12_Pilja

7/28/2019 12_Pilja

1/12

365

R. Pilja: Razmatranje osjeaja krivnje s teoloke i psiholoke perspektive

Razmatranje osjeaja krivnje

s teoloke i psiholoke perspektive

Ratimir [email protected]

UDK:225:266:227.1Pregledni lanak

Primljeno: 7, 2009.Prihvaeno: 9, 2009.

Saetak

Ovaj rad prikazuje emociju osjeaja krivnje s veim fokusom na subjektiv-ni osjeaj. Razlikuje objektivnu i subjektivnu krivnju u teolokom smislu, tesubjektivnu krivnju u psiholokom smislu (neurotska krivnja) s posebnimosvrtom na onu koja je inducirana religijskom manipulacijom. U prvom di-

jelu obrauju se psiholoki i teoloki aspekti emocije krivnje. Drugi dio radaje orijentiran na praktian prikaz gdje se emocije krivnje koriste kao sredstvokomunikacije u elji za manipulacijom. Zavrava s pozitivnim aspektima ukojima je nametanje emocije krivnje konstruktivno.

Uvod

Ovaj rad e prikazati osjeaj krivnje kroz kratki teoloki i psiholoki pregled. Ta-koer e dati par kraih uputa i razmiljanja vezanih za emociju krivnje i naekomunikacije gdje se sluimo osjeajem krivnje za manipuliranjem govornika.

Prije nego ponemo razmatrati krivnju, napomenimo kako se jako estoemocija krivnje mijea sa emocijom srama. Najlake ih je razlikovati na jedno-stavnom primjeru. Dakle, kada neto uradimo i krivimo sebe i svoj karakter iliuope sebe kao bie (kao npr. ba sam jadan/budala/... kako sam glup/nes-posoban/lijen... nitko me ne voli jer sam nitko i nita), onda doivljavamoemociju srama. Kada neto uradimo, a za to krivimo svoje ponaanje onda doiv-ljavamo emociju krivnje (Middelton-Moz, 1990:56).

Krivnja kao emocija nije ni pozitivna ni negativna. Krivnja je emocija kojaje posljedica neuspjenog ivljenja ili slijeenja neke norme ili ideala. Za samopostojanje krivnje nuno je pretpostaviti postojanje nekoga viega autoriteta. Usluaju vjernikove krivnje, to bi bio neuspjeh ivljenja prema Bojim normama,dok u sekularnom okruju taj autoritet bi mogao predstavljati razum, zakone pri-rode ili ljudi u obliku nekakvih prava kao npr. ljudskih prava, graanskih i sl.

7/28/2019 12_Pilja

2/12

366

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite III. (2009), br. 2, str. 365-375

Kada se govori o samom pojmu osjeaja krivnje, moramo biti oprezni te nagla-siti i kontekst na koji se odnosi osjeaj krivnje. Naime, kada netko izjavi da imaosjeaj krivnje tj. da se osjea krivim, takva izjava ima drugaiju teinu kada

je izreena pred sucem za prekraje nego kada je ta ista osoba koristi u razgovo-ru sa svojom enom gdje objanjava razlog zato je zaboravio godinjicu braka.Dakle, osoba moe posjedovati razne oblike osjeaja krivnje koji su vezani za pra-vosudnu, politiku, moralnu, religijsku/duhovnu, geoekonomsku, ekoloku, teh-noloku, drutvenu i dr. odgovornost i koju je u nekom obliku iznevjerila (Bron,2003:483-486). Stoga u ovome radu kada spominjemo objektivnu krivnju usekularnom smislu mislimo na neije stvarno stanje pred zakonom ili slinimautoritetom s naglaskom da je osoba kriva pred tim autoritetom, dok subjektivnakrivnja je vie emocija koju osjeamo.

Prema Anievom Rjeniku hrvatskog jezika krivnja je: 1. krivica [odgovor-nost za greku]; 2.psih. emocija koja je posljedica toga to je netko uinio netoto smatra pogrenim i time prekrio pravilo superega; krivica (2) [osjeaj ~e].

Prema Psihologijskom rjeniku: Neprijatan emocionalni doivljaj koji pratisaznanje o krenju ili naruavanju moralnih normi i pravila ponaanja. Javlja sekada osoba prekri usvojene norme koje ine njenu savjest; to nije strah od kazniiz vanjskih izvora ili samo stid pred drugima, nego neprijatni doivljaj umanjenei ugroene osobne vrijednosti. O.k. dovodi do pojave obrambenih mehanizama ireakcija usmjerenih na smanjivanje ili otklanjanje neprijatnog stanja.

