI ćutim tijela drhtanje ti strasno.
1907.
STARA PJESMA
Svake te noći grlim, i tvoj sam dušom vas,I ne znam druge pute,I snova, draga, svaki časZaljubljujem se u te.
Ljeta su burna prošla, mladost mi uze bogKô jesen ruže ljetne,Al' i sad u dnu srca mogŠiri se oganj Etne.
Još, ljubeć tebe strasno, kô sunce orô mlad,Klonuo duh mi nije;Još polet snova, bol i nadMladošću mene grije.
Možda će skoro, draga, negdje na grobu momProcvasti ruže ljetne,Al' u tom srcu silom svomPlamtiće oganj Etne.
I vijekovi će mnogi kô jedan trenut proć,A ja ću živiti jošte,Grliti tebe svaku noćŽarom nove milošte.
1907.
U POLJU
Potecite, suze moje,Orosite ruže ove,Ove mile ruže majskeŠto ih žedno sunce pije,Pa kad sjutra mila dođeI ružama zakiti se,U bijela njedra njenaProspite se, suze moje!
Uzdisaji duše moje,Prikrijte se u to granjeGdje plodovi slatki rude,Pa kad mila amo dođeI potraži hladak tihi,Po bijelom vratu njenomMrsite joj kosu meku,Uzdisaji duše moje!
I ti, srce, s tugom tvojomOtrgni se i poletiI leptirom žarkim budi!Da slavuje mile sluša,
Na žarke joj usne pani,Pa izdahni!
1907.
POTOK
Smrzô si se, ćutiš. Tvoja stara druga -Gola vrba na te spušta grane crne,U ledenom ruhu premire i trne,I dršće kô srce kad ga grize tuga.
Al' skoro kad slavuj zapjeva iz lugaI vesela ševa u nebesa prhne,Kad se tebi zlatno pramaljeće vrne,Ti ćeš snova teći sjajan kao duga.
No hoće li tako u miru i srećiKroz svijetli prostor moja duša tećiNa proslavu blagu vaskrsnijeh dana?
Ili će u mraku, bez jedne svjetiljke,Ostati da plače, kô skrhane biljke,Na samotnoj humci ispod suvih grana?
1907.
JELA
Ko poškropi tvoje kose, Jelo,Ko orosi tvoje lice b'jelo?
"Jutros stajah ispod jorgovana,Pa me rosa pokapa sa grana".
Pravo kaži, a ne laži nani,Gdje su, šćeri, sa grla đerdani?
"Što bih ti se, majko, krivo klela?Jutros sam se na jorgovan pela.
Za đerdan mi zape rosna grana,Pa se prosu ispod jorgovana".
Moja šćeri, moja tugo, jao,A ko ti je njedra raskopčao?
"Rano zorom, ne karaj me, mati,Ja u baštu odoh ruže brati;
Sa sevlije plahi vjetar prhn'oPa mi, majko, sva njedra razgrn'o".
Što su mutne tvoje oči tako?"Noćas nisam zaspala nikako,
Negdje slavuj pjevaše sa granePa ga slušah sve do zore rane".
A zašto ti plam uz lice bije?Jao, šćeri da vrućica nije?
"Nije majko! ta što bih ti krila!Maloprije kod vatre sam bila.
"Plaha vatra udari u lice,Pa mi s toga gore jagodice".
Hajd' na izvor, rashladi se, Jelo,Umi lice i to grlo b'jelo.
"Hoću majko!..." Curi srce bije,Gust jorgovan mlado momče krije...
1907.
1908
www.aleksasantic.com
PRINT 1. JESENPRINT 2. NA ŽALUPRINT 3. VODENICAPRINT 4. MOJA OTADŽBINAPRINT 5. HAJDEMO, MUZO...PRINT 6. PRED KOLIBAMAPRINT 7. POGREBPRINT 8. MUZIPRINT 9. MOJ ŽIVOTPRINT 10. ČASOVIPRINT 11. ***PRINT 12. POD JEDRIMAPRINT 13. OŽIVI MENE, NOĆI...PRINT 14. PUTNIK (a)PRINT 15. VOZARE, POHITI...PRINT 16. KRALJ I PREPELICA
PRINT 17. GORO MOJA...PRINT 18. PUTNIK (b)PRINT 19. SELOPRINT 20. MOJA MOLITVAPRINT 21. SRCUPRINT 22. U ALBUMPRINT 23. ***PRINT 24. O PUTNICI ŽDRALI...PRINT 25. ŽETVAPRINT 26. NA IZVORUPRINT 27. BEHARPRINT 28. ZVONOPRINT 29. NA POČINKUPRINT 30. SNIJEGPRINT 31. PLAČ RODITELJA
JESEN
Prošla je bura, stišale se strasti,I ljubav s njima sve je bliže kraju;Drukčije sada tvoje oči sjaju -U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja čujem: naša srca biju tiše,Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,Kô da mi zbori: nema ljeta više!
Za društvo nekad ne bješe nam stalo,O sebi samo govorismo dugo;No danas, draga, sve je, sve je drugo:Sada smo mudri i zborimo malo...
Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.U srcu našem nijednog slavulja;Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,I mrtvo lišće po humkama pada...
1908.
NA ŽALU
Izronio mesec.Ovde, blizu seke,Oseća se miris kadulje i smreke.
Prostrlo se more kô svileno platno,I u noći spava providno i zlatno.
Jedna lađa sporo površinu reže,Stari ribar tegli za krajeve mreže;
I na mekom sjaju, kao srma čista,U širokoj pređi lov obilni blista.
S tornjem, u pristranku, malo selo ćuti.Tiho. Svrh stene se krug meseca žuti.
1908.
VODENICA
Staro mjesto moje! Pod sjenkama granaRadobolja mrmlja, vere se i prska;Mrke hridi streme visoko sa stranaPune gustih zova, smokava i trska.
Sve je isto, staro... Samo, kao prije,Ne čuje se hitri točak da udara;Kô bol jedan što se u dnu duše krije,Ostavljena ćuti vodenica stara...
Kroz vidnjaču malu, gdje u suhoj traviSamo studen gušter polagano šušne,Ne javlja se mlinar sa šalom na glavi,Niti vidim one oči prostodušne.
Mnogo li sam puta ja ovdje, u hladu,U večeri ljetne na odmoru bio,I, dižući oči na mlinarku mladu,Iz vedrice, žedan, hladne vode pio!
Bog zna gdje je sada?!... Radobolja mrmljaPuna grmjelica, srebra, adiđara...I dok zlatno veče pada povrh grmlja,Nakrivljena ćuti vodenica stara.
1908.
MOJA OTADŽBINA
Ne plačem samo s bolom svoga srcaRad zemlje ove uboge i gole;Mene sve rane moga roda bole,I moja duša s njim pati i grca.
Ovdje, u bolu srca istrzana,
Ja nosim kletve svih patnji i muka,I krv što kapa sa dušmanskih rukaTo je krv moja iz mojijeh rana.
U meni cvile duše miliona -Moj svaki uzdah, svaka suza bona,Njihovim bolom vapije i ište.
I svuda gdje je srpska duša koja,Tamo je meni otadžbina moja,Moj dom i moje rođeno ognjište.
1908.
HAJDEMO MUZO
Hajdemo, Muzo, iz ovoga kruga,Iz lude vreve i huke i praske;Željan sam lica bez laži i maske,Željan sam polja, dubrava i luga.
Pogledaj tamo te kolibe gole,Trošne i tamne kao magle zimne;U njima žive duše gostoprimne -Srca što griju, što trepte i vole...
Njihov je govor mome srcu lijek,I s njima tako proveo bih vijekPa hrana bila samo crna kora.
Hajdemo, Muzo, iz te lude praske;Željan sam lica bez laži i maske,Željan sam tople riječi i zbora.
1908.
PRED KOLIBAMA
Tebe što vijek svoj oblivaš znojem
I kao titan zamahuješ krasnom,Tebe što živiš u svom trudu časnom -Ja slavim, evo, i hvalu ti pojem!
Ubogi druže dubrava i vrela,Ti što te drače ubodima grde,Pruži mi ruku da žuljeve tvrdeIžljubim na njoj kô znak časnih djela.
Ja znam: ti samo do dna piješ čašuI krvlju pojiš ovu grudu našu,Hraneći srce viteštvima starim.
Ja znam: ti samo napajaš se nebom,I svakog primaš sa solju i hljebom,Pa tebe slavim, tebi blagodarim!
1908.
POGREB
Povija se žito. Mirno, u dnu sela,Uskom starom stazom, što na groblje vodi,Za ubogim odrom mala pratnja hodi -Preplanula lica i snuždena čela.
Negdje ševa pjava pri zahodnom zraku,I sijedi otac iguman, pun brige,Polagano čita iz debele knjigeOpraštajna slova sirotu težaku.
I čuj! Zemlja pada... Vrh drvetâ rudi...U polju se čuje dozivanje ljudiI vide se stada mrljava i siva.
Prašina gdje leti... Tiho, u sutonu,Vjetar selom nosi elegiju bonu,I pokriven dračom grob ubogi sniva.
1908.
MUZI
Gore nam plaču... Jauci su česti...Ustaj i crnu odeždu obuci;Svijetli putir ponesi u ruciI krepkom vjerom moj narod pričesti!
Molitvom toplom gnjev neba ukroti,I traži milost napaćenoj grudi;S mučenim robljem mučenica budiI s njime stupaj krstu i Golgoti!
U polja naša Iskariot uđe,I njive naše postadoše tuđe,I na nas pade guba i rugoba...
Ustaj i pođi! Jauci su česti...Pred teškim časom moj narod pričesti,Krvav kô sunce nek sine iz groba!
1908.
MOJ ŽIVOT
Moj život nije protekô zaludu!Sudba je moja kô sudba ratara:Plodove svoje tekô sam u trudu,I moje čelo mnogo trnje para.
Kao rijeka kroz otpornu spilu,Svojom sam snagom svoje našô pute,I gordo gledô svih prepona siluVjerujući, bože, u ljubav i u te.
Je li bijedom moj drug shrvan bio,S njime sam i ja svoje suze lio -Čiste, svijetle kô svjetlost oltara.
Moj život nije protekô zaludu!Plodove svoje tekô sam u trudu,I moje čelo mnogo trnje para.
1908.
ČASOVI
Ovdje nikog nema. U mračnoj samoćiSam stojim kô munjom opaljeno drvo;I huk vjetra, što se maloprije rvôS ogoljelim granjem, zaspô je u noći.
No ja dobro čujem hod, korake vječneNevidovnih snaga što kô straža bdiju,Prodiru kroz kamen, zemlju, tmine riječne,Plijene i nose i nište i biju;
I boga i nebo, život i sazdanje,Sve u isto doba. I u mojoj krviOvaj grdni povor ja ćutim gdje vrvi,I od moga žića sve ostaje manje.
I njihovu kobnu pjesmu: tika-takaJa slušam, i srce sve udara tiše;I ja vidim jasno: sve više i višeDa postajem samo crne zemlje šaka.
1908.
***
Obeščašćeno i kukavno doba,Epoho mrlja i rugobe trajneU dubokijem tamnicama groba,Gdje leže sunca i istine sjajne,
U tvome moru blata razum grca,I nigdje kopna i obala tvrdi'!Lešino gnjila rascrvana srca,Sa tvoga smrada trag bogova smrdi.
Plodovi tvoji zlatni su kumiri,Izdajstvo misli, torture, sindžiri,Guba i porod gnojevijeh grudi.
I ja se, evo, tvojim smradom trujem,I svoj nos stiskam i na tebe pljujem,Rugobo gnusna bez časti i ljudi.
1908.
POD JEDRIMA
Jedra crvene. Sjaj večernji pao,I more pljuska po hridima golim.O drago more moje, ja te volimI sve lepote ja bih za te dao.
Od tebe ništa milije mi nije!Noću i danju tebi duša hrli;Svrh tebe kruži, cjeliva te, grli,I na tvom valu sunča se i grije.
Kada ti talas po žalima prskaI baca duge na bokore trska,S talasom pljušti, i sjajna, i vedra,
Kô galeb laki diže se i brodi,Pa pjeva suncu, nebu i slobodi,I kril'ma bije katarke i jedra.
1908.
OŽIVI MENE, NOĆI...
Pozdravljam tebe i tvoju samoću,Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!Kô tice kad ih gone iz gnijezdâ,Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.
Jedva sam čekô na ove trenutkeS nemirom srca i sa bolom grudi;Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba što nam rađa lútke.
Oživi mene, noći bogom dana!Stupi, i tiho preko mojih ranaPoloži tvoje meko, toplo krilo!
Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodiNegdje daleko, neznanoj slobodi,Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!
1908.
PUTNIK (a)
Ne mogu dalje! Ovdje ću stati,Gora će meni pokoja dati.
Gora je vazda primala oneŠto ljuto pate i što ih gone.
Noć je svijetla, meka i plava;Miriše zemlja, miriše trava.
Popale sjenke, a kao srmaPlaninski potok teče iz grma.
Preda mnom doli maleno seloPod tankim dimom u san se svelo.
Pred njim rijeka poljem krivuda,I zrelo klasje njiha se svuda.
Ovdje pod jasen mirno ću lećiI san će tiho kô potok teći.
Miriši, goro, mirisom zdravim!Pokri' me, nebo, pokrovom plavim!
1908.
VOZARE, POHITI...
Vozare, pohiti! Raspni jedro, hodi!Odvezi me, tamo, na ostrvo mirno!Kao beli galeb, niz more prozirno,Neka leti barka!... Vadi lenger, brodi!
Znadeš li na žalu, kraj kućice same,Gde vrt jedan sanja, gde šedrvan prska,Uz bokore ruža i visokih trska?Onde s čežnjom slatkom ona čeka na me...
Ove noći, kad se pozni časi jave,Ja ću milovati njene kose plave,Uz bistru fontanu pri srebrnoj luni...
Eno, sunce prosu zadnji sjaj po vodi!...Vozare, pohiti! Raspni jedro, brodi!...Mesečino, grani!... Hitri vetre, duni!...
1908.
KRALJ I PREPELICA
"Prepelice, stani, ne razvijaj krila,U mome bi dvoru tako srećna bila!"
"Najljepši su dvori s krovom od zvijezda,Moje sreće nema bez mojih gnijezda".
"Pazio bih na te što bih znao bolje -Imala bi hrane sve do mile volje".
"Prosjaci su oni što ih drugi hrani;Moja hrana samo plod je bogom dani".
"U mene je blaga, sve hrpe na broju,Obasuću blagom svaku pjesmu tvoju".
"Moja pjesma nije pusto roblje s lađa, -Moja pjesma, kralju, slobodno se rađa!"
1908.
GORO MOJA...
Goro moja, ko te tako ljuto kleo?Goro moja, zašto crni nosiš veo?
"Ostala sam pusta... Ostala sam sama,Sve sokole moje pobila je tama".
Iz dubine tvoje mene zima bije,Ne čujem ti više pojanje kô prije.
"Hladno inje pade naših praznih dana,Pa moji slavuji odletiše s grana".
Sve si, eto, ređa! Kamo krune s vrha?Ko ti vite jele i borove skrha?
"Meni gluho nebo posla vječne jade -Pod sjekirom tuđom sve mi blago pade".
A kamo ti vile pokraj bistrih vrela,Da polete letom preko naših sela?
"Nestalo je snaga, junaka i krila...Više srca nema, pa nema ni vila".
1908.
PUTNIK (b) Miloradu M. Petroviću
Na smiraju sunce kao vatra rudi.Jedan crven oblak sam nekuda bludi.
Hitno časi lete u dugome nizu;Odmora mi treba, noć je evo blizu.
S balkonima ovdje vidim vile stare, -Pri zahodnom sjaju okna mi se žare.
Naokolo bašte pune tiha mira.Ozgo čujem pjesmu i zvuke klavira.
Na ova ću prva vrata skromno stati,Zakucaću; možda konak će mi dati.
Za mene je dosta mjesto gdje na podu;Postelje su meke samo za gospodu.
Idem!... Ali kuda? Što da budem ludom?Gdje boljari sebra pripustiše u dom?!
Iz mramora ovih samo zima bije,Kao da mi zbore: "Odlazi što prije!"
Onamo, pod vrbom, uz rijeku bliže,Sa dva mala okna trošni dom se diže.
Po ubogu krovu mahovina rasteI pod staru strehu dolijeću laste.
Na domaku vrata, ispod lisne šatrePosjedala čeljad oko tople vatre.
Tamo, tamo iđem; tu je ljubav s nebom,Tu me orač čeka sa solju i hljebom!
1908.
SELO
U sjenkama vrba, kupine i grma,Malena rijeka blista se kô srma.Na obali čiča sa čibukom stojiI dimove vuče i goveda poji;Na domaku tamo, kuda staza ide,Nekolike niske kolibe se vide;Pred jednom, u hladu jabuka i dunja,Jedna baba prede i pomalo kunja;Nad njom se granje razraslo i splelo; - Selo.
Popeo se petô na bunjišta mrkaPa krilima bije, pjeva i čeprka;U blizini hukti vodenica stara,
Pred njom sanjiv mlinar s nekim razgovara;Dok u tihoj sjenci kupine i dračeŽivo cvrčak cvrči sve jače i jače;Na njegove tanke i srebrne glase,Za visokim plotom, grokće jedno praseI čeka da s grana pane voće zdrelo; - Selo.
Na putanji, mokroj od skorašnje kiše,Puna kola škripe sve više i više.Usporedo starac tromo gazi putomI volove, katkad, opomene prutom.Prljavo dijete - unuče mu, ko li -Viknu ga i strča sa brijega doliI uza nj se privi veselo i žudno,A starac se smije blago, dobroćudno;Saže se i golju poljubi u čelo; - Selo.
U prisoju žarkom, ispod brda gola,Hrvu se i lome dva razrasla vola;Skupili se momci, jaran do jarana,Pa čekaju konac ljutoga mejdana.Negdje ševa pjeva; poljem punim roseMilo zvone zvuci naoštrene kose;Dok brz konjic jedan u daljini ržeI u čopor grabi sve brže i brže.Na istoku davno trepti jutro vrelo; - Selo.
1908.
MOJA MOLITVA
Pošlji, gospode,Utjehe u mraku,U ovoj noćiŠto se život zoveDaruj mi duhuSvijetlu volju jaku,Da uvijek stupamNa podvige nove.
Slaveći tebe,Da istinu zborimDrugu i bratu,
Silniku i robu;Za pravdu da seUz pravedne borimI s njima šibamPoroke i zlobu.
Ohrabri srceDa, u času svakom,Vjeruje, ljubiI oprašta zlijem,Kô tvoje sunceNeskvrnjenom zrakom -Da njime svudaSmrzle duše grijem.
Pošlji, gospode,Utjehe u mraku,U ovoj noćiŠto se život zoveDaruj mi duhuSvijetlu volju jaku,Da uvijek stupamNa podvige nove.
1908.
SRCU
Ne boli me, ćuti! Neka mine sadI bol rana tvojih, i nemir, i jad!
Povratak slavuja i grličin pojNek užegu snova mrtvi oganj tvoj!
Slušaj! Polja šume, povija se klas,I mrtve iz groba božji zove glas.
Oživi! Još jednom proslavimo gôdI berimo ruže i ljubavni plod!
Il' labudsku pjesmu, bono srce, dajI pozdravi njome moj ubogi kraj!
1908.
U ALBUM
Ne varaj sebe ni razum svoj,Život je samo na zemlji toj.
Poslije njega nijedan glasIz praha neće podići nas.
Vjeruj u onu istinsku moć -U vječnu samrt i njenu noć.
U grobu negda, ja dobro znam,Trunuće s nama i Otac sam.
Ovdje je samo pakô i raj;Ovdje je izvor, ovdje je kraj.
1908.
***
Hajde, dušo,Razvedri se, sini!Evo noći,Evo slatke tajne!Veselo seUznesi i viniPlavom nebuU zvijezde sjajne!
ZaboraviDa si ikad bilaU mukama,Jadu i oluji!Utri suze,Laka digni krila,Na pjevanjeZovu te slavuji.
1908.
O PUTNICI ŽDRALI... Kennst du das Land...
O putnici ždrali laki, otkuda vas vodi put?Vidjeste li mjesta mila gdjeno rađa limun žut?
Vidjeste li Jadran plavi i obrasli onaj žâl,U pragove mramor-dvora gdje srebrni bije val?
"Vidjeli smo mnoge kraje i pitomi mirni kut,Gdje na žalu dvori stoje i gdje rađa limun žut.
Na prozoru bješe žena mlada kao mladi klas,Kidajući jednu ružu gledala je tužno nas.
U oku joj bjehu suze, a u duši bol i led;Lice joj je svo blijedo, kô uveli ljiljan bled".
Dosta, ždrali! Njene suze, to je dragi biser moj:Ovu pjesmu, uzdah ovi nek oblaci nose njoj!
1908.
ŽETVA
Blizu je veče. Zviždi kos iz srča.U rodnom polju blista srp do srpa.Žanjući cura košulju razdrpa,Pa kradom u hlad bistrom vrelu strča.
Na žetvi momka zaboljela glava,Na izvor ode, lice mu se žari.Okolo šume jablanovi stari,A voda mrmlja i miriše trava.
I suton pade i krv planu čvršće -Na srcu srce lomi se i dršće...Kod njih na travi dva bačena srpa.
Rodno se polje u san tihi svelo,Još cura majci ne smije u selo,Sva joj se tanka košulja razdrpa.
1908.
NA IZVORU
O leptiri laki, svilenoga krila,Je li koja cura sinoć ovdje bila?"Vidjeli smo jednu s ibrikom u ruci,I ruže je brala ovuda, po luci".
Je li njeno lice kô behar na grani?Biju li joj sitni pod grlom merdžani?"Pod grlom joj puno crvenih đerdana;Lice joj je bjelje no behar sa grana".
Vidjeste li oči i njezine veđe?Jesu li joj kose plave ili smeđe?"Kose su joj plave i od svile mekše,Pod veđama tankim oči kô melekše".
U njedrima njenim je li zdrelo voće?Zgara li je snaga pa ne znade što će?"Po licu joj svuda žarka aspa bije,U njedrima rastu krupne dunje dvije".
Znam, leptiri laki, svilenoga krila,To je moja Jela sinoć ovdje bila.
1908.
BEHAR
Bulbul pjevaOkolo Mostara, -Hodi, draga,Evo nam behara!
Hodi meni,Moje zumbul-cveće,Tvoja majkaKarati te neće.
Tvoja majkaTebi ruho sprema,Što ga ljepšegU Mostaru nema:
Sve od svileKošulje otkane,I dušekeĐulsom pokapane.
Za đevereI za kitu svataSve čevrmeOd srme i zlata.
Za jenđijeI za mile kumeUrmašiceI slatke lokume;
I još hrpaGurabije same!A najljepšeOstavila za me:
Tvoja usta -Sva od đula rana,Tvoja njedraJoš nemilovana.
Tvoje grlo,S kog je srce mrlo,Da ga grizemNoći u ponoći.
Bulbul pjevaOkolo Mostara, -Hodi, draga,Evo nam behara!
1908.
ZVONO
Poljem legla noć i tama,Uvrh polja crkva sama;
Samo anđô suzna likaNekud gleda sa zvonika.
Gleda polja, ali niđePloda nema, nit' ga viđe.
Uz očeva jaka ralaBlijeda su djeca pala.
San im ljubi hladno čelo;Mrtvo polje, mrtvo selo.
Anđô gleda, suze roni,Pa u staro zvono zvoni.
Hladnim mrakom zvono bije,Al' ga niko čuo nije.
Mirno, tiho, krvi plavaSamo ćuti, samo spava.
Anđô jeca, suze roni,Mrtvoj djeci zvono zvoni.
1908.
NA POČINKU
Odahnimo, Muzo, sred ovoga kuta -U tihu naselju gdje slavuji poju,Pošlje oštrih bodlja i sumorna putaNećemo li ovdje naći ružu koju.
O, koliko sreće u ove trenutkeKad nečuješ lažni smijeh karnevala,I ne gledaš prazne ni lutke ni lútke -Mumije bez krvi i bez ideala!
O, koliko sreće, i kad rane bole,
Gledati u svemu lik istine goleI plakati dugo dok slavuji poju!
Ne idimo, Muzo, iz ovoga kuta;Pošlje oštrih bodlja i sumorna putaUberimo ovdje barem ružu koju!
1908.
SNIJEG
Pod nebom, na visu, gdje još stala nijePrljava stopa zvjerova i ljudi,Zahodno sunce spokojno te grijeI tvoje srebro kao vatra rudi.
Tvoj blesak crven kô crvena svilaJa vidim kruži jedan orô stari,I gleda zapad što se silno žariI purpur baca na njegova krila.
I ti si sretan, počivaš u miru,Sunce ti daje rumenu porfiru,Al' tvoju sudbu ja znam, hladni care:
U ponor mutan sjutra ćeš se sliti,I mjesto orla družba će ti bitiRugobna žaba i muljave bare.
1908.
PLAČ RODITELJA Svetozaru i Persi (Ćorović)
Jedinče naše, što nam ćutiš, je li?Mi bismo tvoga razgovora htjeli,Htjeli bi da nam pružiš mile rukeUz blagi osm'jeh i golublje guke,Htjeli bi tvoga oka blagi gled,Al' jao nama, ti si kao led...
Tvoj nježni glasić zamuk'o je, stao,Na mile oči san studeni pao;Tvoje su ruke dva ljiljana ledna,Ružice svele tvoja usta čedna;Žetva je došla, pokošen je klas,Ti nećeš više zagrliti nas.
Koljevka tvoja sada pusta stoji,Pusta k'o srce roditelja tvoji',Iz nje te nebu odnesoše krilaI ode sreća što je s nama bila;Nemamo više tebe, srca svog,Anđele mili, tebe uze Bog...
Uz tihi šapat vrbinijeh granaU grobu spavaj, srećo naših dana!Naš bol i uzdah dolaziće tebiDa te ko iz sna probudio ne bi...Žetva je došla, pokošen je klas, -Zbogom i mirno u snu snivaj nas!...
1908.
1909
www.aleksasantic.com
PRINT 1. NA PO PUTA
NA PO PUTA
Ostale su za mnom bašte jorgovana,Sjaj proljeća moga, šum, pjesme i vrela...Studena me jesen na po puta srela,I po meni pada suho lišće s grana.
Kô ranjena tica, što bi nebu htjela,Otima se duša iz olovnih dana,Ali kobni vjetar grabi je sa strana,Pa se natrag trgne premrzla i svela,
Moji vrti, više ne čekajte na me,Vratiti se neću iz studene tameSvog života... Sunce polagano gasne...
Hladni suton pada... Noć sve bliže ide...Jednu crnu ruku moje oči vide -I ja čujem samo udar tvrde krasne.
1909.
1910
www.aleksasantic.com
PRINT 1. KAMOTUČAPRINT 2. O KLASJE MOJE...PRINT 3. NA MOLITVIPRINT 4. JEDNA SUZAPRINT 5. JUTROPRINT 6. PROLJETNE TERCINEPRINT 7. ZIMSKO JUTROPRINT 8. PRETPRAZNIČKO VEČEPRINT 9. MOJA LJUBAVPRINT 10. VEČERNJA ZVONAPRINT 11. JA I MOJ PRIJATELJPRINT 12. U RANIM ČASOVIMA
PRINT 13. NA POVRATKUPRINT 14. PEĆINEPRINT 15. "USTAV"PRINT 16. SMIRAJPRINT 17. RUŽAPRINT 18. PLANINSKO JUTROPRINT 19. POD OSTROGOMPRINT 20. PRAZNA KOLIBAPRINT 21. SVIJETLA NOĆPRINT 22. MLADENCIMAPRINT 23. CRNOGORKA
KAMOTUČA
Tuci, tuci, tuciLij i znoj i krv;S čekićem u ruciPati se i vuciPo prahu kô crv.
Nekada sam bioGlava selu svom,I Gospod je lioSvoj blagoslov cioNa seljački dom.
No kad ljuto stišteZulum narod moj,Čuh šta zemlja ište,Ostavih ognjišteI pozdravih boj...
Pa sad tuci, tuci,Lij i znoj i krv;S čekićem u ruciPo prahu se vuci,Za narod, kô crv.
1910.
O KLASJE MOJE...
O klasje moje ispod golih brda,Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,Ko mi te štedi, ko li mi te braniOd gladnih tica, moja muko tvrda?
Skoro će žetva... Jedro zrnje zrije...U suncu trepti moje rodno selo.No mutni oblak pritiska mi čelo,I u dno duše grom pada i bije.
Sjutra, kad oštri zablistaju srpiI snop do snopa kao zlato pane,Snova će teći krv iz moje rane -I snova pati, seljače, i trpi...
Svu muku tvoju, napor crnog roba,Poješće silni pri gozbi i piru...A tebi samo, kô psu u sindžiru...Baciće mrve... O, sram i grdoba!...
I niko neće čuti jad ni vapaj -Niti će ganuti bol pjanu gospodu...Seljače, goljo, ti si prah na podu,Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!
O klasje moje ispod golih brda,Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,Ko mi te štedi, ko li mi te braniOd gladnih tica, moja muko tvrda?!
1910.
NA MOLITVI
Po šturoj raži titra crven meka;
Prašta se sunce i vrhove ljubi,I plavo veče slazi iz daleka.
U strani guču planinski golubi,Po koje stado čuje se iz dola,I neko vikne i odjek se gubi.
Miriše paprat i borova smola,I sve se više u sutonskom veluHercegovačka crne brda gola.
Plamenje vatre vidi se po seluI povija se sa rudina goli'Kô širok stijeg vojskama na čelu.
I kako prva rosa pada doliI gine dana žega i tegoba,Nadomak vatre gologlav puk moli
Okolo sofre, oko svoga škroba,Krst meće na se i svoj pogled boniU nebo diže. I spokojno doba
Počinku tihom dokle tice goni,Ja čujem, tamo s rudina i lukâ,Gdje, mjesto zvona večernjijeh, zvoni
Nevidljiv lanac sa seljačkih ruka...
1910.
JEDNA SUZA
Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te -U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,Gdje bereš krupne raspukle granate.
Mila kô zlatno nebo pošlje tuče,U tihu hladu stare kruške one,Sjede ti djeca i zadaću uče.