Psiholoki aspekti krivnje

Razvoj krivnje prema Freudu nastaje kao emocija koja se prvo javlja u ranomdjetinjstvu negdje izmeu druge i tree godine ivota. Superego, razrjeenjemEdipova konlikta, je dio linosti koji nosi moralne standarde i koji je zaduenza stvaranje osjeaja krivnje te pomae egu koji pri pritisku ida donosi odlukebazirane na moralnim prosudbama. Na osnovi sloene meuigre psiholokih su-stava ega, superega i ida osoba prepoznaje da li je ispravno ili nije djelovati. Freud

je razvio teoriju moralne anksioznosti u kojoj smatra kako ego osjea krivnju ilisram, ali je zapravo uzrok tome strah od kanjavanja (nametnut od superega)zbog nepridravanja moralnih standarda (Davison i Neale, 1999:39-41).

Prema Kernbergovom tumaenju, Freudove teorije oznaavaju osjeaj kojinastaje na osnovu stava prema samokanjavanju, samoodbacivanju i niskom sa-mopotovanju koje se razvijaju kroz dui vremenski period u kontekstu djeteto-vog odnosa i povezanosti s roditeljima i drugim bitnim osobama. Naglaava kakosu za razvoj ovog osjeaja najvanije teme: 1) djetetova uroena sposobnost za sa-moopaanje i donoenja suda, 2) standardi i oekivanja, 3) kanjavanje i stavovi u

odgoju koje prima od drugih 4) djetetova ljutnja i rustracije oko svojih vlastitih

7/28/2019 12_Pilja

3/12

367


elja i potreba. Prema Narramoreu, postoje mnoge teorije o nastanku emocija, alisve se slau kako je za razvoj osjeaja krivnje bitan djetetov uroeni potencijal ko-gnitivnog razvoja. Jednako se slau kako djeca kasnije imaju problema prilikom

procesa socijalizacije bez adekvatnog razvoja ovih kognitivnih procesa tj. da tadaue razlikovati dobro od zla.Homan govori o azama razvoja krivice kroz odrastanje, te govori o etiri

aze odrastanja i kako se emocija krivnje razvija u pojedinca. 1) dojenako doba budui da nemaju dovoljno razvijen identitet o sebi i svom ponaanju u ovomedobu, nemogue je da dijete razvije osjeaj prave krivnje kao posljedicu injeniceda je svojim djelovanjem povrijedilo nekog drugog. 2) rano djetinjstvo mlaadjeca jo uvijek nemaju duboko razvijeno razumijevanje osjeaja i unutranjihstanja i stavova drugih ljudi, te stoga esto osjeaju krivnju kada povrijede nekoga

iziki, ali ne osjeaju krivnju za nanijetu emocionalnu bol.1

3) djetinjstvo djecarazvijaju sposobnost razumijevanja unutranjih stavova/stanja u drugima, te do-ivljavaju emociju krivnje kada je nanesena emocionalna bol drugome kao reak-ciju na neto to su oni napravili. 4) adolescencija i odrasla dob kognitivni razvojje ve na dovoljnom nivou te doputa shvaanje apstraktnih koncepata vezanihuz identitet i patnju pa omoguava osjeaj krivnje i za neke openitije konceptekao to je glad u svijetu, siromatvo, potlaenost itd (Homan, 1982:218-231).

Trebamo imati na umu kako su anksioznost i krivnja bitne emocije za razvi-janje psiholokih obrambenih mehanizama. Budui da je iskustvo ovih emocija

neugodno za osobu, onda pokuavamo potisnuti i emocije i iskustva povezanihuz njih, to kasnije moe biti prvi korak i dovesti do ormiranja simptoma za di-jagnozu neuroze, poremeaja linosti i poremeaja raspoloenja. Neki psihotera-peuti vjeruju kako moralne osude osobito one vezane uz religiju, mogu dalje krozosjeaj krivnje produbljivati i poticati jo veu neurozu kod klijenta. S tim toneki psiholozi gledaju na orme kranstva kao na neurotsku religiju koja izazivakrivnju (Narramore i Coe, 1999). Istini za volju, postoje pojedine skupine kra-na koje i odgovaraju ovakvom opisu, te uistinu putem izazivanja osjeaja krivnje,srama i dr. manipuliraju svojim vjernicima na naine koji su biblijski upitni, tese stoga moramo i uvjetno sloiti s ovakvom evaluacijom pojedinih kranskihzajednica. Ipak, budui da je kranstvo kao religija iznimno velika te obuhvaarazne denominacije i skupine vjernika to se meusobno razlikuju po raznim gle-ditima ne samo u pogledu teolokih stavova, nego i crkvenog ustroja te drugihoblika crkvenog djelovanja ovakvu karakterizaciju kranske religije ipak ne

1 Za usporedbu spomenimo kako prema Eriksonovih osam faza psihosocijalnog razvoja u dobi3-6 godina djeca ele istraiti aktivnosti odraslih, no mogu imati i osjeaj krivnje zbog po-kuaja da budu nezavisna i poduzetna. Za vie vidi Erik Eriksonovu teoriju psihosocijalnog

razvoja.

7/28/2019 12_Pilja

4/12

368


moemo prihvatiti kao pravilo koje univerzalno vrijedi za sve crkve, nego svakucrkvenu zajednicu treba zasebno promotriti.

Kranske zajednice koje potiu vjernike manipulativnom teolokom lo-

gikom na samoosuivajuu krivnju u kojoj im se namee sram (ili neka drugaemocija) pod krinkom duhovnosti, pravednosti ili nekog drugog duhovnog idea-la, uistinu mogu produbljivati i izazvati ozbiljne psihike probleme kod vjernika.Isto tako postoje razlike izmeu neurotske krivnje i krivnje koje izaziva Duh Svetiu nama s ciljem da nas potakne u primicanju Bogu, jer ova krivnja je obino pro-uzrokovana nedostatnim ili naim individualnim loim odnosom s Bogom tj.kada ne ivimo u praksi ono to vjerujemo i to je u naim mislima, na osnovuprouavanja Pisma, na standard.

Teoloki aspekt krivnje

Teoloki gledano, koncept koji mi danas nazivamo osjeaj krivnje je vie sta-rozavjetni nego novozavjetni. Prolazei kroz Bibliju vidimo kako je krivnju jakoteko razlikovati i razluiti od grijeha i kazne (Usporedi Post 4,11-13, Iz 6,7;22,9,Jr 30,14-15). Zbog mjesta i ogranienog prostora ovoga rada, neemo previe ra-zraivati temu grijeha, nego emo uzeti deiniciju Daniela Dorianija koji deiniragrijeh kao openiti koncept prijestupa, ina i pobune protiv Boga i Bojih zakona,koji vodi (ili je uzrokovan) prema stanju u kojem se kvari srce poinitelja grijeha i

naginje prema zlu2, dok emocija krivnje, za kranina, naglaava vie individual-ni stav prema neuspjehu ivljenja ivotom kakvim osoba stremi ivjeti.

Takoer, itatelj treba biti svjestan kako je, kada govorimo o emociji osje-aja krivnje, sam koncept osjeaja krivnje na razne naine razraen u raznojkranskoj literaturi. Ovisno o pogledima raznih kranskih denominacija,te raznih pogleda i naglasaka koje stavljaju, koncept krivnje moe biti opisan/objanjen jednostavno (kao to je npr. u knjizi C. F. StanelyHow to listen to Godkoncept krivnje podijeljen na istinski i lani osjeaj krivnje u kome je onaj prviosjeaj usko povezan s uinjenim grijehom [protiv Boga], dok je drugi osjeaj

lane krivnje osjeaj krivnje kojim nas Sotona uvjerava i optuuje za neadekvatanivot (Stanely, 1997:127)), ili sloeno (u smislu povezanosti sa grijehom, padom,zlom, strahom, Kristom, opim stanjem ovjeka ili svijeta), koje su mnogi velikiteolozi razraivali kao to su npr. Augustin, Kierkegaard, Brunner, Tillich, Barth

2 Budui da je koncept grijeha i terminologija iznimno kompleksna, za vie inormaci-ja vidi: Doriani, Daniel. Sin u Elwell, W. A., Evangelical Dictionary of Biblical Teo-

logy(Grand Rapids: Baker Book House. 1997.)

7/28/2019 12_Pilja

5/12

369


i drugi.3

Za kransku deiniciju pojma krivnje bitno je drati i razlikovati osjeajgrijeha tj. grenosti i osjeaj krivnje, tj. razlikovati objektivnu i subjektivnu kriv-

nju pred Bogom. Biblijski sve osobe su krive pred Bogom, osobito uzimajui uobzir izvjetaj iz Postanka 3 gdje grijeh i objektivnu krivnju prati jak osjeajsrama i/ili straha (neugode i osjeaja golotinje).