Nad šedrvanom leptiri se goneI sjajne kapi, sa bezbroj rubina,Rasipaju se, dok polako tone
Jesenje sunce... I kô sa visina
Olovni oblak, po duši mi padeNajcrnji pokrov bola i gorčina.
I kobna misô moriti me stade:Što moja nisi, i što smiraj danaNe nosi meni zvijezde, no jade?
Što moje bašte ostaše bez granaI slatka ploda, što rađa i zrijeNa vatri srca?... Gdje su jorgovana
Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?...Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,I sve te gledam, kroz suzu što lije,
Gdje bereš slatke, raspukle granate.
1910.
JUTRO
Plavi dim izbija s kamenih ostrva;Po jedrima pada zore vatra prva.
Uz domove niske šumi čempres stari;Po koje se okno polagano žari.
Po obali mreže razgrću ribarke,Na pijesku leže izvaljene barke.
Negdje krasna bije i motika zveči,I čuje se stado i žamor riječi.
Galebovi kruže, bleska perje meko,Pogdjekoja lađa izbija daleko.
I sve više jedra kao vatra gore;U nebu se čuje melodija zore.
1910.
PROLJETNE TERCINE
Nabreklo drvlje mladošću i silom,U svakom stablu ja čujem gdje bijePo jedno srce dubokijem bilom -
I ćutim kako puni izvor lijeNovog života iz svakog udara,što korijen trese, budi ga i grije.
Sve cvjeta, diše. Vijence beharaPovija vjetar i pahulje nosi,I svuda trepti prva, mlada jara.
Blistaju strane u suncu i rosi,Izbija loza, soče zdravi trsi,I leptir kruži po polju i kosi.
Motika tuče, i u gole prsiSuhog težaka duša neba vije,I znoj mu kupi... Odjekuju vrsi -
Proljeće pjeva. No dok gospod bdijeI na svakom toplom srcu zemlju stiska,Ja vidim kako jedan crv se vije -
Gmiže i puzi i polako griska,Ovdje po dolu i tu po vrhuncu,Travke i cvijet i korjenja niska -
Stabla i grane, zametak i truncuSvaku; i gvožđe, zemlju i kam goli...I vidim gdje se gladan penje suncu,
I crvotočina zlatna pada doli.
1910.
ZIMSKO JUTRO Borisavu Stankoviću
Svanu. Mujezin viče na munari:Salepčija se čuje: "Vrućo! Taze!"Otvaraju se gazdinske magaze
I brave škripe i ćepenci stari.
Poledica je. Zgureni metlariTrljaju ruke. Niz Mahalu DonjuPo koji Turčin projaše na konju,A za njim stižu hrti i ogari.
U berbernici skupljaju se age,Puše i srču kavu. Iz odžakaPo njima titra vatre crven laka,I okna suze od pare i vlage.
Poneka cura s ibrikom, sva jedra,Na česmu pođe, i dok vjetar mete,Nanule klepeću o gole joj pete,I puna, zdrava tresu joj se njedra.
U dugom ćurku pognuti, sa štapom,Trgovci kraču i nazivlju boga.Pokoji liska, polunagih noga,Na vjetru trči za razdrtom kapom.
Prolaze krave i riču. S kantaromVeć baždar čeka. U vrevi i buniHljebar se krivi: "Somuni! Somuni!"I dalje čuči za mangalom starom.
Sve življi biva sokak i raskršće,Pod teretima drumom škripe kola,Bič puca... Tegle, stenju kljusad gola,I hladno jutro nad Mostarom dršće.
1910.
PRETPRAZNIČKO VEČE
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost mekuKandilo baca i sobu mi zâri.Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,I gluhi časi neosjetno teku.
Napolju studen. Peć pucka i grije.Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,I slušam kako granjem zamrznutimU moja okna goli orah bije.
Tako na vrata sumornog mi srcaSjećanje jedno udara i čekaKô drug i sabrat, kao duša nekaŠto sa mnom plače i u bolu grca.
Negda u take noći, kada otkaPomrlom granju zima pokrov ledan,Ova je soba bila kô vrt jedan,Gdje je kô potok tekla sreća krotka:
Kao i sada, pred ikonom sjajiKandila svjetlost. Iz ikonostasaSuh bršljan viri. Lako se talasaIzmirne pramen i blagoslov taji.
Sva okađena miriše nam soba.Okolo žute lojane svijeće,Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće,Radosni što je već grudanju doba.
Pod tankim velom plavkastoga dimaU peći vatra plamti punim žarom,I sjajne pruge po ćilimu staromVeselo baca i treperi njima.
Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,Pružio čibuk i dim se koluta;Njegova misô nadaleko luta,I pogled bludi sanjiv, blag i mio.
Uza nj, tek malko na šiljtetu nižeKô simbol sreće, naša majka bdije;Za skori Božić košulje nam šije,I katkad na nas blage oči diže.
U to bi halka zakucala. - "Petar!"- Usklikne otac - "On je zacijelo!On vazda voli govor i sijelo -Otvorite mu!"... - I mi svi, kô vjetar,
Trči i vratâ prijevor izvuci.I stari susjed, visok kao brijeg,Tresući s ruha napanuli snijeg,Javio bi se s fenjerom u ruci.
Svaki mu od nas u zagrljaj hita,Majka ga krotko susreta i gleda,A on se javlja, pa do oca sjeda,I brišuć čelo za zdravlje ga pita.
Sva novom srećom ograne nam soba!Na svakom licu sveto, sjajno nešto.Sučući brke, stari susjed vještoPočô bi priču iz dalekog doba.
I dokle prozor hladna drma ciča,Mi svaku riječ gutamo nijemi;Srca nam dršću u radosnoj tremiSve dogod ne bi dovršio čiča.
Zatim bi otac, vedar kô sjaj dana,Uzeo gusle u žilave ruke,I glasno počô, uz ganjive zvuke,Lijepu pjesmu Strahinjića Bana...
Meni je bilo kô da pjesme oveSvaki stih posta pun behar u rosi,Pa trepti, sjaje, i meni po kosiProsipa meke pahuljice nove...
O mili časi, kako ste daleko!Vi, draga lica, iščezla ste davno!Pusta je soba... moje srce tavno...I bez vas više ja sreće ne steko'...
Kandilo i sad pred ikonom tinja,I sad je pozno predbožićnje doba;Al' gluha jama sad je moja soba,A ja list sveo pod bjelinom inja.
Uzalud čekam... U nijemoj sjeniNikoga nema... Sam, kô kamen ćutim.Samo što orah granjem zamrznutim U okna bije i javlja se meni...
No dok mi mutni boli srce kose,Kô studen travku uvrh krša gola -Iz mojih knjiga, sa prašnjava stola,Ja čujem šušanj kô viline kose.
Gle! Sad se redom rasklapaju sameSve knjige stare, snovi čežnje duge -Miču se, trepte jedna pokraj druge,I njihov šumor kô da pada na me.
Sanjam li? Il' bi ovo java bila?Iz rastvorenih listova i stranaPrhnuše lake tice, kô sa grana,I po sobi mi svud razviše krila.
Sve se svijetle!... Sve u blijesku stoje!...Jedna okolo kandila se vije,A neka bolno, Kô da suze lije,Pred slikom dršće mrtve majke moje.
Neke bijele kao ljiljan prvi,Samo im zlatno meko perje grudi;Neke sve plave, tek im grlo rudi,
Kao da kanu kap zorine krvi.
Neke mi pale tu na srce svelo,Pa kril'ma trepte i šušte kô svila;A jedna lako, vrhom svoga krila,S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo,
Kô da bi htjela zbrisat sjen tuge...I slušaj! Redom zapjevaše one!...I glasi dršću, tresu se, i zvone,Mili i sjajni kô luk mlade duge:
"Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!Mi pjesme tvoje, i drugova svijuŠto svoje duše na zvjezdama griju -Sveta smo živa porodica tebi!
Mi kao rosa na samotne biljkePadamo tiho na sva srca bona,I u noć hladnu mnogih milionaSnosimo tople božije svjetiljke.
Mi združujemo duše ljudi svije'!Mrtve sa živim vežu naše niti:I s nama vazda uza te će bitiI oni koje davno trava krije!
Prigrli ova jata blagodatna!I kada jednom dođe smrti doba,Naša će suza na kam tvoga grobaKanuti toplo kô kap sunca zlatna"...
I akord zvoni... Sve u sjaju jačemKandilo trepti i sobu mi zari...Iz kuta muklo bije sahat stari.Ja sklapam oči i od sreće plačem...
1910.
MOJA LJUBAV
Ovdje sam ljubav sahranio svoju -U ovo more plavo i prozirno,Gdje školjke leže. Ona sada mirnoPočiva na dnu... U tihu pokoju
Granama svojim ljube je i grleKorali rudi... Njezin se grob svagdaPreliva sjajem čistoga smaragda,I šumi glasom čežnje neumrle.
Gle zraci jutra kako njojzi rone!I svaki dršće, prodire i tone,I rasipa se kô rubin, kô duga...
Dok ovdje gori, više njena groba,Trepti i kruži bono, svako doba,Sam jedan crni leptir - moja tuga.
1910.
VEČERNJA ZVONA
Predsutonski je čas.Visok i zlatan krst sa tornja sipa zrakI trepti vas.Zalazi sunce i okna goreKô požar jak.U nebu svijetle se laste.I veče sve bližeStiže I raste.
Po gradu gomila bludi,Vreva i huka:Upored ide sreća i muka,Suza i smijeh;Čednost i grijehJedno uz drugo stoje,I sve se komeša čudnoI vrvi.A tamo, gori, na lazilima zgrade,Zidari rade.Veče na razdrljene njihove grudiI gole ruke i lice vrano,Sve krečom poštrapano,Prosipa crvene ruže svoje...I jedan oblak pun tople krvi,Nad njima, gori, lebdi visoko.I kroza nj jedno sjajno i budnoGleda ih oko...Prve zvijezde u suton rone;
Sav požar neba tiho se gasi,I glasiVečernjih zvona zvoneI mirno tekuKroz večer meku.No dok se oni liju,Padaju i dižu,Uza njih, ozgo s visokih skela, stižuI biju,Kô zvona druga,Udari čekića mnogih.I meni sve se čini:Ti glasi u visini -Kô neki,Crni i meki,Pun behar raščupani -Rasipaju se u suton rani;Mirišu, Dišu,Šume,Jecaju, plaču, kô bona molitva duga,I upijaju se u me,U dušu svaki mi toneKô jauk brata.I dok se suton sve više hvataI tutnji gradI gori, iz modre dubine nebaIzbija mjesec mlad:Kô kletva bona,Kô jauk miliona,Ja čujem kako, s visine one,Silni čekići zvone:Hljeba nam!Hljeba!Hljeba!
1910.
JA I MOJ PRIJATELJ
Sve me srce mome prijatelju vuče!On je bačvar. Ovdje stanujemo oba.Još od rane zore pa do gluho dobaOn teše i bije i maljima tuče
Mi smo jedno isto - ljudi sa zanatom,I s nama se samo čedne misli druže:
Ja stihove gladim, a on dúge struže,Pa velika djela stvaramo alatom.
Među nama sasvim razlika je slaba,Samo to toliko: dok on svoje stvariProdaje za novce i pošteno ćari,Ja stihove svoje vazda dajem džaba...
Moj susjede mirni, nek blagoslov DuhaUvijek te prati da si dobre volje.Samo, ja te molim, odsad lupaj bolje,Jer ogluhnuh, brate, na obadva uha.
1910.
U RANIM ČASOVIMA
Primi me goro, u tihu samoću.Ovdje, pod krovom topole ti svježe,Umornu srcu ja napitka hoću.
Prsi mi davno bol studeni reže...Odbjegla tico mojih zlatnih dana -Radosti, dođi!... Od zorine mreže
Savi gnijezdo u jeseni granaOzeble duše i zapjevaj pjesmeMladosti pune plavih jorgovana.
Snesi mi sunca i probudi česmeSokova mladih, kao stablo srčaSnažan da budem. O, zapjevaj pjesme
Mile i tople kô jutro što strčaStrmenom gore; vidaj, oslobodiSkrhane prsi od more i grča!
Rominjaj roso!... Speri s duše, hodi,Prašinu s gradskih zidova što pade...Leptire, amo, moje srce vodi,
U ljiljanima da utopi jade...
1910.
NA POVRATKU
Ostavih tebe, prezreh tvoje suze,I so i hljeb tvoj, topla grudo moja,I drsko svete sve raskidah uze.
Spokojan dugog puta se ne boja',Jer mišljah tamo zlatna vrela teku,I u snu zlatnom sva mi duša poja...
Ja mišljah tamo naći ložu meku,Nad kojom sreća svoje zlatne nitiMrsi; i mesto ognjeva, što peku,
Preda mnom svuda da će duga biti;I ja se na te više ne osvrnu',Ne htjedoh izvor tvoga srca piti,
No odoh... Pa šta nađoh? Sreću crnu,Magle i noć, grube k'o put smrti,I bezdan mukli gdje kobno posrnu'.
Na svoja leđa hrapav kamen prti',I teški teret snagu mi je smak'o,I patnje su me oglođali hrti.
Prazno i mutno svanu jutro svako -Tuđe me sunce ubi mrazom muka,I ja sam plak'o, ja sam dugo plak'o.
Skini mi s leđa breme i bol gukaI napij dušu gdje čemeri goreK'o požar jedan, kao mora puka.
Primi me u hlad tvoje tihe gore,Gdje moje čelo neće trnje bosti,I stišaj rane što me dugo more.
Na topla njedra, da odmorim kostiI biljem vidam ubod oštre drače,Primi me, rodna zemljo, i oprosti!
No ti si tužna... Ja čujem sve jačeNad tobom kako crni dusi grokte,Dok tvoje srce premire i plače.
Ja vidim kako svoje gnusne nokteU njedra tvoja skup hijena rije -Hoće da čupa i žedno, sve dok te
Teče, krv tvoju da loče i pije...Ja vidim suze na tvom oku stojeI glas tvoj čujem, što me bono bije:
"Rojevi moji više se ne roje,Košnice moje sve su manje, manje,Jer sve su manja srca djece moje.
Praznika moga jutro sve je tanje;Pogažena su moja svetilišta;Plod mojih polja sada tuđin žanje.
Ne traži ovdje kuće ni kućišta,Ni tiha hlada, niti bistra vrela,Sve drugi uze i ja nemam ništa"...
Ti tako plačeš, skrhana i svela,I ja se ledim i duša mi pati.I mutni oblak ne pada mi s čela.
Kuda ću sada? Koga li ću zvati?Tebe, o tebe, opet zovem žedan!Kad ništa drugo ne možeš mi dati,
O zemljo moja, daj mi bar grob jedan...
1910.
PEĆINE
Veče je. Gradom trepti sjaj lampada.Gomile stižu. Šum, vreva i tjeska.Muzika zvoni. Nakita hiljada
Sa ženskog grla sija se i bljeska,Kao da duga iz večeri plaveProsipa boje i svijetla nebeska.
U kočijama s lakajem se javeVelika lica u ozbiljnoj pozi -Mudre i za puk proslavljene glave...
I povor kliče, i dobri matroziNarodnog broda motre milioneI glavom klimnu... Majci Dolorozi
Sa katedrale glasi zvona zvone,Molitva teče i spokojstvo brodi.Sva prestolnica topi se i tone
U punoj sreći, sjaju i slobodi...I nigdje suza da se veđe skupe -Po asfaltima samo radost hodi...
No dok sve više, sred vreve i lupeI bljeska, veče silazi svrh grada,I mjesec gleda u šalone skupe,
Ja samac lutam kao sjenka sadaPo jednom kraju prestolnice sjajne,I ćutim kako sve po meni pada
Led... Je li ovo stan ljudi? Ne. TajnePećine to su što suzama pište,Gdje memla bije i gdje noći trajne
S olovom svojim borave i tište...Gle, neko ruku, kô kostur iz groba,Pruža mi; moli, koru hljeba ište:
"Obrvala me muka i tegoba,Ne mogu dalje! Rad mi snagu uzeI obori me do skota i roba".
Reče i dvije potekoše suze.Sad opet neko po kamenju lednuPreda me tromo vlači se i puze.
U pogledu mu, usahlu i žednu,Prijekor, uzdah i molitva duga:"Bogalj sam. Imam samo nogu jednu,
Na bojnom polju ostala je druga.Pomozi! Baci koji novčić hudiOnome što je postô crv i ruga"...
Gle opet tamo! Razdrljenih grudiUz vatru sjedi suha žena nekaI pogledima po žeravi bludi.
Na prsima joj čedo. No mlijekaU presahnulim dojkama, što viseKô suze, nema ni kap od lijeka...
I mali cvili pokraj prazne sise,A majka samo, u groznici jada,Za srce katkad rukom uhvati se
I jekne... Gradom trepti sjaj lampada,
Gomile stižu, šum, vreva i tjeska.Muzika zvoni. Nakita hiljada
Sa ženskih grla sija se i bljeska...
1910.
"USTAV" - 7 (20) februara -
Ni brige te više, moj uskrsli rode,Evo tvog jutra, evo ti slobode.Nek ti odsad dušu nevolja ne kopka,Pa sad mirno tako, moja snago muška, Nek te san ljuljuška!Nestalo je suza što ti mute oko Tvoja suza više nije ljuti ôs...Gle, nad tobom sreća sad visi visoko Kao slatka kruška, Samo čuvaj nos!...Jošte jednu čašu brzo amo, Gustav!Dobili smo ustav!
Pletimo vijence! Ovo je dan krasan,Kupimo se redom na zalogaj masan,Pa pirujmo slavno, neka zveče čaše,Uz borije, bubnje (I uz lance naše)Nek se svuda čuje glas iz naših grudi, Da nam zora rudi!Ranama su stigle ljekovite biljke,I mi smo već, evo, postali rod ljudi... Od radosti sve nam s čela teče znoj...Ranama su stigle ljekovite biljke, U tamnici svojoj pri sjaju svjetiljke Sad vidimo bolje dugi lanac svoj...Jošte jednu čašu brzo amo, Gustav!Dobili smo ustav!
Sad špijuna nema... Pod zaštitom pravdeSlobodna je riječ (otišla odavde).Ako nas što tišti, to recimo samo,Pa gospoda odmah pozvaće nas tamo,Za naše će bole lijeka da sprave -(S onu stranu brave).Pa sad mirno tako, rode, snago muška,Nek te san ljuljuška!Nestalo je suza što ti mute oko,
Tvoja sudba nije više ljuti ôs...Gle, nad tobom sreća sad visi visokoKao slatka kruška,Samo čuvaj nos!...Jošte jednu čašu brzo amo, Gustav!Dobili smo ustav!
1910.
SMIRAJ
U strani zvona pre'odnikâ zvone.Kô jedna krupna jabuka se spušćaCrveno sunce, i za greben tone.
Strmena šuma postaje sve gušća,Prozirni suton obuhvata grane,I sanjiv pada po zrcalu ušća.
Rijeka šumi. Trske uzdrhtane.Pošljednja pjesma iz gnijezda zvoni.I, meka, topla, raspe se i pane
Po putanjama... I dok nebo roniPrvu zvijezdu nad tihom rijekom,U meni raste grki pelen boni...
Ja sada mislim o dobu dalekom...Mislim na noći, pune hrizantema,Na vrt preliven mjesečinom mekom -
I na zvijezde što ih više nema...Uza me boli pružali se mojiKô mrki čopor pantera kad drema...
Ja ležim, evo, kô ranjenik koji,I dok se gubi zvona jecaj ledan,Nada mnom, draga, crni čempres stoji,
I povija se kô crn plamen jedan.
1910.
RUŽA
Svu, toplim poljupcem svojim,Zorin me razvio sjaj;U mladom blesku sva stojimI žudno gledam kraj.
U meni snaga je vrelaI oganj pun i svet;Sva moja njedra su zdrela -Na žetvu čeka cvet...
Ja dršćem, ginem i žudimU tihoj strani toj;Od čežnje gorim i rudim,O, hodi, leptire moj!
1910.
PLANINSKO JUTRO
U modrom nebu,Tamo daleko,Izbija zora rana.Iz jednog okruglog okna,Što se jedva crveniNad oštrim planinskim rtom,Pomalja lice svojeI radosno se smije,Kô duša vedra,Kô milo biće nekoŠto nam nasusret hitaI tople ruke pružaDa nam se javi.Sa njenog srebrnog njedra,Punog purpurnih ruža,Kô prvi leptiroviRazlijeću se plaviI meki bijeli snovi.Neki visoko, tamo,U mirno nebesko kubeDižu se i gube,Dok drugi doli,Po ranom zelenom zlatuZelenih kruna,
Padaju tiho,I s ranim proljećem šume,Njišu se, pozdravljaju me, -I moja dušaKao da slušaJecanje harfinih strunaKako sve bližeStižeU gluhi planinski kraj.Još dugo čekati neću,I mlado uskrslo sunceSve nebo zapljusnućePeharom zlatne krvi,Da pošljednih zvijezdaUgasi srebrni sjaj.Već čujem daleke glaseI zore širi je polet.Ja ovdje, na vrhu krša,Usamljen stojim.Poda mnom vodopad bije,Pada i rije,I razbija se;StrujiI huji,Tutnji i grmiNiz ponor strmi,Kô vječna duboka pjesma,I sjajnim srebrnim prahomI rubinima svojimZasipa divlju travkuI sivu golet.Tamo, duboko doli,Gdje lebdi magla plava,Jezero spavaI plodna ravan leži.Okolo, uz gole grane,Ubogo stojeKolibe raštrkane;I gdjegdje plamen svježiBukti i bacaVesele iskre svoje.I tamo, pod gorskim pasom,Iz tjesnaca,Bik jedan širokim glasomPozdravlja rani dan.Po zamagljenoj ravni -Širom oranih njivaKô crne miču se sjenkePrvi sijači naši;Žilavom mašu rukomI njihov širok i lanenRukav leprša.O, kako zlatno zrnje padaU mlade svježe brazde,
U materina njedraŠto mu toplotu nude,Da nadojeno snagom,Pošlje kratkog sna,U sjaju blagoslovaUskrsne snovaI, kao zlatan talas,Zašumi s rodne grude!Ja gledam i gledam,I meni sve se čini:Za svakom stopomRadnika onihOstaje jednaSvijetla staza,I kapi zlatne krviPo njoj trepte i goreKô krupni rasuti rubini;I kô da iz svake brazdePo jedan visok izrasta lovorI saginje se doli,Pa vrhom zelenih krunaMiluje znojna čela...Slušaj!Sa ozarenih brda,Što im na snježne vrheJutro korale sipaI kristal sam,Čuju se glasovi krda,I prethodnika zlatnogVeselo zvono zvoni,I sva širina plavaPostaje jedan hram,I sveta služba teče:Puna smaragda sjajnihRadosno vrela šume,Krotko se svija granjeMolitve puno,Mirisom travke mladeSvod širok kade,I u svjetlosti blagojBudna se viju jata,I krotke duše poje i slavePrve darove oca.Tamo, visoko, gori,Pred vedrim oltarom neba,Kao kandilo jedno,Plameni kolut gori;A pred njim, u zlatnom blijesku,Svoja široka krila,Razvija orô jedanI klikće.Kakva ljepota!Svega me pokrilo sunceToplim svilenim purpurom,
I tanke njegove strijeleZabadaju se svuda,I svuda kô da tečeZlatna rumena krv;Dok tamo, doli,Gdje u vijencu trskâJezero bistro ćuti, -Umire magla siva;I sa studenih njivaKô da sve više i višeU plavi krugRastu i gori dižu se,Pod jednim širokim krstom,Robovi vječni...I kô da ćutim po meni kakoIz njihovih žuljavih šakaSve zdravo pada sjemeI rasipa se sjajnoKô razdrobljene zvijezde;I kô da jedna ruka,Iz čijeg prozirnog dlanaCrvene kapi biju,Na njihno znojno čeloPolaže trnov vijenacI oreolu sjajnu...I sveta služba teče,I kroz široki hramSve zvoni jedan odjek sam:Osana!Osana!
1910.
POD OSTROGOM
Spokojno ćuti manastir i spava.Maleni toranj stražari i bdije,I doli mirno teče Zeta plava.
Još pozni mjesec na vidiku nije,Odblesak prvi tek što jedva zâriVrhove kršâ. Tiho. Samo vije
Pritajen vjetar iz grmova stari'.No dok pod hrastom od stoljetnih danaPreda mnom vatra kô jutro se žari
I crven baca po račvama grana,S kivota svetog sjaj čudesni sinu,I srebrn blesak pade preko strana...
I vidjeh: uz krš sveti otac minu,Na čelu noseć jednu mutnu boru,I sjajan na vrh Ostroga se vinu.
Pjesmu zvijezde počeše u horu,I vidar bola u odeždi stanu,Pogleda tamo prema Durmitoru.
Kleknu i poče da moli, i kanuSuza mu jedna... Kao nikad prije,Nebo zatrepta, i nad vrhom planu
Pun krvav mjesec... I sa strana svije'Sa grmljem bolno jeknu golet gornja;I kô srce jedno gdje jad ljuto bije,
Žalosno zvono zacikta sa tornja.
1910.
PRAZNA KOLIBA
U kadulji gustoj prva zuji pčela,Razmiče se tanka magla više sela.
Svud iz raštrkanih koliba dim plaviU nebo se penje, da se jutru javi.
Samo u pristranku, na domaku hrama,Istruhloga krova stoji kuća sama.
Iz nje nema dima da izbije stranom;Jedno suho stablo pokrilo je granom...
I dok vrhom titra rani plamen zore,I u polju trepti zlato žetve skore,
Ona samo tako truhne, čami, preda,Prisluškuje, dršće, i u groblje gleda...
1910.
SVIJETLA NOĆ
I
Noć je bila jasna, i topla i meka,Kô da je po zemlji padô svilen veo.Ishodni se mjesec javljô iz daleka,
I u modro nebo sanjivo se peoIznad oštrih rta, dubrava i sela;I bijelu svjetlost svu kô da je htjeo
Prosuti u plavu maglu što se splelaS vrbama na međi rijeke. Sa stranaŠumila su žita. Tihi vjetar s vrelâ
Pun je bio duše pospalih ljiljana,I na med i crven sag kukurijekaMirisô je vazduh. Pod pokrovom grana
U polju je budna ležala rijeka.Sam sam lutô, niti koga gdjegod sreto',Niti li sam čuo glas ni hod čovjeka;
Sve je bilo tiho, spokojno i sveto.No onamo, gori, na grebenu, na komBor zeleni šumom pozdravljaše ljeto,
Vidio sam njega. Sjedio je... LakomSvjetlošću je sjao njegov lik i kosa...Noć nikada nije u čeznuću takom
Pripila se zemlji, niti li je rosa,Strepeći na listu, tako sjajna bila...Nebo i zvijezde, golet, vrh i kosa,
I razraslo žito gdje se njiše svila -Sve kô da se uza nj priljubiti htjelo,Kô dijete majci usred topla krila...
A on, duša svega i uvir i vrelo,Sjedio je gori visoko nad lukom.Pred njim harfa bješe... I dignuvši čelo
Spram jasnih zvijezda, on lagano rukomTaknu zlatne žice od kose planeta,I zapoja... Mekim i čudesnim zvukom
Ispuni se nebo, zemlja, šum drveta,
Ponori i vode, i sve sjati poče...I ja vidjeh kako, ispod trnospleta,
Staro groblje prenu, digoše se ploče,I bezbroj kostura, dižući sve jačeSvoje šture ruke, muklo kliknu: "Oče!"
II
Ja sam slušô, drhtô... I kad lako tačePošljedni put žice: niz golet, što bodeOštrotom hridi i bodljama drače,
Nečujno kô misô mirni Hristos ode,I spusti se doli u luku i sela,Gdjeno se klasovi tiho u san svode.
Ide... Stane... Sluša šum grana i vrela -Sanja... I u slatkoj čežnji kô da dršće...Svija granje, ljubi... i kô da bi htjela
Sve njegova duša da obgrli čvršćeI upije u se: noć, mjesec što brodi,Rijeku, i vrbe, polja i raskršće,
I putanju usku što u selo vodi...Ja gledah... I dok mi sve čudesno blista:I zemlja i svjetlost mjeseca po vodi,
Još jedanput vidjeh zamišljena HristaGdje kroz žito prođe i pogladi ti'oRukom uzdrhtane vrhe ploda čista...
Sjutra svud je poljem ječam zlatan bio...
1910.
MLADENCIMA (Jeleni Skerlićevoj i Vladimiru Ćoroviću)
Amo slavuji! Mi čekamo na vas!Pozdravite nam pjesmama mladence,Uvijte danas u njihne venceS molitvom krotkom svoj srebrni glas.
K'o tihu rosu, k'o jutarnji sjajNek' nebo na njih svoj blagoslov lije,
I jednom vatrom oba srca zgrije,Da budu oba jedan otkucaj.
Mila - k'o vaše jecanje iz luga -Neka im sreća bude trajna druga,I s njima svuda neka vodi vas!
Amo, slavuji! Zdravite mladence!Uvijte danas u njihove venceS molitvom krotkom svoj srebrni glas.
31. januara 1910.
CRNOGORKA
Ja da sam lovor, u te kršne strane,Vrhove ne bih diz'o suncu vrelu,No krunu svoju, svoje šumne grane,Priklonio bih, sestro, tvome čelu!
Meni si viša od orla kad leti!Jer tvoja djela digoše te visu.Srce je tvoje jedan oltar svetiKoga grijesi porušili nisu.
Ljubav je tvoja nepregledno more,Njim pojiš rodni krš i ove gore,Koje nam krvnik vjekovima hara.
I dok tvoj plamen gori pred Oltarom,Vjerujem, da će u Prizrenu staromSinuti presto budućeg nam cara!...
1910.