Istina o spasenju po vjeri, Duhu Svetom koji prebiva u nama koji ispunjava iprosvjetljuje osobu, te kransko zajednitvo koje omoguava vjerniku da iskusiljubav Boju, razumijevanje to se dogodilo na kriu i plaa za nae grijehe izni-mno pozitivno utjeu na osobu dajui joj novu priliku da popravi svoje ponaa-nje i svoj odnos prema Bogu i sebi te otpusti osjeaje (objektivne) krivnje od sebetraei od Boga oprost. Bonhoeer u svojoj knjizi Etika ima cijelo poglavlje koje

govori o priznavanju krivice, opravdanju i obnovi osobe, gdje izmeu ostalog na-glaava kako je mjesto za prepoznavanje i priznanje grijeha crkva 4 - za kraninato nije brz i lak put, a to osobito vrijedi za one koji su prihvatili Isusa za Spasiteljai Iskupitelja u kasnijoj ivotnoj dobi. Treba vremena i podsjeanja kako bi se oveistine prihvatile ili sjele u srce i da dopustimo Kristu da uistinu preuzme naosjeaj krivnje, ali da i mi otpustimo taj osjeaj krivnje.

Dakle, za prepoznavanje i nadvladavanje osjeaja u nama objektivne krivnjepotrebno je shvaanje Kristovog djela na kriu, prebivanje Duha Svetoga u nama,te zajednitvo s drugim vjernicima u crkvi koje se temelji na ljubavi, opratanju

i prihvaanju jedan drugoga. Neki teolozi su napadali psihologe i druge teoreti-are koji su pokuali objasniti osjeaje krivnje na nain da zamijene (neurotine)osjeaje krivnje izazvane vjerskim uenjem o padu i grenosti ovjeanstva sazdravijom moralnom motivacijom koja se temelji na ljubavi i zdravim osjeajemsubjektivne krivnje. Teolozi su govorili kako psiholozi pristupaju temi previenaturalistiki i zanemaruju prave moralne vrijednosti koje doktrina objektivnekrivnje donosi, dok su psiholozi redali klijente koji su bili rtve raznih loihuitelja vjere.5 Iako se rasprave i danas ponekad vode meu odreenim teolo-kim taborima, ipak je veina teologa prihvatila kako se radilo o jednom nes-porazumu, te kako su teolozi i psiholozi nedovoljno komunicirali svoje motive,

3 Ova tema je iznimno velika i ovdje je jednostavno nemogue razraditi je u irinama u kojimasu je razvijali ovi teolozi te iskazati njihova meusobna nadograivanja misli i/ili oprene sta-vove.

4 Misli na skup vjernika, a ne na instituciju, te se otro protivi prepoznavanju crkve kao mjestakoje strogo i ekskluzivno ima pravo na uklanjanje i ispovijedanje krivnje. Vidi: Dietrich Bon-hoefer, Ethics, 1962:47-50

5 elimo istaknuti kako razumijevanje ove teme jako ovisi o ljudima koji ue vjernike kran-skom nauku. Neovisno o denominaciji crkve, treba obratiti pozornost tko i to propovijeda i

ui ljude u zajednici, kako bi se izbjegle manipulacije od pojedinih ljudi sa zajednicom.

7/28/2019 12_Pilja

6/12

370


stavove i razloge svojih zakljuaka. Osobito se prihvaanje psihologije povealou teolokim krugovima jasnijim deiniranjem razlika izmeu objektivne krivnje

pred Bogom, subjektivne krivnje i neurotske krivnje (Narramore, 2003).

Pojam subjektivne krivnje6

moemo objasniti kao osjeaj krivnje koji jepo prirodi usredotoen na samu osobu koja ima taj osjeaj, a okusiran je napogreku(e) iz prolosti pri emu osoba na neki nain ispata za svoja poinjenadjela. Korijen za ovaj osjeaj je ili jedan od oblika ljutnje ili samoodbacivanja ililoe slike o samom sebi. U razvojnom smislu ovakav osjeaj krivnje se razvija odmalih nogu kao prirodna reakcija na nau interakciju s okolinom (Narramore,2003). Naglaavamo ulogu roditelja i drugih bitnih osoba u naem ivotu, a nainna koji smo odrasli i kako su nas podigli uvelike utjee na na osjeaj krivnje kojiimamo i nosimo sada. Ve je ranije u tekstu opisano vie o ovom osjeaju.

Krivnja kao oruje protiv ukuana i blinjih

Kako smo ve ranije opisali neke teme poput manipulacije vjernika od stranepojedinih crkvenih voa, ovdje bi se mogli posvetiti vie odnosima u kontekstuobitelji. itajui tree poglavlje Jakovljeve poslanice vidimo izrazito zanimljivumo jezika, tj. govora. Takoer moemo jo vidjeti to Biblija misli pod verbal-nim zlostavljanjem itajui Ps 52,4-7; 140,9; Mih 6,12; itd. Posljedice verbalnog/emocionalnog zlostavljanja u obitelji kao oblik nasilja, nisu esto jasno uoljive

kao to su posljedice izikog nasilja. Stihovi u Izrekama 10,11 Pravednikova suusta izvor ivota, a opakomu usta kriju nasilje nam pokazuju model komunika-cije koji obavlja pravedna osoba.

Kranske obitelji imaju probleme s izikim, seksualnim i emocionalnim na-siljem kao i sekularne obitelji. To su teme o kojima se rijetko javno govori, ali susveprisutne u naim crkvenim zajednicama. U kontekstu obitelji i emocionalnognasilja Kroeger objanjava kako esto zlostavlja (neovisno o tipu zlostavljanjakojim zlostavlja svoju obitelj) uvjerava svoju obitelj kako ih kanjava za njihoveprekraje tj. jer su zasluili te im namee osjeaje krivnje, srama te na razne

druge naine poniava i ugroava njihovo dostojanstvo. Sve ovo s ciljem postiza-nja nekog vida kontrole nad kuanstvom ili pojedincima (Kroeger, 2001:79-80).

Ovaj rad se nee baviti drugim oblicima zlostavljanja, ali navedimo uzorakklasinog emocionalnog zlostavljanja nametanja osjeaja krivnje u kranskojobitelji. Budui da je mnogo stilova i naina na kojih se moe nametnuti osjeaj

6 Ovisno o izvorima, postoje razni engleski termini koji su za potrebe ovog lanka morali bitiusklaeni, tako da pojmove iz raznih engleskih izvora kaopunitive guilt, existential guilt, trueguilt, subjective guiltradi vee razumljivosti ovdje prevodimo kao subjektivna krivnja.

7/28/2019 12_Pilja

7/12

371


krivnje dat emo primjer za to:Primjer. Nametanje krivnje sistemom ljutnja > predavanje > prijetnja > za-

straivanje prema Clineovom modelu: Otac zahtjeva od lanova obitelji da budu

revniji u molitvi, poniznosti, pomoi, itanju Biblije, odlascima u crkvu i sl. Onosjea kako njegova mo kontrole nad obitelji slabi,7 a to on tumai injenicomkako obitelj nikako ne dosie njegov duhovni standard 8, te ih krivi kada oni (iliodreeni pojedini lan obitelji) svojim ponaanjem u njemu izazovu osjeaj 1)

gnjeva/ljutnje. Obino se dogodi neto to bude kap koja prelije au te izazoveosjeaje ljutnje u ocu, nakon ega on pone 2) predavanje (nekada o tome kolikose trudi, koliko se rtvuje te kako je u nekom prolom vremenu bilo drugaije)kako bi lanovi obitelji trebali biti zahvalni za to to imaju... - ovo predavanje sluikako bi ugradio osjeaj subjektivne krivnje kod sluatelja i/ili ugradio osjeaj sra-

ma. Potom 3)prijeti nekom kaznom ili sankcijama koje e biti posljedica toga tooni ne ele zadovoljiti ili nisu sposobni zadovoljiti njegov standard. Zavrava sa4) zastraivanjem koje moe, a ne mora biti izreeno - ovo moe biti usmjere-no na vjerski ili neki drugi vani oblik u kome osoba (ponovno) usauje osjeajkrivnje u rtvu. Na ovom se koraku moe jo iskoristiti prilika za usaivanje iobjektivne krivnje kao to su reenice da nee nikada moi zavriti u raju ili nekudrugu poruku poput: Isus te nee koja je teoloki gledano netona, pa je osobekoje su potkovanije u poznavanju Biblije nee upotrijebiti, ali i izostavljanjemetvrtog koraka ipak je uinjena velika emocionalna rana koja e tek s vremenom

pokazati svoje prave omjere.Napomenimo kako za razliku od izikog zlostavljanja - kada je obino zlo-stavlja mukoga spola - u emocionalnom zlostavljanju u usaivanju krivnje po-djednako sudjeluju mukarci i ene. Takoer ovaj uzorak ljutnja > predavanje >

prijetnja > zastraivanje je samo jedan od uzoraka, koji se prema Clineu obi-no koristi kada roditelji razgovaraju sa djecom. Na psihijatar i komunikolog dr.Braja naziva ovakav tip razgovora nepotenom komunikacijom, te ak govorida ovakav tip komunikacije moemo ubrojiti u komunikaciju koja ranjava i ubi-ja (Braja, 1996:118).