1911
www.aleksasantic.com
PRINT 1. SIJAČIPRINT 2. PROLAZE DANI...PRINT 3. JEDNO VEČEPRINT 4. POZNI ČASOVIPRINT 5. UZ HRIDI ŽIVOTAPRINT 6. POD VRBAMAPRINT 7. BEGOVIMA
PRINT 20. MATIPRINT 21. SLUTNJAPRINT 22. MI SMO NA PO PUTA...PRINT 23. HARFIPRINT 24. BOLOVIPRINT 25. NA ŽALUPRINT 26. JEDAN LOVOROV LIST
PRINT 8. POD BEHAROMPRINT 9. PRED KAPIDŽIKOMPRINT 10. BEG RAŠID-BEGPRINT 11. METEORPRINT 12. BAJKAPRINT 13. EJ KONJICU...PRINT 14. O BORE STARI...PRINT 15. OTADŽBINO, GDJE SI?PRINT 16. POD ČEMPRESIMAPRINT 17. SUSRETPRINT 18. TRUBADURPRINT 19. JUTRO ŽETVE
PRINT 27. MIS IRBIJEVAPRINT 28. STOJAN [KOVAČEVIĆ]PRINT 29. DUŠAPRINT 30. POKIDANE STRUNEPRINT 31. POD JABUKAMAPRINT 32. POZDRAVPRINT 33. POVRATAK IZ RAJAPRINT 34. POKOJPRINT 35. GAVRANOVIPRINT 36. LEPTIROVA PJESMAPRINT 37. VEČERNJA ZVONA
SIJAČI
Jutro. Bik riče. Iz široke nozdrvePara mu bije. Odjekuju strane.Zlatno, kô klasje zlatno kada dozre,
Izbija sunce, navješćuje daneLjiljana skorih. Šume pjesme vrela,I ranim pupkom pupe gole grane.
Ovo su časi velikijeh djela:Širom oranih, zamagljenih njivaVide se jaki roditelji sela.
Znoj im sa lica udara i liva,Polako kraču kô da svaki stupaKovčegu svetom gdje ugodnik sniva.
Polako kraču. I dok magla tupaRastanjuje se, i dok sunce lijeRadosti zlatne iz crvenih kupa,
Svi mašu rukom iznad brazda tije' -I prodrti im peševi rukavaLepršaju se, šume, kô kad vije
Vjetar u spletu sasušenih trava.Meni se čini: kô da krila sklopeSvijetle ptice, i svrh ovih glava
Lebde i poju, a iz svake stopeRadnika krotkih, roblja naših dana,Lovori, sjajni kô zlato kad stope,
Rastu, sviju se, pa vrsima granaPoljube crna i znojava čela.I kô da čujem: kako sa svih strana
Horovi zvone, i kô suza vrela
Svjetlost čudesna polako se slivaPo podrtijem krovovima sela.
I svaki sijač kô da viši biva,Raste, i svaki pod krstom se dižeNebu... I na me, usred ovih njiva,
Kô razdrobljene zvijezde, sve stižeI pada sjeme iz žuljavih ruka;A ozgo otac silazi sve bliže:
Uz pratnju silnih i čudesnih zvukaOreol sjajni on polaže viš' njih...I svud iz neba, s vrhova i luka,
Zvoni i zvoni: "Osana vo vovišnjih!"...Sja sunce, zlatno kô klasje kad dozre;Bik riče ispod jela stogodišnjih,
I jutro kadi dimom jake nozdre...
1911.
PROLAZE DANI...
Prolaze dani... Kô selice nekeGube se oni u dugome nizu.I jednom i ja počivaću blizuPovijenih vrba, čempresa i smreka...
No moja duša naselju zvijezdaPrhnuti neće da odmara krila:Ostaće ovdje gdje je sa mnom bila.Tu, iznad grana i toplih gnijezda,
Rodne rijeke, dubrava i vrela,Krševa, polja i ubogih sela,Gdje raštrkane kolibe stoje -
S ticama one lepršaće lako,I moliti se, i čekati takoNa zlatno jutro otadžbine moje...
1911.
JEDNO VEČE
Ja sam naslonjen na prozoru bio,I gledô na drum pušeći cigaru.Plavkasti dim se kolebô i vio
U pramenovima mekim. Po MostaruVeče je svoje rudo zlato lila,I krovovi su drhtali u žaru.
Ti nekud prođe. Uza te su bilaI djeca tvoja, male crnke dvijeOčiju toplih. Na tebi je svila
Šuštala kao vjetar kada vijeU rosnu lišću bokora. Prah vreo,Što drum kô neko sivo platno krije,
Tvoj bi skut, katkad, dodirnô i meo.I više ništa nisam gledô drugo -Vas gledah samo kroz večernji veo,
Sve dokle niste svrnuli za ugô...Kô iz gnijezda gdje sve studen davi,Tad iz mog srca jedno jato dugo
Ranjenih tica s cvrkutom se javi,I vama prhnu... Noć slaziti stade...Mrak... U moj prozor, sa visine plavi',
Jedan crni leptir doplovi i pade.
1911.
POZNI ČASOVI
Kô kakva slika čarobna iz rama,U tvoju baštu, gdje šedrvan bije,Ti mirno gledaš iz prozora, sama,
I naslonjena. Tiho miris vije,
Na tvoje leje mesečina padaTopla i meka, i ruže ti mije
Srebrom... Ti ne znaš da preda mnom sadaNoć duga stoji, pusta, i u čami,S razvalinama... Iznad gluha grada
Svud slepi miši kruže, i u tamiBuljina buče... I senke bez brojaSokakom grnu, i svaka kuca mi
Rukom u prozor, kako prođe koja...Ti ne Znaš... Tvoju noć svetle dragulji,Dokle iz tame sve u okna moja
Kô slepo oko pozni mesec bulji.
1911.
UZ HRIDI ŽIVOTA
Nisu se na me savijale graneSa grozdovima rosnih jorgovana,Ja nisam svoje provodio daneSamo uz pjesmu i šum šedrvana.
Gdje magle mrknu, gdje vihori kose,I nepogoda gromom tuče svagda,Gdje nema hlada, cvijeta i rose,Ni vrela punih duge i smaragda -
Tamo sam stupô i noć bdio mnoguUz one što ih bol tresô i hvatô...Po ljutom kršu peo sam se bogu,I znam da bogu blagodarim za to!
I znam: što oštro ralo dublje rije,Sve ljepša klica na svjetlo bijeOzdo, iz groba, gdje se zlatna zače...
I znam: na svaki udar, kô hrid koja,Sve ljepše iskre prospe duša moja,Svijetla krila uzdižući jače...
1911.
POD VRBAMA
Sjaj đurđevske zore ranePadao je preko strana,A ti kradom gazila siU rijeku, ispod grana.
Vranu svilu tvoje koseMrsio je vjetar ti'o;Ja, dršćući kao trska,Pod vrbom sam skriven bio.
Srebrn talas o hrid goluRasipô se meko, mekše;Ja na tvoja njedra bacihStruk vrijeska i melekše.
Ti zatrepta, mila, naga,I u vodu sva se skupi...U ljiljane lica tvogaPurpurna se vatra upi...
I dok leptir kružio teKô vodeni cvijet mio.Ja, dršćući kao trska,Pod vrbom sam skriven bio.
1911.
BEGOVIMA
Ovamo, doli sa šiljteta! DoliU puk i narod gdje pucaju rebraSuha i mukom izmučena sebra,Što s crnim hljebom samo smoči soli.
Ovamo! Čujte nevolje i boliOnog što nikad sreće ružu ne bra,Dok vi za oke svog zlata i srebra
Gradite londže... Doli! Doli! Doli!
Ako ste vjerni propisim' kurana,Sunca što blista sred noći i dana,Ovamo, gdje se lomi snaga muška
Nevoljnog brata, što rad suhe koreZa draču hvata, stenje, vuče, ore,Dok vas na šiljti mirno san ljuljuška.
1911.
POD BEHAROM
Jahao sam konje, ašikovô, pioAli nigda nisam 'vako rahat bio.Gle, veliko sunce uprlo strijeleNa zumbule plave i đule bijele,Na granate smokve pokraj šedrvana,Na sevlije vite od stoljetnih dana,I tanke munare sred ravna Mostara,Što se sav bijeli od rosna behara;Pa kô da bi jedan golem rubin bio,U hiljadu boja trepti šeher cio,Dok Neretva plava o krš se razbijaI srebrni galeb nad njome se vija.
Pa još kako ovdje miriše melekša,I zelena trava od pamuka mekša,I bijeli cvijet trešnje i jasmina,Kô mahala kuda prolazi Emina!Ah, Emina! Samo tu da mi se javi:Da joj mrsim svilu uvojaka plavi',Da ižljubim grlo i pod grlom što je,Pa san kada tiho sklopi oči moje,Da me maše kitom bijela behara, -Bi mi tada bio dženet bez karara!
1911.
PRED KAPIDŽIKOM
Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,Izvaliću direk i baglame tvrde,Pa neka se na me svi alimi srde,Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!
Il' si ljuta na me što po heftu danaU mehani sjedim, niti drugo marimNo razbijam derte s bekrijama starimUz udare sitne tankih terzijana?
A ko ne bi pio?... Ko se jednom svrneU tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,Taj se mahnit vraća domu i akrebi.
I kadija, valah, bekrija bi bio!Da te jednom vidi, bukarom bi pioI nikad se više avertio ne bi!...
1911.
BEG RAŠID-BEG
Na čardaku starom beg Rašid-beg sio,Puši. Polju gleda: gdje ono sve bržePust zelenko jedan odmiče i hrže -I u srcu bega buknu plamen mio...
Sjeća se mladosti - bašte mirisave,I đogata svoga, i uskih sokaka,Gdje su cure lake iz svih mušebakaNa nj bacale ruže i zumbule plave...
U snu gleda carske nizame i horde,S mjesecem barjake zelene i gorde,I borija turskih čuje jasne zvuke...
Sanja... No đaurska truba pisnu neđe.On se prenu, trže, guste skupi veđe,I obori glavu među suhe ruke.
1911.
METEOR
U staroj bašti na pragu od vrata,Puni zvijezda sjedili smo sami...Noć bješe plava, i u polutamiRumenio se plod zdrelih granata.
Tiho... Sve ćuti... Samo bršljan sveli,Negdje, uz letve, šuštô je kô svila...I u čas kad si na mom srcu bila,čudesna svjetlost sva nebesa preli -
Bijela vatra po granju se prosu,I kô da nebo razdrobi planetu,Sav Mostar dragim kamenjem se osu.
Uza me topla ti se pribi jače,I meni bješe kô da nas u letuAnđeo jedan zlatnim krilom tače.
1911.
BAJKA
Ležô sam na žalu. Još u modrom visuImalo je nebo jednu zv'jezdu zlatnu,I nad lukom druge vidjele se nisu.
Po rastrtu moru, kô po meku platnu,Padali su prvi galebovi. NeđeMolitva je rana u zvonu i klatnu
Jecala. Sve grane, putanje i međePjevale su pjesmu. Mirisô je zdraviVrijesak, i hridi sve sive i smeđe.
Ja sam gledô: tiho, kô san jedan plavi,Nasmijana, topla, i kô ljiljan mio,Okupana rosom, ona mi se javi,
I stupi mi. Jedan leptir, što je bioPun zlatnoga praška nad njom razvi krila,Dok je srebrn veo titrajući krio
Purpur njenog t'jela. Iz kosa kô svila,Iz njedara njenih, sa lica i čelaPadale su ruže, i svaka je bila
Kao krv crvena. I dok se svrh selaPlava, tanka para u pramenju kupa,Ona mi se prignu pa, sjajna i vrela,
Poljubi me. I njen poljubac se upiU san moj, od zlatnih nita što se pleo.Zatim nasmijana mekom rukom skupi
I podiže s trave svoj prozirni veo,I pođe. Gdje srebrn talas o žal bijeJedan krupan labud čekô je i bdjeo;
Lako, kô dah tihi što iz palma vije,Na ustremljena mu ona sjede krila,I s njom labud krenu što je mogô prije...
Planu more, posta kô crvena svila.Pogorješe jedra, sve zasja! I lukomPlovio je labud, a zora je bila
Obgrlila vrat mu ružičastom rukom.
1911.
EJ KONJICU...
Ej konjicu vjerni, ej ti moje krilo,Gdje je doba ono, gdje su dani oniKad je srce puno rahatluka bilo?!
Kao laki vjetar što oblake goni,Nosio si dugo svoga gospodaraJutrom i večerom kad se sunce kloni...
Svud sam brao đule i grozde behara,Mojoj sreći nigdje ravne bilo nije -Sve od Banje Luke pa čak do Mostara!
Znaš li čase one?... Pozno sunce grije,Vrhovi munara kao vatra gore,A svuda iz bašte miris đula vije.
Mi se povraćamo iz lova, iz gore,A ona na demir-pendžerima stojiLjepša od večeri i od sabah-zore...
Na me čeka... Gleda, i časove brojiKad ću proći... A ja, kad bih blizu bio,Slao bih joj pozdrav kuburlija svoji'...
A ona s pendžera đul i behar mioProsula bi hitro, i kô snijeg na mePahuljice meke padale su ti'o,
Kao da su sevdah ćutile i same...O, kako je onda puno sunca bilo!...A sad?... Svuda mutni oblaci i tame...
Ej konjicu vjerni, ej ti moje krilo!...
1911.
O BORE STARI...
O bore stari, mučeniče sinji,Gromom su tvoje prsi raskrhaneI nova rana sve te više kinji.
Opaljen gledaš u olovne dane,I nigdje sunca da se tebi javi,I boli tresu ranjene ti grane.
U tvom vrhu u razdanak plaviNe čujem više ptica pozdrav vreo,No jauk dugi što svu zemlju davi.
Na tebi sada visi crni veo...Muke te lome kô rapave spile,I ti me gledaš sumoran i sveo.
O bore, upi' svoje jake žileU ovu zemlju punu crne drače...U njoj su snage, u njoj tvoje sile.
U njoj je lijek za srce što plače,U njoj se vrela naše krvi liju, -U tu krv svetu upi' žile jače.
Kô sjaj što jutrom nebesa ga pijuOna je topla, i ona će datiSokove svježe da te vjerom griju.
Ne tuži! Gordo u uzdanju pati,Još ima Boga i raspete trajnoS lovorom čeka vječna slava mati...
Ja sklapam oči i kroz snove tajnoJa vidim zoru povrh tvojih granaGdje ruže baca božanski i sjajno...
I slušam kako širom rodnih stranaRadošću zvoni sa gusala struna,Dok se u zlatu vaskrsnijeh dana
Sa nebom ljubi tvoja gorda kruna.
1911.
OTADŽBINO, GDJE SI?
S njedara tvojih davno nisam braoNijedne ruže... Sve gorom i goromGrozeći mukom, led je ljuti paoI svojom tvrdom okiva me korom.Proljeća tvoga gdje je pozdrav mioI klik orlova na svijetloj besi?Vaj, ja bih topla zagrljaja htio......Hladno je, hladno... Otadžbino, gdje si?
Nijemo gledam kroz potoke suze,Po oštrom mrazu tebi duša bludi -Vapije, cvili... Pita ko te uze,O, ko te trže sa mojijeh grudi...Žedan sam... Tvoga izvora bih pio,No svuda samo smrzle bare desi',Vaj, ja bih vihor tvoje duše htio......Hladno je, hladno... Otadžbino, gdje si?
Prelazim klance, putanje i međe,
Prebirem gore i polja i selo,Ne bih li samo ugledao neđeTvoj lik i tvoje osvećeno čelo...No tebe nema... Umrla si nama...A narod?... Ćuti u tralji i ljesi.Vaj, nigdje ništa do leda i kama!......Hladno je, hladno... Otadžbino, gdje si?
1911.
POD ČEMPRESIMA
Pod čempresima tamnim,Uz jednu poljsku rijeku,Kô smoren putnik sam ležoU rujnom kukurijeku.Iz modre visoke ražiGrličin čuo se glas;U zlatu večernjeg suncaSvaki je rudio klas.
Moj pogled lutao jePo moru svilena klasja,Kad tvoja mila mi slikaU punoj radosti zasja.U tvoje rasute kose,Uz jedan mirisni dah,Večernji purpur je padôKô crven i sjajan prah.
Uz pratnju leptira snježni'I tihi šum sa grana,Ti, draga, išla si meniKô sreća pomrlih dana...Vjetar je mrsio lakoPo tvome njedru vlas,A za tobom je stizôGrličin topli glas.
I dok je tonulo sunceZa dalek greben plavi,Ja vidjeh u zlatnom klasjuGdje drugo sunce se javi:U noći očiju tvojihTi si mi nosila dan;Na susret htjedoh ti poći,
No bijah kô prikovan...
I bi mi kô da me pokriS beharom široka grana:Nada mnom ti si bilaSva topla i nasmijana...Iz tvoga osmjeha slatkaI žarka kô smiraj samPo meni bijele ružeKô snježni padoše pram.
Iz vruće visoke ražiGrličin glas je zvao,U vrhu čempresa starihPošljednji plamen je sjao.Od sreće ja bijah umro,A ti, u ljepoti svoj,Nada mnom sama si stala,Kô divni spomenik moj...
No kada se iz sna probudih,Studena zora je bila...O moja studena oknaGavran je lomio krila...I jad i mračna tuga,U ljutom čemeru svom,Kô rastopljeno gvožđePo srcu padaše mom...
1911.
SUSRET
U ranom dobu, kada s čežnja tajnihTreperi duša, s njome sam se srioNa izvorima gora zavičajnih.
U njenoj ruci pun je kondir bioSunce... Ja klekoh... I dokle me grijeNjen pogled, ja sam žedan sunca pio
U duši začuh slatke melodije,I sve mi sjajem čudesnim zablista,Milo i toplo, kao nigda prije.
Zavjesa spade... I ljepota čista
Ukaza mi se na svome oltaru,Pod spletovima lovorova lista.
I ja zatreptah u sreći i žaru.I vidjeh gdje se gore uzdrhtaneOblače tiho u duginu šaru.
Pune rubina poviše se grane,I kô da širok jedan veo sjajniPokri visoke grebene i strane...
U ranom dobu, kada s čežnja tajnihTreperi duša, s njome sam se srioNa izvorima gora zavičajnih.
Od onog časa njezin korak mioJa svuda čujem, i sve mislim na nju,I s njom u srcu nosim svijet cio...
Noću, kad mjesec topi se po granju,Ona mi dođe na doksat kô nekiŠum tajni. Mirno, u čudnom treptanju,
Uza me sjedne, i njen veo mekiŠušti uz moje bokore doksatne,Kô srebrn šušanj zvijezda daleki'.
Puna dobrote tihe, blagodatne,Pruži mi ruku i kô sestra pravaPriča mi svoje pripovjesti zlatne...
Znaš li zvuk harfe kada podrhtavaOd slatke čežnje? Tako dršćem i jaNa svaki glas joj do razdanka plava...
U zoru ode. Tamo gdje se svijaSa makovima crvenim raž zdrela,I zvoni pozdrav ranih melodija:
Stane i motri na uboga sela,Na kolibice, gdje magla blijedaPokriva suha radenička čela.
Pošlje je vidim: penje se i sjedaNa hladni greben i gori, s vrhunca,Očima suznim moju zemlju gleda.
Odem li tamo gdje pod granjem buncaSrebrni izvor, nađem je gdje bdijeNad ljiljanima punim zlatna sunca.
Siđem li doli, jezeru, gdje vijeMiris jasmina i ljubica skori',Vidim gdje naga rukom pljeska, bije,
I kao rana zora kada zori,Njezino tijelo od sunca i roseU srebrnijem talasima gori...
O, kako milo šušte njene kosePod oreolom, i meni se činiNagdje na zlatnu planetu me nose...
Gledam i strepim... Šumore jasmini,Svilene ptice sleću iz gnijezda;I moja duša nad njom, u visini,
Leprša - puna duga i zvijezda.
1911.
TRUBADUR
Moje je nebo, moje zore plave,Moj purpur ruža i glas iz gnijezda,Moj šum rijeke kad se časi javeS povratkom tihim večernjih zvijezda...
U meni gori jedna sveta vatra,I moje srce sve grli i ljubi...Snagu mi duše nikada ne satraZamahom kobnim života bič gubi.
Gord sam i sretan što se vazda moguUzdići vječnoj ljepoti i Bogu,I božjeg srca biti jedan deo.
Ja ćutim vatru svetu i rijetku -Moja je duša u svome začetkuObukla na se sunca zlatni veo...
1911.
JUTRO ŽETVE
Ovdje, pod hrastom, gdje se paprat splete,Počivam samcat. Šušte račve stare,Kao da mašu na čupave čete
Oblaka ranih što se tiho žareI plove tamo, preko polja tije',Po zlatu ječma i 'šenice jâre,
Gdje trepti jutro i svjetlila lije,Pada po drvlju i zahvata selaI raštrkane kolibice mije.
Niz golu strmen pljušte hitra vrela,Kô da bi krupne rubine, što gore,Po dolinama razasuti htjela.
Tamo, u strani, pod plamenjem zore,Vide se čeljad, trsnata i zdrava,Kô tvrda stabla na hrbatu gore.
U polje slaze, gdje rijeka plavaTeče i klasje žedno pije rosuI po vrbaku tanka magla spava.
Pogledaj! Ko je muško nosi kosuPreko ramena, a struka mu bedraResama bije. Ženske, s njima što su,
Grablje i vile drže; neke vedraI nejač malu. Već čujem đerdanaZveket i vidim treskaju se njedra...
Evo sve družbe! Ovdje, ispod grana,Svoja gnijezda gdje kosovac gradi,Gdje s bukve šušte bajke davnih dana,
Vidim ih. Hode. Poljski vjetar hladi,Povija gustu travu ispred ljudiI jašmak diže sa nevjesta mladi'.
Tu su i majke. Gle, jednoj sa grudiGolotrb mali pretegao se ceo,Pružio ruke za makom što rudi.
Svi grabe brže tamo gdje se spleo,Nadomak stada i široke struge,Sa makovima klas zlatan i zdreo.
Već su na meti. I rukave dugeZagrću kosci, i živo se kladeKoji će brže natkositi druge.
Zbaciše s glava saruke i vadeIz vodiera gladilice stare,I hitrom rukom dobre kose glade.
Sad polegoše i 'šenice jârePokrivaju ih vrsi uzdrhtaniI, rosni, lako u zori se žare.
I kosci kose, i dok vjetar raniPovija klasje, sa žilava vrataMrse se, viju perčini im vrani.
I sikće kosa, i u sjaju zlataOtkosi leže, i rubini roseTrepte po osju oborena vlata.
Srebrn se blesak prosipa sa kose,Nabrekle dršću na mišici žile,I žitom šušti korak noge bose.
Već grablje grabe i dižu se vile -Sa naviljcima zlata iznad čelaStupaju cure. Radosne i mile,
Plodove žetve, slatku hranu sela,U stoge slažu. Već drhtavu jaruIz suhog njedra baca zemlja vrela -
Već prisluženo sunce na oltaruNebesa trepti, zâri, e bih rekôKao da visi i plamti u žaru
Ogromno, sveto sve kandilo neko!Gle, jedan orô leti mu sve brže,Na klisurama što ga svu noć čekô...
Već žega zadnju paru s njima vrže -U hlad se, evo, putnik Turčin krije,Privezan konjic pokraj njega hrže.
I napiru se kosci ko će prije!Ne ćute oni umora ni grča,Samo što žeđi odoljeti nije.
Gle, jedan visok kao stablo srča,Brišući znojno lice što se plami,Pod jablanove do rijeke strča -
Prilegnu zemlji i na dušak samiŽeđ vrelu smiri; dok sjajno, kô srma,Trepti jutro i sve žedne mami.
U radovanju stremi gora strma,I vode njene, grmjelice pune,
Probijaju se iz hridi i grma.
Sve kliče. Uz to kô da rosne kruneKlasova zlatnih dodiruju neđePolako harfe nevidljive strune.
I kao behar sve strane i međeZasiplju zvuci, i tiho, sve tišePadaju meni na čelo i veđe...
I moja duša širi se, sve višeOaza biva. I gle, sa svih strana,Pod blagim pljuskom od sunčane kiše,
Plodove zlatne pruža mi sa grana...
1911.
MATI
Još nikad nije tvoj dom, o smrti, bioUkrašen tako!... Najljepši plod si sa granaPobrala zemnih, a on je još sunce htio...
Jedne si noći sa plavih sletila stranaU moje bašte... Tiho je padala rosa,I krunila se jabuka procvetana...
I ja sam čula gdje kradom koračaš bosa...I u tvom domu moja su djeca bila...Odvela si ih... Zlatna je njihova kosa,
K'o zlatno klasje kad sleti zora mila.Oni su bili moji anđeli pravi!...U njih je lice k'o ljiljanova svila...
U njih su oči plave, k'o liman plavi...U njih su usne mak crveni što se krijeU zrelom žitu... Još nigda, otkad se javi,
Tvoj dom, o smrti, ukrašen bio nijeLjepotom takom!... A moji dvori su crni...O, gdje si?!... Dođi u moju sobu, što prije,
Ja čekam na te!... Sva moja blaga zgrni:Ja imam oči plave, ja ću ih dati...
Ja imam kosu zlatnu, njom se ogrni...
Ja imam topla njedra, sve daje mati,Sve uzmi, evo!... Ne oklijevaj, hodi!Pruži mi ruku!... Mirno ću uza te stati!...
Samo me djeci, mojoj me djeci vodi!...
1911.
SLUTNJA
Skoro će, možda, sa pokrovom tame,Studena zemlja popadati na meI doći meni pošljednji minuti.
No moja duša ostaće da budeLagana ptica ove rodne grude,Topla, lijepa, ko zorini puti.
Ovdje u kršu, gdje su drače tuge,Iznad rijeka, zavičajnih vrela,Oskudnih polja i ubogih sela,Sviće gnijezdo od sunca i duge...
I svuda srca gdje razdrta stojeOna će bdjeti ko noću planeta,I na svom krilu, skrušena i sveta,Nositi nebu suze zemlje moje...
1911.
MI SMO NA PO PUTA...
Mi smo na po puta umorni i sveli,I kada bi' mogli, mi bi' natrag htjeli,Onamo gdje osta jutro naših danaI vrtovi puni toplih jorgovana...No sve je zaludu!... Mi moramo dalje,
Tamo, ocu vječnom, gdje nas usud šalje...Već ja vidim blizu: trepti svjetlost nekaČudesna na putu. To je gospod. ČekaNa putnike svoje, pa ih redom brojiPo čitulji svetoj što pred njime stoji...I sve što je kome ovdje negda dao,Svaki trunak sreće što je za nas sjao,Uz beskrajnu ljubav i očinsku brigu,Zapisô je gospod u debelu knjigu...Mi smo mu dužnici, i druge nam nije:Moja Muzo, tamo hajdemo što prije!Jer, eno, u raju mnogi mjesto grabe;Hoćemo li tamo, ne možemo džabe:Isplatimo ocu, skinimo tegobu,Pa onda bez brige spavajmo u - grobu...
1911.
HARFI
Staze su pune ljiljanovih zvona...Povratak ruža i rođene dugePozdravi i ti bez bola i tuge,I suncem ogrij svoja njedra bona.
Ovdje, uz potok, gdje se grmen spleoPun ljubičice i srebrne astre,Bolove naše neka tiho zastre,Kô stara groblja, zaborava veo...
Ja hoću pjesme, sunca i behara!Hoću da pijem iz puna peharaRadosti! Hoću, kô duga nad lukom,
Da sjajan treptim uz glas tvojih struna!...Zvoni!... Gle kako, s jabukovih kruna,Proljeće zlatno na nas maše rukom!
1911.
BOLOVI
Vi mi niste došli u trenutku nekom -Ja vas u rođenju svom donesoh svijeh:Kô suze i smijeh, kô čednost i grijeh,Kao krv i strasti sa plimom i sekom.
Vi ste moga bića nerazdvojni dio -U dnu duše moje rastete, i s granaVašijeh ja plod berem - blago svojih dana,I bez vas bih samo puki sirjak bio...
Sve dok ste u meni, nikad putem grubimNeće srce poći... Slavim vas i ljubim,Vi, zvezde u svodu moje noći trajne!
Vi, jezera moja, što na hridi nageMoga pusta žića prosipate drageRumene korale i smaragde sjajne...
Mostar, 1911.
NA ŽALU
Svrh hridi sjedim. Na kamenja sivaSilazi suton i prozirna tama.S jedrom, daleko, stremi lađa sama,I zadnji galeb kruži. More sniva.
Negda, kô tica pun rodnih gnijezda,Moja bi duša u ove trenuteLetila gori na svijetle pute -Na sjajan susret srebrnih zvijezda.
Ovdje, na žalu, pokraj tvojih vala,O more moje, nekada je blistôJedan dvor zlatan, kô stanište čistoPerla i tvojih crvenih korala.
O znaš li, one noći kada prodrePjesma zvijezda, kako bi pun srme,U akordima što radošću grme,Tvoj talas pljuskô pragove mu modre?!
Pri mjesečini, pozno, kad se javeI rode novi svjetovi u rosi,Jedna bi nimfa, s ljiljanom u kosi,Uz njih se pela dižuć oči plave.
I na terasi, gdje ružine krunePovijaju se, u šuštanju velaUza me ona veselo bi sjela,Harfine tanke dirajući strune.
U tome času, s jedrima od platnaPlava kô nebo, popalo bi lukomBrodova jato, a s njih mašu rukomRadosti, sreća, i snovi... Sa zlatna
Balkona mi smo, na pozdrave njine,Ruže i guste krune hrizantemaBacali doli, puni toplih trema,Na plavi zaton... Sve u sjaju pline -
Po talasima sirene se njišu,I dok im vjetri mrse kosu dugu,One zasiplju živo jedna druguŠakom korala... Stare bašte dišu
Okolo dvora; behar leti s grana;Golubi moji, šušteći kô svila,Srebrna svoja razvijaju krilaI prhnu luci s visokih altana.
I dok im trepte ispod grla šare,Prelivaju se u čudesnoj boji,Kako bi milo, golubovi moji,Kružili jedra i zlatne brodare!...
O more, gdje su, gdje su časi oni?Gdje su terase, ruže? Sreća gdi je?Ja vidim ništa ostalo mi nijeDo magle što me udara i goni.
Skrhane lađe plutaju, a svrh teStudene hridi golubova moji'Srebrno perje raščupano stoji,I mlade krvi tople kapi drhte...
Kako su sada moje staze oštre!Meni se čini, sve više i više,Kô da uz pljusak jedne crne kišePo meni tuku gvozdene komoštre.
Gdje kročim, svuda samo grmlja drače,Razvale, groblja zvijezda i nada...Na stubovima srušenih arkadaPreda mnom moja zlatna nimfa plače.