Osobe koje bivaju manipulirane, esto to osjeaju, ali nisu u stanju odredititoan uzrok. Zato oni kojima je ovakav nain komunikacije stil, esto se zate-

7 Ovo je dosta est sluaj kada djeca preu u azu adolescencije i kada prema Erik Eriksonovommodelu osampsihosocijalnih faza razvoja ulazi u krizu identiteta i to u dobi izmeu 12 i 20godina ivota.

8 Za potrebe ovog primjera recimo da stvarno ovaj otac uistinu i radi ono to govori. Tj. akoje njegov standard svakodnevna molitva i itanje Biblije od nekoliko sati, neka to i radi. Upraksi su ei sluajevi kada osoba ima postavljen standard i zna to treba initi i kakav trebabiti, te ga zahtjeva od drugih i pria o tome ali ga sam ne ini, to je samo po sebi razlog za

postepeno gubljenje utjecaja/potovanja nad onima koji ga poznaju/ive s njim.

7/28/2019 12_Pilja

8/12

372


knu u situaciji da jednostavno izgube sugovornika ne samo u razgovoru negoi u budunosti kao suradnika. U crkvama je est primjer da voe crkve koristeovaj oblik komunikacije kako bi natjerali vjernike da dou na dodatne crkvene

sastanke ili neki drugi volonterski angaman - te se ude slabom odazivu. Brajaje lijepo primijetio kako ta osoba s osjeajem krivnje nije u stanju niti razgovaratiniti suraivati s nama te navodi primjer iz Ivana 8,1-11, naglaavajui kako je iIsus bio poten i pravedan prema svojim sugovornicima te im nije nametao osje-aj krivnje, da iz nae komunikacije maknemo ironiziranje, optuivanje, zastrai-vanje, poniavanje, izrugivanje i ignoriranje sugovornika. Ponaajmo se potenoprema sugovorniku, jer nepotena komunikacija onemoguuje suradnju (Braja,1996:121).

Iz primjera koji smo naveli, injenica je kako e kratkorono gledano otac

moda i postii cilj, te e njegova djeca moda i promijeniti svoj odnos premaduhovnosti, te e ak i biti pobona u javnosti, ali e dugorono njihov odnosprema objektu svaanja biti promijenjen. Ako je objekt bio svaa o nedolaskuu crkvu, nakon nekoga vremena dijete e prestati ii u crkvu, moliti se ili itatiBibliju. Ocu iz primjera sigurno nije bio takav cilj u mislima, te mu je ak i aozbog toga. Zato i koristimo ovaj primjer kako bi se jasnije doaralo koliko biblij-ski citati ranije navedeni imaju teinu, te su ponekad ak i duhovni ljudi s dobrimnamjerama i motivima u krivu i kako na odnos s drugima sada uvelike utjee nanae budue odnose. Zanimljivo je primijetiti kako roditelji koji su esto koristili

uzorke usaivanja krivnje svojoj djeci, u starosti se osjeaju poprilino usamljeni,te se esto ale kako ih njihova djeca ne posjeuju.

Kada je nametanje krivnje pozitivno

Osjeaju subjektivne krivnje prema Narramoreu (2003) blizak je pojam kon-struktivna tuga za koju nadahnue pronalazi u Pavlovom izvjetaju iz 2 Kor 7,8-10 gdje se spominje alost koja je po Bogu. Kod konstruktivne tuge osoba ima ucilju izazvati osjeaj subjektivne krivnje u drugoj osobi zbog tete koju je ta druga

osoba nanijela treim osobama i elju da provocira popravak tete. Motiviranaje osjeajem ljubavi i brige za drugu osobu, kako bi pojedinac promijenio svojepostupke. Vidimo iz Pavlovog izvjetaja kako ovo djelo nametanja krivnje nijeprovocirano niti motivirano nekim sebinim motivom, nego je Pavao izvravaoBoju volju, to mu nije bio lak zadatak.