1911.
JEDAN LOVOROV LIST O dvadesetpetogodišnjici "Bosanske Vile"
Lovore stari, savi svoje grane,Od kruna tvojih da vijenac vijemOnoj što sestra bješe nama svijemU duge noći i turobne dane.
Uz glase vila oko njena čelaSpleti se danas, i na ovoj grudiSvjedokom naše zahvalnosti budiOnoj što splet je zlatne sloge plela.
Ljeta je prošlo dvades't i pet višeNarodu srpskom kako suze brišeI bilje nosi od sela do sela.
O pjesmo naša, njoj na slavu leti!S dušama našim ti se danas spleti,Lovore stari, oko njena čela!
1911.
MIS IRBIJEVA
Stupila si nama... Usred noći tavneMučenika zemlju, koja nema zore,Privila si duši, gdje planete gore,O velika ženo Britanije slavne!
Preko naših polja, gdje kupine stoje,Neumorno, kao sijač bogom dani,Sijala si ispod magla neprestani'Sve zvijezde srca i ljubavi svoje.
I svuda gdje pade tvoje zrnje čisto -
Plod obilan, zlatan suzom je zablistô,Na slavu i hvalu tebi, naša mati!...
I vijekova mnogih kada konac bude,Ovdje na oltaru ove srpske grude,Pred tvojijem likom kandilo će sjati.
1911.
STOJAN [KOVAČEVIĆ]
Kô hrast što niče iz goleti oneGonjenoj tici da skrovište bude -I ti si nikô iz djedovske grudeDa budeš branič onih što ih gone.
Kô vihor mladi od grma do grmaI ti si tako, uzvišena čela,Kružio, lave, od sela do selaMrtve da budiš... Tvoja sveta krma
Bješe sloboda... I u vječnom bojuZa nju si davô krv i dušu svoju,I svaki korak njoj rane te stoji...
Vaj, sada kad nas sindžir tuče,Ko će da krha tamnice i ključeKad tebe nema i orlova tvoji'?
1911.
DUŠA
Ja vidim kad na te, topla i bijela,Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada...I šum svaki čujem tvoga odijela,Na dušeke meke kada kloneš mlada...
Kao sjenka tvoja svake te minute
Moja duša prati i uza te dršće...I ljubice svoje, čežnjama osute,Prosipa na tvoju stazu i raskršće...
U baštama tvojim ono rosa nije -To su suze sreće što ih ona lije,Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju...
U kandilu tvome kada žižak cepti,Znaj, to duša moja prislužena trepti,I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju...
1911.
POKIDANE STRUNE
I svršeno je bilo... U velu i mekoj svili,Silazila si mirno niz stepenice hrama,Pod krunom mirta. Svi su pogledi na tebi bili.
Pred crkvom žagor i tjeska. Kao stijena sama,Uz onaj stari jablan ja sam odvojen bioI ćutô. Na moje čelo studena padaše tama...
Uz melodiju čežnje praznički dan je lioToplo i blago sunce. Pod grozdovima beharaMirisale su bašte. Jedan je leptir htio
Na tvoja sletiti njedra, pun zlatnih svijetlih šara...I kada purpurni šećer prosuše pred tvoje skute,I skladno svirači vješti, uz ćemaneta stara,
Počeše toplu pjesmu: još jednom pogledah u te,I vidjeh, vidjeh ti oči, slatke i sunca pune...U meni sve se sruši, ja smrtne čuh minute,
I u dnu duše moje prsnuše zlatne strune.
1911.
POD JABUKAMA
Večernje zlato vrh drveta zâri,I pjesma žetve čuje se iz luka;Ispod jabuka povijenih i stari'Ja samcat ležim raširenih ruka.
Nada mnom visi plod krupan i zdreo -Purpurno zlatan svija krte grane;Meni je sada kô da gledam daneŠto ih je davno skrio maglen veo...
Ovako slatki i oni su bili...Topli, lijepi, smijali se na me,U zlatu sunca, u zorinoj svili,S nebom gdje nisu boravile tame...
Ja pružam ruke... i na rane grudiSavijam grane i ljubim plod zdreli...I čini mi se da tvoj obraz vreliNa usnama mi uzdrhtanim rudi.
1911.
POZDRAV
Kô željnu drugu i sa srcem brata,O drago more, tebi širim ruke,I u dnu grudi ćutim tople zvuke -Zlatnijeh ptica rasapjevana jata.
Ovdje se gubi moj bol, moja tuga.Sa tvojih vala, gdje svjetlila rone,Slušam li kako mile strofe zvone,U magli duše zatrepti mi duga.
I vazda kad se sa tvojih širinaPovratim domu uz pozdrav galeba,Ja dragoj nosim srce puno neba,Puno korala, perla i rubina -
Srebrno jato u duši se vije,I šume jedra lađa raštrkanih,I talas pljuska, svijetli se, bije
I lomi hridi bola neskrhanih...
O drago more, tebi širim ruke,Pružam ti srce obrvano tugom...Šumi i prospi svoje tople zvuke,I bol moj ogrni perlama i dugom!
1911.
POVRATAK IZ RAJA
Oblače, amo! Primi me na krilaI sa mnom doli spusti se u letu;Hoću da siđem na staru planetu,Gdje mi je negda postojbina bila.
Pravo ti kažem, hladna svjetlost rajaS vječito istim svaki polet satre...Željan sam zemlje i zemaljske vatre,Željan sam ljudi i njihova kraja.
Hajdemo dakle! Ponoćnje je doba.Oprezno! Otac spava! Tiho, tiše!Prene li, biće vike kao kiše,I svetom stopom zgaziće nas oba.
Tako! Pogledaj, sve dalje i daljeOstaje nebo i nad nama ćuti.Stari se mjesec kao limun žutiI hladan pogled ozgo na nas šalje.
Mrgodno luta prostorima plavim,Jer sudba vječno sa nebom ga sveza...Oblače, lakše, mene hvata jeza,Ja se sve bojim da ne strmoglavim!
Mnogi su sveci polomili noguSlazeći ljud'ma i njihovoj stazi...Ne vrdaj tako! Pobratime, pazi,S jaukom da se ne povratim bogu!
Lagano! Tako! Sada mogu i jaMirno cigaru zapaliti koju;Više mi miris ove biljke prijaNo pjesme što ih heruvimi poju.
S pramenjem mekim plavkastoga dimaNajljepši san me pohodi i njiše,Ovako duša spokojnije dišeI lakše teku stihovi i rima...
O plava gospo, što u gustoj sviliKosâ nosite snježne georgine,Sad bih vam pjevô najljepše tercineKad biste ovdje pokraj mene bili.
No vi u raju ostali ste... SvetiLežite mirno pod božjim beharom,Dok zlatni stražar u ruci s handžaromBdije i sve vas drži na pameti.
Ja znadem da vas vruće čežnje moreI krivo vam je što ko uz vas nije,Jer vaše srce još mladošću bijeI vaše usne u drhtanju gore...
Oblače, kakvo to leprša jato?!Čudesna svjetlost sa krila mu goriI rasipa se kao meteori,Kao zvijezdâ razdrobljeno zlato.
Ovo su duše nevine milošte,Na poziv oca što se u raj sele...O zlatne tice, ponesite vrelePozdrave moje plavoj gospi!... Jošte,
Gle, neko amo kao vihor hrli.Lucifer! Onaj s kim se sveti nose!On divnu ženu, čije zlatne koseVijore, eno, snažnom rukom grli.
Krila mu plamte kao plamen vatre,A strasan smijeh na licu mu titra;Nebu se kesi i ruka mu hitraKô da bi htjela da zvijezde satre.
O ti što ropćeš protiv sunca sjajnog,I žudno bereš, pun paklenih mašta,Najljepše ruže iz božijih bašta,Kako si sretan u prokletstvu Trajnog!...
Oblače, slušaj, već se vjetri gone,Već čujem kako udaraju blizu!Pogledaj, eno, u dugome nizu,Planine streme, za vrh mjesec tone.
Evo nam zemlje! Kô požara plamenPenje se sunce sve više i više,Sav istok trepti od purpurne kišeI ranih magla crveni se pramen.
Kakva ljepota! Gradovi i selaU bezbroj boja trepere i rude;Pjevaju šume, tanke svile blude,I leptir kruži rijeke i vrela.
Slušaj! Već eno svijetla i čistaMolitva rana sa tornjeva zvoni,I krotki narod u prah čelom roni,Hvali i slavi sveto slovo Hrista.
Kako ću sada, pri rođenju zore,Posle tisuću pozdraviti ljetaVeliki oltar gdje kandila svetaLjubavi oštre trepere i gore!...
O plava gospo, kako mi je žaoŠto ovdje sada mi komšije nismo!Ja bih vam odmah napisao pismo,I uz to buket kamelija slao.
S početka, znadem, vi ne biste htjeliNijednim znakom pokazati volje,No kašnje, gospo, sve bi išlo bolje,I vi bi sa mnom i pili i jeli...
O, što vas gospod tako rano uze?!Ali ja znadem, kô davnih vremena,Još zemlja ima krotkih Magdalena,Očiju sjajnih s florom tople suze...
Za molitve im s Pobožnošću strogom,I ja ću teški krst podići na se...I mene moja ljubav će da spaseOd gnjeva božjeg... Sad, oblače, zbogom!
1911.
POKOJ
Preda mnom tuče vodenica stara.Veče. Nad vodom zdrela trska rudi,I poljem šušte puna žita jara.
Po stazama se mak crveni žari.
Pod selom doli eno radnih ljudi,Kose im trepte. Sa širokih njivaPolaze domu, razdrljenih grudi.
Jabuka sunca svrh grebena zâri.
Sve viši suton u dolini biva,Razlijeva se i šumi... PogdjekoMimo me prođe kraj srebrnih iva.
S pristranka stremi drven toranj stari.
Padaju snovi kô pramenje meko,Lijepe ptice noćištu se kloneI preko granja odlaze daleko.
Jedna, svijetla i ljepša od svije',
Evo mi sleti s vrha breze one,I dokle stara vodenica bije,Uz pjesme, što me na molitvu gone,
Zlatno gnijezdo u mom srcu vije...
1911.
GAVRANOVI Pjesma sa Kosova
MrskiPrljavi gosti,Oskvrniste nam stan...Srce i naše kostiKljujte Svaki dan...
Proklet,O proklet bio,No igda ljubio vas!...I proklet porod mu cio,I stado, Polje i klas!...
Po ploduNašijeh njivaK'o oblak padate crn...
Naš znoj vam žetva biva,A nama Ostaje trn...
No od tihOstruga, jednom,Mi ćemo saviti splet...I s njim na čelu lednomUz oštre Hridi se pet'...
Uz hridi,Putem Golgoti,Ne, neće klonuti rob!...U Vjeri - svojoj Ljepoti,U sv'jetli Panuće grob!...
I zv'jezdeOsuće brijeg...I kao Hristos, naš Brat,Vaskrsa zlatni stijegS naših će Bedema sjat'!...
1911.
LEPTIROVA PJESMA
Što bi,Što bi Suze lioI umir'o s tajne tuge,Kad je Život tako mioI punSunca I pun duge!
MojaDuša Magle neće,Ni tamnice sužnja roba.Hoću zoru, sunce, cveće,Ljubav,Radost, Sve do groba!
Pa kadJednom Odem Bogu,S dušom što je sreću brala,Nek MU tamo reći moguJednoToplo: Oče, hvala!
1911.
VEČERNJA ZVONA
Smoreni zidari na skelama stojeKamenje tvrdo tešu tvrdi ljudi,I čela im se opaljena znoje.
Na ruke, vične i žezi i studi,Na poštrapana krečom lica vranaI razdrljene kosmate im grudi,
Purpurne ruže baca veče rana...Tih oblak jedan kao da bi htjeoSletiti, crven (k'o krv uzdrhtana),
I u svoj svilen ogrnut' ih veo...Kroz nj, svijetlo, jedno oko bodroGleda ih, trepti i sjaj lije vreo...
Prvi je suton do ulica prodroI zvona zvone sa tornjeva sviju.No dole zvuci plinu, i u modro
Gube se nebo, s vječnim da se sliju:Gori, svrh mase što po gradu grne,Čekići tvrdi o mramorje biju,
I glasi im se, k'o pahulje crne,Rasiplju širom. Svaki dršće, plače,Jeca... I dokle zadnja rumen trne,
I gori trepti svijetlost večernjače:K'o zvona druga, pod kubetom neba,Ja čujem kako čekići sve jače
Zvone i mole: hljeba! hljeba! hljeba!
1911.
1912
www.aleksasantic.com
PRINT 1. ŽETVAPRINT 2. SRCEPRINT 3. MOJ OTACPRINT 4. MOJA SOBAPRINT 5. TIPRINT 6. UGLJARI (VERZIJA I)PRINT 7. UGLJARI (VERZIJA II)PRINT 8. NERETVAPRINT 9. ZVEZDEPRINT 10. BARDPRINT 11. VIŠNJIĆEVE PJESMEPRINT 12. OHRIDSKO ROBLJE
PRINT 13. KOSOVKAPRINT 14. VEČE NA HUMKAMA UBOGIHPRINT 15. MARSELJEZEPRINT 16. MITOSPRINT 17. PUTNIKPRINT 18. HIMNA DRUŠTVA "PROSVJETE"PRINT 19. STOJANU NOVAKOVIĆUPRINT 20. NEMIRPRINT 21. KIRIDŽIJEPRINT 22. ORLUJ, KLIKĆI, ORLE BELI!...PRINT 23. PRIZRENE STARI...PRINT 24. PESMA S VARDARA.
ŽETVA
Mru ruže... Ja čujem ljeta zadnje ropceU pokrovu hladnu svela lišća žuta...Idem. Noć jesenja za mnom uzastopceKorača maglama dugim ogrnuta...
Nijedne zvijezde ne vidim na visu,Samo oblakova razderane krpe.No svjetiljke moje pogašene nisu,One iz mog bola svoju snagu crpe.
Kô kandila sjajna, kao purpur zore,Meni moje rane svijetle i gore,I u magli trepte nebesnim treptanjem.
I u daljna polja gdje spomeni stojeStižem, i pri sjaju bola duše svojeSrpovima zlatnim zlatno klasje žanjem.
1912.
SRCE
Iz doline reke, iz kopalja trska,Putanja me vodi u goletne strane.Noć. Poju slavuji, i na brsne graneKao sedef bela mesečina prska.
Već me evo vrhu. Svuda krš i sameDve-tri smreke šume na rapavoj ploči.Kô blage i tople materine oči,Lepe greju zvezde i gledaju na me.
Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdô;Pun fenjera stari Mostar trepti ozdo,Spava. Mesečine pokrilo ga platno.
Moje srce leti, i kliče, i gori,Prostorima kruži i, kô meteori,Po rodnome kraju rasipa se zlatno...
1912.
MOJ OTAC
Još kô da ga gledam. Pod oružjem stao,Uz jatagan trepte ledenice dvije.Spremni konjić frkće, nogom kopa, bije,Kao da bi na put gospodara zvao...
Zora je. Mi deca kraj majčina skutaU dvorištu stali, srce nam se trese -Otac, evo, svima iz jasprene kesePo marijaš vadi za sretnoga puta...
Mi mu ruku celuj, a on, kao jelaVisok, izgrli nas, pa konjica belaZakroči. I dokle rano sviće doba,
Mi ga ispraćamo, i mahalom staromPred njim sluga Jovan krače s džeferdarom,I meni se čini još ih gledam oba...
1912.
MOJA SOBA
Jedan krevet, astal, knjige u ormaru,U kutu bačene novine bez broja,I lik majke moje visi o duvaruUz ikonu, - eto, to je soba moja.
Malena. No meni velika je bašta,Gdje nad potocima tihim trepte jošteLeptirice sjajne mojih snova, mašta,Radosti i sreće, mira i milošte.
Ovdje mi je kao da sam gdje u straniVisoko, pod svodom duga uzdrhtani'U kojima rano proljeće se kupa...
Ovo je krletka topla duše mojeKroz njen mali prozor ona leti, poje,I sjaj zlatni pije iz nebeskih kupa.
1912.
TI
Moje je srce u čađi i u garuNapuštena i bedna kuća stara,Gde samo gladni crv kapije šaraI paučina visi o duvaru...
Odletele su ispod krova laste;Tu sad jato kobnih ptica grne.Po avliji se pletu travke crne,I svakog dana novi pelen raste.
Nemo i pusto... Kroz skrhana oknaVetrovi viju sa prašinom, dok naPragove gnjile povija se trnje.
Samo ti stojiš u dvorištu sama,
I kobne tice padaju kô tamaI s tvoje ruke crno zoblju zrnje.
1912.
UGLJARI (VERZIJA I)
Iz čeljusti zemlje, sve jedan po jedan,Izlaze u crnoj svešteničkoj rasi,Što su im je dugi u podzemlju časiOtkali od praha uglja... Svaki, žedan,
Prima krčag što mu pruža žena, iliŠći, il' sestra. I svi, golih ruka, piju,I vidi se kako damari im bijuPod suhijem grlom u nabrekloj žili.
Žeđ gase i smorne oči dižu gori,Presipa se voda i niz prsi crneOstavlja im brazde. I dok sunce trne
Povrh druma što je gradu zavijug'o,K'o da svaki nebu pogledima zbori:Gdje si bože?... Zašto spavaš tako dugo?...
1912.
UGLJARI (VERZIJA II)
Sve jedan po jedan, umoran i bedan,Izlaze iz grotla, u prljavoj rasi,Što su za njih dugi u podzemlju časiOtkali od praha uglja... Svaki žedan,
Prima puno vedro što mu pruža iliŽena ili sestra. I svi piju, piju,I vidi se kako damari im bijuIspod znojna grla u nabrekloj žili.
Smorne oči dižu i naginju vedra,Prosipa se voda i na gola njedra,Počađala, curi... Vrhovi se žare -
Tiho veče šušti u grimizu svile;Oni kući idu, kao senke mílêPutem, pokraj groblja, uz jablane stare.
1912.
NERETVA
Nada mnom, u bašti, mašu breskve puneZelenih lepeza i prvog zarutka;Pripilo se sunce i u lisne kruneKao da bi htjelo sve zlato da utka.
Ja, naslonjen na zid, prekrštenih ruka,Gledam kako doli, o hridinu šuplju,Neretva se lomi, a s visokih kukaNaga djeca skaču i s vikom se kuplju,
Dok najmanje jedno po prudu se valja.Galebovi kruže. Nekoliko praljaPratljačama mlate, i o greben greda
Razbija se eho, mre. Rijeka čista,Prepuna smaragda, putuje i blista,I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
1912.
ZVEZDE
Pored mene reka trabuni i spavaUljuljana poznim tičijim cvrkutom.Noć uza me stupa i svilenim skutomSjajne kaplje runi sa procvalih trava.
Kako toplo šumi njen kraljevski veoPun svitaljka jasnih, čeznuća i setâ,I zapinje lako za grane drvetâI mak crven što se po stazama spleo.
Kako li me grli i celuje milo!Kô na daždi klasje, kô različak plavi,Ja dršćem uz njenog srca toplo bilo.
Sve tako, kraj reke, greje me i krepi,A kad bela zora s pesmama se javi,Kući nosim punu pregršt zvezda lepi'.
1912.
BARD
Moje su pjesme rođene uz oneUdare teške maljeva i krasne,Uz bilo srcâ što ih muke gone,No čija vjera samo smrću gasne!
Moje su pjesme stražarke što stojeNa rodnom kršu orlovskih gnijezda...Vrsi, što streme usred noći svoje,Sa borovima prepunim zvijezda...
Moje su pjesme ratnici što kročeNaprijed vazda... Gleđe tvrde pločeNa kojima se oštre srca tupa...
Moje su pjesme orlovi što goreLete i nose pozdrav bliske zore,U zlatu krvi što iz groba stupa.
1912.
VIŠNJIĆEVE PJESME "Kad se šćaše po zemlji Srbiji"...
Višnjićeve pjesme čitam. Izvor vreoSlušam srca jakog... I gorim, i plamtim,I dižem se, rastem, i visoko spram timVrhovima stojim, gord, silan i smjeo...
Ovdje je povijest mog roda i robaŠto zamahnu lancem i zbaci tegobu,I zgazi u krv, i poleti grobu,I s barjakom slave uskrsnu iz groba...
Višnjićeve pjesme čitam. I stih svakiJa slušam gdje bije kao udar jakiGromova, s kojima rađa se sjaj vreoProljeća... I čitam, i gorim, i plamtim,I dižem se, rastem, i visoko spram timVrhovima stojim, gord, silan i smjeo.
1912.
OHRIDSKO ROBLJE
Ja znam, snovi moji nisu pusta varka:Tvoje rane tebe zaboljeće teže,I šiknuće ključ tvoje krvi svježe,I vihorom muka probudićeš Marka...
Sve do kosti tvrde ostruge željezneRazgrepšće ti meso. Neka! Ljut i oporTako samo i ti sinućeš na otpor,Kô lav kada silan u osveti grezne.
I vrata slobodi smrt velika, jednom,Otvoriće tebi svojom rukom lednom -Tvoja zora biće purpur tvoje rane...
Sada ćutiš mutno, kao oblak oni...No ja znam, taj oblak što ga bura goniNajzad svojim krepkim gromovima plane...
1912.
KOSOVKA Sjeni Vladete Kovačevića
Ovamo na Šaru! Pogledajte dolje:Kô da hrpe kruna blistaju iz trave!Ono krstaš slete na Kosovo Polje,
Sjajan krstaš orô s Dunava i SaveTu na staro gnezdo spusti se i pade.Sestre, crni veo skinimo sa glave -
Sve, kô ptice kobne, raspršajmo jade,Neka nam se duša u svilu obuče:Što Kosovo uze Kosovo nam dade.
Skrhali smo grube verige i ključe -Jutros na vratima mučenika svije'Svojom zlatnom alkom bela zora tuče.
Pojmo! Otkad sunce rađa se i grije,Sve otkada zvezde u visini brode,Još Kosovo nigda lepše bilo nije.
Gle, tamo, u plaštu, kraj Sitnice vode,Gord na belcu gordom Zmaj Ognjeni stupa,Zmaj Avale sive. Sa lučem slobode
On kalpake gazi tiranskijeh trupa.Na molitvu! Zvoni. Odjeci se hore -Sva se Gračanica u grimizu kupa.
Svrh nje, eno, plamti oreola zore.Ura! Satana je pao, grotlo tavnoProždrlo ga... Miloš popeva iz gore...
A uz alaj-barjak, kao jutro slavno,Sa zubljom, na belcu Zmaj se Ognjen žari.Pogledajte! Za njim niz Kosovo ravno
Vaskrsnuli trepte oklopnici stari...
1912.
VEČE NA HUMKAMA UBOGIH
Počinuste i vi... Sa grbače svojeSpustili ste teške krstove... Sad oniViše vaših glava posađeni stoje -Na njih pozno veče tihe suze roni...
U vašem životu nigda bilo nijeJedne staze da vas odvede u vrte...Po humkama vašim, eto, miris vijeI njišu se grane beharom zastrte...
Ne gone vas više niti glađu kinje,Niti li vas ledom prate zime sinje -Sad slušajte tople pjesme iz gnijezdâ...
Noć vječna obasja mrak vašijeh dana -:Gle, po vašem krovu, od ruža i grana,Prosiplju se zlatni poljupci zvijezda...
1912.
MARSELJEZE
Ne zovite mene, sit sam svega pira...Meni zveket čaša nigda dao nijePoleta ni žara što diže i grije,Ja u njemu čujem samo zvuk sindžira...
Jeste, zvuk sindžira, što ga sebi samiKujemo sve tako do dna tražeći čaše, -I s njom čekajući zoru slave naše,Svijetla da sine u vjekovnoj tami...
Ja ne mogu čuti vaše Marseljeze,Niti riječ praznu što pijana vezeOd ogavnih fraza barjaka slobode...
Ja znam, jedan trenut sav vaš ushit zbriše:Ja znam, niko od vas neće znati višeZa slobodu čim se napijete - vode.
1912.
MITOS
Usamljen Hristos, pod granjem kraj puta,Na krstu visi i vijenac dračeObavija se oko čela žuta,Gdje vječne misli svjetlilo se zače.
Pozno, kad lišće brezinoga prutaPod mjesečinom zatreperi jače,Žena u crnu ruhu dugog skutaPred noge Hrista pristupi i plače.
Mrtvi udovi micati se stanu,Sa božjeg čela kaplje krvi kanuI ozgo siđe jedan uzdah tajni...
U tome času vihor duhne s grana,I krv i suze raspe, i sa stranaSvud planu ruže od kapljica sjajni'...
1912.
PUTNIK
Žega, i svrh gore zadnja magla tanča.Ja se žedan penjem... Oštra strmen reže...Gori vidim mjesta gdje izvore svježeS plodovima rudim pokriva naranča.
Tamo mnogi putnik hladom rashladi se -Nađe vrelo svoje i znoj s čela utra...Nad njim se crvene plodovi kô jutra,I kao kandila prislužena vise...
O, kako bih i ja svome vrelu htio,I prilegô njemu, i tu žedan pio!...No zaludu moje želje gori blude -
Za me neće biti izvora ni truncu,Samo, žedan, 'vako gledaću vrhuncu,Gdje plodovi slatki naranača rude.
1912.
HIMNA DRUŠTVA "PROSVJETE"
Podignimo zublje svete -Nek ozare svod Balkana,Nek plamenja zlatna leteOd Timoka do Jadrana!
Svuda gdje se magla svodiNek svjetiljke živo gore!Sjaj prosvjete nek nas vodiMilom času srpske zore!
Omladino, preni, leti, -U te gleda narod cio;Ti mu slave lovor spleti,On ti vječni pomen bio!
Podignimo zublje svete -Nek ozare svod Balkana,Nek plamenja zlatna leteOd Timoka do Jadrana!
1912.
STOJANU NOVAKOVIĆU
Uz hridi života i studene javePod svojijem krstom i ti si se peo,No pred mrazom nisi saginjao glave,Jer bog tvome srcu dade oganj vreo.
Kô orlovi jaki iz rodnih gnijezda,Čija srca nigda zadrhtala nisu,Letio si gori... I sada na visuStojiš, kô hrast jedan, pod spletom zvijezda...
Kako li nas toplo tvoja duša grije
Usred ovih kobnih i sumornih dana!Nad nama kô stablo blagoslova bdije,I mi svi plod zlatan beremo joj s grana...
Nek je blagosloven onaj trenut mioKad te sjajna rodi njedro srpske grude!Ta ti jedan, starče, dostatan bi bioPa da srpski narod vazda slavan bude!
Po gorama našim, po polju i luciProsuo si uma svijetle planete...I mi danas, evo, kô ocu dijete,Svi stupimo tebi sa kapom u ruci.
Blagoslovi, starče! Nek naraštaj cioVelik djelom bude kô ti što si bio!
1912.
NEMIR
O, kako me trese ovo gluho doba -Mjesečina sjajna kao sedef sušti,I šedrvan što mi pod pendžerom pljušti,I dušeci ovi i mirisna soba!...
Gdje si?!... Tebe samo volim, rekla sam ti!Ja sam tvoja bašta, i sve ljeto mojeOve noći, dragi, meni svjetlilo je,I po mome granju toplo voće plamti...
Na te čeka... Hodi, hodi mi što prije!Hodi dokle hladna jesen došla nije,Po plodove moje, iz maglenih luka!
Moj bulbule, sleti u jabuke moje:Selimino njedro gori, sazdrelo je -Hoće tvoga stiska, hoće tvojih ruka...
1912.
KIRIDŽIJE
Gora strijemi. Strmenih ždrijelaMiriše smola čamova i smreke.Gori, visoko, u račvama jela,
Izgara mjesec. Ni glasa ni jeke.Pusto. Tek doli, gdje Drina krivuda,Pod hrastom sjede kiridžije neke.
U Sarajevo put ih vodi tuda.Pred njima vatra kô zora se žari,Pa crven trepti po družini svuda.
A kotô vrije, kačamak se vari.Okolo konji zamršenih grivaPasu, i leže puni denjci stari
Gazdinske robe. U dnu strmih njiva,Viseći poput razgrnute mreže,Po plotovima sjen drveta sniva.
Mir. Glavnje bukte. Širom noći svježeKô crven behar iskre lete, tonu,A družba sjedi. Neko skretanj reže,
Neko umoran glavom na panj klonuPa slatko hrče, dok priču kramaraSlušaju drugi: "Vidite li onu
Zidinu tamo, gdje se splela žara?Ondje se nekad među hrašćem krioHan kakvog nije bilo do Mostara!
Tu bi u svako doba ko bi htioNoćište našô. Za konak i hranuCvancika zdrava sav je trošak bio.
I ja sam često noćivô u hanu.Jednom, još nejak, tak ako sam znaoUsjeći ostan i oplesti branu,
Ovdje sa ocem na konak sam pao.Noć. Sjede mnogi putnici pa zbore,Pričaju priče. Peć plamti, a, kao
Smrt hladna, ciča jauče sve gore,Prozore trese, vrata drma, bije,Hrastove čupa i drumove ore.
Slušamo tako. Kad viši od svije'Spusti se uz nas Grgur, gazda hana,
Star, prešô bješe osamdeset dvije.
"I ja ću - reče - iz davnog zemanaPričati nešto." I uze na kriloUnuče, jedro kô drenova grana,
I poče: "To je jedne zime bilo;Mećava, brate, baš kô ova, ljuta,Kamenje prska, drobi se kô gnjilo
S mraza i leda. Noć, a nigdje puta, -Smetovi sami, i kurjaci vijuU čoporima iz svakog kuta.
Ovdje, uz oganj, sjede pa se grijuPutnici neki. Moja sina obaToče im piće, a s čibuka biju
Koluti dima. Zagrijana soba,Ali, svejedno, studen, kô da slanaPo hrptu mili. Kad, u neko doba,
Halka se začu na vratima hana.Ja uzeh fenjer, kapiju raskrili' -Kad konjik stoji do konjica vrana.
Osuti srebrom snijega. U svili,U sjaju zlata i dragog kama,Marko i Šarac nisu ljepši bili!
Javi se glasom dubokim kô jama,I vitez ata u sjajnom timaruZa halku sveza, pa uljeze nama.