itatelju treba skrenuti pozornost kako je subjektivna krivnja emocija kojujednako doivljavaju krani i nekrani. Naglasimo kako osjeaj krivnje, sam posebi, nije ni pozitivan ni negativan. Iako moda ova emocija u puku nosi konota-cije negativnosti, budimo svjesni kako je za pravu i ozbiljnu zrelu kransku oso-

bu bitan motiv zbog kojeg koristi osjeaj krivnje u svojoj komunikaciji. Ukoliko

7/28/2019 12_Pilja

9/12

373


je motiv tj. razlog za izazivanje emocije krivnje u sugovorniku elja da se dobijeneto od te osobe to ona ne bi na drugi nain dala (manipulacija), onda govori-mo o nezdravom obliku krivnje (De Mott, 2001:286).

U odnosu s djecom, ili s osobama s kojima uistinu elimo razviti dobru ko-munikaciju koja je slobodna od prebacivanja krivice, umjesto ranije navedenoguzorka komunikacije ljutnja > prijetnja > predavanje Foster Cline predlaejed-naka i pravedna podjela odgovornosti >tuga tj. empatija sa sugovornikom, ali inaglasak na posljedice i vlastitu odgovornost. Drugim rijeima, kada se netkoogrijei o na standard, te nas povrijedi svojim postupkom kako smo naveli u pri-mjeru ranije, ne moramo mu prijetiti ili mu odrati predavanje oko toga kolikonas je on uvrijedio, jer uglavnom ta osoba to ve zna. 9 Iskren i poten razgovor,pun empatije, te davanje slobode odluivanja djetetu, ali i inormacije o poslje-

dicama tih odluka, daleko e vie utjecati na promjenu ponaanja, nego uporabaoblika komuniciranja kojim izazivamo osjeaj krivnje u sugovorniku.Kao primjer pozitivnog nametanja osjeaja ope krivnje, spomenimo kako

prilikom evangelizacije (prema Iv 16,8-11) Duh Sveti svjedoi tako to osobi po-kazuje grijeh, pravednost i osudu. Pri tome Duh Sveti koristi: 1) usaivanje kriv-nje u osobu kako bi osoba bila svjesna grijeha, 2) osvjedoenje pravednosti kakobi osoba bila svjesna standarda kojem treba teiti, 3) osudu kako bi osoba moglapreuzeti odgovornost za svoje ponaanje te da bude svjesna kamo e je neodgo-vorno voeni ivot odvesti (Horton, 1985:34).

Naravno, da je bitno da osoba preko koje Duh Sveti djeluje u ovom pravcuuistinu preda sebe njegovu vodstvu, stoga je jako bitna molitva i sam osobni ivotosobe koja evangelizira, te osjetljivost i mudrost kako bi se othrvalo kunji dakoristi osjeaj krivnje u manipulativne svrhe (tako sekte vrbuju svoje lanove).to je jo vanije ta osoba mora biti svjesna kako treba objasniti i koncept oprostai svrhe Kristove rtve na kriu, kako ovaj osjeaj krivnje ne bi prerastao u subjek-tivni nezdravi oblik.

Zakljuak

Jedina osoba koja nam je u stanju nametnuti osjeaj krivice smo mi sami. U reduje koristiti se osjeajem krivice za unapreivanje nas i naeg odnosa prema Bogu.Osjeaj krivnje moe biti deaktiviran sa svjesnom namjerom i razumijevanjemrazloga krivnje. U sluaju emocije objektivne krivnje, dovoljno je razumjeti teo-loke doktrine spasenja, grijeha i Isusove rtve za svakoga od nas te inom pri-

9 Pitanje o razlozima zato je ta osoba odluila da nas povrijedi ako je ve znala je tema za neku

drugu raspravu.

7/28/2019 12_Pilja

10/12

374


hvaanja i priznanja Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Iskupitelja, ovaj osjeajodlazi. to se subjektivnog osjeaja krivnje tie, moramo razlikovati zdravu kriv-nju, koja nam pomae da se ponaamo u skladu s normama koji su u interesu

naeg boljitka i drugih oko nas. Ta nam krivnja pomae da prepoznamo i djelu-jemo kada smo zgrijeili protiv nekoga te da se ispriamo i poduzmemo korake uponovnom obnavljanju odnosa. Zbog zdrave krivnje mi smo u stanju prihvatitikaznu, traiti ili dati ispriku ili odtetu za neki postupak (de Mot, 2001:286).