Sav bješe kao stablo u beharu!Za njim se vlače struke duge rese,Pa struku zbaci i prisloni šaru.
Sjede i snijeg s odjela strese."Handžija", reče, "večeru mi dela!"Postavih sofru s čirakom i s nje se
Blistaše čirak. Metnuh što bi jela:Hljebac, i čimbur, ovčje plećke dvije,A uz to bješe i skorupa zdjela.
On poče jesti. Prekrsti se prije.No kô da jede mrki gorski vuče,Kakvoga nigda niko viđô nije
Sve otkad oni zlatni veo svučeZa mrtvim Markom u Urvini vila!Svi zapanjeni pa gledamo muče
Lice junaka, perčin kao svila,Povije one, oči koje kriju,I mrke brke kô dva vrana krila,
Što sjajne toke dostižu i kriju,I mimo toke oružje gdje goreAlemi sami i iskrama biju.
Gledamo. Moji sinovi ga dvore.Kad viknu: "Vina! Ali bakrač cio!"Ja mu donesoh, i silni div gore
Pô suda popi, a što nije htioOdnese vrancu. A vran od mejdanaZagrebe nogom i ispi svoj dio.
Pa kad mi plati za se i jaranasa tri dukata, "zbogom" reče svijem,A mi svi za njim na kapiju hana.
"Ne idi noćas! Po gorama tijem,Vukovi kruže", - rekosmo. On muča,Spremajući se zasjedama zlijem.
Ja posvijetlih jednom cjepkom luča,I vidjeh kako u hrastovu granuPred hanom bije, kô iz vrela ključa,
Para iz čela neznanome banu;I dok mu s toka blista srma suva,I trepti sjajno oružje, on vranu
Na sedlo pade, i u doba gluvaUtonu u noć kao mjesec jasni;A mi svi u glas: "Bog neka ga čuva!"
Hukti. Strah bije iz časova kasni',Vukova pune staze su i međe,No truni straha nema soko krasni!
Ne pređe dugo, ču se metak neđe,Pa drugi, treći, kao haber zao,Jeknu i presta. Mi nabrasmo veđe -
'Nakog junaka bijaše nam žao,Mišljasmo da je gdjegod, nedaleko,U borbi s ljutim zvjerovima pao.
"Hajdemo sjutra", ja družini reko',"Ne bi' li našli trag njegove smrti".Sunce. Vrijeme stišalo se, meko,
Sva Drina blista. Negdje štekću hrti,Hajka se čuje i grmenju gore,
A mi sve iđi i jednako prti,
Gledaj i traži. Kad tamo gdje goreČobanske vatre, blizu jedne struge,U crnoj lokvi smrzle krvi skore,
Vukova tušta iskesili dugeZube, a svrh njih, s jednog hrasta gnjila,Gavrani grakću, zovu jedni druge
Sa novom gozbom da osnaže krila.Gledaju ljudi. Svi se čudom čude,I sve zavika: "E, halal mu bila
Majčina hrana i hljeb rodne grude!"I, eto, to je Mutap Lazar bio,Što će živ biti dok Srbina bude".
I kramar svrši. Sve ćuti, i cioKaravan gleda put zidina stari',Misli i sanja... Noć trepti ti'o.
Pod mjesečinom šušti ječam jari;Ergela pase; vatra plamti, grije,I dokle laka crven lica zari,
U kotlu krklja kačamak i vrije.
1912.
ORLUJ, KLIKĆI, ORLE BELI!...
Orluj, klikći, orle beli, Svetom suncu vodi nas!U te gleda narod celi,Orluj, klikći, orle beli, Uz tebe je Bog i Spas!
S mora krvi blagorodne Svoj Srbiji sinu sjaj!Naša polja, njive plodne,Reke, gore neprohodne, Pamte slavni okršaj!
Orle beli, preni, sini, Nove slave daj nam plod!
S Avale se plave vini,Oslobodi, ujedini, Milo Srpstvo, mili rod!
1912.
PRIZRENE STARI....
Prizrene stari, kapije rastvori,Po pragovima, sagove razgrni,Skerletom teškim doksate ogrni -Tvoje se carstvo vraća! Gle, u zori,
Velikoj zori, Bog nad tobom bdije!Prizrene! S pesmom srpskoga ustaša,Žezlo to nose dva orla krstaša,Mila dva brata, zlatne krune dvije!...
Zaljuljaj zvona neka Vaskrs jave!S Lovćena tvrdog i Avale plave:Sjutra, uz trube, pod stjegom u zori,
Vitezi silni, gromovi u boju,Jezdiće gordo uz kaldrmu tvoju -Prizrene stari, kapije rastvori!
1912.
PESMA S VARDARA.
Svanu... Skoplje zasja... Mustaj-beže, skloniMrak oblaka što je po čelu ti pao.Pobedu je ovu nama Alah dao,Po Njegovoj volji i ti se pokloni!
Pruži ruku! Ove duše nisu jetke -Ne otimlju šćeri niti njima ćare...Mi dođosmo samo u domove stare,U njima da mrtve opojemo pretke.
Pod njihovim krovom hladna memla vejeI poslednje roblje da smrvi i satre;Mi žrtava svetih nosimo im vatre,Na ognjištu da nam smrzlu braću zgreje.
Vaša srca behu zima što sve daviI proždire kao provaljena jama;Mi u srcu leto donosimo vama,Gde svetlila trepte i vidici plavi.
Vi ne čuste nigda bol dubokih rana,No za sestre naše kovaste handžare;Mi kamenje drago, burme, adiđare,Nosimo im, evo, za venčanog dana.
Vi haraste samo blaga ove grude -Ona u razdrtu posrta odelu;Mi ćemo je, beže, odenuti celuU odoru carsku, da sva svetla bude.
U njoj nam je nik'o prvi carski lovor;Pa i ti si samo njenog stabla grana -Njezina su njedra bila tvoja hrana,I tvoj govor to je srpskih deda govor.
Pa pregori mrtvu slavu turskih orda -Pod lovorom lepšim Vardar gleda na te.Beže, šenluk čini! Uz naše granate,Neka jekne tvoja kuburlija gorda!
1912.
1913
www.aleksasantic.com
PRINT 1. ŽETEOCIPRINT 2. OTACPRINT 3. PRED BITOLJEMPRINT 4. POVRATAK (a)PRINT 5. BALADAPRINT 6. PRAZNIKPRINT 7. OKO VATREPRINT 8. PAHULJEPRINT 9. SEĆANJEPRINT 10. PRIJATELJUPRINT 11. PROLOGPRINT 12. POKLIČPRINT 13. POVRATAK (b)PRINT 14. MOLITVA
PRINT 15. MOMČILOPRINT 16. JUTRO NA KOSOVUPRINT 17. GOJKOVICAPRINT 18. NA MRTVOJ STRAŽIPRINT 19. NA VRHU KAČANIKAPRINT 20. PONORPRINT 21. ZGARIŠTEPRINT 22. PEĆINAPRINT 23. TARABOŠPRINT 24. KUMANOVOPRINT 25. LOVĆENUPRINT 26. NA OBALI DRAČAPRINT 27. ESAD PAŠIPRINT 28. ORAČ
ŽETEOCI
Kô svilene niti što ih pauk satkô,Po drveću visi mesečine veo.U polju, uz reku, šušti ječam zreo,I, kô krv, sa grana rudi voće slatko.
Mali drven toranj, kao straža neka,Uvrh sela stremi. Staro groblje ćuti,A krstovi, mahovinom ogrnuti,Svoje ruke šire, kô da svaki čeka
Da zagrli nekog... I dok ponoć plavaTrepti, i pod božjom rukom selo spava,Žeteoce čudne, koštane i sure,
Ja vidim gde s neba niz lestvice slaze,S kosama na vratu šoboćući gaze...I svrh sela zvoni udar kobne ure.
1913.
OTAC
Gde ste? Vašu pesmu ne čujem iz luke,A to, deco, ljuto boli me i vređa.Neprestano motrim, ispod suhe ruke,Hoćete li doći sa dalekih međa.
Oranju je doba. U plavome nebuPozdravi se čuju lastavica rani'.Starati se treba o nasušnjem hljebu,A ja sam oronô. Ko će da nas hrani?
Momčilo, Milojko, Mrgude, moj dive,Hoćete li skoro uzorati njive? -Hoćete li žnjeti kô što lani žnjeste?
Ej, plugovi vaši bez vas pusti stoje...S bolom na temena unučadi svojeSuhu ruku spuštam... Moja djeco, gde ste?
1913.
PRED BITOLJEM
Još jabuka sunca zaronila nije,Kô da s vrha gleda ono carsko djelo,Gdje vitezi, jači od džinova svije',U Rijeku Crnu zagaziše smjelo.Sa bedema riču topovi i grme;A daleko, niz to polje vodoplavno,Sa rijeke, zvoni pjesma kô od srme:"Oj Moravo, moje selo ravno!"
Novembarska studen probija i reže.Oni samo gaze i ne čuju više,S meteriza, turskih, sve teže i teže,Kako pljusak pada od olovne kiše.Posrću i tonu, i visoko svrh ti'Gomila se vija vrana jatô tavno,A kô jedna poznata molitva još drhti:"Oj Moravo, moje selo ravno!"
Svi upiru oči... Svima lice granu...Gle, pred njima, kao bašta adiđara,U večernjem sjaju zablista i planuStari Bitolj s gorom bijelih munara."Ura!" grmnu, jeknu... Za vrh sunca roni,Po hrbatu greda rudi borje davno;A s rijeke jošte topla pjesma zvoni:"Oj Moravo, moje selo ravno!"
1913.
POVRATAK (a)
Mrem... Sa mojih njiva eno drugi žanje...Tamo više nema stare kuće moje -Pod očevim krovom strana čeljad stoje,I šljemena srpskih sve je manje, manje...
O lijepa polja! O lijepe luke!
Ne nosim vam ništa doli duše gole,Žuljeva i rana, što peku i bole,Nevolje i gladi i skrhane šljuke...
U tebi mi neće, moje rodno selo,Pogladiti niko rukom mračno čelo,Niti li će čuti vapaj bijedan...
Ja znam, ništa više za me nemaš tamo,Ali jednu želju ispuni mi samo:Pod granama tvojim o daj mi grob jedan.
1913.
BALADA
"Kaži mi, dete, što si se pokrioZemljom i travom? Zar ti hladno nije?""Ne, mati. Ovde tako toplo mi jeKô da uz naše ognjište bih bio."
"Preni se. Pođi svojoj rodnoj luci -Kuća te čeka, moja slavo živa.""Ne mogu. Tu se tako slatko snivaKô da na tvojoj zaspao sam ruci."
"Vaj, rano li te san studeni srete!Kada ćeš iz te postelje olovneUstati, sine?" - "U moravske četeKada me, majko, nova truba zovne."
"Sunce se vraća. Evo tica, gnezda,A tebe nema. Šta ću tvojoj djeci,Šta ljubi reći?" - "Otišô je, reci,Na nebo, za vas da nabere zvezda"...
1913.
PRAZNIK
U ognju jutra vrhovi se žare;Kô u beharu gusta stabla neka,U prazničkome ruhu narod čekaPred kapijama Gračanice stare.
I radovanjem bezbroj srca vreli'Jeknuše zvona i s oltarske pločeSvešteni otac liturgiju počeI mirisima tamjana hram preli.
S krstom, gologlav narod u hram stupa,I svaka duša u sjaju se kupaI bogu leti na pojanje danas.
I zvona zvone, ljuljaju se sama,Pjevaju dveri... Na domaku hramaPognute glave prolazi Arbanas...
1913.
OKO VATRE
Kô zora na vrhu gore, plamen buknuI račve bukava rujni grimiz pokri.Svi, držeći diljku sa bodljom, u suknuSivom oko vatre oni sede mokri.
Pozno. Jedva s vrha pogled prodre tudaKroz koprenu noći hladnoga oktobra,Te Sitnicu spaziš gde poljem krivudaUz kržljava stabla i begovska dobra.
Hladno. Kô turbani, sa greda i grmaMotaju se magle, i u pređu njinuGdegde zapne bela mesečeva srma.
Oni sede. Sjakti vrh bodlja, i s travaTrepti inje. Iskre raspnu se i sinuKao venci zvezda iznad njinih glava.
1913.
PAHULJE
Pjevala je zima svoju pjesmu staru;Praminjô je snijeg i veselo pleoOd srebrnih nita svoj široki veo,I rasprostirô ga svuda po Mostaru.
U zasjedi cure čekale su momke;Nanula se klepet čuo po sokaku,Padale su grude po svakom junaku,Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.
I ti nekud prođe, u mahalu, sama;Pokrila te zima čistim pahuljama,Pa po tebi trepte kô sjajni leptiri...
Samo tvoje lice skriti nije htjela,I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,Radosno i zlatno proljeće me viri...
1913.
SEĆANJE
Po meni srebrnih jasika sen pao.Tu je oni izvor gde sam negda bio,Iz lipove kore kad sam žedan pioI s tobom se dugo kroza šiblje krao...
Eno uske staze kuda smo se peliOnamo, visoko, gde oblaci rudeI k'o razderani plamenovi bludeI okrajkom zapnu za vrhove jeli.
Osvrćem se, gledam... I, meni se čini,Kao da te snova vidim u blizini,Uz izvor, gdje još trula klupa stoji.
I kao da čujem tice davnih dana,I kao da vetar, tiho ispod grana,Na me sipa behar iz nedara tvoji'...
1913.
PRIJATELJU
Prijatelju! Znadem da su ovi putiNa našoj planeti trnje što nas bode,Da je malo staza što u bašti vodeGde bokori šume suncem ogrnuti.
No nijedna tvoja noć još nije bilaBez zvezda, jer njih je samo oblak skrio,Za oblakom trepti njihov blesak mio...Poleti, i njima uzneće te krila!
Da, život je memla robijaške kuće,I njegovo trnje sve te para ljuće,I cvetova nema da se tebi jave...
No ti imaš ruke! Snagom ruka goli'Ostruge razgrni i krvlju ih poli,I naći ćeš tvoje ljubičice plave...
1913.
PROLOG
Ukrijepi me, Muzo, i ozariPlamenom zlatnim tvoje duše mile,Nek srca moga propoju oltariPjesmama slavne pobjede i sile.
Hodi neka me tvoja nose krilaPo ognjištima što ih tiran uzeKadno je majka tvrda srca bilaPa od svog srca ne pustila suze...
Iskupili smo kolijevke svetePjesama, vila, naše slatke bajke -Orlovi cara sada snova lete
Po zavičaju Jevrosime majke
Pjevaj i krotko bogu blagodari!Gdje juče bjehu tamnice i noći,Jutros blistaju visoki oltariNaše svijetle slobode i moći.
Hodi i s njima proslavljajmo dobaRadosti, sreće, praznika i zore.Nek nam srca prislužena oba,U njihovijem kandilima gore...
1913.
POKLIČ
Pjesmo moja, hajde letiIz dna srca, duše zdrave, -Daljine te zovu plave,Zove neba oganj sveti.
Gdjegod nađeš suzu kojuŠto je tužno roblje lije,Po njoj prospi dugu svojuI svjetlilom ubriši je!
Sve probudi, sve što spava,Nek ustane muški mreti:Visoko je zora plava,Uz krš joj se treba peti!
Od Goleša do JadranaPreni duše što su u snu,Kô pučina uzburkanaNek u hridi ropstva pljusnu!
Iz tog pljuska, borbe sjajne,Perle slave i slobode,S blagoslovom svete tajne,Sinuće ti, srpski rode.
Leti, pjesmo, i sve zbratiŠto rastavlja razdor grubi,I izgrli i ižljubiSve što cvili, sve što pati...
1913.
POVRATAK (b)
Propojaše srca, i sve kô da preliPrazničkog tamjana miris blag i mio.Nesta mutne magle sa obraza sveli',I svjetlilo zasja gdje je sumor bio;Sve, staro i mlado, radošću se grijeI vrvi na vrata iz kolibe svoje -Majke, sestre, ljube, s lučevima stoje,Čekaju... Noć mračna. Negdje kurjak vije.
Već svi čuju blizu, sa putanje znane,Rzanje i topot i oružja zveku,I po koji metak što, s klicanjem, plane,Te po dugom klancu jeka stiže jeku.Tapšu djeca, viču, i s radosti vreleKao da bi svako poletjeti htjelo,Jer sad, eno, vide sve konjike smjeleGdje, mašući kapom, ulaze u selo.
Tu su! "Dobro došli!" pozdravi se hore.Sjahuju junaci i svojima hrle;I u plamu luča, kô u plamu zore,Vidiš kako sestre trče, braću grle,Uvis mlade majke svoja čeda dižu,A očevi krepki ljube ih u čelo.Svi mili i dragi s okršaja stižu,I u rudom sjaju luča trepti selo.
"A gdje je moj Grgur?... Zar on došô nije?"Jedna pogurena, stara žena poče."Kažite mi gdi je?... Moj sin Grgur gdi je?"I glas muklo zvoni, kô iz grobne ploče.Zbunjeno je tješi ratnik, momče neko,A gotovo da mu suza s oka kane:"Možda, ove noći, il' sjutra, čim svane,Dojezdiće i on... Tako nam je rekô"...
Ona samo zuri u gomilu gustu,I rođeno selo postade joj tuđe -Ne poznaje više nikoga. I pustuČupajući kosu u kolibu uđeI klonu... S ognjišta pod kotlom se žarePlamenovi hitri iz glavanja suhi'.
Tiho. Samo, katkad, iz ikone stareNešto lako prsne, pa opet mir gluhi.
Putanje su prazne. Staro selo sniva,Samo što se gdjegdje koje okno zari.Mračno. Jedva pogled prodre preko njivaNa mlinicu ispod jablanova stari'.Majka jošte čuči uz ognjište sama -Prisluškuje, čeka, nada se, a s brdaSamo vjetar hukne... I studena čamaObara se na nju kô hridina tvrda.
I dok mora noći svrh nje ostve tržeI svjetiljke nada iz duše joj krade,Ona začu kako Vran Grgurov rže,Jer ga zna po glasu kô kutnje čeljade.S raspaljenom cjepkom od suhoga smrčaU noć jurnu sjajna, kô svjetlost oltara;I ržući, s kose Vran preda nju strčaSam, s krvavom ranom između rebara.
Ona vidi jasno... Sve vidje... Posrnu -I zadnja se nada otkide iz duše...Luč po kamu pade i sve u noć crnu,Kô krvave zmije, iskre se prosuše.Mrko drvlje šumi. Preko golih njivaPolagano viju pahuljice krupne.Tiho. Nigdje glasa. Selo davno sniva.Samo vjetar negdje kanatima lupne.
1913.
MOLITVA
Veliki Bože Istine i Pravde,Koji me diže iz gnusnoga kala,U krvi oganj, u ruci mač dade,I reče: "Prkosi vihorima zala!"
Bože, koji si u prostor beskrajniDao mi svijet, koji ne zna niko,U dušu moju unio luč sjajniI na bolove me i stradanja svik'o...
Daj mi u srcu kap tvoje milostiI stišaj buru podivljale ćudi:
Da mogu praštat gonjenja i zlosti,I cio svijet prigrlit na grudi...
1913.
MOMČILO
Durmitor sinu. Noć zasja, bih rekô,Kô da se rasu svud grimiz i srma,I kô da požar i praskanje nekoIzbija svuda iz krša i grma.
Ono se hitri Jabučilo vinuPod gospodarom Momčilom, i s krilaOgnjeve pusti. I stoga noć sinuI porumeni njena crna svila.
Gle kako leti, kao neba znamen,Kô bura kad se s hrastovima bori!Gusta mu griva, kao zlatan plamen,Svrh oštrih greda leprša i gori.
On u noć tone sve dublje i dublje,A para mu se iz nozdrva žariKao pri sjaju razbuktale zubljeStudeni bakar sa kaciga stari'.
Momčilo kliče, i rodnoga krajaOdjeke prima... Sjajan! S toka svije'Varnice siplju, i kô do dva zmajaSa balčaka mu gore oči dvije.
I sve se blista. Noć trepti, bih rekô,Kô da se grimiz rasipa i srma.I kô da požar i praskanje nekoIzbija svuda iz krša i grma.
1913.
JUTRO NA KOSOVU
Probuđene trepte daljine i međe -Razdraba se blesak po kosi i luci,Kô da Boško, s alaj-barjakom u ruci,U oklopu sjajnom sam projezdi neđe...
Puklo polje. Širom, na četiri strane,Preko dugih njiva i ravnica svije',Svud orače vidiš i rala i brane,I kako iz mrkih brazda para bije.
A tamo, kô gora srebrna i čista,Pokrivena nebom Gračanica blistaI sjaj s krsta siplje... Trepte daljne međe -
Razdraba se blesak po kosi i luci,Kô da Boško, s alaj-barjakom u ruci,U oklopu sjajnom sam projezdi neđe.
1913.
GOJKOVICA
Vojvoda Gojko, odapni tetivu,Svrh Jezera se hitra utva vije!Obuci kalpak, toke i kadivu -Jutros je vaskrs mučenika svije'!
Peva i kliče naš zavičaj ceo!Bojana trepti i bleske đerdanaPo Skadru baca, gde, crven i zreo,Slatki plod na nju maše sa svih strana.
Gle, tamo, kuda šatori se beleUz plamenove vatara kraj vode,S curama stasa vita kô u jeleIgraju oro vesnici slobode!
Na poklon jezdi herojima zornimI celuj lica sva, mlada i seda!Oni junaštva mahom čudotvornimI patnjom greh su iskupili deda...
S njima se vrati novi život nama -I jutros, kad im pesma probi tame,
Moj hladni đemer od crnoga kamaPrsnu, i ruže zora prosu na me.
Ja sada, evo, na bedemu stojim,Gde steg leprša slave davnih dana,I čedo dižem na rukama svojim -Neka vidi kraljeve megdana!
Vojvoda Gojko, odapni tetivu,Svrh Jezera se hitra utva vije!Obuci kalpak, toke i kadivu -Jutros je vaskrs mučenika svije'!
1913.
NA MRTVOJ STRAŽI
Svu noć oštra mećava mela,Ne znaš puta, ne vidiš sela.
Kamen je pucô, s mraza plakô,Cviljelo gorom drvlje svako.
On nijem bješe kao čelik,Prisluškujući, gord i velik.
I svanu... Svuda smet so smeta.Vrane se kupe na drveta...
On još na visu gora stari'Sa puškom čeka i stražari...
Ogrnut mrazom, mrtav, ledan,Stoji... I eno kô stup jedan,
Srebrn i sjajan, s vrha gorePodupro plavo nebo zore.
1913.
NA VRHU KAČANIKA
Živojinu J. Rankoviću, potpukovniku
U grimizu zore, lep kô plod sa grana,Kô polje gde rujni makovi se žare,Sa litijom narod hrli sa svih stranaUz klisuru pokraj Nerodimke stare.
S decom u naručju vedre majke hode;Trče cure, momci, zažarena lika;Nejaku unučad sedi starci vode,I svi bi što brže na vrh Kačanika.
Onamo je Marko dojezdio danas -Šarac kopa, rže, silan Marko pije,A na travi sablje salomljene dvijeI dva koplja bojna... I Musa Arbanas,
Rasporen, držeći još balčak od srebra,Leži nauznačke. Grdosija prava.Tri mu srca plamte ispod troja rebra,A na jednom, eno, ljuta guja spava.
"Tebe boga hvalim!" šumi lišće s grma.Poju reke, bašte, gajevi i vrela,I sve... I dok zvona svud zvone kô srma,I kô krune trepte gradovi i sela
U grimizu zore, lep kô plod sa grana,Kô polje gde rujni makovi se žare,S litijom narod hrli sa svih stranaUz klisuru pokraj Nerodimke stare...
1913.
PONOR
Lomljava i praska. Ječi klanac dugi,A visoko, gde se dižu grede kose,Kô dva mrka diva dva se brata nose -Jedan je sa Drine, a s Marice drugi...
Pod njima duboko grmi Vardar stari,I pauci smrti predu crne niti...A oni se hrvu... Ko će žrtva biti?...
Jeka. Svod se trese. Grakću lešinari.
Već na rubu stoje. Odlučno je doba.Niz litice oštre srušiše se oba,I mlaz vode pljusnu. Sunce za vrh seda.
Juriš, posrtanje, vapaj, škrgut zuba,Krv i ropac... Trešte zvuci kobnih truba...Sam, sa stene, s bolom sin Nemanje gleda...
1913.
ZGARIŠTE
Popaljeno selo. Iz crnoga zgaraJoš pokrovi dima penju se i krile.Nigde stada, zvona, kolibe ni ara -Sve je pusto! Samo, niz žljebove gnjile
Gde udara voda i korito dube,I kô pokajnice setne vrbe stoje,Oni mirno leže uz puške i trube,Poprskani ključem carske krvi svoje.
Kô plamenje sveća, iz modrijeh travaMak crveni rudi oko mrtvih glava;Dok studena voda po koritu prska
I rasiplje kapi na ta bela čela,Kô suze... Sve ćuti. Samo u dnu selaVran grakće i kruži svrh kopalja trska.
1913.
PEĆINA
Preda mnom pećina zinula kô nekaGrdna zver što nigde plena nije srela,Pa bi sada besna progutati htela
Sve. I gladna tako u zasedi čeka.
Ulazim sa lučem. Gle, tu jedna žena,Izbeglica tmurna, senka koja bludi,Polunaga sedi, razdrljenih grudi,Kraj uboge vatre. Sva bleda, strvena,
Na me oči diže, i uz prsa jačeMalo dete stiska i dronjke mu skuplja;Dok nad njim, duboko, s ogrebima drače
Prazne dojke vise kao suze dvije...Mrak. Sa svoda kaplje; smrt, s dva oka šuplja,Kô da negde, muklo, o nakovanj bije.
1913.
TARABOŠ
Juriš! Na vrhe pobijmo barjake!Planina jeknu, trese se i slama.Sve jurnu, k'o da zmajeve gorštake
Uz grm i krše nose krila sama.Napred! Na juriš! - Sve grmi, k'o divaPobune mračne iz bezdanih jama.
Noć je duboka i sve dublja biva;A tamo, preko krša i drveta,Strukama gustim što ih magla skriva,
Penju se oni. Vrsi bajonetaPo mraku sjeknu k'o odblesci zoreLom. Zemlja dršće. Iz crnih kubeta
Nebu svud sikću šrapneli i gore.Granata praska i sa greda svije'Hrnjage stena s tutnjavom se ore.
No nigde strave ni uzmaka nije -Zaludu strmen sve to više bivaI bura smrti jauče i vije:
Tamo, gdje nebo reže golet siva,Penju se oni. I gora se slama -Napred! Na juriš! - Sve grmi, k'o diva
Pobune mračne iz bezdanih jama.
1913.
KUMANOVO Sjeni Aleksandra Glišića
Svi na kolena, svi! Ovde je bilaSveštena vatra žrtve blagorodne,Što su je mahom širokijeh krila
Zmajevi naši rasplamteli. NekaS molitvom svaki poljubi tlo sveto,S koga je višnja zagrmela jeka
Osvete slatke. I k'o talas burniSinjega mora razlila se širomPreko ravnina i gudura tmurni',
Roblje da prene i donese vesti:Plameni obruč ustreptana suncaKako se rađa iz krvi i svesti...
Svi na kolena, svi! Ovde je Vrelo,Gde se sva lepa napojiše srcaSnagom bogova za bogovsko delo.
Ovde jue sveti Hram. Ovde je lučeVatrama vere zažegla sloboda,Srbiju Staru da s nova obuče
U sjaj i bleske kao davnih dana,Kada je, ono, Gospođa CaricaU odsevima grivna i đerdana,
Gledala ozgo, s visokih balkona,S pobeda kako imperator jezdi,Uz urnebesni klik i pozdrav zvona.
Svi na kolena, svi!
1913.
LOVĆENU
S porfirom sunca, kralju svrh Jadrana,Ti što u zvezde tičeš vrhom krune,Pozdravljam tebe i jek tvog megdana!
Visovi tvoji nadanjima puneStoleća mnoga one, što su samiI ostavljeni, uz jecanje strune,
Cviljeli ljuto u gvožđu i tami.U tebi vazda, za sva srca bona,Tekli su sveti izvori. U čami
Našoj, na stege željeznijeh spona,Na krv i rane, duboke k'o jama,Ti si privij'o meleme, i zvona
Blagoveštenih zvuke slao nama.I suzne oči podiže rod sveliI vide Boga... I vide: sa kama
Hrbata tvojih, vulkane, gde smeliTvoj plamen buknu i k'o sjaj planetaPro daljnih međa rasu se i preli
Vrhove divnih dečanskih kubeta.I sad u gaju gdje je Stevan pleoVence i sluš'o negda poj s drveta,
Sa žezlom blista dvoglav or'o beo.Likuj! Pred delom tvoje dece časne,Gle, polumesec kako, krvav ceo,
Iznad munara Zlatnog Roga gasne.
1913.
NA OBALI DRAČA
Ovdje pobi,Barjaktaru, Svilen barjak, zlatne rojte!Sokolovi,Slavu staru Milutina kralja pojte!Neka letiKao bura,I na Drini i na SaviBraći javi:Naš je! Naš je Jadran plavi! Ura!...
O Srbijo,Mili dome, Krasni li si lovor splela!Po širokom Skutu tvome I svetosti tvoga čela,Snova, eto,Pun azura,Jadran sipa, iz dubinaI širina,Sjaj korala i rubina Ura!...
Zdravo! Zdravo!More plavo! Svoju krv smo za te dali,Toplu, blagu,Milu, dragu, K'o tvoj biser i korali...Pa htjedne liDivlja buraS tebe da nas makne samo -Mreti znamo -Bez krvi te mi ne damo! Ura!...
1913.
ESAD PAŠI
Gvozdenijeh vrata razbili smo braveI pobili barjak na bedeme strme!Po volji Alaha, jutros, mrki lave,
Vrhovi Lovćena pobjedama grme.
Ne strijeljaj okom i zube ne krši -Ko junački pada nigda pao nije!A znaš, i nas ovi rađali su krši:Po baštama Skadra, gdje naranča zrije,
Kraljice su naše šuštale u svili.Pašo, mi smo gradu neimari bili -Još Jezero pamti i Bojana čista,
Gdje je Gojko utve lakokrile gađ'o.Ovdje Balša svoje sokole je rađ'o -Ovdje nek' mu s nova grb stari zablista!
1913.
ORAČ
Ovamo krepki mrkota moj,Prošli su vihori boja.Sad mesto krvi, po zemlji svojNek' pljusnu potoci znoja...PovuciJačeNiz lanac dug!U korenDračeNek rine plug! -Hàjê!Hàje!
Savladali smo zime surovi put -Sve s nova cveta i raste.Prolećem trepti svaki kut,I vraćaju se laste.Lomi se,Muči,Tako je red!A posleŽučiPićemo med! -Hàjê!Hàje!
Milo li negde zvoni zvuk,
Kao da slazi s neba!To ravno sunce pozdravlja pukPesmom budućeg hleba...O njiveRotkê.Obdar'te nas!Svud srećeKrotkeNek' sine klas! -Hàjê!Hàje!
Pomozi Bože i Ti dajBlagoslov ovoj grudi!Po celom rodu prospi sjajI Ti mu vođa budi!Nek' pregneSmelo,O, oče svet,Na novoDèlo,Na novi let! -Hàjê!Hàje!
1913.
1914
www.aleksasantic.com
PRINT 1. ZIMAPRINT 2. NA PRIPECIPRINT 3. LEPTIRPRINT 4. PESMA JAKIHPRINT 5. OPROŠTAJPRINT 6. VAZNESENJEPRINT 7. NA PROZORUPRINT 8. NAŠ APOSTOLPRINT 9. ZVEZDEPRINT 10. LETOPRINT 11. PRIZRENSKA NOĆ
ZIMA
Jezdim. Snijeg pršti. Iz domaje svojeU dolinu sela gladni vuk se krade.Sve su šume kao mramorne arkade -Stabla kô srebrni podupornji stoje.
Negdje čujem udar sjekire po panju,I sve jele dršću... Sama žena neka,Pod bremenom drva, na raskršću čeka -Odmara se. Gavran s grma gleda na nju...
I vremena žrvanj, k'o vreteno prelje,Okreće se naglo, i hukti i melje,I prah studen pada sve brže i brže...
Gori huji. Pusto. Vuk se gladni krade,I svud vidim samo mramorne arkade,I stubovi srebra krov nebeski drže.
1914.
NA PRIPECI
Skupljeno i žedno ćuti stablo svako;Ispucala zemlja, suhi ječam strši.Vrelu jaru siplju i polja i krši,I nigdje nijedan list da bi se makô.
Ovdje uz rijeku, uz kupine mrke,Prikrila se stoka pa umorno dašće;A tamo, u strani, osamljeno hrašćeGdje prostire sjenku, uz rapave škrke
Pribilo se selo pa ubogo ćuti.Staze prazne. Samo, prahom ogrnuti,Niz drum s kljusadima odmiču čergaši. -
Uz čupave majke gola, crnpurastaPrikaskuju djeca... Cvrčak cvrči s hrasta,I karavan miče. Stari drum se praši.
1914.
LEPTIR
U vrhu selaJelaKozliće pase i sve se vere,Savija graneI s grana bereLešnjike ranePo bregu.Gle! Otkud pahulja snegaNa leskovome listu?Nije. To boni leptir jedan u san se sveoA ceoBeoKo bela svila,Samo po rubu lepa mu drhti duga.Prstima, lagano, JelaZa belaUze gaKrila,I na dlan stavi i u dlan, dva-tri puta,Huknu i vaskrsnu ga...Puhorom zlatnim obasutaTrepnuše krilca i sa Jelina dlanaPreko žbunjeva brega,Doli,Gde šapću klasovi lana,Gde reka teče i gde se spleoBokor trstika goli -:S dugom na rubu krila otplovi leptir beo...Iz granja Jela se smejeI za njim gleda.Zora.Radosno miris vejeRose i meda
1914.
PESMA JAKIH
Mi nećemo reči gde praznina zvečiKao klepka šupljaMi hoćemo dela velikih bez reči -Žuljeva i znoja, stradanja i vere,Pelena iz čije žuči pčela bereI med slatki skuplja.
Neka stupe nama samo, samo oniŠto u duši noseRaspaljene vatre i vihor što goniOblake i ljulja i plimom i sekom,I proleće svetlo javlja s groma jekomNiz hridine kose.
Bogovi su naši bogovi što dižuOltare lepoti.Oni vedra čela pred Pilate stižu,I reč im je blaga, no silna kô reka,Ponosita, carska, sveta reč čovekaŠto stupa Golgoti.
Mi nećemo reči gde praznina zvečiKao klepka šupljaMi hoćemo dela velikih bez reči -Žuljeva i znoja, stradanja i vere,Pelena iz čije žuči pčela bereI med slatki skuplja.
1914.
OPROŠTAJ
Zbogom! Mi zaboraviti nećemo nikada na te,Nikada, more sinje, jer znamo šta si nama!Mrzili smo idući tebi, i preko drvlja i kamaSmrskane naše kosti raznosile su granate.
More, s albanskih greda potoci krvi našeS huktanjem padali su po srebru odore tvoje -Jošte hridine Drača purpurni ključevi boje,Kô da su pljusnuli s neba iz zlatne zorine čaše.
Najlepša srca zemlje, sve duše krepke i zdrave,Progutale su mutne reke i grotla crna;I preko leševa svojih, pod pljuskom ognjenih zrna,Na tvrde sletismo hridi uz tvoje vode plave.
O, znaš li kako onda, kličući, s kapom u ruci,Pustismo brodove želja po tebi, kolevko vila?Vide li kako milo trepte i kruže po luci,Visoka dižući jedra kô bezbroj srebrnih krila?
No jato brodova svetlih razbiše grebeni more -
Skrhane katarke želja kobno lutaju lukom...Zbogom, Jadrane stari!... Mi uzdrhtanom rukomSa grada dižemo stijeg s kletvama osvete skore...
I tada bedeme naše, uz pjesmu brodarka vila,Pljusnuće valovi tvoji! I s tvrde hridi slobodeMi ćemo gledati kako, raširenih krila,Po tebi, s kraljicom slave, brodovi naši brode!
1914.
VAZNESENJE
Razaram bola sve tamnice tvrde,Gdje tako dugo akrepi me daveI ujedima truju me i grde.
Letim i smrzle grudi mi se krave -Rukama hvatam plamenove zore,Oni me dižu u svodove plave.
I šume, trepte, šire se, i goreU vihorima radosti, i sile,Pobjeda slavnih što se jutros hore
Sve od Vardara pa do Soče mile.Moj bog, u meni što je mrtav bio,Probudio se i u grotlo spile
Očaja moga sve izvore slio.I sad kô more, gde svjetlilo grije,Moja se duša širi. I niz cio
Okean njeni, kome kraja nije,Galebi kruže, svud borovi brode;I s harfom, gorda i ljepša od svije',
Na krmi blista kraljica slobode!
1914.
NA PROZORU
S prozora, što gleda u vrt pust i sveo,Ja od zore slušam kako jedna zvonkaMelodija dršće i s grmlja obronkaRasipa se zlatna i kraj trese ceo.
Ono se proleće povraća sa puta,Već je blizu reke. Eno, iza vrba,Pred njim trče hitra deca golotrba,Po kosi beharom bajama osuta.
O proleće lepo, i meni se svrati,Pa i moju baštu uvelu pozlatiZlatom pesme tvoje i tvojega leta!
No, gle, ono prođe! Ne pogleda na me...Sa stabala mojih ne odlaze tame,I u granju nigde ni pesme ni cveta.
1914.
NAŠ APOSTOL Seni Jovana Skerlića
Ne, oblaci smrti pokrili te nisu,U rukama tvojim jošte zublje gore!Mi vidimo jasno gde se svake zoreU lepoti rađaš na dalekom visu -
Na gorama zlatnim tvojih zlatnih dela.Još čujemo tebe i gledamo u te -Pod zastavom tvojom omladina celaS mladom snagom stupa na velike pute.
Vruća srca svoja tvojom verom poji,Plašt ogrće na se plamenova tvoji',I u duši nosi pesmu živih vrela.
Lepa deca Juga tvojom vatrom gore,Tvojim letom lete - da te svake zoreZagrle na visu tvojih zlatnih dela.
1914.
ZVEZDE
Prvi plodovi noći raneRudeU plavim baštamaNeba.Neko zlatna stabla zatreseI s granaPo koja svetla jabuka paneKo vatra planeI sa visinaI bezbroj rubinaRaspe seCelaPo krovovima selaUz reku...Jelo,Hajdemo gore, na one krše,Gde stršeDrvetaI cvetaRunolist beli.Onde je nebo blizu; onamo su se spleliGajevi neba s krunama jela viti.Hajde,Na onaj greben sa mnom se popni i ti,Pa ćemo tamo statiI noći cele,Do zore bele,Rumene zvezde brati...
1914.
LETO
Žito je zdrelo;Prepelice se čuje glas.Pastirko Jelo,HodiPogodi:Koliko zrna ima ovi klas?
Šta veliš? Dvadeset i pet?Je li?A ne bude li,Šta ćeš mi dati?"Maramu ću tiOtkati -Najljepši biraću lan!Al' ćuti -Da ne zna svet!"...Dobro! Pruži dlan,A ja ću na dlan tvojMetati zrna a ti broj!Počni dakle!"Jedan -Dva -T-r-i"...Šta je?Glas ti zastaje!Ti si u vatri?!Tvoje se oči cakle!Kao trepetljika,Na dodir moje ruke, ti dršćeš, eto,Sva!A obrazi ti gore, kô makov cvet!...Znam ja to, znam...I ja gorim sam:Leto! -Žito je zdrelo,Jelo!...
1914.
PRIZRENSKA NOĆ
Po sobama više čiraci ne gore -Svrh krovova pločnih šušti ponoć plava;U sedefu čistom mjesečeve zoreS doksatima niskim stari Prizren spava.
Samo šći popova, Dinka, jošte, bdijeI jednako gleda iz demira svoji'Na Bistricu hladnu, gdje konjica pojiOdocnjeli vojnik... Sve joj srce bije -
I kada bi samo mladi vitez htio,Najljepši bi noćas njegov plijen bio:S njim bi odmah Dinka tamo, preko gore.
Jao, kako drhti - kô lišće na grani!Tresu joj se njedra, kuckaju đerdaniI trepte u sjaju mjesečeve zore.
1914.
1918
www.aleksasantic.com
PRINT 1. RUČAKPRINT 2. POGLED S VRHAPRINT 3. TAMNI TRENUCIPRINT 4. U LJULJAJCIPRINT 5. ŠERIFAPRINT 6. LUCIFERPRINT 7. NA MERMERU ČESMEPRINT 8. MOJI OČEVIPRINT 9. TEŽAKPRINT 10. JESENI MOJA...PRINT 11. ZORAPRINT 12. NOĆ U TRPNJU
PRINT 13. KOLEBANJEPRINT 14. POBEDNIKPRINT 15. SVIRAČPRINT 16. POSLEDNJI LETPRINT 17. VATRAPRINT 18. MOJA LJUBAVPRINT 19. NOĆNA FANTAZIJAPRINT 20. PLAČ ALHAMBREPRINT 21. NOVO POKOLENJEPRINT 22. LEGENDAPRINT 23. PESMA NAŠIH ĐAKAPRINT 24. NA MOLITVI
RUČAK
U izdrtom suknu, pod murvom kraj puta,Prekrstio noge na rapavoj ploči,I tu lomi komad hljeba otvrdnutaI glavicu luka uza nj slatko smoči
Pod bremenom tvrdim, sve do pola dana,Proveo je stari povijene šije,Još mu sa široka lica namrežganaI s runjava koša znoj curi i lije.
Pokraj njega česma oronula pljušti,I prah vode, sjajan kao sedef sušti,S dugama se raspe i na suncu umre.
I ćuteći sreću i blagoslov neba,Zguren hamal žudno, uz tvrd komad hljeba,Sluša kako nad njim s grana guču kumre.
1918.
POGLED S VRHA
Lepote! Uz reku, kao labud beo,Leži Mostar i, pun sunca, adiđara,Sav trepti, i stremi s kopljama munaraKao da bi nebu poleteti hteo.
Sve vidim, i baštu komšije Muktara,I isti kapidžik, i pčelinjak ceo;Pod orahom, gdje je neko na panj seo,Jošte česma prska kite đulbehara.
Preko zida vise i sad grane rotkeS kojih me plod rumen u detinjstvu zvaše,I meni je - k'o da kukom navrh motke
Snova svijam račve i kradem glavaše,Muktar viče, a ja, bos i golih gnjata,Preko plota s vencem raspuklih granata.
1918.
TAMNI TRENUCI
Ne hvataj, draga, više rukom belomZa moje stablo. Zatresti se neće,U slatkoj žudnji i sa snagom celomPo tebi lepo da razaspe cveće...
Gledaj, u njemu sada gnezda vijuPauci kobni i crv grize, dube...Otrubile su sve njegove trubeVihora, strasti i čeznuća sviju.
Ono sad misli samo da je varkaSve ovde što je, a istina suštaJedino ona crnoriđa barkaSa nama što se izgubi i spušta
Tamo gde Lete val huji i ječi...Ono sad misli: prave sreće čašaNa tom svetu da je smrt naša,
Jer kroz nju bogom biva sin čoveči...
-----------------------------------------
Vaj, sve je vetar i zvuk praznih reči...
1918.
U LJULJAJCI
U avliji, sama, ljulja se Ferida,U ljuljajci lakoj o murvovoj grani.Sve što imam kmeta, njiva nebrojani',Sve bih za nju dao, i još život prida!...
Blizu smo. Moj prozor u avliju njenuGleda, i ja vidim, kô šetaljka sata,Tamo-amo miče, a kô plamen zlataVihore joj kose... Malo, pa da krenu
Do prozora moga tabani joj rudi!...Mila li je! Kao da se sabah budiI o grani ljulja uz pjesme i zvuke!...
O lijepa, plava mezimico majke,Omakla se u moj prozor iz ljuljajke,I ja te u svoje dočekao ruke!...
1918.
ŠERIFA
Istom sunce sjeknu. Kô plava kadifa,Prostrlo se nebo, a vita i laka,Niz očevu baštu, po ćilimu maka,Pjevajući hodi jedina Šerifa.
Na nju zrelo voće smije se sa grana;Leptiri je prate, prvi zraci miju;
Po petama golim nanule joj biju,A pod grlom trepte odblesci đerdana...
Gle, zembilju punu krupnih zerdelijaNa ramenu nosi, a sve joj se vijaS glave jašmak crven, kô sabah na visu.
Aman, što je kršna, i sjajna, i vedra!Što li joj se tresu ona pusta njedra,Nabrekla kô šipci što još prsli nisu!...
1918.
LUCIFER
Silan i golem u noć leti, hrli,Kô da ga bure pobešnjele nose.Pogledaj! Divnu ženu, čije koseKô zlatan plamen vihore, on grli.
Krila mu bukte kô barjaci vatre.A koban podsmeh na licu mu titra;Nebu se kesi i ta neman hitraKô da bi htela sve zvezde da satre.
Već iznad mene minu i prohuja,Kô razuzdana široka oluja -Pomami njeni kad je s mora gone.
Jošte se vidi. Kao požar neki,Krvav i sjajan, u prostor dalekiGubi se, eno, i za greben tone.
1918.
NA MERMERU ČESME
Na mermeru česme sjedim, kafu pijem,I pušim - preda mnom nargila klokinja.
Rani pramen sunca u drveću tinjaI đinđuve baca po baštama svijem.
Tamo gdje kržljava smokva uz mlin kunjaMoj komšija Ibro, s čibukom u ruci,Čuči, vodu gleda i kako po luciRasipa se behar s jabuka i dunja.
Sve pjeva, Svrh granja, što se gusto splelo,Meka, rana svila lagano se vijeNo, ja bih se kleo, ono svila nije:
Sa mojom Šerifom to se sunce srelo,I za njegov carski purpur zaplelo seNekoliko zlatnih nita njene kose...
1918.
MOJI OČEVI
Moji su očevi iz onijeh stranaGdje motika zvoni i gdje krasna bije;Gdje znoj s čela kaplje i gdje ralo rije,I tvrde se grude drobe ispod brana...
Moji su očevi iz koliba grubi',Gdje se gusle čuju, pripovjesti, bajke,Gdjeno djecu uče proste, dobre majkeKam rođeni kako brani se i ljubi...
Moji su očevi sa timora tije'Gdje gnijezdo svoje krstaš orô vije,I sa vihorima bije se i tuče...
Moji su očevi buntovnici sveti,Sa dušom oluja što hrli i leti,I krlima zlatne raspaljuju luče...
1918.
TEŽAK
Zamahujem. Svuda kupina se splelaPa mi zemlju krije...I na mrke grude sa mojega čelaSve kap po kap lije.
Ja ću ovdje jedro posejati zrnjeŠto će ploda dati,Visoka i zlatna, i gde beše trnjeLepota će sjati...
Pa kada me skoro anđeoske struneZovnu s ovog sveta,Ja ću mirno poći u vrtove puneZorinoga cveta.
I tamo u vrtu radosti i poja,Gde su suncu vrela,Mene će moj otac, moj car, i vlast moja,Pitati za dela.
A ja, slušajući zorine slavulje,Samo ćutim, stojim.I gospodu svome pokažem sve žuljeNa rukama mojim.
Iz njih kad pročita svu povest čoveka,Radošću će sjati,I tamo gde teče rajska zlatna rekaMesta će mi dati...
1918.
JESENI MOJA...
Jeseni moja, pozdravljam te!... Hodi,I pođi sa mnom preko rodnih strana,Po lijepijem mjestima me vodi,Gdje šume čežnje mojih davnih dana.
Onamo ima ruža zavičajnih,Što nisu svele od studena inja,I vrela živih i putanja sjajnih,
Gdje duša ljuta još rudi i tinja.
Milo cvijeće otuda mi maše,Njegove čiste i svilene čašeSlatkim napitkom prepunjene stoje.
Jedan vijenac od njega ću sviti,I s molitvom ga na grob položitiSvog mrtvog ljeta i mladosti svoje.
1918.
ZORA
Golubovi prvi lete preko luka.Ne znam šta je, srce s njima bi me htelo!Kao da me davnih dana jutro srelo,Kad sam trčô majci raširenih ruka
I padô joj glavom u krilo i mekuLjubio joj ruku... Sav treptim kô prutkeJasike, i hodim putanjom uz reku,I gledam na njene srebrne svijutke.
Jutros, kao i ti, lepa reko čista,I moja sva duša žubori i blista,Razleva se, raste, i hučno koleba...
Gle, vrelo joj biva sve šire i veće,I u njezinijem dubinama srećeOgleda se zora i plav šator neba.
1918.
NOĆ U TRPNJU
Trpanj ćuti. Pred njim leži voda plava.U daljini s lađe laterna se žari.U obručju spila, kô same utvari
Što iz mora streme, mali zaton spava.
Sinoć otploviše ribari daleko,Samo po zatonu vidim jednu barku,S čeljadima, plovi. Neko vozi, nekoStao, ostve drži i vreba, dok žarku
Rasplamtjelu zublju diže cura jednaI njome svijetli. S mora nepreglednaTiho vjetar dođe, i pramenje meko
Mrsi joj. Sve ćuti. Samo s hridi oneGladan čagalj viče. I mjesec daleko,Kô tepsija zlatna, za pučinu tone.
1918.
KOLEBANJE
Niz litice Huma nasmijana, blaga,Rana večer slazi svrh vode i trska.Sa ramena njenog, iz puna krčaga,Preliva se grimiz i po kršu prska -Raspe se rijekom na ševare gole,I zapali lišće breze i topole.
Gle, mahala stara sva od nje zaruđe,Kô da u požaru izgara cijela!I u tvoju baštu sada, evo, uđeI šedrvan osu. S mramora bijelaProsuše se sjajni planuli dragulji,I po bašti svuda kliknuše slavulji.
Lagano na murve, smokve i granateIspe se u valu, sva sjajna i draga;Smijući se, ozgo, s jedne grane na teRujni grimiz izli iz svoga krčaga.A ti u ljuljajci pa se njišeš ti'o,Kô na međi jedan mak crven i mio.
Ja kraj plota stojim, gledam u vas dvoje;Jednake ste kao kaplje na cvijetu!I ne mogu više znati ljepši ko je,Ili ti il' ona?... Kô leptir u letuSav treptim, i mislim, draga, od vas dvijeKoju li bih sada zagrlio prije?...
1918.
POBEDNIK
Petama ste mene pogaziti hteli,Sa glave mi kalpak u prašinu strti;No u meni moji bogovi su bdeli,Pa se rugah vama i burama smrti.O oklope srca skrših vaših hordaSve nadžake oštre i sva koplja gorda.
Kopitama belca, u čiju je grivuOreada jedna bujne ruže plela,Ja preorah vaše ugare i njivu,I belegu mačem stavih vam na čela.Sada na međama vaših reka stojim,Iz kaciga vaših svoga belca pojim.
Sam zapinjem strelu. Moji su drugariSnaga moga srca i sjaj vere lepe:Oni su mi koplja, štitovi, handžari,I bure što gone vaše hajke slepe;Oni su mi jedra i kormilo lađaI timori gdje se moja zora rađa.
Zaman! Vaših truba vihori mi nisuSkrhali barjake - cigli pao nije!Jutros sam ih, eno, na onome visuSvrh gradova vaših posadio svije';Pa k'o plamenovi požara se vijuI kitama zlatnim o bedeme biju.
Svršeno je. Sada s ogarima svojimSvrh kopalja vaših i oklopa kruti',K'o hrastovo stablo sav u zori stojim,Dok poda mnom nogom kopa belac ljuti;S vrha koplja moga, pobj'ena u travi,Gordi or'o klikće sa krunom na glavi.
1918.
SVIRAČ
Ne, po vašem taktu gudalo ne vučem! Melodije moje teku s vrha sama,Gdeno zora suncu svojim zlatnim ključem Otvara portale, i makovi cvetS nedara mu baca na pragove hrama, U kraljevskom plaštu gde ga otac svet Ispraća i sprema na nov sjaj i let.
Moj zvuk rađa samo drhtaj mojih struna - Sam izbija kao vrelo reka plavi'.S vihorima živi uvrh gorskih kruna, I s lučama kruži naš ubogi kut...On je žižak onih koje memla davi I rodne im bašte mraz ubija ljut, Po očima traže duga svetli put...
U skrovištu, gde ga zlatne vatre krepe, On ne čeka nikad na tapšanje vaše...Njemu vence viju oreade lepe, I uz harfe slažu hvala čedni poj...I kô kaplje sunca ljiljanove čaše, On u sebi hrani svetih iskra roj, I dar od njih prima i oreol svoj...
On žeđ vinom gasi iz svoga krčaga, Sluhom svojim sluša reči s reka tajne...On je moje delo, moja krv i snaga, Moja sreća, radost, i bolova glas...S njim ću i umreti jedne noći sjajne, Kad uspeva reka, grm, polje i klas, Grleći, o drage moje strune, vas...
1918.
POSLEDNJI LET
O druže moj, ti pesmo moja, daj,Poleti neka zatrepti cela snaga!Hajde još jednom da sunca vreli sjajPijemo do dna krčaga.
Ne misli da je ništavna senka svet,
I da je život samo prašine šaka -Mi ćemo vedri i nasmejani mretKô zlatna večernja traka.
Hajde! Tamo je svetli kraljevski dom -U cveću blista pun pehar do pehara!Poj! Beri cveće!... I tako Ocu svomPođimo s vencem behara...
1918.
VATRA
Izgorješe stari Mrahorovi dvori!Iz krova, iz vrata, iz pendžera svije',Kô dugi barjaci, plamenje se vije,I oblaci dima uzdižu se gori.
Svijet juri, viče; glas borije bije;I ruše se grede; demiri se žare;Rasiplju se iskre pro mahale stareI u noći tonu kô crvene zmije.
O Šerifo, otkad tvoje oči viđe'I ja gorim 'nako, mira nemam niđe -Golemi me oganj poruši i satra!...
Kô svjetina ona, i kô dosad niko,Trčao bih i ja i mahnito vikô,Stiskajući srce: "Vatra! Vatra! Vatra!"
1918.
MOJA LJUBAV
Sad je ljubav moja jedna vila tmurna,Osamljena, pusta, paučljiva, bona...Više ruže žute ne mašu s balkona,Ni kaktusi rujni iz mramornih urna.
U strehi se krova gnezde miši slepi;U prozora svijeh, rasklimana, gnjila,Kô u mrtve tice, vise oba krila,A po njima pauk svoje mreže lepi.
Gde šedrvan mutni spram kapije prskaNiz pragove krnje ribnjaku se siđe,No labuda nema... Povrh vode riđeLeže mrtvi venci lotosa i trska.
Samo noći koje, kad ogrnu ti'oStruke mesečine bašte vile stare,Sve dvorane sinu, tremovi se žare,I sa harfa svuda zvuk se diže mio.
Svih prozora snova uzdignu se krila,Kao da bi negde poleteti htela;I puna korala poteku sva vrelaRadosti i pesme, gde su groblja bila.
Nove svetle kaplje rasipa fontana -Iz drobnih dragulja lepa plane boja;I pri mesečini vedra slika tvoja,U svodu od ruža javi se altana...
Lotosi zašušte po ribnjaku celom,Kô sedef sva voda zablista iz ramaJasika i breza, a ti ozgo, sama,Na labuda svoga mašeš ružom belom...
On uskrsne... Krila, kô dva bela jedra,Podiže i kruži nadomak fontane -U te gleda... Zlatno, iz brezine grane,Mesečevo koplje pogađa mu nedra.
No sve mine... Snova ćuti vila tmurna,Ostavljena, sama, paučljiva, bona...Više ruže žute ne mašu s balkona,Ni kaktusi rujni iz mramornih urna.
1918.
NOĆNA FANTAZIJA
Sedim na steni, blizu jedne crne
Studene reke, s obalama kukâ;Kô vihor kada kruži preko luka,Ona iz grotla svog huji i srne.
Majska noć. Ali kô svodovi kripteTamna, i jedva nazre se dno međe.Pevaju tice sve ređe i ređe;I u mom srcu kobne slutnje kipte:
Buljina negde čuje se na panju...Ja htedoh da se duša noćas krepiNa zlatnom vrelu melodija lepi',No mraka ploča obara se na nju.
Evo ih!... Vidim pustahije stare -Udesi noćni mašu mi sa vode...U lađi sa dva krnja jedra brode,A oči im se u dupljama žare.
Čuj, krešte! Muklo glas odleže daljeNiz reku. Svaki, sur, ohol i ledan,Na vratu drži helebardu. JedanNa kljunu lađe stoji s plamom palje.
Kô paučina na jedra se lepePerčini dima i kidaju snova.Već korab stiže kraju, a s krovaUrliče besno četa noći slepe.
Jedan po jedan skokom grdne žabeS palube skaču, a zelen i zaoOnaj sa paljom u pročelje staoI za njim, eno, svi iz kuke grabe.
Pratim ih kradom. Gde će u to doba?Na vrata moje bašte, eno, srnu...I čuj, već udar ječi kroz noć crnu,I daska praska, i rasprsla oba
Klonuše krila... Sad u lepom pitômGradine moje, s tapšanjem i jedom,Probiše hrđe... Stabla dršću redomSvilenim lišćem i behara kitom.
I snova udar za udarom poče -Iverje sočno leti na sve strane,Posrću stabla i krše se graneUz vodoskoke o pervaze ploče.
Rasipaju se pahuljice bele;Po plotovima svetnjaci se skriše;Odbegle tice iz gradine cele,I mojih lepih stabla nema više.
Nikad mi nije 'vako duša zebla,Niti je 'vaka zima tresla mene...Pogledaj! Tamo sada grube seneNa hrpu slažu oborena debla.
Onaj sa zubljom, zelen, dole kleče -Pripali stabla; stade piska grana,Pište kô deca kada sa svih stranaOko njih grme pobune i seče.
Izbi dim gusti - pokuljaše riđaRuna i začas poviše se svuda,Još jedva što se pod pramenjem viđaPutanja bela gde baštom krivuda.
Šinu bič jedan, pa drugi, pa trećiPlamena hitra, i kao merdžaniVarnice pršte, igraju po strani,I požar raste sve veći i veći.
Kô polip, s bezbroj čoporka i knuta,S iskrama, krvav, i viši od svije',U ćemer neba plam uzdrhtan bijeKroz dima vela čađava i žuta.
A naokolo, uz poslednje lučeStabala mojih, dusi giblju stasom,Igraju kolo i urliču glasom,Kô da u badnje bezbroj malja tuče.
I noć sve crnja. Reko bih da na njuRastopljen katran rijekama lije...Strašna!... Sa kula pozna ura bije,I negde buči buljina na panju.
1918.
PLAČ ALHAMBRE - 1492 -
Ja čekam na te, o lepi porode mojS osvetnim mačem u ruci!Hodi, i burom duše magleni slojSa bedema svuci!...
Meni je zima... Tvrdi me ubija ledI stežu obruči smrti...
Po meni zmije zeleni bljuju jedI štekću gladni hrti...
Kopito grubo đaurskih hatova zlihSvete mi pragove skvrni...Na lepa i draga stabla gradina svihPauci penju se crni...
Ne zvoni više otačkih pesama glas,Ja sam sva nema i pusta...Alah je, deco, kobno prokleo nas,I naša okovô usta...
Po meni groblja, jauci beda i vajI knute cezara slepi'...Sa starih kula ne trepti kraljevski sjajNaših stegova lepi...
Ja čekam na te, osvetni porode mojS plamenim mačem u ruci!Hodi, s burom duše magleni slojSa mojih bedema svuci!...
1918.
NOVO POKOLENJE Pesniku Narodnog Jedinstva
(Petru Preradoviću)
Na vrelu bratstva oprasmo očiju vid,I više mi nismo slepi...Oprasmo mrlje, i krv, i greh, i stid,I sad smo k'o bogovi lepi!
Gle duše, što ih vekovni točio crv,U jedan splele se venac -:Jedna je loza i jedna kraljevska krvSrb, Hrvat i Slovenac.
Sa naših njiva jedan se hori pojUz naša rala i brâne -:Tri stara hrasta razdiru magleni slojI suncem ogrću grane...