Nezdrava krivnja gui nau osobnost i izaziva u nama osjeaj srama te drugenegativne posljedice. Moe nas navesti na samokanjavanje, samoodbacivanje irazvijanje raznih strahova od odbacivanja. Nae unutarnje razmiljanje kako nasnitko ne voli, da smo neadekvatni ili nesposobni u tuim oima imaju korijenu ovoj emociji. Takoer neki teolozi smatraju kako su ovi osjeaji koriteni od

strane Sotone kako bi drao u pasivnosti vjernike.Isto tako treba imati na umu kako je u svakodnevnom ivotu bitan motivzato neto radimo. Ako neto radimo samo zato to imamo osjeaj krivnje, ondaradimo pravu stvar iz krivog razloga. U sluaju da osoba neto radi iz osjeajakrivnje, tada je za nju teko napraviti neku dugoronu promjenu. Zato je bitno nemanipulirati osjeajima drugih kada ih pozivamo na redovne dolaske u crkvu.

Literatura

Ani, Vladimir (2006). Veliki rjenik hrvatskog jezika. Zagreb, Novi Liber.Braja, Pavao (1996). Umijee razgovora. Pula, C.A.S.H.

Bonhoeer, Dietrich (1962). Ethics, New York, MacCmillan.

Bron, Bernard (2003). Guilt, u: Fahlbusch, E., & Bromiley, G. W. he encyclope-dia of Christianity. Grand Rapids, Mich.; Leiden, Netherlands.

Cline, Foster. Parenting eens with Love & Logic, audio knjiga. Love & Logicinstitute

Davison, Gerald C. i Neale John M. (1999). Psihologija abnormalnog doivljaja i

ponaanja. Jastrebarsko, Naklada Slap.Doriani, Daniel (1997). Sin, u: Elwell, W. A., & Elwell, W. A. Evangelical Dictio-

nary of Biblical heology. Grand Rapids: Baker Book House.

Homan, M. L. (1982). Development o Prosocial Motivation: Empathy andGuilt, u: N. Eisenberg ( ur.), he Development of Prosocial Behavior, NewYork: Academic Press.

Horton, Stanley (1985). The Gits o the Holy Spirit, u: Gilbert Marvin iRaymond Brock (ur.), Holy Spirit & Counseling. Peabody, Hendrickson

Publishers.

7/28/2019 12_Pilja

11/12

375


Lerner, Richard; M. Ann Easterbrooks i Jayanthi Mistry (urr.) (2003). Handbookof Psychology: Developmental PsychologyVol. 6. New Jersey, John Wiley &Sons.

Kernberg, Otto F. (2000). Psychoanalysis: Freuds theories and their contempo-rary development, u: Gelder, Michael G. i dr. New Oxford extbook of Psyc-hiatry. Oxord University Press.

Kroeger, Catharine i Nancy Nason-Clark (2001). No Place for Abuse, DowersGrove, InterVarsity Press.

Middelton-Moz, Jane (1990). Shame and guilt, Deerield Beach, Health Com-munication.

Narramore, B. i J. H. Coe (1999). Guilt, u: David Banner i Peter Hill (ur.), Baker

Encyclopedia of Psychology & Counseling. Grand Rapids, Baker Books.Petz, Boris (ur.) (1992). Psihologijski Rjenik. Zagreb, Prosvjeta.

Salkind, Neil (ur.) (2002). Child Development. New York, MacMillan ReerenceUSA.

Stanley, Charles. F. (1997). How to listen to God. Nashville, Thomas Nelson.

Watson, Malcom. heories of Human Development. Serija audio predavanja.

Analyzing a Sense of Guilt from a Theological and Psychological Perspective

Summary

his work presents the emotion of guilt with a wider focus on the subjective feeling.It differentiates between objective and subjective guilt in the theological sense ofmeaning, as well as subjective guilt in the psychological sense (neurotic guilt) witha distinct overview of the guilt induced by religious manipulation. In the first part,

psychological and theological aspects of the emotion are discussed. he second partof the article is oriented toward the practical purview where the emotions of guiltare used as a means of communication for the purpose of manipulation. It concludeswith the positive aspects in which the imposition of guilt emotions is constructive.

Key words: guilt, religious manipulation, communication

7/28/2019 12_Pilja

12/12

376


12_Pilja

Documents

Transcript of 12_Pilja