U pokajanju prošle su rane i vredŠto smo ih borbama dugim,
Kada se kobno smejao satana bled, -Zadali jedni drugim...
S temeljem vere sagradili smo hram,Podigli stubove trajne;U kandilima zažegli svešteni plamVaskrsne misli sjajne...
U sveto kube molitve diže se glasIz grla miliona:Bože bratimstva, Ti večno vodi nasI štiti od faraona!...
Tamo, gde maše lovora zlatni splet,Sad naši brodovi brodeSvrh bela jedra, olujni šireći let,Klikće or'o slobode.
Na vrelu bratstva oprasmo očiju vid,I više mi nismo slepi...Oprasmo mrlje, i krv, i greh, i stid,I sad smo k'o bogovi lepi!
1918.
LEGENDA Svetislavu Stefanoviću
Hristos, u dnu sela, na domaku puta,Na mestu gde "Sveto Vrelo" teći zače,Sam, na krstu visi, i splet oštre dračeObvija se grubo oko čela žuta.
Pozno, kad u granju samotnoga kutaMesečina bela zatreperi jače,Žena, u crnome velu, duga skuta,Pred Hristove noge sruši se i plače...
I gle, On se trza... A iz svake ranePo kap jedna svetla kao rubin kane,I sa bledih usna dršću čežnje glasi...
Vek za vekom teče, a još, noću, istaLepa gospa jeca, i kraj nogu HristaLepršaju vetri njene zlatne vlasi...
1918.
PESMA NAŠIH ĐAKA
Mi smo čuli svetle knjige što nas uče - Reč njihova svaka u dno naših grudiPala je k'o jedna zlatna iskra luče, Što kazuje staze uzora i ljudi.Ove reči mile, ove reči vrle, Oružje su zlatno što nas od zla brani;Njih sva srca naša celuju i grle, Kao oltar gde se svetla vera hrani.
Kad gledasmo preko zamagljenih luka Kako ratar seje u proleće rano,Kako seme baca iz žuljavih ruka I rukavom briše znojno čelo vrano -Mi s kletvom pružamo ruku jedan drugom: I mi ćemo biti sejači i zrnjeSejati vrlina, i u trudu dugom Sa rodnijeh njiva iskrčiti trnje.
Kad gledamo rosnu ljubicu gde blista Kao leptir na nju naša duša pane,Pa joj ljubi njedra mirisna i čista, I s radosti kao sjajan dragulj planeI peva: O, lepa, ljubičice draga, Sve dok sam na ovom svetu biću i jaTako svetla, čedna, bez mrlja, bez ljaga - Biću cvet gde rosa blagoslova sija.
Kad gledamo pčelu, neumorna leta, Gde u rano jutro na delo se diže,Pa med slatki skuplja iz čašice cveta I s tečnim blagom u košnicu stiže -Mi zborimo pčeli: Tako kao i ti, Sve dokle nas greje sunce s plava svoda,Na časnome delu i mi ćemo biti I med slave zbirat' u košnice roda.
Kad gledamo stenu gde je more ljuto Valovima gruva i gorčinom poji,A prkosno stena diže čelo kruto I gorda i jaka na poprištu stoji -Mi radosnim klikom kličemo sa žala:
Vi valovi hučni, o, timorska hordo,Kad i nas gruhne sudba s besom vala, Staćemo k'o stena, bez jauka, gordo!
Kad gledamo kako u svetlosti zore Svoja krepka krila širi or'o lepi,I s kliktanjem kruži iznad rodne gore I zrak sunca pije i njime se krepi -Mi pevamo: Orle, kralju tica svije', I mi ćemo tamo, do sunčanih vrela!Sve dok naše srce ustreptano bije Letićemo letom večnih, svetih dela!
1918.
NA MOLITVI
Hvalim Te i slavim, Bože moj, Ti mome rodu radosti daj!Sa zlatnim štitom sve uza nj stoj - I svuda Gde je Moj narod lepi, Neka ga Greje Hrani i krepi,Sa TVojih oltara milosti sjaj!
Moj Oče, Kralju svrh zvezda svih, Isceli dugo paćeni rod!Svuda gde noći beda su zlih, I gde nas More Grad crni tuče, Ti svetle Zore Prisluži luče,I naše slave navesti god!
O Ti, što rosom napajaš cvet, U zlato sunca odevaš klas,Na timor sjajni, gde šire let Krstaši Beli, Tamo, slobodi,
Iz grotla Celi Moj narod vodi,Care nebesni izbavi nas!
1918.
1919
www.aleksasantic.com
PRINT 1. PESMA PODZEMNAPRINT 2. PESMA INVALIDAPRINT 3. VOJVODI STEPIPRINT 4. ANAHORETAPRINT 5. KOVAČPRINT 6. OTADŽBINIPRINT 7. POSLE OKOVAPRINT 8. SPOMENPRINT 9. PESMA JEDINSTVAPRINT 10. PESMA U SLAVU ALEKSANDROVA PRELASKA PREKO DRINE
PESMA PODZEMNA
Naše su ruke raspukle, prašljive, grube;Naše su pesme malji;Lagumi večni naših su pirova trube,No ipak mi smo kralji.
S hordama beda u koštac svakog časaMi se hvatamo smelo,I ova gola, prezrena, mrljava klasaSvih je lepota vrelo...
Sa vrha naših kopalja orao blista,Sa čije krune grije,Kô ishod sunca, velika vera čista:Jednakost ljudi svije'.
Kô srce zemlje - kô ove krute spile,I srca naših grudiU sebi hrane bescene rude, i sileSvetlih i časnih ljudi.
Olujom duša sve ćemo srušiti hrame,Gde bogu zlata se mole,Gde gnjilih greha gnusne kuljaju tameI kleče bestije hole...
Svrh naših glava, u svodovima noći,Olovna magla se cepa,I eno, tamo, buduće naše moćiRađa se zvezda lepa.
I jednog dana mi ćemo na vrh bregaPod carskom krunom se peti,I svakom bratu sa našeg visokog stegaPobedne sinuće Cveti...
1919.
PESMA INVALIDA
Gore uz oštre krše mi smo se peli,Ključima krvi bojeći hridi cele;I s vrha svoga na stegovima sneliSa carskim orlom lepotu zore bele.A sad na putu, u tami bede svoje,Kao prosjaci "besmrtna deca" stoje.
Svesno i gordo, gazeći reke i mlake,O žrvanj smrti za nas lomismo kosti;I sada naše stope bedne su šljake,A hrpti grbe. I ružni, prljavi, prosti,Kô tupe senke, smrskanih gnjata i ruku,Sa vergelima "stubovi slave" se vuku.
Sramota! S naših krstova na strah PilatuPlanuše luči vaskrsnih kandelabra.I dokle vaši zamci trepte u zlatu,Na zgarištima grče se "deca hrabra",Bogalji kljasti, glođući koru hljeba,Neme i dršću pod sačom studena neba.
S vaših terasa, uz pune zanosa treme,Stokratnim "Ura!" nas juče slaviste svije',Prosipajući ruže i hrizantemeNa "sokolove kakvih još bilo nije!"A danas nama dali ste vence nove:Prosjačke torbe, štape i rite ove.
Sa plotovima oštre ostruge tesnoOgradili ste međe vrtova svoji',Gde plandujete i gde kličete besno,I gde vas piće samoživosti poji.
A mi "takmaci džinova i orkana"Za vašim plotom kupimo otpatke s grana.
Mi oči svoje dali smo da ih izdubeŠiljak dželata i da sve za vas prsnu,I više njima mi gledati nećemo ljube,Ni decu svoju, ni svoju slavu krsnu...Slepi, kraj puta, u prosjačkom krugu,Pružamo smrskane ruke na vašu večnu rugu.
1919.
VOJVODI STEPI prilikom njegova dolaska u Mostar god. 1919.
Obiliću, Srđo, smeli Strahinj-bane, Primi vence ove srca što te ljube!Jer ti roblja bedne vedrio si dane, I veriga teških krhô alke grube,Jaki, nepobedni sine majke gorde, Vihore i grome sa Cera, što obaRušio si cara krvoločne orde I s timora slave kliktô svako doba!
Jug Bogdan sa decom, Ljutica i Marko, I svi za slobodu što padoše juče,Što otačku grudu ljubili su žarko I zažegli krvlju sve plamove luče, -Svi su oni s tobom danas došli nama, Jer u tvome srcu njina srca biju,Svetla, kô praznički sjaj po ikonama, Kô vrela gde smorni snagu vere piju.
S njima oči svoje upirô si letu Visokih krstaša i suncu se peo -Šta Srbija može pokazô si svetu, I njezine duše da su boga deo.Jer bogovi s tobom kada nisu hteli, Ti sam Perun beše sa munjom u ruci.I brodovi naši svog su Hrista sreli, I s dugom na jedru mirnoj stigli luci.
Sa kopljem i štitom sad, kralju megdana, Stube kog svi gromi okrnjili nisu,Ti stojiš, sav sjajan, kô zora Balkana, Svrh aždaje mrtve na najvišem visu.Samo retke duše i kraljevske, gde je Bog prosuo vatre sunčane, tu stoje;
I besmrtne tako, dokle sunce greje, Svetle se u blesku oreole svoje.
Blago tebi! Večno sa Miroča bela Pevaće te vila uz borovlje davno,Jer si ti, kô pesmu herojskijeh dela, Na zvezdama ime urezao slavno.I svi naši pozni naraštaji krasni Gledaće na zvezde s vatrom srca lepa,I čitati pesmu s kola zvezda jasni' - Večnu, svetlu pesmu: Stepanović Stepa.
1919.
ANAHORETA
Sve više i više, ti kuda si htelaPođoh žarom slepim,I timora mojih planuše sva vrelaU dugama lepim.
Sve školjke s dna duše gde su mora bilaPlime, bure cele,Sve brodove, žale s palmama kô svila,Sav koral i bele
Albatrose tebi prinesoh na skute...I klicah i poja',Sledujući trajno samo tvoje puteKao senka tvoja.
No ti skrenu strmu... sve dublje u ždrelaU kaljugu bare,Iz koje se kao paučina pelaRiđa struka pare.
Vran graknu... Sad vetar ne leprša na mePlamen zlatni tvojeKose plave... Ti si iščezla, a sameOvde hridi stoje.
Neke zgrčile se, kao rob do robaPun bola i treme;Neke, kô buđavi kosturi iz groba,Svrh ponora streme.
A tamo gde staza kô zmija se krade,
Gde crv panje šara,Uz ruine ćute memljive arkadeI grobišta stara...
Vrhu sarkofaga, spomenika sedi'Okrnjele pole,Kô zgođeni zrnom ubojnici blediPosrnuli dole.
Pusto... Samo, gde se uza čempres gnioLoza žuta vije,Jošte trošna česma romori i ti'oVoda mramor mije.
Lutam dalje... Gledam... Evo mora, žala!Gle, uz koplja trska,Skrhano korablje mutna pena valaPo pržini prska.
S prelomljenim jedrom još, na hladnoj pločiPočađale vode,Jedva dve-tri lađe vide moje očiGde put zadnji brode.
Svrh njih u pređama maglina odela,Gdeno potke crneSve to više rastu, kô tifona strelaVrana jato srne...
I suton... No zvezda ne trepte dragulji,Ne sja nebo lepo,Samo što iz magle u me mesec buljiKao oko slepo...
I godine teku... A ja jošte, eto,Iz karika ovihIzlaza ne nađoh, put u novo leto,U sjaj vrha novih.
No čamim i gledam, kao stena žalaKraj kopalja trska,Gde skrhane lađe mutna pena valaPo pržini prska...
1919.
KOVAČ
Ja sam kovač Sima,Mene znade svak:Kao bela zima,Perčin mi je ceoOd starosti beo;Al' još čio, lak,I sa žarom mladim,Ja kujem i radim -Tika-tika-tak.
Nisam len k'o sluta,Još pre zore čak,Iz čelika ljuta,Sred izbice mojeVarnice se roje,Sve rujne k'o mak;Uz blagoslov nebaTečem koru hleba -Tika-tika-tak.
Lik moj čađa krije,Al' nek' znade svak,Stid me stoga nije,Jer ta čađa celaZnak je časnih dela;Pa vedar i lak,Sa čekićem svojimUz nakovanj stojim -Tika-tika-tak.
1919.
OTADŽBINI
Pevaj mila, zemljo sveta,Tvoj vek zlatni sada cveta!Gde je Soča, Vardar gde je,Gde s Jadrana bura veje: Dvoglav Beo Silan SmeoK'o osvetne dece boj,Kruži, klikće or'o tvoj!
Srbin, Hrvat i Slovenac,
Svi ti jedan pletu venacVerne duše, k'o luč zore,Pred oltarom tvojim gore - Nebu Lete S gore SveteLepog brastva zlatni cvetU tvoj dragi viju splet!
Na vek neka sretna bila!K'o oluje hučna krila,Za te, Majko, milu, krasnu,Svetla Kralja, Krunu jasnu: S pesmom S cvetom Jednim LetomLetićemo, kada glasTvojih truba zovne nas!
1919.
POSLE OKOVA
Stresli smo sa ruku lance zveri slepe,Sad hvatamo voljno za rala i brane -Okrešimo gnjile i kržljave grane,Nek' plodovi sinu svi do krune lepe!
Sad su naših duša razdrešena krila -Poletimo njima na vrhove dela,U lovore svetle više zlatnih vrela,Da bi svaka zlatna k'o luč zore bila!
Sad ne krije naše oči bede tama,Pa k'o verni stubi svog doma - svog hrama,Svi motrimo budno gde nam brodi brode!
Neka hrle žalu bez leda i snega,Onamo, gde večno pesme zvone s brega,Visoko, pod zlatnim palmama slobode!
1919.
SPOMEN Gospodinu potpukovniku Živ. J. Rankoviću,
komandantu 14. pešad. pukai komandantu mesta.
Svi oni što su svetlilo naših danaI naše radosti vrelo,Što su u buri samrti i megdanaK'o bura stupali smelo:U hramu moga srca i duše moje,K'o svete ikone stare,U odblescima zlatnih kandila stojeI večno trepte i zare.I Tvoj lik časni u njihovom okviruSvetli se, greje i krepi;I njemu, evo, tople psalme uz liruJa pevam, Junače lepi!
Mostar, 10. marta 1919.
PESMA JEDINSTVA
Ja sam Srbin, ja sam Hrvat i Slovenac -Tri imena ova tri su svetla vrela,Gde mi duša pije žar za nova dela,I rodu i brastvu plete smerni venac.
Ja sam sretan ove što doživeh dane,Kada braća s braćom na bregove hrle -Kada se u suncu svog jedinstva grleVelikoga stabla tri velike grane.
S krovova se naših digla mora tavna,Po njima se zvezde prosule pa gore -:S Dušanovom krunom, k'o jabuka zore,Tomislavova se rađa kruna slavna.
S Adrije i Soče, sve do Vardar-vode,Jedna pesma grmi radosna i sveta -Više nema aga, harača ni kmeta,Svrh koliba šušte hrastovi slobode.
Sve kliče. I širom otadžbine celeJedna Mis'o leti razvijena stega,
I eno, sa svakog timora i brega,Na nju ruže siplju oreade bele.
Blagoslovi, Bože! Nek' na naša vrataSvako jutro s pesmom anđ'o brastva stupa,I pričesti svešću iz nebesnih kupaSvakoga Slovenca, Srba i Hrvata!
1919.
PESMA U SLAVU ALEKSANDROVA PRELASKA PREKO DRINE
Ognjišta rodna! Palite zublje i luče, Neka sve greje vaskrsnih vatara plam!Odoru Carsku nek' cela Bosna obuče I bude radosti hram!
Vi pevci stari, sugleste zvonke strune - Pesama vaših svan'o je svetli god!Kraj bistrih vrela, gde šume hrastova krune, Skupljajte veseli rod!
Hiljadu cura s hiljadu zornih momaka Nek' igra oro, i nek' se kola spletPoljem talasa, k'o venci rumenih maka Uz belih ljiljana cvet!
Vaskrsni vedra, ti krčmarico Janje, I toči kupe! Silni je Marko živ!Gle, zlatnu utvu, kroz gusto jelovo granje, Hvata mu soko siv!
Uz koplje šarac nogom kopa, i rže, U krvi leži Musa k'o srušen brest,A stara Nerodimka teče sve brže I nosi radosnu vest.
Prsk'o je balčak grubog Dželata s Rajne, I survao se habzburških barbara tron!Srbija sinu! I evfo s Avale sjajne Sa žezlom doleti On!
On, Or'o beli, što, s ognjem dugina venca, Iz katakomba, gde veje samrtni sneg,Izvede Srba, Hrvata i Slovenca Na sjajni sunčani breg.
S vrhova svojih On Cara nosi nam trube, Sve zore bele, barjake, pesme i klik.U vis dižite decu, vi majke i ljube, Nek svetli vide Mu lik!
S doksata svijeh i kutnjih pragova neka Ospe Ga cveće i naših duša sjaj!Nek' zvona zvone i gromka topovska jeka Prolama svaki kraj!
On danas nama sva blaga pruža, i ključe Kapija slave, plodove truda svog!Ognjišta rodna, palite zublje i luče, Jer njega šalje nam Bog!
Ura, Ti večni, u zore plaštu sjajnom! Vladaj i sretno na krmi Bratstva stoj!Sav narod, s pesmom, s vatrom i verom trajnom, Slediće korak Tvoj!
Sarajevo 10. juna 1919.
1920
www.aleksasantic.com
PRINT 1. NA DAN PRENOSA KOSTIJU GAVRILA PRINCIPA I NJEGOVIH DRUGOVAPRINT 2. KAJMAKČALANPRINT 3. POSLE OKOVAPRINT 4. PESMA BIBLIJSKAPRINT 5. GAVRILO PRINCIPPRINT 6. AKŠAMPRINT 7. SARAJEVSKI TEFERIČPRINT 8. MILIVOJU DRAGUTINOVIĆUPRINT 9. VIDOV DANPRINT 10. PESMA SRBIJI
NA DAN PRENOSA KOSTIJU GAVRILAPRINCIPA I NJEGOVIH DRUGOVA
Bosno, nemoj danas oblačiti na seŽalosno odelo, no, krepka i vedra,Primi kosti svoje lepe dece carskeI sahrani toplo u majčina nedra.
Njima humka to je tvoja dijademaVeličanstva, slave, ponosa i časti!
Iz te drage humke svakoga će danaJedno novo stablo naše snage rasti.
Ako bi nam kada veru očaj skrhôNa ovome grobu veri biće leka,I svetla i čista, s nebom u dubini,Poteći će snőva kô planinska reka.
I dođe li koji stranac da te pitašta najlepše imaš, ti, gorda i vedra,Pokaži mu svetu humku mučenika,Kô besceno blago materinskog nedra.
Bosno, nemoj danas oblačiti na seŽalosno odelo. Tvoja deca nisuUmrla, no nebu odletela letom,I na zorinom se naselila visu...
1920.
KAJMAKČALAN
Putniče, stani! Ovde leže oni!Gomile ove prah kraljeva kriju.S kapom u ruci njima se pokloni,I redom tako ižljubi ih sviju!
Iz ovih humka, iz hrnjage kama,Gde truba svesti srca jaka svrsta,Praznici slave granuli su namaI mučenike skinuli sa krsta.
Ovde su večni, što vatrama žrtveI bilom srca probudiše mrtve -Srbine, stani! Ovde leže oni!
Ovo su naše lavre i oltari;Njihovim svetlim sjajem se ozari,I čelo svoje molitvom prikloni!
1920.
POSLE OKOVA
Prenimo se snova, i snova na delo -Ovde jošte ima pelena i drače,Jošte mnogih beda teče mutno vrelo,I bezbrojno roblje na zgarištu plače.
Lešinari grubi s Dunava i RajneRazdrli su nedra otadžbine cele -Sa grla joj trgli sve đerdane sjajne,S jatacima da ih kô hajduci dele.
Naga zemlja čeka trude naših ruku -Mati decu zove na rala i brane,U prudove zlata da polja obuku,I okrešu gnjile i kržljave grane.
Zove ih da ruke svi oko nje sviju,I onima štono pod kazanom nebaStudenoga dršću, i kopne, i gnjiju,Pristupe sa lučem i donesu hljeba.
Zove ih da budu neimari hramaGde lepote služe i naforu dele;Gde se duše dižu iz rđe i tama,I oblače na se ruho zore bele...
Prenimo se snova, i snova na delo -Ovde jošte ima pelena i drače,Jošte mnogih beda teče mutno vrelo,I bezbrojno roblje na zgarištu plače.
1920.
PESMA BIBLIJSKA
Oče, što nisi i meni daoS pesmama vedre dane,Slatke i pune plodova kaoLepe paoma grane?
Gde je i za me bašta i jedno vreloPod stablom punim cveta?Zar i ja nisam tvoj lik i tvoje delo,
Care i kralju sveta?
Ovde, na putu, sama ostavio si mene,Gde samo grobova pločeI smrti seneJa sada gledam, oče.
No evo zlatni zraci kandila padaju na me -Ja čujem glas harfe tvoje:Sve lepe duše, pod krstom kada stoje,Postaju bogom i same...
Vapiješ! Ti bi pomoći moje hteo?A zar ti snaga više nijeOd beda svije' -Ne osećaš li da moga srca si deo?
Putniče, stupaj i voljno na leđi teret oviPonesi na vrh Golgote,I kao večernje sunce zaroni u život noviI u sjaj večne lepote...
1920.
GAVRILO PRINCIP
S bedema naših se vija tirana pogani steg,I smrti trube se hore;Svrh nas je nebo mračno i hladno kao sneg -Mi bele nemamo zore.Naši suDaniKonop i stub,MagleI vrani,I zveri zub.
Pa dokle ćemo sramno snositi jaram crniNemi i pusti kô panj,Gledati gde nam rodno ognjište hulja skvrniI ruglo baca na nj?Jesmo liStoka?Jesmo li crv?Gde je sevOko?
Gde plam i krv?
S burama osvete svete nek sveti bukne bojI žuti lipsaju hrti!Sa pesmom carski i gordo uprimo pogled svojU oči studene smrti!Nek punLepoteSine kô majS našeGolgoteVaskrsni sjaj!
1920.
AKŠAM
"Alah il alah!" hori se s munaraS vrha Carine pa do na kraj Luke.Akšam. I hrpa znojnih izmećaraIspušta krasnu iz žuljave ruke.
Hitno iz niskih odlaze dućanaI pravoverni na česmi mošejaUzimlju avdes. Nad njima, sa granaSevlija, guču kumre. I dok s leja
I sofa miris alkatmera vejeI obasipa pendžere i streje,I svud se "Alah" razleže, i čista
Neretva šumi kao bajka stara:Mlad mesec, eno, svrh Orlačkih ParaKô prelomljeni zlatni obruč blista.
1920.
SARAJEVSKI TEFERIČ
S balkona na durbin gledam. U dnu bregaTrebevića, gde se one staze dele,Iz valova grana, kô stogovi snega,S doksatima niskim vire kuće bele.
Niže njih, u bašti punoj ploda, gdi jeOborila račve jabuka i sliva,Visoki se plamen leprša i vije,Kô Jabučilova pozlaćena griva.
Uz vatru je ražanj. neki dedo, ko li,Mahramicu loja svezô na vrh pruta,Pa predano njome maže gori-doliPečenicu što je kao dukat žuta...
Na domaku vatre, gde travni velenacProtkala je cveća svakojaka šara,Okreće se kolo, kao živi venacOd zumbula plavih, ruža i behara.
Ono muslimanke igraju, i veoGrimizan i lahak vihori im s glave;Sve su lepe kao plod rumen i zreoŠto savija grane sve dole do trave.
Jedna cura, sama sedeći na panju,Harmoniku drži ponosno i holo,I sve vedre oči osvrnu se na nju,I po taktu svirca talasa se kolo.
Ićindija. Sunce aliđunsko grije.Jedan konjik jezdi putanjom u strani;A kolo se njiše, i sa grla svije'Sevaju i trepte kićeni đerdani.
1920.
MILIVOJU DRAGUTINOVIĆU majoru
Proleća našeg ti si vesnik bio -Grimizom sunca i snegom behara,Sa svoga belca, ponosan i čio,Osuo stare mahale Mostara.
S visoka stega, što se gordo vioS kopljače tvoga lakog barjaktara,
Nebesnih ševa pozdrav blag i mioRasu se s bleskom vaskrsnog oltara.
Mi smo te čase urezali namaU grane duše, k'o najlepše rimeS vatrama zvezda i dragoga kama...
Tako, sa bašta naše duše cele,Večno će sjati tvoje svetlo ime,K'o jedna pesma naše zore bele...
1920.
VIDOV DAN 1389. - 1919.
Osana tebi, ti naše Golgote dane,Gde grotlo sinje proguta carstva brod!I gde u krvi, k'o sunce za gorske grane,Utonu viteški rod!
S kruševca grada više se vijao nijeSvileni krstaš - Srbija beše grob,Tamnica pusta, gde memla davi i bije,I bledi izdiše rob.
Ali ti posta naše svešteno Vrelo,Gde krepke vere zašumlje sveti poj,I vodu tvoju, k'o snagu za novo Delo,U krčag levasmo svoj.
Osana tebi! Sve muke i smrti čaše,Klešta, testere, nisu satrle nas,Jer večno, svuda gde behu staze naše,Tvoj višnji zvonjaše glas.
On beše tvrdo kormilo naših lađa,Vodilja zvezda našega raja ključ,I sveta pesma: s Golgote samo se rađaVaskrsne zore luč.
I on se rodi! Rodi se svima nama,I u noć sužnjih zaseče plameni rez!I eno, s krunom, u blesku dragog kama,Ustaje svetli Knez...
Sve trepti, seva... I svuda, Kosovo gde je,
Gle, davni borci, k'o gustih brestova lug,U odeždama niču a svrh njih grejeSve lepše nimbusa krug.
Svi oni hrle, i pogled očiju svoji',K'o dete ocu, upire mlad i starTamo, gde s krstom u ruci na visu stojiPod oreolom Car.
Osana, care i mučeniče, osana!Pesama naše radosti vraća se vek!Više nam oči ne muti duboka rana,Ni grubih okova zvek.
Mi s tvoga Visa, uz heruvimske zvuke,Primamo brastva pričest i slave plod!Na kolenima, spram tebe dižući ruke,Sav divni kliče rod.
Plamenom vere, smelošću, patnjama trajnim,Iskupili smo staroga cara svog!Cara heroja u odeždama sjajnimIz raja šalje nam Bog.
Osana, oče! O tvoje hramove beleSkrh'o je krila s Bosfora krvavi zmaj.Gle, ouni zvezda, sada sa Šare celeHrastovi prosiplju sjaj.
S harfom na steni, u blesku njihovih kruna,Kosovka lepa čudesni slaže poj -Peva i slavi, uz tople zvuke struna,Tebe i vaskrs tvoj.
Osana, večni! Carstvuj i gospodari,Nek' večno naših pobeda hori se glas!I neka svuda jedinstva sveti oltariS bregova greju nas!
1920.
PESMA SRBIJI Vojvodi Živojinu Mišiću
Hvala ti Srbijo lepa! O munju tvojih megdanaRazbili su se crni oblaci tiranskih orda.
Iz krvi dece Ti divne stabla su izrasla gorda,I gle, s jabukom životodajnom,Pred naše ikone stare, sa njinih džinovskih granaSpusti se anđeo beli pod oreolom sjajnom,
Pojući dela tvoja! Srbijo, vere je TvojeOgrej'o požar evo srušena srca i bona -I gde su rujine bile, oltari trokubi stoje,I blesci kandelabraPo stubovima pljušte i zvuci visokih zvonaU svodu radosno grme, Srbijo lepa i hrabra,
Pojući dela Tvoja! Lučem, k'o zora bela,Ozarila si puste pećine našega roblja;I s hridi ponora mračnih, s plesnivih ploča groblja,Ti si nas vratila svije'Na Vrhe pune sunca, plodova, pesme i vrela,Gde šarac nogom kopa i Marko kraj koplja pije,
Pojući dela Tvoja! Osana! S kapom u ruci,Mi pristupamo i Tvoje, Srbijo, ljubimo skute!Sada smo deca Tvoja, pa duše dece obuciU tvoju lepotu zore!I daj im krila nek' lete, tamo, na svetle pute,Tamo, za belim orlom gde slave vrhovi gore!
1920.
1921
www.aleksasantic.com
PRINT 1. PROLETNJA NOĆPRINT 2. TEMAPRINT 3. STARI SEJAČPRINT 4. TEŽAKUPRINT 5. PUTNIČKA PESMAPRINT 6. ŽIVOTPRINT 7. JESENJE STROFEPRINT 8. DANILU ILIĆU I NJEGOVIM DRUGOVIMAPRINT 9. MESEČINA
PROLETNJA NOĆ
Sve neko kucka ti'oNa okno srca mog,Kô citira drhti glas mioPun zlata zorinog.
Slavuj! Šta tražiš druže?Meseca sedefni sjaj?Proleća zvezde i ruže?Srebrni potok i gaj?
O, beži, beži, moj znanče,Jer ovde zime je kut -Sve moje cvetne narančeVihor je pokidô ljut.
Sve je tu pusto, i sve jeVrtove pokrio led -Svrh šedrvana sneg veje,I dršće jorgovan bled.
1921.
TEMA
Urednik mi piše: on bi pesmu hteo,Pa po sobi hodam s rukama u džepu,Smišljam. Šta bih počô? Noć, mesec i stepuGde s kopljem na belcu juri konjik smeo?
Il' da tražim temu u dnu srca, gde jeNegda bilo puno bašta i fontana,A sad groblja ćute ispod suhih granaI s prašinom snega samo vetar veje?
Ili da opišem Srba i HrvataJedinstvo i slogu?... Kako budna okaStojimo na straži i kô slepa stokaSvi gonimo sreću sa našijeh vrata?...
Kako se Srbija, da bi bila s bratom,U temelje bratstva uzidala sama?Kako s njenog bleska sa nas ode tama,Pa sad braća na nju bacaju se blatom?
Neću. To je tužno... Ja ću druge građePotražiti. Idem na prozor. Po putuIma hrpa tema i u svakom kutuI kraju Mostara po koja se nađe.
Eno, moj komšija, što već u svanućeGalami, pred svojim dućanom na panjuIspečenu ovcu raseca i na njuSve zove i viče: "Vruće meso, vruće!"
Jednome seljaku, tu odmah, na srediMosta, pod bremenom drva sivac pao;Rasulo se bilje, stari seljak stao,Gleda neće li mu ko pomoć' u bedi.
Mimo nj neko dete, što mu rita grubaS leđa visi, đugum nosi, peva nešto,I u dno đuguma šakom tako vešto,Hitajući česmi, kô uz doboš buba.
Onamo na uglu, pred krčmom "Tri Leje",Neka žena leži pjana, a sve jačeMrljavo i bledo njeno dete plače,Majku zove, a svet gleda pa se smeje...
Na raskršću, eno, kraj zgrbljene babe,Sa drvenom nogom stoji jedan slepi,Svira - bolje: prosi. Negda "heroj lepi"Što je oslobađô nas ružne i slabe...
Nad rekom, gde kumre guču zore cele,Vidim čardak begov. Vidim ispod svijuProzora mu uskih penju se i vijuSlatkovine bronze crvene i bele;
Iz prozora srednjeg, u odelu što jeKô grimiz, kô šipak sazreo na graniJedna cura maše, a njeni đerdaniSevaju i siplju zapaljene boje.
Eno i Pothumlja starog, u beharu,I puteljak vidim vijugav i beo,Kuda sam se na breg sa Dučićem peoI sa njime čekô na šokicu Maru...
Eto hrpa slika, eto hrpa tema,Pa sad treba sesti i pisati samo...No čekaću veče i otići tamoU luku kraj reke, gde nikoga nema.
Kada zvezde planu i po tihoj luciRazlije se bela mesečeva srma,Ona će mi doći iz gustoga grma -Moja oreada sa harfom u ruci.
Kao blesak lepe i kraljevske kruneSva će ona sjati, i sa mnom uz rekuSesti će da meni, umornom čoveku,Srce krepi pesmom i zvucima strune.
Slušaću je strasno, neka slatku česmuSvojih trila slije u dno duše moje -To će biti tema... Sa čarobne bojeNjenih reči željnu ugrabiću pesmu.
1921.
STARI SEJAČ
Ovamo, deco! Za rala i brane!Pred nama njive neorane stoje,Puste, bez ploda, bez lepote svoje,A korov, eno, pao na sve strane.
Gledajte: svuda, kao više groba,Svrh njih se kobni gavranovi krile;A mi svi nemi, kô trupine gnjile,Slušamo kako grakće ta grdoba.
O deco, gde su vaše ruke? Gde jeVaš polet? Gde je ona vatra stara,Što svetla dela i čudesa stvara,I jedro zrnje po brazdama seje?
Zar više nema uzornoga sveta,Što s bola dršće kada zemlja plačePlesniva, sparna, puna grube drače,I bez ijednog lovora i cveta?
Greh je to, deco. Zar u senci hladaLežite mirno oprućenih ruka?Ustajte, neka sa polja i lukaOdjekne snova svetla pesma rada!
Ovamo, deco! Za rala i brane!Pred nama njive neorane stoje,Puste, bez ploda, bez lepote svoje,A korov, eno, pao na sve strane.
1921.
TEŽAKU
Kako li je sveta kaplja što se slivaS tvog čela i topi brazde tvojih luka!Gledaj kako od nje zlatno more bivaI šumi pod svetlim dlanom božji' ruka.
Šumi tiho, blago, more tvoga klasja,Sabrate i druže, bolji od svih drugih...U nimbusu sunca ono tebi zasjaIz oblaka muka i napora dugih.
Poj i hvali oca blagodeti svete,Sa dna duše tvoje nek molitve lete -Kô da si u času pričesnoga hleba.
Gle klasove kako gladi božja ruka!Gle kô carska kruna kako trepti lukaI peva pod plavim šatorima neba!
1921.
PUTNIČKA PESMA
S prelomljenim kopljem sve lutam po svetu,I oči mi jošte ne videše metu:Oaze su moje trošni šedrvani,Slatke urme grki suharci na grani.
Proleće je moje vejavica snegaI sumorna pesma kukavice s brega;Večeri i zore: oblaci bez duge,Noći: crne jame i kolevke tuge.
Sve su moje crkve katakombe blede,Sarkofazi gnjili i krstače sede;Sve molitve grubi smeh satanskih truba,
Grč i stisak pesti i škrguti zuba.
Samo jednom sreću na putu sam sreo,Kad me njene duše osu behar beo...Posle toga stenu, gde se trnje vije,Nikad više sunce, ogrejalo nije...
S prelomljenim kopljem sve lutam po svetu,No još oči moje ne videše metu:Oaze su moje trošni šedrvani,Slatke urme grki suharci na grani.
1921.
ŽIVOT
Neprestano slušam vapaj kô sa groba:Svi su naši dani bede teške ploče;Kako li bi rado pošli tamo, oče,Gde prestaje svaka patnja i tegoba!
Večni, kada bi se smilovati hteo,I kada bi želje moga srca znao,Ti me nikad ne bi na nebesa zvao,Ja na veki veka svoj bih šator peo
Ovde pokraj reke života i dana,Sve grleći lepe nimfe ispod grana...I kada mi srce zlim strelama rane,
Bol bi prošô samo kad se širom lukaRaspe behar sjajni iz tvojijeh rukaI kap zlatna sunca na me toplo kane.
1921.
JESENJE STROFE
Ja te nađoh kao jednu baštu, koju
Obasiplje drago kamenje fontana,Pa sve ptice svoje pustih da ti pojuMeđu bokorima i vencima grana.
Moje su se čežnje nihale na sviliU granama tvojim, gde plod rudi mio;Moje čaše tvoji ljiljani su bili,Iz kojih sam vino vrele strasti pio.
Ali jesen stiže uz vihore slepe,Pa jabuke tvoje i sve dunje lepeOtkide i sjajne cvetove ti strese...
Pobegoše ptice... Bašta osta sama...Vaj, kô grobni venci sada svele reseVise svrh kubeta mrtvijeh česama.
1921.
DANILU ILIĆU I NJEGOVIM DRUGOVIMA
Sokoli sivi, vi beste olujeŠto nose vesti sunčanijeh dana,Gde ćemo jednom slušati slavujeU gordom cvetu zavičajnih grana.
S visina vaših sleteli su beliAnđeli, svuda trubama da jave:Nedelje svetle i vidike plave,I u hram bratstva skupe narod celi.
Iz vaših srca - iz vulkana živihIzbiše vatre velike i lepe,Kô zora rana svrh timora sivih.
I sva se srca ogrejaše bona,I u tamnice studene i kleteSleprša pesma spasovdanskih zvona.
1921.
MESEČINA
Noć. Moj konjic pase. Tiho ribnjak snivaI trstike šapću. Ćuk ćuče daleko.Srebro mesečine sedefno i mekoTopi se, i lije sa vrbinih griva.
I u svakoj kaplji što na cveće kaneJa udare čujem srca koja čeznu,Tajnu setu, ljubav silnu, neopreznu,Šum krvi i požar slatke strasti rane.
I mladosti svoje odbegnulo letoJa vidim gde snova vraća mi se... EtoMojih nimfa, lete, meni stižu same
Sa harfom u ruci... I dok ponoć brodiI sedefne kapi kucaju po vodi,Iz nedara lepih behar siplju na me...
1921.
1922
www.aleksasantic.com
PRINT 1. VELIMIRU RAJIĆUPRINT 2. MATIPRINT 3. PESMA DUŠEPRINT 4. U JUTARNJA ZVONAPRINT 5. KOBNA VEČEPRINT 6. MORE
VELIMIRU RAJIĆU
Kada zaželim lugaJednog čarobnog sveta,Gde lepa gori dugaU suzi svakog cveta,I kada hoću da gledamU dno gde školjke stoje,Ja tada za sto sedamI čitam pesme tvoje.
Kada saznati želim
Kako duboko i čednoIstinskim bolom vrelimStrese se srce jedno -Kako u svojoj boliS dna svoga čuvstva pojeI beznadežno voli,Ja čitam pesme tvoje.
Tražim li harfu štonoRanama mojim zvoni,Iz čijih struna bonoMoja se suza roni, -Tražim li druga koga,Što uvek zadrhtô jeDrhtajem srca moga,Ja čitam pesme tvoje.
Želim li videti gde jePrah jedne žarke milošte,Što blago i toplo grejeI posle smrti jošte,Tvom grobu, pesniče mio,Duša mi poleti letom,I celiva ga, i ti'oPokrije trnovim spletom.
Taki su venci za oneKoji nebesno ljube -Za srca što ih gonePatnje i bede grube,Za srca što iz toplineSvog čuvstva pružaju nama,Kô more iz dubine,Pregršti dragoga kama...
1922.
MATI
U granju školskih lipa veseli žagore vrapci;Vrh se zvonika žari.Večernje zvono zove, i već se u crkvu kupeBedni, bolni i stari.
U crnom odelu jedna starica, umornih crta,Stupa u tamni kut hramaI usrdno se moli. Spram nje likovi sjajni
Iz zlatnog gledaju rama.
Posle večernje mene, malog pevača, svog znanca,Za ruku hvata kô mati;"Pođider sa mnom dete, pa ću ti oraha krupnihI slatkih kolača dati".
Ivica meseca viri. Još samo malo pa večeSkinuće nakite cele.Mi se uz stepenice penjemo i ulazimoU vrata kuće bele.
U sobi sumrak. Na oknu drhtava rumen gasne -Za goru sunce je selo.Na zastrtom zidu udara sahat stari,I smilje miriše svelo.
Ja sam, dole, u uglu. Sedim i zadovoljnoOrahe tučem i brojim;Spram mene macan čuči, prede i u me gledaPlanulim očima svojim.
Starica otvara ormar, i dokle krila ormaraŠkripuću i kô da cvile,Ispod staroga rublja vadi i na sto slažeKomad po komad svile.
I snova bogu se moli, i smežurane usneŠapuću krotko i ti'o:"O, bog ti, Nikola, dao zdravlja i duga veka!Gde bio, svud sretan bio!"
On, iza dalekog mora, poslô je svilu tkanuStarici za odela;I kako gospa rukom dotakne darove sina,U setu utone cela.
Ja vidim: ona plače. I dok sjaj kandila titraPo njenom suhom profilu,Na sto padaju suze i svetlim kapima kvaseTešku i skupu svilu.
I sumrak sve više biva. Miriše smilje svelo;Ikonostas se zari.Između prozora, gore, na zastrtom zidu,Udara sahat stari.
I tako protiču dnevi, i tako lagano trunuJoš neskrojena odela,Mada ih starica često drhtavom rukom gladiIzmeđu rublja bela.
1922.
PESMA DUŠE
Planina je duša moja što oblake sebi vuče,A grad bijeIz njih svije',Seva i grom vrhe tuče.
Katkada je sva u snegu, niti ima koga cveta,Samo stremi,Samo nemiSvrh ponora ovog sveta.
Ako koji žedni putnik njoj se svrati u te dane,Sva će vrelaNaći svelaI kô kostur svrh njih grane.
Ali negda vrsi njeni probiju se ispod tama,Pa svi goreKô luč zoreSvrh krstova i svrh hramâ.
Na timoru njezinome praznici se svetli jave,Zmaj ognjeniŠpilja njeni'U visine seva plave.
Ona tada stabla tresne i prosiplje hrpe cveta,Sa svih stranaSvojih grana,U ponore ovog sveta;
Peva, vrhom dotiče se božjeg skuta i rukava,I sva čistaTako blistaPod šatorom neba plava.
1922.
U JUTARNJA ZVONA
Ti opet kucaš u prozor moj,Pa šta mi nosiš, dane?Pregršti sunca, harfe, i poj.I s belim cvetom grane?
No ja radosni ne čujem zvukŠto topi pokrove snega -Skrhanu harfu i grobni mukS tvoga mi donosiš brega.
Po stubovima doksata mogTi drače penješ mi grube -Zar ove vence udeli bogOnima što ga ljube?
Kao i juče, kô svaki put,Kad zvono jutarnje bije,Ti pružaš meni krčag, a ljutU njemu sičan vrije.
Jutros je tako zelen i kapSvaka mi dušu zgrči,Kao da nosi prosjački štapI lebac jede sve grči.
Sa tvoga daha seče me ledI padam, kô s lišćem žutimNa bregu svelih stabala redPod sekirama krutim.
I nigde zgreva... Svrh odra mogSamo kandilo rudi -Ne gasi! Nek se u blesku bogJoš smeje svrh rana ljudi.
1922.
KOBNA VEČE
Ja htedoh da budeš ti čuvarka tajneLepote i blaga u dnu duše moje -I pružih ti ključe gradina gde stojeMoje nimfe bele i arkade sjajne.
Ja sam hteo tako da utone u teMoje biće celo, i da tvoje ime,Kô zlato rušpija, urežem u rime,
I sva stabla svoja, i sve svoje pute.
No večeri jedne ja videh gde lepeSve gradine moje, kô pećine slepe,Puste zjaju... Gde su zlatne alke s vrata?...
Gde su nimfe bele? Gde su harfe? Gde jePlod rumeni?... Ništa. Samo što sneg vejeNa krvave brazde tvojijeh nokata...
1922.
MORE Gospođi Ivanki A. Despić
Ovde, ispod greda, što vekovno čeloPodižu i motre more i brodare,S maslinovim drvljem pribilo se selo.Ćuti. Vetar ljulja po žalu ševare.
Izronio mesec iza krša gore.Užba. S dva-tri žuta jedra zaton spava.U pozlatu meku obuklo se more,Pa se do dna vidi sva širina plava.
More, ja ću sada preneti na platnoJednu sliku s tvoga dna, s kolevke tvoje -Pričali su meni da u tebi zlatnoNeko mesto ima a gde nimfe stoje.
Starče, vozi! Neka niz to more sjajnoTvoja vesla grabe kô dva tvoja krila.Tako! Ja ću dole gledati da tajnoMesto nađem gde bi koja nimfa bila.
Stani! Evo jedne! Na grivama trave,Gde s kreljušti riba rudo zlato seva,Sama, zabačenih ruku više glave,S lotosom u kosi, gledaj kako sneva!
Ne mičite se. Veo do bedara smakla.Kao potonula statua, sva bela.U njene đerdane, kroz vodena stakla,Probila se lako mesečeva strela.
Ne vidiš li, starče, burme i opalePo odru gde ona nauznačke spava,I kako je svrh nje pala u korale
Pa dršće i gori jedna zvezda plava?
O, bleska! O, duga! Rekao bih: sameOno trepte krune, žezla, adiđari,Na timoru njezinome praznici se svetli jave,Zmaj ognjeniŠpilja njeni'U visine seva plave.
Ona tada stabla tresne i prosiplje hrpe cveta,Sa svih stranaSvojih grana.
1922.
1923
www.aleksasantic.com
PRINT 1. RUKEPRINT 2. SENKEPRINT 3. LJUBAVPRINT 4. SELJANKAPRINT 5. SA BRANKOVOGA BREGA
RUKE
Sam sedim ovde, na vrhu stene što nebuUskočiti bi htela,I gledam dole uske puteljke i reku,I naša uboga sela.
I vidim hrpu velikih, jakih ljudiNa jutru vedrom i jasnom,Gde zamahuju u tvrdu, zaraslu gruduMotikama i krasnom.
Još je u zemlji ostalo korova dosta,I svoje grube vrežeOn je raspleo svuda, i mnoga lepa klicaPod njima klonu i leže.
No one jake, one žuljave rukeSve će im razriti žile,Jer one tvrde, nabrekle ruke noseU sebi Hrista sile.
One su samo stradalnicima žednimPružile kreposti čaše,I razbijale crna tamnička vrataI teške verige naše.
One su s neba skidale lučeve svetleNedokučenom moći,I sejale ih s purpurom krvi svojePo mraku velike noći.
One na našim guslama posvećenimVišnje su zapele strune,I sakovale od čista, žežena zlataSva naša žezla i krune.
One su juče na pobednome steguDonele orlove bele -Da nam radosti i da nam slave našeSlatku naforu dele.
One nas ruke krilate dižu i noseI svojom snagom brane,I one crne, blagoslovene rukeNas belim hlebom hrane.
Vi zlatne ruke kraljevskog pokoljenja,Vi ruke časnoga dela,Sa ove stene ja evo zasipam cvetomSve vas i vaša sela.
I skidam kapu i na kolena padam,I sklapam dva svoja dlana,I glasno pojem: vi, ruke životodavne,Osana vama, osana!
1923.
SENKE
Vi, senke, što sada po putima mojimUrličete kobno, kô s razboja hrti,Ma vi bile kandže svih beda i smrti,Svejedno, ja vama na belezi stojim!
Ne tresu me više oštrohrte osti,Ni jed zelen s vaših gubica što prska;
S vama ću u koštac, pa me poput trskaU pritegu vašem prsnule mi kosti.
Ne, vaš pomam nema snage da me satre,Ja sam gore gde se carske rude kriju,I na svaki udar raspu se i bijuIz mojijeh stena iskre zlatne vatre.
O grmenje moje zube krši vreme,I u njemu svaka hajka lava nađe.Još su moje snage gorda jedra lađe,Gde prosipa zora svoje dijademe.
Mičite se s puta! Iz kaljuže ove,Gde se oreola čovečnosti cepa,Ja na timor idem, kuda srce lepaKupe se i hrle na polete nove.
Onamo, na vrhu, kô dan jedan beo,Ja ću s kopljem stati, ti, maglena hordo,I kô požar zlatan, radosno i gordo,Na bregu lepote izgoreti ceo.
1923.
LJUBAV
O, da mi je nešto pa da budem reka,Pa da tečem ispred tvoje kuće male;Pevajući tebi da razbijem valeO pragove gde ti staje noga meka.
Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikomDa zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,Prigrlim te sebi u svoje klobuke,I da tebe, draga, više ne dam nikom.
Na dušeku trava i mojih smaragda,Kao nimfa moja, da počivaš svagda,I da niko ne zna tvoje mesto gde je.
Samo moje oči da gledaju u te,Samo moje sve dubine i sve kuteDa lepota tvoja osiplje i greje.
1923.
SELJANKA Pavlu Popoviću
Sneg pada i veje. U seoskoj luciSve je pusto. Samo, kao senka tupa,Niz prtinu usku, sa štapom u ruci,Pogrbljena, bleda, jedna žena stupa.
Stupa i jednako ispod borna čelaPogleduje tamo u kosture iva,Gde se na domaku reke, u dnu sela,Seoskoga uče stan samotni skriva.
Nek vetrovi besne, nek mećave hučeI zasiplju smetom puteve ratara,Ona svake dnevi odlazi kod uče,Pa uči i sriče slova iz bukvara.
Svi se čudom čude u selu i zbore:"Sirota, poluđe!" No svetla kô svila,I čvrsta kô ralo što crnicu ore,Sve je bliže cilju njena želja bila.
I skoro kad žita zašumeše jara,Kad pod strehom lasta kliknu pesmu njenu,Jedno jutro s učom oprosti se stara,Niz pragove siđe i putanjom krenu.
Postigla je svrhu. U svakome kutuNjezinoga srca nova snaga dršće,Niti ona gdegod odahne na putu,No s drenovim štapom korača sve čvršće.
Već je na kraj staze. Sada brvno vodiPreko uske reke što krivuda lukom;Starica ne strepi, ona napred hodi,I slobodno hvata za doruke rukom.
Ispred vodenice, što naslanja na njuSvoje račve sive jedan orah sveo,Boži je i zove mlinar, i na panjuSa dečakom sedi, sav od mliva beo.
No ona sve dalje korača, i samoKatkad suhu ruku stavi iznad čela,
Pa pogleda bregu, gde, iz hrašća tamo,Sa planulim krstom viri toranj sela.
Korača i nosi i radost i jadeU turobnoj tami svojih poznih dneva;I još dva-tri kroka, pa pod bregom stade,Gde spomenik s orlom dvoglavijem seva.
Prekrsti se, mermer celiva i očiPodiže. Tu gore zlatna slova stoje.I u prvom redu, na mramornoj ploči,Ugleda imena lepe dece svoje.
Polagano sriče uklesana slova:"Ratko, Đorđe, Dejan" , pa grca i stane,Srce stiska, zatim sriče, sriče snova,A pri svakom slovu nova suza kane.
Pod krov njene duše, kô selica letom,Vraćaju se svetle uspomene danaKad je decu divnu, kao stabla s cvetom,Gledala kraj ornih plugova i brana.
Pred njom sviću jutra žetvena, i onaSve stubove kutnje, mlade kô kap rose,I dične i svetle kô kraljevi s trona,Gleda među klasjem sa odsevom kose.
Ona snova vidi sve večeri kasne,Kad je u kolebi svaki kut grohotô;Vidi sva tri sina, sve likove krasne,Ognjište i vatru, verige i kotô.
Sve vidi i čuje. I ponori tugePucaju sve dublje, jer, pusta i sama,Sad koleba ćuti, i sad, mesto duge,Kao paučina svrh nje visi tama.
Skupila se čeljad. Svi gledaju u nju,Sa dubokim bolom skrušeni i sveli;I svi ovu bledu seljanku u gunjuSuzama bi svojim utešiti hteli.
No starica samo trese se i grcaI upire pogled u spomenik beo,Svrh kog ustremljeni orô svetlomrca,Kao da bi majku ogrejati hteo.
I dani sve teku, a mramornoj pločiSvako jutro, rano, u pojanje petla,Tiho mati dođe, pa podiže oči,Moli se i dugo sriče slova svetla.
I dok ona tako, skrušena i sama,
Pred mramorom stoji, tu, u vrhu sela,I dok rana zvona zvone s tornja hrama,Obruč zlatan dršće oko njenog čela.
1923.
SA BRANKOVOGA BREGA
Ja prvi bejah što s klikom podigoh stegS maglama da se bori;I mojim klikom još se razleže breg,I plamen moj jošte gori.
Na živom vrelu napunih krčag svoj,I na krilima vereSve vas ponesoh u okršaj i boj,Gde sunca lovor se bere.
Ja sruših tvrdi vekovne tame zidI dugom u sjaj zaroni';Izvorom zvezda slepima oprah vidI boga videše oni.
S pobednim kopljem i s krunom na najvećemJa bregu sada stojim,I svoju žetvu bogatu jošte žnjemSa zlatnim srpom svojim.
Ja prvi bejah što s klikom podigoh stegS maglama da se bori,I mojim klikom još se razleže breg,I plamen moj jošte gori.
Mostar, 1923.
1924
www.aleksasantic.com
PRINT 1. IZ BOLNIČKE ĆELIJEPRINT 2. MOJI PUTEVIPRINT 3. BEGLER-BEGPRINT 4. PROLETNJA BURA
IZ BOLNIČKE ĆELIJE
Kako si lepa,Sestro Pavina!
Ponoć je, je li?Svrh vrata bijeČasovnik stari.Napolju vijeVetar, i sipaU okna našaPahulje bele.Zaklopi zbornikPa sedi bližeUz odar moj.Pogledaj kakoVatra se žari,I hukti, i buktiU peći toj.
Gle kako njenaKoralna prugaVeselo igraPo zidu gore!Veruj mi, takoI moje srceHukti i bukti,Igra i besni,Mahnito, ludo -Ne zna šta radi,Sasvim se smelo;I evo, evo, izgore celo,Izgore celo!
A znaš li zaštoOno poluđe?U moje srceTi noćas uđe,Pa s njega odeSvih bola tama,I ti ga vatromZapali sama -Jer iskre sameIz tebe biju,Lepše od svijuAnđela raja,Što nežno šušte,Kô behar beli,U toploj reči
Molitve tvoje.
Pogledaj: širomĆelije našeTe svetle iskreLepote tvojeKako se viju,Kako se rojeI rasipajuPo svakoj strani,Kô zapaljeniSami đerdani!I svuda, eno,Gde koja pane,Po jedno zlatnoKandilo plane...
Položi zbornikNa stočić tamo,I mani sadaAnđele cele,Pa sedni ovdeUz odar moj,Do zore beleDa gledam samo:Kako si lepa,Sestro Pavina!
1924.
MOJI PUTEVI
Nikada se nisam puzajući peoUz pragove gorde, štono vode skutuVisokih i moćnih; niti sam na putuSvome igda čelom prah po tlima meo.
Moja duša nije u taštini grezla,Nit' je bilo grubog crva da je načne.Ja sam išô visu gdeno beskonačnePodižu lepote svoja carska žezla.
Svojim čelom samo pred njihove skutePadô sam, i cvećem osipô im pute,I klečô gde njihov svetli oltar stoji.
One su mi dale svoga srca deo,I zagrljaj njihov i poljubac vreoVeliki i sjajni ordeni su moji.
1924.
BEGLER-BEG
Rano jutro trepti sa dalekih strana.Sam Begler-beg sjedi pred kulom u hladu,Tiho vjetar vije sa razraslih granaPa povija starcu dugu, meku bradu.
Pred njim puklo polje. Ispod tanke pareZdrela žita šume umivena rosom,I odmorni težak san sa oka tareI u vrhu njiva zamahuje kosom.
Kô preplašen jelen u skrovište tavno,Il' kô vjetar kada diže šušanj slabi,Na domaku sela, niz prisoje ravno,Pune, guste grive hitri konjic grabi.
Stari Begler puši. I dok dim se diže,U novoj mu vatri sjaju oka oba:Pod zorinim velom, sve bliže i bliže,Njemu tiho stupa prošlo, davno doba.
I on vidi sebe za mladosti svoje,Kad mu oko bješe i od munje brže:Za pojasom ljute kuburlije stoje,A pod njime snažno laki žerav rže.
Hitre iskre biju iz kaldrme stare,Na prozore trče sve ruže Mostara;Od groznice slatke lica im se žare,Pa junaku mašu kitama behara.
A on, gord i silan kao ruka smrti,Samo jezdi dalje uz carevu džadu;Za njim jure brzi ogari i hrti, -I ravan mu niko ne bješe u gradu.
On je onda vladô sam kako je htio,I njegovoj volji ko je na put stao?!Na čalmi mu zlatan polumjesec bio,
A u njemu zelen, krupan alem sjao.
Po poljima ovim širokim i travnimČadori su bili silnih turskih četa,I zeleni barjak sa znamenjem slavnimVijao se gordo nizom dugih ljeta.
On sanja i gleda... Pod pokrovom zoreVrh dalekih brda kao vatra rudi,I begove oči tihom srećom gore,I radosni uzdah ote se iz grudi.
Al' đaurska truba, čuj, sa grada pisnu!Stari Begler prenu, i na kobne zvukeOn zajeca ljuto i od bola vrisnu,Pa obori glavu među suhe ruke.
Staro drvo šumi. Negdje uvrh granaOgladnjeli kobac s plijenom se bori.Meka, topla svila leti preko strana,I kroz tanku paru zlatno jutro gori.
1924.
PROLETNJA BURA
Smrklo se. Kô vojske široke sa strana,Sa hukom i besom silne bure stižu,Sukobe se, krše. lome se i dižu,I urlaju lišće kidajući s grana.
Ja strukom zavijen uvrh sela stojim;Preda mnom se šiblje ogoljelo svija,Kao da se snoplje posadilo zmijaPa sikćući maše repovima svojim.
Evo pljuska. Sevnu. I porfira strelePokri i obasja vrh samotne jele,I grom tuče. Jekom otpozdravljaju ga
Provale i ždrela, borovi i smrči.Razbarušen neko bos niz polje trči.I nad gorskim rtom eno izbi duga.
1924.
GODINANEPOZNATA
www.aleksasantic.com
PRINT 1. POD MUŠEBACIMAPRINT 2. NA DNU VALAPRINT 3. KRAJ
POD MUŠEBACIMA
Dođi u moj čardak!... Samu mi je zima...Svi dušeci moji za te su prostrti...Hoću poljubaca u kojima imaI vatre, i sunca, života i smrti!...
Tvoji zagrljaji neka budu zmije,Neka stežu divlje uz vihore žara!U njima da umrem, Šerifa, što prije,Mirišući bašte, tvojijeh njedara...
Žedan sam ljepote, i ženskoga stasa,Grčeva i slasti, smijeha i vriska,Pomame i ognja, i milošte tajne...
Hodi! Neka ti se sva duša zatrese,I po mojoj sobi, kô procvale rese,Svog proljeća prospe pahuljice sjajne...
Godina nepoznata
NA DNU VALA
Ćuk samotni ćuče sa stene u grmu;Zaton spava sa dve-tri lađe i jedra.Obuklo se more u sedef i srmu,Pa se do dna vide sva kraljevska njedra.
Gle bleska! Gle sjaja! U grivama traveTrepte žarke boje sa peraja riba;
Sama, zabačenih ruka više glave,Sa makom u kosi, leži pa se giba
Morska vila. Veo do bedara smakla,Kao potonula statua sva bela;Na njene đerdane, kroz vodena staklaPala pa se lomi mesečeva strela.
Isto k'o da neke kujundžije vrsneU dubini kuju krune kakvih nema,Pa na svaki udar sa nakovnja prsnePo jedan šedrvan sjajnih dijadema.
Raj!... I dokle svitci po grmlju merdžanâLete sa kreljušti riba: tiho, svrh ti'Zapaljenih špilja k'o perje fazanâ,Jedna plava zvezda na algama drhti.
Godina nepoznata
KRAJ
I svršeno je bilo... U velu i beloj svili,Silazila si mirno niz stepenice hrama,Pod krunom mirta... Svi su pogledi na tebi bili.
Pred crkvom žagor i teska. A kao stena sama,Uz onaj stari jablan ja sam prislonjen bio,I ćut'o... Na moje čelo studena padaše tama.
Uz melodiju čežnje praznički dan je lio,Toplo i blago sunce. Pod grozdovima behara,Mirisale su bašte. Jedan je leptir mio
Svrh tebe kružio lako, pun svetlih duginih šara.I kada svati počeše bacati limune žute,I skladno svirači vešti, uz ćemaneta stara,
Počeše toplu pesmu -: još jednom pogledah u teSjajnu, kao jabuka sunca u vencu grana...I moja duša zadrhta; i s bolom smrtne minute
Zlatno se kube sruši svrh njenih šedrvana...
Godina nepoznata
